Professional Documents
Culture Documents
DOSIJE OMEGA - Komitet 300
DOSIJE OMEGA - Komitet 300
Milan Vidojević
KOMITET 300
Put heroina
Kada je Komitet 300 shvatio da drogom može potčiniti svet, krenuo je u
dvadesetom veku na masovno investiranje u proizvodnju i stimulisanje
potrošnje droge. Sem tradicionalnih proizvođača droge, Indije, Kine i Burme, tu
su sada i Avganistan, Pakistan, Iran, Kolumbija, Tajland, Liban, Turska, Peru,
Ekvador i Bolivija. Kolumbija je najveći prerađivač i distributer droge,
uglavnom kokaina, za tržište Severne Amerike. Trgovina heroinom se finansira
preko banaka u Hong Kongu, Londonu, Libanu i Švajcarskoj, gde se opere
najviše novca koji pritiče od prodaje droge. Zemlje koje učestvuju u distribuciji
i transportu droge su Hong Kong, Turska, Bugarska, Italija, Monako, Francuska
i Liban, a u novije vreme Albanija i Kosovo. U pojedinim zemljama, trgovina
narkoticima je dostigla takav nivo da je pretila suverenitetu zemlje, pa su
predsednici vlada i država, koji su odbili saradnju sa Komitetom 300, bili
uklonjeni. To je slučaj sa pakistanskim predsednikom Ali Butom i italijanskim
premijerom Aldo Morom. Banke koje i danas procesiraju novac od droge su
"Britiš Benk of d Midl Ist", "Midlend Benk", "Nešenel end Vestminster Benk",
"Berklis Benk", "Rojal Benk of Kanada", "Hong Kong end Sangaj Benk",
"Bering Braders Benk" i "Hambros Benk". Jedna od bitnih tačaka, na putu
unošenja heroina u Evropu, je Monako. Sa Korzike, heroin dolazi feribotima u
toku leta, koji prevoze turiste. Niko ne kontroliše ove feribote, jer Monako "živi
od turizma". Takođe, ne postoji granica, ni kontrola između Monaka i
Francuske, pa se droga iz Francuske bez problema transportuje dalje u svet, kao
što je to nekada funkcionisalo u okviru Francuske veze. Porodica Grimaldi je
vekovima umešana u trgovinu drogom. Princ Renije, koji sjajno neguje javni
imidž simpatičnog vladara male kneževine, član je Komiteta 300 i ima vrlo
precizne zadatke u osnovnom biznisu Komiteta. U jednom trenutku, pogrešio je
u "računanju", kao i Norijega. Posle nekoliko opomena, koje nije poslušao,
usledila je kazna u vidu likvidacije njegove supruge, princeze Grejs. Ona je
poginula u saobraćajnoj nesreći, jer je tečnost iscurila iz kočnica njenog rovera,
pa se automobil survao u provaliju. Do danas je taj automobil pod paskom
francuske policije i na njemu nikada nije izvršena stručna ekspertiza, koja bi
utvrdila kako je došlo do pomenutog curenja. Signal za likvidaciju princeze
Grejs uhvatila je prislušna služba britanske armije na Kipru. Obaveštajni
stručnjaci su procenili da je nalog stigao od Komiteta, preko masonske lože P2.
Ako vam ovo zvuči neverovatno, proučite mehanizam proizvodnje i distribucije
droge. Shvatićete da posao vredan pet stotina milijardi dolara godišnje ne
priznaje prepreke. Mehanizam proizvodnje i trgovine drogom počinje na
poljima maka divljih plemena Burme i Tajlanda. Kada se završi berba sirovog
opijuma, formiranog u lopte mrke, lepljive mase, sledi prva prodaja. Plaćeni
su zlatnim polugama teškim jedan kilogram, poznatim kao 4/10, a koje kupuje
"Kredit Svis". Isti princip važi i za Indiju, gde se ve ć vekovima na isti način
plaćaju pripadnici naroda Beludžisa, velikih uzgajivača maka. Sirovi opijum iz
"Zlatnog Trougla", pedesetih i šezdestih godina, išao je do sicilijanske mafije i
francuskih laboratorija na potezu između Marselja i Monte Karla. Tu se opijum
prerađivao u heroin. Zadnju deceniju, primat u preradi su preuzele laboratorije u
Turskoj i Libanu, mada još nisu dostigle nivo i obim koji su imali Francuzi na
vrhuncu moći. Dosta laboratorija je bilo u Avganistanu (sedamdeset i sedam
odsto ukupne svetske proizvodnje opijuma), koje su direktno prerađivale
pakistanski opijum. Sa dolaskom talibana na vlast, deo laboratorija je prebačen
u Čečeniju, gde je stvorena prva narko država na svetu, sa samo jednim ciljem,
da rafinise opijum u heroin.
