08 Cas Vektorski Prostori

VEKTORSKI PROSTORI
Čas 7
Čas 7. VEKTORSKI PROSTORI 15.–27. novembar 2021. 1 / 58

Sadržaj
1 Geometrijski vektori
jednakost vektora
Algebarske operacije sa vektorima
2 Vektorski prostor
Definicija vektorskog prostora
Primeri vektorskih prostora
Linearna kombinacija vektora
Lineal
Potpuni sistem vektora
3 Linearna nezavisnost vektora
4 Baza i dimenzija vektorskog prostora

Skalarne i vektorske veličine
U fizici:
Skalarne veličine su odred̄ene samo brojnom vrednošću:
dužina
površina
vreme
temperatura
Vektorske veličine su odred̄ene brojnom vrednošću, pravcem i smerom:
sila
brzina
električno polje

Geometrijski vektori
Geometrijsko predstavljanje vektorske veličine:
vektor – orijentisana duž

−−→ →
AB = −
a
A i B su početna i krajnja
tačka vektora.
Pravom kojoj pripadaju početna i krajnja tačka odred̄en je pravac vektora.

Rasporedom početne i krajnje tačke odred̄en je smer vektora.
Rastojanje izmed̄u početne i krajnje tačke je intenzitet ili dužina vektora i
−−→
označava se sa |AB|.
→
−
Vektor čija je dužina jednaka 0 zove se nula–vektor 0 .

Dva vektora su jednaka ako imaju jednak intenzitet, pravac i smer.

−−→ −−→
AB 6= CD
−−→ −−→
AB = P Q
−−→ −−→ −−→ −−→
|AB| = |M N |, AB || M N
−−→ −−→
AB 6= M N
Jednakost vektora
postoji translacija koja
−−→ −−→
AB = P Q ⇔ tačku A prevodi u tačku P
i tačku B prevodi u tačku Q.

Vektori koji pripadaju istoj pravoj ili paralelnim pravama zovu se
kolinearni vektori
1D vektori ↔ realni brojevi
Vektori koji pripadaju istoj ravni ili paralelnim ravnima zovu se

komplanarni vektori.
2D vektori ↔ kompleksni brojevi
↔ ured̄eni parovi
realnih brojeva

3D vektori
ured̄ene trojke realnih

brojeva

Skup svih vektora u prostoru koji imaju početnu tačku O:
−−→
VO (E) = {OM | M ∈ E}.

Sabiranje vektora
Sabiranje vektora:
nadovezivanjem ili po pravilu paralelograma.
→
−
Zbir vektora →
−
a + b je vektor
dijagonale paralelograma nad
→
−
vektorima →−
a i b.
Osobine sabiranja vektora

→
− →
− →
− −
a + b = b +→
a
→
− →
− −
(a + b)+ c = a +(b +→
→
− →
− →
− c)
→
− →
−
a + 0 =→−
a

Oduzimanje vektora
Suprotan vektor vektora →

−a je vektor
→
−
− a istog pravca i intenziteta i
suprotnog smera.
→
−
Razlika vektora →
−
a − b je zbir vektora
→
− →
−
a i −b.
Teorema
(VO (E), +) je Abelova grupa.

Množenje vektora skalarom
Neka je n ∈ N0 .
→
−
0→
−
a = 0
1→
−
a =→−
a
(−1)→
−a = −→
−
a
2a = a +→
→
− →
− −
a
(−n) a = −n→
→
− −a
n→
−
a =→
−a +→
−
a + ··· + →
−
a
| {z }
n puta


Ako je λ ∈ R, tada je λ→−
a vektor sa sledećim karakteristikama:
intenzitet je |λ a | = |λ| |→
→
− −
a |,
pravac je λ→
−
a || →
−
a,
smer je isti kao smer →
−
a ako je λ > 0, a suprotan ako je λ < 0.
Teorema
→
−
Za sve vektore →
−a i b i skalare λ, µ ∈ R važi:
1 λ(µ→−
a ) = (λµ)→
−
a,
2 (λ + µ)→
−
a = λ→−a + µ→
−a,
→
− →
− →
− →
−
3 λ( a + b ) = λ a + λ b ,
4 1→
−
a =→
−
a.

Vektorski prostor
1D vektori ↔ realni brojevi
2D vektori ↔ ured̄eni parovi

realnih
brojeva
x
(x, y),
y
3D vektori ↔ ured̄ene trojke

realnih
  brojeva
x
(x, y, z),  y 
z
Vektori
- (1, 1, 2, 1) oznaka za tačku,

- (1, 1, 2, 0) oznaka za vektor.
Ponekad može biti važno da li je ured̄enom trojkom (x, y, z) zadata tačka ili
vektor.
Označavanje tačke: (x, y, z, 1), Označavanje vektora: (x, y, z, 0).
Oznake su saglasne sa
−−→
AB = (b1 , b2 , b3 , 1) − (a1 , a2 , a3 , 1) = (b1 − a1 , b2 − a2 , b3 − a3 , 0)
tj. razlika tačka−tačka=vektor.

