1.

CENTRALNA BANKA BOSNE I HERCEGOVINE

 Centralna banka je najznačajnija finansijska institucija.Ona ima posebno (centralno)

mjesto u bankarskom i monetarno kreditnom-kreditnom sistemu jedne zemlje.

 Prva emisiona banka (centralna banka) je osnovana u Švedskoj 1656.godine, zatim

najpoznatija centralna banka na svijetu - Bank of England 1694. Godine. Nakon toga

dolazi do formiranja centralnih banaka u drugim zemljama.

 Centralna banka Bosne i Hercegovine osnovana je 20. juna 1997. godine Zakonom o

Centralnoj banci koji je usvojila Parlamentarna skupština BiH. Centralna banka je počela

sa radom 11. avgusta 1997. godine.

 Osnovni zadaci centralne banke su:

a) Emisija domaće valute,

b) Održavanje stabilnosti valute domaće valute

c) Definisanje i kontrola monetarne politike Bosne i Hercegovine,

d) Osnivanje međunarodne saradnje,

e) Deponovanje sredstava BiH komercijalnih baknaka radi ispunjavanja zahtjeva za

obaveznim rezervama

f) Koordiniranje djelatnosti Agencija za bankarstvo BiH entiteta,koje su nadležne za

izdavanje dozvola za rad i superviziju poslovnih (komercijalnih) banaka

Osnovni ciljevi centralne banke:

a) postizanje i održavanje stabilnosti domaće valute

b) propisivanje stope obavezne rezerve banaka

 KM je valuta države BiH. Međunarodni simbol za KM je BAM. Novčanice KM su prvi put

izdate 22.juna 1998,god a od 1999 je prisutna na kursnim listama određenih banaka u

Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj, Hrvatskoj, Sloveniji,Mađarskoj, Češkoj i Slovačkoj.

 Centralna banka radi na principu stopostotnog pokrića svih izdatih novčanica u stranoj

valuti (EURO) (fiksni kurs 1 KM: 0,51129 EURO, odnosno 1 euro 1,956181534 KM)
Organizacija centralne banke

 Najveći organ Centralne banke Bosne i Hercegovine je Upravno vijeće, koje je nadležno

za: utvrđivanje monetarne politike i kontrolu njenog provođenja, organizaciju i strategiju

Centralne banke u skladu s ovlaštenjima utvrđenim Zakonom.

 U prvih šest godina, Upravno vijeće činili su guverner, koji je bio i predsjedavajući, i tri

člana, od kojih su dva (Bošnjak i Hrvat) iz Federacije BiH i jedan (Srbin) iz Republike

Srpske.

 Nakon toga, Upravno vijeće se, prema Zakonu o CBBiH, sastoji od pet osoba koje

imenuje Predsjedništvo na period od šest godina. Vijeće imenuje jednog od svojih

članova za guvernera.

 Upravu Centralne banke čine guverner i tri vice guvernera, koje je imenovao

guverner uz odobrenje Upravnog vijeća.

 Zadatak Uprave je operativno rukovođenje poslovanjem Centralne banke. Svaki vice

guverner je neposredno odgovoran za rad jednog odjela - sektora Centralne banke.

 Centralna banka ima Centralni ured, tri glavne jedinice i dvije filijale. Centralni ured

Centralne banke je u Sarajevu. Glavne jedinice u Sarajevu, Banja Luci i Mostaru a filijale

Brčko Distrikt i Pale

2. INSTRUMENTI MONETARNE REGULACIJE

Instrumenti putem kojih centralna banka reguliše količinu novca u opticaju i kamatne stope na

tržištu novca radi ostvarivanja ciljeva monetarne regulacije su:

1. Diskontna politika,

2. Politika otvorenog tržišta,

3. Politika obvezne rezerve

4. Selektivna kreditna politika

Diskontna politika kao instrument monetarne regulacije

Diskontna politika je jedan od nastarijih i najznačajnijih instrumenata monetarne regulacije.

Diskontna politika ili politika eskontne stope je instrument monetarno-kreditne politike pomoću

koje centralna banka utiče na obim bankarskih kredita, a na taj način i na količinu novca u

opticaju.

Sastoji se u tome da centralna banka promjenama diskontne stope nastoji uticati na ponudu i

potražnju za novcem.

Diskontna ili eskontna kamatna stopa je vrsta kamatne stope po kojoj centralna banka odobrava

kredite poslovnim bankama i obavlja eskontovanje mjenica i drugih vrijednosnih papaira.