Put kokaina
Kokain je neprikosnovena droga u Južnoj Americi. Njen uspon i razvoj
datiraju od tridesetih godina dvadesetog veka. Tada je britanski kapital naglo
krenuo u osvajanje zemalja Južne Amerike. Procena je da je investicija bila
veća od jednog triliona funti! Šta je bio razlog tolikih investicija u jedan
zaostali, učmali kontinent? U svojoj knjizi, Kolmen tvrdi da je razlog droga,
dugoročno razvijanje proizvodnje i distribucije, koje će trajati vekovima i koju
će iz senke kontrolisati one iste porodice i porodične banke koje to rade u
protekla dva veka. Neverovatno je kako savršeno funkcioniše sistem zaštite
ovih moćnih porodica i koliko je bogatstvo i mo ć skoncentrisana u uskom
krugu. Procena je da je samo petnaest porodica u Britaniji kontrolisalo većinu
bogatstva imperije u zadnja dva veka. Južnu Ameriku i Karipski basen
kontrolisali su ser Čarls Beri i porodica Čemberlen. Na njihovim ogromnim
posedima ropstvo se zadržalo do duboko u devetnaesti vek, a osnovna
proizvodnja nisu bile banane i kafa, već droga. U jednom trenutku, najveći
izvozni artikal Jamajke bila je "gandža", moćnija varijanta marihuane. Njen
izvoz u Ameriku održao se do danas, uz pomoć trgovinskog pakta poznatog kao
"Inicijativa karipskog basena", čiji idejni tvorci su Dejvid Rokfeler i Henri
Kisindžer. U Južnoj Americi. proizvodnja i trgovina drogom je odlično
organizovan porodični posao. Centar te aktivnosti na kontinentu je Kolumbija,
sa šezdeset i pet odsto svetske proizvodnje, Peru, sa dvadeset i šest odsto i
Bolivija, sa devet odsto. Snaga narko kartela je tako velika, da su u jednom
trenutku gerilci, borci za slobodu pokreta M19, krenuli u otvoreni napad na
državne institucije, vojsku i policiju. Zavedeno je vanredno stanje u zemlji.
Onima koji poznaju zbivanja u ovoj zemlji, bilo je jasno da iza M19 stoje
svemoćni narko baroni, podeljeni u dva velika kartela, jedan u Medelinu, a
drugi u Kaliju. Medelinski kartel, tradicionalan i brutalan, koji se nemilosrdno
obračunavao sa svima koji su mu se našli na putu, vodila su braća Očoa, Horhe i
Fabio. Njihov "direktor operacija" bio je famozni Pablo Eskobar. Način vodenja
poslova odigravao se "kao na filmu", pa su "gospodari iz senke" odlučili da
veću pažnju poklone kartelu iz Kalija. Sa Eskobarom i braćom Očoa postignut
je sporazum da navodno budu uhvaćeni i osuđeni na zatvorsku kaznu, kako bi
ceo svet video delovanje pravde protiv narko bosova. "Zatvor" u kome su se
našli, pre liči na hotel sa četiri zvezdice, nego na kaznionicu, ali to je bio deo
dogovora. Takođe, zatvorski čuvari čine svojevrsnu gardu narko bosovima, koji
iz ovih zatvora i dalje vode svoje poslove. Kartel iz Kalija pogodniji je za
saradnju, jer njega vode "biznismeni". Nema pucnjave i spektakularnih
likvidacija, paradiranja i razbacivanja novcem. Ovi poslovni ljudi se drže vrlo
diskretno i sem toga nikada nisu pokušavali da kokain unose i prodaju na
Floridi. Njihova tržišta su Njujork, Los Anđeles i Hjuston, tradicionalno
heroinska tržišta, na kojima je kartel iz Kalija ušao u osvajanje klijenata i skoro
dostigao prihode od heroina. Uklanjanje neposlusnog Manuela Norijege i
invazija Paname, izbacili su za izvesno vreme Panamu iz ključnog lanca.
