04 - Realne Funkcije

Realne funkcije jedne realne varijable
Univerzitet u Sarajevu
Elektrotehnički fakultet
Inženjerska matematika 1
Sadržaj
1 Definicija i osobine realne funkcije jedne realne varijable 5
1.1 Domen i rang realne funkcije realne varijable . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.2 Jednakost, suženje i proširenje realnih funkcija realne varijable . . . . . . . . . . . . 6
1.3 Grafik realne funkcije realne varijable . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
1.4 Osobine realne funkcije realne varijable . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.4.1 Nule funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
1.4.2 Znak funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
1.4.3 Parnost i neparnost funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
1.4.4 Ograničenost funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
1.4.5 Monotonost funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
1.4.6 Periodičnost funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
1.4.7 Konkavnost i konveksnost funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
1.5 Inverzne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
1.6 Elementarne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
1.6.1 Racionalna funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
1.6.2 Stepena funkcija y = xα (α ∈ R) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
1.6.3 Eksponencijalna funkcija y = ax (0 < a 6= 1) . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
1.6.4 Logaritamska funkcija y = loga x (a > 0, a 6= 1) . . . . . . . . . . . . . . 18
1.6.5 Trigonometrijske funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
1.6.6 Hiperbolne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
1.6.7 Inverzne funkcije trigonometrijskih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
1.7 Translacija, skupljanje i širenje grafika funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
2 Granična vrijednost funkcije 29

2.1 Lijevi i desni limes funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
2.2 Osnovni teoremi teorije graničnih vrijednosti funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
2.3 Granična vrijednost funkcije i niza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
2.4 Cauchyev kriterij za konvergenciju funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
2.5 Aritmetičke operacije sa graničnim vrijednostima funkcija . . . . . . . . . . . . . . . 45
2.6 Elementarni primjeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
2.7 Beskonačno male i beskonačno velike veličine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49
2.8 Granična vrijednost monotone funcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
1
November 25, 2020 2
3 Neprekidnost funkcije 54
3.1 Vrste prekida funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
3.2 Aritmetičke operacije sa neprekidnim funkcijama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
3.3 Funkcije neprekidne na segmentu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60
3.4 Uniformna (ravnomjerna) neprekidnost funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64
November 25, 2020 3
Definicija 0.1 Neka su X i Y bilo koja dva neprazna skupa. Ako je svakom elementu x ∈ X po
nekom pravilu pridružen jedan i samo jedan element y ∈ Y , kažemo da je data funkcija f sa X u
Y i pišemo
f : X → Y ili x → f (x), x ∈ X. (1)
Skup X nazivamo domena ili područje definicije funkcije f i često ga označavamo sa D(f ) ili
Domf . Skup Y nazivamo kodomena ili područje mogućih vrijednosti funkcije f . Element x ∈ X
nazivamo nezavisnom varijablom ili argumentom, a f (x) zavisnom varijablom ili vrijednosti funkcije
u elementu x.
Ukoliko je narušen uslov jedinstvenosti, tj. ukoliko postoji element x ∈ X kojem odgovara,
odnosno kojem je pridruženo više od jednog elemenata y ∈ Y , onda pravilo pridruživanja nazivamo
preslikavanjem ili višeznačnom funkcijom. Pojam preslikavanja je širi od pojma funkcije. Svaka
funkcija je preslikavanje a svako preslikavanje nije funkcija.
Skup svih slika funkcije f nazivamo rangom funkcije f i označavamo sa IM (f ), Rangf ili kraće
Rf ,
Rangf = {f (x)|x ∈ X}.
Očito je Rangf ⊆ Y . Ukoliko je pak Rangf = Y , onda kažemo da je funkcija sirjektivna ili da je
definisana ”na Y ”. Prethodno možemo formulisati sljedećom definicijom
Definicija 0.2 Za funkciju f : X → Y kažemo da je sirjektivna ukoliko za svaki y ∈ Y postoji

x ∈ X tako da je y = f (x).
Sljedeći bitan pojam je injektivnost funkcije.
Definicija 0.3 Za funkciju f : X → Y kažemo da je injektivna ako različitim vrijednostima argu-

menata odgovaraju različite vrijednosti funkcije, tj.
x1 6= x2 =⇒ f (x1 ) 6= f (x2 ). (2)
Osobini (0.3) je ekvivalentna kontrapozitivna tvrdnja
f (x1 ) = f (x2 ) =⇒ x1 = x2 (3)
koja je jednostavnija za primjenu.
Definicija 0.4 Ukoliko je funkcija f : X → Y istovremeno injektivna i sirjektivna kažemo da je

obostrano jednoznačna ili bijektivna. Ako je pri tome i X = Y , onda kažemo da je funkcija f data
na X.
Ukoliko je funkcija f bijektivna, onda postoji inverzna funkcija koju označavamo sa f −1 i koja
djeluje sa Y na X, f −1 : Y → X, i vrijedi
f −1 (y) = x ⇐⇒ x = f (y). (4)
Za funkcije su, takod̄er, važni pojmovi jednakosti, suženja i proširenja.

November 25, 2020 4
Definicija 0.5 Za funkciju f1 (x) : X1 → Y1 kažemo da je jednaka funkciji f2 (x) : X2 → Y2 ako i

samo ako vrijedi
1. X1 = X2 ,
2. Y1 = Y2 ,
3. (∀x ∈ X1 = X2 ) f1 (x) = f2 (x).
Definicija 0.6 Za funkciju f1 (x) : X1 → Y1 kažemo da je suženje funkcije f2 (x) : X2 → Y2

(odnosno da je funkcija f2 proširenje funkcije f1 ) ako i samo ako vrijedi
1. X1 ⊆ X2 ,
2. Y1 ⊆ Y2 ,
3. (∀x ∈ X1 ⊆ X2 ) f1 (x) = f2 (x).
U nastavku ćemo sve navedene pojmove prenijeti u skup R realnih brojeva.

November 25, 2020 5
1 Definicija i osobine realne funkcije jedne realne varijable

Definicija 0.7 Neka je data funkcija f : X → Y . Ako je X ⊆ R, onda kažemo da je funkcija f
funkcija jedne realne varijable, a ako je Y ⊆ R, kažemo da je f realna funkcija.
1.1 Domen i rang realne funkcije realne varijable

Prema prethodnoj definiciji funkcije
f :R→R (5)
nazivamo realnim funkcijama jedne realne varijable. Pri tome kažemo da je funkcija f definisana
iz skupa R u skup R, jer njen domen, Domf ne mora biti nužno cijeli skup realnih brojeva, tj. f
ne mora djelovati na cijelom R. Podskup skupa R na kojem djeluje funkcija f nazivamo prirodnim
domenom funkcije,
Domf = {x ∈ R|f (x) ∈ R} ⊆ R. (6)
Ukoliko je funkcija f analitičkim izrazom, potrebno je odrediti njen prirodni domen, a to je najveći
podskup od R za čije elemente vrijedi f (x) ∈ R.
√ √
Primjer 1.1.1 Odrediti domen realnih funkcija f (x) = x, g(x) = x2 i h(x) = x.
√
Rješenje: Domen funkcija f i g je cijeli skup realnih brojeva jer x, x2 ∈ R za sve x ∈ R pa
pišemo
Domf = R i Domg = R.
√
Domen funkcije h je poluzatvoreni interval [0, +∞) jer je x ∈ R samo za x ≥ 0, tj.
√
Domh = {x | x ∈ R} = [0, +∞).
√
Primjer 1.1.2 Odrediti domen realne funkcije f (x) = |x| x − 3.
√ Domen funkcija |x| je cijeli skup realnih brojeva jer je |x| ∈ R za sve x ∈ R, a domen
Rješenje:
funkcije x − 3 je skup √
Dom√x−3 = {x | x − 3 ∈ R} = [3, +∞).
Domen funkcije f je presjek dva prethodna skupa
Domf = R ∩ [3, +∞) = [3, +∞).
Rang realne funkcije definišemo sa
Rangf = {f (x) ∈ R|x ∈ Df } ⊆ R. (7)

√ √
Primjer 1.1.3 Odrediti rang realnih funkcija f (x) = x, g(x) = x2 i h(x) = x.
November 25, 2020 6
Rješenje: Rang funkcije f je cijeli skup realnih brojeva pa pišemo
Rangf = {x | x ∈ R} = (−∞, +∞).

