Antikancerogeno djelovanje bakteriocina

Nekoliko bakteriocina pokazalo je djelovanje protiv raka selektivnim djelovanjem na stanice

raka. Bakteriocini koje proizvode gram-negativne bakterije, npr kao mikrocin E492 (Lagos i
sur. 2009.) i kolicini (A, D, E1, E2, E3) ili gram pozitivne bakterije, uključujući nizin
pokazali su citotoksične učinke protiv malignih ljudskih staničnih linija. Citotoksičnost
bakteriocina protiv stanica raka uzrokovana je indukcijom apoptoze i/ili depolarizacijom
stanične membrane koja dovodi do promjena permeabilnosti (Kaur i Kaur 2015).
Na primjer, istraživanja su pokazala da u stanicama karcinoma skvamoznih stanica glave i
vrata, nizin inducira povećanu fragmentaciju DNA ili apoptozu i smanjena proliferacija
stanica indukcijom zaustavljanja staničnog ciklusa u kancerogenim stanicama (Joo i sur.
2012). Osim toga, primjena nizina smanjila je veličinu tumora kod miševa s oralnim
karcinomom.
U drugom slučaju, azurin, bakteriocin koji se proizvodi sojem P. aeruginosa, proučavan je kao
potencijalni lijek protiv raka zbog njegovog selektivnog vezanja na ljudske stanice raka, i
rezultirajući citotoksični i apoptotički učinci, bez uticaja na normalne stanice (Yamada i sur.
2004).
Važno je napomenuti da se većina studija koje se odnose na antikancerogena svojstva
bakteriocina bile su in vitro prirode i stoga postoji potreba za in vivo validaciju.

Potencijalna kontraceptivna svojstva bakteriocina

Nisin, subtilosin, fermenticin (Kaur i sur. 2013.) i lakticin 3147 pokazalo se da pokazuju
spermicidno svojstvo uzrokujući smanjenje ili promjenu pokretljivosti ljudskih
spermatozoida, dakle ističući njihov potencijal kao kontracepcijskih sredstava za kontrolu
rađanja (Dicks et al. 2018).
U provedenoj studiji, intravaginalna primjena nizina u kunića tokom dvije sedmice spriječila
je začeće bez izazivanja upale ili oštećenja vaginalnog epitela. Međutim, ako su koncentracije
nizina korišteni u testovima kontrole rađanja pomoću životinjskih modela ekstrapolirano za
ljudsku upotrebu, vjerojatno bi uključeni nivoi ozbiljno uticali na zdravu ljudsku vaginalnu
mikrobiotu (Dicks et al. 2018) i stoga se ovaj faktor mora uzeti u obzir pri daljnjem razvoju
bakteriocina, posebno bakteriocina širokog spektra, kao potencijalnog sredstva za kontrolu
rađanja.