Ukoliko se želi smanjiti ponuda novca kako bi se spriječila inflacija centralna banka će povećati

diskontnu stopu. Monetarna vlast može smatrati da je visina novca i kredita u privredi dostigla

nivo koji ugrožava privrednu stabilnost, da prate inflacione promjene, pa će centralna banka

pristupiti podizanju eskontne stope.

To znači da dolazi do poskupljenja kredita, zbog čega nastaje opšte povećanje kamatne stope u

zemlji. Posljedica toga bi trebala biti da se novac i kredit manje traže, da se već uzeti krediti

vraćaju te da se investicioni planovi odlažu.

Smanjenje diskontne stope ima suprotne učinke. Kada centralna banka želi povećati ponudu

novca u obliku kredita radi otklanjanja nelikvidnosti ili povećanja investicija i proizvodnje, ona će

smanjiti diskontnu stopu. Pojeftinjenje kredita će usloviti i njihovo jače korištenje što bi trebalo

uticati na oživljavanje privrede.

3.POLITIKA OTVORENOG TRŽIŠTA

Politika otvorenog trzista spada u indirektne, tj. kvantitativne instrumente monetarne regulacije a

to znači da djeluje globalno na nivou ukupne privrede:

Podrazumjeva kupovinu i prodaju drzavnih vrijednosnih papira od strane centralne

banke, sa ciljem povećanja ili smanjenja količine novca u opticaju.

Prvi put se pojavljuje u Velikoj Britaniji još prije prvog svjetskog rata a sistemski se počinje

primjenjivati od 20-tih godina XX vijeka u SAD,Velikoj Britaniji i Njemačkoj.

Ovo je danas najvažniji instrument monetarne politike, provodi se na tržištu novca i kapitala i

najčešće uključuje trgovinu državnim obveznicama, blagajničkim zapisima i drugim vrijednosnim

papirima. Najčešći predmet operacija na otvorenom tržištu su državne obveznice iz kojih se

finansiraju vanredni izdaci države ili javni dug koji podrazumijeva vrhunac zaduživanja države

Uslov za primjenu ove politike je razvijeno tržište državnim vrijednosnim papirima.

Prednost pred diskontnom politikom: sve se provodi bez velike buke kakvu u diskontnoj politici

izaziva i najmanja promjena diskontne stope.

Efikasnost primjene ovisi o stupnju razvijenosti finansijskog tržišta jer ako ono nije razvijeno ne

postoji potražnja za obveznicama

Bit funkcionisanja: kada CB prodaje vrijednose papire ona povlači novac iz opticaja

(poništavanje primarnog novca, smanjivanje likvidnosti banaka i rast kamatne stope), a kada ih

po dospijeću otkupljuje ubacuje novac u opticaj

Ekspanzivna monetarna politika: kada CB želi potaknuti privrednu aktivnost kroz rast ponude

novca, ona će kupovati vrijednosne papire od poslovnih banaka te time povećati sredstva na

njihovom računu tj. njihova likvidnost i kreditni potencijal što će uz pretpostavku dovoljne

potražnje za kreditima dovesti do kreiranja nove količine novca

Restriktivna monetarna politika: provodi se u situacijama inflacije, prekomjerne novčane

ponude i niskih kamatnih stopa – CB će prodavati vrijednosne papire visokih kamatnih stopa

poslovnim bankama, smanjiti likvidnost bankarskog sistema i time povećati rast kamatnih stopa.

Uz veću kamatnu stopu smanjit će se potražnja za kreditima i ograničiti tokovi koji bi u

protivnome doveli do kreiranja novca te smanjiti potrošnja

Operacije na otvorenom tržištu mogu se odvijati na dva načina:

1) direktna kupovina i prodaja vrijednosnih papira - kada CB jednom proda državne

obveznice ili blagajničke zapise poslovnim bankama ili nekim drugim subjektima, više nema

obaveze za te vrijednosne papire

2) posredstvom REPO ugovora - REPO ugovor = ugovor o ponovnom otkupu vrijednosnih

papira; zaključuju se između dilera i CB-a pri čemu se CB obavezuje da će ih nakon isteka

dogovorenog roka otkupiti po unaprijed dogovorenoj cijeni.