√ √
Rang funkcija g i h je poluzatvoreni interval [0, +∞) jer je x2 , x ≥ 0 za svako x ∈ Dom, pa
pišemo
√ √
Rangg = { x2 | x ∈ R} = [0, +∞) i Rangh = { x | x ∈ [0, +∞)} = [0, +∞).
1.2 Jednakost, suženje i proširenje realnih funkcija realne varijable

Pojam jednakosti, suženja i proširenja se definišu kao u definicijama 0.5 i 0.6 vodeći računa da su
X1 , Y1 , X2 , Y2 ⊆ R.
√
Primjer 1.2.1 Ispitati jednakost funkcija f (x) = x i g(x) = x2 .
Rješenje:
1. Kako je Domf = R i Domg = R, to je Domf = Domg .
2. Kako je Rangf = R i Rangg = [0, +∞), to očito Rangf 6= Rangg .
3. Očito je f (x) 6= g(x) za sve x < 0.
Dakle, funkcije f i g nisu jednake. 2
1.3 Grafik realne funkcije realne varijable
Slika 1: Grafik funkcije
Grafikom (ili krivom) funkcije f (x) nazivamo skup ured̄enih parova
Gf = {(x, f (x)) ∈ R2 |x ∈ Domf } ⊂ R2 . (8)
Kako svakoj tački xy-ravni odgovara tačno jedan ured̄eni par realnih brojeva i obrnuto, svakom
ured̄enom paru realnih brojeva odgovara tačno jedna tačka u xy-ravni, jednačinu y = f (x) nazivamo
jednačinom krive Gf .
November 25, 2020 7
U uvodnom dijelu smo naglasili da prema definiciji funkcije svaka funkcija f , pa i realna, će
svakom elementu x ∈ Domf pridružiti jednu i samo jednu vrijednost y = f (x) ∈ Rangf , odnosno
jedan i samo jedan ured̄eni par (x, f (x)) U suprotnom, ukoliko je narušen uslov jedinstvenosti, tj.
ukoliko postoji element x kojem je pridruženo više od jednog elementa, imamo višeznačnu funkciju
ili preslikavanje.
Da li je definisano pravilo f (x) u skupu realnih brojeva funkcija ili preslikavanje možemo na os-
novu pretodno iznesenog jednostavno odrediti sljedećim geometrijskim testom: Ako prava paralelna
sa y-osom povučena u svakoj tački x-ose siječe grafik funkcije f (x) u najviše jednoj tački, onda je
f (x) funkcija, u suprotnom je preslikavanje.
Primjer 1.3.1 Pridruživanje y = y(x) dato sa
x2 + y 2 = 1 (9)
√ √
nije funkcija jer vrijednost x = 21 ima pridružene dvije vrijednosti 23 i − 23 koje zadovoljavaju
datu jednakost. Dakle, ovim izrazom je definisano preslikavanje ili višeznačna funkcija.
Do istog zaključka jednostavno dolazimo koristeći geometrijski test. Naime, povlačeći pravu
paralelnu sa y-osom u tački x = 21 vidimo da ona siječe krivu datu jednačinom x2 + y 2 = 1 u dvije
tačke (Slika 2).
Slika 2: Geometrijski test
√ √
Naglasimo da kriva x2 + y 2 = 1 sadrži grafik dvije funkcije i to y = 1 − x2 i y = − 1 − x2
(Slika 3).
1.4 Osobine realne funkcije realne varijable

U praksi se najčešće srećemo sa zadacima u kojima je funkcija zadata analitički i u kojima se
traži skiciranje grafika (mada je moguće funkciju zadati i uz pomoć grafika i zatim ispitivati njene
osobine). Najjednostavniji analitički oblik za ispitivanje funkcije je eksplicitni oblik
y = f (x) (10)
o kojem ćemo mi govoriti u nastavku.
Realna funkcija može biti zadata i sa više analitičkih izraza, npr.

x2 , x > −1
f (x) =
1 − x, x ≤ −1
November 25, 2020 8
√ √
Slika 3: Krive x2 + y 2 = 1, y = 1 − x2 i y = − 1 − x2
Slika 4: Po dijelovima definisana funkcija
kada kažemo da je funkcija po dijelovima definisana (Slika 4).

Takod̄er, postoje i funkcije koje su date bez analitičkog izraza kao npr. funkcije iz sljedećeg
primjera.
Primjer 1.4.1 1. Funkcija cijeli dio od x
f (x) = bxc
daje kao rezultat najveći cijeli broj koji nije veći od x.
2. Funkcija signum definisana sa


 1, x > 0
sgn(x) = 0, x = 0
−1, x < 0.

kao rezultat daje znak broja x.
Da bismo dobili što više informacija o funkciji, potrebno je da, pored prirodnog domena, ispitamo
i sljedeće vrijednosti i osobine funkcije.
November 25, 2020 9
(a) Grafik funkcije y = bxc (b) Grafik funkcije y = sgn x
Slika 5
1.4.1 Nule funkcije

Nulom funkcije nazivamo sve vrijednosti x ∈ Domf za koje vrijedi f (x) = 0. Na grafiku su to tačke
čija je ordinata jednaka nuli, pa kažemo da su to tačke u kojima grafik funkcije siječe x-osu.
q
Primjer 1.4.2 Odrediti nule funkcije f (x) = |x| x−2 x−3
.
q
Rješenje: Nule funkcije odred̄ujemo rješavajući jednačinu f (x) = 0. Pa imamo da je |x| x−2
x−3
=0
za x = 0 i x = 2, te će grafik funkcije sječi x-osu tačkama (0, 0) i (2, 0) (Slika 6). 2
Slika 6
1.4.2 Znak funkcije

Pod ispitivanjem znaka funkcije podrazumijevamo odred̄ivanje intervala (podskupova domene funk-
cije) u kojima je funkcija ima pozitivne, odnosno negativne, vrijednosti.
November 25, 2020 10
Primjer 1.4.3 Odrediti znak funkcije

q
1. f (x) = |x| x−2
x−3
x−2
2. f (x) = x−3
.
Rješenje:
q
1. Jednostavno je uočiti da će funkcija f (x) = |x| x−2
x−3
biti uvijek pozitivna stoga će se njen
grafik nalaziti iznad x-ose (Slika 7a).
2. Rješavajući nejednačine x−2

x−3
x−2
> 0 i x−3 < 0 zaključujemo da će se grafik date funkcije nalaziti
iznad x-ose za x ∈ (−∞, 2) ∪ (3, +∞) a ispod x-ose za x ∈ (2, 3) (Slika 7b).
q
(a) f (x) = |x| x−2
x−3 (b) f (x) = x−2
x−3
Slika 7: Znak funkcije
1.4.3 Parnost i neparnost funkcije

Da bismo govorili o ispitivanju parnosti funkcije potrebno je prvo da da uvedemo pojam sime-
tričnosti.
Definicija 0.8 Neka je dat skup D ⊆ R. Kažemo da je skup D simetričan u odnosu na nulu ako
za sve x ∈ D vrijedi da −x ∈ D.
Primjer 1.4.4 Skupovi R = (−∞, ∞) i (−1, 1) su simetrični, dok skup [−1, 1) nije simetričan jer
za element −1, element suprotnog predznaka 1 ne pripada datom skupu.
(a) Parna funkcija (b) Neparna funkcija
Slika 8: Parnost i neparnost funkcije
Definicija 0.9 Za funkcija f : R → R kažemo da je parna ako je Domf simetričan i vrijedi
f (−x) = f (x), ∀x ∈ Domf .
Slijedi da je grafik parne funkcije simetričan u odnosu na y-osu.
Definicija 0.10 Za funkcija f : R → R kažemo da je neparna ako je Domf simetričan i vrijedi
f (−x) = −f (x), ∀x ∈ Domf .
Grafik neparne funkcije je simetričan u odnosu na koordinatni početak.

Funkcija f (x) = 0 je i parna i neparna funkcija.
Jednostavno je zaključiti da vrijede sljedeće tvrdnje
1. Zbir dvije parne funkcije je parna funkcija.
2. Zbir dvije neparne funkcije je neparna funkcija.
3. Zbir parne i neparne funkcije nije ni parna ni neparna funkcija (osim ako je jedna od funkcija
nula).
4. Proizvod dvije parne funkcije je parna funkcija.
5. Proizvod dvije neparne funkcije je parna funkcija.
6. Proizvod parne i neparne funkcije je neparna funkcija.

x−2
Primjer 1.4.5 Ispitati parnost funkcija f (x) = x2 , g(x) = x3 i h(x) = x−3
,
Rješenje:
• Za funkciju f (x) = x2 vrijedi
f (−x) = (−x)2 = x2 = f (x)
pa je parna funkcija.
• Za funkciju g(x) = x3 vrijedi da je g(−x) = (−x)3 = −x3 = −g(x) te je neparna.
• Za funkciju h(x) = x−2

x−3
vrijedi
−x − 2 x+2
h(−x) = =
−x − 3 x+3
što nije jednako niti h(x) niti −h(x) pa data funkcija nije ni parna ni neparna.
Zadatak 1.4.1 Ispitati parnost funkcija
1. f (x) = |x − 1|
2. f (x) = x3 sin x
3. (f ◦ g)(x), pri čemu je funkcija f parna, a funkcija g neparna.
1.4.4 Ograničenost funkcije

Definicija 0.11 Funkcija f : R → R je ograničena na nekom intervalu I ⊆ Domf ako postoje
vrijednosti m, M ∈ R takve da je
m ≤ f (x) ≤ M, ∀x ∈ I.
Očito se grafik ograničene funkcije nalazi izmed̄u pravih y = m i y = M (Slika 9).
Slika 9: Ograničena funkcija
Ograničenost funkcije možemo definisati i na sljedeći način.

