ETIČKI PROBLEMI U

ISTRAŢIVANJIMA S DJECOM
VRIJEDNOSTI I RIZICI ISTRAŢIVAĈKIH NALAZA

 Psihološka istraţivanja – dobrobit djece, odraslih i

društva u cjelini.

 Ipak, svako istraţivanje koje ukljuĉuje ljudske

sudionike moţe imati niz potencijalnih rizika o kojima
treba voditi raĉuna.

 Vrijednost istraţivačkih nalaza vs. rizici – nuţno

razmotriti!
ETIKA PSIHOLOŠKIH ISTRAŢIVANJA U
PROŠLOSTI

 Etiĉki principi – zaštita prava, dostojanstva i dobrobiti

sudionika u istraţivanju.

 Primjeri neetiĉnih istraţivanja u prošlosti:

 medicinska i psihološka istraţivanja u nacistiĉkim

koncentracionim logorima;

 rana istraţivanja induciranja stresa;

 široka upotreba obmane u istraţivanjima u

socijalnoj psihologiji.
ETIKA PSIHOLOŠKIH ISTRAŢIVANJA DANAS

 Pokret ljudskih prava (1970. god.) – povećanje

osjetljivosti za etiku u psihološkim istraţivanjima.

 Brojni dokumenti kojima se regulišu etiĉki principi i

standardi prilikom planiranja i provoĊenja istraţivanja.

 Osnovni postulat – prava sudionika u istraţivanju

nadmašuju prava istraţivača!
ETIKA PSIHOLOŠKIH ISTRAŢIVANJA DANAS

 Duţnost istraţivaĉa – uspostavljanje ĉvrstog i jasnog

etiĉkog okvira za istraţivanje, ali i poštivanjanje etiĉkih
principa tokom svih faza istraţivaĉkog procesa.

 Svrha etiĉkih principa – zaštita sudionika, ali i nauke od

bilo kakve zloupotrebe.

 Pravila i etiĉki standardi – zaštitne mjere za uklanjanje

ili minimiziranje potencijalnih rizika (ne gotova rješenja).
PLANIRANJE ISTRAŢIVANJA

 Metodološki i etiĉki aspekti u istraţivanjima – usko

povezani.

METODOLOGIJA
ETIKA ISTRAŢIVANJA
ISTRAŢIVANJA

 Psihološka istraţivanja – procjena koristi i rizika.

 Procjena nivoa rizika – utjeĉe na planiranje istraţivanja

i konaĉan izbor metoda i postupaka.
PLANIRANJE ISTRAŢIVANJA

 Visoki etiĉki standardi istraţivanja = visoki metodološki

standardi istraţivanja.

 Planiranje i provoĊenje istraţivanja – u skladu sa

utvrĊenim standardima naučne kompetencije.

 Neprikladna metodologija neetiĉna je iz dva razloga:

 daje nevaţeće rezultate, koji psihološku nauku i

praksu mogu voditi u pogrešnom smjeru;

 trati vrijeme sudionika (bez ikakve koristi)

PLANIRANJE ISTRAŢIVANJA

 Razvojna istraţivanja – postoji veći rizik zanemarivanja

potencijalne psihološke štete.

 minimalan ili nikakav rizik od fiziĉkog povreĊivanja

 radni pritisak – “etiĉke preĉice”

 radni pritisak – lošija procjena (precjenjivanje koristi, a

potcjenjivanje rizika).
RAZMATRANJE ETIKE U ISTRAŢIVANJIMA U
RAZVOJNOJ PSIHOLOGIJI

 Djecakao sudionici donose istraţivaĉu drugaĉije

probleme od onih koji se javljaju kada su sudionici
odrasle osobe:
 osjetljivija na stres;
 imaju manje znanja i iskustva od odraslih;
 manje su sposobna procijeniti društvenu vaţnost
istraţivanja i razumjeti znaĉenje samih istraţivaĉkih
postupaka.
RAZMATRANJE ETIKE U ISTRAŢIVANJIMA U
RAZVOJNOJ PSIHOLOGIJI

 Ova populacija se smatra osjetljivom iz dva razloga:

 veća vjerovatnoća prisilnog uĉešća u istraţivanju

(sloboda u odluĉivanju kompromitovana je njihovim
ovisnim poloţajem);

 ĉesto nisu u stanju dati adekvatan pristanak za

sudjelovanje u istraţivanju.