Vektori
Predstavljanje slike
(x1 , x2 , x3 , x4 , x5 , x6 , x7 , x5 , x9 , x10 ) ∈ R10 ,

0, k − to polje prazno
xk =
1, k − to polje obojeno
P = (0, 1, 1, 1, 0, 0, 1, 0, 1, 0)
X = (0, C, C, C, 0, Z, Z, 0, P, P )
X = (0, 1, 1, 1, 0, 2, 2, 0, 3, 3)
Vektorski prostor
Neka je V neprazan skup i K (K = R ili K = C) polje.
Vektorski prostor
Struktura (V, K, +, ·) je vektorski ili linearni prostor ako su definisane sledeće
operacije:
unutrašnja operacija sabiranje vektora + : V × V → V
takva da (V, +) čini Abelovu grupu:
(u + v) + w = u + (v + w), u + v = v + u,
θ + u = u + θ = u, u + (−u) = (−u) + u = θ;
spoljašnja operacija množenje vektora skalarom · : K × V → V

takva da za sve u, v ∈ V i sve λ, µ ∈ K važi
λ(µ u) = (λµ)u, λ(u + v) = λ u + λ v,
(λ + µ)u = λ u + µ u, 1 u = u.
V − skup vektora K − polje skalara

Vektorski prostor
θ∈V − nula-vektor, neutralni element za +:
(∀u ∈ V ) u + θ = θ + u = u;
−u ∈ V − suprotni vektor vektora u ∈ V , inverzni element za +:
u + (−u) = (−u) + u = θ.
Teorema
Neka je (V, K, +, ·) vektorski prostor. Tada za svaki vektor u ∈ V i svaki
skalar λ ∈ K važi:
1 0 u = θ,
2 λ θ = θ,
3 (−1)u = −u.

Vektorski prostor
Dokaz:
1 Za proizvoljno u ∈ V važi
(2)
0 u = (0 + 0)u = 0 u + 0 u.
Neka je 0 u = v. Gornja jednakost postaje
v =v+v / + (−v) ⇒ v + (−v) = v + v + (−v) ⇒ θ = v.
2 Za proizvoljno λ ∈ K, važi
(3)
λ θ = λ(θ + θ) = λ θ + λ θ ∧ λθ = v ⇔ v = v + v.
Slično kao u prethodnom slučaju, pokazujemo da je v = θ.
3 Za proizvoljno u ∈ K važi
(−1)u = θ + (−1)u = (−u + u) + (−1)u = −u + (u + (−1)u)
(4) (2)
= −u + (1 u + (−1)u) = −u + (1 + (−1))u
= −u + 0 u = −u + θ = −u.
Važni primeri vektorskih prostora
(Rn , R, +, ·)
Rn = {x = (x1 , x2 , . . . , xn ) | xk ∈ R, k = 1, 2, . . . , n}
x + y = (x1 , x2 , . . . , xn ) + (y1 , y2 , . . . , yn ) = (x1 + y1 , x2 + y2 , . . . , xn + yn ),

λx = λ(x1 , x2 , . . . , xn ) = (λx1 , λx2 , . . . , λxn )
x = (1, 0, −3, 5), y = (−2, 3, −1, 0)
x + y = (1, 0, −3, 5) + (−2, 3, −1, 0)

= (1 + (−2), 0 + 3, (−3) + (−1), 5 + 0)
= (−1, 3, −4, 5);
3x = 3(1, 0, −3, 5)
= (3 · 1, 3 · 0, 3 · (−3), 3 · 5)
= (3, 0, −9, 15).

   
1 −2
 0   3 
x = (1, 0, −3, 5) = 
 −3  , y = (−2, 3, −1, 0) =  −1 
  
5 0
       
1 −2 1−2 −1
 0   3   0+3   3 
x+y =  −3  +  −1  =  −3 − 1  =  −4
      ;

5 0 5+0 5
     
1 3·1 3
 0   3·0   0 
3x = 3  −3  =  3 · (−3)  =  −9  .
    
5 3·5 15
   

 x1 

x2

   

Rn ↔ Mn×1 = x= xk ∈ R, k = 1, 2, . . . , n
 
.. 



 .  


xn
 

(Cn , C, +, ·)
Cn = {z = (z1 , z2 , . . . , zn ) | zk ∈ C, k = 1, 2, . . . , n}
z+w = (z1 , z2 , . . . , zn ) + (w1 , w2 , . . . , wn ) = (z1 + w1 , z2 + w2 , . . . , zn + wn ),

λz = λ(z1 , z2 , . . . , zn ) = (λ z1 , λ z2 , . . . , λ zn )
z = (1 + i, −3 + 2i, 0, −i, 1), w = (−2, 3 − i, −1, −4 + i, 2i)

z+w = ( 1 + i, −3 + 2i, 0, −i, 1 )
+ ( −2, 3 − i, −1, −4 + i, 2i )
= ( −1 + i, i, −1, −4, 1 + 2i )
2z = 2 (1 + i, −3 + 2i, 0, −i, 1) = (2 + 2i, −6 + 4i, 0, 2i, 2),
(2 + i)z = (2 + i)(1 + i, −3 + 2i, 0, −i, 1)

