Realni i kompleksni brojevi

Univerzitet u Sarajevu
Elektrotehnički fakultet
Inženjerska matematika 1

Sadržaj
1 Skup realnih brojeva R 2
1.1 Podskupovi skupa R . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
1.2 Apsolutna vrijednost realnog broja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.3 Ekvipotentni skupovi. Prebrojivost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
1.4 Ograničenost skupa. Supremum i infimum . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6

2 Skup kompleksnih brojeva C 8

2.0.1 Algebarske operacije u skupu C . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
2.0.2 Stepenovanje kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
2.0.3 Konjugovani broj kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
2.0.4 Modul kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
2.1 Kompleksna ravan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
2.2 Trigonometrijski oblik kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
2.3 Eksponencijalni oblik kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17

1
November 29, 2020 2

1 Skup realnih brojeva R

Funkcije definisane na nekom podskupu skupa realnih brojeva R čije su funkcijske vrijednosti ta-
kod̄er iz skupa R su predmet naših proučavanja u diferencijalnom računu te ćemo u nastavku navesti
i definisati neke važne pojmove koje ćemo koristiti u toku kursa.
Definicija 0.1 Pod skupom realnih brojeva podrazumijevamo skup brojeva R na kojem su definisane
dvije binarne operacije, sabiranje + : R × R → R i množenje · : R × R → R i binarna relacija manje
ili jednako ≤⊆ R × R tako da ispunjavaju sljedeće osobine
• Osobine sabiranja:

R1) asocijativnost:
(∀x, y, z ∈ R) (x + y) + z = x + (y + z)
R2) komutativnost:
(∀x, y ∈ R) x+y =y+x
R3) egzistencija neutralnog elementa:

(∃0 ∈ R)(∀x ∈ R) x + 0 = x.

R4) egzistencija suprotnog elementa:

(∀x ∈ R)(∃v ∈ R) x + v = 0.

• Osobine množenja:

R5) asocijativnost:
(∀x, y, z ∈ R) (xy)z = x(yz)
R6) komutativnost:
(∀x, y ∈ R) xy = yx
R7) egzistencija neutralnog elementa:

(∃1 ∈ R \ {0})(∀x ∈ R) x·1=x

R8) egzistencija inverznog elementa:

(∀x ∈ R \ {0})(∃w ∈ R) xw = 1

R9) distributivnost množenja u odnosu na sabiranje:

(∀x, y, z ∈ R) (x + y)z = xz + yz

• Osobine relacije ≤:

R10) refleksivnost:
(∀x ∈ R) x ≤ x,
November 29, 2020 3

R11) antisimetričnost:
(∀x, y ∈ R) x≤y∧y ≤x⇒x=y
R12) tranzitivnost:
(∀x, y, z ∈ R) x ≤ y ∧ y ≤ z ⇒ x ≤ z
R13) uporedivost:
(∀x, y ∈ R) x≤y∨y ≤x
R14) kompatibilnost prema sabiranju:

(∀x, y, z ∈ R) x≤y ⇒x+z ≤y+z

R15) kompatibilnost prema množenju:

(∀x, y ∈ R) x ≤ y ∧ 0 ≤ z ⇒ xz ≤ yz

• Aksiom potpunosti:

R16) Ako su X i Y neprazni podskupovi skupa R takvi da za ∀x ∈ X i ∀y ∈ Y vrijedi da je

x ≤ y, onda postoji c ∈ R takav da je

x≤c≤y (∀x ∈ X, ∀y ∈ Y ).

1.1 Podskupovi skupa R

Cantor je pokazao da izmed̄u skupa R i tačaka prave postoji bijektivno preslikavanje. Otuda, skup
R geometrijski možemo prikazati kao pravu na kojoj je izabrana tačka pridružena broju 0, tačke koje
leže desno (lijevo) su pridružene pozitivnim (negativnim) realnim brojevima. Datu pravu nazivamo
brojnom osom (orjentisanom pravom), a tačku pridruženu nuli koordinatnim početkom. Skup svih
tačaka izmed̄u dvije fiksne tačke nazivamo interval.