Definicija 0.12 Funkcija f : R → R je ograničena na nekom intervalu I ⊆ Domf ako postoji

vrijednost M ∈ R takva da je
|f (x)| ≤ M, ∀x ∈ I.
Primjer 1.4.6 Funkcija f (x) = sin x je ograničena jer vrijedi
−1 ≤ sin x ≤ 1, ∀x ∈ Domf = R.
Funkcija g(x) = x2 je ograničena odozdo jer vrijedi
0 ≤ x2 , ∀x ∈ Domf = R.
1.4.5 Monotonost funkcije

Definicija 0.13 Funkcija f : R → R je na nekom intervalu I ⊆ Domf
• rastuća funkcija ukoliko
x1 < x2 =⇒ f (x1 ) ≤ f (x2 ), ∀x1 , x2 ∈ I,
• strogo rastuća funkcija ukoliko
x1 < x2 =⇒ f (x1 ) < f (x2 ), ∀x1 , x2 ∈ I,
• opadajuća funkcija ukoliko
x1 < x2 =⇒ f (x1 ) ≥ f (x2 ), ∀x1 , x2 ∈ I,
• strogo opadajuća funkcija ukoliko
x1 < x2 =⇒ f (x1 ) > f (x2 ), ∀x1 , x2 ∈ I.
Za funkciju f kažemo da je monotona na I ako je rastuća ili opadajuća, a strogo monotona na I

ako je strogo rastuća ili strogo opadajuća.
Primjer 1.4.7 Za funkciju f (x) = x2 vrijedi da je opadajuća za x ∈ (−∞, 0) a rastuća za x ∈

(0, +∞) što možemo pokazati ispitujući znak razlike x1 − x2 u slučajevima kada su x1 , x2 ∈ (−∞, 0)
i kada su x1 , x2 ∈ (0, +∞).
Mi ćemo kasnije u toku kursa vidjeti kako se monotonost funkcije može odrediti uz pomoć izvoda
funkcije.
1.4.6 Periodičnost funkcije

Definicija 0.14 Funkcija f : R → R je periodična sa periodom p > 0 na nekom intervalu I ⊆ Domf
ako vrijedi
f (x + p) = f (x), ∀x, x + p ∈ I.
Najmanji period, ako postoji, naziva se osnovni period.
Slika 10: Periodična funkcija y = sin x osnovnog perioda 2π
1.4.7 Konkavnost i konveksnost funkcije

Definicija 0.15 Za funkciju f : R → R kažemo da je konveksna na nekom intervalu I ⊆ Domf
ukoliko vrijedi
x1 + x2 f (x1 ) + f (x2 )
f ≤ , ∀x1 , x2 ∈ I.
2 2
Za funkciju f : R → R kažemo da je konkavna na nekom intervalu I ⊆ Domf ukoliko vrijedi

x1 + x2 f (x1 ) + f (x2 )
f ≥ , ∀x1 , x2 ∈ I
2 2
O ovoj osobini funkcije će biti više govora u drugom dijelu ovog kursa.
1.5 Inverzne funkcije

Ranije smo naveli da je funkcija bijektivna ako je injektivna i sirjektivna. Spomenimo ovdje tzv.
horizontalni test koji je analogon vertikalnom testu spomenutom na početku poglavlja a koji nam
jednostavno otkriva da li je funkcija čiji grafik posmatramo injektivna. Kako za injektivne funkcije
vrijedi
x1 6= x2 =⇒ f (x1 ) 6= f (x2 )
to će funkcija biti injektivna ako svaka prava paralelna sa x-osom siječe graf u najviše jednoj tački.
Slika 11: Horizontalni test
Za bijektivne funkcije f : X → Y , X, Y ⊆ R, definišemo inverznu funkciju f −1 : Y → X i vrijedi

(f −1 ◦ f )(x) = x, (f ◦ f −1 )(y) = y, x ∈ X, y ∈ Y. (11)
Da bismo odredili inverznu funkciju, trebamo za proizvoljno y odrediti x za koje vrijedi f (x) = y,
tj. trebamo jednačinu f (x) = y riješiti po x.
Slika 12: Grafik funkcije f i njene inverzne funkcije f −1 .
Ukoliko je to moguće i ukoliko za svako y ∈ Y postoji jedinstveno rješenje x ∈ X, dobili smo

jednoznačnu inverznu funkciju x = f −1 (y). No, pri ovom zapisu nam ulogu nezavisne promjenljive
uzima varijabla y a zavisna je od nje varijabla x, pa bismo vrijednosti nezavisne varijable nanosili
na y-osu (umjesto na x-osu kako to činimo uobičajeno) i grafik inverzne funkcije bi bio
Gf −1 = {(f −1 (y), y) ∈ R2 |y ∈ Y = Domf −1 = Rangf }.
Koristeći (11) jednostavno zaključujemo da je
Gf = Gf −1
jer je
(f −1 (y), y) = (f −1 (f (x)), y) = (x, y).
Dakle, y = f (x) i x = f −1 (y) predstavljaju istu krivu liniju. No radi jednostavnije primjene, da
bimo izbjegli unos vrijednosti nezavisne varijable na y-osu, postupamo na sljedeći način: nezavisnu
varijablu ponovo označimo sa x a zavisnu sa y, tj pišemo
y = f −1 (x)
i u ovom obliku funkciju f −1 nazivamo inverznom funkcijom funkcije f (x).

Pogledajmo sada vezu izmed̄u grafika funkcija y = f (x) i y = f −1 (x). Ako (a, b) ∈ Gf −1 , onda
je b = f −1 (a) pa imamo
f (b) = f (f −1 (a)) = a.
Ovo znači da tačka (b, a) ∈ Gf . Odavde slijedi da su grafici funkcija f i f −1 simetrični u odnosu na
pravu y = x. Jasno je da je inverzna funkcija f −1 monotona u istom smislu kao i funkcija f .
Primjer 1.5.1 Odrediti inverznu funkciju funkcija f (x) = 2x + 3 i g(x) = x2 .
Rješenje: Izvršimo zamjenu zavisne i nezavisne varijable pa imamo
x = 2y + 3.
Izrazimo varijablu y
1 3
y = x− .
2 2
−1
Dakle, inverzna funkcija funkcije f je funkcija f (x) = 12 x − 32 .
Slika 13: Grafik funkcije f (x) = 2x + 3 i njene inverzne funkcije f −1 (x) = 21 x − 32 .
Funkcija g(x) = x2 nije injektivna što vrlo jednostavno možemo zaključiti uz pomoć horizontal-
nog testa, ili uzimajući npr. vrijednosti x1 = 1 i x2 = −1, za koje očito vrijedi
x1 6= x2 ∧ f (x1 ) = f (x2 ) = 1.
Kako funkcija nije injektivna, to za nju ne možemo odrediti inverznu funkciju. 2
1.6 Elementarne funkcije

Elementarnim funkcijama u užem smislu nazivamo sljedeće funkcije:
• racionalna funkcija y = P (x)

Q(x)
;
• stepena funkcija y = xα (α ∈ R);
• eksponencijalna funkcija y = ax (0 < a 6= 1);
• logaritamska funkcija y = loga x (0 < a 6= 1);
• trigonometrijske funkcije sin x, cos x, tg x, ctg x;
• hiperbolne funkcije sh x, ch x, th x, cth x;

• inverzne trigonometrijske funkcije arcsin x, arccos x, arctg x, arcctg x
Elementarnim funkcijama u širem smislu nazivamo sve elementarne funkcije u užem smislu i sve
funkcije koje možemo dobiti primjenjujući na njih konačan broj puta osnovne aritmetičke operacije
(sabiranje, oduzimanje, množenje i dijeljenje) i operacije kompozicije funkcija. Npr. funkcije
√
3
y= 2x + sin x, y = log(arccos x).
Primjer neelementarnih funkcija su Dirichletova funkcija definisana sa

1, x ∈ Q
χ(x) =
0 x∈ /Q
i apsolutna vrijednost broje y = |x|

√ koju (prema nekim autorima) možemo svrstati i u elementarne
jer je možemo zadati i kao |x| = x2 .
U nastavku ćemo govoriti o elementarnim funkcijama u užem smislu i njihovim osobinama.
1.6.1 Racionalna funkcija

Funkciju
P (x) := an xn + an−1 xn−1 + . . . + a1 x + a0 , x∈R
gdje su a0 , . . . , an realne konstante nazivamo polinomom. Ako je an 6= 0, kažemo da je ovaj polinom
n-tog stepena.
Količnik dva polinoma, tj. funkciju
P (x) an xn + an−1 xn−1 + . . . + a1 x + a0

= , x∈R
Q(x) bm xm + bm−1 xm−1 + . . . + b1 x + b0
nazivamo racionalnom (razlomljenom) funkcijom. Ova funkcija je definisana za sve x ∈ R za koje

je Q(x) 6= 0, tj.

