1 Knjiga Industrijski Dizajn Kompletna

See discussions, stats, and author profiles for this publication at: https://www.researchgate.
net/publication/345384910
Industrijski dizajn
Book · January 2020
CITATIONS READS
0 3,595
2 authors:
Isad Saric Adis Muminovic

University of Sarajevo University of Sarajevo
68 PUBLICATIONS 289 CITATIONS 56 PUBLICATIONS 202 CITATIONS
SEE PROFILE SEE PROFILE
Some of the authors of this publication are also working on these related projects:
Redesign of Gears for Additive Manufacturing View project
All content following this page was uploaded by Adis Muminovic on 23 August 2021.
The user has requested enhancement of the downloaded file.

Isad Šarić, Adis Muminović
INDUSTRIJSKI DIZAJN
Sarajevo, 2020.
Isad Šarić, Adis Muminović
INDUSTRIJSKI DIZAJN
Sarajevo, 2020.
INDUSTRIJSKI DIZAJN
Autori:
Van.prof.dr. Isad Šarić, Mašinski fakultet Sarajevo
Doc.dr. Adis Muminović, Mašinski fakultet Sarajevo
Recenzenti:
Red.prof.dr. Adil Muminović, Mašinski fakultet Sarajevo
Red.prof.dr. Senad Rahimić, Mašinski fakultet Mostar
Izdavač:
Mašinski fakultet Sarajevo
Godina izdanja:
2020.
Tiraž:
100 kom.
Odlukom Vijeća Mašinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu br. 06-

VL-3091/20 od 12.10.2020. godine data je saglasnost za štampanje ove
knjige.
______________________________________
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
658.512.2(075.8)
ŠARIĆ, Isad
Industrijski dizajn / Isad Šarić, Adis Muminović. -
Sarajevo : Mašinski fakultet Univerziteta, 2020. - VIII,
185 str. : ilustr. ; 25 cm
Bibliografija: str. 179-185.
ISBN 978-9958-601-94-1
1. Muminović, Adis
COBISS.BH-ID 40977158
______________________________________
Sadržaj
Sadržaj
1. UVOD 1
1.1 Kratka historija industrijskog dizajna 3
1.2 Multidisciplinarnost industrijskog dizajna 7
1.3 Inspiracija za dizajn 7
2. DEFINICIJA POJMA INDUSTRIJSKI DIZAJN 21

2.1 Razlika između dizajna proizvoda i industrijskog dizajna 22
2.2 Troškovi industrijskog dizajna 25
2.3 Važnost industrijskog dizjna u procesu razvoja proizvoda 32
2.4 Metodologija industrijskog dizajna 34
2.4.1 Istraživanje potreba korisnika 36
2.4.2 Izrada koncepata 37
2.4.3 Unapređenje koncepata i izbor odgovarajućeg koncepta 38
2.4.4 Izrada kontrolnih crteža ili modela 41
2.4.5 Koordinacija sa inženjerskim timom, timom za
proizvodnju i spoljašnjim dobavljačima 41
2.5 Komponente proizvoda 42
2.6 Ocjena kvalitete industrijskog dizajna 45
2.6.1 Kvalitet interakcije korisnika sa proizvodom 46
2.6.2 Emocionalni dizajn proizvoda 47
2.6.3 Mogućnost održavanja i popravke proizvoda 47
2.6.4 Odgovarajuće korištenje resursa 48
2.6.5 Orginalnost proizvoda 48
i
Sadržaj
3. OGRANIČENJA PRILIKOM RAZVOJA I DIZAJNA

PROIZVODA 51
3.1 Ograničenja prilikom razvoja i dizajna proizvoda 51
4. ANALIZA IDEJE NOVOG PROIZVODA 63

4.1 Definicija ideje za novi proizvod 64
4.2 Kategorizacija ideja 66
4.2.1 Inoviranje postojećih proizvoda 66
4.2.2 Razvoj novih modela istih proizvoda 66
4.2.3 Razvoj potpuno novih proizvoda 67
4.3 Metodologija generisanja, analize i odabira ideja 67
4.3.1 Uspostavljanje hipoteze 67
4.3.2 Generisanje velikog broja ideja 68
4.3.3 Analiza i eliminacija generisanih ideja 68
4.4 Tehnike generisanja ideja 70
4.4.1 Generisanje ideja iz područija personalnih ambicija, želja
i potreba 70
4.4.2 Generisanje ideja kroz zapisivanje velikog broja 71
problema
4.4.3 Generisanje ideja na osnovu tržišnih prednosti i
mogućnosti 71
4.4.4 Generisanje ideja na osnovu analize korisnika 72
4.4.5 Generisanje ideja u skladu sa aktualnim trendovima 72
4.4.6 Generisanje ideja kroz kopiranje i unapređenje tuđih
proizvoda 73
4.4.7 Generisanje ideja iz ostalih izvora 73
5. DIZAJN ZA X 75
5.1 Osobine dobrog dizajna 76
5.2 Dizajn za trajnost i pouzdanost 77
5.3 Dizajn za održavanje i servisiranje 78
5.4 Dizajn za pakovanje i dizajn pakovanja 79
5.5 Dizajn za održivost (okoliš) 81
5.6 Dizajn za ergonomiju i sigurnost 82
ii
Sadržaj
6. DIZAJN ZA PROIZVODNJU 85
6.1 Multidisciplinarnost dizajna za proizvodnju 85
6.2 Metodologija dizajna za proizvodnju 86
6.2.1 Korak 1: Procjena ukupne cijene proizvodnje 88
6.2.1.1 Troškovi transporta 90
6.2.1.2 Fiksni i varijabilni troškovi 91
6.2.1.3 Procjena troškova standardnih komponenata 91
6.2.1.4 Procjena troškova nestandardnih komponenata 92
6.2.1.5 Procjena troškova montaže 93
6.2.1.6 Procjena ostalih troškova 93
6.2.2 Korak 2: Redukcija cijene izrade pojedinih komponenata 93
6.2.2.1 Utjecaj broja komada na oblik i tehnologiju izrade
komponente proizvoda 94
6.2.2.2 Standardizacija komponenata i procesa 95
6.2.2.3 „Black box“ koncept izrade proizvoda ili njihovih
komponenata 96
6.2.3 Korak 3: Redukcija cijene montaže 96
6.2.4 Korak 4: Redukcija cijene troškova podrške proizvodnji 97
6.2.5 Korak 5: Analiza utjecaja odluka koje su donesene vezano
za proizvodnju na ostale aspekte proizvoda 98
6.2.5.1 Utjecaj dizajna za proizvodnju na vrijeme razvoja
proizvoda 98
6.2.5.2 Utjecaj dizajna za proizvodnju na cijenu razvoja
novog proizvoda 99
6.2.5.3 Utjecaj dizajna za proizvodnju na kvalitet proizvoda 99
6.3 Zaključci dizajna za proizvodnju 99
7. DIZAJN USKLAĐEN SA ARHITEKTUROM PROIZVODA 101

7.1 Definicija arhitekture proizvoda 102
7.2 Modularnost arhitekture proizvoda 102
7.2.1 Vrste arhitekture proizvoda 104
7.3 Važnost arhitekture proizvoda 105
7.4 Metodologija uspostavljanja arhitekture proizvoda 106
7.4.1 Korak 1: Definisanje elemenata proizvoda 107
7.4.2 Korak 2: Grupisanje elemenata u cjeline 108
7.4.3 Korak 3: Razvoj uproštenog geometrijskog prikaza
iii
Sadržaj
proizvoda 111
7.4.4 Korak 4: Identifikacija obaveznih i posljedičnih
interakcija između cjelina 112
7.5 Odgođena modularnost i uspostava platforme proizvoda 113
8. DIZAJN ZA MONTAŽU I DEMONTAŽU 115

8.1 Dizajn za montažu 116
8.1.1 Aktivnosti montaže 116
8.1.2 Zašto montaža? 116
8.1.3 Principi dizajna za bolju montažu? 118
8.1.4 Praktična upustva dizajna za bolju montažu 119
8.1.5 Dizajn za ručnu ili automatsku montažu 120
8.2 Dizajn za demontažu 121
9. DIZAJN ZA ČOVJEKA (ISKUSTVO) 123

9.1 Psihopatologija proizvoda 124
9.2 Dizajn interakcije i dizajn iskustva 125
9.3 Osnovni principi interakcije čovjeka i proizvoda 126
9.3.1 Prepoznatljivost 127
9.3.2 Signalizacija 127
9.3.3 Ograničenja 128
9.3.3.1 Fizička ograničenja 128
9.3.3.2 Kulturološka ograničenja 131
9.3.3.3 Semantička ograničenja 131
9.3.3.4 Logička ograničenja 132
9.3.4 Mapiranje 132
9.3.5 Povratna informacija 133
9.4 Ostali aspekti dizajna za čovjeka (iskustvo) 135
10. BRZA IZRADA PROTOTIPOVA I REVERZIBILNI 137

INŽINJERING U INDUSTRIJSKOM DIZAJNU
10.1 Brza izrada prototipova 138
10.1.1 Pojam i vrste prototipova 138
10.1.2 Brza izrada prototipova upotrebom aditivnih tehnologija 140
10.1.3 Utjecaj aditivih tehnologija na industrijski dizajn 141
10.2 Reverzibilni inžinjering 148
iv
Sadržaj
10.2.1 Istorijski razvoj uređaja za 3D skeniranje 148

10.2.2 Trenutne tehnologije za 3D skeniranje 149
10.2.2.1 Kontaktne metode 3D skeiranja 149
10.2.2.2 Bezkontaktne metode 3D skeiranja 150
10.2.3 Rekonstrukcija skeniranog modela 152
10.2.4 Oblasti primjene 3D skenera 155
11. UTJECAJ NOVIH TEHNOLOGIJA NA INDUSTRIJSKI 157

DIZAJN
11.1 Proširena stvarnost 157
11.2 Virtualna stvarnost 159
11.3 Internet stvari 160
12. INTELEKTUALNO VLASNIŠTVO I PATENTI 163

12.1 Historijski osvrt 163
12.2 Intelektualno vlasništvo 165
12.3 Patenti 166
12.4 Žigovi 169
12.5 Industrijski dizajn 170
12.6 Oznake geografskog porijekla 174
12.7 Autorska i srodna prava 174
12.8 Poslovne tajne 175
12.9 Savjeti individualnim inovatorima i dizajnerima 176
Literatura 179
v
Sadržaj
vi
Predgovor
Predgovor
Ukoliko vlasnik male ili srednje kompanije, kojih je veliki broj u

zemljama bivše Jugoslavije, želi krenuti sa razvojem novog proizvoda
isti bi trebao da formira tim koji bi se minimalno trebao sastojati od
dizajnera proizvoda sa umjetničkom pozadinom, industrijskog
dizajnera sa inžinjerskom pozadinom (konstruktora), inžinjera
(tehnologa), ekonomskog i marketing stručnjaka, i po mogućnosti
dodatnog stručnjaka zavisno od vrste proizvoda. Pošto je zapošljavanje
gore navedenih stručnjaka iznimno skupo vlasnici kompanija se često
ograničavaju na zapošljavanje samo jednog od njih. Kao rezultat
dobijaju se proizvodi koji su izuzetno dizajnerski lijepi ali se kao takvi
ne mogu izraditi ili proizvodi koji su tehnološki jednostavni za izradu
ali ne posjeduju lijep dizajn.
Isti problem imaju individualni inovatori i dizajneri proizvoda.
Trenutno se može uočiti trend pojave sve većeg broja mladih
individualnih inovatora i dizajnera, čemu je prije svega doprinijela
pojava velikog broja standardnih elektronskih i mehaničkih
komponenata koje se relativno jednostavno mogu nabaviti iz azijskih
zemalja i pojava jeftinih desktop uređaja za brzu izradu prototipova.
Autori knjigu preporučuju svima koji imaju bilo kakvog doticaja sa
razvojem i dizajnom proizvoda. Knjiga kroz poglavlja obrađuje
probleme i smjernice na koje se mora obratiti posebna pažnja prilikom
dizajna proizvoda kako sa inžinjerskog tako i sa dizajnerskog aspekta,
te upućuje na drugu literaturu koja ima za cilj da proširi navedenu
vii
Predgovor
tematiku. Posebna pažnja se obratila na oblasti koje nisu obrađene u

drugim knjigama industrijskog dizajna iz zemalja bivše Jugoslavije.
U cilju promocije domaće privrede za veliki broj primjera u knjizi
korišteni su uspješni proizvodi bosanskohercegovačih kompanija.
Također, u cilju motivacije studenata da krenu putem razvoja i dizajna
vlastitih proizvoda korišteni su primjeri proizvoda razvijenih od strane
bivših i trenutnih studenata Mašinskog fakulteta iz Sarajeva.
Zahvalnost izražavamo recenzentima prof.dr. Adilu Muminoviću,
redovnom profesoru Mašinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, i
prof.dr. Senadu Rahimiću, redovnom profesoru Mašinskog fakulteta
Univerziteta „Džemal Bijedić” u Mostaru.
Autori
viii
1. Uvod
Proizvodi bosanskohercegovačke kompanije Artisan
1. UVOD
U svijetu velike konkurencije te masovne i brze proizvodnje bilo
koje vrste proizvoda ono što može izdvojiti jednu kompaniju u odnosu
na ostale je njen vizalni identitet. Vizualni identitet kompanije se u
najvećoj mjeri postiže kroz kvalitetan industrijski dizajn proizvoda.
Porastom standardnih komponenti koje se kao takve ugrađuju u
gotove proizvode, gotovo svako je u mogućnosti da proizvede kvalitetan
proizvod, proizvod sa kvalitetnim komponentama i karakteristikama,
međutim svako nije u mogućnosti da proizvede proizvod izuzetne
vizalne kvalitete i dizajna. Procesor i RAM memorija za mobitel se
mogu vrlo lahko kupiti i ugraditi u mobitel, međutim dizajnirati
mobitel koji će se svidjeti korisniku, koji će biti dizajniran na takav
način da stvara osjećaj ponosa kod korisnika ne predstavlja lagan
zadatak. Težinu tog zadatka dodatno uslovljava činjenica da industrijski
dizajn nije matematski definisan proces, ne postoje koraci i postupci
čijom će se primjenom sigurno doći do kvalitetno dizajniranog
proizvoda.
1
1. Uvod
Ljepotu proizvoda svaki korisnik doživljava individualno na osnovu

svojih životnih iskustava, želja i potreba, teško je kroz dizajn zadovoljiti
potrebe i želje svih korisnika, pogotovo ukoliko se proizvod plasira na
svjetsko tržište. Određena tržišta i određene grupe korisnika se mogu
grupisati tako da se proizvod dizajnira isključivo za tu grupu korisnika
ili za to tržište, međutim to i dalje ne garantuje uspjeh proizvoda.
Ova knjiga predstavlja uvodnu materiju koju bi trebali da pročitaju
svi oni koji žele da se bave industrijskim dizajnom. Iako je prvenstveno
namijenjena industrijskim dizajnerima veliku korist od nje mogu imati
svi oni koji dolaze u dodir sa razvojem proizvoda. Posebno je usmjerena
na razvoj i dizajn proizvoda u malim i srednjim kompanijama u kojima
je jako često osoba zadužena za industrijski dizajn istovremeno i
inžinjer (konstruktor) koji će taj proizvod dovesti do finalnog dizajna i
proizvodnje. Akcenat je stavljen na male i srednje kompanije jer je
veliki broj takvih kompanija u govornom području zemlja bivše
Jugoslavije.
Zbog manjih sredstava raspoloživih za razvoj i dizajn proizvoda,
male i srednje kompanije razvoj proizvoda prvenstveno prilagode
nekom od najznačajnijih utjecaja, zanemarujući ostale utjecaje ili
uzimajući ih u obzir ali u jako malom opsegu. Kao najvažniji faktor
najčešće se uzima mogućnost proizvodnje, proizvodi se dizajniraju na
takav način da je moguća proizvodnja istih u sklopu kapaciteta
kompanije, svaki izlazak van kompanije dodatno poskupljuje proizvod i
povećava njegove rokove isporuke. S tim u vezi knjiga je organizovana
kroz poglavlja gdje je od poglavlja 3 do poglavlja 9 akcenat stavljen na
različite faktore koji utječu na industrijski dizajn proizvoda.
Razvoj i dizajn proizvoda je skup aktivnosti koji započinje s
percepcijom prilika na tržištu, a završava se proizvodnjom, prodajom i
isporukom proizvoda. Iako se veći dio ove knjige može primijeniti pri
razvoju bilo kojeg proizvoda, kroz knjigu su korišteni primjeri
proizvoda koji su već dizajnirani i/ili izrađeni, sa akcentom na
bosanskohercegovačke proizvode. Čak i uz postojeća ograničenja,
predstavljene metode mogu se primijeniti na širok spektar proizvoda
(mašine, elektronički uređaji, sportska oprema, itd.).
2
1. Uvod
1.1 Kratka historija industrijskog

dizajna
Iako se pojam industrijski dizajn javlja tek u periodu nakon
industrijske revolucije, dizajn proizvoda i predmeta postoji od trenutka
kada je čovjek počeo da pravi prve korisne predmete. U ovoj knjizi
naziv predmeti koristi se za predmete koji su nastali prije industrijske
revolucije a naziv proizvodi za predmete koji su nastali poslije
industrijske revolucije. Kameno doba važi za prvo vrijeme u historiji
čovječanstva za koje su otkriveni tragovi ljudske aktivnosti i izrade
predmeta. Predmeti izrađeni u to vrijeme „dizajnirani“ su sa ciljem
zadovoljavanja samo jedne svrhe a to je upotrijebljivost.
Najčešće su to bili
komadi kamena ili
drveta koji su služili
kao alat za obradu
ulovljene životinje ili za
izradu skloništa. Osim
kamena i drveta kao
materijal koristile su se
i kosti ulovljenih
životinja, najviše u
obliku nakita. Predmeti
karakteristični u ovom
periodu su kamene
„sjekire“, kameni
„noževi“, koplja, odjeća
od životinjske kože i
nakit (Slika 1.1). Kasnije
se došlo do otkrića luka
i strijele.
Slika 1.1 Prvi oblici predmeta napravljenih od strane ljudi
3
1. Uvod
Daljim razvojem čovječanstvo otkriva vatru sa kojom počinje da

obrađuje prije svega drvo a kasnije, u bronzanom dobu, otkriva i metal i
počinje izrađivati sjekire od metala. U ovom periodu osim
upotrijebljivosti kod dizajna proizvoda počinje da se javlja i ergonomija,
drvene drške sjekira su birane na način da što bolje odgovaraju ljudskoj
ruci.
U periodu od oko 28000 godina prije nove ere pojavljuje se
keramika. U ovom periodu dolazi do početka spajanja umjetnosti i
izrade predmeta, keramički predmeti i oružje se počinju ukrašavati
(Slika 1.2). Ovo posebno dolazi do izražaja u starom Egiptu gdje se
razvijaju prvi zanatski obrti koji su bili specijalizovani za izradu
određene vrste predmeta.
Osim oružja, nakita i lončarstva u ovom periodu se prvi put počinju
izrađivati kreveti, stolice, škrinje i alati za obradu zemlje kao što su
plugovi sa točkovima.
Spoj izrade predmeta i umjetnosti (dizajna) nastavio se razvijati u
rimskom i grčkom periodu. Egipatski, a kasnije i rimski i grčki period
karakterište podjela
društva na bogate i
siromašne, u skladu sa tim
i predmeti su se drugačije
izrađivali i dizajnirali
zavisno od tipa korisnika
kojem su namijenjeni, što
je koncept koji se, u
sličnom obiku, zadržao do
današnjih dana.
Sva tri perioda
karakteriše izrada oružja,
nakita i lončarstva, a
kasnije i namještaja i prvih
mehanizama za obradu
zemlje i kočija za prevoz
ljudi. Osim navedenog, u
Grčkoj se počinju
izrađivati predmeti vezani
za pismo, u skladu sa
njihovim doprinosom
nauci.
Slika 1.2 Primjer vaze iz Egipatskog perioda prije nove ere
4
1. Uvod
Pojavom i širenjem kršćanstva i padom rimskog carstva u Evropi

dolazi do razvoja feudalnog društva u kojem nauka stagnira a sve
postaje podređeno crkvi, što je trajalo sve do renesansog perioda. Izrada
predmeta u Evropi u tom periodu se ne mijenja značajno u odnosu na
ranije periode. Osim zanatske izrade oružja, nakita i namještaja
pojavljuje se obrada stakla i tkanje. Bitno je obratiti pažnju na drugi dio
svijeta u tom periodu, što se jako često izostavlja u mnogobrojnim
knjigama. Rijetki se pitaju kako je grčka nauka preživjela do renesanse.
Radi se o srednjovjekovnom islamskom svijetu koji se javlja u petom
stoljeću na području današnje Saudijske Arabije i prostirao se od Indije
u Aziji, preko Afrike do skoro čitave Španije u Evropi. Trajao je do kraja
trinaestog stoljeća. Islamski učenjaci su preuzeli Grčka znanja i nastavili
ih razvijati. Najpoznati njihov doprinos je u polju brojeva, gdje su uveli
nulu u matematiku, te osnivanje prvog svjetskog univerziteta. Poznato
je da se današnji brojevi koje koristimo nazivaju arapskim brojevima.
Što se tiče predmeta izdvajaju se automatski satovi (prvi su počeli
uvoditi koncept automatski regulisanih mašina), kamere, medicinski i
muzički instrumenti, pribor za jelo, mlinovi i geografske karte.
Također, prvi su počeli razvijati i takozvane leteće mašine (Slika 1.3), i
ako se to u drugim knjigama najviše pripisuje Leonardu Da Vinciju koji
je to radio oko 600 godina kasnije.
Slika 1.3 Pokušaj izrade leteće mašine od strane Abbas Ibn Firnasa
Nastavak razvoja nauke i tehnike a samim tim i razvoja i dizajna

proizvoda veže se za renesansni period u Evropi, koji se javlja u
četrnaestom stoljeću. Tadašnji evropski učenjaci tražili su grčka znanja
u knjigama po crkvenim bibliotekama. Također su ih preuzimala od
arapskih učenjaka. Ovaj period, pa sve do industrijske revolucije
5
1. Uvod
karakteriše izrada što ljepših predmeta, posebno za kraljevske porodice

i bogate stanovnike. Od kompleksnijih proizvoda izdvajaju se brodovi
koji su bili sposobni ploviti na velike udaljenosti. Osim praktičnosti i
dugotrajnosti, prilikom izrade brodova, velika pažnja se posvećivala i
ljepoti, posebno ukoliko se radilo o brodovima za kraljevske porodice.
Kroz čitav renesansni period proizvodi su se i dalje razvijali i izrađivali
u zanatskim radnjama. Posebno su se isticale one zanatlije koje su znale
spojiti praktičnost i ljepotu (umjetnost) prilikom izrade predmeta.
Kompleksnije mašine nisu nastajale u ovom periodu jer se teški rad i
dalje obavljao samo uz pomoć energije dobijene iz toka rijeka (mlinovi)
ili uz pomoć životinja. Prekretnicu je napravila pojava parne mašine a
na osnovu nje i industrijske revolucije u osamnaestom i devetnaestom
stoljeću. Bitno je napomenuti da postoje tragovi upotrebe nekih oblika
parnih „mašina“ još u egipatskom i islamskom svijetu ali te „mašine“
nisu doživjele masovnu primjenu. Parne mašine dovele su do razvoja
mašina koje su posebno konstruisane za proizvodnju određenih
predmeta, rađaju se prve fabrike i masovna proizvodnja. Masovna
proizvodnja u obliku pokretnih linija nastala je u Americi u fabrikama
kompanije Ford. Predmeti dobijeni u ovim fabrikama počinju da se
nazivaju proizvodima. Prvi proizvodi dobijeni na ovaj način imali su
grubu obradu i neprivlačan dizajn, međutim mogli su se masovno
proizvoditi za kratko vrijeme. U ovom trenutnku došlo je do „sukoba“
tradicionalne zanatske proizvodnje i industrijske proizvodnje. Zanatlije
su i dalje spajale umjetnost i izradu predmeta, dok je masovna
proizvodnja glavni akcenat stavljala na proizvodnju velikog broja
proizvoda za kratko vrijeme. Mnogi autori ovaj trenutak smatraju
trenutkom rađanja zanimanja industrijski dizajner čiji bi osnovni
zadatak bio da dizajnira proizvode koji se mogu masovno proizvoditi ali
koji istovremeno moraju imati lijep i privlačan izgled (dizajn).
U drugoj polovici devetnaestog stoljeća razvijaju se standardi i
tehnička dokumentacija. Početkom dvadesetog stoljeća industrijska
proizvodnja doživljava nagli razvoj u SAD-u i Njemačkoj, što se
posebno odnosi na proizvodnju automobila, vozova i vojne opreme.
Smatra se da je pojam industrijski dizajner prvi uveo Joseph Claude
Sinel na Novom Zelandu 1919. godine a prvu kompaniju za industrijski
dizajn osnovao je Walter Dorwin Teague 1926. godine. Robert Lepper je
prvi uveo fakultetski studij industrijskog dizajna na Carnegie Institute
of Technology 1934. godine. U godinama nakon drugog svjetskog rata
do danas indsutrijski dizajn se dalje razvijao, otvoreni su mnogobrojni
6
1. Uvod
studijski programi za industrijski dizajn, i odjeljenja za razvoj

industrijskog dizajna u velikim kompanijama.
1.2 Multidisciplinarnost industrijskog

dizajna
Posao industrijskog dizajnera često zna biti pogrešno shvaćen, od
strane ostalih učesnika tima za razvoj proizvoda, kao lagan posao koji
ne uključuje rješavanje kompleksnih matematskih modela ili
provođenje simulacija i istraživanja. Međutim, težina posla
industrijskog dizajna leži u njegovoj multidisciplinarnosti. Industrijski
dizajner ima zadatak da dizajnira takav proizvod koji će zadovoljiti sve
ostale aspekte razvoja i dizjna proizvoda (proizvodnju, montažu,
materijale, cijenu, marketing, itd.) a uz to da ima lijep i moderan dizajn.
Zavisno od vrste proizvoda kojeg dizajnira, inudstrijski dizajner u toku
procesa dizajniranja mora imati na umu tehnologiju kojom će se
proizvod proizvesti, materijale od kojih će se napraviti, ekonomiju,
ergonomiju, psihologiju (način kako će korisnik prihvatiti proizvod),
marketing, itd. Da bi industrijski dizajner mogao sve ove faktore uzeti u
obzir on ih mora što bolje poznavati. Najbolji industrijski dizajner je
onaj koji ima dobru inžinjersku pozadinu, stečenu kroz inžinjersko
obrazovanje, a koji je ujedno i dovoljno kreativan i inovativan da
dizajnira proizvode lijepog i modernog dizajna. Kreativnost i
inovativnost je jako često odlika samo dizajnera proizvoda ali ne i
industrijskog dizajnera, o čemu će više govora biti u drugom poglavlju.
Najvažniji aspekt industrijskog dizajna je njegova stvaralačka osobina.
Kroz „stvaranje“ (izradu i dizajn), nečeg potpuno novog, industrijski
dizajn utječe na sve aspekte društva, od ekonomije do moralnih
principa. Ponekad se indsutrijski dizajner pita da li je moralno
dizajnirati i napraviti određeni proizvod. Da li je moralno redizajnirati
vatreno oružje na način da bi bilo još ubojitije?
1.3 Inspiracija za dizajn

Razvoj novog proizvoda započinje razvojem inicijalnih crteža,
najčešće ručno napravljenih, od strane industrijskog dizajnera ili
dizajnera proizvoda (razlika između ova dva pojma je objašnjena u
drugom poglavlju). Inspiraciju za novi proizvod industrijski dizajner
7
1. Uvod
može tražiti na dva načina. Prvi je da uz pomoć interneta i ostalih

medija istraži trenutno dostupne proizvode drugih kompanija, te na
osnovu tih proizvoda dobije inspiraciju za svoj proizvod, koji može ali i
ne mora biti sličan nekom od postojećih proizvoda. Prednost ovog
načina leži u tome da će novi proizvod biti usklađen sa proizvodima na
koje su kupci već navikli, međutim, nedostatak ovog načina je u tome
što novi proizvod neće odavati dojam kreativnosti i inovativnosti.
Drugi način je da novi proizvod razvija na osnovu odabrane
inspiracije ili odabranog pravca industrijskog dizajna. Kao što je ranije
navedeno industrijski dizajn je stvaralačka djelatnost koja se može
smatrati jednim oblikom umjetnosti. Kao kod umjetnosti tako i kod
industrijskog dizajna, kroz historiju, došlo je do razvoja određenih
pravaca u skladu sa kojima su dizajnirani određeni proizvodi. Na
početku razvoja novog proizvoda industrijski dizajner može odlučiti da
novi proizvod razvija u skladu sa odabranim pravcem industrijskog
dizajna ili u skladu sa
odabranom inspiracijom.
Industrijski dizajner
inspiraciju može tražiti u
elementima prirode, u
društvu koje ga okružuje
ili među korisnicima
proizvoda kojeg razvija,
u geografiji, arhitekturi,
drugim proizvodima
namijenjenim za neke
druge namjene i sl.
Na slikama 1.4, 1.5 i
1.6 prikazani su
proizvodi nastali u
skladu sa odabranom
inspiracijom.
Slika 1.4 Primjer izrade kuhinjskih proizvoda

inspirisanih oblicima iz prirode
8
1. Uvod
Slika 1.5 Primjer dizajna namještaja inspirisanog oblicima iz prirode
Slika 1.6 Primjer dizajna vozila inspirisanog arhitekturom
Kroz historiju razvilo se nekoliko pravaca industrijskog dizajna.

Neki od njih se koriste i danas prilikom dizajniranja novih proizvoda.
Najzastupljeni pravci industrijskog dizajna su:
9
1. Uvod
- unikatni dizajn,
- moderni (funkcionalni) dizajn,
- estetski dizajn,
- inspirativni dizajn,
- racionalni dizajn,
- minimalistički (čisti) dizajn,
- aerodinamični dizajn,
- dizajn orijentisan na čovjeka,
- retro dizajn,
- naučni (optimalni) dizajn,
- integralni dizajn.
Mnogi od ovih pravaca su se preklapali u toku historije. Također,

mnogi proizvodi mogu se svrstati istovremeno u više pravaca
industrijskog dizajna.
- Unikatni dizajn
Unikatni dizajn je karakterističan za period prije industrijske

revolucije, s tim da se i danas koristi. Odnosi se na predmete i
proizvode koji nastaju od strane jednog ili više majstora u malim
radionicama. Proizvodi nastali na ovaj način proizvode se samo jednom
(ponekad se uradi više komada istog proizvoda). Zbog toga takav
proizvod nosi naziv unikat. Unikatni proizvodi se prave u skladu sa
detaljnim željama kupca i najčešće se radi o ručnom radu.
Posjedovanje unikatnog proizvoda ima sociološki i psihološki
značaj za kupca i obezbijeđuje mu određeni društveni status. Cijena
ovakvih proizvoda je značajno veća u odnosu na slične standardne
proizvode. Prednost ovog načina proizvodnje je u tome što ne postoji
problem vezan za prodaju ovakvih proizvoda. Međutim, nedostatak je u
tome što zanatlija mora biti izuzetno talentovan čovjek koji je
istovremeno industrijski dizajner i zanatlija koji će dizajnirani proizvod
izraditi. Također, isti taj zanatlija mora na neki način izgraditi svoj
brend ili proslaviti svoje ime. U današnje vrijeme u tome mu značajno
mogu pomoći društvene mreže i internet preko kojih može
prezentovati svoje znanje i distribuirati proizvode u cijelom svijetu.
Primjer unikatnih lampi, razvijenih u Sarajevu dat je na slici 1.7.
10
1. Uvod
Slika 1.7 Primjer unikatnih lampi dizajniranih i izrađenih od strane

sarajevskog dizajn studija OSA
U posljednjih nekoliko godina pojavila se još jedna vrsta unikatnih

proizvoda. Radi se o proizvodima koji su namijenjeni bogatim
korisnicima. Ovakve proizvode ne proizvode zanatlije nego velike
kompanije. Najbolji primjer ovih proizvoda su luksuzni automobili koji
se proizvode u samo nekoliko primjeraka. Velike automobilske
kompanije proizvode ovakve automobile za već poznate kupce i za
milionske iznose. Kompanija zapravo bude na gubitku sa ovakvim
prizvodom, međutim cilj ovakvog automobila nije zarada nego
prezentacija tehnološke moći kompanije i reklama kompanije na
svjetskom tržištu. Dobar primjer je kompanija Rimac Automobili iz
Republike Hrvatske. Do sada su razvili dva automobila, Concept One i
Concept Two (trenutno u fazi atestacije i testiranja, prikazan na slici
1.8).
Slika 1.8 Automobil Concept Two kompanije Rimac Automobili
11
1. Uvod
Concept One se proizvodi samo po narudžbi i do sada je

proizvedeno nekoliko primjeraka a Concept Two se planira proizvesti u
broju od oko 200 komada. Glavna aktivnost kompanije je razvoj i
prodaja komponenti za električne automobile a razvijeni automobili,
Concept One i Concept Two im služe da prezentuju svoje tehnološke
sposobnosti.
- Moderni (funkcionalni) dizajn
Funkcionalizam kao pravac u dizajnu proizvoda javlja se sredinom

osamnaestog stoljeća. Najveći utjecaj na njegov razvoj imala je
industrijska revolucija. Na početku industrijske revolucije mašine za
proizvodnju nisu bile dovoljno razvijene da bi omogućile proizvodnju
dijelova i proizvoda kompleksnog oblika u velikim količinama. Zbog
toga je akcenat stavljen samo na funkcionalnost proizvoda. Proizvodi su
bili jednostavnijih, i često monotonih, oblika. Težilo se tipizaciji
proizvoda zbog lakše proizvodnje. Ovaj oblik razvoja i dizajna
proizvoda je karaktersitičan i za komunistička društva. Proizvodne
kompanije u komunizmu bile su u državnom vlasništvu, i najčešće su
proizvodile samo za domaće tržište, koje je bilo zatvoreno za strane
proizvode. Nije postojala konkurencija između proizvođača. Kupci nisu
bili u mogućnosti da biraju između više vrsta proizvoda. Glavni cilj
proizvodnje nije bio profit, nego pouzdanost proizvoda. Sve navedeno
rezultiralo je
proizvodima kod kojih
dizajn nije igrao
značajnu ulogu. Tipičan
primjer ovakvog
prizvoda je motocikl
Tomos (Slika 1.9), koji
se proizvodio u
Jugoslaviji. Kroz skoro
sve generacije motocikl
je zadržao skoro
identičan dizajn, bez
značajnih izmjena.
Slika 1.9 Jugoslovenski motocikl Tomos.
12
1. Uvod
Zbog sve izraženije zabrinutosti za prirodne resurse i ekologiju ovaj

pravac industrijskog dizajna danas je ponovo aktualan, s tim da se
danas često naziva modernim dizajnom ili modernizmom. U
modernizmu teži se dizajnirati proizvode sa što jednostavnijim
geometrijskim oblicima u cilju što boljeg utroška materijala ali pod
uslovom da proizvod i dalje odaje dojam proizvoda sa modernim
dizajnom. Manjim utorškom materijala ostvaruje se manja potrošnja
prirodnih resursa kao što su metali i drvo, smanjuju se troškovi
proizvodnje a samim tim i utrošena energija što pozitivno utječe na
okoliš. Primjer ovakvog proizvoda može se primijetiti u posljednjem
automobilu kompanije Tesla, takozvani „pickup truck“ (slika 1.10). S tim
da je bitno napomenuti da je uspjeh ovog modela još uvijek neizvjestan.
Slika 1.10 „Pickup truck“ kompanije Tesla
- Estetski dizajn
U estetski dizajn spada svaki dizajn proizvoda od trenutka kada se

počelo razmišljati o tome da proizvod osim funkcionalnosti mora
posjedovati i lijep izgled. Estetika je nauka o ljepoti i ukusu i nije samo
ograničena na dizajn proizvoda. Svaki proizvod može se svrstati u
estetski dizajn, samo je pitanje koliko je estetski lijep, privlačan i
upotrijebljiv za korisnike. Ljepota i privlačnost proizvoda nije mjerljiva i
ne može se matematski izračunati, više se oslanja na psihologiju
korisnika i filozofiju društva. Na koji način korisnik doživljava proizvod
ovisi od dosta faktora kao što su njegov društveni status, tradicija i
13
1. Uvod
životni ciljevi. Za čitaoce koje ova tema više zanima preporučuje se

knjiga Design of Everyday Things, autora Don Normana.
- Inspirativni dizajn
U inspirativni dizajn svrstavaju se proizvodi čiji je dizajn nastao kao

metafora na druge ideje, motive ili rješenja. O inspiraciji u
industrijskom dizajnu se već pisalo na početku ovog podpoglavlja gdje
su dati i primjeri proizvoda nastalih na osnovu inspiracije iz prirode i
arhitekture. Ovaj pravac industrijskog dizajna je danas jako
rasprostranjen, posebno u oblasti dizajna namještaja i nakita.
- Racionalni dizajn
U racionalni dizajn svrstavaju se svi proizvodi kod kojih se

pokušava dobiti idealna kombinacija funkcionalnosti i dizajna. Funkcija
proizvoda se postavlja kao glavni prioritet prilikom razvoja proizvoda a
dizajn se usavršava do granice koja neće narušiti funkciju proizvoda ili
značajno povećati cijenu proizvodnje. Dizajneri su često nemotivisani
za dizajn ovakvih proizvoda jer im ograničava slobodu dizajna,
inovativnost i kreativnost. Autori često izjednačavaju funkcionalni i
racionalni dizajn. Razlika leži u činjenici da je funkcionalni dizajn,
gotovo u potpunosti, izbacio dizajn iz razvoja proizvoda, dok racionalni
dizajn pokušava napraviti idealnu kombinaciju dizajna i funkcije.
- Minimalistički (čisti) dizajn
Minimalistički dizajn, poznatiji pod nazivom čisti dizajn odnosi se

na proizvode koji su dizajnirani na takav način da se sa proizvoda
izbace svi nepotrebni elementi i da se proizvod učini što
jednostavnijim, a da u isto vrijeme odaje dojam kvalitete i modernog
dizajna. Ovaj pravac je posebno aktualan u posljednja dva desetljeća.
Čitavu priču je pokrenula kompanija Apple sa prvim iPod-om a kasnije i
sa prvim iPhone mobilnim telefonom. Na slici 1.11 prikazan je set
proizvoda kompanije Apple. Svi proizvodi su dizajnirani na isti način.
Posjeduju samo nekoliko dugmadi i maksimalno su pojednostavljeni.
Također, softver koji upravlja ovim uređajima je maksimalno
optimizovan za što jednostavnije rukovanje i upravljanje uređajem.
14
1. Uvod
Slika 1.11 Proizvodi kompanije Apple
Nedostatak ovog pravca je jednoličnost proizvoda, svi proizvodi

jedne kompanije izgledaju skoro identično, što neki korisnici ne vole. Iz
svijeta elektronskih uređaja ovaj oblik dizajna prelio se i u svijet dizajna
namještaja. U svijetu namještaja autori ga često nazivaju skandinavskim
dizajnom. Primjer se može vidjeti u dizajnu namještaja
bosanskohercegovačke kompanije Artisan (Slika 1.12).
Slika 1.12 Proizvodi bosanskohercegovačke kompanije Artisan
- Aerodinamični dizajn.
Aerodinamični dizajn je pravac u dizajnu proizvoda posebno

razvijen u svijetu brodogradnje, automobilske i avio industrije. Nastao
15
1. Uvod
je iz potrebe da automobili i brodovi imaju što manji otpor kretanju.

Sportski automobili otpor kretanju kroz vazduh a brodovi otpor
kretanju kroz vodu. Kasnije je postao simbol modernog dizajna, i dan
danas se sve što je aerodinamično smatra modernim. Aerodinamični
dizajn automobila povećava cijenu izrade proizvoda, jer je zakrivljene
oblike značajno teže proizvoditi, ali istovremeno podiže i cijenu
automobila zbog zanimljivog i privlačnog izgleda. U posljednjih
nekoliko godina aerodinamika automobila se u potpunosti prilagođava
rezultatima numeričkih simulacija kretanja automobila kroz vazduh
tako da se ovaj dizajn može svrstati i u kateogiju naučnog dizajna, o
kojem će više govora biti u nastavku. Na slici 1.13 dat je prikaz ranog
oblika automobila i automobila koji se trenutno može naći u prodaji.
Primjetno je da se kod prvih automobila nije uopšte obraćala pažnja na
aerodinamiku automobila.
Slika 1.13 Prikaz jednog od prvih oblika automobila (lijevo), trenutno

dostupni automobil (desno)
- Dizajn orijentisan na čovjeka
Ovaj pravac dizajna proizvoda novijeg je datuma, javio se krajem

1980. godina. Akcenat ovakvog dizajna je stavljanje korisnika na prvo
mjesto. Oblik proizvoda može biti dizajniran u skladu sa bilo kojim
drugim pravcem dizajna ali proizvod mora biti maksimalno prilagođen
korisniku. Prilikom dizajna ovakvih proizvoda puno više sredstava i
vremena se potroši na izučavanje navika, ponašanja i potreba korisnika,
te doživljaja proizvoda od strane korisnika. Glavni cilj ovog pravca je
dizajnirati proizvode koji će biti maksimalno ugodni za korištenje. Zbog
velikog značaja ovog pravca dizajna u posljednjih nekoliko godina, u
nastavku knjige će mu se posvetiti posebno poglavlje. Primjeri redizajna
16
1. Uvod
proizvoda u skladu sa ovim pravcem mogu se pronaći na stranici

kompanije Altitude Inc (https://www.altitudeinc.com/).
- Retro dizajn
Retro dizajn je pravac u dizajnu proizvoda kroz koji se nastoji

iskoristiti stari, najčešće jako popularni, dizajn kao osnova dizajna
novog proizvoda. U ovom slučaju dizajner pokušava iskoristiti
nostalgiju i sjećanja korisnika na određeni proizvod kao osnovu za
dizajn novog proizvoda. Puno je primjera ovakvog dizajna a jedan od
posljednjih je dizajn novog mobilnog preklopnog telefona, sa ekranom
osjetljivim na dodir, kompanije Motorola iz 2019. godine. Prvi RAZR
preklopni telefon smatra se jednom od ikona industrijskog dizajna,
predstavljen je 2004. godine. Na slici 1.14 prikazan je orginalni RAZR
mobilni telefon (lijevo) i novi redizajnirani RAZR mobilni telefon
(desno).
Slika 1.14 Orginalni RAZR mobilni telefon (lijevo), redizajnirani RAZR

mobilni telefon (desno).
- Naučni (optimalni) dizajn
Napretkom numeričkih simulacija u svim oblastima inžinjerstva

došlo se do toga da je dizajn novog proizvoda moguće testirati bez da se
napravi prototip istog. Naučni (optimalni) dizajn je dizajn kod kojeg se
proizvod dizajnira u skladu sa rezultatima nekih od numeričkih analiza.
Najbolji primjer je aerodinamika automobila. Inicijalni 3D modeli
automobila se mogu analizirati u softverima za numeričku analizu da bi
se dobili rezultati o tome koliki je otpor kretanju automobila kroz
vazduh. Nakon toga automobil se redizajnira u cilju što manjeg otpora
kretanju. Drugi primjer je analiza ergonomije proizvoda. Postoje
softveri uz pomoć kojih je moguće analizirati kako dizajn namještaja
17
1. Uvod
utječe na zdravlje čovjeka. Na osnovu ovakvih analiza dizajn namještaja

se može optimizovati da se bi dobio proizvod koji je zdraviji za
upotrebu. Posebno popularna oblast u posljednjih nekoliko godina je
dizajn proizvoda na osnovu rezultata topološke naponske analize. Na
osnovu zadanih uslova opterećenja i određenih ograničanja softver
generiše oblik proizvoda na osnovu numeričke analize, dobijeni oblik se
dodatno obradi od strane dizajnera i dobijaju se proizvodi koji su
maksimalno optimizovani po pitanju krutosti ili nosivosti. Na slici 1.15
prikazane su čeljusti kočnice za automobil Bugatti. Čeljusti su dobijene
kroz topološku optimizaciju i izrađene od titanijuma uz pomoć
aditivnih tehnologija (3D printanja).
Slika 1.15 Topološki optimizovane čeljusti kočnica
- Integralni dizajn
Integralnim dizajnom proizvoda može se nazvati dizajn koji

pokušava objediniti više pravaca dizajna prilikom dizajniranja
proizvoda. Ako se pogledaju primjeri jako uspješnih proizvoda kao što
su ranije navedeni modeli mobilnih telefona kompanija Apple i
18
1. Uvod
Motorola, može se primijetiti da oni u sklopu svog dizajna spajaju više

pravaca dizajna. Dizajn im je inovativan, estetski lijep, maksimalno
orijentisan na čovjeka („user friendly“), racionalan i čist
(minimalistički). Spajanjem više pravaca dizajna u jedan proizvod
značajno se povećavaju izgledi da će navedeni proizvod doživjeti
značajan uspjeh. Međutim, treba uzeti u obzir i činjenicu da je razvoj
takvih proizvoda značajno skuplji u odnosu na proizvode koji se
dizajniraju uzimajući u obzir samo jedan ili eventualno dva pravca
dizajna.
19
1. Uvod
20
2. Definicija pojma industrijski dizajn
Proizvodi sarajevskog brenda Gazzda
2. DEFINICIJA POJMA INDUSTRIJSKI

DIZAJN
Dizajn se može definisati kao proces (metodologija) stvaranja novih

proizvoda, procesa, usluga ili sistema. Pod procesom dizajna
podrazumijevaju se sve aktivnosti od ideje za novi proizvod, proces,
uslugu ili sistem pa do njihovog puštanja u upotrebu (ponekad i
praćenje u toku upotrebe od strane korisnika). U engleskom jeziku riječ
„design“ je istovremeno imenica i glagol. Imenica „design“ označava
rezultat procesa dizajniranja, može se reći „odličan dizajn“ (great
design) a glagol označava proces dizajniranja, može se reći „ja ću to
dizajnirati“ (i will design that).
Kada u današnje vrijeme nekoj osobi kažete da se bavite dizajnom,
zavisno od iskustva te osobe i njenog obrazovanja, ona može pomisliti
da se bavite grafičkim dizajnom, dizajnom proizvoda, industrijskim
dizajnom ili mašinskim konstruisanjem (CAD – computer aided
design). Posebno je problematična upotreba engleske riječi „design“
koja se na bosanski jezik može prevesti kao dizajn, ali isto tako se
21
prevodi i kao konstruisanje u oblasti mašinstva (mechanical design) i na

razne druge načine u drugim oblastima nauke i tehnike. Ukoliko na
engleskom jeziku kažemo „construction“ pojam se odnosi na
građevinske konstrukcije a ne na konstrukcije u mašinstvu. Pojam
dizajn se veže za razne oblasti, kao što su:
- arhitektonski dizajn (Arhitectural design),

- dizaj interijera (Interior design),
- dizajn exterijera (Lenscape Arhitecture Design),
- industrijski dizajn (Industiral Design),
- dizajn proizvoda (Product Design),
- modni dizajn (Fashion Design),
- inžinjerski dizajn (Engineering Design),
- softver dizajn (Software Design),
- dizajn korisničkih sučelja (User Interface Design),
- grafički dizajn (Graphic Design),
- dizajn informatičke arhitekture (Information Arhitecture
Design),
- dizajn video igara (Game Design),
- dizajn osvjetljenja (Lighting Design),
- dizajn zvuka (Sound Design).
Oblasti koje su posebno interesantne i bitne za mašinske inžinjere

su industrijski dizajn, dizajn proizvoda i inžinjerski dizajn. Bitno je
napraviti razliku između dizajna proizvoda i industrijskog dizajna, dok
se inžinjerski dizajn često preklapa sa industrijskim dizajnom i te dvije
oblasti je gotovo nemoguće razdvojiti, o čemu će se više pisati u
narednim poglavljima.
2.1. Razlika između dizajna proizvoda i

industrijskog dizajna
Razlika između dizajna proizvoda i industrijskog dizajna nije jasno
izražena, čitajući raznu literaturu iz ove dvije oblasti može se primijetiti
da autori jako često pišu o dizajnu proizvoda i ako se zapravo radi o
industrijskom dizajnu i obrnuto. Zbunjenost oko ova dva pojma je
posebno izražena kod osoba koje ne dolaze iz neke od ove dvije oblasti
a žele zaposliti osobu da im dizajnira ili redizajnira proizvod
22
(menadžeri, direktori, službe za zapošljavanje u kompanijama i sl.).