 Mogući rizici: tjelesno ozljeĎivanje djeteta, nanošenje

psihološke štete i narušavanje privatnosti.
RAZMATRANJE ETIĈNOSTI ISTRAŢIVAĈKOG
NACRTA: ZAŠTITNE MJERE

 Etička načela u provoĎenju istraţivanja na ljudskim

ispitanicima (APA, 1982).

 Etički standardi za istraţivanja sa djecom (Društvo za

istraţivanje djeĉijeg razvoja, 1990).

 Temeljne zaštitne mjere:

 sustručnjačka recenzija
 obaviješetni pristanak
 kratko obavještavanje
 odrţavanje povjerljivosti podataka o ispitaniku
SUSTRUĈNJAĈKA RECENZIJA
 Sustručnjačka recenzija – najvaţnija zaštitna mjera.

 Istraţivaĉe se potiĉe (a u nekim sluĉajevima se to od njih i

zahtijeva) da prije poĉetka istraţivanja podnesu svoj
istraţivaĉki plan na uvid drugim znanstvenicima kako bi im
oni dali svoje primjedbe i odobrenje.

 Objektivnost – potvrda o etiĉnosti, ali i nauĉnoj kvaliteti

istraţivanja.

 Tri nivoa provjere etiĉnosti:

I. Status poštede – minimalni ili nikakvi rizici
II. Ubrzana provjera – niskoriziĉna istraţivanja
III. Potpuna provjera – istraţivanja visokog rizika
ETIĈKO SAMOOCJENJIVANJE

 Etičko samoocjenjivanje – procjenjivanje etiĉnosti

istraţivanja od strane samog istraţivaĉa.

RIZICI
veći rizici

BOLJE MJERE
KORISTI manja korist
ZAŠTITE

METODE nove procedure

STEPEN PRISILE prisilne mjere

OBAVIJEŠTENI PRISTANAK

 Obavještavanje sudionika o svim karakteristikama koje

bi mogle utjecati na njegovu odluku o sudjelovanju.

 Sloboda u odlučivanju – dobrovoljnost sudjelovanja u

istraţivanju – etiĉki imperativ!

 Obaviješteni (informirani) pristanak – dokumentovani

pristanak sudionika.

 Pristanak roditelja.

 Dodatni pristanak (institucija/druge osobe ĉija je

interakcija s djetetom predmet istraţivanja)
OBRAZAC ZA OBAVIJEŠTENI PRISTANAK (APA, 1992)

A. Poziv na uĉestvovanje;
B. Objašnjenje prirode i svrhe istraţivanja;
C. Objašnjenje naĉina biranja sudionika;
D. Oĉekivano trajanje istraţivanja i oĉekivane procedure;
E. Izjavu da su sudionici u svakom trenutku slobodni odbiti dalje uĉešće ili se povući;
F. Objašnjenje posljedica odustajanja ili povlaĉenja iz istraţivanja;
G. Opis naĉina na koji će se odrţati povjerljivost;
H. Opis anticipranih koristi koju bi rezultati istraţivanja trebali donijeti;
I. Opis bilo kakvih podsticaja ili naknada za sudjelovanje;
J. Vaţni faktori koji mogu utjecati na sudionikovu odluku o uĉešću (npr. rizici, emocionalna
ili fiziĉka neugoda, ograniĉenja koja se tiĉu povjerljivosti);
K. Kontakt informacije o glavnom istraţivaĉu (kako bi se odgovorilo na eventualna pitanja i
brige sudionika).
PITANJE DOBROVOLJNOSTI
(SLOBODA U ODLUĈIVANJU)
 Situacije u kojima je dobrovoljnost sudionika upitna:

ASIMETRIČAN IMPLICITNI NEPRIKLADNI

ODNOS PRITISAK POTICAJI

 Obaviješteni pristanak kod djece – potrebna saglasnost

roditelja/staratelja za djecu mlaĊu od 16 god.*

 Dopuštenje djeteta – pokazuje neki oblik saglasnosti za

sudjelovanje, bez nuţnog razumijevanja punog znaĉenja
istraţivanja.
KRATKO OBAVJEŠTAVANJE

 U situacijama u kojima istraţivaĉki postupak moţe

uzrokovati negativne osjećaje kod djeteta, istraţivaĉ
mora osigurati naĉine za smanjenje tih osjećaja prije
nego dijete ode.