Panamske banke, nezaobilazna karika za pranje novca, su prevaziđene.
Uklanjanje Norijege, nekada Ijubimca CIA, i njenog šefa Vilijema Kejsija, kao i
vojnih krugova koji su sa aerodroma u Panami prebacivali oružje "kontrašima"
u Nikaragvu, poklopilo se (kakva slučajnost), sa ulaskom Kali kartela u igru.
Kampanju protiv Norijege započeo je Džesi Helms, "jastreb" američkog Senata,
ultrakonzervativac, borac za tradicionalne moralne vrednosti i hrišćanski
fundamentalista. To mu, naravno, ne smeta da bude omiljeni saradnik Arijela
Šarona, izraelskog "jastreba", bivšeg generala i ministra, jednog od najvećih
trgovaca oružjem u Centralnoj Americi i Kolumbiji. Tako je promena
"poslovnog partnera" u Panami bila brza i jeftina: svega sedam hiljada mrtvih
panamaca i par milijardi dolara štete, što se može brzo nadoknaditi. Da trgovinu
drogom organizuju i vode države, njene službe i moćne tajne organizacije,
potvrđuje zdravorazumsko pitanje: Kako je moguće da uz sve moderne oblike
praćenja na zemlji, u vazduhu i svemiru, uz neograničene mogućnosti snimanja
telefonskih razgovora, faks poruka, carinskih organa, policije i doušnika, nije
izvodljivo zaustaviti proizvođače droge? Odgovor je vrlo prost, ma koliko
zvučao strašno. Droga je proizvod koji ostvaruje dve ključne funkcije Novog
svetskog poretka, Ona donosi enormne, neoporezovane i neevidentirane profite.
Osim toga, droga pretvara veliki broj ljudi, u svim zemljama sveta, u
narkomanske ovisnike, koji imaju samo jednu životnu želju, da po svaku cenu
dođu do sledeće doze. Navodna borba protiv droge u zemljama zapadnog
sveta je farsa. Ogromna sredstva i ljudski potencijali koriste se da bi se
zaplenilo deset odsto svetskog prometa droge. Oni kojima je stalo da se spreči
zlo, predlagali su sasvim logične mere da se ono suzbije. Jedno od prvih je da se
proizvođači acetnog anhidrida, ključne hemikalije za proizvodnju heroina,
obavežu na strogo vođenje poslovnih knjiga, jer bi tako bilo lako pratiti kuda se
krece ovaj agens bez koga nema proizvodnje droge. Drugi predlog je da se
ukinu TIR tablice u kamionskom transportu, u okviru Evropske ekonomske
zajednice. Bezbroj puta je dokazano da su ove oznake za neometan prolaz, bez
kontrole na usputnim granicama, idealno sredstvo za transport droge kroz
Evropu. Ceo sistem TIR zamisljen je u cilju izbegavanja kontrola. Sadržaj tereta
garantuje pošiljalac robe, i to papirima koje vozač nosi sa sobom! Ovaj sistem je
navodno izmišljen da bi se kvarljiva roba, u prvom redu voće i povrće, što pre
dostavila korisnicima u Zapadnoj Evropi, bilo da su to samoposluge ili baze
NATO pakta. Nije slučajno da je zato baš Bugarska, nekada veliki proizvođač
baštovanskih proizvoda, postala jedan od ključnih karika u transportu droge sa
Bliskog Istoka u Evropu. Tako je otkriveno da je velika bugarska transportna
kompanija "Kinteks", zapravo veliki prevoznik heroina širom Evrope.
Krastavac i paradajz se prosipao na odredištu, jer ko će da vodi računa o povrću
koje vredi par hiljada maraka, kada je u kamionu pošiljka vredna milione
maraka. Slično je i u drugim zemljama sveta, pogotovo centrima za distribuciju
droge. Na primer, agentima DBA je zabranjen ulaz u Hong Kong, a po
zakonima te države, policijskim organima je zabranjeno da pregledaju brodsku
dokumentaciju dok je brod u luci! Naravno, zaustavljanje brodova i pregled
tereta na pučini predstavlja sasvim drugu proceduru u okviru pomorskog prava.