Postavlja se pitanje koga da zaposle, dizajnera proizvoda ili
industrijskog dizajnera? Neki autori će reći da su to dva ista pojma i dva
ista zanimanja, s čime se autori ove knjige ne slažu. Kada se kaže dizajn
proizvoda misli se na proizvod u bilo kojem obliku (fizički, virtualni ili
digitalni) ali se odnosi samo na njegovu vizalnu interpretaciju, dizajner
proizvoda ne ulazi detaljno u funkcionalnosti ili mogućnosti proizvoda
kojeg dizajnira. Data mu je gotovo potpuna sloboda da izrazi vizalnu
interpretaciju zamišljenog proizvoda. Dizajneri proizvoda se u većini
slučajeva obrazuju na akademijama likovnih umjetnosti. Za njih se
može reći da su i umjetnici pored toga što su dizajneri. Zbog slobode
koju posjeduju, prilikom dizajna proizvoda, inovativnost i kreativnost je
izrazito izražena. Dizajneri proizvoda dizajniraju proizvode izuzetne
vizualne kvalitete (lijepog dizajna). Najbolji primjer takvog dizajna
može se vidjeti kod koncept dizajna automobila koje izbacuju velike
automobilske kompanije (Slika 2.1.).
Takav dizajn u kasnijim fazama razvoja proizvoda doživi značajne
izmjene zbog raznih faktora o kojima će biti više govora kasnije.
Ponekad se samo neki dijelovi ovakvog dizajna iskoriste na
automobilima koji se masovno proizvode.
Slika 2.1 Konpet dizajn automobila Chevrolet
23
Za raliku od dizajna proizvoda, industrijski dizajn se odnosi samo

na dizajn fizičkih proizvoda. Industrijski dizajn podrazumijeva
uzimanje u obzir svih faktora (o kojima će više govora biti u trećem
poglavlju) neophodnih da se ideja za novi proizvod dovede do finalnog
proizvoda (uključujući i vizualnu interpretaciju proizvoda na koju je
ograničen dizajn proizvoda). Bitna razlika je činjenica da industrijski
dizajner mora posjedovati inžinjersko znanje da bi dizajnirao proizvod
koji će se moći dovesti do finalne faze proizvodnje dok dizajneru
proizvoda to inžinjersko znanje nije neophodno da bi napravio vizualnu
interpretaciju proizvoda. Industrijski dizajner je istovremeno i dizajner
proizvoda (nekad odličan, nekad ne), a dizajner proizvoda nije i ne
može biti industrijski dizajner jer ne posjeduje inžinjersko znanje
neophodno da inicijalni dizajn dovede do finalnog proizvoda spremnog
za proizvodnju. Često autori kažu da je industrijski dizajn više povezan
sa dizajnom proizvoda koji će se masovno proizvoditi, s tim da to nije
uvijek slučaj. Pošto je ova knjiga prvestveno namijenjena inžinjerima
mašinstva, u njoj je akcenat stavljen na industrijski dizajn fizičkih
proizvoda uključujući i dizajn sistema i usluga koje taj proizvod
omogućava. Također, bitno je naglastiti da se zanimanje „inžinjer
mašinstva - konstruktor“, koje se pojavljuje u zemljama regiona može
izjednačiti sa zanimanjem „industrijski dizajner“ koje se pojavljuje u
inostranoj literaturi i praksi. U zemljama zapadne evrope i ostatku
svijeta zanimanje „construction engineer“ se odnosi na inžinjera
građevine a ne inžinjera mašinstva. Izraz „design engineer“ odnosi se
između ostalog i na inžinjera mašinstva koji konstruiše proizvod (u
nekim slučajevima i dizajnira ukoliko taj proces nije završio dizajner
proizvoda prije njega) i u tom slučaju izraz je ekvivalentan
industrijskom dizajneru. Većina znanja prezentovanog u nastavku ove
knjige može se iskoristiti od strane osoba koje sebe smatraju
konstruktorom proizvoda. Također, u malim i srednjim kompanijama,
kojih je sve više u zemljama regiona i evrope, kompanijama koje
pokušavaju svoje troškove svesti na minimum, industrijski dizajner i
konstruktor (inžinjer) su najčešće jedna osoba.
U nastavku ovog poglavlja obrađeni su aspekti industrijskog dizajna
koji nisu obrađeni kao zasebna poglavlja u nastavku knjige. Obradom
ovih aspekata kao zasebnih poglavlja knjiga bi bila previše opširna i
obrađivala bi puno više gradiva nego što se može obraditi u toku jednog
semestra. Ovo ne znači da su ovi aspekti manje važni od ostalih koji su
obrađeni kroz zasebna poglavlja. Autori su odlučili da kroz zasebna
poglavlja obrade one aspekte industrijskog dizajna koji nisu obrađeni u
24
drugim knjigama na nekom od jezika zemalja bivše Jugoslavije. U

nastavku će biti obrađeni aspekti koji uključuju:
- troškove industrijskog dizajna,
- vaznost industrijskog dizajna u procesu razvoja proizvoda,
- metodologija industrijskog dizajna,
- komponente proizvoda i
- ocjena kvalitete industrijskog dizajna
2.2. Troškovi industrijskog dizajna

Ulaganja koja je potrebno izvršiti u procesu industrijskog dizajna
određenog proizvoda prije svega ovise od vrste proizvoda koji se razvija.
Više o vrstama proizvoda može se pročitati u podpoglavlju 2.3. Visina
ulaganja ovisi od toga u kojoj mjeri proizvod ima interakciju sa
korisnikom. Ukoliko je ta interakcija mala (npr. industrijski pogoni i
industrijska oprema) tada se u industrijski dizajn ulaže relativno mali
iznos novca jer je za takve proizvode jedino bitno da obavljaju zadanu
funkciju, dok sa druge strane kada se radi o proizvodima kao što su
automobili ili mobiteli tada industrijski dizajn igra značajnu ulogu u
cijeni proizvoda i mora mu se posvetiti posebna pažnja. Bitno je
napomenuti da postoje grane industrije kao što je avionska industrija
gdje ulaganja u industrijski dizajn ne predstavljaju velika ulaganja u
odnosu na ulaganja u druge aspekte razvoja datog proizvoda, međutim
to ne znači da su ona mala, nego samo da su ulaganja u druge aspekte
razvoja značajno veća.
Ukoliko se kompanija odluči da dizajnira novi proizvod ili
redizajnira postojeći, često pitanje je koliko će koštati industrijski
dizajn tog proizvoda. I ako je na ovo pitanje jako teško odgovoriti,
postoje određene smjernice koje nas mogu približiti odgovoru. U skladu
sa gore navedenim, prvo pitanje je da li je proizvod namijenjen za
svakodnevno korištenje i konstantnu interakciju sa korisnikom ili se
radi o proizvodu koji samo obavlja zadanu funkciju. Industrijski dizajn
proizvoda koji je namijenjen za svakodnevno korištenje i konstantnu
interakciju sa korisnikom će značajno više koštati u odnosu na proizvod
koji samo obavlja zadanu funkciju. Može se napraviti gruba podjela
troškova industrijskog dizajna:
- Direktni troškovi. Direktni troškovi su troškovi usluge
industrijskog dizajnera ili druge kompanije koja se bavi industrijskim
dizajnom. Ovi troškovi su drugačiji za različite dijelove svijeta ali se
25
mogu poistovjetiti sa troškovima standardnih inžinjerskih kompanija u

tim dijelovima svijeta.
- Troškovi proizvodnje. Ukoliko kompanija želi razvijati
proizvod dizajniran od strane industrijskog dizajnera ista mora biti
spremna na troškove koji će nastati za implemntaciju detalja proizvoda
koji su nastali kroz industrijski dizajn. Završna površinska obrada,
stilizirani oblici, bogate boje i mnogi drugi dizajnerski detalji mogu
povećati troškove obrade a samim tim i cijenu proizvoda. Preporuka je
da industrijski dizajneri rade u timu sa tehnolozima i da se vrše
međusobna dogovaranja i kompromisi u cilju postizanja realnih cijena
proizvodnje proizvoda.
- Trošak vremena. Razvoj i izrada industrijski dizajniranog
proizvoda će sigurno biti duža u odnosu na proizvod koji je razvijen
samo da izvršava određenu funkciju. Industrijski dizajneri provode
dosta vremena u dizajniranju i ponavljanju izrade prototipova, a sve u
cilju usavršavanja svih aspekata proizvoda koji se moraju ispoštovati.
Ovo može dovesti do kašnjenja u razvoju proizvoda, što će
najvjerovatnije imati ekonomske troškove.
Don Norman, autor trenutno najčitanije knjige iz oblasti dizajna
proizvoda „The Design of Everyday Things“ ima vlastiti zakon koji kaže
da svaki put kada krenete sa razvojem novog proizvoda odmah na
početku ste u zaostatku sa vremenom. Uzimajući u obzir gore navedeno
postavlja se logično pitanje zašto bi kompanija ulagala u industrijski
dizajn ukoliko to predstavlja značajne troškove. Svi autori koji se bave
industrijskim dizajnom slažu se da se proizvodi koji su nastali kao
posljedica značajnog ulaganja u industrijski dizajn mogu prodavati kao
premium proizvodi sa značajno većim cijenama u odnosu na
konkurenciju. Klasični primjeri primjene ovog pristupa su svjetske
kompanije kao što je Apple, Lamborghini, Ferrari, Bugatti, itd.
Također, navedeni princip je iskoristio i bosanskohercegovački
brend Gazzda. Vlasnici brenda su angažovali eksterne dizajnere
namještaja (profesore sa akademije likovnih umjetnosti iz Sarajeva) koji
su dizajnirali specifičan namještaj inspirisan namještajem iz
skandinavskih zemalja. Navedeni namještaj se prodaje u skandinavskim
zemljama po značajno većim cijenama u odnosu na konkurenciju u
Bosni i Hercegovini. Primjeri navedenog namještaja dati su na slici 2.2.
26
Slika 2.2 Primjeri namještaja kompanije Gazzda iz Sarajeva
Drugi način na koji se ulaganje u industrijski dizajn može

višestruko vratiti je uspostavljanje vizualnog identiteta kompanije. Sa
slike 2.2 može se primijetiti da svi proizvodi brenda Gazzda imaju slične
oblike i boje. Kroz vizualni identitet kompanija se pozicionira na
tržištu. Obični korisnik, koji ne obraća detaljnu pažnju na
karakteristike proizvoda, kvalitetu proizvoda zasniva na njegovom
vizalnom izgledu i na osnovu vizualnog izgleda spreman je platiti
značajno veći iznos novca za navedeni proizvod. Vizualni identitet
kompanije razvija se kroz sve aspekte poslovanja kompanije, kroz
reklame, logoe, opremu, infrastrukturu, pakovanja i na kraju kroz sami
proizvod kao najvažniji aspekt. Industrijski dizajn određuje stil
proizvoda, koji je direktno povezan sa javnom percepcijom kompanije.
Kompanija može kroz zadržavanje konstantanog i prepoznatljivog
izgleda, uz određeni nivo inovacija uz svaki novi proizvod, ostvariti
takozvani „vizualni kapital“. Dosljedan izgled i osjećaj mogu biti
povezani sa bojom proizvoda, formom, stilom ili čak njegovim
funkcijama. Kada kompanija uživa pozitivnu reputaciju, takav vizualni
kapital je vrijedan i može kreirati pozitivan stav o kvalitetu budućih
proizvoda. Neke kompanije koje su uspješno iskoristile industrijski
dizajn da uspostave vizualni kapital i identitet kompanije kroz svoju
proizvodnu liniju uključuju:
27
- Apple. Svi Apple proizvodi zadržavaju istu filozofiju

minimalističkog dizajna, iste boje i oblike i sličan način korištenja (Slika
2.3).
Slika 2.3 Apple proizvodi
- Rolex Watch Co. Rolex linija satova održava klasičan izgled i

čvrsti dojam koji predstavlja kvalitet i prestiž (Slika 2.4)
Slika 2.4 Rolex satovi
- Braun GmbH. Braun kuhinjaski aparati i brijači imaju čiste

linije i osnovne boje. Ime Braun se odavno povezuje sa jednostavnošću i
kvalitetom.
28
Slika 2.5 Braun proizvodi
Motorola je primjer kompanije koja je kroz industrijski dizajn

preklopnog mobilnog telefona RAZR (Slika 2.6) ostvarila ogroman
uspjeh i odličnu prodaju, međutim taj uspjeh se zadržao samo na tom
modelu, kompanija nije uspjela na osnovu navedenog modela razviti
vizalni identitet kompanije.
Slika 2.6 RAZR preklopni mobilni telefon kompanije Motorola
29
RAZR dizajn se pojavio iz vizije „tanak do pobjede“, primjetno tanji

od ostalih mobitela na tržištu u to vrijeme i sa upečatljivim novim
izgledom. Dizajn je zahtijevao novu konstrukciju, totalno drugačiju od
svih tada postojećih platformi. Nakon predstavljanja 2004. godine,
potrošači su ocijenili da će novi jako tanki RAZR dizajn, biti radikalan
kao i prvi preklopni mobilni telefoni kompanije Motorola kada su bili
pušteni u prodaju.
Prodaja ranim korisnicima je došla veoma brzo, nakon uspješne
marketinške kampanje u kojoj su holivudske zvijezde reklamirale
proizvod, prodaja RAZR-a dostigla je milionske cifre samo godinu dana
nakon puštanja u prodaju. Ovom uspjehu se može pripisati nekoliko
faktora:
- Mala veličina i težina. Sa svojim tanjim oblikom, RAZR je bio
prikladniji za džep nego drugi modeli. RAZR je bio tanak svega 14 mm i
težio 95 grama, čineći ga najtanjim i jednim od najlakših mobilnih
telefona na tržištu u to vrijeme.
- Performanse. RAZR uključuje integrisanu VGA kameru; veliku
tastaturu sa pozadinskim osvjetljenjem; te velikim, svjetlim, ekranom u
boji za nove video i grafičke aplikacije. Umjesto priključka za slušalice,
RAZR koristi Bluetooth za bežično povezivanje slušalica. Vrhunsko
primanje i slanje signala je postignuto sa inovativnim dizajnom u kome
je antena smještena ispod tastature i dalje od prstiju, koji mogu da
blokiraju slabije signale.
- Vrhunska ergonomija. RAZR-ov elegantan, ergonomičan
dizajn upotpunjuje ljudsko lice. Oblik kućišta, osobito zakrivljena
pozicija ekrana prema dijelu gdje je tastatura su uskađene za vrhunsku
ergonomiju. Razmak i pozicija tipki na tastaturi su bazirani na
prihvaćenim standardima. Preklapanje je omogućilo korisnicima da se
jave ili završe poziv, otvaranjem ili zatvarnjem mobitela jednom rukom,
potpomognuto udubljenjima između dva dijela. Novi softver za
navigaciju i kratice za unos teksta olakšavale su korištenje sms-a i
drugih aplikacija.
- Izdržljivost. Kao i svi Motorilini proizvodi i RAZR je dizajniran
da zadovolji rigorozne specifikacije. Može se baciti sa visine od jednog
metra na betonski pod ili može se sjesti na njega dok je otvoren bez
ikakvih oštećenja. Također, RAZR može podnijeti ekstremne
temperature, vlagu, šok, prašinu i vibracije.
- Materijal. RAZR koristi nekoliko naprednih materijala da
poboljša performanse i izgled. Ovo uključuje laser-cut tastaturu sa
laserski ugraviranim obrascima, ultra tankim kučištem od
30
aluminijuma, polikarbonatnim kompozitnim kučištem za antenu, te

staklom sa tankim premazom.
- Izgled. Elegantni dizajn i metalni završeci daju RAZR-u
futuristički izgled povezan sa inovativnošću. Zbog svoje estetske
prepoznatljivosti, RAZR je brzo postao neka vrsta statusnog simbola za
rane korisnike i stvorio je osjećaj ponosa među korisnicima.
Razvojni tim RAZR-a uključuje elektro, mašinske, softver i
proizvodne inžinjere, čiji je doprinos bio ključan u razvoju tehnologija i
procesa koji su omogućili proizvodu da ostvari svoju formu,
performanse i težinu. Međutim, bez doprinosa industrijskih dizajnera,
koji su definisali veličinu, oblik i ljudske faktore, RAZR nikada ne bi
imao svoju inovativnu jako tanku formu. Motorolin tim mogao je
razviti „samo još jedan mobitel“, manji i lakši od svojih prethodnika.
Umjesto toga, revolucionarni koncept stvoren od industrijskih
dizajnera u timu pretvorili su projekat u dramatičan uspjeh.
Činjenica da dizjna ovog mobitela i u današnjem vremenu odaje
osjećaj kvalitete dovoljno govori o tome koliko je navedeni dizajn bio
inovativniji i bolji u odnosu na ostale mobitele dostupne na tržištu u to
vrijeme.
Potaknuti uspjehom RAZR telefona iz 2004. godine komapnija
Motorola je u ovoj godini (2019) krenula u razvoj njegovog nasljednika
ali ovaj put sa savitljivim ekranom osjetljivim na dodir (Slika 2.7).
Slika 2.7 Preklopni mobilni telefon kompanije Motorola sa savitljivim

ekranom osjetljivim na dodir
31
2.3. Važnost industrijskog dizajna u

procesu razvoja proizvoda
Ako se posmatra definicija industrijskog dizajna od strane
udruženja industriskih dizajnera Amerike (IDSA), oni industrijski
dizajn definišu kao „profesionalni servis kreiranja i razvoja koncepata i
specifikacija koje optimiziraju funkciju, vrijednost i izgled proizvoda i
sistema za obostranu korist korisnika i proizvođača“. Ova definicija je
dovoljno široka da uključi aktivnosti čitavog tima za razvoj proizvoda.
Neki autori ulogu industrijskog dizajnera ograničavaju samo na dio
proizvoda koji uključuje formu i interakciju između proizvoda i
potrošača. Autori ove knjige posmatraju industrijskog dizajnera kao
osobu uključenu u razvoj proizvoda od njegovog inicijalnog dizajna do
finalnog proizvoda. Razni autori na različite načine prezentuju na šta
sve industijski dizajner mora obratiti pažnju prilikom razvoja i dizajna
proizvoda, o čemu će više govora biti u narednim poglavljima. Neki od
najvažnijih utjecaja industrijskog dizajna na proizvod ogledaju se kroz:
- korisnost: način korištenja proizvoda treba da bude siguran,
proizvod mora da bude jednostavan i intuitivan za korištenje. Svaki dio
proizvoda treba da bude oblikovan na takav način da kroz dizajn govori
svoju funkciju korisniku. Ovaj aspekat utjecaja industrijskog dizajna na
proizvod će detaljnije biti obrađen u poglavlju „Dizajn za čovjeka
(iskustvo)“.,
- izgled: forma, linije, proporcije i boje se koriste da integrišu
proizvod u ugodnu cjelinu,
- jednostavno održavanje: proizvodi moraju biti dizajnirani
tako da bude omogućeno što lakše održavanje,
- cijenu: oblik i svojstva proizvoda imaju veliki utjecaj na izradu
a samim tim i na cijenu proizvoda, i
- komunikaciju sa korisnikom: dizajn proizvoda bi trebao biti
takav da njegova vizualna svojstva odaju filozofiju i inspiraciju
korištenu za njegov dizajn.
Utjecaj industrijskog dizajna na razvoj proizvoda je veći ili manji

zavisno od toga o kojem tipu proizvoda se radi. Također, vrijeme
uključivanja industrijskog dizajna u razvoj proizvoda ovisi o tome o
kojoj vrsti proizvoda se radi. Sa stanovišta utjecaja i vremena
uključivanja industrijskog dizajna u razvoj proizvoda najbolja podjela
32
proizvoda je na tehnološki usmjerene proizvode i korisnički usmjerene

proizvode.
Tehnološki usmjereni proizvodi su proizvodi čija je primarna
karakteristika da je dobit od njih bazirana na tehnologiji, tj. na
sposobnosti da izvršavaju određene tehničke zadatke. Iako mogu imati
estetske i ergonomske karakteristike kupuju se prvenstveno zbog svojih
tehničkih performansi. Najbolji primjeri ovakvih proizvoda su proizvodi
koji su zapravo komponente drugih proizvoda, npr. komponente
računara kao što su memorijske komponente RAM i SSD disk. SSD disk
je prevashodno tehnološki upravljan proizvod. Kod ovakvih proizvoda
razvojni tim će se prvenstveno suočiti sa tehničkim zahtjevima.
Industrijski dizajn se u ovakvim slučajevima bavi samo dizajniranjem
pakovanja koje oslikava tehnološke mogućnosti proizvoda i eventualno
njegove interakcije sa korisnikom.
Korisnički usmjereni proizvodi su proizvodi kod kojih korist
proizlazi iz funkcionalnosti njihove interakcije sa korisnikom, njihovog
estetskog izgleda i načina kako ga korisnici doživljavaju. Tipičan je
visok nivo interakcije korisnika sa proizvodom, ta interakcija mora biti
sigurna, proizvod mora biti jednostavan za upotrebu i održavanje.
Spoljašnji izgled ovakvih proizvoda je jako bitan zbog razlikovanja
proizvoda u odnosu na konkurenciju. Klasičan primjer ovakvog
proizvoda je kancelarijska stolica. Iako ovi proizvodi mogu biti tehnički
kompleksni, tehnologija ne definiše proizvod u cijelosti, zbog toga su
razmatranja industrijskih dizajnera važnija od tehničkih zahtjeva.
Uloga inženjera može biti od značaja za određivanje tehničkih
karakteristika proizvoda ali je zbog već razvijene tehnologije akcenat na
korisničkim aspektima proizvoda. Na slici 2.8 prikazani su primjeri
različitih proizvoda. Rijetko neki proizvod spada čisto u jednu grupu,
većina spada negdje u sredinu i pokušava obuhvatiti oba aspekta.
Također, ove klasifikacije mogu biti dinamičke. Kada kompanija
razvija proizvod zasnovan na novoj ključnoj tehnologiji ona teži da što
prije donese proizvod na tržište. U tom slučaju se ne poklanja puna
pažnja izgledu proizvoda i uloga industrijskog dizajna je u početku
mala. Kada konkurencija uđe na tržište tada se kod proizvoda mora
obratiti pažnja na estetsku i korisničku dimenziju proizvoda. Tako se
mijenja originalna klasifikacija proizvoda i industrijski dizajn dobija na
značaju.
Klasičan primjer je Apple MacBook laptop. Najveći doprinos prvog
Apple laptopa je bila tehnologija (prijenosni računar sa Machintosh
operativnim sistemom). Kada je konkurencija ušla na tržište, Apple je
33
počeo da zavisi od industrijskog dizajna da bi se kreirala estetska

privlačnost i pojačala korisnost kao doprinos tehničkim prednostima
ranijih modela.
Na slici 2.8 dato je nekoliko primjera proizvoda i njihova
kvalifikacija na tehnološki ili korisnički usmjerene proizvode. Može se
primijetiti da je veliki broj proizvoda klasificiran na sredinu što znači da
se obe komponente moraju jednako uzeti u obzir prilikom razvoja i
dizajna navedenih proizvoda.
Računar radna Laptop Odjeća

stanica
Automobil Aparat za
kafu
Mobilni
SSD disk Namještaj
telefon
Tehnološki Korisnički
usmjereni usmjereni
proizvodi proizvodi
Slika 2.8 Klasifikacija čestih proizvoda
Kod tehnološki usmjerenih proizvoda procesi vezani za industrijski

dizajn se mogu kasnije uključiti u proces razvoja proizvoda, dok kod
korisnički usmjerenih proizvoda procesi vezani sa industrijski dizajn se
odvijaju paralelno i u koordinaciji sa svim ostalim procesima razvoja i
dizajna proizvoda.
2.4. Metodologija industrijskog dizajna

Velike kompanije imaju vlastite odjele za industrijski dizajn, dok
manje kompanije koriste usluge i ugovore sa konsalting firmama ili
pojedincima koji se bave industrijskim dizajnom (ukoliko se radi o
jednostavnim proizvodima). U oba slučaja industrijski dizajn mora da
učestvuje u punom obimu u multidisciplinarnim razvojnim timovima
za razvoj proizvoda. Kao što inžinjeri posjeduju razne vrste
metodologija za generisanje i procjenu koncepata tehničkih
karakteristika proizvoda (više o ovoj oblasti se može naći u knjizi
34
Razvoj i dizajn proizvoda od istih autora), slično, većina industrijskih

dizajnera slijedi neku od metodologija za dizajniranje proizvoda. Vrsta
metodologije za industrijski dizajn može da varira zavisno od firme i
prirode projekta ili proizvoda, industrijski dizajneri generiraju
višestruke koncepte i nakon toga rade sa inžinjerima (ili samostalno) da
bi suzili broj opcija kroz niz koraka za evaluaciju. Na slici 2.9 prikazano
je nekoliko koncepata istog proizvoda. Bitno je napomenuti da ovu fazu
koncipiranja vizualnog izgleda proizvoda (crtanje) jako često umjesto
industrijskih dizajnera obavljaju dizajneri proizvoda (product dizajneri)
jer su oni u većini slučajeva kreativniji od industrijskih dizajnera.
Industrijski dizajneri preuzimaju ovakve incijalne crteže i dalje ih
razvijaju u trodimenzionalne modele i u saradnji sa inžinjerima u
finalne proizvode.
Slika 2.9 Nekoliko koncepata istog proizvoda
Iako postoji više metodologija industrijskog dizajna, o nekima od

njih će biti govora u drugim dijelovima knjige, većina njih se može
svesti na sljedeće korake:
- istraživanje potreba i problema korisnika,

- izrada koncepata,
- unapređenje koncepata i izbor odgovarajućeg koncepta,
- izrada kontrolnih crteža ili modela,
- koordinacija sa inženjerskim timom, timom za proizvodnju i
dobavljačima.
35
Ova metodologija se često preklapa sa metodologijama koje se

navode kao metodologije razvoja i dizjna proizvoda. Razlog leži u
činjenici da je sve više prihvaćeno mišljenje da industrijski dizajneri
moraju biti uključeni u svaki aspekt razvoja i dizajna proizvoda. U
nastavku teksta ukratko je objašnjena svaka od ovih faza.
2.4.1. Istraživanje potreba korisnika
Razvoj proizvoda započinje dokumentovanjem potreba korisnika.

Pošto je dizajn proizvoda jedna od najvažnijih osobina proizvoda koja
direktno utječe na način i iskustvo korisnika u interakciji sa
proizvodom, uključivanje industrijskog dizajna je veoma važno u
procesu definisanja potreba korisnika. Na primjer, pri istraživanju
potreba kupca za novi medicinski instrument, tim (koji obavezno
uključuje i industrijske dizajnere) bi trebao istražiti operacioni prostor,
intervjuisati ljekare i izvršiti fokusiranje grupa. Dok uključivanje
marketinga, inžinjeringa i industrijskog dizajna vodi zajedničkom,
obuhvatnom razumijevanju potreba korisnika za cijeli tim, on posebno
dozvoljava industrijskim dizajnerima da dođu do razumijevanja
interakcije između korisnika i proizvoda.
Na osnovu prikupljenih podataka o potrebama korisnika
industrijski dizajneri ili dizajneri proizvoda prave inicijalne koncepte
zamišljenih proizvoda, koji u kasnijim fazama razvoja doživljavaju
izmjene u skladu sa inžinjerskim ograničenjima materijala, izrade,
cijene, itd. Neke kompanije su umjesto istraživanja potreba korisnika
istraživale probleme korisnika. Odgovori korisnika su puno bogatiji i
opširniji ukoliko ih pitate šta su problemi prilikom korištenja proizvoda
u odnosu na odgovore koji se dobiju ukoliko ih pitate šta im je
potrebno poboljšati na tom proizvodu. Jednostavnim jezikom rečeno
korisnici nisu dovoljno kreativni i inovativni na predlože inovacije na
proizvodima. Ponekad korisnici nisu svjesni da proizvod može biti bolji.
Slučajevi u kojima je tim za razvoj proizvoda sam shvatio kako
drastično poboljšati proizvode rezultiraju velikim uspjehom navedenog
proizvoda, jer takvi proizvodi ne predstavljaju samo unapređenje
postojećeg proizvoda, nego pokazuju korisnicima mogućnosti i
prednosti novog proizvoda i ako korisnici do tada nisu bili toga svjesni.
Ovakvi primjeri mogu se vidjeti kroz uspjeh dva mobilna telefona.
Prvi je gore spomenuti RAZR preklopni mobilni telefon razvijen od
strane Motorole 2004. godine a drugi je prvi iPhone pametni telefon
kompanije Apple razvijen 2007. godine. Da ste pitali korisnike mobilnih
36
telefona 2004. godine šta su njihove potrebe i problemi prilikom

korištenja mobilnih telefona niko od njih vam ne bi rekao da žele tanki
preklopni mobilni telefon, modernog dizajna i velikih tipki. Većina
odgovora u to vrijeme bi bila da žele što manji i što lakši telefon. Većina
korisnika prilagođava svoje mišljenje o nekom proizvodu kolektivnom
mišljenju koje u tom vremenu kruži među korisnicima. Isti slučaj se
desio i 2007. godine, te godine bi Vam većina korisnika rekla da žele što
manji i što lakši mobilni telefon sa što boljom kamerom, niko se ne bi
sjetio da predloži telefon sa velikim ekranom osjetljivim na dodir.
iPhone mobilni telefon prve generacije je prikazan na slici 2.10.
Slika 2.10 iPhone mobilni telefon prve generacije
Nameće se zaključak da veliki uspjeh dožive proizvodi koji, umjesto

da se trude da zadovolje potrebe korisnika, omoguće korisniku nešto
što ni on sam nije bio svjestan da želi. Postoji još ovakvih slučajeva koji
su se dešavali kroz historiju, ne samo u mobilnoj industriji.
Ovakvi proizvodi mijenjaju način razmišljanja korisnika i u
krajnjem slučaju mijenjaju i društvo, te donose ogromne profite
kompanijama koje ih proizvedu.
2.4.2. Izrada koncepata
Jednom kada su potrebe, problemi i ograničenja kupaca jasno

shvaćena, industrijski dizajneri pomažu da se izradi koncept proizvoda
37
od strane tima za razvoj proizvoda. Tokom faze izrade koncepta

inženjeri se fokusiraju na pronalaženje rješenja za tehničke podfunkcije
proizvoda a industrijski dizajneri se koncentrišu na definisanje oblika
proizvoda i načina interakcije korisnika sa proizvodom. Industrijski
dizajneri prave jednostavne skice svakog koncepta. Skice su brz i jeftin
medijum za izražavanje ideja i njihovu evaluaciju.
Primjeri skica dati su na slikama 2.9 i 2.11. Predloženi koncepti se
nakon toga mogu upoređivati i kombinovati sa tehničkim rješenjima
koja se istražuju. Tim grupiše i procijenjuje koncepte prema potrebama
korisnika, tehničkoj izvodljivosti, cijeni, tehnologičnosti, itd.
Slika 2.11 Primjeri skica inicijalnog dizajna proizvoda
Primjer pogrešno organizovanog tima za razvoj proizvoda može se

sresti u kompanijama u kojima industrijski dizajneri rade odvojeno od
inžinjera. U tom slučaju industrijski dizajneri mogu predložiti koncept
baziran samo na obliku i stilu, sto vodi mnogobrojnim iteracijama kada
inžinjeri otkriju da je koncept tehnički neizvodljiv. Preporuka je da
kompanija koordinira napore industrijskih dizajnera i inžinjera u toku
faze razvoja koncepata tako da se iteracije izvode brže čak i u formi
skice.
2.4.3. Unapređenje koncepata i izbor odgovarajućeg koncepta
Nakon izrade više skica koje se detaljno analiziraju sa svim

članovima tima za razvoj proizvoda, nekoliko koncepata prelazi u fazu
38
unaprjeđenja. U ovoj fazi, industrijski dizajneri izrađuju fotorealistične

rendere i fizičke modele odabranih koncepata u punoj veličini
korištenjem raznih vrsta materijala koji se lahko obrađuju (glina, razne
vrste pjena, stirodur, itd.). Ovakvi modeli se nazivaju čvrstim
modelima. Fotorealistični renderi izrađuju se uz pomoć računarskih
softvera i služe za prezentaciju odabranih koncepata proizvoda višem
menadžmentu i kupcima. Na slici 2.12 prikazan je fotorealistični render
mobilnog telefona koji izgleda toliko realno da gledatelj ne bi bio ni
svjestan da slika predstavlja realni mobitel ukoliko mu to neko ne kaže.
Slika 2.12 Fotorealistični render mobilnog telefona
Iako čvrsti modeli nisu potpuno tehnički funkcionalni oni su

nezamjenljivi jer omogućavaju razvojnom timu vizualizaciju koncepta u
stvarnoj veličini. Ovakvi modeli služe za dodirivanje, ispitivanje
ergonomije i analizu reakcija korisnika na izgled proizvoda. Dizajneri
izrađuju onoliko modela koliko to dozvoljavaju vremenska i finansijska
ograničenja. Koncepti teški za vizualizaciju zahtijevaju više modela od
prostijih.
Na slici 2.13 prikazan je izrađeni model automobila od gline u
njegovoj stvarnoj velicini. Na ovako izrađene modele automobila se
dodatno lijepe sjajne folije, postavljaju orginalni točkovi i svjetla tako da
bi se dobio što realniji izgled automobila (Slika 2.14). Ponekad se dodaje
39
neki oblik funkcionalnosti ovakvim modelima, npr. kod automobila su

to svjetla koja se mogu upaliti a kod mobitela dugmadi koja se mogu
pritisnuti. Za mnoge tipove proizvoda čvrsti modeli imaju stvarnu
veličinu, gustinu, težinu, kvalitet obrade i boju. Čvrsti modeli se mogu
koristiti i za dalje poboljšanje specifikacija finalnog koncepta. Koriste se
za dobijanje povratne informacije od fokusne grupe, promociju i
oglašavanje proizvoda kao i “prodaju” koncepta višem menadžmentu u
komapniji.
Slika 2.13 Automobil izrađen od gline u stvarnoj veličini
Slika 2.14 Automobil izrađen od gline u stvarnoj veličini sa dodatnim

folijama i realnim svjetlima i točkovima
Ekstenzivno testiranje u orginalnom projektu RAZR mobilnog

telefona počelo je sa čvrstim modelom. Testovi su pokazali da su
40
potrebna veća dugmad tastature na tanjem telefonu. Dizajneri su

shvatili potrebu da se kontrola jačine zvuka postavi sa strane kućišta
ekrana a ne tastature zbog olakšanog pristupa kada se telefon otvori.
Također, shvatili su da je ovo zahtijevalo obrnutu +/- funkcionalnost
dugmadi kad se telefon otvori.
2.4.4. Izrada kontrolnih crteža ili modela
Industrijski dizajneri kompletiraju razvojni proces izradom

kontrolnih crteža ili kontrolnih modela finalnog koncepta. Ovim
crtežima se dokumentuje funkcionalnost, osobine, veličina, boje,
kvalitet izrade i ključne dimenzije odabranog koncepta. Iako ovo nisu
detaljni crteži, oni se mogu koristiti za izradu finalnog dizajna i ostalih
prototipova. Inžinjerski tim na osnovu ovih crteža izrađuje detaljne
radioničke crteže svih dijelova. Na slici 2.15 prikazani su kontrolni crteži
mobilnog telefona starije generacije.
Slika 2.15 Kontrolni crtezi mobilnog telefona
2.4.5. Koordinacija sa inženjerskim timom, timom za

proizvodnju i spoljašnjim dobavljačima.
Iako razvojni proces dizajna proizvoda završava sa izradom

kontrolnih crteža, bitno je da industrijski dizajneri ostanu u
koordinaciji sa inžinjerskim timom, timom za proizvodnju i spoljašnjim
dobavljačima. U većini slučajeva, u kasnijim fazama razvoja proizvoda,
41
proizvod mora doživjeti neki oblik izmjene dizajna. Najčešći problemi

koji se javljaju su problemi nemogućnosti izrade, preskupe izrade ili
nedostupnosti materijala. U takvim slučajevima industrijski dizajneri
moraju redizajnirati proizvod da bi se omogućio njegov dalji razvoj.
Također, industrijski dizajneri moraju ostati u koordinaciji sa
timom za marketing, prodaju, distribuciju i logistiku. Ova vrsta
koordinacije je bitna iz razloga što industrijski dizajneri moraju imati
sve informacije o tome kako su korisnici prihvatili proizvod, šta su bile
najveće zamjerke, da li je bilo problema prilikom transporta, i sl. Sve
ove podatke će industrijski dizajneri iskoristi prilikom dizajna i razvoja
nove verzije istog proizvoda ili sličnog proizvoda.
2.5. Komponente proizvoda

Iako naslov nosi naziv komponente proizvoda, ovdje se ne misli na
fizičke komponente proizvoda (dijelove), nego na cjeline od kojih se
sastoji proizvod. Kada se posmatra sve ono što čini jedan proizvod,
može se zaključiti da se struktura proizvoda može razdvojiti na
nekoliko komponenti:
- tehničko – funkcionalna komponenta,

- estetska komponenta,
- ekonomska komponenta i
- ergonomska komponenta.
Gornja podjela je često korištena od strane velikog broja autora koji

pišu knjige o industrijskom dizajnu, posebno u slučajevima kada ti
autori imaju inžinjersko obrazovanje. Novija istraživanja i praktični
primjeri prikazani do sada u ovoj knjizi dokazuju da se gornje
komponente moraju dopuniti sa komponentama kao što su:
- emocionalna komponenta,
- korisnička komponenta i
- inovativna komponenta.
Ova dopuna proizlazi iz činjenice da se kod proizvoda u današnje

vrijeme osim funkcionalnosti, estetike, ekonomije i ergonomije mora
obratiti pažnja i na psihološki utjecaj proizvoda na korisnika, tj. na koji
način korisnik doživljava novi proizvod, koje emocije proizvod budi kod
42
korisnika, da li je proizvod ugodan i lagan za korištenje, da li je

dovoljno inovativan u odnosu na konkurenciju. Industrijski dizajner
treba da poznaje tematiku što većeg broja komponenti da bi svoje ideje
mogao usmjeriti u smjeru ispunjavanja svih ograničenja i zahtjeva gore
navedenih komponenti proizvoda. Kroz ovu knjigu detaljno će se
obraditi neke od navedenih komponenti, s posebnim osvrtom na
komponente koje nisu obrađene u drugim knjigama na području
zemalja bivše Jugoslavije.
Neki autori, sve gore navedene komponente, u potpunosti pripisuju
komponentama industrijskog dizajna iako industrijski dizajn ima
različit utjecaj na različite komponente proizvoda. U timu za razvoj i
dizajn proizvoda tehničko – funkcionalnu komponentu u najvećoj mjeri
realizuju inžinjeri (konstruktori, elektroinžinjeri, itd.) u saradnji sa
industrijskim dizajnerima i ostalim članovima tima, ekonomsku
komponentu realizuje kompletan tim u saradnji sa ekonomistima,
menadžerima i stručnjacima za marketing, ergonomsku komponentu
opet realizuje kompletan tim, ponekad u saradnji sa doktorima
medicine. Može se primijetiti da se gore navedene komponente ne
mogu u potpunosti pripisati industrijskom dizajnu nego kompletnom
procesu razvoja i dizajna proizvoda.
Tehničko–funkcionalna komponenta objedinjava procese, sisteme i
dijelove proizvoda koji su neophodni da bi proizvod bio tehnički i
funkcionalno ispravan. Realizaciju gotovo svih procesa i sistema u ovoj
komponenti realizuju inžinjeri u saradnji sa industrijskim dizajnerima.
Funkcionalnost i tehnička ispravnost proizvoda je osnova koju svaki
proizvod mora ispunjavati. Najčešće se dizajn proizvoda upravo
prilagođava njegovim tehničkim i funkcionalnim zahtjevima. Ovo je
posebno izraženo kod tehnološki usmjerenih proizvoda kao što su
industrijske mašine, građevinske mašine i alati, itd. Najvažniji elementi
koji ulaze u tehničko-funkcionalnu komponentu proizvoda su
konstrukcija proizvoda, materijal i kvalitet izrade. S tim da se kod
materijala i kvaliteta izrade ovdje misli na materijal i kvalitet izrade
unutrašnjih dijelova proizvoda. Dijelova koji nisu vidljivi korisniku i
koji ne utječu na estetiku proizvoda. Materijali i kvalitet izrade
vanjiskih dijelova mogu se svrstati u estetsku komponentu proizvoda
jer imaju veći utjecaj na izgled proizvoda nego na njegovu
funkcionalnost i tehničku ispravnost. Izbor materijala i kvaliteta obrade
vanjiskih dijelova proizvoda mora se raditi u strogoj koordinaciji sa
industrijskim dizajnerima. Također, izbor materijala i kvaliteta obrade,
kako unutrašnjih tako i vanjiskih dijelova djelimično spada i u
43
ekonomsku komponentu proizvoda. Izborom odgovarajućih materijala

i kvaliteta obrade može se značajno utjecati na cijenu proizvoda.
Materijali i tehnološki procesi kojima se postiže određeni kvalitet
obrade nisu obrađeni u ovoj knjizi jer postoji veliki obim literature koja
se direktno bavi tim oblastima, posebno u oblasti mašinstva.
Estetska komponenta je najvažnija za industrijskog dizajnera a
podrazumijeva oblike, boje, natpise, materijale vanjiskih dijelova,
kvalitet obrade vanjiskih dijelova i sve ostalo što utječe na finalni izgled
proizvoda. Ova komponenta je u potpunosti prepuštana industrijskim
dizajnerima koji je realizuju u saradnji sa ostalim članovima tima za
razvoj i dizajn proizvoda. Industrijski dizajner može dizajnirati
proizvod kroz dva pravca dizajna. Prvi podrazumijeva dizajn novog
proizvoda obraćajući pažnju samo na estetsku komponentu dizajna bez
obraćanja posebne pažnje na druge komponente. Drugi podrazumijeva
da se prvo definišu tehničko-funkcionalni, ekonomski, ergonomski i
ostali zahtjevi proizvoda a da se nakon toga izvrši njegov dizajn
uzimajući u obzir sve ostale komponente. Prvi pravac kao rezultat daje
proizvode izuzetnog estetskog kvaliteta, međutim takvi proizvodi u
kasnijoj fazi razvoja dožive značajne izmjene dizajna jer se moraju
ispoštovati ostale komponente proizvoda. Drugi pravac kao rezultat
daje proizvod koji ispunjava sve zahtjeve ostalih komponenti proizvoda
ali, u većini slučajeva, nema izuzetan estetski kvalitet. Proizvodi koji
uspiju ispuniti kriterije svih komponenti proizvoda uz ostvarenje
izuzetnog estetskog kvaliteta u većini slučajeva dožive veliki uspjeh na
tržištu.
Ekonomska komponenta proizvoda je posebno izražena kod
proizvoda koji se proizvode u serijskim ili masovnim količinama.
Realizaciju ekonomskih kriterija obavlja čitav tim za razvoj i dizajn
proizvoda koji mora uključivati, ili se eksterno savjetovati, sa
ekonomistima, menadžerima i stručnjacima za marketing i brendiranje
kompanije i proizvoda. Industrijski dizajner najčešće ne posjeduje
znanja neophodna da bi svoju ideju za proizvod analizirao sa stanovišta
ekonomske komponente tog proizvoda, zbog toga on u dalji razvoj te
ideje mora obavezno uključiti gore navedene tipove stručnjaka.
Ergonomska komponenta je slična ekonomskoj. Predstavlja
zasebnu naučnu disciplinu koja se posebno izučava. Industrijski
dizajner može posjedovati određena znanja iz ergonomije, međutim i
ovom slučaju preporučljivo je savjetovanje sa stručanjacima iz ove
oblasti. Izučavanje ergonomskih karakeristika je novijeg datuma a javilo
se kao potreba da se proizvodi dizajniraju na takav način da ne
44
ugrožavaju zdravlje čovjeka. Izražena je kod dizajna namještaja,

posebno za ljude koji provode veliku količinu vremena u sjedećem
položaju, u dizajnu sportske obuće za profesoionalce i u dizajnu
ergonomskih dodataka za osobe sa problemima u razvoju.
Emocionalna komponenta odonosi se na analizu emocionalnog
utjecaja proizvoda na korisnika. Analizira se koje emocije proizvod budi
kod korisnika. Da li je korisnik ponosan jer posjeduje dati proizvod? Da
li se korisnik osjeća modernim jer posjeduje navedeni proizvod?
Industrijski dizajner mora pokušati predvidjeti kako će korisnici
doživjeti novi proizvod. Ovo je posebno zahtjevan zadatak kada se
proizvod dizajnira za različite profile korisnika.
Korisnička komponenta se nadovezuje na emocionalnu
komponentu, s tim da korisnička komponenta uzima u obzir
cjelokupno iskustvo korisnika prilikom korištenja proizvoda, ne
ograničava se samo na emocije koje proizvod budi kod korisnika. Kroz
korisničku komponentu posmatra se koliko je proizvod prilagođen
korisniku. Koji su to problemi na koje korisnik nailazi prilikom
korištenja proizvoda? Da li je proizvod intuitivan za korištenje? Da li
proizvod kroz dizajn odaje način njegovog korištenja?
Inovativna komponenta odnosi se na analizu koliko je proizvod
inovativniji u odnosu na konkurenciju. Posebno je važna u današnjoj
industriji kada veliki broj proizvođača proizvodi gotovo identične
proizvode. Svaki oblik inovativnosti proizvoda može donijeti značajne
prednosti u odnosu na konkurenciju, s tim da se mora paziti da se kroz
inovativnost značajno ne naruši način funkcionisanja i upotrebe
proizvoda. Korisnici ne vole nagle promjene proizvoda jer to
podrazumijeva dodatno vrijeme koje je potrebno potrošiti na učenje
funkcionalnosti novog proizvoda i na prilagođavanje novom proizvodu.
Kvalitet procesa razvoja i dizajna proizvoda se može ocjenjivati
kroz ocjenu ispunjenosti gore navedenih komponenti dizajna. Jedan od
načina ocjenjivanja industrijskog dizajna detaljnije je opisan u
narednom podpoglavlju.
2.6. Ocjena kvalitete industrijskog

dizajna
Procjena kvalitete industrijskog dizajna gotovog proizvoda je
subjektivan zadatak. Ipak, moguće je kvantitativno odrediti dali su se
45
kroz industrijski dizajn ostvarili ciljevi razmatrani kod svake, gore

navedne, komponente proizvoda na koji je industrijski dizajn imao
utjecaja. Ovdje predstavljena metodologija ocjenjivanja kvalitete
industrijskog dizajna odnosni se na pet komponenti koje proizvod mora
ispunjavati. Ove i druge komponente će biti detaljnije obrađene u
narednim poglavljima. Ovdje navedene komponente nisu iste za sve
proizvode, kod nekih proizvoda kvalitet industrijskog dizajna se moze
ocjenjivati samo kroz neke od ovih komponenti a kod drugih proizvoda
neke druge komponente mogu biti uzete u obzir. Koje komponente će
se uzimati u obzir ovisi od činjenice koliko je industrijski dizajn imao
utjecaja na razvoj proizvoda, tj. da li je proizvod više tehnološki ili
korisnički usmjeren. Komponente služe za razvoj specifičnih pitanja
kroz koje se ocjenjuje kvalitet industrijskog dizajna. Npr. industijski
dizajn može se ocjenjivati kroz komponente kao što su:
- kvalitet interakcije korisnika sa proizvodom,