 TakoĊer, u opsegu u kojem je to razumno, istraţivaĉ bi

u nekom trenutku trebao djetetu objasniti svrhu
istraţivanja i njegovu ulogu u tome.
PRIVATNOST I POVJERLJIVOST

 Poštovanje privatnosti i povjerljivosti – etiĉki imperativ.

 Granice privatnosti i povjerljivosti – vaţno definisati na

samom poĉetku.
SPECIFIĈNA ETIĈKA PITANJA

 Obmana

 Poticaji

 Anonomnost

 Ugroţenost

 Nepredvidive posljedice

 Analiza i objava rezultata

OBMANA

 Obmana – zaštitna metodološka mjera (povećanje

valjanosti i taĉnosti istraţivaĉkih nalaza).

 Argumenti za ispravnost korištenja obmane – nauĉna

opravdanost, niski rizici, nema adekvatne alternativne
metode.

 Sudionike nikada ne treba obmanjivati o aspektima

istraţivanja koji bi mogli utjecati na njihovu odluku
o sudjelovanju!!!

 Informativni razgovor (debrifing) – obavezan (povećava

etiĉnost).
POTICAJI

 Poticaji za sudjelovanje u istraţivaĉkom projektu moraju

biti pravedni i ne smiju pretjerano nadilaziti poticaje koje
dijete inaĉe doţivljava.

 Poticaji ne smiju ugroziti naĉelo dobrovoljnosti.

ANONIMNOST

 Treba se ĉuvati anonimnost informacija i ne smiju se

koristiti nikakve druge informacije osim onih za koje je
dobivena dozvola.
UGROŢENOST

 Kada tokom istraţivanja, istraţivaĉ doĊe do informacija

koje govore o ugroţenosti djetetove dobrobiti, istraţivaĉ
je obavezan raspraviti te informacije s roditeljima ili
skrbnicima i sa struĉnjacima iz tog podruĉja kako bi
djetetu osigurao nuţnu pomoć.
NEPREDVIDIVE POSLJEDICE

 Kada iz istraţivaĉkog procesa proizilaze po sudionika

nepoţeljne posljedice, koje nisu bile predvidive,
istraţivaĉ odmah treba poduzeti odgovarajuće mjere
kako bi ispravio te posljedice i promijenio postupke ako
su predviĊeni u budućim istraţivanjima.
ANALIZA I OBJAVA REZULTATA

 Omogućiti sudionicima uvid u rezultate istraţivanja.

 Društvena odgovornost pri izvještavanju o nalazima.

 Adekvatni statistiĉki postupci.

 Izmišljanje podata – strogo zabranjeno!

 Iskrivljavanje podataka – suptilniji oblik kršenja etike.

ANALIZA I OBJAVA REZULTATA

 Prilikom objave rezultata vaţno je razmotriti etiĉke

standarde u sljedećim segmentima:

 navoĊenje zasluga za objavljivanje (autorska prava);

 ponovne publikacije podataka;

 dijeljenje orginalnih podataka;

 plagiranje.
ZAKLJUĈAK (PREVENTIVNE/ZAŠTITNE MJERE)

 Slijediti etiĉke standarde u psihološkim istraţivanjima

 Konsultacija sa kolegama struĉnjacima

 Slijediti opće standarde etike i morala

 Slijediti zakonske odgovornosti i standarde

 Senzibiliziranost istraţivača za etičke parametre

 Stalno usavršavanje, edukacija i razmišljanje

ETIĈKI STANDARDI ZA ISTRAŢIVANJA SA
DJECOM

Naĉelo 1: NEOPASNI POSTUPCI Naĉelo 8: UZAJAMNA ODGOVORNOST

Naĉelo 2: OBAVIJEŠTENI PRISTANAK Naĉelo 9: UGROŢENOST

Naĉelo 3: PRISTANAK RODITELJA Naĉelo 10: NEPREDVIDIVE POSLJEDICE

Naĉelo 4: DODATNI PRISTANAK Naĉelo 11: POVJERLJIVOST

Naĉelo 5: POTICAJI Naĉelo 12: OBAVJEŠTAVANJE SUDIONIKA

Naĉelo 6: OBMANA Naĉelo 13: IZVJEŠTAVANJE O REZULTATIMA

Naĉelo 7: ANONIMNOST Naĉelo 14: ZNAČENJE NALAZA

ZA RAZMIŠLJANJE I RASPRAVU...