Definicija 0.2 Neka su a, b ∈ R, a < b. Otvorenim intervalom nazivamo skup

(a, b) = {x ∈ R|a < x < b} ⊂ R;

Zatvorenim intervalom ili segmentom nazivamo skup

[a, b] = {x ∈ R|a ≤ x ≤ b} ⊂ R;

Poluzatvorenim intervalom nazivamo skupove

[a, b) = {x ∈ R|a ≤ x < b} ⊂ R,

i
(a, b] = {x ∈ R|a < x ≤ b} ⊂ R.
November 29, 2020 4

Napomenimo da i skup realnih brojeva R možemo zapisati u obliku beskonačnog intervala

(−∞, +∞). Pri tome −∞, +∞ ne pripadaju skupu R i uvodimo pojam proširenog skupa real-
nih brojeva kojeg definišemo kao
R := R ∪ {−∞, +∞}.
Često koristimo oznake R+ = (0, +∞), R+ −
0 = [0, +∞), R = (−∞, 0).

Definicija 0.3 Skupom prirodnih brojeva N nazivamo presjek podskupova Nα

\
N= Nα

gdje je Nα ⊂ R koji ima osobinu da 1 ∈ Nα i x ∈ N α ⇒ x + 1 ∈ Nα .

Jedan od osnovnih metoda dokazivanja matematičkih tvrdnji koje se odnose na prirodne brojeve je
metod matematičke indukcije zasnovan na Peanovom aksiomu ili principu matematičke indukcijen
koji glasi: Neka je T (n) neka tvrdnja koja se tiče prirodnih brojeva. Pretpostavimo da vrijedi
sljedeće

1. Tvrdnja T (n) vrijedi za broj 1 (ili neki prirodan broj n0 )

2. Iz pretpostavke da tvrdnja T (n) vrijedi za neki prirodan broj n > 1 (ili n > n0 ) slijedi
da tvrdnja vrijedi i za sljedeći prirodan broj T (n + 1). Tada je tvrdnja T (n) tačna za sve
n = 1, 2, ...

Primjer 1.1 Bernulijeva nejednakost

(1 + h)n ≥ 1 + nh, ∀h ≥ −1, ∀n = 1, 2, ....

Definicija 0.4 Skupom cijelih brojeva Z nazivamo skup

Z = N0 ∪ {0} ∪ N,

gdje je N0 = {−n|n ∈ N}.

Definicija 0.5 Skup racionalnih brojeva Q definišemo kao

nm o
Q= |m ∈ Z, n ∈ N, (m, n) = 1 .
n
Zbog sljedeće osobine skupa racionalnih brojeva kažemo da je on gust u R.

Teorem 1 Izmed̄u svaka dva realna broja postoji bar jedan racionalan broj.

Skup Q se ne poklapa sa skupom R jer postoje realni brojevi koji nisu racionalni. Takve brojeve
nazivamo iracionalnim i njihovo otkriće se pripisuje Pitagorejskoj školi. Skup iracionalnih brojeva
označavamo sa I.
√
Primjer 1.2 Broj 2 nije racionalan.
November 29, 2020 5

Rješenje 1.1√ Pretpostavimo suprotno datoj tvrdnji, tj. pretpostavimo da postoje m, n ∈ Z, 6= 0

2
tako da je 2 = m n
i (m, n) = 1, tj. m i n su relativno prosti brojevi 1
. Tada je 2 = mn2
, odnosno
2 2
m = 2n .
Iz prethodnog slijedi da je je broj m2 paran odakle znamo da je i broj m paran. Dakle, m = 2k
te slijedi
4k 2 = 2n2 ,
odnosno
n2 = 2k 2 .
Iz prethodnog slijedi da je i n2 a time i n paran broj što je u kontradikciji sa pretpostavkom da su
brojevi m i n uzajamno prosti. √
Dakle, naša pretpostavka da je broj 2 racionalan nas je dovela do kontradikcije što znači da
ovaj broj nije racionalan.