- emocionalni dizajn proizvoda,
- mogućnost održavanja i popravke proizvoda,
- odgovarajuće korištenje resursa,
- orginalnost proizvoda.
Preporučuje se da industrijski dizajneri definisu komponente kroz

koje će ocjenjivati kvalitet industrijskog dizjna za svaki proizvod
posebno, ili za familiju sličnih proizvoda. Također, bitno je naglasiti da
često proizvodi koji odlično prođu ovakav tip testiranja ne dožive
uspjeh na tržištu, a isto tako postoje slučajevi kada proizvodi koji dobiju
loše ocjene kroz ovakav vid testiranja dožive uspjeh na tržištu. Ova
pojava je posebno izražena u današnje vrijeme velike digitalne
povezanosti u svijetu, gdje npr. slavne osobe korištenjem jednog
proizvoda, i reklamiranjem istog putem interneta, mogu isti nametnuti
kao statusni simbol iako taj proizvod ne posjeduje značajnu kvalitetu u
tehnološkom i dizajnerskom smislu.
2.6.1. Kvalitet interakcije korisnika sa proizvodom
Ova komponenta služi da bi se ocjenilo koliko je proizvod lak za

korišćenje. Kvalitet interakcije proizvoda sa korisnikom najviše ovisi od
samog izgleda proizvoda, njegovih ergonomskih karakteristika i načina
interakcije. U sklopu ove komponente neka od standardnih pitanja su:
46
- Da li karakteristike dizajna proizvoda omogućavaju korisniku

da samo kroz dizajn, bez čitanja upustva za upotrebu, shvati
kako proizvod funkcioniše?
- Da li je korištenje proizvoda intuitivno?
- Jesu li sve funkcije proizvoda sigurne?
- Da li pristup svim dugmadima na proizvodu jednostavan?
- Da li su razmatrani svi potencijalni korisnici proizvoda?
Bitno je naglasiti da se gornja pitanja odnose na interakciju sa

proizvodima kod kojih glavni oblik interakcije nije kroz korisnički
interfejs (elektronski uređaji). Kod ovog tipa proizvoda kvalitet
interakcije, osim fizičkih karakteristika proizvoda, ovisi i od dizajna
softverskog rješenja korisničkog sučelja proizvoda.
2.6.2. Emocionalni dizajn proizvoda
Ovim rangiranjem pokušava se utvrditi na koji način korisnik

doživljava proizvod prilikom prvog susreta korisnika sa proizvodom i
prilikom korištenja proizvoda od strane korisnika. Korisnici se često
identifikuju sa nekim oblikom načina života i svoju okolinu, a ujedno i
proizvode koje koriste, pokušavaju oblikovati u smjeru tog načina
života. U ovom smislu proizvod se pokušava dizajnirati na način da u
korisniku budi pozitivne emocije i želju da isti posjeduje. Ova tematika
će biti detaljnije obrađena u poglavlju 9. Neka od pitanja koja se
postavljaju u ovoj komponenti su:
- Da li je proizvod privlačan? Da li je uzbudljiv?

- Da li proizvod odaje dojam kvaliteta?
- Šta korisniku prvo pada na um kada vidi proizvod?
- Da li proizvod inspiriše ponos kod vlasnika?
- Da li proizvod stvara osjećanja ponosa kod razvojnog tima?
- Kakav zvuk proizvode vrata automobila kada se zatvore?
- Da li je ručni alat robusan i čvrst?
- Da li aparat za kafu izgleda dobro na kuhinjskom stolu?
2.6.3. Mogućnost održavanja i popravke proizvoda
Kroz ovu komponentu rangiranja pokušava se ocijeniti mogućnost

održavanja i popravke proizvoda. Ovu komponentu treba uzeti u obzir
samo kod proizvoda koji omogućavaju održavanje i popravku od strane
47
korisnika. Bitno je naglastiti da se kod nekih proizvoda, kao što su

mobilni telefoni, ovom aspektu ne daje veliki značaj. Održavanje i
popravak odvijaju se kroz oficijalne servise proizvođača. Isti je slučaj sa
većinom elektronskih uređaja. Pitanja koja se mogu postavljati u ovoj
komponenti su:
- Da li je održavanje proizvoda očigledno i jednostavno?

- Da li proizvod kroz dizajn odaje način sklapanja i rasklapanja?
2.6.4. Odgovarajuće korištenje resursa
Kroz ovu komponentu pokušava se dati odgovor na pitanje da li su

dobro iskorišteni resursi u svrhu zadovoljavanja korisničkih potreba.
Pod resursima se smatraju troškovi za industrijski dizajn i troškovi za
sve ostale potrebe. Loše dizajniran proizvod, sa nepotrebnim
karakteristikama, napravljen od nestandardnih materijala može utjecati
na cjelokupan proces izrade i samim tim u nekim slučajevima
bespotrebno povećati cijenu proizvoda.
Ova komponenta se smatra jednom od najvažnijih i posebno će se
obraditi u poglavlju 7. Neka od pitanja koja se mogu postaviti u ovoj
komponenti su:
- Koliko dobro su iskorišteni resursi u svrhu zadovoljavanja

korisničkih potreba?
- Da li su izabrani odgovarajući materijali (cijena i kvalitet)?
- Da li proizvod posjeduje nepotrebne karakteristike?
2.6.5. Orginalnost proizvoda
Kroz ovu komponentu ocjene kvaliteta industrijskog dizajna

proizvoda ocjenuje se koliko je proizvod jedinstven i usklađen sa
korporativnim identitetom. Također može biti slučaj u kojem se
ocijenjuje da li proizvod unaprjeđuje korporativni identitet kompanije.
Ova komponenta se prvenstveno bazira na ocjenjivanju vanjiskog
izgleda proizvoda. Standardna pitanja u ovoj komponenti su:
- Može li kupac koji vidi proizvod u prodavnici da ga identifikuje

na osnovu izgleda?
- Da li će kupac zapamtiti proizvod kada ga vidi u oglasima?
- Da li će proizvod biti prepoznat na ulici?
48
- Da li proizvod naglašava korporativni identitet?
U nastavku je dat primjer ocjene kvaliteta industrijskog dizjna

prvog iPhone mobilnog telefona kompanije Apple.
Komponenta ocjene kvaliteta proizvoda: Kvalitet interakcije korisnika sa

proizvodom.
Ocjena kvaliteta Obrazloženje
iPhone je lak i prijatan za korištenje. Ne posjeduje
dugmadi koje se lahko prljaju i čija se površina
oštećuje uslijed česte upotrebe. Posjeduje samo
jedno fizičko dugme. Operativni sistem je
Nizak Visok maksimalno optimizovan za što jednostavnije
k korištenje. Na poziv se odgovara jednostavnim
pokretom prsta po ekranu.
Komponenta ocjene kvaliteta proizvoda: Emocionalni dizajn proizvoda.
U trenututku izlaska na tržište a doneke i dan
danas (u trenutku pisanja ove knjige) kada korisnik
pogleda iPhone mobilni telefon on odaje dojam
visoke kvalitete u dizajnerskom i tehnološkom
smislu. Postoje uređaji koji posjeduju bolje
tehničke karakteristike, međutim iPhone je postao
statusni simbol kvalitete mobilnog telefona. Većina
korisnika sa ponosom ističe da posjeduje isti.
Dokaz u prilog ovoj činjenici ide i to da svi oklopi
za iPhone mobilne telefone na zadnjoj strani
Nizak Visok posjeduju izrezan otvor kako bi se vidio logo
k kompanije Apple i da bi se na taj način pokazalo o
kojoj vrsti mobilnog telefona se radi. I ako bi se o
ovoj pojavi moglo diskutovati u smislu njenog
moralnog aspekta i aspekta utjecaja na društvo, ovo
je ipak cilj svakog proizvoda, jer postizanjem
statusnog simbola proizvod se daleko bolje prodaje.
Za proizvodnju kućišta iPhone mobilnih telefona
Apple je odlučio da koristi aluminijum. Upotreba
ovog materijala dala je veću težinu mobilnom
telefonu što je utjecalo da se stvori osjećaj boljeg
ležanja u ruci i bolje kvalitete. Teži proizvodi često
odaju osjećaj bolje kvalitete u odnosu na lakše
proizvode.
Komponenta ocjene kvaliteta proizvoda: Mogućnost održavanja i popravke
proizvoda.
Apple je odlučio da žrtvuje ovaj asppekt proizvoda
u cilju sto boljeg dizajna. Svi proizvodi kompanije
Apple su dizajnirani na takav način da se popravke
Nizak Visok mogu izvršiti samo od strane dobavljača. Korisniku
k
49
je ostavljen „čist“ dizajn za korištenje, bez

komplikovanih mezanizama i vidljivih vijaka ili
veza.
Komponenta ocjene kvaliteta proizvoda: Odgovarajuće korištenje resursa.
Za razliku od ostalih proizvođača Apple je odlučio
da za proizvodnju kućišta kod iPhone mobilnih
telefona koristi aluminijum umjesto plastike. Ovo
je dalo dodatnu čvrstoću i moderniji izgled uređaju
Nizak Visok a cijena nije značajno povećana. Obrada
k aluminijuma nije značajnije skuplja od izrade
plastičnih komponenti uzimajući u obzir da je za
njihovu izradu potrebno konstruisati specijalne
alate.
Komponenta ocjene kvaliteta proizvoda: Orginalnost proizvoda.
iPhone je jedan od onih tipova proizvoda koji su
zapravo uspostavili moderni identitet kompanije
koja ih proizvodi (u ovom slučaju Apple
kompanija). Utjecaj dizajna iPhone telefona još
uvijek se osjeti u svijetu mobilne industrije i tek
sada (2020. godine) taj trend se mijenja u smjeru
Nizak Visok savitljivih ekrana i savitljivih telefona. Upotreba
k aluminijuma, samo jedno dugme, veliki ekran (u
trenutku kada je većina proizvođača pokušavala da
proizvede što manji telefon) i ostale karaktersitike
prvog iPhone telefona pozicionirale su proizvod
kao izuzetno inovativan u odnosu na konkurenciju.
50
3. Ograničenja prilikom razvoja i dizajna proizvoda
Mobilni bolnički krevet kompanije ČJ iz Bihaća
3. OGRANIČENJA PRILIKOM RAZVOJA

I DIZAJNA PROIZVODA
Kada industrijski dizajner, dizajner proizvoda, inžinjer ili tim za

razvoj i dizajn proizvoda dobiju ideju za novi proizvod, isti moraju biti
svjesni svih ograničenja koja ograničavaju razvoj i dizajn određenog
proizvoda. Nije rijedak slučaj da pojedinici ili kompanije utroše
značajno vrijeme ili sredstva za razvoj i dizajn proizvoda koji se na kraju
ne može proizvesti u zamišljenom obliku ili čija je proizvodnja značajno
skuplja u odnosu na konkurenciju. Ponekad se desi da sličan proizvod
već postoji ali tržište nije bilo dovoljno istraženo prije početka razvoja
novog proizvoda.
3.1. Ograničenja prilikom razvoja i

dizajna proizvoda
Konstruktivno rješenje proizvoda i dizajn proizvoda nastaju kao
rezultat velikog broja ograničenja koja se moraju uzeti u obzir u većoj
ili manjoj mjeri, zavisno od toga koji proizvod je u pitanju. Siniša
Kuzmanović u knjizi Industrijski dizajn odlično je sumirao sva
ograničenja koja utječu na razvoj i dizajn proizvoda, a to su: funkcija,
51
namjena, struktura, veličine elemenata, vrste materijala, mase,

ergonomski zahtjevi, bezbijednost, sigurnost funkcionisanja, estetski
zahtjevi preko oblika (kompozicije, kompozicione ravnoteže, simetrije,
proporcije, harmonije, ritma, akcenta, ornamenta, plastičnosti, sijenki,
itd.), boja i grafičkih sredstava informisanja, veličina serije (unifikacija),
rokovi isporuke, ugovoreni kvalitet, vijek trajanja (trajnost), stepen
iskorištenja, stepen automatizacije, potrošnja energije, ugovorena
cijena, način izrade i tehnologičnost (odlivci, otpresci, otkovci,
zavareni, lemljeni, lijepljeni, presovani, stezni, zakovani i zavrtanjski
spojevi, veze sa čivijom, klinom, ožlijebljenim i profilisanim vratilom,
dijelovi izrađeni struganjem, glodanjem, bušenjem, rendisanjem,
elektroerozijom, brušenjem, prosijecanjem, savijanjem, dubokim
izvlačenjem, natiskivanjem, istiskivanjem, izvlačenjem, provlačenjem,
valjanjem, sinterovanjem, brizganjem, dijelovi predviđeni za termičku
obradu, galvanizaciju, bojenje i sl.), način stezanja, mjerenje, montaža,
označavanje, ispitivanje, konzervacija, pakovanje, ambalaža,
skladištenje, transport, odpakivanje, dekonzervacija, ugradnja,
rukovanje, eksploatacija, servis, održavanje, remont, atmosferilije,
biološki faktori, reciklaža, zaštita životne sredine, specijalni zahtjevi
(zakonski propisi, standardi, ugovori, licence, mogućnost finansiranja,
povišene temperature, niske temperature, povišene vibracije,
hermetičnost, centričnost, elastičnost, krutost, jednostavno rastavljanje,
protiveksplozivna zaštita, zaštita od vandalizma, krađe, nesreće (požar,
poplave, zemljotres), rad u havarijskim uslovima, higijenski zahtjevi,
mogućnost nadogradnje, lični zahtjevi (ukus, navike, običaji, prestiž,
moda, komfor, pol, starosna dob, zanimanje, bračno stanje,
nacionalnost, rasa, vjera, itd.).
Brojnost gore navedenih ograničenja najbolje pokazuje koliko je
zapravo razvoj i dizajn proizvoda komplikovan i multidisciplinaran
proces. Naravno, gore navedena ograničenja ne vrijede u jednakoj mjeri
za sve proizvode, na neka ograničenja se mora posebno obratiti pažnja
kod određene grupe proizvoda dok se neka druga za tu grupu
proizvoda mogu u potpunosti zanemariti. Također, jako često
kompanije dizajn proizvoda u potpunosti prilagode samo jednom
ograničenju a ostala ograničenja ispune u mjeri koja ne narušava glavno
odabrano ograničenje. Najčešće je to proizvodnja. Proizvod se dizajnira
na takav način da se omogući njegova proizvodnja u okvirima
kompanije, jer svaki izlazak van kompanije značajno povećava cijenu
proizvoda. U nastavku teksta detaljnije su obrađena neka od gore
52
navedenih ograničenja koja su autori smatrali važnijima u odnosu na

ostale.
- Funkcija.
Dizajn tehnološki usmjerenih proizvoda je u najvećoj mjeri

usaglašen sa funkcijom proizvoda. Klasični primjeri takvih proizvoda su
reduktori, kompresori i aparati za zavarivanje. Dizajn ovakvih
proizvoda predstavlja sporednu komponentu proizvoda koja ne utječe
značajno na cijenu i uspjeh proizvoda na tržištu. U procesu razvoja
tehnološki usmjerenih proizvoda prvo se prolazi kroz fazu definisanja
glavne funkcije i podfunkcija proizvoda, a nakon toga se prelazi na
dizajn proizvoda. Dizajn korisnički usmjerenih proizvoda također može
u značajnoj mjeri ovisiti od funkcije, međutim to nije uvijek slučaj.
Dobar primjer je automobil. Svi automobili obavljaju skoro identičnu
funkciju, međutim dizajn im se može značajno razlikovati.
- Namjena.
Proizvod koji ima određenu funkciju može imati više namjena.

Dobar primjer je elektromotor koji ima jednu funkciju ali se može
primijeniti u više različitih uređaja. I ako se sve više teži da se proizvodi
standardiziraju ipak se ponekad dizajn proizvoda mora prilagoditi
njegovoj namjeni. Industrijski dizajneri prilagođavaju dizajn uređaja na
način da se u njemu može iskoristiti standardni elektromotor. Ponekad
se zahtijeva da se dizajn elektromotora izmijeni kako bi se prilagodio
namjeni u određenom uređaju. Bitno je naglastiti da svaka tražana
izmjena standardnog proizvoda značajno povećava cijenu istog, a
samim tim i čitavog uređaja.
- Struktura.
Struktura i raspored pojedinih dijelova (komponenti) unutar

proizvoda značajno utječe na dizajn i izgled tog proizvoda. Kod
tehnološki usmjerenih proizvoda struktura komponenti uvjetovana je
funkciom proizvoda i inudstrijski dizajner ne može da mijenja
strukturu. Kod korisnički usmjerenih proizvoda industrijskom
dizajneru se daje određena sloboda izmjene strukture proizvoda u cilju
dobijanja željenog dizajna. Primjer takvog proizvoda može se vidjeti u
ranije spomenutom preklopnom telefonu kompanije Motorola. Baterija
53
telefona je podijeljena u dva dijela i stavljana u oba dijela preklopnog

mobilnog telefona. Struktura proizvoda će se zbog svoje važnosti
obraditi kao posebno poglavlje.
- Vrsta materijala.
Vrsta upotrijebljenih materijala predstavlja jedno od glavnih

ograničenja prilikom razvoja i dizajna proizvoda. Upotrebom različitih
materijala može se postići različita cijena proizvoda, drugačiji izgled i
bolja ili lošija tehnologičnost (mogućnost izrade). Industrijski dizajner
prilikom dizajna proizvoda bira određene materijale uz pomoć kojih
dobija specifični oblik ili izgled proizvoda. On za svaki odabrani
materijal mora znati kako će odabir tog materijala utjecati na konačnu
cijenu proizvoda i da li se taj materijal može oblikovati na željeni način.
Odabir materijala za svaki posebni dio proizvoda mora biti usklađen sa
funkcijom tog dijela u proizvodu. Također mora biti usklađen sa
potrebnim fizičkim osobinama (nosivost, provodljivost struje,
otpornost na habanje, otpornost na visoke tempearature i sl.) koje taj
dio mora posjedovati. Kod nosivih dijelova proizvoda industrijski
dizajner ne smije odstupati od odabranog materijala od strane
inžinjera, eventualno može izabrati bolji materijal. Kod dijelova
proizvoda koji čine estetsku komponentu proizvoda industrijski
dizajner ima puno širi prostor da bira različite materijale.
- Masa proizvoda.
Iako masa ne mora direktno utjecati na dizajn svakog proizvoda,

industrijski dizajner mora biti upoznat sa ograničenjima kada je u
pitanju masa proizvoda. Svaki proizvod mora ispunjavati određene
uslove po pitanju mase. Industrijski dizajner mora birati odgovarajuće
materijale za dizajn proizvoda tako da masa proizvoda ne prelazi
određenu veličinu. Masa proizvoda direktno utječe na cijenu istog kroz
optimalno iskorištenje materijala na svim dijelovima proizvoda, što je
više materijala utrošeno veća je masa proizvoda a samim tim i cijena.
Također, cijena transporta težih proizvoda je značajno veća u odnosu
na lakše proizvode, ovo se posebno mora uzeti u obzir ukoliko se
dizajnira proizvod koji će se transportovati na velike udaljenosti u
velikim količinama. Pravilan raspored masa kod različitih komponenti
proizvoda može utjecati na njegove fizičke i ergonomske karakteristike.
Pravilnim rasporedom masa kod automobila značajno se utječe na
54
dinamičke karakteristike automobila. Isto tako pravilnim rasporedom

mase kod mobilnih telefona može se značajno utjecati na osjećaj kako
mobitel leži u ruci korisnika. U slučaju dizajna težih proizvoda
industrijski dizajner mora predvidjeti posebne dijelove koji služe za što
lakše rukovanje i transport proizvoda.
- Sigurnost i vijek trajanja proizvoda.
Sigurnost je ograničenje kod kojeg nema kompromisa i koje se mora

ispoštovati u svakom obliku. Ukoliko proizvod nije siguran za
korištenje sigurno neće doživjeti značajan tržišni uspjeh, bez obzira
koliko bio kvalitetan ili lijep. Industrijski dizajner prilikom razvoja i
dizajna proizvoda mora biti svjestan da će proizvod morati proći
standardna ispitivanja i atestiranja prije puštanja u upotrebu. Postoje
proizvodi koji se proizvode i prodaju i ako se zna da mogu potencijalno
biti opasni ukoliko se ne koriste na pravilan način. Na takvim
proizvodima se mora izričito naglasiti da proizvodi mogu biti opasni.
Primjeri ovakvih proizvoda su igračke za djecu mlađu od 3 godine. Na
ovim igračkama se obavezno postavljaju oznake koje upozoravaju da su
proizvodi opasni za korištenje kod djece mlađe od 3 godine.
Drugi oblik sigurnosti proizvoda je sigurnost njegovog
funkcionisanja. Proizvodi kao što su automobili ili avioni moraju imati
veliki nivo sigurnosti funkcionisanja jer mogu direktno dovesti do smrti
ljudi. Veća sigurnost funkcionisanja se postiže upotrebom boljih
materijala, duljim procesom testiranja, upotrebom boljih tehnologija
obrade, itd. Sigurnost funkcionisanja predstavlja poseban problem za
inžinjere i industrijske dizajnere u današnjem vremenu i društvu jer se
od njih traži da razvijaju proizvode koji nisu maksimalno funkcionalno
sigurni, nego koji su funkcionalno sigurni do roka garancije proizvoda.
U današnjem potrošačkom društvu vijek trajanja proizvoda postao je
ulazni podatak prilikom razvoja i dizajna proizvoda za razliku od
socijalističkog društva u kojem se proizvod dizajnirao i razvijao na
način da traje što je duže moguće.
- Ergonomska ograničenja.
Ergonomski zahtjevi predstavljaju poseban oblik ograničenja kojih

se industrijski dizajner mora pridržavati prilikom dizajna korisnički
usmjerenih proizvoda. Važnost ergonomskih faktora vidi se u činjenici
da se razvila posebna naučna disciplina koja nosi naziv Ergonomija.
55
Ergonomija ima za cilj da dizajnira proizvode koji su ugodni za

korištenje i zdravi za korisnika. Ergonomska ograničenja se uzimaju u
obzir na način da se prilikom dizajna novih proizvoda kreće od fizičkih
osobina standardnog čovjeka koji će koristiti dati proizvod. Oblik i
veličinu proizvoda potrebno je dizajnirati na način da se omogući što
jednostavnije korištenje proizvoda i da proizvod ne predstavlja
potencijalni zdravstveni problem za korisnika. U istraživanja vezana za
ergonomske probleme uključuju se i stručnjaci iz medicinskih nauka.
Ergonomski zahtjevi su posebno značajni u dizajnu namještaja,
automobilskih i avionskih sjedišta, bicikala, i sl.
Ergonomija je toliko široka obast da ju je nemoguće obraditi u
sklopu ove knjige. Za detaljnije izučavanje ergonomije čitalac se
upućuje na neku od dostupnih knjiga koje se izričito bave ergonomijom
proizvoda.
- Estetika proizvoda.
Estetika proizvoda je jedan od primarnih zadataka industrijskog

dizajnera. Ukoliko se razvija proizvod sličan već ranije razvijenim
proizvodima tada industrijski dizajner sa inžinjerskom pozadinom
može odgovoriti zahtjevima redizajna proizvoda. Međutim, ukoliko se
razvija potpuno novi proizvod koji ne smije biti sličan niti jednom
proizvodu trenutno dostupnom na tržištu tada se preporučuje da se u
fazu razvoja inicijalnih koncepata proizvoda obavezno uključi dizajner
proizvoda sa umjetnički orijentisanim obrazovanjem.
Estetska ograničenja su prožeta kroz sva poglavlja knjige i na
različitim mjestima se obrađuju različiti estetski aspekti proizvoda.
- Veličina serije.
Dizajn proizvoda koji se planira proizvoditi u svega nekoliko

komada značajno se razlikuje od dizajna proizvoda koji se planira
proizvoditi i prodavati u serijskoj ili masovnoj proizvodnji. Kod dizajna
unikatnih proizvoda malih serija industrijski dizajner ima veću slobodu
i manje ograničenja prilikom dizajna jer takvi proizvodi imaju veću
cijenu za razliku od proizvoda koji se proizvode u masovnim
količinama. Kod dizajna proizvoda za koji će se proizvoditi u masovnim
količinama od industrijskog dizajnera se traži maksimalna optimizacija
materijala, unifikacija proizvodnje i upotreba što većeg broja
standardnih elemenata. Postoji izuzetak gore navedenih pravila, a
56
odnosi se na dizajn i proizvodnju proizvoda malih serija od kojih se

traži da budu što jeftiniji. Ovaj oblik proizvoda je posebno
problematičan za industrijske dizajnere jer ne dozvoljava velika
ulaganja u razvoj skupih tehnologija i alata za proizvodnju određenih
dijelova proizvoda. Dok su na drugoj strani ta ulaganja potpuno
opravdana kod razvoja i dizajna proizvoda koji se masovno proizvode.
- Rokovi isporuke / brzina proizvodnje.
Pred industrijskog dizajnera se može postaviti uslov da dizajnira

proizvod koji će se moći proizvoditi i isporučivati u određenom
vremenskom roku. Ukoliko naručilac novog proizvoda ne specificira
ovo ograničenje savjetuje se industrijskom dizajneru i timu za razvoj i
dizajn proizvoda da se obrate naručiocu sa ovim pitanjem. Da bi
industrijski dizajner dizajnirao proizvod koji se može proizvesti i
isporučiti u određenom roku, isti mora biti svjestan proizvodnih
mogućnosti i tehnologija kompanije za koju dizajnira navedni proizvod.
Ne smije dizajnirati proizvod koji zahtijeva razvoj specijalnih
tehnologija ili nabavku posebne opreme. Proizvod mora prilagoditi
mogućnostima kompanije i postojećim tehnolgijama i procesima koje
kompanija već posjeduje.
- Kvalitet i cijena proizvoda.
Dizajn proizvoda predstavlja samo jednu od komponenti proizvoda

koja utječe na njegov cjelokupni kvalitet, što je obrađeno u prethodnim
poglavljima. Industrijski dizajner mora biti upoznat koji nivo kvaliteta
mora odavati dizajn novog proizvoda i koliko maksimalno finalni
proizvod smije koštati i u skladu sa tim izvršiti dizajn istog. Povećanjem
željenog kvaliteta novog proizvoda povećava se i njegova cijena a kao
posljedica toga smanjuju se ograničenja po pitanju različitih materijala i
tehnologija koje industrijski dizajner može propisati za novi proizvod.
Dobar primjer kako željeni kvalitet proizvoda utječe na njegov dizajn
dat je u knjizi od Kuzmanovića kroz primjer površinske zaštite
proizvoda. Kod manje kvalitetnih proizvoda industrijski dizajner može
propisati samo farbanje vanjiskih površina osnovnom i dekorativnom
bojom, kod malo kvalitetnijih proizvoda, primjenjuju se dijelovi od
plastičnih masa ukoliko to opterećenja dozvoljavaju, kod još
kvalitetnih, predviđa se zaštita vanjiskih površina galvanizacijom
57
(hromiranjem), dok se kod veoma kvalitetnih proizvoda predviđa

izrada vanjiskih delova od nehrđajućeg čelika.
- Način izrade dijelova proizvoda - tehologičnost.
Ograničenje u pogledu mogućnosti izrade dizajniranih proizvoda i

njegovih dijelova predstavlja najvažnije ograničenje kojeg se industrijski
dizajner mora pridržavati. Ovo je posebno izraženo u malim i srednjim
kompanijama, kojih je veliki broj u zemljama bivše Jugoslavije. Ove
kompanije imaju ograničene tehnološke mogućnosti koje su
prilagođene proizvodnji određene vrste proizvoda. Svaki novi proizvod
koji iskače iz kalupa standardnih proizvoda predstavlja problem za
kompaniju jer podrazumijeva kupovinu nove opreme ili traženje
eksternih kompanija za specifične proizvodne zadatke. Svaki izlazak
van kompanije značajno povećava cijenu razvoja novog proizvoda i
treba se izbjeći ukoliko je moguće. U ovom tipu kompanija industrijski
dizajner je istovremeno i inžinjer koji mora biti upoznat sa proizvodnim
mogućnostima kompanije prije nego krene sa dizajnom i razvojem
novog proizvoda. Kao najvažnije ograničenje za razvoj i dizajn novih
proizvoda ovo ograničenje je zasebno obrađeno kao poglavlje 6.
- Veličina proizvoda, pakovanje, skladištenje i transport.
Industrijski dizajner mora pokušati dizajnirati takav proizvod koji će

prilikom pakovanja, skladištenja i transporta zauzimati što manje
prostora. Ponekad je veličina proizvoda ograničena uslovima koje
propisuje pakovanje, transport ili skladištenje. U cilju zadovoljavanja
ovih ograničanja industrijski dizajner može dizajnirati proizvod na
način da se njegova montaža vrši prilikom instalacije, tj. nakon
transporta. Na ovaj način omogućava se pakovanje i transport
proizvoda u rasklopljenom stanju. Dijelovi proizvoda u rasklopljenom
stanju mogu se pakovati na takav način da zauzimaju značajno manje
zapreminskog prostora. Ovaj princip je posebno primjenjiv na dizajn
namještaja.
- Radni ili korisnički uslovi.
Dizajn proizvoda mora se u što većoj mjeri prilagoditi uslovima

eksploatacije proizvoda. Npr. ukoliko je proizvod namijenjen da se
koristi na otvorenom prostoru gdje može biti izložen kiši tada se mora
58
posebna pažnja obratiti na hermetičnost kućišta proizvoda. Isto tako

potrebno je voditi računa da proizvod bude siguran za životinje i da se
onemogući ulazak životinja u isti ukoliko se radi o proizvodu koji je
predviđen da radi na otvorenom duži vremenski period. Pod
korisničkim uslovima podrazumijevaju se uslovi u kojima korisnici
koriste korisnički usmjerene proizvode. Ekran mobitela se dizajnira na
takav način da se spriječi njegovo grebanje u što većoj mjeri. Neka od
rješenja podrazumijevaju upotrebu specijalnih materijala dok druga
podrazumijevaju dodavanje specijalne zaštite.
- Specijalni zahtjevi i zakonski propisi
Specijalni zahtjevi su zahtjevi koji se postavljaju u rijetkim

slučajevima kod karakterističnih proizvoda. Mogu uključivati
ograničenje po pitanju zagrijavanja proizvoda, otpornosti na vibracije,
povišene temperature, niske temperature, zaštitu od vandalizma, krađe,
i sl. Ukoliko se projektnim zadatkom za razvoj i dizajn novog proizvoda
nisu propisali neki oblici specijalnih zahtjeva ili ograničenja savjetuje se
industrijskom dizajneru da provjeri sa naručiocem da li takvi zahtjevi ili
ograničenja postoje. Zakonski propisi predstavljaju obavezna
ograničenja koja se moraju ispoštovati za svaki tip proizvoda.
Industrijski dizajner je obavezan da provjeri zakonske propise i
ograničenja prije nego krene sa razvojem i dizajnom novog proizvoda.
Zakonska ograničenja mogu se odnositi na način proizvodnje,
transport, sigurnost korištenja i sl. Bitno je provjeriti zakonska
ograničenja kako države u kojoj se proizvod proizvodi tako i država u
kojima se proizvod prodaje ili kroz koje se transportuje. Klasičan
primjer zakonskih ograničenja je automobil. Kod automobila
namijenjenih za određene države volan se nalazi na desnoj strani
automobila, dok je u drugim državama volan na lijevoj strani
automobila.
- Lični zahtjevi.
Lični zahtjevi korisnika predstavljaju trenutno aktualnu oblast

istraživanja u oblasti razvoja i dizajna proizvoda. Uključuju oblasti kao
što je filozofija i psihologija sa primjenom na odnos korisnika prema
proizvodu. Istražuju se oblasti kao što su emocije koje budi proizvod
kod korisnika, kako proizvod utječe na društveni status korisnika,
navike korisnika, njegov ukus, starosna dob, pol, zanimanje, itd.
59
Akcenat se stavlja na istraživanje osobina korisnika kao potencijalnog

kupca proizvoda. Vrši se profilisanje korisnika u korisničke grupe gdje
se proizvod razvija i dizajnira specijalno za svaku korisničku grupu.
U ovom poglavlju obrađena su ograničnja koja ograničavaju
industrijskog dizajnera prilikom dizajna novog proizvoda. Industrijski
dizajner, ili tim za razvoj i dizajn proizvoda, mora biti svjestan ovih
ograničenja prije nego krene sa dizajnom novog proizvoda. Kao što se
može vidjeti iz gornjeg teksta industrijski dizajner mora sam sebi (ili
timu za razvoj i dizajn proizvoda) postaviti neka od narednih pitanja
prije nego krene sa dizajnom novog proizvoda. Vrste i brojnost ovih
pitanja drugačija je za svaki tip proizvoda.
1. Da li je proizvod više tehnološki ili korisnički usmjeren? U kojoj

mjeri je tehnološki a u kojoj korisnički usmjeren?
2. Koja je funkcija novog proizvoda? Da li ima jednu ili više
funkcija? Da li ima jednu glavnu i više pod funkcija?
3. Koja mu je namjena? Da li proizvod ima samo jednu namjenu ili
više njih? Da li se radi o standardnom proizvodu koji predstavlja
samo komponentu drugih proizvoda?
4. Koja je struktura komponenti proizvoda? Koje sve komponente
proizvod mora sadržavati?
5. Da li postoje ograničenja po pitanju materijala koji se mogu
upotrijebiti, veličine ili mase proizvoda?
6. Da li se radi o proizvodu koji mora uzeti u obzir ergonomske
zahtjeve?
7. Predstavlja li proizvod potencijalnu opasnost za korisnike? Ako
da, koje oblike opasnosti?
8. Kakvi su estetski zahtjevi?
9. Da li se radi o unikatnom proizvodu? Koliko proizvoda se planira
proizvoditi i u kojem vremenskom razdoblju? Da li se radi o
proizvodu za serijsku ili masovnu proizvodnju?
10. Da li proizvod mora odavati određeni kvalitet?
11. Kakva su ograničenja po pitanju cijene finalnog proizvoda?
12. Na koja tražišta se planira plasirati? Kakva su ograničenja po
pitanju pakovanja, transporta i skladištenja?
13. Kakvi su uslovi eksploatacije?
14. Da li postoje specijalna zakonska ograničenja za taj tip
proizvoda?
60
15. Da li postoje lični zahtjevi? Ko je korisnička grupa za koju se

dizajnira proizvod? Kakve su im navike, ukusi, želje, iskustva,
starosna dob, zanimanje, pol, bračno stanje, nacionalnost?
61
62
4. Analiza ideje novog proizvoda
Dodatak za pojas za trudnice. Prototip studenata Mašinskog

fakulteta iz Tuzle.
4. ANALIZA IDEJE NOVOG

PROIZVODA
Nakon što je čitalac knjige upoznat sa historijom industrijskog

dizajna, tipovima inspiracije koju može koristiti za industrijski dizajn,
osnovnim pojmovima vezanim za industrijski dizajn i ograničenjima
kojih se mora pridržavati prilikom razvoja i dizajna novog proizvoda, u
ovom poglavlju obraditi će se materija vezana za analizu ideje novog
proizvoda. Kada industrijski dizajner, dizajner proizvoda ili tim za
razvoj i dizajn proizvoda imaju novu ideju za određeni proizvod, ili
potrebu (projektni zadatak) da dizajniraju novi proizvod, kako da
analiziraju da li je ta ideja profitabilna za kompaniju gdje rade ili za
individualnog dizajnera koji je planira dalje razvijati? Ovo poglavlje
pokušava da da odgovor na gore navedeno pitanje kroz prezentaciju
jedne od metedologija kako analizirati ideju za novi proizvod.
63
4.1. Definicija ideje za novi proizvod

Tržišna prilika ili ideja za novi proizvod je uočeni prazni prostor na
tražištu koji se može popuniti razvojem i dizajnom novog proizvoda.
Prilika može nastati iz novootkrivene potrebe korisnika, kao rješenje
nekog problema korisnika, kao želja da se nametne potreba korisniku
ili kao rješenje na postavljeni zadatak ispred kompanije ili naručioca
novog proizvoda. Ideja da se potreba nametne korisniku kroz razvoj
novog proizvoda proistekla je iz činjenice da korisnici ponekad nisu ni
svjesni da nešto žele dok to nešto ne vide u obliku novog proizvoda.
Razvoj proizvoda koji imaju za cilj nametanje potreba korisniku su
najrizičniji za kompaniju ili industrijskog dizajnera ali ukoliko korisnici
prihvate takav proizvod isti može donijeti ogromnu financijsku dobit za
kompaniju ili industrijskog dizajnera. Ovakvi proizvodi donose najveću
dobit jer stvaraju novu vrijednost na tržištu i određeno vrijeme nemaju
konkurenciju dok drugi proizvođači ne počnu proizvoditi slične
proizvode. Inovativan i kreativan industrijski dizajner kroz svakodnevni
život konstantno razmišlja o novim idejama i prilikama za nove
proizvode. Svako okruženje (radno mjesto, igraonica, restoran, kafe bar,
automobil i sl.) u kojem se osoba nalazi zahtjeva karakteristične
proizvode, iz tih okruženja industrijski dizajner može crpiti inspiraciju
za novi proizvod. Prilika može nastati i kao rezultat razvoja novih
tehnologija. Svakim razvojem nove tehnologije stvaraju se nova mjesta
ili mogućnosti njene upotrebe a samim tim nastaju novi proizvodi
bazirani na toj tehnologiji. Ideja za novi proizvod formuliše se kroz
kratki tekstualni opis i eventualno grubi crtež (skicu) zamišljenog
proizvoda. Industrijski dizajneri u svim prilikama sa sobom nose
takozvani „design book“, tj. bilježnicu ili rokovnik u koji zapisuju i
skiciraju sve ideje kojih se sjete u svakodnevnom životu. Savjetuje se da
se sve ideje zapisuju i ne analiziraju odmah. Samostalno analiziranje
ideja na licu mjesta može dovesti do toga da se ideja odmah odbaci i
ako posjeduje tržišnu vrijednost. Analiziranje ideja treba obavljati po
nekoj od metodologija i u saradnji sa timom za razvoj proizvoda. Ljudi
različitog obrazovanja i različitih životnih iskustava mogu značajno
drugačije da gledaju na određenu ideju za novi proizvod. Može se desiti
da u njoj pronađu tržišnu vrijednost koju industrijski dizajner inicijalno
nije prepoznao. Ideje za nove proizvode u najvećoj mjeri nastaju kao
odgovor (rješenja) na postavljeni projektni zadatak ispred kompanije.
Projektni zadatak podrazumijeva redizajn postojećeg proizvoda, tj.
64
izbacivanje novog modela proizvoda na tržište ili razvoj potpuno novog

proizvoda. Na postavljeni zadatak da daju ideje za razvoj novog
proizvoda koji će predstavljati dodatak za automobil sa akcentom na
olakšano korištenje automobila za roditelje sa djecom ili trudnice,
studenti su, na „Mejktonu“ u Sarajevu dali ideje u obliku sljedećih
rješenja:
- Dodatno srednje ogledalo u automobilu koje će biti usmjereno

na sjedalicu sa bebom na zadnjem sjedištu automobila. Standardno
ogledalo ne omogućava vozaču da istovremeno vidi kroz zadnje staklo
automobila i da vidi dijete u sjedalici na zadnjem sjedištu automobila.
Vozači automobila ovaj problem rješavaju tako što standardno ogledalo
okrenu u položaj koji omogućava vidljivost djeteta u sjedalici ili na
način da se okreću nazad kada žele da vide dijete. Oba rješenja
ugrožavaju vožnju i mogu biti potencijalno opasna. Novi proizvod
eliminiše oba gore navedena problema. Dodatno ogledalo sastoji se od
dva mala ogledala koja omogućuju vidljivost obe strane zadnjeg sjedišta
(Slika 4.1).
Slika 4.1 Dodatno ogledalo za automobil. Prototip studenata Mašinskog

fakulteta iz Zenice
- Pomoćna ručka za oslanjanje trudnice prilikom ulazka i izlaska

iz automobila.
- Dodatak za pojas koji omogućava podizanje donjeg dijela
pojasa i njegovo pomjeranje sa stomaka trudnice da bi se zaštitilo dijete
u stomaku trudnice u slučaju nesreće (Slika 4.2).
65
Slika 4.2 Dodatka za pojas za trudnice. Prototip studenata Mašinskog

fakulteta iz Tuzle
Gore navedene ideje potrebno je analizirati sa ciljem dolaska do

zaključka da li su ekonomski isplative.
4.2. Kategorizacija ideja

Ideje i prilike za nove proizvode mogu se kategorizovati na više
načina. Jedna od kategorizacija podrazumijeva:
1. inoviranje postojećih proizvoda,