P (x)
Dom P (x) = x ∈ R | ∈ R = {x ∈ R | P (x), Q(x) ∈ R ∧ Q(x) 6= 0} .
Q(x) Q(x)
Očito, racionalna funkcija ima nule u tačkama x koje zadovoljavaju jednakost P (x) = 0.
1.6.2 Stepena funkcija y = xα (α ∈ R)

Ako o broju α ne znamo ništa drugo do da je iz skupa R onda funkciju y = xα smatramo definisanom
za x > 0. No za neke specijalne slučajeve funkcija može biti definisana i šire. Npr. ako je α = n ∈ N,
onda je funkcija y = xα = xn definisana za sve x ∈ R a ako je α = −n, n ∈ N, onda je funkcija
y = xα = x1n definisana za sve x ∈ R \ {0}.
Na slici 14 su dati grafovi stepenih funkcija za razne vrijednosti α ∈ R pri čemu je x > 0.
√
x−|x|
Primjer 1.6.1 Odrediti prirodni domen funkcije f (x) = √ 3
2x−x3
.
(a) α > 0 (b) α < 0
Slika 14: Stepena funkcija y = xα , x > 0, α ∈ R
Rješenje:
p √3
√
3
Domf = {x ∈ R | x − |x| ∈ R ∧ 2x − x3 ∈ R ∧ 2x − x3 6= 0}
= {x ∈ R | x − |x| ≥ 0 ∧ 2x − x3 6= 0}
√
= {x ∈ R | |x| ≤ x ∧ x 6= 0 ∧ x 6= ± 2}
√ √
= (0, 2) ∪ ( 2, +∞)
1.6.3 Eksponencijalna funkcija y = ax (0 < a 6= 1)

Eksponencijalna funkcija y = ax (0 < a 6= 1) ima domen Domf = R i rang Rangf = (0, +∞).
Funkcija nema nula, pozitivna je za sve x ∈ R i strogo rastuća ako je a > 1 a strogo opadajuća ako
je 0 < a < 1. Grafik je dat na slici 15. Eksponencijalna funkcija ex ima veliku primjenu u nauci.
1.6.4 Logaritamska funkcija y = loga x (a > 0, a 6= 1)

Logaritamska funkcija y = loga x (a > 0, a 6= 1) ima domen Domf = (0, +∞) i rang Rangf = R.
Nula funkcije je u x = 1. Strogo rastuća za a > 1 a strogo opadajuća za 0 < a < 1. Grafik je dat
na slici 16. Eksponencijalna ax i logaritamska funkcija loga x su inverzne funkcije čiji su grafici
simetrični u odnosu na pravu y = x. Uzimajući bazu a = e > 1 imamo funkciju y = ln x.
Primjer 1.6.2 Odrediti prirodni domen funkcija

Slika 15: Eksponencijalna funkcija y = ax
Slika 16: Logaritamska funkcija y = loga x
√
3−x
x−|x|
1. y = ln x+3
+ √
3
2x−x3
.
q √
2. y = ln x−4
x+2
+ 4 − 3x − x2 .
Rješenje:
√ √
1. Df = (0, 2) ∪ ( 2, 3)
2. x ∈ (−2, 3/2]
2
Slika 17: Eksponencijalna funkcija ax i logaritamska funkcija y = loga x, a > 1
Slika 18: Funkcije y = sin x i y = cos x
(a) y = sin x (b) y = cos x
Slika 19: Osnovni periodi funkcija sin x, cos x
1.6.5 Trigonometrijske funkcije

• Funkcija sin x je definisana za sve realne vrijednosti x, ograničena je i njen rang je dat sa
Rangf = [−1, 1]. Nule funkcije su sve tačke x = kπ, k ∈ Z. Neparna je i periodična funkcija
perioda 2π (Slike 18, 19).
• Funkcija cos x je definisana za sve realne vrijednosti x, ograničena je i njen rang je dat sa
Rangf = [−1, 1]. Nule funkcije su sve tačke x = (2k+1)π
2
, k ∈ Z. Parna je i periodična funkcija
perioda 2π (Slike 18, 19).
Slika 20: Funkcije y = tg x i y = ctg x
• Funkcija tg x je definisana za sve x 6= (2k+1)π

2
, k ∈ Z, i rang je Rangf = R. Nule funkcije su u
tačkama x = kπ, k ∈ Z. Funkcija je rastuća i periodična sa osnovnim periodom π (Slika 20).
• Funkcija ctg x je definisana za sve x 6= kπ, k ∈ Z i rang je Rangf = R. Nule funkcije su

u tačkama x = (2k+1)π
2
, k ∈ Z. Funkcija je opadajuća i periodična sa osnovnim periodom π
(Slika 20).
Jednostavno se pokažu sljedeće važne nejednakosti
1. sin x < x < tg x za x ∈ 0, π2 ;

2. |sinx| ≤ |x| za sve x ∈ R.

1.6.6 Hiperbolne funkcije
Slika 21: Funkcije y = sinh x i y = cosh x
• Funkcija sinus hiperbolni, sh : R → R, definisana je sa
ex − e−x
sh x = .
2
Domen i rang funkcije sh x su jednaki skupu realnih brojeva. Nula funkcije je u tački 0.
Funkcija je strogo rastuća i neparna (Slika 21).
• Funkcija kosinus hiperbolni, ch : R → [1, +∞), definisana je sa
ex + e−x
ch x = .
2
Domen funkcije ch x je skup realnih brojeva a rang skup [1, +∞). Funkcija nema nula i parna
je, strogo opada na (−∞, 0] a strogo raste na [0, +∞) (Slika 21).
• Funkcija tangens hiperbolni, th : R → (−1, 1), definisana je sa
ex − e−x
th x = .
ex + e−x
Domen funkcije th x je skup realnih brojeva, rang je skup (−1, 1). Nula funkcije je u tački 0.
Funkcija je strogo rastuća i neparna (Slika 22).
• Funkcija kotangens hiperbolni definisana sa
ex + e−x
cth x = , x ∈ R, x 6= 0
ex − e−x
ima domen R \ {0} i rang (−∞, −1) ∪ (1, ∞). Funkcija nema nula, strogo je opadajuća i
neparna (Slika 22).
Slika 22: Funkcije y = th x i y = cth x
Jednostavno se može pokazati da vrijede jednakosti

sh x
1. th x = ch x
, x ∈ R,
ch x
2. cth x = sh x
, x 6= 0,
3. sh(x ± y) = sh x ch y ± ch x sh y,
4. ch(x ± y) = ch x ch y ± sh x sh y,
5. sh(2x) = 2 sh x ch y,
6. ch(2x) = ch2 x + sh2 x,
7. 1 = ch2 x − sh2 x.
Kako nas prethodne jednakosti kao i osobine definisanih hiperbolnih funkcija podsjećaju na oso-
bine trigonometrijskih funkcija možemo zaključiti da otuda slijede termini sinus, kosinus, tangens i
kotangens u nazivima ovih funkcija. Naknadno je uočena i još jedna, geometrijska, analogija. Na-
ime, poznato nam je da vrijedi trigonometrijski identitet cos2 x + sin2 x = 1. Stavljajući u = cos x
v = sin x vidimo da prolaskom x skupom realnih brojeva, tačka (cos, x, sin x) se kreće po jediničnoj
kružnici u2 +v 2 = 1 u uv-ravni, zbog čega se trigonometrijske funkcije još nazivaju i ciklometrijskim.
Ako stavimo u = ch x v = sh x, jednakost 1 = ch2 x − sh2 x postaje u2 − v 2 = 1 odakle slijedi da
prolaskom x kroz skup realnih brojeva tačka (ch x, sh x) se kreće po jediničnoj hiperboli u2 − v 2 = 1
u uv-ravni, i to po njenom desnom krako jer je ch x > 1 (Slika 23). Iz prethodnog zaključka potiče
termin hiperbolne u nazivu ovih funkcija.
Slika 23
1.6.7 Inverzne funkcije trigonometrijskih funkcija

Posmatrajmo funkciju y = sin x koja je definisana za sve x ∈ R i čiji je skup vrijednosti Rangf =
[−1, 1]. Dakle, za svako y ∈ [−1, 1] postoji bar jedan x ∈ R koji zadovoljava jednačinu y = sin x.
Ustvari, takvih rješenja ima beskonačno mnogo jer pored vrijednosti x jednačinu zadovoljavaju i
sve vrijednosti x + 2kπ, k ∈ Z. Dakle, ako tražimo inverznu funkciju funkcije sin x, ona će biti
višeznačna (preslikavanje) i označavamo je sa
y = Arcsin x, x ∈ [−1, 1], y ∈ R.
Da bismo dobili jednoznačnu inverznu funkciju uzećemo samo one

vrijednosti funkcije koje leže u
π π π π

segmentu − 2 , 2 . Tu funkciju označavamo sa arcsin : [−1, 1] → − 2 , 2 , tj.
h π πi
y = arcsin x, x ∈ [−1, 1], y ∈ − , .
2 2
Može se pokazati da vrijedi
Arcsin x = kπ + (−1)k arcsin x, k ∈ Z.
Funkcija arcsin x se naziva glavna vrijednost funkcije Arcsin x.