Primjeri istraživačkih situacija u kojima postoje etičke

dileme...
 STUDIJA SLUĈAJA 1:
TEST LIĈNOSTI

Istraţivaĉi planiraju manipulirati osjećajem samopouzdanja, te ispitivati povezanost

ovih promjena sa spremnošću za upuštanje u romantiĉne odnose.
Studenticama namjeravaju dati „test liĉnosti“, a potom im saopštiti namještene
rezultate o tome da njihovi rezultati ukazuju na zdravu ili rigidnu liĉnost,
neimaginarnu ili nekreativnu. Potom bi ih zamolili da saĉekaju u ĉekaonici dodatne
rezultate.
Dok sjede u ĉekaonici, ušao bi zgodan mladić i predstavio se kao jedan od
sudionika u istraţivanju i zapoĉeo bi razgovor sa studenticom. Ponašao bi se kao da
mu se studentica dopada i pozvao bi je na izlazak. MeĊutim, to udvaranje je kljuĉni
dio istraţivaĉkog nacrta. Eksperimentatore zanima kako će reagovati djevojke
kojima je sniţeno samopouzdanje (saopšten im je „loš“ uradak na testu) u odnosu
na one kojima je povećano samopouzdanje (saopšten im je „dobar“ uradak na
testu), odnosno hoće li prihvatiti poziv za izlazak ili ne.
Po završetku istraţivanja, studenticama bi bilo reĉeno da se radilo o eksperimentu i
da se koristila obmana, te da neće biti nikakvog izlaska.
 STUDIJA SLUĈAJA 2:
RANDOMIZIRANO KONTROLNO ISPITIVANJE

14-godišnji adolescent, koji pati od depresije, ne ţeli da o tome razgovara sa

svojim roditeljima. Traţi pomoć u Centru za mentalno zdravlje.
Nakon prvog terapijskog susreta, terapeut ga poziva da doĊe na drugi susret, na
kojem će diskutovati o mogućnosti medikametozne terapije. Terapeut uvjerava
adolescenta da njegovi roditelji ne trebaju biti ukljuĉeni u proces donošenja ove
odluke, ukoliko on to ne ţeli.
Istraţivaĉi iz Centra traţe sudionike za studiju u kojoj provjeravaju efikasnost
novog lijeka za depresiju. Pozivaju adolescenta da uĉestvuje u randomiziranom
kontrolnom ispitivanju.
Adolescent je voljan sudjelovati u istraţivanju, ali se plaši da njegovi roditelji ne
saznaju za njegov problem. Istraţivaĉi kaţu da dozvola roditelja nije potrebna za
14-godišnjake (odnosno da 14-godišnjaci mogu sami odluĉivati o tome ţele li
sudjelovati u istraţivanju), tako da ne trebaju pribavljati saglasnost roditelja za
sudjelovanje u istraţivanju.
 STUDIJA SLUĈAJA 3:
ADOLESCENATI S ANKSIOZNIM POREMEĆAJEM

Sudionici će u periodu od mjesec dana nasumiĉno primati lijekove ili placebo.

U tom periodu, potrebno je da dolaze jednom sedmiĉno u ambulantu, u svrhu
praćenja njihovog zdravstvenog stanja i provoĊenja intervjua kojima će se
ispitati širok raspon psihosocijalnih faktora (ukljuĉujući kognitivne procese,
emocionalnu stabilnost, nastavne i vannastavne aktivnosti, te obiteljski i
društveni ţivot). Mali dio pitanja odnosi se na podatke o seksulanoj aktivnosti,
zlostavljanju i zloupotrebi droga.
U obaviještenom pristanku, kojim se traţi saglasnost sudionika i
roditelja/skrbnika, istraţivaĉi su kao opis svrhe istraţivanja naveli sljedeće:
„Vašem djetetu će biti postavljena neka pitanja koja se odnose na
njegova/njena osjećanja, te na odnose u obitelji i sa vršnjacima“.
Recenzentski odbor, meĊutim, sugerira da istraţivaĉi izmijene obaviješteni
pristanak i navedu sljedeću formulaciju: „Intervjui će uključivati razgovore o
osjetljivim pitanjima poput seksulane aktivnosti, zlostavljanju i zloupotrebi
droga. Postoji mogućnost da ovakvi razgovori izazovu kod adolescenta
osjećaj nelagode ili uzrujanosti“.
MeĊutim, budući da su pomenuta osjetljiva pitanja samo mali dio istraţivaĉkog
problema, istraţivaĉi imaju osjećaj da bi naglašavanjem ovih aspekata na
predloţeni naĉin, pogrešno interpretirali stvarnu svrhu istraţivanja.
 STUDIJA SLUĈAJA 4:
KORIŠTENJE STARIH PODATAKA U SVRHU PROVOĐENJA NOVIH
ISTRAŢIVANJA