2. razvoj novih modela istih proizvoda,
3. razvoj potpuno novih proizvoda.
4.2.1. Inoviranje postojećih proizvoda
Inoviranje postojećih proizvoda može uključivati rješenja kao što su

povećanje efikasnosti postojećeg proizvoda, smanjenje troškova izrade
postojećeg proizvoda, izmjena njegovog načina pakiranja, izmjena
ambalaže i sl. Inoviranje postojećih proizvoda donosi najmanje rizika za
kompaniju ali isto tako ne donosi značajno povećanje profita.
4.2.2. Razvoj novih modela istih proizvoda
Razvoj novih modela istih proizvoda postala je standardna praksa

većine kompanija. Izbacivanje novih modela više se ne obavlja samo
66
kada se javi ideja da bi novi model istog proizvoda mogao donijeti

tržišni uspjeh. U današnje vrijeme to se obavlja ciklično u vremenskim
intervalima karakterističnim za određeni tip proizvoda. Npr. novi
modeli mobitela se izbacuju godišnje a novi modeli automobila svakih
nekoliko godina.
Novi model istog proizvoda podrazumijeva značajno unapređenje
proizvoda u obliku dodavanja novih podfunkcija, instaliranje novih
tehnologija, unapređenje korisničkog okruženja i sl. Ovo je najčešći
oblik poslovanja kompanija jer je čitav proces lahko kontrolisati,
ulaganja nisu ogromna i prihod je konstantan. Ovakav koncept
poslovanja oslanja se na činjenicu da korisnici ne vole nagle promjene i
da ostaju vjerni kvalitetnim proizvodima koje su već posjedovali.
Umjesto kupovine novog proizvoda drugog proizvođača korisnici češće
kupuju novi model od istog proizvođača.
4.2.3. Razvoj potpuno novih proizvoda
Razvoj potpuno novih proizvoda zahtjeva najveći obim investiranja

i predstavlja najveći rizik za kompaniju. Međutim, isto tako može
donijeti najveću dobit ukoliko proizvod uspije i ukoliko sa novim
proizvodom kompanija osvoji nova tržišta.
4.3. Metodologija generisanja, analize

i odabira ideja
Metodologija generisanja, analize i odabira ideja može se podijeliti
u nekoliko koraka:
1. uspostavljanje hipoteze,
2. generisanje velikog broja ideja,
3. analiza i eliminacija generisanih ideja.
4.3.1. Uspostavljanje hipoteze
Kompanije razvijaju nove proizvode sa ciljem ostvarivanja profita

kroz unapređenje postojećih proizvoda, popunjavanjem uočene prilike
za novi proizvod na tržištu ili kroz osvajanje novih tržišta. Također,
mladi inovatori i poduzetnici pokreću kompanije sa ciljem razvoja
67
novih proizvoda u području njihovog interesa. Gore navedeni ciljevi

sumiraju se u obliku uspostavljanja hipoteze koja podrazumijeva kratki
opis rješenja za uočeni problem ili priliku kod korisnika. Rješenje može
biti u obliku novog proizvoda ili u obliku unaprjeđenja postojećeg
proizvoda. Hipoteza se može formulisati i u obliku projektnog zadatka
kojeg industrijski dizajner sam sebi definiše ili kojeg kompanija definiše
za tim za razvoj i dizajn proizvoda. Primjer hipoteze dat je na početku
ovog poglavlja u obliku: „Potrebno je razviti i dizajnirati proizvod koji
će služiti kao dodatak za automobil sa akcentom olakšanog korištenja
automobila za roditelje sa djecom i/ili trudnice“.
Hipotezi se odmah na počeku mogu propisati određena ograničenja
sa ciljem ubrzanja procesa generisanja i izbora ideja. Npr. uz gore
navedenu ideju može se odmah propisati ograničenje da proizvod ne
može da bude u obliku softvera, ukoliko kompanija koja želi razviti
ovakav proizvod nije softverska kompanija. Previše ograničenja se ne
smije postavljati jer hipoteza mora biti dovoljno široka i mora izlaziti
van konfornog prostora kompanije. U prirodi čovjeka je da ne voli
izlaziti van svojih uobičajenih poslova, isto vrijedi i za kompaniju kao
društvo više osoba. Hipoteza mora biti postavljena dovoljno široko da
predstavlja izazov za uposlenike i kompaniju.
4.3.2. Generisanje velikog broja ideja
Istraživanja od Terwiescha i Ulricha iz 2009. godine pokazala su da

oko polovine ideja za nove proizvode dolazi iz kompanije a polovina od
korisnika u obliku uočenih problema ili prilika. U cilju generisanja što
većeg broja ideja, tim za razvoj i dizajn proizovoda može ideje tražiti
interno (unutar kompanije) ili eksterno (van kompanije). Također tim
se može oslonuti na jednu ili više tehnika za generisanje ideja,
obrađenih u podpoglavlju 4.4.
4.3.3. Analiza i eliminacija generisanih ideja
Industrijski dizajner ili tim za razvoj i dizajn proizvoda generiše

veliki broj ideja za nove proizvode. Kroz diskusiju tima koji obavezno
uključuje predstavnike svih odjeljenja u kompaniji, od marketinga i
menadžmenta do proizvodnje, eliminišu se sve ideje za koje neki od
članova tima ocijeni neisplativim ili teškim za implementaciju. Ideje se
eliminišu zbog razloga kao što su potrebe za prevelika ulaganja,
nemogućnosti proizvodnje, preskup marketing, nemogućnost isporuke
68
na vrijeme, prevelika konkurencija, prevelika cijena takvog proizvoda, i

sl. Proces eliminacije ideja provodi se prije početka razvoja proizvoda
(Slika 4.3). Cilj procesa razvoja proizvoda je da odabranu ideju dovede
do, što je moguće boljeg, proizvoda.
Generisa- Potrebna Mogućnost Marketing

ne ideje ulaganja proizvodnje ...
Proces
razvoja i
dizajna
proizvoda
Slika 4.3 Eliminacija generisanih ideja
Iako je nemoguće znati koje ideje su najbolje i najisplativije,

moguće je poduzeti određene korake da bi proces eliminacije ideja bio
što efekasniji i da bi tim osigurao da samo najbolje ideje krenu u proces
razvoja i dizajna. Ti koraci podrazumijevaju generisanje velikog broja
ideja, generisanje kvalitetnih ideja i raznovrsnost u generisanim
idejama. Što više ideja tim generiše statistički je veća mogućnost da
jedna od tih ideja bude kvalitetna i isplativa. Povećanjem raznovrsnosti
ideja povećava se obim diskusije između članova tima, samim tim sve
ideje se opsežnije analiziraju i povećava se vjerovatnoća da će najbolja
ideja ostati kao odabrana.
Proces eleminacije ideja može se podijeliti u nekoliko podkoraka. U
prvom koraku kroz diskusuju članova tima za razvoj i dizajn proizvoda
eliminišu se ideje koje se ni u kom slučaju ne mogu razviti od strane
kompanije. Rezultat prvog koraka treba da bude odabir do 10 ideja koje
obećavaju. U drugom koraku se ove ideje dalje analiziraju kroz
provođenje anketa sa potencijalnim korisnicima, detaljnu analizu
tržišta i konkurencije i definisanje i analizu svih neizvjesnosti koje se
potencijalno mogu javiti u kasnim fazama razvoja i dizajna proizvoda.
Za dalju analizu odabiru se one ideje koje imaju najmanji broj
neizvjesnosti ili one ideje čije se neizvjesnosti najjednostavnije rješavaju
ukoliko se pojave. Rezultat drugog koraka treba da bude odabir do 3
69
ideje koje posjeduju najveći potencijal za uspjeh. U trećem koraku se za

odabrane 3 ideje izrađuju prototipovi i vrše se realna testiranja. Nakon
testiranja odabire se jedna ideja koja odlazi u proces razvoja i dizajna
proizvoda.
Posljednji korak u procesu eliminacije ideja je da se nakon odabira
ideje koja odlazi u dalji proces razvoja i dizajna proizvoda još jednom
ubrzano prođe kroz čitav proces gore navedene metodologije. Sve
generisane ideje se ponovo ukratko analiziraju jer se može desiti da se
kroz proces analize i eliminacije ideja došlo do znanja koje omogućuje
da se neka od već eliminisanih ideja ponovo uzme u obzir.
4.4. Tehnike generisanja ideja

Za kreativne ljude generisanje novih ideja predstavlja zabavan
proces u kojem izuzetno uživaju. Međutim, takvi ljudi su rijetki,
posebno u oblasti inžinjerskih nauka. Većina kreativnih ljudi
obrazovanje i karijeru grade u oblastima umjetničkih nauka. Članovi
tima za razvoj i dizajn prizvoda dolaze iz oblasti inžinjerskih,
ekonomskih i menadžerskih nauka i kao takvi, u većini slučajeva, nisu
kreativni. Njima generisanje novih ideja predstavlja previše abstraktan
zadatak sa previše slobode. Da bi ovakvi timovi ili pojedinci generisali
nove ideje mogu se poslužiti nekom od tehnika koje ideje generišu:
1. iz područja personalnih ambicija, želja i potreba,

2. na osnovu zapisivanja velikog broja problema,
3. na osnovu tržišnih prednosti i mogućnosti,
4. na osnovu analize korisnika,
5. u skladu sa aktualnim trendovima,
6. kroz kopiranje i unapređenje tuđih proizvoda,
7. iz ostalih izvora.
4.4.1. Generisanje ideja iz područja personalnih ambicija, želja i

potreba
Personalne ambicije i hobiji mogu biti plodonosno područje za

razvoj novih ideja i novih proizvoda. Čovjek koji se bavi određenim
hobijem ili određenim poslom jako dobro je upoznat sa potrebama i
željama ljudi koji imaju isti taj hobi ili posao. Ukoliko je isti taj čovjek
inovator, industrijski dizajner ili član tima za razvoj i dizajn proizoda te
70
ideje može pretvoriti u profitabilne proizvode. Industrija je prepoznala

da su ljudi spremni izdvojiti značajno veća sredstva za ono što vole i
oko čega su strastveni. Jedan od primjera je brdski biciklizam. Sve
vezano za brdski biciklizam, od samog bicikla pa do dodatne opreme,
ima puno veću cijenu u odnosu na standardni bicikl i standardnu
opremu.
4.4.2. Generisanje ideja kroz zapisivanje velikog broja problema
Inovatori konstantno analiziraju svijet oko sebe. Posmatrajući sebe

i druge u interakciji sa okolinom i drugim ljudima inovatori konstanto
pronalaze probleme koji mogu postati potencijalne ideje za nove
proizvode. Preporučuje se da se svaki primijećeni problem ili
potencijalna ideja zapiše i kasnije detaljno analizira.
4.4.3. Generisanje ideja na osnovu tržišnih prednosti i

mogućnosti
Kompanije mogu iskoristiti jedinstvene tržišne prednosti ili vlastite

mogućnosti za generisanje novih ideja i novih proizvoda. Neke države,
tržišta, geografska lokacija i sl., sa sobom nose određene prednosti i
otvaraju komapniji određene mogućnosti koje kompanija može
iskoristiti za generisanje novih ideja ili proizvoda. Prednosti se mogu
ogledati u jeftinoj radnoj snazi u odnosu na konkurenciju, blizini
prirodnih resursa, blizini ciljanom tržištu, specifičnim tehnologijama
koje kompanija posjeduje, i sl. Da bi se određeni resurs smatrao kao
značajna prednosti u odnosu na konkurenciju on mora biti:
- vrijedan na način da komapniji donosi bolju produktivnost ili
smanjuje nedostatke u odnosu na konkurenciju,
- jedinstven jer ga ne posjeduju druge kompanije,
- dovoljno kompleksan tako da se teško kopira od drugih
kompanija,
- nezamjenjiv u smislu da ga druge kompanije ne mogu
zamijeniti sa nekim drugim resursom.
Specifična tehnologija koju kompanija posjeduje može se smatrati

značajnom prednosti ukoliko ispunjava gore navedene uslove.
Preporučuje se da tim za razvoj proizvoda razvija ideje i nove proizvode
u skladu sa tom specifičnom tehnologijom jer su sigurni da takve
proizvode ne može razviti konkurencija.
71
Tržištne prednosti kompanije Apple ogledaju se u odličnom

industrijskom dizajnu, liderskoj poziciji na tržišu i lojalnoj bazi
korisnika. Svi njihovi proizvodi su razvijeni i dizajnirani u skladu sa
ovim tržišnim prednostima u odnosu na konkurenciju.
4.4.4. Generisanje ideja na osnovu analize korisnika
Ideje za nove proizvode mogu biti generisane na osnovu rezultata

koji se dobiju kroz analizu korisnika. Najčešći način da se dođe do
podataka o tome šta su stvarne potrebe korisnika je kroz anketiranje.
Anketiranje se provodi u skladu sa statističkim pravilima na izdvojenim
ciljanim grupama. U posljednjih nekoliko godina javio se trend da se
umjesto anketiranja korisnika provodi praćenje i analiza korisnika.
Uočeno je da se kroz anketiranje dobiju odgovori koji često ne
odgovaraju stvarnim potrebama korisnika. Korisnici često na pitanja ne
odgovaraju konkretno, nego daju uopštene odgovore. Npr. na pitanje
koliko često vozite bicikl, veliki broj ispitanika će odgovoriti često.
Često može značiti jednom mjesečno a može značiti i više puta
mjesečno. Umjesto anketiranja provodi se posmatranje interakcije
korisnika sa određenim proizvodom u određenom vremenskom
intervalu. Kroz posmatranje interakcije korisnika sa proizvodom dolazi
se do zaključaka šta su najčešći problemi u interakciji i gdje su
potencijalne mogućnosti za unapređenje proizvoda.
4.4.5. Generisanje ideja u skladu sa aktualnim trendovima
Razvoj nove ideje može započeti kroz razmišljanje o trenutno

aktualnim trendovima. Inovator, industrijski dizajner ili komapnija
mogu razmišljati na način šta je to što je trenutno aktualno i šta je to
što mi možemo ponuditi tržištu a da bude u skladu sa trenutnim
trendovima. Najbolji primjer kako trenutno aktualni trendovi mogu
utjecati na razvoj i dizajn proizvoda može se vidjeti kroz trenutno
akutalne probleme klimatskih promjena. Od svih novorazvijenih
proizvoda traži se da budu u što je moguće većoj mjeri „zeleni“, tj. da
imaju što manji utjecaj na zagađenje životne sredine. Također, trenutno
je aktualan trend razvoja „pametnih“ (smart) proizvoda. Regularni
standardni proizvodi se redizajniraju i pretvaraju u pametne proizvode.
Ovaj oblik proizvoda će biti posebno obrađen u poglavlju 11.
72
4.4.6. Generisanje ideja kroz kopiranje i unapređenje tuđih

proizvoda
Kada kompanija izbaci potpuno novi proizvod na tržište, s njim je

izbacila i informaciju o potrebi ili potražnji koju su oni uočili ili koju
žele nametnuti korisniku. Druge komapanije mogu iskoristiti tu
informaciju da na osnovu nje razviju svoje proizvode koji imaju za cilj
da zadovolje istu potrebu ili potražnju. Također, mogu analizirati da li
takav proizvod može zadovoljiti neke druge potrebe i u skladu sa tim
razvijati svoje proizvode. Naravno, novi proizvodi moraju biti bolji u
odnosu na konkurente ili specifični po određenim specifikacijama. Na
kopiranje se više ne gleda kao na negativnu pojavu, nego na priliku da
se kroz konkurenciju razvijaju što bolji proizvodi. Najbolji primjer ove
pojave je mobilna industrija. Svi mobilni telefoni današnje generacije
izgledaju skoro identično, razlika je samo u određenim
karakteristikama. Moglo bi se reći da svi kopiraju od svih.
4.4.7. Generisanje ideja iz ostalih izvora
Inovatori, industrijski dizajneri i timovi za razvoj i dizajn proizvoda

ideje za nove proizvode mogu tražiti i na drugim mjestima kao što su:
- Društvene mreže. Analizom podataka sa društenih mreža, ili

kupovinom tih podataka od vlasnika društvenih mreža, kompanija ili
pojedinci mogu generisati nove ideje i nove proizvode. Korisnici
provode dosta vremena na društevnim mrežama pregledavajući
sadržaje od njihovog interesa. Na osnovu podataka o količini interakcije
korisnika sa određenim sadržajem može se doći do zaključaka šta su
interesi određene grupe ljudi na određenom području. Na osnovu toga
proizvodi se mogu dizajnirati specifično za njih.
- Univerziteti i inovacijski centri. Ideje se mogu tražiti na
univerzitetima i inovacijskim centrima u kojima se okupljaju mladi
ljudi. Univerziteti su mjesta gdje se okuplja velika količina mladih ljudi
koji se bave istraživanjem inovacija i novih tehnologija. Inovacijski
centri su mjesta u obliku hub-ova, maker space-ova ili Inovation lab-
ova koje otvaraju državne institucije sa ciljem unaprjeđenja privrede i
generisanja novih ideja i inovacija. Kompanija može sarađivati sa
univerzitetima ili sponzorisati inovacijske centre sa ciljem da prva dođe
do ideja koje nastanu na takvim mjestima. Kasnije se izvrši prenos
nastalih ideja u privatni sektor kroz neki oblik sistema prenosa znanja.
73
- Online natječaji. Kompanija može organizovati vlastiti ili

učestovati na nekom od online natječaja gdje se traži razvoj ili dizajn
novog proizvoda ili rješenje za određeni problem. Putem online
natječaja pozivaju se inovatori ili dizajneri iz cijelog svijeta da predlože
rješenje za određeni problem. Sva rješenja postaju vlasništvo kompanije
a najbolja rješenja se nagrade ili se njihovim autorima ponudi neki oblik
saradnje na daljem unaprijeđenju tog rješenja.
74
5. Dizajn za X
Jahta kompanije "Derubis Yachts" iz Viteza
5. DIZAJN ZA X
Industrijski dizajn, kao izuzetno multidisciplinaran proces,

pokušava ispoštovati sva moguća ograničenja kako bi se dobio što
idealniji proizvod. Pošto je ispunjavanje svih uslova i ograničenja
nemoguće, moguće je odabrati neka ograničenja i dizajn i razvoj
proizvoda prilagoditi njima. Na osnovu gore napisanog nastao je pojam
„Dizajn za X“, gdje X može predstavljati bilo koje ograničenje koje
kompanija smatra trenutno najvažnijim. Može biti dizajn za
proizvodnju (prilagođen proizvodnji), dizajn za montažu, dizjan za
ergonomiju, dizajn za iskustvo, dizajn za čovjeka, itd. Najvažnija
ograničenja obrađena su kao posebna poglavlja u ostatku knjige. U
ovom poglavlju obrađena su ograničenja koja su autori smatrali manje
važnim. Akcenat je stavljen na razvoj i dizajn proizvoda u malim i
srednjim kompanijama. Zbog manjih sredstava raspoloživih za razvoj i
dizajn proizvoda, male i srednje kompanije razvoj proizvoda
prvenstveno prilagode nekom od najznačajnijih ograničenja,
zanemarujući ostala ograničenja ili uzimajući ih u obzir ali u jako
malom opsegu. Kao najvažnije ograničenje najčešće se uzima
mogućnost proizvodnje, proizvodi se dizajniraju na takav način da je
moguća proizvodnja u sklopu kapaciteta kompanije, svaki izlazak van
kompanije dodatno poskupljuje proizvod i povećava njegove rokove
isporuke.
75
5. Dizajn za X
5.1. Osobine dobrog dizajna

Prije nego industrijski dizajner ili tim za razvoj i dizajn proizvoda
odaberu ograničenje u odnosu na koje će prilagoditi dizajn novog
proizvoda važno je da se upoznaju sa osobinama koje moraju odlikovati
svaki proizvod bez obzira kojem ograničenju je prilagođen. Te osobine
su:
- trajnost,
- prilagodljivost,
- pouzdanost, i
- održivost.
- Trajnost je osobina koja opisuje koliki vremenski period se

proizvod može koristiti (uz održavanje i servisiranje) a da ne dođe do
njegove potpune neupotrijebljivosti.
- Prilagodljivost je osobina koja je na značaju dobila u posljednja

dva desetljeća razvojem takozvanih „smart“ proizvoda. Najveći značaj
ovoj osobini dali su pametni mobilni telefoni. Mobilni telefoni koji su se
koristili u vremenu prije pametnih telefona nisu imali mogućnosti
nadogradnje, poboljšanja i dodavanja novih funkcija. Kada korisnik
kupi takav proizvod, njegove mogućnosti se ne mijenjaju do kraja
životnog vijeka tog proizvoda. Danas se od proizvoda traži da posjeduju
mogućnost konstantnog unaprjeđenja i dodavanja novih funkcija.
Trenutno je evidentan dizajn automobila koji će posjedovati
mogućnosti da se uradi „update“ automobila.
- Pouzdanost je osobina proizvoda da funkcioniše bez problema u

projektovanom životnom vijeku i u projektovanim radnim uslovima.
- Održivost se sastoji od nekoliko podosobina koje se odnose na

mogućnosti servisiranja proizvoda, reciklaže i odlaganja. Proizvod mora
biti dizajniran na takav način da se omogući što lakše servisiranje u cilju
produženja životnog vijeka proizvoda. Potrebno je koristiti što više
materijala koji posjeduju mogućnost reciklaže i potrebno je predvidjeti
odlaganje iskorištenih proizvoda. Za dizajn proizvoda ne smiju se
koristiti materijali koji se moraju odlagati na poseban način.
76
5. Dizajn za X
5.2. Dizajn za trajnost i pouzdanost

Zavisno od vrste proizvoda proizvod može imati jednu ili više
upotreba. U većini slučajeva od proizvoda se traži da nesmetano radi i
do nekoliko miliona puta. Proizvodi koji imaju jednu upotrebu su
rijetki, najbolji primjer tih proizvoda su eksplozivna sredstva.
Eksplozivna sredstva se dizajniraju na takav način da se ostvari
pouzdanost pri samo jednoj upotrebi.
Tim za razvoj i dizajn proizvoda može značajno utjecati na
povećanje trajnosti i pouzdanosti proizvoda, međutim finalno
određivanje trajnosti i pouzdanosti uključuje višestruka i opsežna
testiranja prototipa proizvoda. Ono što tim za razvoj i dizajn proizvoda
može da uradi je sljedeće.
- Može da, što je moguće više, pojednostavi dizajn i smanji broj

dijelova u proizvodu, posebno pokretnih dijelova.
- Koristi što više standardnih dijelova koji su već ispitani i imaju
dokazanu trajnost i pouzdanost u sličnim proizvodima.
- Koristi samo dijelove od certificiranih dobavljača koji su u
prošlosti dokazali pouzdanost svojih proizvoda. Ne preporučuje
se česta promjena dobavljača standardnih proizvoda.
- Dizajn prilagodi vanjiskim utjecajima i na taj način spriječi
propadanje materijala.
- Proizvod dizajnira na takav način da se smanji mogućnost
oštećenja u transportu i prilikom servisiranja i održavanja.
- Za sve nedostatke u dizajnu koji se pronađu u toku razvoja i
dizajna proizvoda mora se pronaći glavni uzrok tog nedostatka.
Ne smije se analizirati samo posljedica.
- Ukoliko je moguće dizajn proizvoda prilagoditi proizvodnim
tehnologijama koje nisu previše osjetljive na promjenu
materijala ili oblika dijelova. Koristiti što je moguće više
standardnih, dobro ispitanih proizvodnih tehnologija.
- Koristiti napredne računarske sisteme i numeričke analize sa
ciljem da se broj mogućih grešaka svede na minimum.
77
5. Dizajn za X
5.3. Dizajn za održavanje i servisiranje

Svaki proizvod mora imati garantovani vijek trajanja. U slučaju
kvara proizvoda u vremenu njegovog garantovanog vijeka trajanja
potrebno je predvidjeti održavanje i servisiranje. Proizvod mora biti
dizajniran na takav način da se održavanje i servisiranje svede na
minimum. Najbolji način za smanjenje održavanja i servisiranje je da se
poveća pouzdanost i trajnost proizvoda. Međutim, povećanje
pouzdanosti i trajnosti podrazumijeva upotrebu boljih materijala i
boljih proizvodnih tehnologija, što rezultira većom cijenom proizvoda.
Potrebno je naći ravnotežu između željene pouzdanosti i trajnosti i
vijeka trajanja proizvoda. Ono što industrijski dizajner može učiniti da
smanji troškove održavanja i servisiranja je sljedeće.
- Dizajnira proizvod na takav način da je montaža i demontaža

proizvoda jednostavna. Sa jednostavnijom montažom i
demontažom smanjuje se vrijeme trajanja servisiranja a samim
tim i troškovi.
- Koristi informacije o logistici vezano za dostupnost zamjenskih
dijelova na tržištu gdje se prodaje proizvod.
- Kroz dizajn minimizira mogućnost oštećenja ostale opreme
prilikom održavanja i servisiranja.
- Ukoliko se radi o kompleksnim i potencijalno opasnim
proizvodima kroz dizajn se mora minimizirati mogućnost
ozljede osoblja koje vrši servisiranje. Potrebno je predvidjeti
sigurnosne sisteme u obliku sigurnosnih signala, prekidača,
izolacije, i sl.
- Učini dostupnim sve elemente za vezu na proizvodu (vijke,
kopče, itd.).
- Dijelove koji se često mijenjaju na sličnim proizvodima učini
lahko dostupnim za montažu i demontažu.
- Koristi modularnu konstrukciju proizvoda.
- Dizajnira proizvod na takav način da se montaža i demontaža
vrši sa što manjim brojem standardnih alata.
- Dizajnira proizvod na način da daje povratnu informaciju o
kvaru, direktno ili kroz neki oblik testa.
- Kroz oblik ili dimenzije elemenata za vezu spriječava servisera
da na pogrešno mjesto postavi pogrešan element za vezu.
78
5. Dizajn za X
- Dizajnira proizvod koji traži minimalna podešavanja nakon

zamjene određenih dijelova.
- Ukoliko se radi o teškim elementima, na njima predvidi ručke
ili neki drugi oblik veze za manimulaciju sa njima.
- Koristi što veći broj standardnih dijelova u više različitih
proizvoda. Standardni dijelovi omogućavaju razmjenu dijelova
između sličnih proizvoda.
- Koristi standardne oznake na proizvodu i u upustvu za
montažu, demontažu i servisiranje.
Sve gore navedeno potrebno je uključiti u dizajn proizvoda, ali

istovremeno ne narušiti izgled proizvoda, posebno obraćajući pažnju na
njegov vizualni identitet. I ovdje se može primijetiti, kao i nekoliko
puta do sada, koliko je dizajn proizvoda komplikovan i
multidisciplinaran proces.
5.4. Dizajn za pakovanje i dizajn

pakovanja
Pakovanje proizvoda ima dvije glavne svrhe, jedna je zaštita
proizvoda prilikom transporta a druga je privlačenje kupca izgledom
pakovanja. Dizajn za pakovanje se može podijeliti na dvije podoblasti.
Prva je dizajn pakovanja, koje industrijski dizajner dizajnira u saradnji
sa grafičkim dizajnerom. Druga podoblast je dizajn samog proizvoda na
način da se sva ograničenja vezana za pakovanje uzmu u obzir. Prilikom
dizajna proizvoda i dizajna pakovanja za proizvod industrijski dizajner
mora obratiti pažnju na veliki broj ograničenja i faktora.
- Veličinu i fizičke karakteristike proizvoda. Pakovanje za

lahkolomljive proizvode se dizajnira sa posebnom pažnjom u odnosu
na proizvode sa dobrim mehaničkim osobinama. Na primjer, reduktor
se može transportovati u standardnom kartonskom pakovanju dok se
za elektronske uređaje predviđaju dodaci u obliku mekanih elemenata
koji imaju ulogu da ublaže udare prilikom transporta. Pakovanje za
reduktor ne mora imati poseban izgled dok pakovanje za elektronske
uređaje mora privlačiti kupca da kupi uređaj. Elektronski uređaji se
često izlažu u kutijama u prodavnicama i trgovačkim centrima.
79
5. Dizajn za X
- Vrstu pakovanja koja će biti što praktičnija i

ekonomičnija. Pakovanje ne smije značajno utjecati na ukupnu cijenu
proizvoda.
- Da li se pakovanje proizvoda vrši ručno ili mehanički.
Ukoliko se pakovanje proizvoda vrši ručno tada je pogodno da dizajner
predvidi način da radnik ubaci proizvod u pakovanje i da korisnik
izvadi proizvod iz pakovanja. Ubacivanje i vađenje proizvoda iz
pakovanja može biti problem ukoliko proizvod idealno odgovara
pakovanju po svojim gabaritnim mjerama. Jedno od rješenja za dati
problem može podrazumijevati da se proizvod omota sa nekim oblikom
konopca. Povlačenjem konopca korisnik vadi proizvod iz pakovanja.
- Kako, kada, gdje i u kojim količinama će se proizvod
prodavati. Ukoliko se radi o unikatnom proizvodu tada se pakovanju
posvećuje posebna pažnja. Ukoliko se radi o proizvodu za masovnu
proizvodnju tada se pakovanje standardizuje i maksimalno
pojednostavi.
- Ko je ciljna grupa korisnika. Pakovanje mora odgovarati
ciljnoj grupi korisnika proizvoda. Na primjer, ukoliko se dizajnira
pakovanje za igračke tada se dizajnira na način da se što lakše otvori i
da posjeduje jarke boje prilagođene dječacima ili djevojčicama. Ponekad
se kroz pakovanje vidi igračka unutra sa ciljem da privuče dijete da je
kupi. Također, ponekad se pakovanja dizajniraju puno veća nego što su
stvarno potrebna, sa ciljem da odaju osjećaj veličine proizvoda unutra i
da zauzmu što veći prostor na polici u prodavnici, iako je proizvod
značajno manji od onog koje odaje njegovo pakovanje. Ovu
marketinšku strategiju ponekad kupci smatraju uvredom i namjerno
izbjegavju kupovinu takvih proizvoda.
- Kvalitet upotrijebljenih materijala za pakovanje. Kvalitet
upotrijebljenih materijala za pakovanje mora odgovarati kvaliteti i
cijeni proizvoda. Pakovanje mora odavati dojam da se unutra nalazi
kvalitetan proizvod. Također, upotrijebljeni materijali moraju
zadovoljavati karakteristike vezane za transport i skladištenje
proizvoda. Na primjer ukoliko postoji mogućnost da će se proizvod u
toku transporta ili skladištenja naći u vlažnim prostorijama, pakovanje
proizvoda ne može biti samo u obliku kartonske kutije, neki oblik
plastificiranja mora biti upotrijebljen.
- Pakovanja konkurentskih proizvoda. Industrijski dizajner
mora obratiti pažnju na načine kako konkurencija pakuje iste ili slične
proizvode. Na osnovu toga unparijediti pakovanje vlastitog proizvoda
da bude iznad konkurencije.
80
5. Dizajn za X
- Natpisi na pakovanju. Pakovanje proizvoda mora sadržavati

sve zakonom propisane natpise i oznake. Također, preporučuje se da se
na pakovanju jasno naznače glavne karakteristike proizvoda.
- Utjecaj pakovanja na okoliš. Pakovanje služi samo za
privremeno čuvanje proizvoda dok se proizvod ne isporuči kupcu.
Nakon toga se najčešće odbacuje. Ovakav način pakovanja proizvoda
trenutno predstavlja veliki problem za okoliš. Posebno u slučajevima
kada se radi o plastičnom pakovanju. O važnosti utjecaja pakovanja na
okoliš dovoljno govori činjenica da su neke države počele da zakonski
regulišu način pakovanja proizvoda. Jedan od primjera je pakovanje
paste za pranje zuba. Pasta za pranje zuba pakuje se u malu kartonsku
kutiju i ako bi se bez problema mogla transportovati u njenoj orginalnoj
ambalaži. Kartonska kutija služi samo za privlačenje kupaca da kupe
proizvod, nema nikakav sigurnosni ili neki drugi aspekt. Novi Zeland je
zakonski zabranio pakovanje paste za pranje zuba u kartonske kutije sa
ciljem očuvanja okoliša i manje proizvodnje papira. Drugi primjer su
plastične boce koje se u posljednjih nekoliko godina proizvode sa
smanjenom debljinom zida boce a sve u cilju smanjenja upotrebe
plastike. U budućnosti se očekuje dalje uvođenje strožije zakonske
regulative sa ciljem smanjenja globalnog utjecaja čovjeka na okolinu.
Neki od tih zakona će se sigurno odnositi i na pakovanje proizvoda.
Gore navedana ograničenja i faktori predstavljaju samo dio
metodologije dizajna pakovanja proizvoda. Čitalac se upućuje na druge
knjige koje se detaljno bave matodologijom dizajna za pakovanje i
dizajna pakovanja proizvoda.
5.5. Dizajn za održivost (okoliš)

U vremenu globalnih klimatskih promjena i čovjekovog sve većeg
utjecaja na okoliš sve više se priča o održivosti. U oblasti industrijskog
dizajna to se odnosi na odžive proizvode, proizvode koji imaju mali
utjecaj na okolinu. U literaturi su često nazvani ekološki prihvatljivi
proizvodi. Trenutno se vrše istraživanja na koji način izvršiti mjerenje
faktora utjecaja na okolinu određenog proizvoda. U skorijoj budućnosti
očekuje se da će se kroz zakonske okvire regulisati da svaki proizvod na
sebi mora posjedovati oznaku koja ukazuje na njegov utjecaj na
okolinu. S tim u vezi, industrijski dizajner mora razmišljati na način da
dizajnira proizvode koji će imati što manji utjecaj na okolinu. Što je
81
5. Dizajn za X
utjecaj na oklinu veći proizvod će se smatrati lošijim proizvodom i imati

će manju cijenu.
Manji utjecaj na okolinu može se postići upotrebom materijala koji
su pogodni za reciklažu, minimiziranjem pakovanja, upotrebom
proizvodnih tehnologija koje stvaraju što manje otpadnog materijala i
boljom organizacijom proizvodnje na način da se ne proizvodi
prekomjerna količina proizvoda koji će stajati u skladištu u slučaju
smanjene potražnje. Preporučuje se upotreba „Just in Time“
proizvodnje.
Da bi tim za razvoj i dizajn proizvoda mogao da dizajnira ekološki
održive proizvode potrebno je da čitava kompanija bude ekološki
usmjereno organizovana kompanija. Održivost se mora postaviti na
prvo mjesto u svim aspektima poslovanja kompanije.
5.6. Dizajn za ergonomiju i sigurnost

Kao što je ranije već navedeno ergonomija je posebna oblast čija
širina prelazi obime ove knjige. Ovdje će se obraditi samo osnovni
aspekti ergonomije kojih industrijski dizajner mora biti svjestan. Za
detaljno izčavanje preporučuju se knjige koje se izričito bave
izučavanjem ergonomije. Ergonomija se bavi onim aspektima proizvoda
koji se tiču direktne interakcije korisnika sa proizvodom. Način
korištenja proizvoda mora biti intuitivan, jednostavan, ugodan i prije
svega siguran. Industrijski dizajner mora ergonomske zahtjeve uzeti u
obzir u većoj mjeri kod proizvoda koji zahtijevaju lagano korištenje,
lagano održavanje, dugotrajno korištenje, često korištenje i sigurno
korištenje. Posebna pažnja se obraća na sigurno korištenje. Proizvod se
mora dizajnirati na takav način da ni na koji način ne ugrožava ljudsko
zdravlje. Poznati primjer ovakvih proizvoda je dizajn zatvarača bočice
za čuvanje lijekova u tečnom obliku. Zatvarač je dizajniran na takav
način da ga djeca ne mogu otvoriti. Rješenje zatvarača podrazumijeva
pritisak na zatvarač a nakon toga okretanje zatvarača ili pritisak na
tačno naznačenim mjestima sa strane zatvarača a nakon toga okretanje
zatvarača. U nekim slučajevima ovakav dizajn je propisan zakonskim
rješenjima.
Da bi se dobio ergonomski dizajniran proizvod potrebno je držati
se sljedećih preporuka.
82
5. Dizajn za X
- Dizajnirati proizvod prilagođen fizičkim karakteristikama

korisnika i njegovom znanju.
- Pojednostaviti sve radnje koje se izvršavaju prilikom upotrebe
proizvoda. Broj tih radnji svesti na minimum.
- Eliminisati mogućnosti greške prilikom korištenja proizvoda.
Dizajnirati ograničenja koja spriječavaju korisnika da napravi
grešku. Dizajnirati proizvod na takav način da svaka radnja daje
povratnu informaciju da li je izvršena na pravilan način.
Ergonomski dizajnirani proizvodi su značajno skuplji za

proizvodnju, ali isto tako postižu veću cijenu na tržištu u odnosu na
ostale proizvode.
Ispunjavanje ergonomskih zahtjeva može se poredati hijerarhiski
na način da se prilikom dizajna prvo obraća pažnja na sigurnost
proizvoda, nakon toga na njegovu funkcionalnost, zatim
upotrijebljivost i na kraju na užitak njegovog korištenja. Užitak
korištenja proizvoda može se javiti iz više izvora, kao što su:
- Dodirni. Manifestuju se kroz kvalitet izrade dijelova sa kojima

korisnik dolazi u dodir. Vrlo je važna njihova mekoća/tvrdoća,
tekstura i osjećaj na dodir.
- Prihvatni. Manifestuju se kroz veličinu i oblik proizvoda.
- Funkcionalni. Manifestuju se kroz lakoću upotrebe proizvoda.
- Temperaturni. Manifestuju se kroz temperaturne
karakteristike proizvoda. Koliko dobro zadržavaju toplotu, da li
su hladni na dodir, itd.?
- Zvučni. Manifestuju se kroz zvukove koje proizvodi upotreba
proizvoda. Zvukovi koje proizvod proizvodi (ili ne proizvodi)
mogu značajno doprinijeti osjećaju kvalitete proizvoda.
83
5. Dizajn za X
84
6. Dizajn za proizvodnju
Mašina za aditivnu proizvodnju proizvoda velikih gabarita. Završni rad

studenta Smajić Jasmina sa Mašinskog fakulteta iz Sarajeva.
6. DIZAJN ZA PROIZVODNJU
Cijena proizvodnje predstavlja najvažniji faktor koji utječe na cijenu

finalnog proizvoda, zbog toga se proizvodnji mora posvetiti posebna
pažnja u toku razvoja i dizajna proizvoda. Ovo je posebno izraženo kod
malih i srednjih kompanija koje imaju manji obim sredstava na
raspolaganju za ulaganje u nove proizvode. U ovakvim kompanijama
proizvodi se dizajniraju na takav način da je moguća proizvodnja u
sklopu kapaciteta kompanije, svaki izlazak van kompanije dodatno
poskupljuje proizvod i povećava njegove rokove isporuke. Ova činjenica
predstavlja veliko ograničenje za industrijskog dizajnera, međutim on
joj se mora prilagoditi. Ekonomski uspjesan dizajn smatra se dizajn
kojim se ostvaruje veliki kvalitet proizvoda uz istovremeno
minimiziranje cijene proizvodnje.
6.1. Multidisciplinarnost dizajna za

proizvodnju
Ukoliko kompanija odluči da dizajn novog proizvoda prilagodi
proizvodnji, tada se proizvodnja mora staviti na prvo mjesto u svim
fazama procesa razvoja i dizajna. Dizajn za proizvodnju predstavlja
85
multidisciplinaran proces koji mora integrisati informacije iz više

podprocesa integralnog procesa razvoja i dizajna proizvoda, informacije
kao što su:
- informacije o inicijalnim crtežima novog proizvoda uključujući

alternativne verzije novog proizvoda,
- detaljne informacije o mogućnostima proizvodnje, u kompaniji
i van nje,
- detaljne informacije o tehnološkim mogućnostima, u kompaniji
i van nje,
- detaljne informacije o mogućnostima montaže i demontaže
novog proizvoda, i
- informacije o ukupnoj cijeni proizvodnje, obimu proizvodnje i
logistici.
Iz gore navedenih informacija vidi se da kompanija mora formirati

multidisciplinaran tim za razvoj i dizajn proizvoda. Tim koji se
minimalno mora sastojati od industrijskog dizajnera, tehnologa i
ekonomskog stručnjaka. Velike kompanije nemaju problem sastaviti
ovakav tim jer imaju takve profile zaposlenih. Malim kompanijama to
predstavlja problem jer često imaju samo jednog zaposlenog inžinjera
koji pokušava obavljati sve navedene funkcije. Isti problem imaju i
individualni inovatori i industrijski dizajneri koji rade samostalno. U
tim slučajevima predlaže se savjetovanje sa stručnjacima za proizvodnju
i ekonomiju u početnoj fazi izrade inicijalnih koncepata proizvoda.
6.2. Metodologija dizajna za

proizvodnju
Metodolgija dizajna za proizvodnju može se formulisati na nekoliko
načina, jedan od često upotrijebljenih načina je prikazan na slici 5.1.
Ovako formulisana metodologija sastoji se od nekoliko koraka:
1. Procjena ukupne cijene proizvodnje.

2. Redukcija cijene izrade pojedinih komponenata.
3. Redukcija cijene montaže.
4. Redukcija cijene usluga podrške proizvodnji.
86
5. Analiza utjecaja odluka koje su donesene vezano za

proizvodnju na ostale aspekte razvoja i dizajna proizvoda.
U prvom koraku, na početku procesa razvoja i dizajna novog

proizvoda, tim za razvoj i dizajn, kroz diskusiju, pokušava procijeniti
ukupnu cijenu proizvodnje novog proizvoda na osnovu njegovih
inicijalnih koncepata i tehničkih specifikacija.
Prijedlog dizajna novog proizvoda.
Procjena ukupne cijene

proizvodnje proizvodnje.
Redukcija cijene Redukcija Redukcija cijene

izrade pojedinih cijene montaže. usluga podrške
komponenata. proizvodnji.
Analiza utjecaja odluka koje su donesene

vezano za proizvodnju na ostale aspekte
razvoja i dizajna proizvoda.
Ponovna procjena ukupne cijene

proizvodnje.
Ne Da li je cijena
odgovarajuća?
Da
Dizajn se prihvaća
Slika 6.1 Metodologija dizajna za proizvodnju
87
Ukupnu cijenu je teško precizno procijeniti u ovom trenutku,

međutim ovaj korak omogućava timu da identifikuje najskuplje
komponente ili individualne dijelove novog proizvoda, te da se u
narednim koracima akcenat stavi na smanjenje cijene izrade tih
komponenata ili individualnih dijelova. Metodologija je iterativna, što
znači da se proces ponavlja onoliko puta koliko je potrebno da se
ukupna cijena proizvodnje novog proizvoda dovede do željenog iznosa.
Iteracije se ponavljaju sve dok se dizajn novog proizvoda usavršava,
zadržavajući željeni kvalitet.
6.2.1. Korak 1: Procjena ukupne cijene proizvodnje
Na slici 5.2 prikazana je šema jednostavnog ulazno izlaznog

proizvodnog sistema. Ulazi u sistem su materijali, komponente novog
proizvoda koje se kupuju kao gotove, radna snaga, energija i oprema.
Izlazi iz sistema su gotovi proizvodi i ostaci proizvodnje. Cijena
proizvodnje predstavlja zbirnu cijenu svih ulaza u sistem i cijenu
odlaganja ili recikliranja ostataka proizvodnje. Da bi se definisala cijena
jednog proizvoda, cijena proizvodnje se izražava kao jedinična cijena
proizvodnje jednog proizvoda. Jedinična cijena se proračunava
dijeljenjem ukupne cijene proizvodnje koja je nastala u određenom
vremenskom periodu sa brojem proizvedenih proizvoda u tom periodu.
Kao vremenski period može se uzeti četvrtina godine.
Oprema Informacije Alati
Materijal
Gotovi
Radna snaga proizvodi
Proizvodni sistem
Kupljene
komponente
Energija Zalihe Usluge
Slika 6.2 Šema jednostavnog ulazno izlaznog proizvodnog sistema.
Iako se ovaj koncept čini kao jednostavan, u praksi se pokazao kao

veoma komplikovan za implementirati jer cijena proizvoda ne ovisi
samo od cijene proizvodnje. Javljaju se problemi kao što su:
88
- Da li se cijena mora prilagoditi konkurentnim proizvodima?

- Na koji način u cijenu proizvoda uračunati troškove procesa
razvoja i dizajna proizvoda?
- Na koji način u cijenu proizvoda uračunati cijenu amortizacije
visokotehnološke opreme koja se koristi više godina za
proizvodnju različitih proizvoda.
- Na koji način rasporediti troškove proizvodnje u slučajevima
kada se radi o proizvodnim sistemima koji istovremeno
proizvode više proizvoda?
Gore navedni problemi detaljno se obrađuju u posebnim knjigama

koje se bave organizacijom proizvodnje. Za industrijskog dizajnera nije
neophodno da detaljno poznaje procedure i načine procjene cijene
novog proizvoda, međutim poželjno je da poznaje osnovne smjernice
koje su obrađene u nastavku ovog poglavlja. Poželjno je da poznaje
vrste troškova proizvodnje i kako utjecati na njihovo smanjenje kroz
dizajn proizvoda. Slika 5.3 prikazuje podjelu troškova proizvodnje na tri
osnovne kategorije:
1. Troškovi komponenata novog proizvoda.