Sljedeće teoreme se nazivaju Arhimedovim tvrdnjama.

Teorem 2 Za svaki realan broj q postoji prirodan broj n takav da je n > q.

Teorem 3 Za svaki realan broj a postoji jedinstven broj m ∈ Z takav da vrijedi

m ≤ a < m + 1.

Teorem 4 (Cantorov teorem) Neka je dat niz umetnutih segmenata In = [an , bn ] tako da vrijedi
[an+1 , bn+1 ] ⊂ [an , bn ] ⊂ · · · ⊂ [a1 , b1 ], n ∈ N.
Tada presjek svih intervala nije prazan skup, tj.
\
[a1 , b1 ] ∩ [a2 , b2 ] ∩ . . . [an , bn ] ∩ . . . = In 6= ∅.
n∈N

Ako pri tome za svako po volji malo ε > 0 postoji n0 ∈ N takav da vrijedi
bn0 − an0 < ε,
onda je realan broj koji pripada svim intervalima In , n ∈ N jedinstveno odred̄en.

1.2 Apsolutna vrijednost realnog broja

Definicija 4.1 U skupu realnih brojeva definišemo apsolutnu vrijednost ili modul |x| broja x na
sljedeći način: 
x, x ≥ 0
|x| :=
−x, x < 0
Za svaki x, y ∈ R, y > 0 ekvivalentne su nejednakosti
|x| ≤ y ⇔ −y ≤ x ≤ y. (1)
Za sve x, y ∈ R vrijedi:
1
Relativno (uzajamno) prosti brojevi su brojevi koji nemaju zajedničkog djelioca većeg od 1
November 29, 2020 6

1. |x| ≥ 0,

2. |x| = 0 ⇔ x = 0,

3. | − x| = |x|,

4. |y − x| = |x − y|,

5. −|x| ≤ x ≤ |x|.

6. Nejednakost trougla: |x + y| ≤ |x| + |y|,

7. ||x| − |y|| ≤ |x − y|,

8. |xy| = |x||y|,
 
 x  |x|
9.   = .
y |y|

1.3 Ekvipotentni skupovi. Prebrojivost

Definicija 4.2 Za dva skupa A, B kažemo da su iste moći ili da su ekvipotentni (ekvivalentni) i
pišemo
A∼B
ako postoji bijektivno preslikavanje f : A → B.

Definicija 4.3 Za skup A kažemo da je prebrojiv (izbrojiv) ako je ekvipotentan skupu N, A ∼ N.

U suprotnom kažemo da je skup A neprebrojiv (neizbrojiv).

Definicija 4.4 Za skup A kažemo da je konačan ako

A ∼ ∅ ∨ (∃n ∈ N)A ∼ {1, 2, . . . , n}.

Za skup A kažemo da je beskonačan ako nije konačan.

Skup N je beskonačan. Ovdje još možemo napomenuti da konačan skup nije ekvipotentan niti
jednom svom podskupu. Da je kod beskonačnih skupova to moguće vidimo iz sljedećeg primjera
Primjer 1.3 N ∼ 2N jer možemo definisati bijektivno preslikavanje f : N → 2N na sljedeći način
f (n) = 2n.

1.4 Ograničenost skupa. Supremum i infimum

Definicija 4.5 Neka je X neprazan podskup skupa realnih brojeva.
• Za skup X kažemo da je ograničen odozgo ako postoji neki M ∈ R takav da za svaki x ∈ X
vrijedi x ≤ M .

• Za skup X kažemo da je ograničen odozdo ako postoji neki m ∈ R takav da za svaki x ∈ X

vrijedi m ≤ x.
November 29, 2020 7

• Ako M ∈ X, onda je to najveći element (maksimum) skupa X, a ako m ∈ X, onda je to

najmanji element (minimum) skupa X.

• Za skup kažemo da je ograničen ako je ograničen i odozdo i odozgo.

Iz prethodne definicije slijedi da je skup X ograničen ako i samo ako postoji M ∈ R tako da vrijedi

|x| ≤ M, ∀x ∈ X.