Kako bi usporedili kvalitetu interakcija roditelj-dijete u obiteljima u kojima djeca imaju

odreĊene hroniĉne zdravstvene probleme sa kvalitetom interakcija u obiteljima u
kojima djeca nemaju zdravstvenih problema, istraţivaĉi su proveli longitudinalnu
studiju. Od roĊenja do 8 godine ţivota, roditelji i njihova djeca su dolazili u
laboratoriju svakih šest mjeseci, u kojoj su se snimale interakcije roditelja i djece.
TakoĊer, tokom prve godine ţivota obiteljske interakcije su se snimale i u prirodnom
okruţenju (u domovima sudionika).
Godinu dana nakon završetka ove studije, jedan od istraţivaĉa je zainteresiran za
ponovnu analizu snimaka kako bi ispitao razvoj govornih vještina kod djece tokom
odrastanja. Istraţivaĉ se obratio Odboru za etiĉka pitanja navodeći ovaj zahtjev kao
dopunu prethodnom istraţivaĉkom protokolu. Budući da se smatralo da će
videomaterijal biti korišten samo za jednu studiju, u formularu za informirani pristanak
nije traţena saglasnost roditelja za korištenje videomaterijala za neka buduća
istraţivanja, meĊutim, data im je opcija da po završetku prvobitnog istraţivanja
videomaterijal bude uništen. Samo jedan od roditelja je traţio da se ovo uradi.
Polovina ĉlanova Odbora za etiĉka pitanja je dala sagalnost za ponovno korištenje
videomaterijala za novu studiju, meĊutim, druga polovina smatra da to nije etiĉki
prihvatljivo i da ova studija ne moţe biti provedena. Nakon odreĊenih rasprava,
ĉlanovi koji nisu dali saglasnost predlaţu da istraţivaĉ ponovno kontaktira roditelje i
naknadno traţi njihov pristanak, dok ostali smatraju da to nije potrebno i da studija
treba biti odobrena.
 STUDIJA SLUĈAJA 5:
ISTRAŢIVANJE SA ADOLESCENTIMA HOMOSEKSUALNE ORIJENTACIJE

Istraţivaĉi predlaţu studiju u kojoj bi ispitivali psihosocijalne stresore i prevalenciju

anksioznih poremećaja i depresije kod adolescenata homoseksualne orijentacije.
Kako bi osigurali dovoljno veliki uzorak, istraţivanje planiraju provesti u saradnji sa
jednim Centrom homoseksulaca u toj zajednici. Osoblje Centra je puno entuzijazma
vezano za projekat i spremni su na saradnju. Ipak, obavještavaju istraţivaĉe da
većina adolescenata koja dolazi u Centar svoju seksualnu orijentaciju kriju od svojih
roditelja. Istraţivaĉi smatraju da dobivanje obaviještenog pristanka od strane roditelja
nije u najboljem interesu za adolescente, budući da otkrivanje svrhe istraţivanja
roditeljima (u sklopu obaviještenog pristanka) ukljuĉuje mogući rizik od psihološke ili
fiziĉke štete po sudionike istraţivanja. Osoblje Centra se s tim obrazloţenjem slaţe.
 STUDIJA SLUĈAJA 6:
NENAMETLJIVO TERENSKO ISTRAŢIVANJE

Istraţivaĉi predlaţu studiju u kojoj bi opaţali interakcije djece predškolskog uzrasta

tokom igre. U tu svrhu istraţivaĉi planiraju provesti nenametljivo terensko istraţivanje
u kojima bi opaţali djecu tokom igranja na javnim djeĉijim igralištima. MeĊutim, nisu
sigurni da li im je ipak potrebna prethodna saglasnost roditelja.