Lakše je pregledati dokumentaciju stotinu brodova u luci, nego teret jednog
broda na pučini. Koliko bi to patrolnih brodova i Ijudstva bilo potrebno, da se
sačekuju i pregledaju stotine brodova, koji napuštaju luku Hong Kong, Makao,
Šangaj, ili neku od desetina drugih, za koje se zna da se u njima vrši ukrcaj
droge? Posebnu opasnu grupaciju čine legalne farmaceutske korporacije, koje
proizvode sintetičku drogu. "Tavistok" institut. "mozak" Komiteta 300, stoji iza
velikih društvenih pokreta kao što su "Era Vodolije", "Hipi pokret", razni
muzički trendovi i novi oblici populame subkulture, gde droga zauzima
značajno mesto, kao sredstvo "oslobadanja od konvencija", ili stvaranja novih
negativnih utopija. Tako je jedna od najvećih farmaceutskih kompanija na
svetu, švajcarski "Sandoz", odgovorna za uvođenje LSD-a u novi "stil života"
desetina miliona ljudi u svetu, prvenstveno u Americi. Kada je jedan od njenih
hemičara, Albert Hofman, otkrio kako se pravi sintetički ergotamin, moćna
mašinerija Komiteta 300 finansirala je projekat preko jedne od svojih banaka
("S. C. Varburg"). Angažovala je "Tavistok" institut i "Stanford Riserč", još
jednu od svojih firmi za definisanje novih potreba ljudi i stvaranje novih
umetničkih i kulturoloških trendova. Ovi trendovi služe, prosto rečeno, za
ispiranje mozga miliona ljudi širom sveta, kako bi se stvorio prostor za već
definisani dvosmerni način delovanja - stvaranje novih. enormnih profita i
zombiranje čovečanstva. Drugi primer je proizvodnja Valijuma, droge za
smirenje. Valijum proizvodi švajcarski farmaceutski gigant "Hofman la Roš".
Troškovi kompanije za proizvodnju valijuma su tri dolara za kilogram pilula.
Grosistima se kilogram prodaje za dvadeset hiljada dolara, a kada stigne do
potrošača, u apoteke, cena kilograma valijuma je pedeset hiljada dolara.
Valijum je inače lek koji se u Americi i Evropi prodaje u ogromnim količinama,
jer je, navodno, najbezopasniji za upotrebu. (Kod nas, u republikama bivše
Jugoslavije, naročito u Srbiji, valijum se proizvodi i prodaje pod imenom
Lexilium (Bromazepam). Ako pokušate da saznate sastav Lexiliuma, nećete
dobiti informaciju – nema podataka! Ako Lexilium nije droga, zašto se krije
sastav „leka“? – primedba VSP). Slično je i sa svakim drugim medicinskim
preparatom. Kompanija "Hofman la Roš" je najveći proizvođač C-vitamina na
svetu. Proizvodnja ovog preparata košta manje od jednog centa po kilogramu, a
prodaje se uz profit od deset hiljada odsto. Naravno da legalni proizvođači
droge, odnosno lekova koji imaju ista ili slična dejstva kao prirodne droge, ne
spadaju u kriminalce, niti će ikada doći pod udar zakona. U ruke pravde padaju
sitni trgovci drogom, male bande, individualci i konkurencija. Oni koriste
riskantne metode. Robu prevoze na način koji se može otkriti, a novac nose
ručno, u banke gde će se obaviti "pranje". Veliki narko bosovi često prijavljuju
konkurentske dilere droge policijskim organima, kao i svoje članove koji žele
da se osamostale, ili one koji se ne pridržavaju strogih pravila podele tržišta,
profita i funkcionisanja celokupnog sistema. Veliki igrači, vlasnici mreže na
svetskom nivou, nikada nisu ugroženi. Dobro zaštićeni svojom političkom moći,
aristokratskim poreklom i ogromnim sumama novca kojima raspolažu, oni su
iznad krivičnog zakona. Komitet 300 je pre svega narko kartel, toliko moćan da
je skoro nemoguće prodreti i identifikovati šta sve kontroliše. Izmišljeni su i
funkcionišu elektronski sistemi za pranje novca, od kojih je poznat "CHIPS"
sistem (akronim od "Clearing House Intemational Payments Sistem"), smešten
u "Burouzu", u Njujorku, gde se nalaze najveće banke i računovodstvene firme.