Sljedeći teorem nam daje odgovor na pitanje najmanje gornje i najveće donje granice skupa

Teorem 5 Svaki neprazan podskup X skupa realnih brojeva koji je ograničen odozgo ima najmanju
gornju granicu. Svaki neprazan podskup X skupa realnih brojeva koji je ograničen odozdo ima najveću
donju granicu.

Definicija 5.1 Najmanju gornju granica skupa X nazivamo supremum skupa X (sup X), a najveću
donju granicu skupa X nazivamo infimum skupa X (inf X). Pišemo sup X = +∞ ako skup X ⊆ R
nije ograničen odozgo, a inf X = −∞ ako skup X ⊆ R nije ograničen odozdo.

Iz prethodnih definicija je jasno da ukoliko skup X ⊂ R ima najmanji element, onda je to i infimum
skupa X. Odnosno ako ima najveći element, onda je to supremum skupa X.

Primjer 1.4 Skup [0, 1] ima najmanji element 0 koji je ujedno i infimum skupa. S druge strane,
skup (0, 1] nema najmanji element ali ima infimum skupa, i to je ponovo 0.

Jednostavno se vidi da je broj m0 infimum nepraznog skupa X ⊂ R ako i samo ako su ispunjeni
sljedeći uvjeti:

1. vrijedi m0 ≤ x za sve x ∈ X;

2. za svaki broj m > m0 postoji bar jedan broj xm ∈ X takav da je

m0 ≤ xm < m.

Odnosno, za svaki broj  > 0 postoji bar jedan broj x ∈ X za koji vrijedi

m0 ≤ x < m0 + .

Prethodni uvjeti garantuju

1. da je m0 donje ograničenje skupa X i

2. da nijedan broj veći od m0 ne smije biti donje ograničenje skupa X,

November 29, 2020 8

2 Skup kompleksnih brojeva C

U prethodnom poglavlju smo aksiomatski zasnovali skup realnih brojeva i naveli neke važne osobine
njegovih elemenata. No, poznato nam je da, na primjer, jednačina√x2 +1 = 0 nema rješenja u skupu
R. Da bismo ovakve jednačine mogli riješiti uvodimo vrijednost −1 koju nazivamo imaginarnom
jedinicom i označavamo sa i. Dakle,
i2 := −1
Iz prethodne definicije slijede pravila stepenovanja imaginarne jedinice

i1 = i
i2 = −1
i3 = −i
i4 = 1
···
i4k+r = ir .

Proizvod imaginarne jedinice i realnog broja nazivamo imaginarnim brojem.

√
Primjer 2.1 Imaginarni brojevi su 2i, i 2, 2i .
Za imaginarne brojeve ai, bi, a, b ∈ R vrijedi sljedeće
1. ai ± bi = (a ± b)i,
2. ai · bi = abi2 ,
ai
3. bi
= ab ,
4. (ai)n = an in .
Zbir realnog i imaginarnog broja nazivamo kompleksnim brojem za čiju oznaku najčešće uzi-
mamo slovo z
z = x + iy. (2)
Realni dio kompleksnog broja označavamo sa Re(z), a imaginarni dio sa Im(z). Za kompleksan broj
z dat sa (2) vrijedi
x = Re(z), y = Im(z).
(2) nazivamo algebarski oblik kompleksnog broja.
Skup svih kompleksnih brojeva označavamo sa

C := {z|z = x + iy, x, y ∈ R} .

Kako smo ranije rekli, kompleksan broj se sastoji od realnog i imaginarnog dijela

z = x + iy = (x, y)

pa skup kompleksnih brojeva možemo još posmatrati i kao skup ured̄enih parova elemenata iz R,

z = x + yi = (x, y), x, y ∈ R,
November 29, 2020 9

pa definiciju skupa kompleksnih brojeva možemo dati i na sljedeći način

C := {(x, y) : x, y ∈ R} = R × R.
Sada je jasno da svaki realan broj x ∈ R možemo zapisati kao x = x + 0i = (x, 0) ∈ C, tj.
R ⊂ C.