Osnovne predpostavke za funkcionisanje ovog instrumenta monetarne ragulacije su:

1. da postoji organizovano trziste vrednosnih papira (obveznica i dr. instrumenata)

2. da se oni (vrijednosni papiri) mogu unovčiti

3. da postoji dovoljna traznja za vrednosnim papirima (ekonomski interes)

Porast uloge politike otvorenog tržišta je sve veći sa porastom javnog duga.U uslovima

razvijenog tržišta vrijednosnih papira ,na kreditni potencijal i na novčani opticaj najneposrednije

utiče da li CB kupuje ili prodaje vrijednosne papire.Ako CB misli da je potrebno zaustaviti

ekspanziju (porast novčane mase) tada ona prodaje na tržištu vrijednosne papire i tako utiče na

fondove banaka koje su time prisiljene smanjiti kredite i obrnuto ako se žele pojačati poslovi

tada CB pristupa kupovanju vrijednosnih papira ubacujući na taj način ubacuje novu kupovnu

snagu.

Politika otvorenog tržišta ima dvije osnovne funkcije:

• održavanje kursa državnih vrijednosnih papira na željenom nivou

• regulisanje kreditnog potencijala od strane CB

4. POLITIKA OBAVEZNIH REZERVI (REZERVI LIKVIDNOSTI)

Politika obaveznih rezervi, takođe spada u indirektne tj. kvantitativne instrumente uticaja na

stanje kreditnog potencijala i likvidnosti banaka, odnosno na količinu novca u opticaju.

Ovo sredstvo predstavlja prisilno utvrđivanje obaveze banaka da jedan dio primljenih depozita

drže na svom računu kod centralne banke.

Naime svaka banka da bi mogla udovoljiti svojim obavezama za isplatu u gotovu , mora jedan

dio sredstava držati u likvidnoj formi i ova sredstva se ne mogu koristiti za kreditno poslovanje

banaka.

Kao instrument monetarnog regulisanja, odnosno regulisanja količine novca u opticaju, politika

obavezne rezerve služi za višestruke namjene :

▪ Kao instrument regulisanja kreditnog potencijala banaka;

▪ Kao instrument za održavanje dnevne likvidnosti banaka;

▪ Kao instrument regulisanja kreditne multiplikacije.

Politika obavezne rezerve vodi se u skladu sa orijentacijom opšte ekonomske politike zemlje i

kretanjem osnovnih materijalno-finansijskih tokova u nacionalnoj privredi.

U slučaju restriktivne kreditno-monetarne politike (podrazumjeva ograničavanje kreditnog

potencijala) povećava se stopa obaveznih rezervi, čime se povlači dio novca i smanjuje kreditni

potencijal banaka. U slučaju ekspanzivne kreditno-monetarne politike (podrazumjeva povećanje

kreditnog

potencijala) smanjuje se stopa obaveznih rezervi, što dovodi do povećanja kreditnog

poencijalaposlovnih banaka.

Tehnika primjene stope obaveznih rezervi veoma je različita:

➢ ona se negdje primenjuje linearno na sve depozite,

➢ negdje samo na povećanje tih depozita,

➢ a negdje se primenjuje krajnje diferencirano.

Stopa i osnovica za obračun sredstava obaveznih rezervi mogu se odrediti na različite načine:

❖ Jedinstvena stopa (procenat) za sve depozite;

❖ Različiti procenti za različite kategorije sredstava (depozita)

❖ Jedinstvena stopa (procenat), s tim što su iz osnovice isključeni neki depoziti na koje

se ne plaća obavezna rezerva;

❖ Dopunska stopa za neke kategorije depozita.

5. MONETARNA RAVNOTEŽA I NERAVNOTEŽA

Monetarna ravnoteža je pojam koji se najčešće pojednostavljeno svodi na monetarnu

(novčanu) stabilnost. Njen osnovni zadatak je osiguranje optimalne (poželjne) količine novca u

opticaju. Možemo je posmatrati u užem i širem smilu.

U širem smislu to je ravnoteža s jedne strane količine novca u opticaju a s druge strane

ukupnog obima roba odnosno proizvoda namjenjenih razmjeni.

U užem smislu to podrazumjeva jednakost ponude i tražnje za novcem.

Monetarna ravnoteža,u njenom praktičnom smislu podrazumjeva stanje u ekonomiji kada se

podudaraju stvarna i optimalna novčana masa.U tom smislu pod optimalnom novčanom masom

se podrazumjeva ona količina novca kojom se omugućavaju nesmetani tokovi društvene

reprodukcije, odnosno da nema ni previše ni premalo novca jer u oba slučaja neminovno se u

određenom periodu javljaju poremećaji u tokovima privređivanja.

Ravnoteža količine novca u opticaju i količina roba raspoloživih za razmjenu, ili stabilnost cijena

po nekima je osnovna karakteristika monetarne ravnoteže. Monetarna ravnoteža je zapravo

stanje u kojem je količina traženog novca jednaka količina novca u ponudi tj.ako imamo

jednakost između postojeće količine novca (novčane mase) i tražnje novca

Monetarna ravnoteža je takvo stanje u privredi kada domaći novac bez smetnje i poremećaja

obavlja svoje funkcije pri čemu je stabilna vrijednost novca.