= (2 + i)(1 + i), (2 + i)(−3 + 2i), (2 + i) · 0, (2 + i)(−i), (2 + i) · 1
= (1 + 3i, −8 + i, 0, 1 − 2i, 2 + i)
(Pn [t], R, +, ·)

Pn [t] = p(t) = an tn + an−1 tn−1 + · · · + a0 | ak ∈ K, k = 0, 1, 2, . . . , n
(p + q)(t) = (an tn + an−1 tn−1 + · · · + a0 ) + (bn tn + bn−1 tn−1 + · · · + b0 )

= (an + bn )tn + (an−1 + bn−1 )tn−1 + · · · + (a0 + b0 ),
λ p(t) = λ(an tn + an−1 tn−1 + · · · + a0 ) = (λ an tn + λ an−1 tn−1 + · · · + λ a0 )
p(t) = 2t3 − 5, q(t) = t2 − t + 1
(p + q)(t) = p(t) + q(t) = ( 2t3 − 5 )

+ ( t2 − t + 1 )
= 2t3 + t2 − t − 4
(3p)(t) = 3p(t) = 3 2t3 − 5 = 6t3 − 15.


Primer
u1 + u2
Za vektore u1 , u2 ∈ R2 , u1 = (−2, 1), u2 = (1, 2), odrediti ,
2
2u1 − 3u2 , , −u1 + u2 .
u1 + u2 1 1
= (−2, 1) + (1, 2)
2 2
2
1 1 1 1
= (−2) + 1, 1 + 2
2 2 2 2

1 3
= − , ,
2 2
2u1 − 3u2 = 2(−2, 1) − 3(1, 2)

= (−7, −4),
−u1 + u2 = −(−2, 1) + (1, 2)

= (3, 1).

Linearna kombinacija
Neka su u1 , u2 , . . . , uk ∈ V vektori i λ1 , λ2 , . . . , λk ∈ K skalari. Izraz
k
X
λ1 u1 + λ2 u2 + . . . + λk uk = λj uj ∈ V
j=1
zove se linearna kombinacija vektora u1 , u2 , . . . , uk .
Skalari λ1 , λ2 , . . . , λk ∈ K su koeficijenti.

Primer
u1 + u2
Vektori = (−1/2, 3/2), 2u1 − 3u2 = (−7, −4), −u1 + u2 = (3, 1) su
2
linearne kombinacije vektora u1 = (−2, 1), u2 = (1, 2).
Primer
Polinom p ∈ P2 [x], p(x) = 5x2 − x − 2, je linearna kombinacija
polinoma x2 , x, 1 ∈ P2 [x].

Lineal skupa vektora
Lineal
Neka je A = {u1 , u2 , . . . , uk } ⊂ V. Lineal skupa A je skup svih linearnih
kombinacija vektora iz A, tj.
 
 Xk 

L(A) = u = λj uj λj ∈ K, j = 1, 2, . . . , k .
 
j=1
Ako je S = L ({u1 , u2 , . . . , uk }) , kaže se da je skup S ⊂ V razapet nad

vektorima u1 , u2 , . . . , uk .
Primer
A = {e1 , e2 } ⊂ R3 , e1 = (1, 0, 0), e2 = (0, 1, 0).
x = αe1 + βe2 = α(1, 0, 0) + β(0, 1, 0) = (α, β, 0)

⇒ L(A) = {x = (α, β, 0) α, β ∈ R}.

Primer
A = {e1 , e2 , e3 } ⊂ R3 , e1 = (1, 0, 0), e2 = (0, 1, 0), e3 = (0, 0, 1)
x = αe1 + βe2 + γe3 = α(1, 0, 0) + β(0, 1, 0) + γ(0, 0, 1) = (α, β, γ)

⇒ L(A) = {x = (α, β, γ) α, β, γ ∈ R} = R3 .
⇒ R3 je razapet nad vektorima e1 , e2 , e3 .
B = {e1 , e2 , f } ⊂ R3 , e1 = (1, 0, 0), e2 = (0, 1, 0), f = (1, 2, 0)

x = αe1 + βe2 + γf = α(1, 0, 0) + β(0, 1, 0) + γ(1, 2, 0) = (α + γ, β + 2γ, 0)

⇒ L(B) = {x = (α + γ, β + 2γ, 0) α, β, γ ∈ R} = 6 R3 .
C = {e1 , e2 , e3 , f } ⊂ R3 ,
x = αe1 + βe2 + γe3 + δf
= α(1, 0, 0) + β(0, 1, 0) + γ(0, 0, 1) + δ(1, 2, 0) = (α + δ, β + 2δ, γ)

⇒ L(C) = {x = (α + δ, β + 2δ, γ) α, β, γ, δ ∈ R} = R3 .

Primer
A = {1, x, x2 , x3 } ⊂ P3 [x]
n o
L(A) = p(x) = a + bx + cx2 + dx3 a, b, c, d ∈ K = P3 [x]
B = {x, x + 1, x − 1, x2 } ⊂ P3 [x]

L(B) = p(x) = ax + b(x + 1) + c(x − 1) + dx2 a, b, c, d ∈ K

= p(x) = (b − c) + (a + b + c)x + dx2 a, b, c, d ∈ K 6= P3 [x]

Primer
Ispitati da li važi x2 ∈ L({x + 1, 2x, 2x + 3}).
Rešenje:
α (x + 1) + β 2x + γ (2x + 3) = (α + 2β + 2γ)x + α + 3γ.
Dakle, x2 6∈ L({x + 1, 2x, 2x + 3})
Ispitati da li važi 3x2 ∈ L({2x, x2 + 1}).