2.0.1 Algebarske operacije u skupu C

Definicija 5.2 Za dva kompleksna broja z1 = x1 + y1 i, z2 = x2 + y2 i su jednaka ako i samo ako su
im jednaki i realni i imaginarni dijelovi, tj. vrijedi
z1 = z2 ⇔ x1 = x2 ∧ y1 = y2 .
U skupu kompleksnih brojeva definišemo i sljedeće algebarske operacije.
Definicija 5.3 Neka su dati kompleksni brojevi z1 = x1 + y1 i, z2 = x2 + y2 i. Tada je
z1 ± z2 = (x1 , y1 ) ± (x2 , y2 ) = (x1 ± x2 , y1 ± y2 )
z1 · z2 = (x1 , y1 ) · (x2 , y2 ) = (x1 x2 − y1 y2 , x1 y2 + x2 y1 )
Skup sa ovako definisanim operacijama je polje kompleksnih brojeva (C, +, ·). Naime, neka je
dat kompleksan broj z = (x, y) = x + yi,
1. postoji jedinstven neutralni element u odnosu na sabiranje u skupu C dat sa (0, 0),
2. za svaki kompleksan broj z = (x, y) postoji jedinstven suprotni element dat sa −z = (−x, −y)
i vrijedi
z + (−z) = (0, 0).
3. postoji jedinstven jedinični element množenja u skupu C dat sa (1, 0).
4. za svaki kompleksan
 brojz = (x, y) 6= (0, 0) postoji jedinstven inverzni element dat sa z −1 =
y
(x, y)−1 = x2 +y
x
2 , − x2 +y 2 i vrijedi
zz −1 = (1, 0).
5. za dva kompleksna broja z1 , z2 ∈ C postoji tačno jedan element z ∈ C takav da je z1 + z = z2 .
6. za dva kompleksna broja z1 , z2 ∈ C, pri čemu je z1 6= (0, 0), postoji tačno jedan element
z ∈ C takav da je z1 z = z2 .

2.0.2 Stepenovanje kompleksnih brojeva

Stepenovanje kompleksnih brojeva uvodimo na sljedeći način
z n := z · z n−1 , n ∈ N.
Za z 6= (0, 0) vrijedi
1
z 0 := 1, z −n :=
,n ∈ N
zn
Primjer 2.2 Za koje vrijednosti prirodnog broja n vrijedi jednakost
(1 + i)n = (1 − i)n .
1−i n


Rješenje 2.1 1+i
= 1 ⇒ (−i)n = 1 ⇒ n = 4k, k ∈ N.
November 29, 2020 10

2.0.3 Konjugovani broj kompleksnog broja

Definicija 5.4 Neka je dat kompleksan broj z = x + yi = (x, y). Broj z̄ = x − iy = (x, −y)
nazivamo konjugovanim brojem kompleksnog broja z.

Jednostavno je pokazati da vrijede sljedeće jednakosti.

z+z̄
1. Re(z) = 2
,
z−z̄
2. Im(z) = 2i
,

3. z + w = z + w,

4. zw = z · w,

5. wz = wz .

2.0.4 Modul kompleksnog broja

Definicija 5.5 Neka je dat kompleksan broj z = x+yi = (x, y). Modulom |z| = |x+yi| kompleksnog
broja z nazivamo vrijednost p
|z| := x2 + y 2 .

Jednostavno je pokazati da za kompleksan broj z vrijedi sljedeće.

1. z · z̄ = x2 + y 2 = |z|2 ,

2. |Re(z)| ≤ |z|,

3. |Im(z)| ≤ |z|

4. |z| = |z̄|.

5. |z1 z2 | = |z1 ||z2 |,

 
 z1  |z1 |
6.   = .
z2 |z2 |
7. |z1 + z2 | ≤ |z1 | + |z2 |.

Zadatak 2.1 Odrediti kompleksan broj z koji zadovoljava jednakost

|z|2 − z 2 + 3iz̄ = 6i.