Ovaj sistem koristi dvanaest velikih banaka, među njima "Hong Kong end
Šangaj Benk" i "Kredit Svis". U kombinaciji sa "SWIFT" sistemom, koji je
takođe u Americi. Transakcijama prljavog novca je teško ući u trag. Možda su
za sada nedodirljivi "Dreksel Burnhem", "Kredit Svis" i "Hong Kong end
Šangaj Benk", ali će i njih jednog dana zadesiti sudbina "BCCI" banke o kojoj
sam govorio. Biće razotkriven makar jedan deo ogromnog sistema prevare i
prikrivanja. Jedna od značajnih finansijskih institucija Komiteta 300 je i
"Ameriken Ekspres". Predsednici ove kompanije uvek su iz redova Komiteta
300. "Amerikan Ekspres" je umešan u sve poslove Komiteta. Između ostalog,
vlasnik je "Trejd Development Benk", preko koje se ogromne količine zlata
šalju na berzu u Hong Kong, radi isplate prodavaca opijuma. Kroz "Amerikan
Ekspres", lako se pere novac od droge, preko njenih kreditnih kartica i putničkih
čekova. Velika snaga i prednost "Ameriken Ekspresa" leži u tome što je ova
privatna kompanija dobila pravo da štampa putne čekove, koji su zapravo
novac. Kroz svoju svetsku mrežu, i milione mesta gde se čekovi mogu
upotrebiti za plaćanje, zapravo stvara idealne mogućnosti za pranje novca, koji
će se legalno pojaviti kao pokriće za izdate čekove. Pametno, zar ne?
Poslovanje "Ameriken Ekspresa" nakratko je istraživao američki javni tužilac
Edvin Miz, ali je brzo morao da napusti istragu i posao, jer je bio "nepodoban".
Organizacije pod kontrolom Komiteta
Stotine organizacija, instituta, medijskih kuća, državnih institucija, državnih
policijskih i obaveštajnih službi, kao i hiljade pojedinaca, angažovani su, po
raznim osnovama, u aktivnostima Komiteta 300. Manipulacija se obavlja uvek u
više slojeva istog nivoa, a zatim u piramidalnoj strukturi, gde ide ka vrhu
piramide. Kako to izgleda, pokazaću primerom. Na političkoj ravni, dno
piramide čine politički pokreti i partije, "krajnja levica", komunizam,
socijalizam i partije centra laburističkog tipa. Drugu stranu spektra čine "krajnja
desnica", fašizam, cionizam, republikanci i demokrati u Americi, i engleski
konzervativci, koji se na ivici "političke piramide" susreću sa laburistima. Na
bankarskoj piramidi, osnovu čine poslovne banke. Na piramidi društvenih
fenomena, osnovu čine biznis, vojska, obrazovanje, mediji, religija, medicina,
nauka i negativni aspekti obaveštajne agencije - kriminal. Na političkoj piramidi
viši stepen čine "nadnacionalne organizacije". Na bankarskoj su to nacionalne
banke - u Engleskoj "Benk of Ingland", u Americi "Banka federalne rezerve".
Na piramidi društvenih fenomena su oni koji formiraju globalne društvene
trendove i svetsko javno mnjenje. Vrh političke piramide čine članovi tajnih
društava Komiteta 300, kao svetske "nadvlade" i tajnih društava o kojima se
vrlo malo, ili ništa ne zna. Vrh bankarske piramide čine "Međunarodni
monetarni fond", "Svetska banka", "OECD", "Međunarodna banka za
poravnanje" i "Međunarodna bankarska komisija". Vrh piramide društvenih
fenomena čini "globalna elita", probrani pojedinci iz svih ostalih struktura. Ove
piramide postoje kao isprepletane mreže, prožete i povezane, nezavisne i
zavisne jedna od druge, podstičuće i degradirajuće prema potrebi, isturene kada
se to traži i diskretne, kako bi se neke stvari odradile u miru. Kada je potrebno,
nastupaju žestoko i smrtonosno. Kada se čini da je lakše postići cilj
ubeđivanjem, na raspolaganju su im beskrajna sredstva diplomatije i korupcije.
Ova knjiga bi ličila na telefonski imenik, kada bih pokušao da nabrojim sve
tačke ove paukove mreže. Ili bolje rečeno, ličila bi na kancerogene ćelije po telu
čovečanstva. Zato ću vam pažnju skrenuti na najpoznatije i najuticajnije
organizacije, a konteksti njihovog delovanja pojaviće se sami...