Rešenje:
α 2x + β (x2 + 1) = β x2 + 2α x + β.
Imamo 3x2 6∈ L({2x, x2 + 1}).

Primer
Za geometrijske vektore važi:
Ako je →
−a dati vektor, tada L({→
−
a }) čine svi vektori kolinearni sa →
−
a.
→
− →
−
Ako su → −
a i b dva nekolinearna vektora, tada L({→
−
a , b }) čine svi
→
−
vektori komplanarni sa →
−
a i b.
→
− − →
− −
Ako su →−a, b, →c tri nekomplanarna vektora, tada je L({→
−
a , b ,→
c })
prostor svih geometrijskih vektora.

Teorema
Neka je (V, K, +, ·) vektorski prostor i u1 , u2 , . . . uk ∈ V . Tada je i
L({u1 , u2 , . . . uk }), K, +, · vektorski prostor.
Dokaz: Neka je L = L({u1 , u2 , . . . uk }).

I Dokažimo najpre da je (L, +) podgrupa grupe (V, +).
u = a1 u1 + a2 u2 + · · · + ak uk , v = b1 u 1 + b2 u 2 + · · · + bk u k
u + v = a1 u1 + a2 u2 + · · · + ak uk + b1 u1 + b2 u2 + · · · + bk uk
= (a1 + b1 )u1 + (a2 + b2 )u2 + · · · + (ak + bk )uk ∈ L;
θ = 0u1 + 0u2 + · · · + 0uk ∈ L;

u = a1 u1 + a2 u2 + · · · + ak uk ∈ L ⇒ −u = −a1 u1 − a2 u2 + · · · − ak uk ∈ L.
II Dokažimo i da važi u ∈ L, λ ∈ K ⇒ λu ∈ L.
u = a1 u1 + a2 u2 + · · · + ak uk ∈ L ⇒ λu = λa1 u1 + λa2 u2 + · · · + λak uk ∈ L.
Na osnovu
I i
II zaključujemo da je (L, K, +, ·) vektorski prostor.

Skup vektora {u1 , u2 , . . . , uk } ⊂ V je potpuni skup (sistem) vektora ako
svaki vektor u ∈ V može da se predstavi kao linearna kombinacija vektora
u1 , u2 , . . . , uk .
Drugim rečima, vektori u1 , u2 , . . . , uk ∈ V čine potpuni skup (sistem) vektora
⇔ (∀u ∈ V )(∃λ1 , λ2 , . . . , λk ∈ K) u = λ1 u1 + λ2 u2 + · · · + λk uk
⇔ L({u1 , u2 , . . . , uk }) = V.

Primer
A = {e1 , e2 , e3 } ⊂ R3 , e1 = (1, 0, 0), e2 = (0, 1, 0), e3 = (0, 0, 1)

L(A) = {x = (α, β, γ) α, β, γ ∈ R} = R3 .
⇒ A je potpuni skup vektora u R3 .
B = {e1 , e2 , f } ⊂ R3 ,
e1 = (1, 0, 0), e2 = (0, 1, 0), f = (1, 2, 0)

6 R3 .
L(B) = {x = (α + γ, β + 2γ, 0) α, β, γ ∈ R} =
⇒ B nije potpuni skup vektora u R3 .
C = {e1 , e2 , e3 , f } ⊂ R3 ,

L(C) = {x = (α + δ, β + 2δ, γ) α, β, γ, δ ∈ R} = R3
⇒ C je potpuni skup vektora u R3 .

D = {e1 , e2 } ⊂ R3 , 6 R3
L(D) = {x = (α, β, 0) α, β ∈ R} =
⇒ D nije potpuni skup vektora u R3 .
Primer
A = {1, x, x2 , x3 } ⊂ P3 [x],
n o
L(A) = p(x) = a + bx + cx2 + dx3 a, b, c, d ∈ K = P3 [x]
⇒ A je potpuni skup vektora u P3 [x].
B = {x, x2 , x3 } ⊂ P3 [x],

L(B) = p(x) = ax + bx2 + cx3 a, b, c ∈ K 6= P3 [x]
⇒ B nije potpuni skup vektora u P3 [x].
C = {x, x + 1, x − 1, x2 , x2 + 1} ⊂ P3 [x],
L(C)

= p(x) = ax + b(x + 1) + c(x − 1) + dx2 + e(x2 + 1) a, b, c, d, e ∈ K

= p(x) = (b − c + e) + (a + b + c)x + (d + e)x2 a, b, c, d, e ∈ K
6= P3 [x]
⇒ C nije potpuni skup vektora u P3 [x].
Važno!
Ako je {u1 , u2 , . . . , uk } ⊂ V potpuni sistem vektora, tada se dodavanjem
vektora ne menja njegova potpunost, tj. {u1 , u2 , . . . , uk , v1 , . . . , vm } ⊂ V
je takod̄e potpuni sistem vektora za bilo koje v1 , . . . , vm ∈ V .
Zaista, kako je V = L({u1 , u2 , . . . , uk }), tada za svako v ∈ V važi
v = λ1 u1 + λ2 u2 + · · · + λk uk
= λ1 u1 + λ2 u2 + · · · + λk uk + 0v1 + · · · + 0vm
∈ L({u1 , u2 , . . . , uk , v1 , . . . , vm }).
Ako je {u1 , u2 , . . . , uk } ⊂ V potpuni sistem vektora, tada isključivanje

nekog vektora može da promeni njegovu potpunost (videti prethodne
primere).