2. Troškovi montaže.
3. Ostali troškovi.
Cijena proizvodnje
Komponente Montaža Ostali

troškovi
Standardne Izrađene Radna

Podrška
snaga
Materijali
Oprema Indirektni
Obrada i alati troškovi
Alati
Slika 6.3 Kategorizacija troškova proizvodnje
89
- Troškovi komponenata novog proizvoda. Komponente

(pojedinačni dijelovi) proizvoda mogu biti standardne komponente
koje se kupuju od drugih dobavljača ili takozvane „custom“
komponente koje kompanija sama proizvodi. Standardne komponente
su najčešće elektromotori, prekidači, elektro komponente, vijci, itd.
Komponente koje kompanija sama proizvodi izrađuju se od dostupnih
poluproizvoda u okviru kompanije ili od eksternih dobavljača a na
osnovu dizajna koji je razvijen u kompaniji.
- Troškovi montaže se odnose na troškove radne snage koja
vrši proces montaže i na troškove alata i opreme kojom se vrši montaža
proizvoda.
- Ostali troškovi uključuju sve ostale troškove koji nisu
posljedica komponenata proizvoda ili njegove montaže. Dijele se na
troškove podrške i indirektne troškove.
Pod troškovima podrške podrazumijevaju se svi troškovi koji se
odnose na skladištenje repromaterijala, osiguranje sistema kvalitete,
računovostvene troškove poslovanja, troškove logistike, održavanja
alata, itd. Dizajn proizvoda može uveliko utjecati na neke od ovih
troškova. Kao primjer može se uzeti odabir teško dostupnog materijala.
Ukoliko dizajner za određenu komponentu odabere materijal koji se
mora nabavljati iz neke od udaljenih zemalja svijeta tada će se značajno
povećati troškovi transporta i logistike za taj materijal. Ovaj tip
troškova je teško procijeniti za određeni proizvod jer navedene troškove
jako često dijeli više proizvodnih linija koje proizvode različite
proizvode.
Indirektni troškovi podrazumijevaju troškove koji se odnose na
troškove funkcionisanja kompanije koji se ne mogu povezati niti sa
jednim proizvodom. U ovaj tip troškova spadaju troškovi održavanja
zgrada, osiguranja imovine kompanije, itd. Dizajn proizvoda ne utječe
na njih tako da njihovo dalje razmatranje nije potrebno.
6.2.1.1. Troškovi transporta
Ukoliko se dizajnira proizvod za globalno tržište ili tržište barem

nekoliko zemalja, troškovi transporta se moraju uzeti u obzir. Trenutno
je transport standardizovan. Cijene transporta se određuju na osnovu
veličine, količine i težine robe koja se transportuje. Tim za razvoj i
dizajn proizvoda može relativno jednostavno izračunati cijenu
transporta novog proizvoda. Industrijski dizajner kroz oblikovanje i
90
izbor materijala proizvoda može značajno utjecati na njegovu cijenu,

posebno u slučajevima kada se radi o proizvodima velikih gabarita.
6.2.1.2. Fiksni i varijabilni troškovi
Još jedan način podjele troškova proizvodnje je na fiksne i

variabilne. Fiksni troškovi proizvodnje su troškovi koji ne ovise od
količine proizvoda koji će se proizvesti. Klasičan primjer je cijena izrade
alata za brizganje određene komponente proizvoda od plastike. Cijena
izrade alata ne ovisi o broju komada koji se izrađuju, cijena je ista bez
obzira da li će kompanija navedeni alat iskoristiti da proizvede 1000 ili
10000 komada. Bitno je naglasiti da potpuno fiksni troškovi ne postoje,
međutim mnogi se mogu smatrati približno fiksnim. Gore navedeni
primjer alata za brizanje jeste fiksni trošak za određenu količinu
komponenti, međutim ukoliko je traženi broj komponenti masovan
(milionski broj primjeraka) tada se može razmišljati o više linija
proizvodnje, sa više alata, što rezultira većim troškovima.
Varijabilnim troškovima smatraju se troškovi koji se mogu dovesti u
direktnu vezu sa brojem komada proizvoda. Najbolji primjeri ovih
troškova su repromaterijali za proizvodnju.
Prilikom dizajna proizvoda industrijski dizajner kroz oblik i
dimenzije proizvoda i njegovih komponenata značajno utječe na izbor
tehnologije za njihovu proizvodnju. Ukoliko je moguće industrijski
dizajner treba da dizajnira proizvod na takav način da omogući njegovu
proizvodnju uz pomoć tehnologija koje imaju fiksne troškove. Ukoliko
nije moguće odabrati tehnologiju sa fiksnim troškovima u tom slučaju
se bira tehnologija sa minimalnim troškovima održavanja.
6.2.1.3. Procjena troškova standardnih komponenata
Upotreba standardnih komponenata u odnosu na komponente koje

će se namjenski izrađivati za novi proizvod je uvijek bolja sa stanovišta
cijene proizvodnje novog proizvoda a samim tim i cijene gotovog
proizvoda. Cijene standardnih komponenata se jednostavno pronalaze
u katalozima raznih proizvođača. Iako su cijene standardnih proizvoda
poznate, industrijski dizajner može na njih utjecati kroz broj takvih
komponenata na proizvodu. Proizvod može biti dizajniran na način da
svi vijci na proizvodu budu isti. Veći broj standardnih komponenata na
proizvodu smanjuje cijenu finalnog proizvoda. Također, cijena
standardnih komponenata je manja ukoliko se kupuje veća količina
91
istih. Primjer ovakvog proizvoda je uređaj za aditivnu proizvodnju

Ultimaker prikazan na slici 6.4. 90% vijaka upotrijebljenih za sklapanje
svih komponenata
na uređaju je isto.
Na taj način
povećan je broj tih
vijaka, samim tim
njihova nabavna
cijena je manja.
Također, montaža i
održavanje uređaja
su značajno
pojednostavljeni jer
se korištenjem samo
jednog alata može
izvršiti montaža ili
demontaža gotovo
svake komponente
uređaja.
Slika 6.4 Uređaj za aditivnu proizvodnju „Ultimaker“
U slučajevima masovne proizvodnje mora se obratiti pažnja da broj

traženih standardnih komponenata ne pređe kapacitete proizvodnje
isporučioca. U slučajevima kada je broj naručenih komponenata
masovan, isporučioci su spremni da izvrše određene modifikacije
stadardnih komponenata, što može značajno utjecati na odabir
komponenata a samim tim i na dizajn i konstrukciju proizvoda.
6.2.1.4. Procjena troškova nestandardnih komponenata
Nestandardne komponente su komponente koje se konstruišu i

proizvode ciljano za novi proizvod. Mogu se konstruisati i proizvoditi u
kompaniji ili van nje. Ukoliko se konstruišu i proizvode van kompanije
tada njihovu cijenu određuje dobavljač a industrijski dizajner je može
dobiti jednostavnim upitom. Ukoliko se konstrukcija i dizajn
nestadardnih komponenata obavlja unutar kompanije u tom slučaju se
cijena određuje na osnovu količine upotrijebljenih materijala, odabrane
tehnologije i radnih sati. Najveći utjecaj na cijenu nastandardnih
92
komponenata ima odabrana tehnologija izrade. Ukoliko se odabere

tehnologija koju kompanija već posjeduje to će značajno smanjiti
investicije u proizvodnju a samim tim i cijenu nove komponente
proizvoda.
6.2.1.5. Procjena troškova montaže
Dizajn za montažu i demontažu će se posebno obraditi kao zasebno

poglavlje. U ovom dijelu će se obraditi samo načini utjecaja na troškove
montaže kroz dizajn proizvoda. Kao i do sada, prva stvar koju
industrijski dizajner mora uzeti u obzir je činjenica da li dizajnira
proizvod za masovnu ili individualnu proizvodnju.
Ukoliko se dizajnira proizvod koji će se proizvoditi u malom broju
komada tada će se montaža obavljati ručno. Cijenu takve montaže je
lahko izračunati uzimajući u obzir potrebni broj radnika i potrebno
vrijeme za montažu.
Ukoliko se dizajnira proizvod koji će se proizvoditi masovno tada
industrijski dizajner mora prilagoditi dizajn što većeg broja komponenti
automatskoj montaži uz pomoć robotskih sistema i automatike. Oblik
komponente može utjecati na to da li se ista može prihvatati i montirati
uz pomoć robota.
6.2.1.6. Procjena ostalih troškova
Kao što je već ranije rečeno, ostali troškovi se dijele na troškove

podrške i indirektne troškove. Industrijski dizajner ne može značajno
utjecati na indirektne troškove kroz dizajn proizvoda ali može na
troškove podrške kroz izbor materijala i standardnih komponenti za
novi proizvod. Ukoliko se za neku od komponenata odabere materijal
koji se mora nabavljati iz neke od udaljenih zemalja svijeta tada se
povećavaju troškovi podrške kroz cijenu transporta i logistike tog
materijala. Troškovi podrške se relativno lahko odrede kroz upite od
dobavljača. Dobavljači u cijenu materijala ili standardnih komponenata
uključe i cijenu transporta i logistike.
6.2.2. Korak 2: Redukcija cijene izrade pojedinih komponenata
Da bi industrijski dizajner bio u mogućnosti da dizajnira proizvod

na način da troškovi njegove proizvodnje budu što manji, on mora da
poznaje ograničenja proizvodnje i faktore u dizajnu koji u najvećoj
93
mjeri utječu na cijenu proizvodnje. Navedena ograničenja i faktori se

sumiraju u listu koja se često naziva pravila dizajna (design rules).
Mulstidisciplinarni tim za razvoj i dizajn proizvoda u kompaniji
sačinjava listu pravila kojih se industrijski dizajneri moraju pridržavati
prilikom dizajna svakog novog proizvoda. Ponekad ovu listu podjele na
listu pravila dizajna za proizvodnju u kompaniji i listu pravila dizajna za
proizvodnju van kompanije. Ukoliko industrijski dizajner ili
konstruktor nisu upoznati sa ovim pravilima, oni mogu značajno da
povećaju cijenu izrade novog proizvoda. Na primjer, industrijski
dizajner može da oblikuje proizvod, ili neku od njegovih komponenata,
na način da se za njihovu proizvodnju mora koristiti petosna CNC
mašina umjesto troosne, iako kompanija možda ne posjeduje petoosnu
CNC mašinu. Isto tako, konstruktor može da propiše uske tolerancije
tamo gdje one zapravo nisu potrebne.
Konstruktor mora da blisko sarađuje sa tehnolozima sa ciljem da
konstruiše komponente na način da se proizvedu u što manje koraka i
sa što manje različitih mašina. Kao primjer može se uzeti proizvodnja
uz pomoć skidanja strugotine na strugu ili glodalici. U cilju smanjena
broja koraka prilikom obrade, sa komada se izbacuju svi nepotrebni
radijusi, zaobljenja i promjene poprečnog presjeka.
6.2.2.1. Utjecaj broja komada na oblik i tehnologiju izrade

komponente proizvoda
Odabir tehnologije izrade određene komponente proizvoda, a

samim tim i njenog oblika zavisi od broja komada iste te komponente.
Poznato je da cijena izrade proizvoda opada sa povećanjem broja
proizvoda koji se izrađuju. Ova pojava javalja se zbog dva razloga. Prvi
razlog je činjenica da se fiksni troškovi proizvodnje dijele na broj
proizvedenih komada. Npr. jedan alat za brizganje ili jedan uređaj za
aditivnu proizvodnju (3D printer) se moraju izraditi (kupiti) bez obzira
da li kompanija proizvodi 100 ili 10000 komada. Drugi razlog je
činjenica da se varijabilni troškovi smanjuju sa povećanjem broja
komada. Ukoliko se proizvodi veliki broj komada opravdano je ulaganje
u novu opremu ili specifičnu tehnologiju proizvodnje. Klasičan primjer
je brizganje plastičnih komada. Ukoliko kompanija alat za brizganje
plati 50000 Eura i proizvede 1000 komada, to znači da cijena izrade
alata utječe na cijenu izrade proizvoda sa iznosom od 50 Eura po
komadu. Međutim, ukoliko kompanija proizvede 100000 komada tada
94
cijena izrade alata utječe na cijenu izrade proizvoda sa iznosom od 0,5

Eura po komadu.
Odabir tehnologije izrade, samim tim i oblika proizvoda, može se
jednostavo riješiti crtanjem dijagrama prikazanog na slici 6.5. Sa slike se
vidi da je fiksni trošak izrade alata skuplji od fiksnog troška kupovine
uređaja za aditivnu proizvodnju. Međutim proizvodnja uz pomoć
aditivne tehnologije košta značajno više po komadu (zbog veće cijene
materijala i dužeg trajanja izrade) od proizvodnje korištenjem
brizganja.
Aditivne tehnologije
(3D printanje)
Cijena
Varijabilni trošak:
10 Eura po komadu
Brizganje
plastike
Varijabilni trošak:
1 Euro po komadu
A – Fiksni trošak cijene uređaja za aditivne

B tehnologije, npr. 10000 Eura.
B – Fiksni trošak izrade alata za brizganje, npr.
25000 Eura
A
Broj komada
Broj komada na osnovu kojeg se odlučuje
koja tehnologija će se koristiti.
Slika 6.5 Odabir tehnologije izrade proizvoda
6.2.2.2. Standardizacija komponenata i procesa
U cilju smanjenja cijene novog proizvoda industrijski dizajner može

predvidjeti upotrebu što većeg broja komponenata koje se već koriste
na drugim proizvodima iste kompanije ili drugih kompanija. Kompanija
određeni broj komponenata može učiniti interno standardizovanima.
Klasičan primjer upotrebe ovog principa je automobilska industrija.
Više različitih modela automobila od istog proizvođača koristi iste
komponente. Ponekad se ovakav princip ne zadržava samo u
kompaniji, nego ga koristi više kompanija istovremeno. U tom slučaju
se takve komponente nazivaju eksterno standardizovanima.
95
6.2.2.3. „Black box“ koncept izrade proizvoda ili njihovih

komponenata
U slučajevima kada kompanija i/ili industrijski dizajner ne žele da

dizajn proizvoda ili neke od njegovih komponenata bude ograničen
nekim oblikom proizvodne tehnologije tada koriste takozvani „black
box“ koncept izrade. Potencijalnim dobavljačima komponenata
dostavljaju se karakteristike komponente (oblik, potrebne mehaničke
karakteristike, kvaliteti obrade, tolerancije, itd.) ali se ne definiše
tehnologija izrade. Različiti dobavljači mogu predložiti različite
tehnologije a samim tim i različitu cijenu izrade. Kompanija odabire
tehnologiju koja zadovoljava tražene karakteristike i ima najmanju
cijenu.
6.2.3. Korak 3: Redukcija cijene montaže
Industrijski dizajner može značajno utjecati na cijenu montaže kroz

integraciju više komponenti u jednu komponentu i kroz minimiziranje
vremena potrebnog za montažu.
Integracijom više komponenti u jednu komponentu smanjuje se
vrijeme montaže a samim tim i njena cijena. Integraciju više
komponenti moguće je ostvariti odabirom odgovarajuće tehnologije
izrade. Neke od tehnologija omogućavaju izradu kompleksnih oblika i
geometrija, kao što su livenje ili aditivne tehnologije, međutim mora se
obratiti pažnja da odabrana tehnologija ne bude značajno skuplja u
odnosu na prvobitno planiranu. Potrebno je uporediti povećanje troška
za novo odabranu tehnologiju izrade i uštede ostvarene kroz smanjenje
vremena montaže. Aditivne tehnologije su napravile posebno veliki
iskorak u ovom području. Kompanija General Electric iz SAD-a, koja
proizvodi mlazne avio motore, uspjela je broj od 855 tradicionalno
izrađenih komponenata (uz pomoć mašinske obrade) na motoru
smanjiti na 12 komponenata izrađenih uz pomoć aditivinih tehnologija
(3D printanje metala). Na ovaj način kompanija je ostvarila značajno
smanjenje težine motora, smanjenje habanja između komponenti,
smanjenje potencijalnog curenja ulja, manje troškove zaptivanja, manji
broj kvarova i jednostavniju i bržu montažu.
Vrijeme potrebno za montažu se može značajno smanjiti kroz
oblikovanje komponenti na način da njihovo prihvatanje, usmjeravanje
i montaža budu što lakši. Prema Boothroyd-u i Dewhurst-u idealne
karakteristike komponente sa stanovišta montaže su:
96
- Komponenta se montira odozgo prema dole. Sklopovi kod

kojih se komponenta montira u sklop odozgo prema dole nazivaju se Z-
osa sklopovi. Ovakav oblik montaže je povoljan jer gravitacija pomaže
pri montaži i vidljivost za radnika je najbolja.
- Komponenta je samoporavnavajuća. Komponente kod kojih
se traži velika koncentracija od osobe koja vrši montažu su generalno
nepovoljne. Komponente se mogu dizajnirati na takav način da se same
poravnavaju. Najbolji primjer upotrebe ovog principa je obaranje ivica
otvora (Chamfer). Montaža vratila u otvor sa oborenom ivicom je
značajno jednostavnija i brža u odnosu na montažu kada ivica nije
oborena.
- Komponenta ja simetrična. Komponente koje ne zahtijevaju
tačnu orijentaciju prilikom montaže montiraju se jednostavnije i brže.
Primjer ovakvih komponenata su opruge, vratila i osovine.
- Komponenta se može montirati uz pomoć jedne ruke. Bez
obzira da li se radi o ljudskoj ili robotskoj ruci ova karakteristika
ubrzava proces montaže. Također, smanjuju se investicije u postrojenja
za montažu ukoliko se montaža vrši uz pomoć robotskih ruku.
- Komponenta se montira bez upotrebe alata. Komponente
proizvoda treba oblikovati na takav način da za njihovu montažu nije
potreban dodatni alat. Upotreba dodatnog alata poskupljuje proces
montaže i produžuje vrijeme montaže. Također, uvijek postoji
mogućnost da radnik izgubi alat i na taj način stvara zastoje u
proizvodnji. Automatska montaža komponenata kojima treba alat je
također otežana. U tom slučaju potrebno je konstruisanje posebnih
prihvata za robote.
- Komponenta se montira u jednom potezu. Za montažu je
pogodnije da se komponenta montira u jednom linearnom potezu u
odnosu na više okretaja koji su npr. potrebni kod vijaka.
- Komponenta je samoosiguravajuća. Poželjno je da za
montažu jedne komponente nisu potrebne neke druge dodatne
komponente. Primjer ovog principa je poklopac baterije sa stražnje
strane mobilnog telefona ili daljinskog upravljača za televiziju. Za
montažu ovog poklopca se ne koriste vijci, sastavni dio komponente je
zakačka koja osigurava poklopac od ispadanja.
6.2.4. Korak 4: Redukcija cijene troškova podrške proizvodnji
U dijelu 5.2.1 navedeno je da se pod troškovima podrške

podrazumijevaju svi troškovi koji se odnose na skladištenje
97
repromaterijala, osiguranje sistema kvalitete, računovostvene troškove

poslovanja, troškove logistike, održavanja alata, itd. Iako ovi troškovi
nisu direktna posljedica dizajna proizvoda moguće ih je reducirati kroz
dizajn. Industrijski dizajner mora biti svjestan da kroz dizajn
komplikovanijih proizvoda povećava troškove podrške. Na primjer,
svaka nova komponenta u proizvodu povećava troškove skladištenja jer
se za tu komponentu mora obezbijediti dodatni prostor.
Troškovi podrške na koje se može značajno utjecati je eliminacija
raznih oblika grešaka koje se dešavaju kroz sve procese proizvodnje.
Ukoliko industrijski dizajner na proizvodu predvidi upotrebu dvije, jako
slične, vrste vijaka tada postoji velika mogućnost da se napravi nekoliko
grešaka u toku proizvodnje koje su direktna posljedica sličnih vijaka.
Odjel za logistiku može naručiti veliku količinu jedne vrste vijaka,
misleći da su vijci isti. Skladištar koji radi na izdavanju komponenti iz
skladišta i iste šalje u proizvodnju, greškom može izdati pogrešnu vrstu
vijaka misleći da su vijci isti. Osoba koja vrši montažu može jako često
pomiješati koji vijak ide na koje mjesto ukoliko se pred njim u toku
montaže nalazi nekoliko vrsta jako sličnih vijaka. Ovakvi problemi se
rješavaju šifriranjem svake komponente. Svi procesi u proizvodnji bi se
trebali obavljati na osnovu šifre komponente, međutim opšte je
poznato da to nije uvijek slučaj, ljudi su skloni radu po navici umjesto
po sistemu.
6.2.5. Korak 5: Analiza utjecaja odluka koje su donesene vezano

za proizvodnju na ostale aspekte proizvoda
Minimiziranje cijene proizvodnje nije jedini cilj tima za razvoj i

dizajn proizvoda. Uspjeh proizvoda ne ovisi samo od njegove cijene.
Jednako važani aspekti su i kvalitet proizvoda, vrijeme trajanja razvoja
proizvoda, brzina proizvodnje, itd.. Svaka odluka donesena sa ciljem
smanjenja troškova proizvodnje mora se analizirati i sa stanovišta
drugih faktora vezanih za uspjeh proizvoda na tržištu.
6.2.5.1. Utjecaj dizajna za proizvodnju na vrijeme razvoja

proizvoda
U današljem vremenu dinamičkih tržišta vrijeme izlaska proizvoda

na tržište je važno za uspjeh proizvoda u istoj mjeri kao i njegova
cijena. Nekoliko Eura ušteđenih kroz odabir drugog oblika proizvodnje
ne znači mnogo ukoliko će prelazak na taj oblik proizvodnje odgoditi
98
izlazak novog proizvoda na tržište za nekoliko mjeseci. Svaka odluka

donesena sa ciljem uštede na cijeni proizvodnje novog proizvoda mora
se analizirati i sa stanovišta kako ta odluka utječe na vrijeme razvoja
novog proizvoda.
6.2.5.2. Utjecaj dizajna za proizvodnju na cijenu razvoja novog

proizvoda
Kao i sve ostalo vezano za novi proizvod tako se i cijena razvoja

novog proizvoda mora ograničiti. Tim za razvoj i dizajn novog
proizvoda ne smije agresivno ciljati samo smanjenje troškova
proizvodnje. Pojedine tehnologije dugoročno donose uštede, međutim
zahtijevaju povećanje troškova razvoja proizvoda. Kao primjer može se
uzeti prelazak na aditivne tehnologije proizvodnje navedene u dijelu
ovog poglavlja vezanog za smanjenje troškova montaže. Prelazak na
aditivne tehnologije proizvodnje donosi uštede kroz integraciju više
komponenti u jednu komponentu, međutim to zahtijeva kompleksan
redizajn komponenti od strane eksperata za aditivnu proizvodnju.
Cijena angažmana takvih eksperata i cijena procesa redizajna može
nadmašiti uštede koje će se ostvariti kroz jednostavniju montažu
komponenti proizvoda.
6.2.5.3. Utjecaj dizajna za proizvodnju na kvalitet proizvoda
Kvalitet proizvoda je faktor koji se često stavlja iznad cijene

proizvodnje. Mnoge kompanije kao primarni cilj stavljaju određeni
kvalitet proizvoda, sve odluke o proizvodnji moraju biti usklađene sa
odabranim kvalitetom. Odabrani kvalitet se ne smije narušiti bez obzira
na oblik proizvodnje. Idealno je ukoliko svaka odluka vezana za
proizvodnju reducira cijenu proizvodnje ali istovremeno povećava
kvalitet proizvoda.
6.3. Zaključci dizajna za proizvodnju

Principi dizajna za proizvodnju postali su integrali dio svakog
procesa razvoja i dizjna proizvoda. U današnjem vremenu nemoguće je
da industrijski dizajner ili dizajner proizvoda dizajniraju proizvod i isti
pošalju u proizvodnju, bez da se konsultuju sa velikim brojem
stručnjaka iz oblasti proizvodnih tehnologija, marketinga i
99
menadžmenta. Ukoliko se uporede proizvodi iz današnjeg vremena sa

proizvodima iz 60-tih ili 70-tih godina prošlog stoljeća može se
primijetiti da proizvodi sadržavaju manje komponenata, više novih i
različitih materijala, više kompleksnih komponenti koje su nastale
inegracijom više komponenata, daleko više standardnih komponenata i
značajno jednostavniju i bržu montažu.
Glavni cilj dizajna za proizvodnju je da smanji troškove proizvodnje
uz istovremeno povećanje kvalitete proizvoda. Glavni koncepti dizajna
za proizvodnju su:
- Dizajn za proizvodnju počinje sa fazom razvoja koncepta
proizvoda. Industrijski dizajner mora razmišljati o troškovima
proizvodnje prilikom razvoja koncepta proizvoda.
- Dizajn za proizvodnju podrazumijeva procjenu cijene izrade
proizvoda i analizira mogućnosti ušteda u proizvodnji kroz dizajn
proizvoda. Da bi se ovi koraci efektivno proveli potrebno je da se u
proces razvoja i dizajna proizvoda uključe eksperti iz proizvodnje,
logistike i menadžmenta.
- Tačna procjena cijene izrade proizvoda je nemoguća, zbog toga
se neke odluke moraju donijeti na osnovu drugih informacija, kao što
su informacije iz sektora koji analizira tržište ili sektora marketinga.
- Cijena izrade proizvoda može se smanjiti kroz inovativni dizajn
komponenata, odabir druge tehnologije izrade ili odabirom većeg broja
standardnih komponenata u proizvodu.
- Cijena montaže proizvoda može se smanjiti ukoliko industrijski
dizajner slijedi pravila dizajna za montažu.
- Industrijski dizajner mora biti spreman na kompromise vezane
za dizajn proizvoda sa ciljem smanjena cijene proizvoda i povećanja
mogućnosti da proizvod uspije na tržištu.
100
7. Dizajn usklađen sa arhitekturom proizvoda
Prvi bosanskohercegovački električni motocikl kompanije

Cromex iz Prijedora
7. DIZAJN USKLAĐEN SA
ARHITEKTUROM PROIZVODA
Opstanak kompanija na današnjem tržištu uveliko ovisi od toga

koliko brzo su spremne da izbacuju nove proizvode i koliko različitih
proizvoda mogu razviti u što kraćem vremenskom roku. U cilju
odgovora na ovakve zahtjeve kompanije su odustale da svaki novi
proizvod razvijaju potpuno drugačije od već postojećih proizvoda,
umjesto toga prihvaćen je princip da više različitih proizvoda dijeli iste
komponente ili grupe komponenti (u nastavku teksta grupe
komponenti se nazivaju cjeline). Najčešće su to one komponente
proizvoda za koje obični korisnik teško primijeti da su iste u dva
različita proizvoda. Da bi ovakav pricip bio primjenjiv, potrebno je
definisati arhitekturu proizvoda i proizvode učiniti modularnim.
Prvi bosanskohercegovački električni motocikl kompanije Cromex
iz Prijedora isporučuje se sa tri varijante motora, električni, benzinski
sa automatskim mjenjačem i benzinski sa ručnim mjenjačem. Osim
motora i mjenjača ostale cjeline motocikla su skoro identične na sve tri
varijante proizvoda.
101
7.1. Definicija arhitekture proizvoda

Proizvod se može posmatrati kroz njegovu funkcionalnu i fizičku
formu. Funkcionalna forma proizvoda su operacije koje proizvod može
izvršiti a fizička forma su komponente proizvoda. Ako se za primjer
uzme automobil, funkcionalnom formom se može smatrati udobnost,
brzina, kapacitet, nosivost, itd. Fizička forma su komponente ili grupe
komponenata kao što su motor, sjedišta ili noseća platforma. Sve ove
cjeline čine arhitekturu proizvoda. Tim za razvoj i dizajn proizvoda
prije razmatranja svake pojedinačne komponente analizira novi
proizvod na nivou njegove arhitekture. Arhitektura automobila može
biti organizovana kroz: noseća platforma, pogonski sistem, sistem
oslanjanja, dizajn, unutrašnjost, itd. Na početku razvoja novog
proizvoda tim za razvoj i dizajn može odlučiti da za novi proizvod
mijenja samo jednu od cjelina arhitekture proizvoda, dok druge cjeline
zadržava istim.
Arhitektura proizvoda može se definisati kao podjela
proizvoda na nekoliko funkcionalnih i/ili fizičkih cjelina koje su
međusobno povezane i između kojih su precizno definisani oblici
interakcije.
Definisanje arhitekture proizvoda kreće odmah u fazi razvoja
inicijalnih koncepata novog proizvoda. U početnim fazama arhitektura
se prikazuje uz pomoć skečeva, dijagrama i skica. Ukoliko se radi o
razvoju unaprjeđene verzije već postojećeg prizvoda u tom slučaju se
arhitektura ne razmatra detaljno. Unapređenje proizvoda jako često
podrazumijeva da tim za razvoj i dizajn proizvoda odabere jednu
cjelinu iz arhitekture proizvoda i radi na unaprijeđenju samo te cjeline.
Kod razvoja nove verzije istog modela automobila gotovo sve cjeline iz
arhitekture se unaprjeđuju, mađutim arhitektura automobila se ne
mijenja. Najvažnija osobina arhitketure proizvoda je njena
modularnost.
7.2. Modularnost arhitekture proizvoda

Modularnost arhitketure proizvoda sa sobom donosi mnoge
prednosti. Kao primjer može se uzeti automobilska industrija.
Volkswagen grupacija odlučila je da noseću platformu automobila, kao
jednu od fizičkih cjelina arhitekture automobila, razvije na način da se
102
omogući njena modularnost sa ostalim cjelinama automobila. Na ovaj

način omogućili su da više različitih modela automobila koristi istu
platformu (Slika 7.1). Ovo dalje znači da industrijski dizajner i tim za
razvoj i dizajn novog proizvoda ovaj aspekt automobila ne uzimaju u
razmatranje prilikom razvoja novog automobila, koriste ga kao gotovu
cjelinu u arhitekturi novog proizvoda. Do sada je razvijeno preko 40
različitih modela automobila koji dijele istu platformu. Da bi se
arhitektura mogla smatrati modularnom potrebno je da definisane
cjeline proizvoda obavljaju jasno određenu funkciju u proizvodu i da
postoji jasno definisana veza između različitih cjelina. Noseća platforma
automobila ima funkciju da poveže sve ostale cjeline automobila u
funkcionalan proizvod kroz precizno definisane načine vezivanja
ostalih cjelina sa platformom. Na ovaj način, omogućeno je da tim za
razvoj i dizajn automobila mijenja karakteristike jedne cjeline bez
potrebe da se vrši promjena u drugoj cjelini. Industrijski dizajner može
izmijeniti dizajn automobila bez potrebe da se mijenja pogonska
cjelina, noseća platforma ili unutrašnjost automobila.
Slika 7.1 MQB (Modularer Querbaukasten) platforma Volkswagen

automobila
Iako se čini da je modularnost poželjna i da donosi velike prednosti

ona ima i svoje nedostatke. Za modele manjih automobila MQB
platforma može biti predimezionisana, redizajnom platforme mogle bi
se ostvariti značajne uštede na masi automobila.
Modularnost smanjuje vrijeme razvoja i cijenu novog proizvoda,
međutim ograničava njegove karakteristike na karakteristike pojedinih
103
cjelina unutar proizvoda. Dizajn prilagođen modularnoj arhitekturi

proizvoda nije pogodan u slučajevima kada se iz svake karakteristike
proizvoda želi izvući njen maksimum.
Za razliku od modularne arhitekture, u slučajevima kada se svakoj
komponenti proizvoda pristupa indvidualno tada se govori o
integralnoj arhitekturi proizvoda.
7.2.1. Vrste arhitekture proizvoda
Prema Urlich-u, postoje tri vrste arhitekture proizvoda. Urlich

arhitekturu proizvoda dijeli na osnovu načina konekcije između
definisanih cjelina:
1. Slot modularna arhitektura podrazumijeva arhitekturu

proizvoda kod koje se različite cjeline međusobno spajaju na različite
načine. Kao primjer može se navesti kontrolna tabla autmobila i
elementi (cjeline) koja ona nosi na sebi. Radio ima jedan oblik
konekcije sa kontrolnom tablom, brzinomjer drugi oblik, otvori za
ventilaciju treći, itd. U većini slučajeva postoji jedna glavna cjelina na
koju se ostale cjeline vežu.
2. Bus modularna arhitektura podrazumijeva arhitekturu
proizvoda kod koje se sve cjeline međusobno vežu na isti način. Primjer
ove arhitekture može se naći kod personalnih računara. Više različitih
dodataka može se istovremeno vezati sa matičnom pločom kroz više
istih slotova za povezivanje. Kod ovog tipa arhitekture također postoji
jedna cjelina na koju se sve ostale cjeline vežu.
3. Sekcijska modularna arhitektura podrazumijeva arhitekturu
kod koje sve cjeline imaju isti oblik konekcije, ali nema jedne cjeline na
koju se sve ostale cjeline povezuju. Ovaj oblik arhitekture nije čest u
upotrebi kod komplikovanih proizvoda. Može se pronaći kod
modularnog namještaja kod kojeg se korisniku dozvoljava da sam
međusobno poveže cjeline na način na koji on to želi.
Slot arhitektura je najčešće u upotrebi kod većine proizvoda. Njena

upotreba zahtijeva jasno definisanu arhitekturu koja podrazumijeva
jasno definisane cjeline i podcjeline proizvoda i njihove međusobne
zavisnosti. Nedostatak Bus arhitekture je mogućnost da se pogriješi u
rasporedu cjelina prilikom montaže.
104
7.3. Važnost arhitekture proizvoda

Odluka o tome na koji način formirati arhitekturu proizvoda i
koliko modularnosti joj dodijeliti utječe na mnoge druge aspekte
proizvodnje, razvoja i dizajna proizvoda. Arhitektura proizvoda najveće
utjecaje ima na aspekte kao što su: mogućnosti izmjene proizvoda,
raznolikost različitih modela proizvoda, standardizacija komponenti
proizvoda, performanse proizvoda, mogućnosti proizvodnje proizvoda,
menadžment razvoja i dizajna proizvoda, itd.
- Izmjene na proizvodu je puno lakše vršiti ukoliko proizvod

ima jasno definisanu arhitekturu proizvoda. Izmjena jedne cjeline u
proizvodu je moguća bez izmjena ostalih cjelina. Ukoliko Volkswagen
odluči da na tržište izbaci novi model automobila sa malo jačim
motorom on to može vrlo lahko uraditi izmjenom samo pogonske
cjeline automobila. Gornji primjer se odnosi na unapređenje proizvoda.
Osim unaprjeđenja, izmjena može podrazumijevati instalaciju
određenih dodataka, prilagođavanje proizvoda određenim uslovima,
reciklažu proizvoda, itd.
- Raznolikost različitih modela je jedna od glavnih prednosti
proizvoda sa jasno definisanom arhitekturom. Izmjenom samo jedne
cjeline na proizvodu postiže se dojam da se radi o potpuno novom
proizvodu. Kao primjer opet se u obzir može uzeti automobilska
industrija. Modeli Volkswagen grupacije kao što su Passat, Golf, Seat,
Škoda, itd. dijele jako veliki broj istih cjelina, međutim izgledaju kao
potpuno različiti proizvodi, jedino što se bitno mijenja je dizajn.
- Stadnardizacija pojedinih komponenti proizvoda je olakšana
ukoliko je proizvod dizajniran sa jasno definisanom arhitekturom.
Odabir jedne standardne komponente u jednoj cjelini po automatizmu
znači da će se ta standardna komponenta naći u svim proizvodima koji
imaju tu cjelinu.
- Performanse proizvoda predstavljaju aspekt proizvoda gdje
arhitektura proizvoda ne donosi uvijek prednosti. Kao što je već ranije
navedeno za modele manjih automobila MQB platforma (slika 7.1)
može biti predimezionisana, redizajnom platforme mogle bi se ostvariti
značajne uštede na masi automobila, međutim to nije preporučljivo jer
platforma predstavlja cjelinu koja se kao takva koristi u arhitekturi
mnogih modela automobila.
105
- Mogućnost proizvodnje proizvoda. Dizajn prilagođen

arhitekturi proizvoda je uspostavljen sa ciljem bolje organizacije
proizvodnje koja za krajnji cilj treba da ima smanjenje cijene
proizvodnje. Brojne su prednosti proizvodnje proizvoda dizajniranih sa
jasno definisanom arhitekturom. Kao primjer može se navesti
mogućnost da se određene cjeline proizvoda proizvode na različitim
mjestima, jako često čak i u različitim državama. U automobilskoj
industriji nije rijedak slučaj da se pogonska cjelina proizvodi u jednoj
državi, noseća platforma u drugoj, unutrašnjost u trećoj, itd.
- Menadžment razvoja i dizajna proizvoda je značajno lakši
ukoliko se proizvod dizajnira u skladu sa jasno definisanom
arhitekturom. Kod dizajna ovakvih proizvoda svaka cjelina proizvoda
može imati svoj tim za razvoj i dizajn. Tim koji radi na razvoju i dizajnu
jedne cjeline ne mora imati ogromna znanja o drugim cjelinama, na taj
način im se značajno olakšava posao. Jedino što mora biti jasno
definisano između timova su načini interakcije i konekcije različitih
cjelina. Ovaj oblik dizajna donosi posebne prednosti u slučajevima kada
se različiti timovi nalaze u različitim dijelovima svijeta.
7.4. Metodologija uspostavljanja

arhitekture proizvoda
Uzimajući u obzir koliki utjecaj na proizvodnju proizvoda ima
njegova arhitektura, ista mora bi uspostavljanja sa posebnom pažnjom i
u saradnji sa velikim brojem stručnjaka iz različitih oblasti. Rezultat
procesa uspostavljanja arhitekture proizvoda je geometrijski i šematski
prikaz proizvoda u obliku jasno definisanih i detaljno opisanih cjelina i
njihove međusobne interakcije. Metodologija uspostave arhitekture
proizvoda može se podijeliti na 4 koraka:
1. Definisanje elemenata proizvoda.

2. Grupisanje elemenata u cjeline.
3. Razvoj uproštenog geometrijskog prikaza proizvoda.
4. Identifikacija obaveznih i posljedičnih interakcija između
cjelina.
106
Metodologija uspostave
arhitekture proizvoda
prikazana je na praktičnom
primjeru razvoja i dizajna
desktop uređaja za aditivnu
proizvodnju (3D printera
Ultimaker S5). Jedan od
takvih uređaja prikazan je
na slici 7.2.
Slika 7.2 Primjer desktop

uređaja za aditivnu
proizvodnju (Ultimaker S5)
7.4.1. Korak 1: Definisanje elemenata proizvoda
Prvi korak u metodologiji uspostave arhitekture proizvoda je

definisanje svih elemenata proizvoda. Elementi proizvoda
podrazumijevaju sve funkcije proizvoda koje se mogu realizovati kroz
fizičku, digitalnu ili energetsku formu. Na slici 7.3 prikazani su elementi
uređaja za aditivnu proizvodnju. Definisanje elemenata proizvoda
obavlja se na samom početku razvoja koncepta, jer svaki novi element
povećava kompleksnost proizvoda.
Strukturna nosivost Topljenje Prihvat materijala

materijala
Izvor električnog Transport
napajanja Kretanje u pravcu materijala
X ose
Zagrijavanje
Elektronika za
Kretanje u pravcu podloge
kontrolu uređaja
Y ose
Komunikacija sa Kretanje u pravcu
Dizajn uređaja Z ose
uređajem
Slika 7.3 Elementi desktop uređaja za aditivnu proizvodnju
107
Može se primijetiti da su elementi proizvoda usko vezani sa

funkcijama proizvoda. Veći broj funkcija proizvoda često znači i veći
broj elemenata proizvoda. Neke od funkcija mogu se realizovati kroz
jedan element, dok se druge realizuju kroz više elemenata.
Uspostavljanje arhitekture proizvoda je usko vezano sa metodologijom
konstruisanja proizvoda. S tim da je metodologija konstruisanja više
orijentisana na razvoj i dizajn mašina, dok se metodologija arhitekture
proizvoda može primijeniti na sve proizvode, bez obzira da li se radi o
mašinama, uređajima ili računarskim sistemima. Elementi ne definišu
detaljne funkcije svake komponente proizvoda. Detaljna razrada svake
komponente dolazi u kasnijim fazama razvoja i dizajna proizvoda
nakon što se svaka cjelina dodjeli jednom timu za razvoj i dizajn.
7.4.2. Korak 2: Grupisanje elemenata u cjeline
Korak 2 podrazumijeva formiranje cjelina koje u sebi sadrže jedan

ili više elemenata definisanih u koraku 1. Na slici 7.4 prikazana je jedna
od verzija na koji način se mogu definisati cjeline za desktop uređaj za
aditivnu proizvodnju. Definisano je ukupno 6 cjelina od kojih se 3
cjeline sastoje od po jednog elementa i 3 cjeline od po tri elementa.
Transport materijala Topljenje materijala Podloga
Transport Topljenje Zagrijavanje

materijala materijala podloge
Elektronika Mehanika Kućište
Elektronika za Kretanje u pravcu Dizajn uređaja

kontrolu uređaja X ose
Izvor električnog Prihvat materijala

Kretanje u pravcu
napajanja Y ose
Strukturna nosivost
Komunikacija sa Kretanje u pravcu
uređajem Z ose
Slika 7.4 Cjeline desktop uređaja za aditivnu proizvodnju
- Transport materijala je cjelina koja se sastoji od sklopa za

doziranje materijala i cijevi koje vode materijal do tačke topljenja
materijala. Sklop za doziranje materijala sastoji se od većeg broja
komponenata. Za desktop uređaj za aditivnu proizvodnju Ultimaker S5
108
sklop za doziranje materijala prikazan je na slici 7.5. Ovaj uređaj ima

dva sklopa za doziranje materijala zbog mogućnosti istovremenog
korištenja dva materijala.
Cijevi za vođenje Cijevi za vođenje

materijala materijala
Sklop za Sklop za
doziranje doziranje
materijala materijala
Slika 7.5 Sklopovi za doziranje i vođenje materijala
- Topljenje materijala je cjelina koja se sastoji od jednog sklopa

koji ima ulogu da topi i istiskuje materijal. Kao i kod transporta
materijala sklop za topljenje materijala sastoji se od većeg broja
komponenata. Za desktop uređaj za aditivnu proizvodnju Ultimaker S5
sklop za topljenje materijala prikazan je na slici 7.6.
Slika 7.6 Sklop za topljenje i istiskivanje materijala
109
- Podloga predstavlja cjelinu koja se sastoji od sklopa podloge.