November 29, 2020 11

Slika 1:

2.1 Kompleksna ravan

Kompleksnom broju z = (x, y) = x + iy pridružujemo u Descarteovom pravouglom koordinatnom
sistemu tačku M (x, y) koju nazivamo slikom broja z. Izmed̄u tačaka xy- ravni, koju tada nazivamo
kompleksnom ravni, i skupa C postoji bijektivno preslikavanje, tj. svakom kompleksnom broju
z = x + yi odgovara tačno jedna tačka M (x, y) u ravni i svakoj tački M (x, y) odgovara tačno jedan
kompleksan broj z = x + yi. U kompleksnoj ravni x-osu koju nazivamo realnom osom a y-osu
nazivamo imaginarnom.
p
Kako je |z| = x2 + y 2 , to modul kompleksnog broja z odgovara dužini radijus vektora tačke
M (Slika 1). Operacije sabiranja i oduzimanja kompleksnih brojeva imaju u kompleksnoj ravni
jednostavan prikaz, kompleksne brojeve sabiramo i oduzimamo kao i vektore.

Slika 2:

Možemo primijetiti da su tačke koje odgovaraju kompleksnom broju z i njegovoj konjugovanoj

vrijednosti z̄ simetrične u odnosu na x-osu, pa se jednostavno zaključuje i bez dokaza da vrijedi
|z| = |z̄| (Slika 2).
November 29, 2020 12

Primjer 2.3 Odrediti i u kompleksnoj ravni skicirati skup kompleksnih brojeva koji zadovoljavaju
nejednakost
|z − i| ≤ 1.
p
Rješenje 2.2 Neka je z = x + yi. Tada je |z − i| = |x + yi − i| = |x + (y − 1)i| = x2 + (y − 1)2
date nejednakosti slijedi
|x + (y − 1)i| ≤ 1
odnosno p
x2 + (y − 1)2 ≤ 1.
Iz prethodnog dobijamo
x2 + (y − 1)2 ≤ 1.
Skup tačaka kompleksne ravni pridruženih traženim kompleksnim brojevima predstavlja (zatvoreni)
krug poluprečnika 1 sa centrom u tački (0,1) (Slika 3).

Slika 3:
November 29, 2020 13

2.2 Trigonometrijski oblik kompleksnog broja

Svaka tačka M (x, y) u xy-ravni je pored svojih koordinata, tj. projekcija na x i y-osu, odred̄e na i sa
druge dvije vrijednosti: svojom udaljenošću od koordinatnog početka, tj. dužinom radijus vektora
−−→
OM , i uglom koji taj radijus vektor zaklapa sa pozitivnim dijelom x-ose (Slika 4). Dakle, tačka
M (x, y) u polarnim koordinatama je M (r, ϕ).

Slika 4:
−−→ p
Ukoliko uvedemo oznaku r = |OM | = x2 + y 2 i primijetimo da vrijedi tan ϕ = xy , onda vrijedi

x = r cos ϕ, y = r sin ϕ

i kompleksni broj u algebarskom obliku dat sa z = x + yi možemo u trigonometrijskom obliku

zapisati kao
z = r(cos ϕ + i sin ϕ).
Broj r je modul kompleksnog broja z
p
r= x2 + y 2 = |z|.

Ugao ϕ nazivamo argumentom kompleksnog broja z 6= 0 i označavamo ga sa Argz

y
ϕ = arctan = Argz.
x
Ovom definicijom Argz nije jednoznačno odred̄en jer, ako je ϕ ∈ [0, 2π) ugao koji radijus vektor
tačke (x, y) zaklapa sa pozitivnim dijelom x-ose, onda je Argz = {ϕ+2kπ, k ∈ N0 } Ugao 0 ≤ ϕ ≤ 2π
nazivamo glavni argument, arg z kompleksnog broja z

Primjer 2.4 U trigonometrijskom obliku zapisati kompleksan broj z = 1 − i.