Linearna nezavisnost vektora
Linearno nezavisni vektori

Vektori u1 , u2 , . . . , uk ∈ V su linearno nezavisni ako važi
λ1 u1 + λ2 u2 + . . . + λk uk = θ ⇔ λ1 = λ2 = · · · = λk = 0.
U suprotnom, vektori su linearno zavisni.
Linearno zavisni vektori

Vektori u1 , u2 , . . . , uk ∈ V su linearno zavisni ako
λ1 u1 + λ2 u2 + . . . + λk uk = θ
važi za neki izbor koeficijenata λ1 , λ2 , . . . , λk ∈ K pri čemu je bar jedan od

njih λj 6= 0.

Linearna nezavisnost vektora
Primer
Vektori e1 = (1, 0, 0), e2 = (0, 1, 0), e3 = (0, 0, 1) su linearno nezavisni
vektori u R3 , jer je
αe1 + βe2 + γe3 = (α, β, γ) = (0, 0, 0) ⇔ α = β = γ = 0.
Vektori e1 , e2 , f ∈ R3 , e1 = (1, 0, 0), e2 = (0, 1, 0), f = (1, 2, 0),

su linearno zavisni, jer važi
1e1 + 2e2 + (−1)f = 0.
Primer
Ako je u1 = 2u2 + 3u3 , vektori u1 , u2 , u3 su linearno zavisni, jer postoji
linearna kombinacija u1 − 2u2 − 3u3 = θ sa nenula koeficijentima.

Linearna zavisnost vektora
Neka su vektori u1 , u2 , . . . , uk ∈ V linearno zavisni i neka je, na primer,

λ1 6= 0. Tada:
λ1 u1 + λ2 u2 + . . . + λk uk = θ : λ1

λ2 λk
u1 + u2 + . . . + uk = θ
λ1 λ1
λ2 λk
⇒ u1 = − u2 − . . . − uk .
λ1 λ1
Vektori u1 , u2 , . . . , uk ∈ V su linearno zavisni ako i samo ako neki od vektora

um može da se predstavi kao linearna kombinacija ostalih
k
X
um = αj uj .
j=1
j6=m

Linearna zavisnost i nezavisnost vektora
Primer
Za geometrijske vektore važi:
→
− →
−
Ako su →
−a i b kolinearni vektori, tada je b = λ→ −
a , što znači:
→
− →
−
Kolinearni vektori a i b su linearno zavisni.
→
−
Ako vektor →−c pripada ravni odred̄enoj vektorima → −a i b , tada se on može
→
−
predstaviti kao linearna kombinacija vektora → −a i b . To znači:
→
−
Komplanarni vektori → −a , b ,→
−c su linearno zavisni.
→
−
Ako su vektori →−
a , b ,→
−c nekomplanarni, oni su linearno nezavisni.
Teorema
Ako skup {u1 , u2 , . . . , uk } ⊂ V sadrži nula-vektor, on ne može biti skup
linearno nezavisnih vektora.
Dokaz: Neka je, na primer, u1 = θ. Tada postoji linearna kombinacija
1θ + 0u2 + 0u3 + · · · + 0uk = θ
pri čemu nisu svi koeficijenti jednaki 0.
Baza i dimenzija vektorskog prostora
Dimenzija vektorskog prostora

Ako u vektorskom prostoru V postoji n linearno nezavisnih vektora, a svaki
skup od n + 1 vektora iz V je linearno zavisan, tada vektorski prostor V
ima dimenziju n, tj. V je n−dimenzionalni vektorski prostor.
dim V = n.
Baza vektorskog prostora

Skup B = {u1 , u2 , . . . , un } ⊂ V zove se algebarska baza vektorskog prostora
V ako važi:
u1 , u2 , . . . , un su linearno nezavisni vektori,
V = L(B).
Drugim rečima, skup B = {u1 , u2 , . . . , un } ⊂ V je baza vektorskog prostora

ako je potpuni skup linearno nezavisnih vektora.

Baza vektorskog prostora zove se koordinatni sistem.
B = {u1 , u2 , . . . , un }
u = λ1 u1 + λ2 u2 + · · · + λn un
λk − koordinate vektora u ∈ V u bazi B.
u = [λ1 λ2 . . . λn ]B

Važno!
Dimenzija prostora V je broj vektora u bazi.
Baza vektorskog prostora nije jedinstveno odred̄ena.