Sklop podloge može uključivati elemente za grijanje podloge ukoliko
kompanija želi da uređaj posjeduje navedenu funkciju. Također,
podloga može posjedovati komponente koje omogućavaju kretanje
podloge po jednoj ili više osa. Različite varijante desktop uređaja za
aditivnu proizvodnju imaju različite konfiguracije ostvarivanja kretanja
po osama. Većina uređaja kombinuje kretanje sklopa za topljenje i
istiskivanje materijala i sklopa podloge.
- Elektronika predstavlja cjelinu koja se sastoji od elemenata
napajanja, ploče za kontrolu uređaja, elektronskih uređaja za
komunikaciju sa korisnikom, elektromotora i senzora.
- Mehanika predstavlja cjelinu koja se sastoji od mašinskih
elemenata linearnog vođenja, remenica, remenova, navojnog vretena i
navrtke.
- Kućište predstavlja cjelinu koja uključuje dizajn uređaja, dio za
prihvatanje materijala i fizičke komponente kućišta (sklop kućišta).
Sklop kućišta ima ulogu da objedini sve elemente i da osigura
strukturni integritet.
Iz gore obrađenog primjera može se primijetiti da su cjeline
formirane na način da se omogući da jedan tim razvija jednu cjelinu.
Ovo je najčešća praksa prilikom formiranja arhitekture proizvoda,
međutim nije jedini način. Kompleksnost proizvoda utječe na način
formiranja njegove arhitekture. Jednostavni proizvodi se mogu
posmatrati kao samo jedna cjelina a komplikovani proizvodi mogu
imati više nivoa podcjelina.
Formiranje cjelina kod komplikovanih proizvoda može se obaviti
na način da se u cjeline spajaju komponente čijim objedinjavanjem se
ostvaruje:
- Integracija više komponenata u jednu komponentu i povećava se

preciznost izrade i jednostavnost montaže.
- Omogućava se da jedan razvojni tim kontroliše razvoj
komponenata spojenih u jednu cjelinu.
- Jedna funkcija proizvoda ostvaruje se kroz jednu cjelinu
arhitekture proizvoda.
- Spajaju se komponente koje imaju istu ili sličnu tehnologiju
izrade.
- Spajaju se komponente koje imaju isti ili sličan dizajn.
- Povećava se modularnost proizvoda i olakšava se razvoj više
modela istog proizvoda.
110
- Povećava se broj standardnih komponenata u proizvodu.
7.4.3. Korak 3: Razvoj uproštenog geometrijskog prikaza

proizvoda
Geometrijski raspored definisanih cjelina proizvoda može se

prikazati uz pomoć 2D crteža, 3D crteža, 3D modela ili fizičkih modela.
Geometrijski raspored cjelina za desktop uređaj za aditivnu proizvodnju
prikazan je na slici 7.7 u obliku 2D crteža kroz dva pogleda.
Mehanika
Topljenje
materijala
Nacrt
Kućište
Podloga
Elektronika
Transport materijala
Tlocrt
Kućište
Slika 7.7 Uopšteni geometrijski prikaz rasporeda cjelina za desktop

uređaj za aditivnu proizvodnju
111
Razvojem uopštenog geometrijskog rasporeda cjelina timovi za

razvoj i dizajn proizvoda mogu uočiti potencijalne probleme sa
geometrijom, veličinom ili rasporedom pojedinih cjelina. Preporučuje
se da timovi razviju više prijedloga za raspored cjelina. Kroz diskusiju
između timova, broj prijedloga se smanjuje, eliminišu se oni prijedlozi
kod kojih se primijete problemi sa geomterijom, veličinom ili
rasporedom pojedinih cjelina. Raspored cjelina može pokazati da neke
od cjelina nisu dobro definisane te da je potrebno premještanje
elemenata iz jedne u drugu cjelinu.
Raspored cjelina je od posebnog značaja za industrijske dizajnere
jer direktno utječe na dizajn proizvoda. Industrijski dizajner treba
svojim prijedlozima da utječe na raspored cjelina sa ciljem da se dobije
proizvod sa željenim dizajnom. Ovo se posebno odnosi na slučajeve
kada se razvija korisnički usmjeren proizvod.
7.4.4. Korak 4: Identifikacija obaveznih i posljedičnih

interakcija između cjelina
Kao što je već ranije rečeno u većini slučajeva različiti timovi

razvijaju različite cjeline proizvoda. Da bi se olakšala komunikacija
između timova potrebno je uspostaviti interakcije između cjelina.
Interakcije se mogu podijeliti na planirane i posljedične. Planirane
interakcije se dalje mogu podijeliti na interacije u obliku prenosa sila,
energije ili informacija između cjelina. Pod prenosom sile
podrazumijeva se i fizički kontakt (veza) između cjelina. Posljedične
interakcije su interkacije koje nisu inicijalno planirane ali se pojavljuju
kao posljedica obavljanja planiranih funkcija od strane neke od cjelina
proizvoda. Kod mehaničkih sistema posljedične interakcije se javljaju u
obliku prenosa toplote, pojave temperature, trenja, trošenja, vibracija i
sl.
Na slici 7.8 prikazane su planirane interakcije između cjelina
desktop uređaja za aditivnu proizvodnju. Kućište dijeli interakciju toka
sile sa svim ostalim cjelinama. Kućište se mora dizajnirati na takav
način da se omogući vezivanje svih ostalih elementa na kućište. Osim
kućišta i ostalih cjelina interakcija toka sile postoji i između cjeline
Mehanika i cjeline Topljenje materijala, jer kretanje cjeline Topljenje
materijala obavlja cjelina Mehanika. Cjelina Elektronika dijeli
informacije i energiju sa svim ostalim cjelinama osim sa kućištem.
112
Transport
materijala
Topljenje
Mehanika Kućište
materijala
Elektronika Podloga
Tokovi sile Tokovi energije Tokovi informacija

Slika 7.8 Planirane interakcije između cjelina desktop uređaja za
aditivnu proizvodnju
Posljedične interakcije za desktop uređaj za aditivnu proizvodnju

javljaju se u obliku prenosa toplote, trenja, vibracija i nakupljanja
elektriciteta. Prenos toplote se dešava sa cjeline Topljene materijala na
cjelinu Mehanika. Zbog ove interakcije tim za razvoj cjeline Topljenje
materijala predvidio je rješenje za hlađenje u obliku dva ventilatora sa
dvije strane. Također, prilikom obavljanja mehaničkih radnji
pomjeranja cjeline Topljenje materijala javlja se trenje kao interakcija sa
cjelinom Mehanika, osim toga javljaju se i vibracije koje se prenose na
cjelinu Kućište. Zbog pojave trenja tim za razvoj cjeline Mehanika
propisao je podmazivanje nekih od elemenata cjeline Mehanika.
Vibracije su dovoljno male tako da se mogu zanemariti. Nakupljanje
elektriciteta je jedna od interakcija koju timovi za razvoj i dizajn ovog
uređaja nisu predvidjeli u toku razvoja. Otkrivena je od strane korisnika
nakon višemjesečne upotrebe uređaja. Interakcija se pojavljuje između
cjeline Elektronika i ostalih cjelina.
7.5. Odgođena modularnost i

uspostava platforme proizvoda
Kao što je već ranije navedeno, uspostava arhitekture proizvoda
povećava modularnost proizvoda kroz mogućnosti da se izmjenom
dizajna samo jedne od cjelina proizvoda tržištu ponudi drugi model
istog proizvoda. Na organizaciju proizvodnje veliki utjecaj ima odabir
113
koja od cjelina se mijenja prilikom izbacivanja novog modela istog

proizvoda na tržište. Ukoliko je već upostavljena proizvodnja
određenog proizvoda, poželjno je da se redizajniraju cjeline čija se
montaža vrši u kasnim fazama proizvodnje. Ovaj zahtjev se naziva
odgođena modularnost. Na ovaj način organizacija proizvodnje,
uključujući i logistiku, se značajno ne mijenja prilikom izbacivanja
svakog novog modela proizvoda, što sa sobom povlači značajne
financijske uštede. Industrijski dizajner mora obratiti pažnju da
prilikom dizajna novog proizvoda isti dizajnira na takav način da cjeline
koje se planiraju kasnije redizajnirati planira kao posljednje u procesu
montaže novog proizvoda. Cjeline koje ostaju iste za sve modele istog
proizvoda nazivaju se platforma proizvoda.
114
8. Dizajn za montažu i demontažu
Robotska ruka HAS_one kompanije Has Robotics iz Brčkog

osnovane od strane bivšeg studenta Mašinskog fakulteta iz
Sarajeva.
8. DIZAJN ZA MONTAŽU I
DEMONTAŽU
Rijetki su proizvodi kod kojih se montaža i demontaža proizvoda

uzima kao glavni faktor prilikom razvoja i dizajna. Iako montaža i
demontaža nisu glavni faktori oni su sigurno bitan faktor na koji se
mora obratiti pažnja prilikom razvoja i dizajna bilo kojeg proizvoda.
Kroz ovo poglavlje date su smjernice i primjeri kako dizajnirati
komponente proizvoda ili čitave proizvode na način da se olakša
njihova montaža ili demontaža.
Montaža je dio proizvodnog procesa i često se razmatra u sklopu
dizajna za proizvodnju. U šestom poglavlju, obrađene su neke od
smjernica za prilagođavanje dizajna proizvoda montaži ili demontaži i
istaknut je utjecaj montaže na cijenu proizvoda. Jedna od najvažnijih
smjernica za smanjene troška montaže, navedna u šestom poglavlju je
integracija više komponenata proizvoda u jednu komponentu, što je
posebno došlo do izražaja razvojem novih proizvodnih tehnologija.
115
Proizvodi kod kojih se posebna pažnja mora posvetiti montaži su

proizvodi čiju montažu i održavanje obavlja korisnik. Proizvodi kao što
su bicikla ili namještaj. Ovakvi proizvodi moraju biti dizajnirani na
takav način da njihova montaža i održavanje budu lahki, brzi i sa što
manjim mogućnostima da se napravi greška. Također, montaža se mora
obavljati sa što manje različitih alata.
8.1. Dizajn za montažu

8.1.1. Aktivnosti montaže
Često se montaža pogrešno percipira smatrajući da se pod

montažom podrazumijeva samo sklapanje proizvoda. Osim sklapanja
proizvoda montaža uključuje i druge aktivnosti kao što su:
- Prikupljanje. Pod montažom se podrazumijevaju svi procesi

koji imaju za cilj da obezbijede da komponente proizvoda budu na
odgovarajućem mjestu u proizvodnoj liniji u odgovarajuće vrijeme. U
prošlosti su se komponente držale u skladištima u velikim količinama a
danas se pribjegava takozvanoj Just in Time proizvodnji.
- Transport. Pod montažom se podrazumijeva transport
komponenti ili poluproizvoda između stanica linije montaže.
- Orijentacija komponenti. Orijentacija komponenti je
neophodna da se obavi u toku transporta od trenutka isporuke u
postrojenje za montažu do trenutka kada se treba montirati. Bez obzira
da li se vrši ručna ili automatska montaža orijentacija proizvoda može
značajno ubrzati proces montaže i smanjiti broj grešaka.
- Provjera ispravnosti montaže. Svaki proces montaže mora
proći određeni oblik provjere da li je montaže odrađena na pravilan
način. Procedure i procesi provjere ispravnosti su sastavni dio montaže.
- Dokumentovanje. Dokumentovanje svakog koraka u procesu
montaže je posebno važno jer ostavlja mogućnost da se svaki nastali
problem prati do njegovog korijena nastajanja.
8.1.2. Zašto montaža?
Postoji više razloga zašto je potrebna montaža da bi se proizveo

određeni proizvod. Jednostavnim jezikom rečeno montaža je potrebna
jer je većinu proizvoda nemoguće napraviti u obliku samo jedne fizičke
116
cjeline. Nemogućnost proizvodnje proizvoda u obliku samo jedne

fizičke cjeline može se razumjeti kroz osam razloga zbog kojih se
pojavila potreba za montažom. Za industrijskog dizajnera je bitno da
poznaje ovih osam razloga jer kroz dizajn proizvoda može da utječe na
eliminaciju nekih od njih.
1. Komponente proizvoda se moraju pomjerati jedna u

odnosu na drugu. Da bi se ostvarila određena funkcija u proizvodu
neke od komponenata se moraju pomjerati u odnosu na neke druge
komponente. Pošto se moraju pomjerati jedna u odnosu na drugu
samim tim ne mogu biti dio iste fizičke cjeline i moraju se proizvoditi
odvojeno. Izuzetak ovog pravila se javio u posljednjih nekoliko godina
pojavom aditivne proizvodnje. Aditivna proizvodnja omogućava
istovremenu proizvodnju dvije komponente koje su nakon proizvodnje
odmah sklopljene i mogu se kretati jedna u odnosu na drugu.
2. Razlika u materijalima. U cilju ostvarivanja određenih
funkcija proizvoda potrebna je upotreba različitih materijala. Većina
proizvodnih tehnologija podrazumijeva da se komponenta proizvodi od
jedne vrste materijala. Kao primjer mogu se uzeti luksuzni audomobili
koji u unutrašnjosti imaju ukrase izrađene od drveta. Zbog
nemogućnosti da se dio unutrašnjosti automobila proizvede
istovremeno jednim dijelom od plastike a jednim dijelom od drveta
potrebno je te komponente odvojeno proizvoditi i kasnije izvršiti
montažu.
3. Mogućnosti proizvodnje. Neke od komponenata je lakše
proizvesti ukoliko se podijele na jednostavnije dijelove, međutim u tom
slučaju javlja se potreba za montažom. Potrebno je da kompanija
procjeni da li se veća ušteda ostvaruje eliminacijom montaže kroz
odabir naprednijeg ali skupljeg oblika proizvodnje, koji može proizvesti
komponentu kao jedan dio, ili odabirom jednostavnijeg i jeftinijeg
oblika proizvodnje uz naknadnu montažu.
4. Održavanje i unapređenje. Svi proizvodi imaju potrebu za
održavanjem a neki i za unapređenjem. Da bi se omogućilo održavanje
proizvoda mora se predvidjeti mogućnost demontaže i montaže.
Proizvod ne smije biti dizajniran na takav način da postoje neke od
komponenata do kojih se ne može doći kroz proces demontaže.
Ukoliko tim za razvoj i dizajn proizvoda želi ostaviti mogućnost
unaprjeđenja proizvoda kroz izmjenu nekih od njegovih komponenata
u tom slučaju posebna pažnja se mora posvetiti procesu montaže. Isto
117
vrijedi za proizvode kod kojih se predviđa da održavanje i unapređenje

može obaviti korisnik.
5. Različitost funkcija. Svaka nova funkcija proizvoda može
proizvesti potrebu za montažom. Veći broj funkcija povećava obim i
kompleksnost montaže. Kao primjer može se uzeti krov automobila, u
slučaju kada obavlja samo funkciju krova automobila proizvodi se i
montira kao jedna komponenta, u slučaju kada ima dodatnu funkciju
da se može otvoriti tada mora postojati posebna linija montaže samo
krova automobila.
6. Dizajn. Montaža se može javiti kao posljedica komplikovanog
dizajna proizvoda. Ukoliko je oblik određene komponente proizvoda
dovoljno komplikovan da se ista ne može proizvesti iz jednog dijela
tada se vrši podjela te komponente na više dijelova koji se nakon
proizvodnje sklapaju u jedan sklop. Proizvodi kod kojih se poseban
akcenat stavlja na dizajn mogu imati komplikovanu i zahtjevnu
montažu. Kao primjer mogu se uzeti današnji prizvodi koji imaju
takozvani čisti dizajn kod kojeg se traži da se na proizvodu ne vide
elementi veze kao što su vijci ili zakovice.
7. Cijena. Željena finalna cijena proizvoda može utjecati na to da
li će se određeni sklopovi izrađivati kroz montažu ili će se pokušati
ostvariti inegracija komponenata tog sklopa u jednu komponentu.
8.1.3. Principi dizajna za bolju montažu?
Osnovna ideja dizajna za montažu je da se kroz dizajn proizvoda

smanji broj komponenata koji se moraju sklapati, da se pojednostavi
montaža i da se smanji cijena montaže, uz zadržavanje iste
funkcionalnosti proizvoda. Principi dizajna za montažu mogu se
sumirati kroz nekoliko glavnih tačaka.
1. Smanjiti i pojednostaviti što veći broj komponenata u

proizvodu. Manji broj komponenata u proizvodu za sobom povlači
jednostavniju, jeftiniju i bržu montažu. Također, manji broj
komponenata smanjuje broj kvarova u proizvodu i smanjuje broj svega
vezanog za proizvodnju tog proizvoda (radne snage, crteža, kontrole,
komada u skladištu, itd.).
2. Koristiti što veći broj standardnih komponenti i
standardnih materijala. Upotreba standardnih komponenata
smanjuje broj komada koji se moraju držati na skladištu jer su kao
118
standardni elementi lahko dostupni. Također, na ovaj način se olakšava

i ubrazava montaža i smanjuje njena cijena.
3. Dizajnirati komponenete tako da se mogu montirati samo
na jedan način. Prilikom dizajna, dizajner može kroz oblikovanje
koponente dizajnirati komponentu na takav način da se može montirati
samo na jedan način. Upotrebom ovog principa smanjuju se greške
prilikom montaže i održavanja proizvoda.
4. Dizajnirati komponente na način da im orijentacija i
prihvatanje budu jednostavni. Komponente ne bi trebale imati oblik
koji otežava prihvatanje i manupulaciju sa njima. Ovo je posebno
izraženo kada se radi o automatskoj montaži.
5. Minimizirati elastične komponente. Broj elastičnih
komponenata kao što su remenovi, plastične cijevi, gumeni zaptivači,
itd., u proizvodu treba smanjiti na minimum ukoliko to neće narušiti
funkciju proizvoda. Elastične komponente su problematične za
manipulaciju i sklone kvarovima.
6. Minimizirati smjerove (ose) montaže. Ukoliko je moguće
sve komponente se trebaju montirati u jednom pravcu (u pravcu jedne
ose), bez potrebe da se komadi okreću.
7. Minimizirati i optimizovati veze između komponenata.
Na svim mjestima gdje je to moguće potrebno je izbaciti upotrebu
vijaka a ubaciti neki drugi oblik veze koji ne traži dugotrajno zavrtanje
vijaka. Preporučuje se upotreba uklapanja komponente u komponentu
pomoću zakački. Ukoliko se vijci moraju koristiti preporučuje se
upotreba što većeg broja istih vijaka za sve veze na proizvodu.
8. Dizajniranje modularnih proizvoda. Modularni proizvodi su
jednostavniji za proizvodnju i montažu. Modularnost proizvoda je
obrađena u poglavlju 7.
8.1.4. Praktična upustva dizajna za bolju montažu
Neka od praktičnih upustava dizajna za bolju montažu su:
- Pokušajte redizajnirati proizvod tako da smanjite broj

komponenata što je više moguće.
- Analizirajte razloge zašto su neke komponente dizajnirane kao
odvojeni dijelovi. Da li je moguće izvršiti njihovu integraciju u
jednu komponentu?
- Analizirajte da li je moguće neku od komponenata potpuno
izbaciti iz proizvoda.
119
- Upotrijebite manji broj većih elemenata za vezu umjesto većeg

broja manjih elemenata.
- Dizajnirajte proizvod na način da se vijci sklapaju po Z osi,
odozgo prema dole.
- Umjesto više zaptivača ispod svakog vijka, koristite jedan
zaptivač koji pokriva površinu ispod svih vijaka.
- Minimizirajte broj kablova u proizvodu.
- Smanjite vrste upotrijebljenih kablova u proizvodu.
- Dizajnirajte proizvod na način da se sva elektronika u
proizvodu nalazi na jednom mjestu.
- Ukoliko u proizvodu imate jednu komponentu na koju se sve
ostale komponente montiraju, dizajnirajte proizvod na takav
način da se ta glavna komponenta ne mora okretati prilikom
montaže ostalih komponenata.
- Minimizirajte potrebu za okretanjem i pozicioniranjem
komponenata.
- Smanjite broj različitih vrsta komponenata za vezu.
- Dizajnirajte komponente na takav način da kroz dizajn
spriječite pogrešnu montražu.
- Ukoliko predvidite kupovinu gotovih komponenata ili sklopova
od drugih proizvođača, kupite ih sklopljene i testirane.
- Predvidite žljebove i utore na komponentama tako da se ne
moraju ručno poravnavati.
- Na svim mjestima gdje je moguće propišite što šire tolerancije.
- Komponente za koje smatrate da će se često kvariti u proizvodu
predvidite za montažu kao posljednje. Olakšajte montažu
takvih komponenata.
- Komponente dizajnirajte kao osno simetrične ukoliko je
moguće. Ukoliko se simetričnost ne može postići, naglasite
nesimetričnost.
8.1.5. Dizajn za ručnu ili automatsku montažu
Proizvod dizajniran u skladu sa smjernicama za laganu ručnu

montažu imati će laganu i automatsku montažu. Bez obzira o kojoj vrsti
montaže se radi smjernice dizajna za montažu su iste. Posebnu pažnju
treba obratiti ukoliko se montaža vrši zavarivanjem uz pomoć
robotskih ruku. U takvim slučajevima moraju se predvidjeti mogućnosti
pristupa robotske ruke do tačke zavarivanja. Ručna montaža je
fleksibilnija, jer se određene radnje mogu propisati radniku da ih
120
realizuje prilikom montaže, u tom slučaju industrijski dizajner ima veću

slobodu u dizajnu. Automatska montaža je precizinija, greške su
svedene na minimum i pogodna je za masovnu proizvodnju.
8.2. Dizajn za demontažu

Do početka 2000-tih godina o demontaži se razmišljalo samo sa
aspekta održavanja i unaprjeđenja proizvoda. Demontaža se vršila u
slučajevima kada se treba izvršiti popravka proizvoda ili kada se vrši
njegovo unapređenje. Tim za razvoj i dizajn proizvoda razmišljao je
samo o tome kako dizajnirati proizvod na takav način da demontaža u
slučaju održavanja ili unaprjeđenja bude što jednostavnija. Početkom
2000-tih godina kao jedan od najvažnijih aspekata cjelokupne industrije
postaje očuvanje životne sredine. Zaštita životne sredine postaje
značajan faktor razvoja i dizajna proizvoda. Uvodi se pojam održivosti i
reciklaže proizvoda. Reciklaža i održivost proizvoda je poseban proces
koji se obrađuje u posebnim knjigama namijenjenim isključivo za to.
Ovdje će se obraditi samo aspekti reciklaže bitni za demontažu.
Reciklaža se može obavljati zbog dva razloga, ponovne upotrebe
komponenata proizvoda ili reciklaže materijala od kojih su
komponente napravljene. U oba slučaja reciklaže, načini demontaže
mogu bitno utjecati na brzinu i sposobnost reciklaže proizvoda.
Preporuke za demontažu prilagođenu reciklaži mogu se sumirati kroz
nekoliko smjernica:
- Sve komponente od različitih materijala moraju biti
rastavljive. Veze između komponenta proizvoda koje su od različitih
materijala trebale bi biti lahko rastavljive. U slučajevima ukoliko takve
komponente nisu rastavljive potrebeno je konstruisati specijalne
sisteme za sortiranje različitih materijala nakon fizičkog
(destruktivnog) rastavljanja, što poskupljuje proces reciklaže.
- Upotreba što manje različitih materijala. Veći broj različitih
materijala u proizvodu poskupljuje i komplikuje reciklažu. Preporučuje
se upotreba istih materijala za komponente koje su u vezi jedna sa
drugom. Također, ukoliko je moguće preporučuje se da materijal
elemenata za vezu bude isti kao materijal komponenata koje veže.
121
122
9. Dizajn za čovjeka (iskustvo)
Staklena vrata kompanije Termoglas iz Živinica
9. DIZAJN ZA ČOVJEKA (ISKUSTVO)
Zašto prilikom razvoja i dizajna proizvoda razmišljati samo o

tehničkim, ekonomskim, ergonomskim i estetskim aspektima
proizvoda? Zašto ne razmišljati i o emocionalnim (psihološkim,
iskustvenim) aspektima? Zašto ne razmišljati i o tome koje emocije u
korisniku budi korištenje novog proizvoda. Da li je korištenje proizvoda
emocionalno ugodno iskustvo za korisnika? Na ova pitanja pokušava
odgovoriti koncept dizajn za čovjeka (iskustvo) (Human Centered
Design). Dizajn za čovjeka podrazumijeva koncept u kojem se čovjek
stavlja na centralno mjesto procesa razvoja i dizajna proizvoda, svi
ostali aspekti se prilagođavaju dizajnu za čovjeka.
Koncept se pojavio u posljednjem desetljeću u velikim
kompanijama koje su skoro u potpunosti usavršile sve ostale aspekte
razvoja i dizajna proizvoda (proizvodnju, montažu, arhitekturu, itd.).
Kompanije su se pitale da li postoji još neki način za unapređenje
proizvoda. Koncept dizajn za čovjeka, u već multidisciplinaran proces
razvoja i dizajna proizvoda, uključuje i psihologiju.
Analizira se ljudsko ponašanje i ljudske emocije prilikom upotrebe
proizvoda. Pokušava se odgovoriti na pitanje zašto je određeni dizajn
123
nekome privlačan a nekome ne. Javljaju se nova zanimanja kao što su

psiholog za dizajn.
9.1. Psihopatologija proizvoda

Psihopatologija je nauka koja se bavi proučavanjem, klasifikacijom i
opisivanjem psihičkih poremećaja i njihovih simptoma. Psihopatologija
proizvoda bi se mogla definisati kao nauka koja se bavi izučavanjem
problema koje ima korisnik, a koji nastaju korištenjem određenih
proizvoda. Don Norman u knjizi „The design of everyday things“ to
odlično objašnjava na primjeru jednostavnog proizvoda kao što su
ulazna vrata. Ukoliko čovjeka koji nikada nije prošao obuku za pilota
postavimo da upravlja avionom razumljivo je da on to neće biti u
mogućnosti, zbog kompleksnosti sistema upravljanja. Međutim, zašto
bi isti problem imali prilikom prolaska kroz vrata tržnog centra koja se
moraju otvarati samo u jednom smjeru. Sigurno ste doživjeli da gurate
vrata koja se moraju vući, da vučete vrata koja se moraju gurati ili da
vučete ili gurate vrata koja klize lijevo ili desno. Zašto upotreba
jednostavnog proizvoda kao što su vrata mora biti ovoliko konfuzna?
Zašto način upotrebe vrata nije izričito vidljiv kroz dizajn proizvoda?
Da li je problem do Vas ili vrata nisu dizajnirana dobro? Koncept dizajn
za čovjeka (iskustvo) kaže da je najbolje dizajniran onaj proizvod koji
kroz dizajn „priča (prezentuje)“ svoj način upotrebe. Ukucajte “Norman
doors” u Google pretraživač i naći će te zanimljive tekstove o tome
koliko dizajn jednostavog proizvoda može utjecati na percepciju
čovjeka o tom proizvodu i koliko negativnih emocija u čovjeku može
probuditi loše dizajniran proizvod.
Dvije najvažnije karakteristike dobrog dizajna su otkrivanje
(Discoverability) i razumijevanje (Understanding).
Otkrivanje predstavlja osobinu proizvoda koja govori o tome da li
proizvod kroz svoj dizajn otkriva koje akcije je moguće izvesti sa
proizvodom, na koji način i u koje vrijeme. Razumijevanje predstavlja
osobinu koja govori o tome šta te akcije znače, šta će se desiti ukoliko
se izvrši određena akcija. Da li je to korisniku jasno kroz dizajn
proizvoda. Vrata koja gurate a ona se trebaju vući predstavljaju primjer
šta se desi kada proizvod nema osobinu otkrivanja. Bez obzira da li se
radi o vratima ili o bilo kojem drugom proizvodu, proizvod mora biti
dizajniran na takav način da kroz elemente dizajna prirodno ukazuje na
način svog korištenja. Problem vrata se jednostavno rješava tako što se
124
vrata dizajniraju sa ručkom ili bez nje. Ukoliko je vrata potrebno

gurnuti tada se sa te strane dizajniraju bez ručke ali uz dodatak
elementa koji ukazuje da se vrata moraju gurnuti (može to biti
vertikalna ili horizontalna linija od drugačijeg materijala u odnosu na
ostatak vrata) a sa druge strane dizajniraju se na način da postoji mjesto
koje korisnik može povući rukom (neki oblik ručke). Naravno, bitno je
naglasiti da je ovaj princip dizajna moguće u potpunosti implementirati
samo kod jednostavnih proizvoda, kompleksni elektronski uređaji
moraju posjedovati neki oblik upustva za korištenje ili obuke.
9.2. Dizajn interakcije i dizajn iskustva

Dizajn mašina i uređaja prvo je pripadao isključivo inžinjerima (ili
zanatlijama u dobu prije industrijske revolucije). Takav dizajn, koji je
aktualan i danas, nazivamo industrijskim dizajnom. Kako je značaj
izgleda proizvoda rastao tako su se u njegov dizajn uključivali i
umjetnici, danas poznatiji kao dizajneri proizvoda. Naredni korak u
procesu razvoja i dizajna proizvoda je uključivanje psihologa u taj
proces. Danas bi se dizajn proizvoda mogao podijeliti na:
- Industrijski dizajn. Čija definicija po udruženju industrijskih

dizajnera amerike glasi: Industrijski dizajn je profesionalni
servis za kreiranje i razvoj koncepata i specifikacija koje
optimiziraju funkciju, vrijednost i izgled proizvoda za
zajedničku dobit korisnika i proizvođača.
- Dizajn interakcije koji u svom fokusu istraživanja ima odnose
čovjeka sa tehnologijom. Glavni cilj je poboljšanje shvatanja
čovjeka šta se može uraditi sa proizvodom, šta se trenutno
dešava i šta će se desiti u budućnosti kao rezultat određene
akcije sa proizvodom.
- Dizajn iskustva koji vodi brigu o tome da se užitak korištenja
proizvoda maksimizira.
Većina današnjih proizvoda i mašina je dizajnirana na način da

funkcioniše koristeći osnovne logičke operatore, setove pravila i
procedura. Inžinjeri ih dizajniraju na takav način da ukoliko se slijedi
pravilno propisani set pravila i procedura sve će funkcionisati
besprijekorno, međutim ukoliko se napravi bilo koja greška u slijeđenju
pravila i procedura to može dovesti do posljedica koje se mogu kretati
125
od „bezazlenih“ kao što je frustracija korisnika, do opasnih kao što je

smrt (ukoliko se radi o industrijskim mašinama). Ono što inžinjeri
često zaboravljaju je činjenica da će čovjek sigurno prije ili kasnije
napraviti grešku pri slijeđenju propisanih pravila. Ukoliko covjek
napravi takvu grešku i dođe do ozbiljnih posljedica, da li je to greška
čovjeka ili je greška mašine (proizvoda) koja mu je dopustila da napravi
tu grešku? Veliki broj nesreća se propisuje ljudskoj grešci, a u biti se
radi o loše dizajniranom sistemu, proizvodu ili mašini. Industrijski
dizajn akcenat stavlja na pravilno funkcionisanje mašine uz ekonomska,
proizvodna, ergonomska i ostala ograničenja, međutim ne izučava
čovjeka i njegovu interakciju sa mašinom. Industrijski dizajn
podrazumijeva da se čovjek u potpunosti prilagodi mašini, a ne da
mašina u što većoj mjeri bude prilagođena čovjeku. Ovo su samo neki
od razloga nastanak dizajna interakcije i dizajna iskustva, te
uključivanja psihologije u proces razvoja i dizajna proizvoda.
9.3. Osnovni principi interakcije

čovjeka i proizvoda
Najbolje dizajnirani proizvodi su oni koji pružaju korisnicima
najbolja iskustva. Ukoliko pitate inžinjere da li su razmišljali o tome
kakva će biti iskustva korisnika prilikom upotrebe njihovog novog
proizvoda, većina će reći da je to nebitna stvar i da su im glavne vodilje
prilikom razvoja i dizajna novog proizvoda bili ekonomski, tehnički i
eventualno ergonomski aspekti. Međutim, kada iste te inžinjere pitate
koji im je najdraži automobil tada će te primijetiti da će krenuti da
diskutuju o aspektima automobila kao što su osjećaj pri ubrzavaju sa
automobilom, o tome kako se osjećaju prilikom vožnje tog automobila,
kako se osjećaju dok sjede za upravljačem tog automobila, da li je sve
dostupno u unutrašnjosti, da li je sve lijepo dizajnirano, itd. Može se
primijetiti da se prilikom opisa automobila veoma brzo prelazi sa
nabrajanja tehničkih karakteristika na opisivanje emocija koje
automobil izaziva kod korisnika i na nabrajanje pozitivnih ili negativnih
iskustava koja su korisnici imali sa automobilom. Nije rijedak slučaj da
neki proizvod ne doživi uspjeh na tržištu iako ima odlične tehničke
karakteristike i prihvatljivu cijenu. Iskustvo korištenja proizvoda može
biti pozitivno ili negativno. Ukoliko se proizvod prilikom upotrebe
„ponaša“ neočekivano to može izazvati negativne emocije kod korisnika
126
kao što su zbunjenost, frustracije i čak ljutnju. Međutim, ukoliko je

upotreba proizvoda jednostavna i ugodna, to izaziva pozitivan osjećaj
zadovoljstva kod korisnika.
Kroz interakciju sa proizvodom korisnik mora, na što jednostavniji
način, da otkrije svrhu proizvoda, način upravljanja sa proizvodom i
koje akcije su moguće da se izvrše u određenom trenutku. Kao što je
ranije navedeno proizvod mora imati osobinu otkrivanja
(Discoverability). Da bi proizvod posjedovao osobinu otkrivanja,
prilikom razvoja i dizajna svake komponente proizvoda, mora se
primijeniti jedan ili više osnovnih principa interakcije:
- prepoznatljivost (Affordances),
- signalizacija (Signifiers),
- ograničenja (Constraints),
- mapiranje (Mappings) i
- povratna informacija (Feedback).
9.3.1. Prepoznatljivost
U trenutku kada korisnik prilazi proizvodu prvi oblik interakcije

između korisnika i proizvoda je prepoznatljivost. Prepoznatljivost
predstavlja osobinu proizvoda koja treba da omogući korisniku da kroz
dizajn proizvoda nauči što više o proizvodu. Prepoznatljivost
predstavlja jedan od razloga zašto određeni proizvodi različitih
proizvođača izgledaju skoro pa identično. Najbolji primjer primjene
prepoznatljivosti su mobilni uređaji. Dizajn mobilnih uređaja gotovo
svih proizvođača je skoro identičan. Sličan dizajn omogućava
prepoznatljivost upotrebe i stvara manje konfuzije kod korisnika.
Upotreba bilo kojeg mobilnog uređaja je skoro identična.
Prepoznatljivosti na dizajnu mobilnih uređaja današnjice su veliki
ekran na dodir, nekoliko tipki sa strane, nekoliko stvarnih ili digitalnih
tipki na dnu ekrana, konektor za punjenje i konektor za slušalice.
9.3.2. Signalizacija
Pod signalizacijom se podrazumijeva postavljanje signala ili oznaka

na proizvod. Signali ili oznake imaju zadatak da pokažu gdje i na koji
način se određena akcija može izvršiti. Oznake mogu biti u obliku
teksta ili međunarodno usvojenih simbola. Poželjno je da oznake budu
sastavni dio dizajna proizvoda a ne da odskaču od dizajna i da je
127
očigledno da su naknadno dodate proizvodu. Klasičan primjer loše

postavljenih oznaka su tekstualne oznake „gurni“ i „vuci“ na vratima.
Zbog loše dizajniranih vrata koja dovode do zabune kod korisnika da li
se moraju gurnuti ili vući vlasnici objekata na vrata dodaju tekstualne
naljepnice koje odskaču od dizajna i narušavaju izgled proizvoda.
Značaj signalizacije je posebno došao do izražaja uvođenjem sve
većeg oblika digitalizacije proizvoda. U vremenu prije digitalizacije
fizička dugmad je signalizirala gdje korisnik može pritisnuti a natpis ili
simbol na dugmetu je signalizirao koja akcija se može izvršiti.
Uvođenjem digitalizacije, fizička dugmad su nestala a ekrani osjetljivi
na dodir postali su jedno veliko „dugme“ na koje se može „kliknuti“ na
bilo kojem mjestu. Postalo je izuzetno važno da se upotrebom
signalizacije korisniku „kaže“ gdje se može kliknuti za izvršenje
određene akcije.
9.3.3. Ograničenja
U cilju pojednostavljenja i smanjena mogućnosti da korisnik

napravi grešku prilikom upotrebe proizvoda, poželjno je da dizajner na
proizvod postavi što je moguće veći broj ograničenja. Ograničenja
predstavljaju jedan od najvažnijih oblika interakcije, posebno su
poželjna sa aspekta sigurnosti. Neka od ograničenja dizajner postavlja
na proizvod, a nekih se mora pridržavati. Dijele se na fizička,
kulturološka, semantička i logička.
9.3.3.1. Fizička ograničenja
Fizička ograničenja su najpoznatiji tip ograničenja i najviše se

primjenjuju u praksi. Posebno su pogodna kod proizvoda koje korisnik
sam mora sklopiti. U tom slučaju, spojevi se dizajniraju na takav način
da svaki spoj odgovara samo na jedno mjesto. Isti princip se koristi kod
igračaka koje djeca sama sklapaju. Na ovaj način se smanjuje
mogućnost pojave greške prilikom sklapanja.
Kao primjer loše dizajniranog proizvoda može se uzeti mala AA
baterija ili USB konektor (i USB memorija verzije 2 i 3 (Slika 9.1)). Na
ovim proizvodima fizička ograničenja su postavljena na pogrešan način.
128
Slika 9.1 AA baterija (lijevo), USB 3.0 konektor desno
Zbog postavljenih fizičkih ograničenja oba proizvoda se moraju

upotrijebiti na tačno određen način (okrenuti pravilno). Međutim to
nije jasno uočljivo i u slučaju baterije postoji mogućnost pogrešnog
postavljanja. Veliki broj korisnika prilikom zamjene baterije novu
bateriju okrene na pogrešnu stranu (zamjeni polove baterije). Iako
postoji signalizacija na koji način se baterija mora postaviti u uređaj,
većina korisnika ne obraća pažnju na signalizaciju i pogrešno postavi
bateriju. Nakon što korisnik shvati da je pogrešno postavio bateriju, istu
okrene na drugu stranu. U ovom slučaju, navedena greška može
uzrokovati oštećenja na drugim sistemima u uređaju gdje se baterija
postavlja. Isti problem se dešava kod USB konektora. Oba ova problema
mogu se vrlo jednostavno riješiti pravilnom primjenom fizičkih
ograničenja ili dizajniranjem proizvoda na način da je svejedno na koju
stranu se proizvod okrene (potpunim uklanjanjem fizičkih
ograničenja). Problem USB konektora je riješen upravo na način da se
novi konektor, takozvani USB C (Slika 9.2) konektuje bez obzira kako je
okrenut.
129
Slika 9.2 Konektor USB C
Fizička ograničenja su se mogla dodati na AA bateriju na način da

joj je jedan kraj širi a drugi uži. Na ovaj način korisnik bi svaki put
bateriju okrenuo na pravu stranu. Iako su proizvođači baterija svjesni
navedenog problema, nove baterije se i dalje dizajniraju i proizvode na
isti način. Razlog leži u takozvanom problemu nasljeđa. Svi uređaji koji
su trenutno u upotrebi koriste iste baterije. Novi dizajn baterija bi
zahtijevao izmjenu kućišta za baterije u već postojećim uređajima, ili
istovremenu proizvodnju novih i starih baterija. Industrijski dizajner
mora biti svjestan dvije jako važne činjenice vezane za fizička
ograničenja. Prva je da postavljanje ograničenja može u nekim
slučajevima povećati cijenu proizvoda, a druga je da ne postavljanje
ograničenja ponekad može imati tragične posljedice. Kao primjer može
se uzeti automobil. Kod automobila sa ručnim mjenjačem brzina
moguće je prebaciti iz prve u četvrtu ili petu brzinu. Isto tako moguće
je pri velikoj brzini (vožnji u četvrtoj, petoj ili šestoj brzini) slučajno
prebaciti u prvu ili drugu brzinu. Oba scenarija su moguća jer ne
postoje fizička ograničenja koja to spriječavaju i u oba scenarija može
doći do tragičnih posljedica. Dodavanje sistema koji će spriječiti vozača
da napravi neku od navedenih grešaka značajno poskupljuje automobil.
Ukoliko korisnik napravi takvu grešku i ukoliko dođe do tragičnih
posljedica, da li je to greška korisnika ili loše dizajniranog sistema?
Posebno uzimajući u obzir činjenicu da u mnogim automobilima ne
postoje upozorenja za takve scenarije.
130
9.3.3.2. Kulturološka ograničenja
Određena tržišta zahtijevaju proizvode dizajnirane u skladu sa

kulturološkim ograničenjima. U kulturološka ograničenja spadaju
ograničenja koja najčešće nisu definisana standardom ili zakonom.
Primjer kulturološkog ograničenja je vožnja lijevom ili desnom stranom
ulice u različitim dijelovima svijeta. Iako je ova pojava danas uvedena u
zakone, njeno porijeklo je kulturološko. Većina zemalja u kojima se
vozi lijevom stranom, u prošlosti su bile pod upravom Velike Britanje,
dok je većina zemalja u kojima se vozi desnom stranom u prošlosti bila
pod upravom Francuske. Još uvijek je nepoznat tačno određeni razlog
zašto su se određene zemlje odlučile da se automobili (u početku
konjske kočije) voze lijevom ili desnom stranom. Kao što je već poznato
automobil mora biti posebno prilagođen za vožnju na određenoj strani
ulice (upravljač se nalazi na suprotnoj strani od one strane po kojoj se
vozi). Naravno, automobil prilagođen za jednu stranu ulice može se
voziti po drugoj, međutim to može biti jako konfuzno za vozača.
Također, takva pojava izazizva pozornost drugih učesnika u saobraćaju.
Na gornjem primjeru može se vidjeti koliko veliki utjecaj na razvoj
proizvoda može imati jedno kulturološko ograničenje. Ukoliko
automobilska kompanija napravi veći broj automobila koji su
prilagođeni za jedno tržište (za vožnju jednom stranom) nego što se
kasnije proda, iste te automobile ne može prebaciti na drugo tržište.
Negativni primjer utjecaja kulturoloških ograničenja na razvoj
proizvoda može se primijetiti kroz činjenicu da se svi „pozitivni“
proizvodi najčešće dizajniraju u bijeloj ili u veselim bojama, dok se
„negativni“ proizvodi dizajniraju najčešće u crnoj boji. Kao primjer opet
se može uzeti automobil, većina porodičnih i malih automobila
dizajnira se u nekoj od veselih boja, dok se veliki sportski automobili
najčešće dizajniraju u crnoj boji. Vrijedi nepisano pravilo da ako
dizajner želi prikazati proizvod „opasnim“, oboji ga u crnu boju.
Nažalost, vjeruje se da ova pojava svoje korijene vuče iz rasizma prema
ljudima sa crnom bojom kože.
9.3.3.3. Semantička ograničenja
Semantička ograničenja predstavljaju ograničenja koja su

definisana kroz neki oblik univerzalno prihvaćenih značenja određenih
stvari ili pojava. Univerzalno je prihvaćena činjenica da crvena boja
predstavlja opasnost ili upozorenje. Ukoliko se kroz dizajn želi ukazati
131
na neki oblik opasnosti ili ukazati na važnost tog dijela proizvoda taj
dio se oboji u crevnu boju. Dizajner, htio to ili ne, opasni dio na
proizvodu mora obojiti u crvenu boju.
9.3.3.4. Logička ograničenja
Logička ograničenja proizlaze iz opće prihvaćenjih činjenica koje se

moraju poštovati. Logično je da se numerički dio tastature nalazi na
desnoj strani jer je većina korisnika tastature dešnjaci. Logička
ograničenja se mogu primijeniti i kod dizajna za montažu. U
slučajevima kada se veći broj manjih dijelova sklapa na jedan veći dio,
nema potrebe da se veliki dio posebno označava i da se objašnjava
proces njegove montaže. Logično je da se manji dijelovi sklapaju na veći
dio, a ne obrnuto. Također, posljednji dio koji se sklapa može se
postaviti samo na jedno određeno mjesto, jedino preostalo mjesto, tako
da je taj dio logički ograničen, ne mora biti ograničen na neki drugi
način.
9.3.4. Mapiranje
Pravilno (prirodno) mapiranje mogućih radnji na proizvodu

značajno olakšava upotrebu proizvoda. Najbolji primjer lošeg mapiranja
može se primijetiti kod rasporeda prekidača za svjetla u velikim
prostorijama kao što su amfiteatri. Uvijek su prekidači grupisani na
jednom mjestu bez posebne signalizacije koji prekidač je za koje svjetlo.
Korisnici tih prostorija navedeni problem rješavaju dodatnim ručnim
postavljanjem oznaka ili naljepnica na svaki prekidač. Naravno,
proizvodnja različitih prekidača, prilagođenih različitim prostorijama,
nije preporučljiva zbog visoke cijene, međutim moguće je pravilno
poredati (mapirati) prekidače tako da prirodno odaju informaciju koji
prekidač uključuje ili isključuje koje svjetlo. Primjer dobrog mapiranja
mogućih komandi može se vidjeti na primjeru elektronskih podešivača
automobilskog sjedišta (Slika 9.3). Komande za podešavanje sjedišta su
dizajnirane na način da imitiraju izgled sjedišta. Pomjeranjem komande
u određenom pravcu u istom pravcu se pomjera i sjedište. Dobrim
mapiranjem izbjegnuta je potreba za korištenjem signalizacije. Nema
potrebe da se dodaje neki oblik oznaka na komande. Ovo predstavlja
značajno unapređenje proizvoda uzimajući u obzir da su komande na
ovom mjestu teško vidljive za korisnika.
132
Slika 9.3 Elektronski podešivači automobilskog sjedišta
Odlično mapiranje je ono mapiranje koje prirodno ukazuje na

način korištenja komandi ili proizvoda. S tim da je bitno naglasiti da se
pojam „prirodno“ često odnosi samo na određena kulturološka
područja. Ono što je „prirodno“ u jednoj državi ili regiji, možda nije u
drugoj.
9.3.5. Povratna informacija
Uz ranije obrađena ograničenja, povratne informacije predstavljaju

jednu od najvažnijih oblika interakcije, posebno sa stanovišta sigurnosti
i smanjenja pojave negativnih emocija kod korisnika. Povratna
informacija predstavlja koncept u kojem sistem ili proizvod mora
korisniku vratiti informaciju šta se desilo nakon izvršenja određene
radnje. U slučajevima kada korisnik izvrši određenu komandu, ukoliko
nema povratne informacije korisnik ne zna da li je pravilno izvršio
komandu i to kod njega budi osjećaj frustracije.
Primjer loše dizajniranog sistema uz lošu povratnu informaciju
može se vidjeti kod dizajna sistema za podizanje prednjih svjetala kod
automobila (Slika 9.4 – bijeli pravougaonik). Da li tri male linije na
komandi za podizanje svjetala znače da su ta svjetla maksimalno
podignuta ili maksimalno spuštena? Ukoliko korisnik pokuša podići ili
spustiti svjetla u toku vožnje, neće uspjeti primijetiti razliku između
postavke sa jednom malom linijom i postavke sa dvije ili tri linije, tj.
neće uspjeti da dobije povratnu informaciju. Razlika između jedne i
druge postavke se primijeti tek ukoliko korisnik podigne ili spusti
svjetla parkiran ispred zida.
133
Slika 9.4 Sistem za svjetla kod automobila
Ponekad sistemi ili proizvodi sami daju povratnu inforamciju bez

da je dizajner mora dizajnirati. Primjer je klasični prekidač za svjetlo u
sobi. Nakon što korisnik izvrši komandu paljenja svjetla, automatski
primijeti da li ju je izvršio na pravilan način, iz tog razloga na kućnim
prekidačima nema oznaka (signalizacije) za upaljena ili ugašena svjetla.
Gore prikazani problem sistema za podizanje svjetala mogao se
jednostavno riješiti primjenom pravilne signalizacije. Umjesto oznake
ispod komande mogle su se postaviti tri slične oznake pored komande.
Jedna u dnu sa linijom prema dole, jedna u sredini sa dvije horizontalne
linije i jedna u vrhu sa tri linije okrenute prema gore. Isti problem ne
postoji kod ostalih komandi na slici 9.4 jer za njih korisnik dobija
povratnu informaciju. Čim promijeni postavku osvjetljenosti komandne
table (komanda desno od komande za podizanje svjetala) dobije (vidi
ispred sebe) povratnu informaciju da li je to uradio na pravilan način.
Projektovanje sistema sa povratnom informacijom je uvijek
poželjno. Ukoliko to nije moguće tada se posebna pažnja mora obratiti
na pravilnu signalizaciju (označavanje). U slučajevima dizajna
kompleksnih mašina ili proizvoda mora se obratiti pažnja da se ne
postavi previše povratnih informacija. Ukoliko uređaj stalno pali ili gasi
određene lampice ili stvara veliki broj zvukova to može biti iritantno za
korisnika. Čak do te mjere da korisnici deaktiviraju takve sisteme
ukoliko je to moguće. Veliki broj povratnih informacija može dovesti do
toga da korisnik zanemari one bitne informacije zbog velikog broja
manje bitnih.
134
9.4. Ostali aspekti dizajna za čovjeka

(iskustvo)
Prethodna podpoglavlja obradila su najvažnije aspekte dizajna za
čovjeka na koje industrijski dizajner može direktno utjecati. Koncept
dizajn za čovjeka je puno širi od ovog poglavlja i od ove knjige. Iz tog
razloga u nastavku će uratko biti obrađeni ostali aspekti ovog koncepta
sa ciljem da zainteresuju čitaoca da nastavi sa obradom ovog koncepta
kroz druge knjige koje direktno obrađuju ovu oblast, što se preporučuje
svima koji imaju dodira sa razvojem i dizajnom proizvoda. Koncept
dizjan za čovjeka (iskustvo) između ostalog obrađuje i oblasti kao što
su:
- psihologija korisničkih radnji
Da bi se razvio i dizajnirao proizvod koji je ugodan za korištenje i

koji ne izaziva negativne emocije kod korisnika, industrijski dizajner
mora biti upoznat sa psihologijom interakcije korisnika sa proizvodom.
Svaka moguća radnja, koju korisnik može izvršiti na proizvodu, ili sa
proizvodom, mora biti detaljno i pažljivo analizirana i dizajnirana. Da
bi se radnje dizajnirale na pravilan način, industrijski dizajner mora biti
upoznat na koji način korisnik najčešće izvršava radnje na proizvodu.
Svaka korisnička radnja može se podijeliti na tri faze: uspostavljanje
cilja, izvršavanje i evaluaciju. Sve faze korisnik mora uspješno izvršiti.
Kao primjer može se uzeti jednostavan proizvod kao što su ulazna
vrata. Korisnik prilazi vratima i u podsvijesti upostavlja sebi cilj da ih
otvori. Nakon toga izvršava radnju, otvara vrata i podsvijesno evaluira
da li ih je otvorio ili ne. Može se primijetiti koliko je važno da vrata kroz
dizajn moraju odavati dojam na koji način se otvaraju. Čitav proces se
mora prirodno odvijati bez da korisnik mora zastajati i razmišljati na
koji način da nastavi izvršavanje radnje. Također, bitno je analizirati šta
se dešava ukoliko korisnik ne uspije izvršiti radnju, tj. otvoriti vrata? Da
li je odmah vidljivo gdje je nastao problem? Da li su vrata zaključana ili
je nešto drugo u pitanju? Da li su se možda morala gurnuti a korisnik ih
je povukao? Većina proizvoda funkcioniše odlično sve dok korisnik
uspješno izvršava željene radnje, sljedeći striktno propisana pravila,
međutim većina proizvoda počinje da izaziva negativne emocije kod
korisnika čim se pojavi prva greška. Razlog je jednostavan, većinu
proizvoda razvili su i dizajnirali inžinjeri koji od korisnika očekuju da
135
besprijekorno slijedi jasno definisani niz pravila i upustava za pravilno

korištenje proizvoda. Iako su svjesni da to korisnik neće uvijek uraditi.
Greška korisnika će se sigurno desiti. Dizajn proizvoda mora uspješno
odgovoriti i na tu pojavu.
- opšte znanje korisnika
Korisnik pristupa proizvodu na osnovu informacija (znanja) koje

mu, kroz svoj dizajn, pruža proizvod i na osnovu opšteg znanja koje
korisnik posjeduje. Postoje određena znanja koja su opšte poznata.
Industrijski dizajner se može oslonuti na činjenicu da korisnici već
posjeduju ta znanja što mu značajno može olakšati proces razvoja i
dizajna novog proizvoda. Primjer opšte poznatog znanja može se vidjeti
kroz historiju razvoja pametnih mobilnih telefona. Prilikom razvoja
prvih generacija pametnih mobilnih telefona dizajneri su morali da
pažljivo dizajniraju uređaj tako da bi on bio što jednsotavniji i
intuitivniji za upravljanje. Korisnici nisu znali kako upravljati sa takvim
uređajima, zbog čega je dizajn morao biti takav da omogući što lakše
privikavanje na korištenje novih uređaja. Međutim, danas je upravljanje
pametnim mobilnim telefonima postalo opšte poznato znanje. Današnji
dizajneri ne moraju da obraćaju pažnju na to da li će korisnici znati da
koriste njihov mobilni telefon. Industrijski dizajner mora posjedovati
podatke šta je to opšte poznato znanje za novi proizvod koji razvija.
Svaki novi aspekt novog proizvoda koji nije bio sastavni dio sličnih
proizvoda mora se posebno analizirati i to znanje se mora što je
moguće jednostavnije prenijeti na korisnike.
- teorija korisničke greške
Prilikom razvoja i dizajna novog proizvoda industrijski dizajner

mora biti svjestan da će korisnici praviti greške prilikom korištenja
njegovog proizvoda. Greške će se dešavati i u slučajevima kada se
napišu jasno definisana pravila korištenja. Cilj uvijek treba da bude da
se mogućnost pojave greške svede na minimum, posebno kod
proizvoda čija upotreba može dovesti do tragičnih posljedica. Poželjno
je da se industrijski dizajner upozna sa teorijom nastanka greške,
vrstama grešaka i razlozima zašto korisnik pravi grešku, a sve u cilju da
razvije što bolji proizvod.
136
10. Brza izrada prototipova i reverzibilni inžinjering u industrijskom dizajnu
Prototip uređaja za pomoć slabovidnim osobama prilikom čitanja.