Posmatrajmo sada funkciju y = cos x. Ona je definisana za sve realne vrijednosti x a skup svih
njenih vrijednosti je takod̄er interval [−1, 1] pa analogno prethodnoj funkciji, jednoznačna inverzna
funkcija je data sa
y = arccos x, x ∈ [−1, 1], y ∈ [0, π].
Vrijedi Arccos x = ± arccos x + 2kπ, k ∈ Z.
Jednoznačna inverzna funkcija funkcije y = tg x je funkcija
π π
y = arctg x, x ∈ R, y ∈ − , .
2 2
Slika 24: Funkcija y = arcsin x
Slika 25: Funkcija y = arccos x
Vrijedi
Arctg x = arctg x + kπ, k ∈ Z.
Jednoznačna inverzna funkcija funkcije y = ctg x je funkcija
y = arcctgx, x ∈ R, y ∈ (0, π) .
Vrijedi
Arcctg x = arcctg x + kπ, k ∈ Z.
Slika 26: Funkcije y = arctg x i y = arcctg x
1.7 Translacija, skupljanje i širenje grafika funkcije

U nastavku ćemo pokazati kako se transformacijom grafika date funkcije može skicirati grafik neke
druge funkcije. Neka je a > 0.
(a) Translacija duž y-ose (b) Translacija duž x-ose
• grafik funkcije y = f (x) + a dobijamo translacijom grafika funkcije f (x) paralelno sa y-osom
za a (gore),
• grafik funkcije y = f (x) − a dobijamo translacijom grafika funkcije f (x) paralelno sa y-osom
za −a (dole),
• grafik funkcije y = f (x + a) dobijamo translacijom grafika funkcije f (x) paralelno sa x-osom

za −a (lijevo),
• grafik funkcije y = f (x − a) dobijamo translacijom grafika funkcije f (x) paralelno sa x-osom

za a (desno).
Primjer 1.7.1 Grafik funkcije y = sin x + π3 možemo nacrtati translacijom grafika funkcije sin x

paralelno sa x osom za − π3 (Slika 28).
Slika 28: Translacija grafika funkcije
Neka je a > 1. Tada
• grafik funkcije y = af (x) dobijamo vertikalnim širenjem grafika funkcije f (x) a puta,
• grafik funkcije y = a1 f (x) dobijamo vertikalnim skupljanjem grafika funkcije f (x) a puta,
• grafik funkcije y = f (ax) dobijamo horizontalnim skupljanjem grafika funkcije f (x) a puta,
• grafik funkcije y = f ( a1 x) dobijamo horizontalnim širenjem grafika funkcije f (x) a puta.
Primjer 1.7.2 Vrijednosti funkcije y = 5 sin x su u segmentu [−5, 5]. Kako se nule funkcije ne
mijenjaju, to grafik date funkcije možemo nacrtati vertikalnim širenjem grafika funkcije y = sin x
pet puta (Slika 29).
Slika 29: Vertikalno širenje grafika funkcije

Slika 30: Horizontalno skupljanje grafika funkcije
Vrijednosti funkcije y = sin(5x) su u segmentu [−1, 1], ali se nule funkcije mijenjaju i nalaze se
u tačkama x = kπ5
, k ∈ Z. Osnovni period funkcije je 2π 5
. Grafik date funkcije možemo nacrtati
horizontalnim skupljanjem grafika funkcije y = sin x pet puta (Slika 30).
Važno je još spomenuti sljedeće.
• Grafik funkcije y = −f (x) je simetričan grafiku funkcije f (x) u odnosu na x-osu.
• Grafik funkcije y = f (−x) je simetričan grafiku funkcije f (x) u odnosu na y-osu.

√
Primjer√ 1.7.3 Funkcija y = x definisana na intervalu [0, +∞) ima rang [, +∞). Funkcija
y = − x definisana na istom intervalu
√ ima rang (−∞, 0] i simetrična je datoj funkciji u
odnosu na x-osu. Funkcija √ y = −x, definisana na intervalu (−∞, 0] ima rang [, +∞) i
simetrična je funkciji y = x u odnosu na y-osu (Slika 31).
Slika 31
2 Granična vrijednost funkcije

−42
Primjer 2.0.1 Posmatrajmo funkciju f (x) = xx−2 . Očito funkcija nije definisana u tački x = 2.
Dakle, domen funkcije je Domf = R \ {2}. Pri skiciranju grafa funkcije zanima nas kakvo je
ponašanje naše funkcije u okolini tačke x = 2.
x2 −4
Slika 32: Funkcija f (x) = x−2
.
Da bismo dali odgovor na pitanje ponašanja funkcije iz prethodnog primjera potrebno je da de-
finišemo sljedeće pojmove.
Definicija 0.16 Neka je dat skup S ⊆ R i neka je a ∈ R bilo koja tačka koja može a i ne mora
pripadati skupu S. Za tačku a ∈ S kažemo da je tačka gomilanja skupa S ako svaka okolina tačke a
sadrži bar jednu tačku iz S koja je različita od a.
Za tačku a ∈ S kažemo da je tačka gomilanja s desna (s lijeva) skupa S, ili da je desna (lijeva)
tačka gomilanjaskupa S ako svaka okolina tačke a sadrži bar jednu tačku iz S koja leži desno (lijevo)
od a.
Za tačku b ∈ S kažemo da je izolovana tačka skupa S ako postoji bar jedna okolina tačke b koja
ne sadrži nijednu tačku iz S koja je različita od b.
Primijetimo da je svaka tačka skupa S ⊆ R ili njegova tačka gomilanja ili izolovana tačka.
Primjer 2.0.2 Posmatrajmo skup
1 1 1
S = {−1, , − , , . . .}
2 3 4
Tačka 0 je jedina tačka gomilanja skupa S. Dakle, tačka gomilanja skupa S ne pripada tom skupu.
Takod̄e primijetimo da su svi elementi skupa S njegove izolovane tačke.
Primjer 2.0.3 Posmatrajmo skup

1 1 1
S = {1, , , , . . .}
2 3 4
Tačka 0 je ponovo tačka gomilanja skupa S i to tačka gomilanja s desna. Svi elementi skupa S su
njegove izolovane tačke.
Primjer 2.0.4 Posmatrajmo skup S = (0, 1). Svaka tačka skupa S je njegova tačka gomilanja.
Takod̄er, tačke 0 i 1 su tačke gomilanja datog skupa koje mu ne pripadaju. S nema izolovanih
tačaka.
Skup [0, 1] je skup koji sadrži sve tačke gomilanja datog skupa S.
Ako skupu S dodamo sve tačke gomilanja koje mu ne pripadaju, onda taj skup nazivamo zatvo-
renjem skupa S i označavamo sa S. Jednostavno se dokazuje sljedeća tvrdnja.
Teorem 1 Tačka a ∈ R je tačka gomilanja skupa S ako i samo ako svaka okolina tačke a sadrži
beskonačno mnogo elemenata iz S.
Vratimo se primjeru 2.0.1. Zatvorenje skupa Domf je cijeli skup realnih brojeva, dakle, cijeli
domen zajedno sa tačkom x = 2 u kojoj funkcija nema vrijednost. Nas sada zanima (iako ne postoji
f (2) šta se dešava sa vrijedostima funkcije f (x) kada se x približava vrijednosti 2 - da li se vrijednost
funkcije približava nekoj konačnoj vrijednosti ili možda ipak ne. Posmatrajući sliku 32 jasno je da
će se približavanjem vrijednosti x ka 2 vrijednost funkcije f (x) približavati vrijednosti 4. Drugim
riječima, koliko god malu ε okolinu vrijednosti 4 uzeli, postoji neka okolina δ od vrijednosti 2 tako
da vrijedi
|x − 2| < δ =⇒ |f (x) − 4| < ε, x ∈ R \ {2}.
Definicija 1.1 Neka je na skupu D ⊆ R definisana funkcija f (x) i neka je a ∈ R tačka gomilanja
skupa D. Kažemo da je broj A granična vrijednost ili limes funkcije f kad x teži ka a i pišemo
lim f (x) = A
x→a
ako za svako ε > 0 postoji δ > 0 koji zavisi od ε, tj. δ = δ(ε) i takav je da vrijedi
|x − a| < δ =⇒ |f (x) − A| < ε, x 6= a, x ∈ D.
Ako je A granična vrijednost funkcije f (x) kad x → a, onda još pišemo i
f (x) → A kad x → a
i kažemo da f (x) teži ka A kad x teži ka a.