Zaista, ako je B = {u1 , u2 , . . . , un } baza vektorskog prostora V , tada su
baze i:
B1 = {2u1 , 3u2 , . . . , −un }, B2 = {u1 , u1 + u2 , . . . , un }, itd.
U n−dimenzionalnom vektorskom prostoru postoji beskonačno mnogo

baza, ali svaka od njih ima tačno n elemenata.
Svaki skup od n linearno nezavisnih vektora predstavlja bazu
n−dimenzionalnog vektorskog prostora.
Nula-vektor ne može pripadati bazi vektorskog prostora.
Vektorski prostor ({θ}, K, +, ·) nema bazu, dim {θ} = 0.

Teorema
Neka je B = {u1 , u2 , . . . , un } baza n−dimenzionalnog vektorskog prostora
V. Tada se svaki vektor u ∈ V na jedinstven način može predstaviti kao
linearna kombinacija vektora iz B.
PnNeka je u ∈ V. Prema definiciji baze, V = L(B), pa je

Dokaz:
u = j=1 aj uj . Pretpostavimo da predstavljanje nije jedinstveno, tj. da
Pn
postoji još jedno predstavljanje u = j=1 bj uj . Tada važi:
n
X n
X n
X
θ= aj uj − bj uj = (aj − bj )uj = (a1 − b1 )u1 + . . . + (an − bn )un .
j=1 j=1 j=1
Kako su vektori u1 , u2 , . . . , un linearno nezavisni, mora da važi

aj − bj = 0, j = 1, 2, . . . , n,
tj.
aj = bj ,
j = 1, 2, . . . , n,
Pn
što znači da je predstavljanje u = j=1 aj uj jedinstveno.
Primer
Geometrijski vektori u ravni
V2 ↔ R2 = {(x, y) | x, y ∈ R}
n→
− →−o
Prirodna baza: B = i , j ,
→
− → −
i , j − uzajamno ortogonalni vektori
dim V2 = 2
→
−
i ↔ (1, 0),
→
−
j ↔ (0, 1),
→
− →
− →
−
a =x i +y j
→
−
a ↔ x(1, 0) + y(0, 1) = (x, y)
x − apscisa, rastojanje od y−ose

y − ordinata, rastojanje od x−ose
Primer
Geometrijski vektori u prostoru
V3 ↔ R3 = {(x, y, z) | x, y, z ∈ R}
n→− →− →−o
Prirodna baza: B = i , j , k ,
→
− → − → −
i , j , k − uzajamno ortogonalni vektori
dim V3 = 3
→
− →
− →
−
i ↔ (1, 0, 0), j ↔ (0, 1, 0), k ↔ (0, 0, 1),
→
− →
− →
− →
−
a =x i +y j +zk
→
−
a ↔ x(1, 0, 0) + y(0, 1, 0) + z(0, 0, 1)
↔ (x, y, z)
x − apscisa, rastojanje od yz−ravni

y − ordinata, rastojanje od xz−ravni
z − aplikata, rastojanje od xy−ravni
Primer
Rn = {x = (x1 , x2 , . . . , xn ) | xk ∈ R, k = 1, 2, . . . , n}
Prirodna baza:
B = {e1 , e2 , . . . , en } ,
e1 = (1, 0, 0, . . . , 0), e2 = (0, 1, 0, . . . , 0), ..., en = (0, 0, 0, . . . , 1)
ek = (0, ..., 0, 1, 0, ..., 0), k = 1, 2, . . . , n
|{z}
k−to mesto
dim Rn = n
x = (x1 , x2 , . . . , xn )
= x1 (1, 0, 0, . . . , 0) + x2 (0, 1, 0, . . . , 0) + . . . + xn (0, 0, 0, . . . , 1)
= x1 e1 + x2 e2 + . . . + xn en .
Primer
Pn [x] = {p(x) = a0 + a1 x + a2 x2 + · · · + an xn | ak ∈ K, k = 0, 1, 2, . . . , n}

Prirodna baza: B = 1, x, x2 . . . , xn , dim Pn [x] = n + 1.
"Tejlorova" baza:
BT = 1, x − c, (x − c)2 , . . . , (x − c)n ,

c ∈ K,
p(x) = A0 + A1 (x − c) + A2 (x − c)2 + · · · + An (x − c)n .
p(k) (c)
Osobine polinoma p(x): Ak = , k = 0, 1, . . . , n.
k!

"Lagranžova" baza:
BL = {L0 (x), L1 (x), . . . , Ln (x) } ,

(x − x0 ) · · · (x − xk−1 )(x − xk+1 ) · · · (x − xn )
= k = 0, 1, . . . , n
(xk − x0 ) · · · (xk − xk−1 )(xk − xk+1 ) · · · (xk − xn )
p(x) = y0 L0 (x) + y1 L1 (x) + . . . + yn Ln (x)

n
X (x − x0 ) · · · (x − xk−1 )(x − xk+1 ) · · · (x − xn )
= yk .
(xk − x0 ) · · · (xk − xk−1 )(xk − xk+1 ) · · · (xk − xn )
k=0
Osobine polinoma Lk (x): Lk (xk ) = 1, Lk (xi ) = 0, za i 6= k,
Osobina polinoma p(x): p(xk ) = yk .