Završni rad studentice Tabaković Amile sa Mašinskog fakulteta iz
Sarajeva. U saradnji sa kompanijom Zrak dd Sarajevo.
10. BRZA IZRADA PROTOTIPOVA I

REVERZIBILNI INŽINJERING U
INDUSTRIJSKOM DIZAJNU
Prva tehnologija koja je iz temelja promijenila industrijski dizajn je

tehnologija računarom podržanog dizajna (CAD – Computer aided
design). Razvojem modernih CAD programskih paketa 1990. godina,
između ostalog, omogućeno je da dizajneri i inžinjeri mogu napraviti
realistične prikaze svojih ideja. Danas je razvoj ovakvih softwera došao
do razine u kojoj se odvajaju klasični CAD softveri (CATIA, SolidWorks,
Inventor, itd.) od softvera za dizajn (3Ds Max, Maya, itd.).
CAD tehnologije rješile su problem vizalizacije ideje, međutim još
uvijek je postojao problem izrade realnog proizvoda (prototipa). Izrada
prototipa u to vrijeme bila je jako skupa te je često dovodila do toga da
mnoge ideje nisu nikada ugledale svjetlo dana jer njihovi kreatori nisu
imali dovoljno sredstava da ulože u razvoj prvog prototipa. Krajem
1980. godina dolazi do razvoja aditivnih tehnologija kao jedne od
najpoznatijih i trenutno najkorištenijih tehnologija za brzu izradu
prototipova. Napretku ovih tehnologija doprinijeli su i visoki zahtjevi
137
tržišta za što većom produktivnosti i što kraćim periodom razvoja

proizvoda. Iako su ove tehnologije dovele do lakše izrade prototipova,
ta izrada je i dalje bila veoma skupa. Tek u posljednjih nekoliko godina
ove tehnologije postale su široko dostupne pojavom takozvanih
desktop uređaja za aditivnu proizvodnju.
Pod reverzibilnim inžinjeringom, u industrijskom dizajnu,
podrazumijevaju se metodologije, postupci i tehnologije za razvoj i
dizajn kompletnog proizvoda ili neke od njegovih komponenata na
osnovu već postojećeg fizičkog proizvoda. Postupak se često naziva
digitalizacija fizičkih proizvoda ili komponenata. Najpoznatiji i najčešće
korišteni oblik digitalizacije je 3D skeniranje. Iako 3D skeniranje ima
širok spektar primjene, u industrijskom dizajnu se najviše primjenjuje
za digitalizaciju ručno izrađenih fizičkih modela u prirodnoj veličini.
U ovom poglavlju ukratko su obrađene oblasti reverzibilnog
inžinjeringa i aditivnih tehnologija sa posebnim akcentom na njihov
utjecaj na industrijski dizajn.
10.1. Brza izrada prototipova

10.1.1. Pojam i vrste prototipova
Iako se u industriji ustalio pojam prototip, još uvijek postoji dosta

pogrešnih tumačenja istog. Kada se spomene riječ prototip najčešće se
misli na prvi primjerak potpuno funkcionalnog fizičkog proizvoda,
međutim prototip ne podrazumijeva samo fizičke proizvode, prva
verzija novog softvera može se nazvati prototipom tog softvera.
Prototip se definiše kao predserijski proizvod najčešće namijenjen
za ispitivanja i testove prije prelaska u serijsku proizvodnju. On
predstavlja aproksimaciju proizvoda obzirom na jednu ili više osobina
od interesa. Prema ovoj definiciji, kao prototip se može posmatrati
svaki objekat koji prezentuje barem jedan aspekt proizvoda koji je od
interesa za tim za razvoj i dizajn proizvoda. Jedan od načina podjele
prototipova je na fizičke i analitičke.
Fizički prototipovi su opipljivi predmeti proizvedeni kao potpuno
ili djelimično funkcionalna aproksimacija stvarnog proizvoda. Mogu se
podijeliti na:
- modele koji izgledaju kao pravi proizvodi i koji imaju sve ili
samo neke funkcionalnosti pravog proizvoda,
138
- takozvane „proof of concept“ prototipove koji imaju za cilj brzu

provjeru određene ideje ugrađene u proizvod.
- prototip eksperimentalne opreme kojom se simuliraju stvarni
uslovi rada proizvoda da bi se isti mogao u njima testirati.
Na slici 10.1 pokazan je prototip Mars rovera, proizvedenog od

strane NASA-e, prilikom testiranja prelaska preko prepreka. Kompletan
rover predstavlja fizički prototip prve vrste, način rasporeda rebara na
točkovima predstavlja fizički protptip druge vrste koji ima za cilj da
dokaže da ideja ovog rasporeda rebara omogućuje penjanje i prelazak
preko kamenja. Raspored i oblik kamenja i ostalih elemenata na slici
desno predstavlja prototip stvarnog okruženja na Marsu.
Slika 10.1 Mars rover Curiosity
Za razliku od fizičkih prototipova, analitički protipovi nisu opipljivi

i obično predstavljaju matematički opis ili vizualizaciju ponašanja
stvarnog proizvoda. Onda kada je to moguće, i kada je dovoljno za
prikaz posmatranih osobina, umjesto izrade opipljivog modela, može se
koristiti i ova nematerijalna vrsta prototipova. Analitički prototipovi
mogu da smanje neophodan broj testiranja na fizičkim prototipovima,
jer omogućavaju da se na njima izvrše određeni proračuni i analize.
Primjeri analitičkih prototipova uključuju računarske simulacije,
sisteme jednačina u matričnom obliku i 3D računarske modele
geometrije stvarnog proizvoda (CAD modele).
Osim podjele na fizičke i analitičke prototipove, prototipovi se
mogu podijeliti i na sveobuhvatne i fokusirane.
Sveobuhvatni prototipovi posjeduju većinu, a ponekad i sve
karakteristike novog proizvoda. Ova vrsta prototipova blisko odgovara
uobičajenoj upotrebi termina „prototip“, i ustvari predstavlja potpuno
139
funckionalnu verziju proizvoda u njegovoj prirodnoj veličini. Primjer

sveobuhvatnog prototipa prezentuje se korsnicima kako bi se
identifikovali eventualni nedostaci u dizajnu proizvoda prije početka
njegove proizvodnje.
Za razliku od sveobuhvatnih prototipova, fokusirani prototipovi
posjeduju jednu ili nekoliko od ukupnog broja osobina novog
proizvoda. Primjer fokusiranih prototipova su protipovi izrađeni od
pjene, gline ili sličnih materijala, u svrhu istraživanja i eventualnog
poboljšanja samo izgleda proizvoda, ne obraćajući pažnju na ostale
karakteristike. Ovakvu vrstu prototipova najčešće izrađuju industrijski
dizajneri.
10.1.2. Brza izrada prototipova upotrebom aditivnih tehnologija
Prvi sistem za proizvodnju prototipova aditivnom tehnologijom

uvela je kompanija 3D Systems 1984. godine. Ova tehnologija, nazvana
stereolitografija, i određen broj konkurentskih tehnologija koje su se
nakon nje razvile, proizvode fizičke objekte direktno iz CAD modela.
Na slici 10.2 prikazano je formiranje jednog od slojeva, prilikom izrade
zupčanika, u CADLab-u na Mašinskom fakultetu u Sarajevu, za projekat
izrade potpuno funkcionalnog reduktora za potrebe nastave.
Slika 10.2 Formiranje jednog od slojeva prilikom izrade zupčanika
140
U principu, one podrazumijevaju čitav niz proizvodnih postupaka

kojima se objekat formira dodavanjem i vezivanjem materijala sloj po
sloj. Neki postupci podrazumijevaju topljenje materijala i njegovo
raspoređivanje sloj po sloj istiskivajući ga kroz mlaznice, neki od
postupaka koriste metode raspoređivanja vezivnog sredstva po
praškastom osnovnom materijalu sloj po sloj, dok treći postupci koriste
lasere za topljenje materijala na odgovarajućim mjestima, opet sloj po
sloj. Na slici 10.3 prikazan je izrađeni prototip zupčanika u uređaju za
aditivnu proizvodnju.
Slika 10.3 Izrađeni prototip zupčanika
Većina materijala za aditivne tehnologije su materijali bazirani na

nekom obliku polimera, s tim da se u posljednjih nekoliko godina
pojavljuje sve veći broj aditivnih tehnologija koje omogućavanje izradu
prototipova i gotovih proizvoda od ostalih vrsta materijala, kao što su
kompozitni materijali i metali. Komponente proizvedene uz pomoć
aditivnih tehnologija mogu služiti kao prototipovi koji pružaju
kompletnu vizualizaciju stvarnog proizvoda, ali isto tako mogu biti
potpuno funkcionalne i kao takve se ugraditi u gotov sklop.
10.1.3. Utjecaj aditivih tehnologija na industrijski dizajn
Aditivne tehnologije uz tehnologije reverzibilnog inžinjerstva

trenutno imaju najveći utjecaj na dalji razvoj industrijskog dizajna, taj
utjecaj se ogleda kroz:
141
- Brži razvoj proizvoda. Velika prednost aditivnih tehnologija u

odnosu na ostale tehnologije brze izrade prototipova je brzina izrade
komponenata ili gotovog proizvoda. Upotrebom aditivnih tehnologija
industrijski dizajner može u roku od nekoliko dana izraditi prototip
novog proizvoda, bez potrebe za konstrukcijom posebnih alata ili
projektovanjem posebnih tehnologija izrade. Velika brzina izrade
prototipa značajno ubrzava cjelokupni proces razvoja i dizajna novog
proizvoda. Brzina razvoja novog proizvoda, koju nude aditivne
tehnologije, posebno dolazi do izražaja u kriznim situacijama. Najbolji
primjer je trenutna pandemija korona virusa. Iznenadnom pojavom
pandemije medicinski radnici širom svijeta zatečeni su bez dovoljnog
broja zaštitne opreme. Na tržištu je došlo do velike nestašice svih oblika
zaštitne opreme kao što su zaštitna odijela, zaštitni viziri za lice,
zaštitne naočale i maske.
Poseban problem je predstavljala činjenica da je masovna
proizvodnja zaštitne opreme (kao i gotovo svih ostalih proizvoda
danas) centralizovana u samo nekoliko zemalja svijeta, dok je gotovo
sav međunarodni transport bio prekinut. Jedino rješenje je bila lokalna
proizvodnja zaštitne opreme, međutim razvoj tehnologije za
proizvodnju zaštitnih vizira i zaštitnih naočala uključuje projektovanje i
izradu specijalizovanih alata za brizganje polimera. Razvoj i izrada
takvih alata, u najboljem slučaju, ukoliko se izbace faze testiranja i
unaprjeđenja traje nekoliko sedmica.
Slika 10.4 Zaštitni vizir za lice
142
Problem je riješen primjenom aditivnih tehnologija. Došlo je do

masovnog umrežavanja, širom svijeta, individualaca („mejkera“
(makers)), fakulteta, „MakerSpace-ova“, Inovation lab-ova, kompanija i
svih ostalih koji su posjedovali uređaje za aditivnu proizvodnju. Zaštitni
vizir za lice koji se najviše proizvodio razvijen je od strane proizvođača
uređaja za aditivnu proizvodnju, kompanije Prusa iz Češke (prikazan na
slici 10.4). Kompanija Prusa je za dan razvila CAD modele vizira,
modele učinila dostupnima na internetu čitavom svijetu, a već naredni
dna viziri su proizvedeni u hiljadama primjeraka širom svijeta. Na
primjeru vizira vidi se velika prednost aditivnih tehnologija, proizvodi
se mogu proizvoditi lokalno a razmjena CAD modela se može obaljvati
putem internet alata. Do uspostavljanja masovne proizvodnje uz pomoć
brizganja polimera zaštitni viziri su za nekoliko sedmica proizvedeni u
milionima primjeraka širom svijeta. Između ostalog i u Laboratoriji za
razvoj i dizajn proizvoda na Mašinskom fakultetu u Sarajevu i na
desetinama drugih mjesta u Sarajevu i Bosni i Hercegovini.
- Jeftiniji razvoj proizvoda. Upotrebom aditivnih tehnologija
kompanija nema potrebe da angažuje eksterne kompanije za izradu
prototipova proizvoda. Na ovaj način moguće je ostvariti značajne
uštede u procesu razvoja i dizjna novih proizvoda. Trenutno većina
velikih kompanija otvara posebne centre za aditivne tehnologije u
sklopu svojih proizvodnih postrojenja. Jedan od primjera je kampus za
aditivne tehnologije kompanije BMW prikazan na slici 10.5. Kompanija
BMW je u navedeni kampus uložila 15 miliona Eura i trenutno
zapošljava 80 ljudi.
Slika 10.5 Kampus za aditivne tehnologije kompanije BMW
143
- Manja mogućnost pojave greške. Aditivne tehnologije

omogućavaju da se odmah u toku razvoja i dizajna novog proizvoda
provjere funkcionalnosti pojedinih komponenata. Provjerom
funkcionalnosti otklanjaju se potencijalne greške i unaprjeđuje
proizvod.
- Sloboda u dizajnu. Do pojave aditivnih tehnologija
industrijski dizajneri su bili ograničeni na konvecionalne tehnologije
izrade koje ne mogu odgovoriti svim slučajevima izrade kompleksnih
gemetrijskih oblika. Uz pomoć aditivnih tehnologija moguće je
proizvesti komponente ili proizvode gotovo svih oblika. Ova osobina
aditivnih tehnologija donosi, uvijek željenu, potpunu slobodu
industrijskim i produkt dizajnerima. Na slici 10.6 prikazana je lampa
proizvedena uz pomoć aditivnih tehnologija. Ovakav dizajn lampe je
nemoguće proizvesti konvencionalnim postupcima izrade.
Slika 10.6 Lampa proizvedena uz pomoć aditivnih tehnologija
- Generativni dizajn. Generativni, topološki optimizovani

dizajn podrazumijeva skoro pa idealni dizajn izrađen uz pomoć
naprednih računarskih optimizacijskih tehnika koje optimizuju dizajn
proizvoda u odnosu na maksimalne dozvoljene napone ili minimalnu
masu. Generativnim dizajnom dobijaju se kompleksne geometrijske
144
strukture koje odgovaraju prirodnom rasporedu napona u proizvodu.

Na slici 10.7 prikazana je funkcionalna (nosiva) komponenta dizajnirana
za izradu konvencionalnim metodama i ista komponenta generisana uz
pomoć generativnog dizajna.
Slika 10.7 Funkcionalna (nosiva) komponenta generisana uz pomoć

generativnog dizajna.
Mnogi autori smatraju da budućnost donosi dizajn u kojem će

unutrašnje funkcionalne komponente (mašinski elementi) biti
generisane uz pomoć generativnog dizajna a vanjiske vidljive
komponente biti dizajnirane uz potpunu dizajnersku slobodu koja će
omogućiti industrijskim dizajnerima i produkt dizajnerima da
dizajniraju proizvode kompleksnog vanjiskog oblika.
- Razvoj korisniku prilagođenih proizvoda. Aditivne
tehnologije omogućavaju proizvodnju individualnih i korisniku
prilagođenih personalizovanih proizvoda. Pošto aditivne tehnologije
proizvode proizvode iz digitalnih datoteka, izmjene i personalizacije tih
proizvoda su vrlo jednostavne, bez izmjene i dodatnog ulaganja u
proizvodnju. Na ovaj način omogućeno je da se proizvod u potpunosti
prilagodi željama korisnika. Već se pojavilo nekoliko kompanija koje
proizvode individualno prilagođene okvire za naočale.
- Multimaterijal dizajn. Konvencionalne tehnologije
proizvodnje zahtijevaju da jedna komponenta proizvoda bude izrađena
od samo jedne vrste materijala. Aditivne tehnologije omogućavaju da se
komponente proizvoda proizvode istovremeno od više vrsta materijala.
Pravilnim izborom materijala na različitim mjestima jedne komponente
proizvoda moguće je ta mjesta prilagoditi fizikalnim uslovima koja
145
vladaju na tom mjestu. Na mjestima većeg opterećenja moguće je

koristiti bolji materijal a na mjestima manjeg opterećenja lošiji
materijal. Javila se potpuno nova oblast dizajna poznatija pod nazivom
Multi Material Design. Na slici
10.8 prikazan je zupčanik
izrađen od dvije vrste
materijala. Zubi zupčanika su
izrađeni od poliamid
(Polyamide) materijala zbog
njegove veće otpornosti na
habanje a ostatak zupčanika
od standardnog PET
(Polyethylene terephthalate)
materijala.
Slika 10.8 Zupčanik izrađen od

dvije vrste materijala
- Pojednostavljena montaža. Kao što je već ranije spomenuto,

industrijski dizajner mora voditi računa o montaži proizvoda ili
njegovih komponenata prilikom dizajna. Aditivne tehnologije
omogućavaju integraciju više komponenata u jednu komponentu.
Također, omogućavaju istovremenu izradu već sklopljenih
komponenata od istog ili različitih materijala. Na ovaj način industrijski
dizajner ne mora kroz dizajn predvidjeti načine sklapanja tih
komponenata. Na slici 10.9 prikazan je primjer gdje su tri komponente
zamijenjene sa jednom
komponentom koja će se
proizvesti uz pomoć
aditivnih tehnologija. Na
ovaj način montaža
navedenih komponenata
je u potpunosti
izbjegnuta.
Slika 10.9 Zamjena više komponenata sa jednom komponentom
146
- Dostupnost. Uređaji za aditivnu proizvodnju postali su

dostupni svima. Kako individualnim industrijskim dizajnerima tako i
korisnicima proizvoda. Dostupnost ovih tehnologija omogućava
individualnim industrijskim dizajnerima, produkt dizajnerima i
inovatorima da izrade prototipove svojih proizvoda bez značajnih
finansijskih sredstava. U pojedinim slučajevima ne samo prototipove,
nego i gotove finalne proizvode spremne za prodaju. Ovo doprinosi
pojavi sve većeg broja individualaca koji samostalno razvijaju i
dizajniraju vlastite proizvode.
- Testiranja ergonomije. Ergonomija proizvoda je jedna od
osobina proizvoda koju je jako teško virtualno testirati i analizirati.
Mnogi proizvodi u svom virtualom obliku izgledaju dizajnerski odlično
i ergonomski savršeno. Međutim, nakon što se izrade i počnu
upotrijebljavati dobije se stvarni osjećaj njihovih ergonomskih
karakteristika. Upotrebom aditivnih tehnologija industrijski dizajner
može izraditi veliki broj različitih varijanti proizvoda i sve varijante
ergonomski testirati, bez značajnih finansiskih ulaganja. Na slici 10.10
prikazan je prototip uređaja za pomoć slabovidnim osobama prilikom
čitanja, razvijen na
Mašinskom fakultetu u
Sarajevu u sklopu
završnog rada u saradnji
sa kompanijom Zrak d.d.
Sarajevo. Proizvod je
dizajniran tako da
izgledom podsjeća na
logo kompanije Zrak.
Nakon izrade prvog
prototipa proizvoda,
upotrebom aditivnih
tehnologija, primijećeno
je da proizvod ima loše
ergonomske osobine.
Proizvod je prevelik za
manipulaciju jednom
rukom.
Slika 10.10 Uređaj za pomoć pri čitanju za slabovidne osobe
147
10.2. Reverzibilni inžinjering

Reverzibilni (obrnuti) inženjering (reverse engineering) je proces
koji omogućava mjerenje i snimanje, s dodirom ili bez dodira površine,
oblika i izgleda postojećeg objekta, a da bi se dobio računarski
kompatibilan digitalni oblik odnosno 3D virtuelni model. Također, pod
pojmom reverzibilni inženjering podrazumijeva se i postupak
otkrivanja tehnoloških principa proizvoda putem temeljnih analiza
njegove funkcije, načina rada i dizajna.
Kao što je već rečeno u uvodu ovog poglavlja, pod reverzibilnim
inžinjeringom, u industrijskom dizajnu, podrazumijevaju se
metodologije, postupci i tehnologije za razvoj i dizajn kompletnog
proizvoda ili neke od njegovih komponenata na osnovu već postojećeg
fizičkog proizvoda. Postupak se često naziva digitalizacija fizičkih
proizvoda ili komponenata. Najpoznatiji i najčešće korišteni oblik
digitalizacije trodimenzionalnih objekata je 3D skeniranje. Iako 3D
skeniranje ima širok spektar primjene, u industrijskom dizajnu se
najviše primjenjuje za digitalizaciju ručno izrađenih fizičkih modela u
prirodnoj veličini.
10.2.1. Historijski razvoj uređaja za 3D skeniranje
3D lasersko skeniranje počelo se razvijati u drugoj polovini XX

vijeka, u nastojanju da se preciznije kreiraju kopije postojećih površina
raznovrsnih predmeta. Takva tehnologija naročito je bila potrebna u
oblasti istraživanja i dizajna. Tehnologija 3D skeniranja nastala je 1960.
godina. Tada su napravljeni prvi skeneri koji su koristili projektore,
svjetla i kamere. Međutim, tadašnja oprema bila je ograničenih
mogućnosti, te je često trebalo mnogo vremena i napora da se objekti
precizno skeniraju. Nakon 1985. godine dotadašnja oprema zamijenjena
je skenerima koji su koristili bijelu svjetlost, sjene i lasere da skeniraju
površine. Uz upotrebu računara, tada je već bilo moguće kreirati veoma
složene modele. Krajem 1980. godina dizajnirane su i izrađene prve
kontakt sonde. One su omogućile precizno skeniranje fizičkog modela,
ali je postupak bio dosta spor. Zbog toga su stručnjaci počeli razvijati
uređaje za 3D skeniranje na principu optičke tehnologije. Koristeći
optiku mnogo brže se moglo doći do 3D virtuelnog modela. Također,
ovo je omogućilo i skeniranje mekih predmeta, koji su mogli biti
oštećeni skeniranjem s kontakt sondama. 1990. godina pojavljuju se prvi
148
„ozbiljni“ skeneri u obliku gotovog kompletnog proizvoda prilagođenog

za različite namjene. Danas postoji nekoliko velikih kompanija kojima
je primarna djelatnost proizvodnja 3D skenera, kompanije kao što su 3D
Systems, GOM i Artec. Također, tehnologija 3D skeniranja polako
dolazi i na mobilne uređaje, danas se uz pomoć boljeg mobilnog
telefona mogu dobiti 3D modeli za koje je prije nekoliko godina bilo
potrebno kupiti 3D skener od nekoliko hiljada Eura. Na slici 10.11
prikazano je 3D skeniranje uz pomoć mobilnog telefona.
Slika 10.11 3D skeniranje uz pomoć mobilnog telefona
10.2.2. Trenutne tehnologije za 3D skeniranje
Postoji jako veliki broj tehnologija 3D skeniranja, međutim sve se

mogu svrstati u dvije glavne grupe: kontaktne i beskontaktne metode.
Bezkontakte metode se dalje mogu podijeliti na pasivne i aktivne.
10.2.2.1. Kontaktne metode 3D skeiranja
Kontaktne metode 3D skeniranja rade na principu da su 3D skeneri

vezani za fiksnu platformu koja ima produženu robotsku ruku sa
sondom na vrhu. Robotska ruka se kontroliše ručno ili uz pomoć
računara. Kada sonda dodirne površinu objekta 3D skener registruje x,
y, z koordinate tačke dodira u odnosu na referentni koordinatni sistem.
Ponavljanjem ove radnje dovoljan broj puta dobija se oblak tačaka u 3D
149
prostoru (Point cloud) koje opisuju oblik skeniranog objekta.

Naknadnom računarskom obradom dobijenih tačaka formira se 3D
model skeniranog objekta. U ovu vrstu 3D skenera mogu se ubrojati i
visoko precizne 3D koordinatne mjerne mašine (Coordinate Measuring
Machines) koje služe za provjeru kvalitete izrađenog radnog komada.
Nedostatci kontaktnih 3D skenera su mala preciznost skeniranja i
mogućnost da se ošteti površina predmeta koji se skenira. Na slici 10.12
dat je primjer kontaktnog 3D skenera.
Slika 10.12 Kontaktni 3D skener
10.2.2.2. Bezkontaktne metode 3D skeiranja
Kao što im ime kaže bezkontaktni 3D skeneri ne dolaze u dodir sa

objektom skeniranja, baziraju se na nekoj od aktivnih ili pasivnih
tehnologija uz pomoć kojih se dobija visoko kvalitetan oblak tačaka koji
se može iskoristiti za reverzibilni inžinjering, virtualno sklapanje
komponenata, inžinjerske analize, analize površine ili za brzu izradu
prototipova.
- Beskontaktne aktivne metode 3D skeniranja
Aktivni skeneri emituju neki oblik radijacije ili svjetla i detektuju

njihovo odbijanje od površine. Na taj način dobija se udaljenost od
tačke emitovanja radijacije ili svjetla do tačke reflekcije na objektu.
150
Osim svjetla koriste se ultrazvučne i X zrake. Beskontaktni aktivni

skeneri mogu se podijeliti u tri osnovne grupe bazirane na sljedećim
principima:
- princip mjerenja vremena „leta“ svjetlosti (time of flight).
Bazira se na mjerenju vremena od trenutka emitovanja laserskog svjetla
do trenutka kada emitovano svjetlo osvijetli površinu (što detektuje
posebni detektor). Pošto je brzina laserskog svjetla poznata i
konstantna lako se izračunava udaljenost koju pređe emitovani laserski
zrak.
- princip pomjeranja faze (eng. phase shift). Bazira se na
upoređivanju pomjeranja faze odbijenog laserskog zraka u odnosu na
fazu standardnog emitovanog laserskog zraka. Metoda je preciznija u
odnosu na princip mjerenja vremena „leta“ svjetlosti.
- princip laserske triangulacije (laser triangualtion). Radi na
sličnom principu kao i gornje dvije metode. Laser emituje svjetlo i
osvjetljava površinu objekta. Kamera snima objekat i pronalazi tačku
koja je osvjetljena laserskim zrakom. Osvijetljena tačka se nalazi na
različitim mjestima u vidom polju kamere zavisno od toga koliko je
udaljena od lasera. Metoda se zove triangulacija jer laser, osvijetljena
tačka na objektu i kamera formiraju trougao.
Sve tri gore navedene metode 3D skeniranja imaju određene
prednosti i nedostatke, zbog čega se koriste u različitim primjenama.
„Time of flight“ metoda može se korsiti za 3D skeniranje objekata na
velikim udaljenostima, i do 2000 metara, zbog čega je odlična za
skeniranje građevinskih objekata. Njen glavni nedostatak je preciznost,
koja je relativno loša. Preciznost 3D skenera baziranih na „Time of
flight“ metodi kreće se oko jednog milimetra. Princip laserske
triangulacije ima upravo suprotne osobine u odnosu na metodu „Time
of flight“, veliku preciznost, koja se mjeri u mikrometrima ali
ograničeno radno područje, ne može skenirati objekte koji su udaljeni
više od nekoliko metara od 3D skenera.
- Beskontaktne pasivne metode 3D skeniranja
Za razliku od aktivnih metoda, pasivne metode ne emituju nikakav

oblik radijacije ili svjetla prema objektu skeniranja, baziraju se na
prikupljanju informacija na osnovu reflekcije abijentnog svjetla od
objekta skeniranja. Skeneri bazirani na ovim metodama su relativno
jeftini jer ne zahtijevaju specijalni hardver. Rade uz pomoć običnih
digitalnih kamera.
151
10.2.3. Rekonstrukcija skeniranog modela
3D skeniranjem dobija se model u obliku oblaka tačaka (point

cloud) koji može poslužiti za mjerenje ili vizalizaciju skeniranih
objekata. Međutim, većina aplikacija i radnji koje dolaze nakon 3D
skeniranja objekta zahtijeva da model bude u obliku poligonalnih
mrežastih 3D modela, površinskih modela ili CAD solid modela koji se
lako mogu editovati. Na slici 10.13 prikazan je oblak tačaka za dio Volvo
automobila.
Slika 10.13 Oblak tačaka dobijen 3D skeniranjem
Poligonalni mrežasti modeli

se jednostavno dobiju iz 3D
skeniranjem dobijenog oblaka
tačaka. Većina CAD softvera
posjeduje komandu za ovu svrhu i
omogućava automatsko generisanje
poligonalnog mrežastog modela.
Model se dobija pravoliniskim
spajanjem susjednih tačaka
dobijenih 3D skeniranjem.
Slika 10.14 Poligonalni

mrežasti model
152
Nakon spajanja tačaka popunjavaju se konture između dobijenih

linija ravnim površinama. Iako se ovakvi modeli mogu koristiti za
vizalizaciju i eventualno u nekim slučajevima za brzu izradu
prototipova oni su generalno „teški” (zauzimaju računarsku memoriju) i
nisu pogodni za dalju obradu modela (konstrukciju alata na osnovu
modela, konstrukciju kalupa za livenje, itd.), te njihov kvalitet ovisi od
kvaliteta i preciznosti 3D skenera. Na slici 10.14 dat je primjer
poligonalnog mrežastog modela.
Površinski modeli predstavljaju puno kvalitetnije modele u
odnosu na mrežaste. Podrazumijevaju model sastavljan od glatko
zakrivljenih površina koje imaju oblik skeniranog modela. Nedostatak
površinskih modela je u tome što se moraju modelirati ručno
(upotrebom seta komandi u određenom softweru) i njihov kvalitet ovisi
od znanja i iskustva korisnika programa. Na slici 10.15 prikazan je isti
model u skeniranom, mrežastom i površinskom obliku.
Slika 10.15 3D model u skeniranom, mrežastom i površinskom obliku.
CAD solid modeli koji su uz to i parametrizovani predstavljaju

najbolje modele sa stanovišta mogućnosti editovanja i proizvodnje na
osnovu tih modela. CAD modeli su još uvijek najrasprostranjeniji i
najlakši za korištenje. Prebacivanje skeniranog modela u CAD model je
izuzetno zahtjevan posao koji se može obaviti ručno upotrebom bilo
153
kojeg CAD softvera ili uz pomoć specijalizovanih softwera za te svrhe.

Trenutno najpoznatiji i najrašireniji softver za reverzibilni inžinjering u
oblasti dizajna je Geomagic Design X od 3D Systems grupacije. Često se
pravi pogrešna pretpostavka da se 3D skeniranjem objekta završava
posao digitalizacije tog objekta. Međutim, najveći obim posla dolazi
nakon samog procesa 3D skeniranja. Obrada modela čije je skeniranje
trajalo do sat vremena može trajati i do nekoliko dana ili sedmica,
zavisno od potreba za
kvalitetom finalnog 3D
modela. Na slici 10.16
prikazan je proces
razvoja dovoljno
kvalitetnog modela da
se može izvršiti
njegova proizvodanja
uz pomoć aditivnih
tehnologija. Česta
greška početnika u
oblasti reverzibilnog
inžinjeringa je pokušaj
preskakanja drugog i
trećeg koraka.
Slika 10.16 Životni ciklus 3D modela
10.2.4. Oblasti primjene 3D skenera
3D skeneri pronalaze upotrebu u mnogim granama industrije, prije

svega u oblastima kao što su: industrijski dizajn, reverzibilni inžinjering
u proizvodnji i održavanju, konstrukcija alata, mjeriteljstvo i kontrola
kvalitete proizvoda, arhitektura i građevina, prezervacija i očuvanje
kulturnog blaga, umjetnost i industrija zabave i medicina.
- Industrijski dizajn. U oblasti industrijskog dizajna
tehnologija 3D skeniranja pronalazi primjenu kada je potrebno
digitalizovati modele koje ručno izrade dizajneri prilikom dizajna
novog proizvoda, te u slučajevima redizajna postojećeg proizvoda koji
nema svoj digitalni oblik. Tako digitalizovani proizvodi mogu se lahko
editovati ili renderovati. Na slikama 10.17 i 10.18 prikazan je proces u
kojem dizajneri izrađuju model automobila od gline u njegovoj
prirodnoj veličini. Nakon što dizajneri završe dizajn automobila
154
inžinjeri skeniraju dizajnirani automobil kako bi dobili digitalizovane

kompleksne površine automobila u cilju daljeg razvoja automobila
(priprema za proizvodnju dijelova automobila, numeričke analize, itd.).
Slika 10.17 Proces izrade automobila u prirodnoj veličini od gline
Slika 10.18 3D skeniranje dizajniranog automobila
- Reverzibilni inžinjering u proizvodnji i održavanju. Često

u proizvodnji i održavanju inžinjeri nailaze na potrebe zamjene
dotrajalih dijelova za koje nemaju tehničku dokumentaciju. Ti dijelovi
se skeniraju i na osnovu skenirainh modela ide se u dalje faze razvoja i
proizvodnje datog dijela ili proizvoda.
- Konstrukcija alata. Kod kosntrukcije alata 3D skeniranje
pronalazi sličnu upotrebu kao kod industrijskog dizajna. U slučajevima
kada je potrebno konstruisati alat za livenje metala ili brziganje plastike
155
na osnovu fizičkog modela kojeg je izradio dizajner, inžinjeri skeniraju

fizički model i na osnovu njega vrše konstrukciju alata.
- Mjeriteljstvo i kontrola kvalitete proizvoda. 3D skeneri su
doživjeli veliku ekspanziju u ovoj oblasti. Upotrebom 3D skenera
moguće je veoma brzo i veoma precizno kontrolisati dimenzije
izrađenih komada u proizvodnji. Također, moguće je pratiti, u realnom
vremenu, potrošnju alata kao što su alati za brizganje plastike ili
oblikovanje limova.
- Arhitektura i građevina. U ovoj oblasti 3D skeneri se koriste
za arhiviranje i digitalizaciju starih građevina za koje ne postoji
tehnička dokumentacija. Neke od evropskih država krenule su u proces
digitalizacije čitavih gradova. U tim gradovima postoje građevine koje
su toliko stare da ne postoji tehnička dokumentacija za njih. Takve
građevine se skeniraju i na osnovu skeniranih podataka formiraju se 3D
modeli a kasnije i njihova dokumenracija ukoliko je potrebno.
- Prezervacija i očuvanje kulturnog blaga. Da bi se sačuvale
od zaborava stare građevine, nadgrobni spomenici i kiparska
umjetnička dijela, ista se skeniraju i čuvaju u digitalnom obliku.
- Umjetnost i industrija zabave. Danas se 3D skeneri koriste u
industriji zabave za kreiranje 3D virtuelnih modela, za potrebe filmova i
video igara. U slučajevima kada postoji ekvivalent modela u stvarnom
svijetu, mnogo je brže skenirati stvarni objekat nego interaktivno
kreirati model korištenjem CAD softvera za 3D modeliranje. Često,
umjetnici više vole napraviti skulpture, a zatim ih skenirati u digitalni
oblik, radije nego da direktno kreiraju 3D virtuelni model na računaru.
Nakon toga slijedi daljnja obrada i prilagođavanje željenom obliku tog
modela.
- Medicina. Medicina koristi tehnologiju 3D skeniranja za
prikupljanje podataka o obliku tijela pacijenta na mjestu gdje mora doći
neki oblik implantanta ili prostetskog dodatka. Prilikom izrade umjetne
ruke ili umjetne noge, 3D skenerom se skenira završetak ruke ili noge
pacijenta kako bi se umjetna ruka ili noga mogla izraditi na način da što
bolje odgovara pacijentu. Isti princip se koristi u dentalnoj medicini,
skenira se usna šupljina pacijenta kako bi dentalni implantant što bolje
odgovarao pacijentu
156
11. Utjecaj novih tehnologija na industrijski dizajn
Pametna košnica „HaBEEtat“. Bosanskohercegovačka

IoT (Internet of Things) StartUP kompanija.
11. UTJECAJ NOVIH TEHNOLOGIJA NA

INDUSTRIJSKI DIZAJN
Kao i u svim drugim granama nauke, tako i u industriskom dizajnu

nove tehnologije značajno su utjecale na razvoj industrijskog dizajna.
Pojavom novih tehnologija omogućeno je da se industrijskim dizajnom
bavi puno širi obim ljudi. Nekada je to bilo ograničeno samo na uzak
spektar talentovanih stručnjaka koji su radili u velikim kompanijama.
Osim već obrađenih tehnologija brze izrade prototipova i reverzibilnog
inžinjeringa postoji još nekoliko tehnologija koje je bitno spomenuti, to
su prije svega tehnologije proširene stvarnosti (Augmented Reality),
virtualne stvarnosti (Virtual Reality) i internet stvari (Internet of
Things).
11.1. Proširena stvarnost

Tehnologija proširene stvarnosti omogućava povezivanja stvarnog i
virtuelnog svijeta. Kreirani 3D CAD model moguće je insertovati u
157
stvarno okruženje, te na taj način testirati da li se i kako novi dizajn

uklapa u postojeći raspored. Za razliku od tehnologije proširene
stvarnosti, tehnologija virtualne stvarnosti omogućava da se uz pomoć
specijalnih naočala „uđe” u 3D CAD model.
Iako naizgled slične tehnologije, ipak se značajno razlikuju.
Virtualna stvarnost podrazumijeva potpuni ulazak u virtuelno
okruženje i potpuno odvajanje od stvarnog svijeta, dok proširena
stvarnost ne odvaja korisnika od stvarnog svijeta već koristi stvarni
svijet da prikaže određene informacije u obliku tekstualnih napomena,
zvukova, slika ili 3D modela.
Proširena stvarnost se definiše kao medij u kojem se informacije
virtuelno dodaju u stvarni svijet, te se na taj način ostvaruje interakcija
sa stvarnošću. Iako se pojam proširene stvarnosti pojavio nakon pojave
prvih računara, razvoj ove tehnologije intenziviran je tek posljednjih
nekoliko godina, posebno zahvaljujući razvoju pametnih (smart)
telefona i tableta odličnih hardverskih konfiguracija. Ova tehnologija
omogućava korisniku da, obično putem kamere svog uređaja, promatra
stvarni svijet i uz pomoć aplikacije instalirane na uređaju prikazuje
različite informacije koje su u interakciji sa stvarnošću (prepoznavanje
površina, boja, slika itd.). Proširena stvarnost posjeduje veliki
potencijal, jer uvodi elemente virtuelnog u stvarni svijet i pri tome
intenzivira doživljaj onoga što vidimo, čujemo ili osjećamo.
Iako su mogućnosti primjene ove tehnologije zaista velike, njena
upotreba još uvijek nije na zavidnom nivou. Značajno širenje upotrebe
ove tehnologije očekuje se u skorijoj budućnosti.
Trenutna područja upotrebe proširene stvarnosti su: industrijski
dizajn, arhitektura, grafički dizajn, umjetnost, prezentacija i prodaja
proizvoda, knjige i časopisi s dodatkom proširene stvarnosti,
obrazovanje, turističke aplikacije namijenjene turistima prilikom
posjeta svjetskim destinacijama i svijet zabave i video igara.
U području industrijskog dizajna proširena stvarnost omogućava
dizajnerima da „isprobaju” svoj dizajn prije nego što se izrade fizički
prototipovi odnosno prije njegove proizvodnje.
Na slici 11.1 prikazan je primjer upotrebe tehnologije proširene
stvarnosti, gdje je u stvarnom okruženje sobe prikazan 3D virtuelni
model dizajnirane fotelje. Na ovaj način je korisniku omogućeno da,
prije kupovine fotelje, stekne dojam kako bi se fotelja uklopila u
postojeće okruženje. Na tržištu su već dostupne AR aplikacije s
katalozima 3D virtuelnih modela poznatih proizvođača namještaja,
158
bijele tehnike i sl., a koje korisnicima omogućavaju da isprobaju

pripadnost objekata postojećem životnom i radnom okruženju.
Pretpostavlja se da će, u skoroj budućnosti, AR postati sastavni dio
procesa razvoja i dizajna proizvoda.
Slika 11.1 Primjer upotrebe tehnologije proširene stvarnosti kod dizajna

namještaja. Sarajevski brend Gazzda
11.2. Virtualna stvarnost

Za razliku od proširene stvarnosti, virtualna stvarnost omogućava
korisniku potpuni „ulazak” u virtualni svijet. Iako se 1980. godina
smatralo da je virtualna stvarnost tehnologija budućnosti, ona nažalost
nikada nije potpuno zaživjela. Smatralo se da će najveću primjenu imati
u svijetu video igara. Međutim, tu su tek pojedini primjeri primjene. Sve
do posljednjih nekoliko godina glavni nedostatak virtualne stvarnosti
predstavljao je skup hardver. U današnje vrijeme pojavljuju se dodaci za
pametne telefone koji omogućavaju primjenu ove tehnologije.
Međutim, korištenje virtualne stvarnosti i dalje podrazumijeva
upotrebu relativno velikog hardverskog uređaja, što onemogućava
masovniju upotrebu, za razliku od tehnologije proširene stvarnosti.
Također, korisnik se u potpunosti odvaja od stvarnog svijeta, što mu
ograničava kretanje.
Trenutno najznačajnije oblasti primjene virtualne stvarnosti su:
video igre; obrazovanje i obuka za vojsku, pilote i vozače. U svijetu
159
industrijskog dizajna virtualna stvarnost se najčešće koristi pri dizajnu

interijera, gdje dizajneri imaju mogućnost da „prošetaju” kroz vlastiti
dizajn (Slika 11.2).
Slika 11.2 Primjer upotrebe tehnologije virtualne stvarnosti
11.3. Internet stvari