1
Primjer 2.0.5 Koristeći definiciju granične vrijednosti pokazati da je lim x sin = 0.
x→0 x
Rješenje: Uzmimo proizvoljnu vrijednost ε > 0. Kako je

x sin 1 − 0 = |x| sin 1 ≤ |x|

x x
2

vrijediće x sin x1 − 0 < ε kada je |x − 0| < δ = ε.
Kao i u slučaju granične vrijednosti niza, i ovdje nam definicija može poslužiti samo da pokažemo
da je odred̄eno A ∈ R granična vrijednost funkcije, ali ne i da pronad̄emo graničnu vrijednost u
nekoj tački a ako nam ona nije unaprijed data. Da bismo vidjeli kako možemo odredili graničnu
vrijednost u nekoj konačnoj tački gomilanja domene vratimo se ponovo primjeru 2.0.1 i funkciji
Slika 33: f (x) = x sin x1
2−4
f (x) = xx−2 . Limes ove funkcije u tački x = 2 možemo jednostavno izračunati, jer je data funkcija
jednaka suženju funkcije g(x) = x + 2 na domen x ∈ R \ {2}, a jasno je da kada se x približava
vrijednosti 2, vrijednost funkcije g(x) se približava vrijednosti 4.
x2 − 4
lim = lim (x + 2) = 4.
x→2 x − 2 x→2
x2 −16
Primjer 2.0.6 Odrediti limes funkcije f (x) = x−4
u tački x = 4.
Rješenje:
x2 − 16
lim = lim (x + 4) = 8
x→4 x − 4 x→4
2
Sljedeće pitanje koje nam se nameće je u kojim tačkama domene je potrebno ili zanimljivo tražiti
limes funkcije. Kako je domen funkcije unija intervala (a, b) ⊆ R, to će nam za skiciranje grafika
funkcije biti od posebnog značaja limes funkcije u tačkama gomilanja njenog domena koje mu ne
pripadaju.
Primjer 2.0.7 Neka je data funkcija

x2 , x > −1
f (x) = .
1, x = −2
Kako je Domf = {−2} ∪ (−1, +∞) te su sve tačke gomilanja domena sadržane u skupu [−1, +∞)
i u svakoj od tih tačaka ima smisla tražiti graničnu vrijednost. Npr. sa grafika na slici 34 možemo
zaključiti da je lim f (x) = 0, ali za samo skiciranje grafika limes u tačkama unutar intervala koji je
x→0
podskup domene nas ne zanimaju. Takod̄er, tačka -2 je izolovana tačka domena i u njoj ne tražimo
graničnu vrijednost funkcije. Jedina realna tačka gomilanja domene ove funkcije koja joj ne pripada
je tačka x = −1 i u njoj je važno ispitati ponašanje funkcije. (Ovo je ustvari tačka gomilanja s
desna o čemu ćemo više govoriti kasnije)
Graničnu vrijednost možemo definisati i uz pomoć pojma okoline U(a) tačke. Pri tome šupljom
◦
okolinom tačke a nazivamo skup U(a) = U(a) \ {a}.
Slika 34
skupa D. Kažemo da je broj A granična vrijednost ili limes funkcije f kad x teži ka a, lim f (x) = A,
x→a
◦
ako za svako ε > 0 postoji okolina U(a) tačke a takva da vrijedi

◦
f U(a) ∩ D ⊆ (A − , A + ).
Umjesto ε-okoline u prethodnoj definiciji možemo posmatrati bilo koju okolinu tačke A i označiti
je sa V(A).
Definišimo sada graničnu vrijednost funkcije u beskonačnim tačkama gomilanja.
Definicija 1.3 Neka je na skupu D ⊆ R definisana funkcija f (x) i neka je +∞ tačka gomilanja
skupa D. Kažemo da je broj A ∈ R granična vrijednost ili limes funkcije f kad x → +∞ i pišemo
lim f (x) = A
x→+∞
ako za svako ε > 0 postoji δ(ε) > 0 takav da vrijedi
x > δ =⇒ |f (x) − A| < ε, x ∈ D.
Primjer 2.0.8 Koristeći definiciju granične vrijednosti funkcije u beskonačnoj tački gomilanja,
1
pokazati da je lim = 0.
x→+∞ x
1
Rješenje: Uzmimo ε > 0 proizvoljno maleno. Tada za sve x > ε
= δ slijedi

1
− 0 = 1 = 1 < ε

x x x
1
što prema definiciji znači da je lim = 0 (Slika 35). 2
x→+∞ x
1
Slika 35: y = x
Definicija 1.4 Neka je na skupu D ⊆ R definisana funkcija f (x) i neka je −∞ tačka gomilanja
skupa D. Kažemo da je broj A ∈ R granična vrijednost ili limes funkcije f kad x → −∞ i pišemo
lim f (x) = A
x→−∞
x < −δ =⇒ |f (x) − A| < ε, x ∈ D.
Primjer 2.0.9 Koristeći definiciju granične vrijednosti funkcije u beskonačnoj tački gomilanja,
1
pokazati da je lim = 0.
x→−∞ x
Rješenje: Uzmimo ε > 0 proizvoljno maleno. Tada za sve x < − 1ε = δ vrijedi

1
− 0 = 1 = − 1 < −ε

x x x
1
što prema definiciji znači da je lim = 0 (Slika 35). 2
x→−∞ x
skupa D. Kažemo da f (x) teži ka +∞ kad x → a i pišemo
lim f (x) = +∞
x→a
|x − a| < δ =⇒ f (x) > ε, x 6= a, x ∈ D.

Kažemo da f (x) teži ka −∞ kad x → a i pišemo
lim f (x) = −∞
x→a
|x − a| < δ =⇒ f (x) < −ε, x 6= a, x ∈ D.

1
Primjer 2.0.10 Koristeći definiciju granične vrijednosti pokazati da je lim = +∞.
x→0 |x|
1
Rješenje: Uzmimo proizvoljnu vrijednost ε > 0. vrijediće |x|
> ε za sve x ∈ Domf za koje je
1
|x − 0| = |x| < = δ.
ε
2
1
Slika 36: f (x) = |x|
Primjer 2.0.11 Koristeći definiciju granične vrijednosti pokazati da je lim ln |x| = −∞.
x→0
Rješenje: Uzmimo proizvoljnu vrijednost ε > 0. Vrijedi
ln |x| < −ε
za sve x za koje je |x| < e−ε = δ. 2
Definicija 1.6 Neka je na skupu D ⊆ R definisana funkcija f (x) i neka je +∞ tačka gomilanja
skupa D. Kažemo da f (x) teži ka +∞ kad x → +∞ i pišemo
lim f (x) = +∞
x→+∞
x > δ =⇒ f (x) > ε, x ∈ D.

Slika 37: y = ln |x|
Kažemo da f (x) teži ka −∞ kad x → +∞ i pišemo

lim f (x) = −∞
x→+∞

x > δ =⇒ f (x) < −ε, x ∈ D.
Definicija 1.7 Neka je na skupu D ⊆ R definisana funkcija f (x) i neka je −∞ tačka gomilanja
skupa D. Kažemo da f (x) teži ka +∞ kad x → −∞ i pišemo
lim f (x) = +∞
x→−∞

x < −δ =⇒ f (x) > ε, x ∈ D.
Kažemo da f (x) teži ka −∞ kad x → −∞ i pišemo
lim f (x) = −∞
x→−∞

x < −δ =⇒ f (x) < −ε, x ∈ D.
2.1 Lijevi i desni limes funkcije

Definicija 1.8 Ako je a desna tačka gomilanja skupa D i ako u definiciji 1.1 uzmemo samo one x
koji leže desno od tačke a, onda se broj A naziva desnim limesom funkcije f (x) i kažemo da f (x)
teži ka A kad x teži ka a sa desne strane (x & a, x → a + 0) i pišemo
lim f (x) = A, lim f (x) = A
x&a x→a+0
Desni limes označavamo još i sa

lim f (x) = f (a + 0).
x&a
Primjer 2.1.1 Za funkciju

x2 , x > −1
f (x) =
1, x = −2
desna tačka gomilanja ili tačka gomilanja s desna je tačka -1 i vrijedi lim f (x) = 1 (Slika 38).
x&−1
Definicija 1.9 Ako je a lijeva tačka gomilanja skupa D i ako u definiciji 1.1 uzmemo samo one x
koji leže lijevo od tačke a, onda se broj A naziva lijevim limesom funkcije f (x), i kažemo da f (x)
teži ka A kad x teži ka a sa lijeve strane (x % a, x → a − 0) i pišemo
lim f (x) = A, lim f (x) = A

x%a x→a−0
Lijevi limes označavamo još i sa

lim f (x) = f (a − 0).
x%a
Specijalno, ako je a = 0, pišemo lim f (x) = f (0+) i lim f (x) = f (0−).