Primer
Polinom p(x) zadovoljava uslove
x −1 0 1
p(x) 1 2 3
Predstaviti polinom p(x) preko baze

a) {1, x, x2 }, b) {L0 (x), L1 (x), L2 (x)}
Rešenje: a) p(x) = a + bx + cx2 . Odred̄ujemo

a−b+c = 1
a = 2
a+b+c = 3
 
2
a = 2, b = 1, c = 0, pa je p(x) = 2 + x ili preko koordinata p =  1 .
0
b) p(x) = 1 L0 (x) + 2 L1 (x) + 3 L2 (x).
(x − 0)(x − 1) x(x − 1)
L0 (x) = =
(−1 − 0)(−1 − 1) 2
(x + 1)(x − 1) x2 − 1
L1 (x) = =
(0 + 1)(0 − 1) −1
(x + 1)(x − 0) x(x + 1)
L2 (x) = =
(1 + 1)(1 − 0) 2
x(x − 1) x(x + 1)
p(x) = 1 + 2 (1 − x2 ) + 3 = x + 2.
2 2
 
1
Koordinatna reprezentacija vektora p je jednaka p =  2 .
3

Primer
Odrediti koja od struktura
(Rn , R, +, ·), (Rn , C, +, ·), (Cn , R, +, ·), (Cn , C, +, ·)
predstavlja vektorski prostor. U potvrdnom slučaju odrediti dimenziju i jednu

bazu tog prostora.

Vektorski potprostori
(V, K, +, ·) vektorski prostor ↔ V je vektorski prostor nad poljem K
Potprostor
Neka je V vektorski prostor nad poljem K i X ⊂ V.
Skup X je vektorski potprostor prostora V ako je sam za sebe vektorski
prostor nad poljem K.
Teorema
Skup X ⊂ V je vektorski potprostor prostora V ako važi:
(∀u, v ∈ X) u + v ∈ X;
(∀u ∈ X)(∀λ ∈ K) λu ∈ X.
X⊂V je potprostor ⇔ (∀u, v ∈ X)(∀λ, µ ∈ K) λu + µv ∈ X
Važi: Nula vektor, θ, pripada svakom potprostoru vektorskog prostora V .

{θ}, V − trivijalni vektorski potprostori prostora V
Teorema
Ako je A ⊂ V, tada je L(A) najmanji vektorski potprostor prostora V koji
sadrži skup A.
Primer
Važni potprostori vektorskog prostora R3 :

XY = {(x, y, 0} x, y ∈ R} − projekcija na xy−ravan;
dim XY = 2
Zaista, za (x1 , y1 , 0), (x2 , y2 , 0) ∈ XY, λ1 , λ2 ∈ R važi:
λ1 (x1 , y1 , 0) + λ2 (x2 , y2 , 0) = (λ1 x1 + λ2 x2 , λ1 y1 + λ2 y2 , 0) ∈ XY.

X = {(x, 0, 0} x ∈ R} − projekcija na x−osu;
dim X = 1
Zaista, za (x1 , 0, 0), (x2 , 0, 0) ∈ X, λ1 , λ2 ∈ R važi:
λ1 (x1 , 0, 0) + λ2 (x2 , 0, 0) = (λ1 x1 + λ2 x2 , 0, 0) ∈ X.



Primer
Važni potprostori vektorskog prostora polinoma:
P2 [x] je potprostor prostora P3 [x]; dim P2 [x] = 3.

Zaista, P2 [x] ⊂ P3 [x] i P2 [x] je vektorski prostor sam za sebe.
Ako je k < n, tada je Pk [x] potprostor prostora Pn [x];

dim Pk [x] = k + 1.

Neka je V vektorski prostor nad poljem K i X1 , X2 ⊂ V potprostori.
Važi:
Presek potprostora X1 ∩ X2 je potprostor.
Unija potprostora u opštem slučaju nije potprostor.
Definiše se suma potprostora X1 i X2 i to je potprostor vektorskog
prostora V
X = X1 + X2 = {u + v | u ∈ X1 , v ∈ X2 }
Neka su X1 i X2 potprostori, X = X1 + X2 i
w =u+v (w ∈ X, u ∈ X1 , v ∈ X2 ).
Ako su vektori u ∈ X1 i v ∈ X2 jednoznačno odred̄eni vektorom w ∈ X
tada se suma sa takvim svojstvom naziva direktna suma i označava sa
X = X1 ⊕ X2 .
Suma X = X1 + X2 je direktana ako i samo ako važi
dim X = dim X1 + dim X2 .
X = X1 ⊕ X2 ⇔ X1 ∩ X2 = {θ}
V = X1 ⊕X2 ⊕X3 ⊕X4 ⊕X5 ⊕X6
B = B1 ∪ B2 ∪ B3 ∪ B4 ∪ B5 ∪ B6

08 Cas Vektorski Prostori

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

08 Cas Vektorski Prostori

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

VEKTORSKI PROSTORI

Čas 7. VEKTORSKI PROSTORI 15.–27. novembar 2021. 1 / 58

3 Linearna nezavisnost vektora

4 Baza i dimenzija vektorskog prostora

Čas 7. VEKTORSKI PROSTORI 15.–27. novembar 2021. 2 / 58

Čas 7. VEKTORSKI PROSTORI 15.–27. novembar 2021. 3 / 58

Geometrijsko predstavljanje vektorske veličine:

vektor – orijentisana duž

Pravom kojoj pripadaju početna i krajnja tačka odred̄en je pravac vektora.