Danas dizajneri moraju da razmišljaju o tome kako da proizvod
učine pametnim (smart). Razvoj malih tzv. džepnih računara veličine
kreditne kartice, putem kojih se mogu povezati razne vrste senzora,
omogućio je da se pojedini proizvodi učine pametnim. Ova tehnologija
danas se popularno naziva IoT (Internet of Things). Pod pojmom
pametni proizvod podrazumijeva se proizvod povezan na Internet, koji
korisniku daje određene informacije u realnom vremenu i/ili
automatski obavlja određene akcije. To su proizvodi poput pametnih
telefona i pametnih kuća, pa sve do pametnih kofera za putovanja,
bicikala i sl. Razvoju ovakvih proizvoda značajno je doprinijela i pojava
pristupačnih uređaja za aditivnu proizvodnju.
IoT je pojam koji se definiše kao sistem u kojem su ljudi, mašinski
sistemi, računarski sistemi i generalno proizvodi povezani putem
Interneta u svrhu komunikacije bez fizičke interakcije. Stvar (Thing) u
ovakvom sistemu može biti čovjek s ugrađenim senzorom za
monitoring rada srca, životinja s biočipom, automobil sa senzorom koji
prati nivo pritiska u gumama automobila itd.
160
IoT se razvio nakon razvoja mikroelektromehaničkih sistema,

bežičnih tehnologija za povezivanje i interneta. Pojavom ovih
tehnologija ljudi su shvatili da razni elektronski uređaji i senzori mogu
puno brže i efikasnije prikupljati i prosljeđivati informacije nego što to
radi čovjek. Iako se koncept IoT-a pojavljuje 1999. godine, smatra se da
je prvi primjer primjene ovakvog sistema bila mašina za Coca Cola-u na
Carnegie Mellon University, 1980. godine. Programeri su se tada mogli
konektovati na mašinu i provjeriti koliko je boca ostalo u mašini, a
zatim odlučiti da li je potrebno da siđu u hol.
IoT već sada uveliko mijenja način na koji razmišljaju dizajneri
novih proizvoda. Danas se pri razvoju većine proizvoda mora
razmatrati da li je i u kojoj mjeri potrebna integracija IoT tehnologije u
dizajn, kako bi proizvod: bio konektovan na Internet, prikupljao i
analizirao podatke i detektovao kvar. Ovakvi proizvodi omogućavaju
proizvođačima da, uz pomoć senzora, prate životni vijek proizvoda,
način na koji korisnik koristi proizvod i uočavaju šta se korisniku sviđa
a šta ne sviđa na proizvodu. Ovi podaci pomažu pri razvoju nove linije
proizvoda. Dizajneri i proizvođači do sada su se oslanjali na ankete koje
su provodili među kupcima, da bi saznali kakvo je njihovo mišljenje o
proizvodu. Sada im to proizvod može sam „reći”.
IoT mijenja dosadašnji proces razvoja i dizajna proizvoda, jer
razvojni tim već pri generisanju koncepata mora razmišljati o tome u
kojoj mjeri je potrebno da proizvod bude „pametan“.
161
162
12. Intelektualno vlasništvo i patenti
Antibakterijski podmetač za wc. Izum mlade

inovatorice Nađe Zupčević iz Sarajeva.
12. INTELEKTUALNO VLASNIŠTVO I

PATENTI
Velika dostupnost znanja i tehnologije u današnjem vremenu

dovela je do pojave sve većeg broja indvidualnih mladih inovatora,
danas poznatijih kao „mejkeri“ (makers). Kombinacija besplatnog
znanja dostupnog na internetu, jeftinog hardvera dostupnog iz azijskih
zemalja i jeftinih uređaja za aditivnu proizvodnju dovela je do naglog
porasta broja mladih ljudi koji se sami upuštaju u proces razvoja i
dizajna novih proizvoda ili kopiranja već postojećih proizvoda. Pokret
poznat kao „DIY“ (Do it Yourself) postaje sve popularniji širom svijeta.
Često se desi da ovi mladi ljudi imaju ideje za koje smatraju da su
vrijedne registracije patenta. Cilj ovog poglavlja je da obradi temu
intelektualnog vlasništva i patenata sa posebnim akcentom na Bosnu i
Hercegovinu.
12.1. Historijski osvrt

Dokumenti „Statute of Monopolies“ iz 1624. godine i „Statute of
Anne“ iz 1710. godine smatraju se prvim dokumentima vezanim za
intelektualno vlasništvo i patente.
163
„Statute of Monopolies“ smatra se prvim engleskim statutom

vezanim za patente. Usvojio ga je Engleski parlament 1624. godine. Cilj
mu je bio da ojača englesku ekonomiju tako što će je učiniti
samoodrživom i tako što će promovisati nove tehnologije i industrije.
Nastao je kao želja naroda da se smanji preveliko uzimanje novca od
strane vlasti, i da većina novca od patenata odlazi u ruke izumitelja.
Statut je i dan danas osnova zakona o intelektualnom vlasništvu i
patentima u Australiji, dok je u Engleskoj predstavljao osnovu zakona o
vlasništvu i patentima sve dok Engleska nije potpisala Evropsku
patentnu konvenciju 1973.
godine.
„Statute of Anne“, još poznat
kao „Copyright Act 1709”,
predstavlja statut koji je izglasan
od strane parlamenta Velike
Britanije 1710. godine i predstavlja
prvi pravni akt koji je regulisao
autorska prava i zaštitio ista kroz
državu i sudove. Između ostalog,
statut je propisivao da svaki
pisani tekst pripada autoru i
izdavaču na 14 godina, i da jedino
autor i izdavač imaju pravo
printati i izdavati pisani tekst u
tih 14 godina, nakon toga tekst
postaje javno vlasništvo. Sastojao
se od 11 dijelova a formalni naziv
mu je bio "An Act for the
Encouragement of Learning, by
Vesting the Copies of Printed
Books in the Authors or
Purchasers of Copies, during the
Times therein mentioned“
Slika 12.1 „Statute of Anne“
Termin intelektualno vlasništvo prvi put je upotrijebljen 1769.

godine i 1808. godine, u nizu objavljenih eseja. U Njemačkoj se termin
prvi put spominje uporedo sa formiranjem „North German
Confederation“ čiji je ustav u sebi sadržavao i zaštitu intelektualnog
vlasništva.
164
Pariškom konvencijom 1883. godine i konvencijom u Bernu 1886.

godine potpisuju se prvi međunarodni dokumenti o zaštiti autorskih
prava. Godine 1893. osniva se prva međunarodna organizacija za zaštitu
intelektualnog vlasništa pod nazovom: „United International Bureaux
for the Protection of Intellectual Property“, ova organizacija 1960.
godine prelazi u Ženevu i mijenja naziv u „World Intellectual Property
Organization (WIPO)“, oficijalna web stranica organizacije je
http://www.wipo.int/, na stranici se nalaze svi trenutno važeći
međunarodni pravilnici i dokumenti vezani za intelektualno vlasništvo i
patente. WIPO se trenutno sastoji od 11 agencija koje rade pod okriljem
Ujedinjenih nacija (UN) i zaduženi su za rješavanje međunarodnih
sporova oko intelektualnog vlasništva i patenata. Skoro sve zemlje
svijeta su članice WIPO-a uključujući i Bosnu i Hercegovinu, koja je
postala član 1992. godine.
O intelektualnom vlasništvu i patentima u Bosni i Hercegovini
brine Institut za intelektualno vlasništvo, pod njegovom nadležnošću je
i industrijski dizajn. Oficijalna web stranica instituta je
http://www.ipr.gov.ba/, na stranici je moguće pronaći sve zakonske i
podzakonske akte, između ostalih i zakon o industrijskom dizajnu.
12.2. Intelektualno vlasništvo

U intelektualno vlasništvo spadaju sve tvorevine uma nekog
pojedinca ili grupe ljudi kao što su izumi, književna i umjetnička djela,
simboli, nazivi, slike, te dizajn koji se koristi u industriji. Prava na
intelektualno vlasništvo su ista kao i svaka druga ljudska prava.
Omogućavaju inovatoru, dizajneru ili vlasniku patenta da ostvaruje
korist od svog izuma ili dizajna. Ovo ljudsko pravo je posebno istaknuto
u dijelu 27 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. Postoji nekoliko
razloga zašto je bitno promovirati i zaštiti intelektualno vlasništvo. Prije
svega iz razloga što ljudski napredak ovisi od kapaciteta ljudi da
kreiraju nove tehnologije i procese, da pišu nove knjige i da prave nova
umjetnička djela. Inovatori, dizajneri i umjetnici imati će veću
motivaciju za svoj rad ukoliko znaju da će isti moći zaštiti i unovčiti.
Zaštita i promocija intelektualnog vlasništva utječe na pozitivan
napredak ekonomije određene države, otvara nova radna mjesta i stvara
nove industrije, te pozitivno utječe na kvalitet života. Za svaku državu
bitno je da posjeduje efikasan sistem zaštite intelektualnog vlasništva
koji potiče rad inovatora i dizajnera. Intelektualno vlasništvo se može
165
podijeliti na: industrijsko vlasništvo i autorsko pravo i srodna prava. U

industrijsko vlasništvo spadaju: patenti, žigovi, industrijski dizajn,
oznake geografskog porijekla, topografije inegriranih kola. U autorska i
srodna prava može se svrstati: književna dijela (pisana, govorna,
računarski programi, itd.), muzička djela, dramska i dramsko-muzička
djela, djela likovnih umjetnosti s područja slikarstva, kiparstva i
arhitekture, djela primjenjenih umjetnosti, fotografska djela,
kinematografska djela, prijevodi, prilagođena djela, obrade i druge
prerade djela, zbirka autorskih djela, podataka ili druge građe, izvedbe
umjetnika izvođača, fonograme, emitiranje radija i televizije,
videograme i baze podataka. Dijelovi intelektualnog vlasništva koji su
posebno bitni za industriju i tehnologiju su patenti, žigovi, industrijski
dizajn i autorska prava vezana za naučno-istraživačke radove i knjige.
Osim navedenih, u svijetu se sve više uvodi i pokušava zakonski zaštiti
pojam poslovne tajne. U Bosni i Hercegovini prava, obaveze i zaštita
patenata, žigova i industriskog dizajna definisani su odgovarajućim
zakonima na državnom nivou, zakoni su dostupni na web stranici
Instituta za intelektualno vlasništvo.
12.3. Patenti
Patent je pravo kojim se štiti pronalazak iz bilo kojeg područja
tehnike. Da bi se pronalazak zaštitio patentom, treba zadovoljiti tri
uslova: treba biti nov, imati inventivni nivo i biti industrijski
primjenljiv. Patentno pravo priznaje nadležni organ neke države uz
novčanu nadoknadu i vrijedi određeno vrijeme na određenoj teritoriji.
Isti pronalazak može biti zaštićen u više zemalja istovremeno pod
uslovom da je prijavljen, ispitan i priznat na nacionalnom nivou svake
od tih zemalja. Patent se može zaštititi samo određeni broj godina. U
Bosni i Hercegovini patent traje 20, a konsenzualni patent 10 godina od
dana podnošenja prijave. Prilikom prijave patenata potrebno je obratiti
pažnju da prijava sadrži sljedeće:
- opis pronalaska koji treba biti jasan i detaljan,

- jedan ili više patentnih zahtjeva koji treba biti jasan, sažet i u
cijelosti potkrijepljen opisom pronalaska i crtežima ako postoje,
- crteže na koje se pozivaju opis pronalaska i patentni zahtjevi,
- sažetak suštine pronalaska koji služi isključivo u svrhu tehničkog
informiranja.
166
Slika 12.2 Primjer patenta mašine iz 1980. godine
167
Način prijavljivanja i objavljivanja patenata se razlikovao kroz

historiju, na početku se to radilo isključivo kroz detaljne crteže (Slika
12.2) a danas prijava patenta podrazumijeva detaljno tekstualno
objašnjenje uz crteže, 3D modele (fotorealistične rendere) ili animacije.
Patenti se mogu podijeliti na dvije vrste:
- Uređaji i procedure. Ovo su patenti koji su se historijski prvi

pojavili i prvi zaštitili, odnose se na patente koji se tiču uređaja i
mašina koje izvršavaju određenu fukciju ili procedura za
proizvodnju proizvoda ili poboljšanja neke mašine ili procedure.
- Dizajn patenti. Ovo su patenti vezani za dizajn proizvoda i tiču se
samo vanjiskog izgleda proizvoda, Ovaj oblik patenata često se veže
za industrijski dizajn tako da će se više o njemu pisati u
podpoglavlju 12.5.
Koliko je važna prijava i zaštita patenata najbolje pokazuje nedavni

pravni „rat“ koji su vodile komapnije Samsung i Apple oko velikog broja
patenata vezanih za mobilne telefone. Patent koji se najviše ističe je
patent poznat kao „slide to unlock“ (Slika 16.3. - European Patent No.
EP1964022) koji je prvi put prijavljen od strane komapnije Apple, a
kasnije kopiran od strane velikog broja drugih proizvđača pametnih
telefona.
Slika 12.3 Jedna od slika iz patenta „slide to unlock“
168
Prije nego što se pojedinac ili kompanija odluče za prijavu patenta

jako je važno pretražiti baze podataka kao što su http://www.epo.org/,
http://www.wipo.int/. Bitno je potvrditi da isti patent nije već
prijavljen. Kompletna procedura prijave patenta u Bosni i hercegovini
može se pronaći na web stranici Instituta za intelektualno vlasništvo
Bosne i Hercegovine.
12.4. Žigovi
Žig je pravo kojim se štiti znak koji služi za razlikovanje robe,
odnosno usluga jednog učesnika u privrednom prometu od iste ili
slične robe, odnosno usluga drugog učesnika u privrednom prometu.
Znakovi koji mogu biti zaštićeni žigom su posebno: riječi, slova, brojevi,
slogani, kratice, grafički prikazi, kombinacije boja i njihovih nijansi,
trodimenzionalni oblici, ambalaža za proizvode pod uvjetom da su
distinktivni, kao i kombinacije svih navedenih znakova. Žigom se ne
smatraju pečat, štambilj i punca (službeni znak za obilježavanje
dragocjenih metala, mjera i sl.). Žig se u većini država stječe
registracijom na osnovu ispitivanja koje obavlja nadležni državni organ.
U Bosni i Hercegovini je to Institut za intelektualno vlasništvo Bosne i
Hercegovine. Žig može sadržavati riječi, slova, brojeve, imena,
skraćenice, figurativne elemente, slike, holograme, reklamne slogane,
itd. Na slici 12.4 prikazani su žigovi nekoliko bosanskohercegovačkih
kompanija.
Slika 12.4 Žigovi poznatih bosanskohercegovačkih komapnija
169
Žigovi kompanija su jako važni zbog činjenice da nose sa sobom

vizuelni identitet komapnije, a identitet se može smatrati strateškim
vlasništvom. Mnoge kompanije opstaju i zarađuju novac upravo jer
imaju pozitivan identitet kod kupaca. Za Coca Cola kompaniju se
smatra da bi preživjela u slučaju da iz nekog razloga u istom trenutku
izgubi sve fizičke proizvodne pogone, međutim da ne bi preživjela u
slučaju da svi kupci zaborave na brend Coca Cole. Smatra se da je 98%
vrijednosti komapnije Coca Cola upravo u njenom brendu, specifičnom
dizajnu boce i tajnom receptu. Mnoge kompanije ostvaruju dodatnu
zaradu preko žiga, naplaćuju svako pojavljivanje njihovog žiga na
drugim proizvodima, npr. automobilske kompanije naplaćuju pojavu
njihovih žigova na igračkama automobila, sportskoj odjeći, itd. Žig je
jedno od najsnažnijih marketinških sredstava, a stjecanjem visokog
stupnja prepoznatljivosti i sam može postići iznimnu tržišnu vrijednost.
Žigove je potrebno registrovati i zaštiti, zaštita i registracija brendova,
žigova i industriskog dizajna na području EU može se uraditi putem
stranice https://oami.europa.eu. Registracija žiga sa sobom nosi
prednosti kao što su:
- može obeshrabriti druge da koriste vaš žig bez dopuštenja,

- pruža mogućnost poduzimanja pravnog postupka protiv
prekršitelja,
- omogućava pravnim tijelima podizanje kaznene prijave,
- žig je vaše vlasništvo, tj. moguće ga je prodati ili licencirati.
Kompletna procedura prijave žiga u Bosni i hercegovini može se

pronaći na web stranici Instituta za intelektualno vlasništvo Bosne i
Hercegovine.
12.5. Industrijski dizajn

Industrijski dizajn je isključivo pravo na vanjski izgled proizvoda.
Dizajn predstavlja dvodimenzionalni ili trodimenzionalni izgled cijelog
proizvoda ili njegovog dijela koji je određen vizuelnim
karakteristikama, poput linija, kontura, boja, oblika, teksture,
materijala, od kojih je proizvod sačinjen ili ukrašen, kao i njihovom
kombinacijom. Dvodimenzionalni dizajn se odnosi samo na sliku na
površini određenog proizvoda (ornament, šara, slika, itd.), a
trodimenzionalni dizajn uključuje oblik tijela određenog proizvoda kao
170
i slike na njegovoj površini (namještaj, automobili, računari, bijela

tehnika, itd.). Da bi se zaštitio, dizajn treba da bude pogodan za
industrijsku ili zanatsku proizvodnju, i da je:
- Nov. Identičan dizajn nije postao dostupan javnosti bilo gdje u

svijetu prije dana podnošenja prijave za priznanje industrijskoga
dizajna za taj dizajn. Dizajni se međusobno moraju razlikovati u bitnim
detaljima.
- Ima individualan karakter. Ukupan vizuelni utisak koji
ostavlja na informiranog korisnika razlikuje se od utiska koji na tog
korisnika ostavlja bilo koji drugi dizajn. Pravo industrijskog dizajna
priznaje nadležno tijelo neke države uz novčanu nadoknadu, i vrijedi
određeno vrijeme na određenoj teritoriji. Primjer industriskog dizajna
može se vidjeti na slici 12.5. Na slici je prikazan motocikl kojeg su
dizajnirali studenti Mašinskog fakulteta u Sarajevu uz pomoć nekoliko
asistenata.
Slika 12.5 Dizajn motocikla studenata i asistenata Mašinskog fakulteta iz

Sarajeva
Industrijskim dizajnom štiti se izgled cijelog ili dijela proizvoda koji

je nov i čiji je individualni karakter rezultat posebnih obilježja kao što
171
su linije, konture, boje, oblici, materijali ili ornamenti. Industrijskim

dizajnom može biti zaštićen bilo koji industrijski ili zanatski proizvod,
uključujući dijelove namijenjene za sastavljanje u kompleksan proizvod,
grupe ili kompozicije proizvoda, ambalažu, modne krojeve, grafičke
simbole i topografske oznake. Zaštita industrijskog dizajna obavlja se
kroz dizajnerske patente.
Dizajnerski patenti
moraju sadržavati crteže,
slike i/ili 3D modele
(fotorealistične rendere
(Slika 12.5)), primjeri
ovakvih patenata iz
različitih historijskih
razdoblja dati su na
slikama 12.6 i 12.7.
Slika 12.6 Primjer patentiranja izgleda stolice iz 1949. godine
Slika 12.7 Primjer patentiranja izgleda mobilnog telefona iz 2013. godine
Kroz dizajnerske patente mogu se patentirati različiti oblici dizajna,

kao što su: dizjan namještaja, dizajn hardverskih komponenata i
uređaja, dizajn prevoznih sredstava, dizajn igračaka i alata,
172
arhitektonski dizajn, dizajn muzičkih instrumenata i dizajn digitalnih

korisničkih sučelja.
Dizajn digitalnih korisničkih sučelja je posebno zanimljiv jer
pokazuje do kojih granica u današnjem svijetu ide zaštita autorskih
prava. Patentiraju se ikone, fontovi, animacije na web stranicama, itd.,
(Slika 12.8 i 12.9).
Slika 12.8 Patent dizajna jedne od ikona web stranice facebook
Slika 12.9 Patent dizajna izgleda stranice www.google.com
173
Kompletna procedura prijave industrijskog dizajna u Bosni i

hercegovini može se pronaći na web stranici Instituta za intelektualno
vlasništvo Bosne i Hercegovine.
12.6. Oznake geografskog porijekla

Oznaka geografskog porijekla je svaka oznaka kojom se neka zemlja
ili mjesto koje se u njoj nalazi, direktno ili indirektno, označava kao
zemlja ili mjesto geografskog porijekla proizvoda. Oznaka geografskog
porijekla upotrijebljava se za obilježavanje prirodnih, poljoprivrednih,
industrijskih, zanatskih i proizvoda domaće radinosti.
Ime porijekla je geografski naziv zemlje, regiona ili lokaliteta koji
služi da označi proizvod koji odatle potječe, čiji su kvalitet i posebna
svojstva isključivo ili bitno uvjetovani geografskom sredinom, koja
obuhvata prirodne i ljudske faktore i čija se proizvodnja, prerada i
priprema u cjelini odvijaju na određenom ograničenom području.
Geografska oznaka je oznaka koja identificira određenu robu kao
robu porijeklom s teritorije određene zemlje, regiona ili lokaliteta, gdje
se određeni kvalitet, reputacija ili druge karakteristike robe suštinski
mogu pripisati njenom geografskom porijeklu. Postupak za registriranje
navedenih prava vodi nadležni organ države i vrijedi neograničeni
vremenski period na određenoj teritoriji.
12.7. Autorska i srodna prava

Autorsko pravo nastaje i pripada autoru na osnovu samog čina
stvaranja autorskog djela i nije uslovljeno ispunjenjem bilo kakvih
formalnosti ili zahtjeva u pogledu njegovog sadržaja, kvaliteta ili svrhe.
Dovoljno je da individualna ideja izađe iz duhovne, unutrašnje sfere
svog stvaraoca i da dobije spoljni oblik, i postane autorsko djelo koje
uživa autorsko-pravnu zaštitu. Autorsko djelo ne mora nužno biti
preneseno na materijalnu podlogu, da bi uživalo autorsko-pravnu
zaštitu. Čak i govorno djelo, muzičko djelo koje nije zabilježeno notama
ili koreografija koja nije pismeno izražena je autorsko djelo. Autorsko
djelo ne mora biti čak ni objavljeno da bi uživalo zaštitu po osnovu
autorskog prava. Princip da se autorsko pravo stiče bez formalnosti
vrijedi i u većini država svijeta.
174
Razvojem tehnologije pojavila se potreba pružiti neki vid zaštite

subjektima čije se interpretacije mogu snimiti, umnožiti, poslušati ili
pogledati bezbroj puta i subjektima koji ulažu sredstva u proizvodnju
takvih snimaka. Ti subjekti ne uživaju autorsko-pravnu zaštitu, već
zaštitu po osnovu kategorije prava koja je bliska (srodna) autorskim
pravima. Zaštita srodnih prava, u skladu sa zakonima u Bosni i
Hercegovini, ni na koji način ne utječe na prava autora čija djela uživaju
zaštitu prema zakonu. Zakon štiti sljedeće kategorije srodnih prava:
prava izvođača, prava proizvođača fonograma, prava filmskih
producenata, prava organizacija za radiodifuziju, prava izdavača i prava
proizvođača baza podataka.
12.8. Poslovne tajne

Bilo koja informacija koja poduzeću omogućava bolju
konkurentnost u odnosu na druga slična poduzeća može se smatrati
poslovnom tajnom. Poslovne tajne mogu obuhvaćati proizvodne,
industrijske ili poslovne informacije. Da bi se neka informacija smatrala
poslovnom tajnom, mora da ispunjava određene uslove, ovi uslovi se
razlikuju u različitim državama, međutim u skoro svim državama
vrijede tri najvažnija kriterija koja moraju biti ispunjena da bi se
informacija smatrala poslovnom tajnom:
- Infomracija mora biti tajna (nije lako dostupna širem opsegu ljudi
koji se kreću u području kojeg se tiče data informacija).
- Informacija mora imati komercijalnu vrijednost, njenim
poznavanjem moguće je ostvariti dodatnu ličnu dobit ili dobit
poduzeću.
- Informacija mora biti navedena u nekom pisanom tragu koji se veže
sa nositeljem (vlasnikom) informacije (ugovor sa zaposlenikom i
sl.).
Poslovne tajne u Bosni i Hercegovini, kao i u svijetu, još uvijek nisu

zaštićene zakonskim aktima i nije ih potrebno registrovati, iz tog
razloga, u većini slučajeva, poslodavci kroz ugovore sa zaposlenicima
obavezuju zaposlenike na čuvanje poslovnih tajni. U slučaju
narušavanja poslovne tajne od strane zaposlenika, poslovadac može
sudskim postupcima tražiti odšetu i kaznu za zaposlenika.
175
Primjer poslovne tajne može se objasniti na sljedeći način. Ukoliko

kompanija razvije neki novi način za proizvodnju određenog proizvoda,
koji joj omogućava bržu i jednostavniju proizvodnju, a samim tim i veće
prihode, sve informacije vezane za taj proces smatraju se poslovnom
tajnom. Svi zaposlenici koji su učestvovali u razvoju datog procesa
dužni su da čuvaju date informacije i da ih ne iznose u razgovorima i
pregovorima sa sličnim kompanijama i trećim licima.
12.9. Savjeti individualnim inovatorima

i dizajnerima
Veliki broj studenata, inovatora, „mejkera“ i profesionalaca koji
imaju dodira sa industrijskim dizajnom i razvojem proizvoda u nekom
trenutku dođu na ideju za razvoj novog proizvoda koji se kasnije razvije
u patentnu ideju, međutim to što je nešto novo i spremno za
patentiranje ne znači da će donijeti ekonomsku korist njegovom
kreatoru. U nastavku slijedi nekoliko savjeta nastalih od strane mnogih
inovatora i ljudi koji su određene ideje i inovacije pokušali učiniti
komercijalnim:
- Petent može biti koristan element u cjelokupnom planu ravoja

i komercijalizacije određenog proizvoda, međutim nije njegov centralni
element. U većini slučajeva patentiranje može čekati dok se ne riješe
drugi tehnički i tržišni problemi vezani za dati proizvod.
- Sami patent rijetko ima komercijalnu vrijednost. Prava
vrijednost proizvoda dolazi nakon što se uspiju ispuniti zahtjevi kupaca
uz prihvatljive troškove proizvodnje. To se najčešće ostvaruje kroz
izradu prototipa proizvoda. Nedostaci određenog dizajna dolaze do
izražaja tek sa izradom prototipa i sa opsežnim testiranjem. Tek kada se
funkcionalnost i isplativost proizvoda dokaže kroz opsežna testiranja
određenog broja prototipova, tada se može pristupiti patentiranju
proizvoda.
- Inovator mora biti svjestan da je jako teško samostalno ideju za
novi proizvod dovesti do nivoa komercijalne vrijednosti. Izrada
prototipova i njihovo testiranje u većini slučajeva iziskuje značajna
financijska ulaganja. Put koji se, do sada, pokazao kao najjednostavniji
je udruživanje sa manjim komapnijama ili sa privatnim investitorima.
Inovator u saradnji sa manjom kompanijom može ideju dovesti do
176
tržišne vrijednosti i dokazati njenu ispalativost na određenom tržištu.

Kasnije, inovator i kompanija mogu ideju prodati (ili ostvariti saradnju)
većoj kompaniji koja će je internacionalno komercijalizovati.
- Pošto u Bosni i Hercegovini ne postoji privremena zaštita
patenta na kraći vremenski period, preporučuje se da se patent štiti
kroz ugovore i ovjerene izjave sa svim učesnicima u periodu izrade
prototipa i testiranja istog.
- Inovatorima koji nemaju inžinjersku pozadinu preporučuje se
savjetovanje sa inžinjerima koji su stručnjaci za proizvodnju. Mnoge
odlične ideje ne nastave dalji razvoj nakon prijave patenta jer je
proizvodnja takvog proizvoda ekonomski neisplativa. Savjetovanje sa
inžinjerima je obavezno prije prijave patenta.
177
Literatura
Literatura
1. Adas, M., ed. (1993). Islamic & European expansion: the forging of a
global order. Temple University Press.
2. Arnold, D., Bourriau J. (ed.). (1993). An Introduction to Ancient

Egyptian Pottery. Deutsches Archäologisches Institut, Abteilung
Kairo.
3. Avdic, V., Muminovic, A.J., Pervan, N., Tasic, P., Zecevic, S. (2013).
Different Design Solutions of Solar Trees in Urban Environment.
Proceedings of 2nd Green Design Conference, Sarajevo, Bosnia and
Herzegovina.
4. Avdic, V., Muminovic, A.J., Pervan, N., Tasic, P., Zecevic, S. (2013).
Implementation of the Project “Solar tree” in Sarajevo. Proceedings
of 2nd Green Design Conference, Sarajevo, Bosnia and
Herzegovina.
5. Barnwell, M. (2011). Design, Creativity and Culture. Black Dog

Publishing London UK.
6. Barnwell, M. (2014). Design Evolution: Big Bang to Big Data.

Toronto.
7. Benton, C. (2000). Design and Industry. In Kemp, Martin (ed.). The

Oxford History of Western Art. Oxford: Oxford University Press,
380–383.
8. Berggren, J. L. (2007). Mathematics in Medieval Islam. in Katz,

Victor J. (ed.), The Mathematics of Egypt, Mesopotamia, China,
India, and Islam: a Sourcebook, Princeton University Press.
179
Literatura
9. Best, K. (2006). Design management: Managing design strategy,

process and implementation. Lausanne, Switzerland: AVA
Publishing SA.
10. Brown, R. (2002). Society and Economy in Modern Britain 1700-1850.

Taylor & Francis.
11. Bruce, M., Bessant, J. (2002). What is design?. In Bruce, M. and

Bessant, J. (Eds.), Design in business: Strategic innovation through
design, 18-33, Harlow, UK: Pearson Education Limited.
12. Coelho, D.A. (ed.). (2011). Industrial Design - New Frontiers. InTech
Open Access Publisher.
13. Cooper, R., Press, M. (1995). The design agenda: A guide to

successful design management. Chichester, UK: John Wiley & Sons
Ltd.
14. Folkmann, M. N. (2010). Evaluating Aesthetics in Design: A

Phenomenological Approach. Design Issues, 26(1), 40-53, Winter.
15. Forty, A. (1992). Objects of Desire: Design and Society Since 1750.
Thames Hudson.
16. Franck, D., and Franck, I. (1994). Timelines of War: A Chronology of

Warfare from 100,000 BCE to the Present. Boston: Little, Brown.
17. Ghoumari, M. Y. El., Daif, A., Moulouki, R., Jihal, H., Azzouazi, M.
(2018). Architectural Design of Trust Based Recommendation System
in Customer Relationship Management. Periodicals of Engineering
and Natural Sciences, 6(2), 380-388.
18. Gibbons, W. (2015). Industrial Design vs Product Design.

https://medium.com/@WillGibbonsDesign/industrial-design-vs-
product-design-810c34f612b0
19. Gomes, A., Rangel, B., Carneiro, V., Lino, J. (2018). Learning by
Doing Integrated Project Design in a Master Program on Product
and Industrial Design. In M. M. Nascimento, R. A. Gustavo, and A.
M. Eva Virgínia (Eds.), Contributions to Higher Engineering
Education, Singapore: Springer.
180
Literatura
20. Hassan, A.Y. (1976). Taqi al-Din and Arabic Mechanical Engineering.
34–35. Institute for the History of Arabic Science, University of
Aleppo.
21. Hatchuel, A., Weil, B. (2003). A new approach of innovative design:

An introduction to C-K theory. Proc. 14th International Conference
of Engineering Design (no. DS31_1794FPC), pp. 109-110.
22. Heskett, J. (1980). Industrial Design. Thames & Hudson.
23. Ho, C., Lu, Y., Chen, C. (2016). Influence of Curvature and Expertise
on Aesthetic Preferences for Mobile Device Designs. International
Journal of Design, 10(3), 17-25.
24. Hunter, E. (2018). What is the Difference between Product Design &
Industrial Design. http://michaelaldridge.com/the-difference-
product-design-industrial-design/
25. Keeney, R. L., Lilien, G. L. (1987). New Industrial Product Design

and Evaluation Using Multiattribute Value Analysis. The Journal of
Product Inovation Management, Vol. 4, no. 3, pp. 185-198.
26. Kirkham, P. (1999). Industrial design. Grove Art Online. Oxford

University Press.
27. Kuzmanovic. S. (2008). Industrijski dizajn. Univerzitet u Novom

Sadu, Novi Sad, Srbija.
28. Le Masson, P., Benoit, W., Hatchuel, A. (2010). Strategic

management of innovation and design. Cambridge, UK: Cambridge
University Press.
29. Ljevar, A., Nikolic, M. (2014). Industrijski dizajn. Univerzitet u

Novom Sadu, Tehnički fakultet „Mihajlo Pupin“ Zrenjanin,
Zrenjanin.
30. Mayall, W.H. (1967). Industrial Design for Engineers. London: Iliffe
Books, 1967.
31. Magrab, E.B., Gupta, S.K., McCluskey, F.P., Sandborn, P.A.

Integrated Product And Process Design and Development - The
Product Realization Process. Second Edition, Taylor & Francis
Group, NW, SAD.
181
Literatura
32. Mayall, W.H. (1968). Machines and Perception in Industrial Design.

London: Studio Vista.
33. McDonagh, D., Bruseberg, A., Haslam, C. (2002). Visual Product

Evaluation: Exploring Users’ Emotional Relationships with Products.
Applied Ergonomics, 33(3), 231-240.
34. Meikle, J. (1979). Twentieth Century Limited: Industrial Design

engineering in America. 1925 - 1939, Philadelphia: Temple University
Press.
35. Mesic, E., Muminovic, A.J., Repcic, N. (2012). Geometrical modelling

and structural analysis of the Sarafix fixator configurations. Annals
of DAAAM & Proceedings, 23(1).
36. Muminovic, A.J., Braut, S., Muminovic, A., Saric, I. (2014).

Numerical and Analytical Analysis of Elastic Rotor Natural
Frequency. TEM Journal, 3 (4), 323-328.
37. Muminovic, A.J., Braut, S., Muminovic, A., Saric, I., Stimac
Roncevic, G. (2020). Improvement of flexible rotor/active magnetic
bearings system performance using pi-d control. Engineering
Review, 40 (2), 112 - 123.
38. Muminovic A.J., Colic M., Mesic E., Saric, I. (2020). Innovative
design of spur gear tooth with infill structure. Bull. Pol. Ac.: Tech.
68(3).
39. Muminovic, A.J., Muminovic, A., Mesic, E., Saric, I., & Pervan, N.
(2019). Spur Gear Tooth Topology Optimization: Finding Optimal
Shell Thickness for Spur Gear Tooth produced using Additive
Manufacturing. TEM Journal, 8(3), 788-794.
40. Muminovic, A.J., Saric, I., Mesic, E., Pervan, N., Delic, M. (2019).
Research about characteristics of designs from industrial designers
and product designers. Periodicals of Engineering and Natural
Sciences, 7(2), 860-869.
41. Muminovic, A.J. Saric, I., Repcic, N. (2011). Software for deformity
and stress condition of 2D truss beams analysis. Annals of DAAAM
for 2011 & Proceedings of the 22nd International DAAAM
Symposium, 1225-1226.
182
Literatura
42. Na, J., Choi, Y., Harrison, D. (2017). The Design Innovation
Spectrum: An Overview of Design Influences on Innovation for
Manufacturing Companies. International Journal of Design, 11(2), 13-
24.
43. Noblet, J. (1993). Design in Progress. In Noblet, Jocelyn de (ed.).

Industrial design: reflection of a century. Paris: Flammarion/APCI.
21–25.
44. Pahl, G., Beitz, W., Feldhusen, J., Grote, K.-H. (2007). Engineering
Design A Systematic Approach. London, Springer-Verlag London.
45. Pacey, A. (1991). Technology in World Civilization: A Thousand-year

History. MIT Press.
46. Park-Lee, S., Person O. (2018). Briefing Beyond Documentation: An

Interview Study on Industrial Design Consulting Practices in Finland.
International Journal of Design. 12(3), 73-91.
47. Pedgley, O., Sener, B., Lilley, D., Bridgens, B. (2018). Embracing
Material Surface Imperfections in Product Design. International
Journal of Design, 12(3), 21-33.
48. Pervan, N., Muminovic, A.J., Mesic, E., Hadziabdic, V., Delic, M.
(2020). Design and Kinematic Analysis of the Car Jack. TEM Journal,
9(3), 924 – 928.
49. Pervan, N., Muminovic, A.J., Muminovic, A., Delic, M.,

Development of Parametric CAD Model and Structural Analysis of
the Car Jack. Advances in Science and Technology Research
Journal, 13(3), 24 – 30.
50. Pervan, N., Muminovic, A.J., Mesic, E., Colic, M., Hadziabdic, V.
(2020). Dimensional Structural Mass Optimization of a Welded I-
Profile Bridge Crane Girder. Tehnical Journal, 14(2), 186 – 193.
51. Pirovano, C., ed. (1991). Forms of Representation. History of

Industrial Design. 1, 108–127. Milan: Electa.
52. Primjer dizajna namještaja inspirisanog oblicima iz prirode.

http://redwhiteca.co.uk/case-studies/lalista-concept-sofa-product-
design-bournemouth-london-uk/ - pristup: 20.11.2019.
183
Literatura
53. Primjer dizajna vozila inspirisanog arhitekturom.

https://www.michelinchallengedesign.com/the-challenge-
archives/2019-inspiring-mobility/2019-showcase-of-selected-
entrants/depot-by-tak-choi-lee-lee-south-korea/ - pristup
20.11.2019.
54. Primjer izrade kuhinjskih proizvoda inspirisanih oblicima iz

prirode.
http://imgs.abduzeedo.com/files/articles/ajori/6391692f554fac059f9
838eded4eb4d3.jpg - pristup: 20.11.2019.
55. Primjer unikatnih lampi dizajniranih i izrađenih od strane

sarajevskog dizajn studija OSA. http://fbl.ba/osa-unikatne-lampe-
za-topliji-dom/ - pristup: 21.11.2019.
56. Reid, W. (1976). Weapons Through the Ages. New York: Crescent.
57. Sanchez-Moreno, L., Dilnot, C. (2019). John Heskett's Industrial

Design: An Interview at Middlesex Polytechnic, 1981: Part One:
Problems in Writing Histories of Design. Design Issues, 35(1), 36-51.
58. Saric, I., Muminovic, A., Delic, M., Muminovic, A.J. (2020).
Development of integrated intelligent CAD system for calculation,
designing and development of bridge crane. Journal of Applied
Science and Engineering, 23(2), 349-355.
59. Saric, I., Muminovic, A.J. (2018). Development of integrated

intelligent CAD system for synthesis and stress-deformation analysis
of pressure vessels. Int. J. Eng. Technol. 7(1), 147–151.
60. Saric I., Smajic J., Muminovic A.J. (2020). Integrated Development
and Design of Gears Reduction Drive. In: Karabegović I. (eds) New
Technologies, Development and Application III. NT 2020. Lecture
Notes in Networks and Systems, vol 128. Springer, Cham.
61. Saric I., Muratovic E., Music H. (2020). Modeling, Analysis and
Simulation of Work for the Punching and Cutting Operations on
Inner Plate of the Front Car Door. In: Karabegović I. (eds) New
Technologies, Development and Application III. NT 2020. Lecture
Notes in Networks and Systems, vol 128. Springer, Cham.
184
Literatura
62. Saric, I., Muminovic, A.J. (2018). Product Development and Design.
Sarajevo, BiH: Faculty of Mechanical Engineering.
63. Saric, I., Pervan, N., Muminovic, A., Colic, M. (2018). Development
of Integrated Intelligent Cad System for Design of Shafts. Technical
Gazette, 25(1), 99-104.
64. Simon, H. A. (1996). The sciences of the artificial. (3rd ed.).

Cambridge, MA: MIT Press.
65. Tomico, O., Hallnäs, L., Liang, R.-H., Wensveen, S. A. G. (2017).

Towards a Next Wave of Wearable and Fashionable Interactions.
International Journal of Design, 11(3), 1-6.
66. Verganti, R. (2009). Design-driven innovation: Changing the rules of

competition by radically innovating what things mean. Boston, MA:
Harvard Business Press.
67. Visser, W. (2009). Design: One, but in different forms. Design

Studies, 30(3), 187-223.
68. Yamamoto, M., Lambert, D.R. (1994). The Impact of Product

Aesthetics on the Evaluation of Industrial Products. The Journal of
Product Inovation Management, 11(4), 309-324.
69. Zhai, L.-Y., Khoo, L.-P., Zhong, Z.W. (2009). Design Concept
Evaluation in Product Development Using Rough Sets and Grey
Relation Analysis. Expert Systems with Applications, 36(3-2), 7072-
7079.
185
View publication stats

1 Knjiga Industrijski Dizajn Kompletna

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

1 Knjiga Industrijski Dizajn Kompletna

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

See discussions, stats, and author profiles for this publication at: https://www.researchgate.

Book · January 2020

Isad Saric Adis Muminovic

SEE PROFILE SEE PROFILE

Redesign of Gears for Additive Manufacturing View project

The user has requested enhancement of the downloaded file.

Odlukom Vijeća Mašinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu br. 06-

Bibliografija: str. 179-185.

2. DEFINICIJA POJMA INDUSTRIJSKI DIZAJN 21

3. OGRANIČENJA PRILIKOM RAZVOJA I DIZAJNA

4. ANALIZA IDEJE NOVOG PROIZVODA 63

7. DIZAJN USKLAĐEN SA ARHITEKTUROM PROIZVODA 101

8. DIZAJN ZA MONTAŽU I DEMONTAŽU 115

9. DIZAJN ZA ČOVJEKA (ISKUSTVO) 123

10. BRZA IZRADA PROTOTIPOVA I REVERZIBILNI 137

10.2.1 Istorijski razvoj uređaja za 3D skeniranje 148

11. UTJECAJ NOVIH TEHNOLOGIJA NA INDUSTRIJSKI 157

12. INTELEKTUALNO VLASNIŠTVO I PATENTI 163

Ukoliko vlasnik male ili srednje kompanije, kojih je veliki broj u

tematiku. Posebna pažnja se obratila na oblasti koje nisu obrađene u

Proizvodi bosanskohercegovačke kompanije Artisan

Ljepotu proizvoda svaki korisnik doživljava individualno na osnovu

1.1 Kratka historija industrijskog

Slika 1.1 Prvi oblici predmeta napravljenih od strane ljudi

Daljim razvojem čovječanstvo otkriva vatru sa kojom počinje da

Pojavom i širenjem kršćanstva i padom rimskog carstva u Evropi

Nastavak razvoja nauke i tehnike a samim tim i razvoja i dizajna

karakteriše izrada što ljepših predmeta, posebno za kraljevske porodice

studijski programi za industrijski dizajn, i odjeljenja za razvoj

1.2 Multidisciplinarnost industrijskog

1.3 Inspiracija za dizajn

može tražiti na dva načina. Prvi je da uz pomoć interneta i ostalih

Slika 1.4 Primjer izrade kuhinjskih proizvoda

Slika 1.5 Primjer dizajna namještaja inspirisanog oblicima iz prirode

Slika 1.6 Primjer dizajna vozila inspirisanog arhitekturom

Kroz historiju razvilo se nekoliko pravaca industrijskog dizajna.

Mnogi od ovih pravaca su se preklapali u toku historije. Također,

Unikatni dizajn je karakterističan za period prije industrijske

Slika 1.7 Primjer unikatnih lampi dizajniranih i izrađenih od strane

U posljednjih nekoliko godina pojavila se još jedna vrsta unikatnih

Slika 1.8 Automobil Concept Two kompanije Rimac Automobili

Concept One se proizvodi samo po narudžbi i do sada je

- Moderni (funkcionalni) dizajn

Funkcionalizam kao pravac u dizajnu proizvoda javlja se sredinom

Slika 1.9 Jugoslovenski motocikl Tomos.

Zbog sve izraženije zabrinutosti za prirodne resurse i ekologiju ovaj

Slika 1.10 „Pickup truck“ kompanije Tesla

U estetski dizajn spada svaki dizajn proizvoda od trenutka kada se

životni ciljevi. Za čitaoce koje ova tema više zanima preporučuje se

U inspirativni dizajn svrstavaju se proizvodi čiji je dizajn nastao kao

U racionalni dizajn svrstavaju se svi proizvodi kod kojih se

- Minimalistički (čisti) dizajn

Minimalistički dizajn, poznatiji pod nazivom čisti dizajn odnosi se

Slika 1.11 Proizvodi kompanije Apple

Nedostatak ovog pravca je jednoličnost proizvoda, svi proizvodi

Slika 1.12 Proizvodi bosanskohercegovačke kompanije Artisan

Aerodinamični dizajn je pravac u dizajnu proizvoda posebno

je iz potrebe da automobili i brodovi imaju što manji otpor kretanju.

Slika 1.13 Prikaz jednog od prvih oblika automobila (lijevo), trenutno

- Dizajn orijentisan na čovjeka

Ovaj pravac dizajna proizvoda novijeg je datuma, javio se krajem

proizvoda u skladu sa ovim pravcem mogu se pronaći na stranici

Retro dizajn je pravac u dizajnu proizvoda kroz koji se nastoji

Slika 1.14 Orginalni RAZR mobilni telefon (lijevo), redizajnirani RAZR