Monetarna neravnoteža je takvo stanje u privredi kada u njoj nastaju takve smetnje i

poremećaji koji onemogućavaju novcu da upotpunosti obavlja svoje funkcije, pri čemu

vrijednost novca poada ili raste.

Na osnovu toga da li se monetarna stabilnost i nestabilnost odnosi na domaće ili inostrano

tržište razlikujemo:

1.unutrašnju monetarnu stabilnost/nestabilnost

2.vanjsku monetarnu stabilnost/nestabilnost

Unutrašnja (domaća) stabilnost je takvo stanje privrede kada imamo ravnotežu ponude i tražnje.

Pri tome je unutrašnja kupovna moć novca stabilna a postoji i opšta stabilnost cijena u zemlji.

Unutrašnja monetarna nestabilnost postoji onada kada dođe do poremaćaja ravnoteže

privrednih faktora,što se ispoljava u neuravnoteženosti robnonovčanih odnosa,zbog čega se

mjenja opšti nivo cijena. Inače unutrašnja monetarna nestabilnost koja nastaje kao posljedica

veće tražnje novca od ponude robe je inflacija dok je u obrnutom slučaju ruječ o deflaciji.

Vanjska monetarna stabilnost je ono stanje domaće privrede kada postoji uravnoteženost

bilansa plaćanja i stabilnosti deviznih kurseva.

Vanjska monetarnu nestabilnost je ono stanje domaće privrede kada je bilans plaćanja

neuravnotežen i kada usljed toga devizni kursevi rastu ili padaju.

Vanjska monetarna nestabilnost se pokazuje kroz devalvaciju i revalvaciju, a vode do

apresijacije vrijednosti novca.

6.MONETARISTIČKA KONCEPCIJA ULOGE NOVCA U PRIVREDNIM KRETANJIMA

Prema monetarističkim shvatanjima odnosno monetarnoj koncepciji monetarni faktori imaju

presudnu ulogu u privrednom životu i osnovni su faktor privrednog razvoja.

Povećanje novčane mase izaziva privrednu ekspanziju, kao što i njeno smanjenje mora dovesti

do privrednog zastoja .

Promjene u količini novčane mase dovoljne su da odrede čitav proces i intezitet privrednog

razvoja. Prema ovoj koncepciji ciklično kretanje privrede zavisi jedino od kretanja novca u sferi

proizvodnje, razmjene i potrošnje.

Najznačajniji predstavnik te koncepcije je Hawtrey(Hotri). Prema njemu je kreditna ekspanzija,

jedinstven i sasvim dovoljan faktor promjene ekonomske aktivnosti, smjene poleta i depresije,

dobrog i lošeg toka poslova .

U svojim teoretskim konstrukcijama razrađuje novcem potaknuti kauzalni lanac prosperiteta i

depresije. Naprimjer, ako monetarna cirkulacija opada, potražnja slabi i prozvođači koji su radili

na osnovi uobičajene potražnje ne mogu realizovati svoju robu, zalihe tada rastu, proizvodnja

opada, nezaposlenost se povećava, a ravnoteža se može uspostaviti jedino porastom dohotka ,

a time i potražnje.

On tvrdi da je depresija uzrokovana i praćena deflacijom, a prosperitet inflacojom.

Dakle, prema tom shvaćanju, privredna su kretanja posljedica određenog kretanja novca a ne

obratno i za Hawtreya i njegov prosperitet bitno je da se kreditna ekspanzija stalno održava, a

potražnja kredita ohrabruje.

Tu ima veliku ulogu kamatna stopa jer ona utiče na račun dobitka i gubitka a na te je promjene

trgovina najosjetljivija. Kad kamatna stopa padne, trgovina povećava zalihe, rastu narudžbe,

prizvodja raste, raste zaposlenost i potrošnja, što opet utiče na trgovinu da nabavlja. U tom

poletu dolazi do porasta cijena, što prema Hawtreyu, ima isto djelovanje kao i smanjenje količine

novca, pa zato treba odobravati nove kredite. Stezanje kredita upravo i jest uzrok kriza, tvrdi

Hawtrey. Slabost takvih čisto monetarnih shvaćanja uočio je Marx, koji je ujedno kritičar i
monetarizma,govoreći da se rješenja problema cikličkog i kriznog kretanja kapitalističke privrede
traže nakrivom mjestu a to je u novčanom prometu.