x→0+ x→0−
Primjer 2.1.2 Koristeći definiciju desnog i lijevog limesa pokazati da vrijedi lim f (x) = +∞ i
x&0
lim f (x) = −∞.
x%0
1
Rješenje: Uzmimo proizvoljnu vrijednost ε > 0. vrijediće x
> ε za sve x > 0 za koje je
1
|x − 0| = |x| = x < = δ.
ε
1
Dakle, za proizvoljno ε > 0 postoji δ = ε
tako da za x > 0 vrijedi
1
|x − 0| < δ =⇒ f (x) = > ε,
x
1
tj. f (0+) = lim = +∞.
x&0 x
Analogno, za sve x < 0 za koje je
1
|x − 0| = |x| = −x < =δ
ε
će vrijediti
1
< −ε
x
1
što znači da je f (0−) = lim = −∞ (Slika 35). 2
x%0 x
Ako je tačka a samo desna ili samo lijeva tačka gomilanja, onda je limes funkcije u tački a isto
što i desni, odnosno lijevi limes. No, ako je a i desna i lijeva tačka gomilanja skupa D, onda limes
funkcije u tački a, lim f (x), postoji ako i samo ako postoje lijevi i desni limesi funkcije u tački a i
x→a
vrijedi
lim f (x) = lim f (x).
x%a x&a
Tada je
lim f (x) = lim f (x) = lim f (x).
x→a x%a x&a
Primjer 2.1.3 Ispitati da li postoji lim f (x) ako je funkcija f (x) zadata sa
x→a

x2 , x > −1
f (x) =
1 − x, x ≤ −1
Rješenje: Za funkciju f (x) dolazi do promjene algebarskog izraza u definiciji u tački -1. Kada
pustimo da x rastući teži ka vrijednosti −1 mi se krečemo intervalom (−∞, −1) na kojem je data
funkcija definisana kao f (x) = 1−x i vrijedi lim f (x) lim (1−x) = 2. S druge strane kada pustimo
x%−1 x%−1
da x opadajući se približava, tj. sa desne strane vrijednosti −1, onda se krećemo podskupom domene
(1, +∞) na kojem je data funkcija definisana kao f (x) = x2 pa vrijedi lim f (x) = lim x2 = 1.
x&−1 x&−1
Dakle, lijevi i desni limes u tački −1 se razlikuju što znači da ne postoji limes funkcije u ovoj tački
(Slika 38). 2
Slika 38
|x|
Primjer 2.1.4 Ispitati da li postoji lim .
x→0 x
Rješenje: Kako je
|x| −x
lim = lim = −1
x%0 x x%0 x
i
|x| x
lim = lim = 1
x&0 x x&0 x
|x|
to su lijevi i desni limesi funkcije različiti te ne postoji lim . 2
x→0 x
Primjer 2.1.5 Odrediti lim f (x) kada je

x→0
1. f (x) = |x|
2. f (x) = sgn x

0, x < 0
3. f (x) = .
1, x ≥ 0
Rješenje:

−x, x < 0
1. Kako je |x| = to vrijedi
x, x ≥ 0
lim |x| = 0
x%0
lim |x| = 0
x&0
Dakle, postoji limes date funkcije u tački x = 0 i vrijedi lim |x| = 0 (Slika 39).
x→0

 −1, x < 0
2. Kako je sgn x = 0, x = 0 to vrijedi
1, x > 0

lim sgn x = −1
x%0
lim sgn x = 1
x&0
Dakle lijevi i desni limes funkcije se razlikuju, pa limes date funkcije u tački x = 0 ne postoji
(Grafik funkcije dat na slici 5).
3. Data funkcija se još naziva Heavisideova funkcija i označava sa h(x). Kako je
lim sgn x = 0
x%0
lim sgn x = 1
x&0
lijevi i desni limes funkcije se razlikuju, pa limes date funkcije u tački x = 0 ne postoji (Slika
39).
Zadatak 2.1.1 Ako je funkcija f (x) zadana grafikom na slici 40, odrediti
1. lim f (x),
x→−1−
2. lim+ f (x),
x→0
(a) Grafik funkcije y = |x| (b) Grafik Heavisideove funkcije
Slika 39
Slika 40
3. lim− ((x − 1)2 f (x)),

x→1
4. lim+ (f (x)f (−x)).

x→2
Definicija 1.10 Posmatrajmo funkciju f : R → R.

• Prava x = a se zove lijeva vertikalna asimptota grafika funkcije y = f (x) ako vrijedi
lim f (x) = ±∞
x%a
• Prava x = a se zove desna vertikalna asimptota grafika funkcije y = f (x) ako vrijedi
lim f (x) = ±∞
x&a
• Prava y = b se zove lijeva horizontalna asimptota grafika funkcije y = f (x) ako vrijedi
lim f (x) = b
x→−∞
• Prava y = b se zove desna horizontalna asimptota grafika funkcije y = f (x) ako vrijedi
lim f (x) = b
x→+∞
• Prava y = ax + b se zove lijeva kosa asimptota grafika funkcije y = f (x) ako vrijedi
lim (f (x) − (ax + b)) = 0.
x→−∞
• Prava y = ax + b se zove desna kosa asimptota grafika funkcije y = f (x) ako vrijedi
lim (f (x) − (ax + b)) = 0.
x→+∞
Primjer 2.1.6 Iz primjera 2.0.10 i 2.1.2 slijedi da je prava x = 0, tj. y-osa, lijeva i desna asimptota
funkcije y = x1 .
Iz primjera 2.0.8 i 2.0.9 slijedi da je prava y = 0, tj. x-osa lijeva i desna horizontalna asimptota
funkcije y = x1 .
2.2 Osnovni teoremi teorije graničnih vrijednosti funkcija

Teorem 2 Neka je na skupu D ⊆ R definisana funkcija f (x) i neka je a ∈ R tačka gomilanja skupa
D. Tada može postojati samo jedan
lim f (x).
x→a
Dokaz: Pretpostavimo suprotno, tj. pretpostavimo da postoje dvije različite granične vrijednosti
A, B ∈ R, A 6= B. Tada postoje okoline V(A) i V(B) tako da vrijedi V(A) ∩ V(B) = ∅.
Kako je lim f (x) = A to postoji okolina U1 (a) tačke a tako da vrijedi
x→a
◦
f (U 1 (a) ∩ D) ⊆ V(A). (12)
Kako je lim f (x) = B to postoji okolina U2 (a) tačke a tako da vrijedi
x→a
◦
f (U 2 (a) ∩ D) ⊆ V(B). (13)
◦ ◦ ◦
Neka je sada U 1 (a) ∩ U 2 (a) = U(a). Kako je a tačka gomilanja skupa D to svaka njena okolina
◦
sadrži beskonačno mnogo elemenata skupa D pa okolina U(a) nije prazna. Iz (12) i (13) slijedi da
◦
za sve x ∈ U(a) ∩ D vrijedi
f (x) ∈ V(A) ∩ V(B)
što je kontradikcija sa pretpostavkom da je V(A) ∩ V(B) = ∅ te slijedi da može postojati najviše
jedna granične vrijednost lim f (x). 2
x→a
D i vrijedi lim f (x) = A. Tada je
x→a
lim |f (x)| = |A|.
x→a
Dokaz: Neka je lim f (x) = A. Tada za proizvoljno izabrano ε > 0 postoji δ = δ(ε) takav je da
x→a
vrijedi
|x − a| < δ =⇒ |f (x) − A| < ε, x 6= a, x ∈ D.
Kako vrijedi nejednakost
||f (x)| − |A|| ≤ |f (x) − A|
to slijedi da za proizvoljno izabrano ε > 0 postoji δ = δ(ε) takav je da vrijedi
|x − a| < δ =⇒ ||f (x)| − |A|| < ε, x 6= a, x∈D
što prema definiciji znači da je lim |f (x)| = |A|. 2

x→a
Teorem 4 Neka je na skupu D ⊆ R definisana funkcija f (x). Neka je a ∈ R tačka gomilanja skupa
D i neka postoji konačan lim f (x) = A. Tada postoji okolina U(a) tačke a takve da je funkcija f (x)
x→a
ograničena na skupu D ∩ U(a).
Dokaz: Kako je lim f (x) = A, to za proizvoljno izabrano ε > 0 postoji okolina U(a) tako da vrijedi
x→a
◦
|f (x) − A| < ε, ∀x ∈ U(a) ∩ D.
Izaberimo da je ε = 1. Tada vrijedi

◦
|f (x) − A| < 1, ∀x ∈ U(a) ∩ D.
No, tada je
|f (x)| = |f (x) − A + A| ≤ |f (x) − A| + |A| < 1 + |A|.
◦
Ukoliko a ∈
/ D, dokazali smo da je funkcija ograničena za sve x ∈ U(a) ∩ D. No ako a ∈ D, možemo
uzeti
M = max{1 + |A|, |f (a)|},
odakle će slijediti
◦
|f (x)| ≤ M, ∀x ∈ U(a) ∩ D.
Što je i trebalo dokazati. 2
Obrnuta tvrdnja ne vrijedi, iz ograničenosti funkcije ne slijedi egzistencija granične vrijednosti.