Čas 7. VEKTORSKI PROSTORI 15.–27. novembar 2021. 4 / 58

Dva vektora su jednaka ako imaju jednak intenzitet, pravac i smer.

Čas 7. VEKTORSKI PROSTORI 15.–27. novembar 2021. 5 / 58

1D vektori ↔ realni brojevi

Vektori koji pripadaju istoj ravni ili paralelnim ravnima zovu se

2D vektori ↔ kompleksni brojevi

Čas 7. VEKTORSKI PROSTORI 15.–27. novembar 2021. 6 / 58

ured̄ene trojke realnih

Čas 7. VEKTORSKI PROSTORI 15.–27. novembar 2021. 7 / 58

Čas 7. VEKTORSKI PROSTORI 15.–27. novembar 2021. 8 / 58

Osobine sabiranja vektora

Čas 7. VEKTORSKI PROSTORI 15.–27. novembar 2021. 9 / 58

Suprotan vektor vektora →

Čas 7. VEKTORSKI PROSTORI 15.–27. novembar 2021. 10 / 58

Čas 7. VEKTORSKI PROSTORI 15.–27. novembar 2021. 11 / 58

Množenje vektora skalarom

Čas 7. VEKTORSKI PROSTORI 15.–27. novembar 2021. 12 / 58

1D vektori ↔ realni brojevi

2D vektori ↔ ured̄eni parovi

3D vektori ↔ ured̄ene trojke

- (1, 1, 2, 1) oznaka za tačku,

tj. razlika tačka−tačka=vektor.

Čas 7. VEKTORSKI PROSTORI 15.–27. novembar 2021. 14 / 58

spoljašnja operacija množenje vektora skalarom · : K × V → V

V − skup vektora K − polje skalara

θ∈V − nula-vektor, neutralni element za +:

−u ∈ V − suprotni vektor vektora u ∈ V , inverzni element za +:

Čas 7. VEKTORSKI PROSTORI 15.–27. novembar 2021. 17 / 58

x + y = (x1 , x2 , . . . , xn ) + (y1 , y2 , . . . , yn ) = (x1 + y1 , x2 + y2 , . . . , xn + yn ),

x = (1, 0, −3, 5), y = (−2, 3, −1, 0)

x + y = (1, 0, −3, 5) + (−2, 3, −1, 0)

Čas 7. VEKTORSKI PROSTORI 15.–27. novembar 2021. 19 / 58

Čas 7. VEKTORSKI PROSTORI 15.–27. novembar 2021. 20 / 58

z+w = (z1 , z2 , . . . , zn ) + (w1 , w2 , . . . , wn ) = (z1 + w1 , z2 + w2 , . . . , zn + wn ),

z = (1 + i, −3 + 2i, 0, −i, 1), w = (−2, 3 − i, −1, −4 + i, 2i)

2z = 2 (1 + i, −3 + 2i, 0, −i, 1) = (2 + 2i, −6 + 4i, 0, 2i, 2),

(2 + i)z = (2 + i)(1 + i, −3 + 2i, 0, −i, 1)

(p + q)(t) = (an tn + an−1 tn−1 + · · · + a0 ) + (bn tn + bn−1 tn−1 + · · · + b0 )

λ p(t) = λ(an tn + an−1 tn−1 + · · · + a0 ) = (λ an tn + λ an−1 tn−1 + · · · + λ a0 )

p(t) = 2t3 − 5, q(t) = t2 − t + 1

(p + q)(t) = p(t) + q(t) = ( 2t3 − 5 )

(3p)(t) = 3p(t) = 3 2t3 − 5 = 6t3 − 15.

Čas 7. VEKTORSKI PROSTORI 15.–27. novembar 2021. 22 / 58

2u1 − 3u2 = 2(−2, 1) − 3(1, 2)

−u1 + u2 = −(−2, 1) + (1, 2)

Čas 7. VEKTORSKI PROSTORI 15.–27. novembar 2021. 23 / 58

zove se linearna kombinacija vektora u1 , u2 , . . . , uk .

Čas 7. VEKTORSKI PROSTORI 15.–27. novembar 2021. 24 / 58

Čas 7. VEKTORSKI PROSTORI 15.–27. novembar 2021. 25 / 58

Ako je S = L ({u1 , u2 , . . . , uk }) , kaže se da je skup S ⊂ V razapet nad

Čas 7. VEKTORSKI PROSTORI 15.–27. novembar 2021. 26 / 58

B = {e1 , e2 , f } ⊂ R3 , e1 = (1, 0, 0), e2 = (0, 1, 0), f = (1, 2, 0)

Čas 7. VEKTORSKI PROSTORI 15.–27. novembar 2021. 27 / 58

Čas 7. VEKTORSKI PROSTORI 15.–27. novembar 2021. 28 / 58