Rješenje 2.3 Kako je √

r = |1 − i| = 2, tg ϕ = −1
√
i Re(z) > 0 i Im(z) < 0 to vrijedi z = 2 cos 7π + i sin 7π


4 4
.
November 29, 2020 14

Za kompleksne brojeve z1 = r1 (cos ϕ1 + i sin ϕ1 ) i z2 = r2 (cos ϕ2 + i sin ϕ2 ) date u kompleksnom

obliku vrlo jednostavno vršimo operaciju množenja na sljedeći način.

z1 z2 = r1 r2 (cos ϕ1 + i sin ϕ1 )(cos ϕ2 + i sin ϕ2 )

= r1 r2 (cos ϕ1 cos ϕ2 − sin ϕ1 sin ϕ2 ) + i(cos ϕ1 sin ϕ2 + cos ϕ2 sin ϕ1 )
= r1 r2 [cos(ϕ1 + ϕ2 ) + i sin(ϕ1 + ϕ2 )] (3)
Dakle, proizvod dva kompleksna broja z1 i z2 je kompleksan broj čiji je modul jednak proizvodu
njihovih modula, a argument jednak zbiru argumenata datih kompleksnih brojeva. Jednostavno se
može pokazati da se data definicija može proširiti i na proizvod n kompleksnih brojeva. Analogno,
stepenovanje kompleksnog broja z = r(cos ϕ + i sin ϕ) vršimo uz pomoć sljedeće
z n = rn (cos nϕ + i sin nϕ)
koju nazivamo Moivreova formula.
Iz prethodnog takod̄er slijedi da za kompleksan broj u trigonometrijskom obliku z = r(cos ϕ +
i sin ϕ) broj z −1 možemo odrediti na sljedeći način
1 z̄ r(cos ϕ − i sin ϕ)
z −1 = = =
z z z̄ r2
1
= (cos ϕ − i sin ϕ) = r−1 [cos(−ϕ) + i sin(−ϕ)] (4)
r
Jednostavno je pokazati da za dijeljenje kompleksnih brojeva z1 i z2 vrijedi
z1 r1
= [cos(ϕ1 − ϕ2 ) + i sin(ϕ1 − ϕ2 )]. (5)
z2 r2
Dakle, količnik dva kompleksna broja z1 i z2 je kompleksan broj čiji je modul jednak količniku
njihovih modula, a argument jednak razlici argumenata datih kompleksnih brojeva.
Primjer 2.5 Izračunati (1 − i)3 .
Rješenje 2.4
√ 3  3
√
 
3 7π 7π 21π 21π
(1 − i) = 2 cos + i sin = 2 2 cos + i sin
4 4 4 4
√ √
      
5π 5π 5π 5π
= 2 2 cos 2 · 2π + + i sin 2 · 2π + = 2 2 cos + i sin
4 4 4 4
√ √ !
√ 2 2
= 2 2 − −i = −2 − 2i
2 2
√
n-tim korijenom kompleksnih brojeva z za n ∈ N nazivamo kompleksan broj w := n z za koji
vrijedi
z = wn .
√
Za svaki kompleksan broj z 6= 0 postoji n različitih vrijednosti n z, jednačina z = wn , z 6= 0
ima n različitih rješenja datih sa
√ √ ϕ + 2kπ ϕ + 2kπ
w = n z = n r(cos + i sin ), k = 0, 1, . . . , n − 1 (6)
n n
November 29, 2020 15

√
4
Primjer 2.6 Odrediti sve vrijednosti w = −4 i rješenja prikazati u kompleksnoj ravni.

Rješenje 2.5 Broj z = −4 u trogonometrijskom obliku ima prikaz

z = 4(cos π + i sin π).

Slijedi
√
4
√ π + 2kπ π + 2kπ
−1 = 2(cos + i sin ), k = 0, 1, 2, 3.
4 4
√
w0 = √ 2(cos π4 + i√
sin π4 ) = 1 + i,
π+2π
w1 = √2(cos π+4π
4
+ i sin π+2π
4
) = √2(cos 3π 4
+ i sin 3π
4
) = −1 + i,
π+4π 5π 5π
w2 = √2(cos π+6π
4
+ i sin 4 ) = √2(cos 4 + i sin 4 ) = −1 − i,
w3 = 2(cos 4 + i sin π+6π 4
) = 2(cos 7π 4
+ i sin 7π4
) = 1 − i.

√
4
Slika 5: Rješenja jednačine w = −4.

Zadatak 2.2 Riješiti jednačinu z 3 = 1 u skupu kompleksnih brojeva.

Rješenja jednačine z n = 1 se zovu n-ti korijeni jedinice. Tačke odred̄ene ovim vrijednostima pred-
stavljaju vrhove pravilnog n-tougla upisanog u jediničnu kružnicu.

Primjer 2.7 U kompleksnoj ravni skicirati rješenja jednačine (1 + i)z 3 = 1 − i i ispitati da li

zadovoljavaju nejednakost |z − i| ≤ 1.

Rješenje 2.6 Kako je

1−i 3π 3π
z3 = = −i = cos + i sin
1+i 2 2
primjenom (6) dobijamo
3π 3π
2
+ 2kπ 2
+ 2kπ
z = cos + i sin , k = 0, 1, 2.
3 3
November 29, 2020 16

Dakle,
π π
z0 = cos + i sin = i,
2 2 √
7π 7π 3 i
z1 = cos + i sin =− − ,
6 6 2
√ 2
11π 11π 3 i
z3 = cos + i sin = −
6 6 2 2
Rješenje koje zadovoljava uslov |z − i| ≤ 1 je z0 što je najjednostavnije ispitati skiciranjem datih
rješenja i skupa tačaka koje zadovoljavaju datu nejednakost u kompleksnoj ravni (Slika 6).

Slika 6:

1+i
Primjer 2.8 Odrediti kompleksan broj z za koji vrijedi z 3 = √ .
2(cos π2 − i sin π2 )3
Rješenje 2.7
v 
u
u
u
3 i+1
z = u

t √  3 
2 cos (−π)2
+ i sin (−π)
2
s
cos π4 + i sin π4
= 3
(cos (−π)
2
+ i sin (−π)
2
)3
s
cos π4 + i sin π4
= 3
cos (−3π)
2
+ i sin (−3π)
2
r
3 7π 7π
= cos + i sin
4 4
7π 7π
+ 2kπ + 2kπ
= cos 4 + i sin 4 , k = 0, 1, 2.
3 3
November 29, 2020 17

Kompleksni brojevi koji zadovoljavaju datu jednakost su

7π 7π
z0 = cos + i sin ,
12 12
5π 5π
z1 = cos + i sin ,
4 4
23π 23π
z2 = cos + i sin .
12 12
Primjer 2.9 U skupu kompleksnih brojeva riješiti jednačinu z 4 + z 2 + 1 = 0.

Rješenje 2.8 Uvedimo smjenu z 2 = t čime dobijamo jednačinu t2 + t + 1 = 0 čija su rješenja

√
−1 3
t1,2 = ±i .
2 2
Rješenja početne jednačine su kompleksni brojevi
√ √ √ √
1 3 −1 3 −1 3 −1 3
z1 = + i , z2 = −i , z3 = +i , z4 = −i .
2 2 2 2 2 2 2 2

2.3 Eksponencijalni oblik kompleksnog broja

Primjenom Eulerove formule (koju ćemo dokazati u toku kursa)

eiϕ = cos ϕ + i sin ϕ,

kompleksan broj z = x + yi možemo predstaviti i u eksponencijalno obliku datom sa

z = reiϕ , (7)
p
gdje je r = x2 + y 2 = |z|, ϕ = arctan xy . Eksponencijalni oblik (7) još nazivamo i Eulerovim
oblikom.
Za kompleksne brojeve z1 = r1 eiϕ1 i z2 = r2 eiϕ2 u Eulerovom obliku vršimo operacije množenja,
dijeljenja i stepenovanja na sljedeći način

z1 z2 = r1 r2 ei(ϕ1 +ϕ2 ) ,
z1 r1 i(ϕ1 −ϕ2 )
= e ,
z2 r2
z1n = r1n einϕ1 ,