Funkcija f (x) = sin x1 je ograničena na cijeloj svojoj domeni R \ {0} pa time i u svakoj okolini
1
tačke 0 ali ne postoji njena granična vrijednost u nuli, tj. ne postoji lim sin što ćemo pokazati u
x→0 x
primjeru 2.3.2
Teorem 5 Neka su funkcije f (x) i g(x) definirane na skupu D i neka je a ∈ R tačka gomilanja
skupa D. Ako vrijedi
• f (x) ≤ g(x) za sve x ∈ D,
• postoje lim f (x) i lim g(x),

x→a x→a
onda je
lim f (x) ≤ lim g(x).
x→a x→a
Dokaz: Neka je lim f (x) = A i lim g(x) = B. Pretpostavimo suprotno, tj. pretpostavimo da je
x→a x→a
B < A. Uzmimo proizvoljan broj C ∈ R bilo koji broj za koji vrijedi
B < C < A.
Tada je interval (−∞, C) okolina tačke B, a interval (C, +∞) je okolina tačke A koje nemaju
zajedničkih tačakaKako je lim g(x) = B, to postoji okolina U1 (a) tačke a za koju vrijedi
x→a
◦
g(U(a) ∩ D) ⊆ (−∞, C),
◦
tj. za sve x ∈ U 1 (a) ∩ D vrijedi g(x) < C. Kako je lim f (x) = A, to postoji okolina U2 (a) tačke a
x→a
za koju vrijedi
◦
f (U 2 (a) ∩ D) ⊆ (C, +∞),
◦
tj. za sve x ∈ U 2 (a) ∩ D vrijedi f (x) > C. Jasno je da je U1 (a) ∩ U2 (a) takod̄e okolina tačke a. Za
sve elemente x ∈ (U1 (a) ∩ U2 (a)) ∩ D vrijedi
g(x) < C < f (x)
što je kontradikcija sa pretpostavkom da vrijedi f (x) ≤ g(x) za sve x ∈ D te mora vrijediti A ≤ B.

2
Teorem 6 (Teorem uklještenja, sendvič teorem) Neka su na skupu D ⊆ R definisane funk-

cije f (x), g(x) i h(x) i neka je a ∈ R tačka gomilanja skupa D. Ako vrijedi
• f (x) ≤ h(x) ≤ g(x) za sve x ∈ D,
• postoje lim f (x) i lim g(x),

x→a x→a
• lim f (x) = lim g(x),

x→a x→a
onda postoji i lim h(x) i vrijedi

x→a
lim h(x) = lim f (x) = lim g(x).

x→a x→a x→a
Slika 41: Grafički prikaz teorema uklještenja
Dokaz: Teorem ćemo dokazati za slučaj konačne granične vrijednosti. Za A = ±∞ dokaz je

analogan.
Neka je lim f (x) = lim g(x) = A ∈ R. Tada za proizvoljno ε > 0 postoji okolina U1 (a) tačke a
x→a x→a
tako da vrijedi
◦
f (U 1 (a) ∩ D) ⊆ (A − ε, +∞)
tj.
◦
A − ε < f (x), ∀x ∈ U 1 (a) ∩ D.
Za izabrano ε > 0 takod̄er postoji okolina U2 (a) tačke a tako da vrijedi
◦
g(U 2 (a) ∩ D) ⊆ (−∞, A + ε)
tj.
◦
A + ε > g(x), ∀x ∈ U 2 (a) ∩ D.
◦
Posmatrajmo sada okolinu U(a) = U1 (a) ∩ U2 (a). Za sve x ∈ U(a) ∩ D vrijedi
A − ε < f (x) ≤ h(x) ≤ g(x) < A + ε,
odnosno ◦
h(x) ∈ (A − ε, A + ε), ∀x ∈ U(a) ∩ D
što prema definiciji znači da je lim h(x) = A. 2
x→a
2.3 Granična vrijednost funkcije i niza

Brojni niz smo ranije definisali kao funkciju čiji je domen skup prirodnih brojeva koji ima samo jednu
tačku gomilanja, +∞. Ako sada uporedimo definicije granične vrijednosti funkcije i ranije datu
definiciju granične vrijednosti niza, primijetićemo da je granična vrijednost niza samo specijalan
slučaj granične vrijednosti funkcije u beskonačnoj tački gomilanja. No uz pomoć tog specijalnog
slučaja možemo sljedećim teeoremom potpuno opisati pojam granične vrijednosti funkcije.
D. Tada su sljedeće tvrdnje ekvivalentne
1. lim f (x) = A.
x→a
2. Za svaki niz tačaka (xn )n∈N iz D, xn 6= a, takav da je lim xn = a vrijedi lim f (xn ) = A.
n→∞ n→∞
D. lim f (x) postoji ako i samo ako za svaki niz (xn )n∈N tačaka iz D, xn 6= a, koji teži ka a postoji
x→a
lim f (xn ).
n→∞
lim f (x) je konačan ako i samo ako je za svaki niz (xn )n∈N tačaka iz D, xn 6= a, koji teži ka
x→+∞
a konačan lim f (xn ).
n→∞
Prethodni teorem možemo koristiti pri dokazu da ne postoji lim f (x). Naime, dovoljno je naći dva
x→a
niza (xn )n∈N i (yn )n∈N tako da je lim xn = lim yn = a a da je pri tome lim f (xn ) 6= lim f (yn ).
n→∞ n→∞ x→a x→a
Primjer 2.3.1 Pokazati da ne postoji lim sin(xπ).

x→+∞
4n+1
Rješenje: Posmatrajmo nizove xn = n i yn = vrijedi lim xn = lim yn = +∞. S druge
2
n→∞ n→∞
(4n+1)π
strane f (xn ) = sin(nπ) je niz nula, a niz f (yn ) = sin 2
je niz jedinica pa lim sin(nπ) = 0 6=
n→∞
(4n + 1)π
lim sin = 1. Dakle, prema prethodnom teoremu ne postoji lim f (x).
n→∞ 2 x→+∞

(4n+1)π
(a) Grafik funkcije f (x) = sin(πx) (b) Elementi nizova sin(nπ) i sin 2
1
Primjer 2.3.2 Pokazati da ne postoji lim sin .
x→0 x
Rješenje: Neka je f (x) = sin x1 . Posmatrajmo nizove xn = 1
2nπ+ π2
i yn = 1
vrijedi lim xn =
2nπ− π2 n→∞
π
je niz jedinica, a niz f (yn ) = sin 2nπ − π2 je niz

lim yn = 0. S druge strane f (xn ) = sin(2nπ + 2
)
n→∞
minus jedinica pa prema prethodnom teoremu ne postoji lim f (x) (Slika 43). 2
x→0
Slika 43: f (x) = sin x1
2.4 Cauchyev kriterij za konvergenciju funkcija

Posmatrajmo funkciju f (x) definisanu na nekom skupu D ⊆ R čija je tačka gomilanja a ∈ R. Ako
želimo ispitati da li postoji lim f (x), ne možemo (jednako kao u teoriji nizova) koristiti definiciju
x→0
granične vrijednosti, jer u toj definiciji trebamo uvrstiti graničnu vrijednost čiju mi egzistenciju
upravo ispitujemo. Stoga u nastavku navodimo kriterij koji na osnovu ponašanja funkcije daje
odgovor o egzistenciji granične vrijednosti.
Teorem 9 (Cauchyev kriterij za konvergenciju funkcija) Neka je na skupu D ⊆ R defini-

sana funkcija f (x). Tada vrijede sljedeće tvrdnje
• Neka je a ∈ R tačka gomilanja skupa D. Funkcija f (x) ima konačan lim f (x) ako i samo ako
x→a
za svaki ε > 0 postoji δ(ε) > 0 takav da je
|x1 − a| < δ, |x2 − a| < δ =⇒ |f (x1 ) − f (x2 )| < ε, x1 , x2 ∈ D, x1 6= a, x2 6= a.
• Neka je +∞ tačka gomilanja skupa D. Funkcija f (x) ima konačan limx→+∞ f (x) ako i samo
ako za svaki ε > 0 postoji M > 0 takav da je
x1 , x2 > M =⇒ |f (x1 ) − f (x2 )| < ε, x1 , x2 ∈ D.
• Neka je −∞ tačka gomilanja skupa D. Funkcija f (x) ima konačan lim f (x) ako i samo ako
x→−∞
za svaki ε > 0 postoji M > 0 takav da je
x1 , x2 < −M =⇒ |f (x1 ) − f (x2 )| < ε, x1 , x2 ∈ D.
2.5 Aritmetičke operacije sa graničnim vrijednostima funkcija

Teorem 10 Neka su f i g dvije funkcije definirane na skupu D i neka je a ∈ R tačka gomilanja
skupa D. Ako postoje lim f (x) = A ∈ R i lim g(x) = B ∈ R, onda postoje i konačni su lim cf (x),
x→a x→a x→a
lim (f (x) ± g(x)) i lim f (x)g(x) i vrijedi
x→a x→a
1. lim cf (x) = cA za sve c ∈ R,

x→a
2. lim (f (x) ± g(x)) = A ± B,

x→a
3. lim f (x)g(x) = AB,

x→a
f (x) A
4. Ako je B 6= 0 i g(x) 6= 0 ∀x ∈ D, onda je lim = .
x→a g(x) B
Pomoću prethodnog teorema jednostavno možemo pokazati da ukoliko postoje konačni limesi
lim f1 (x), . . . , lim fn (x)

x→a x→a
i ako su α1 , . . . , αn realne konstante, onda postoji i konačan limes
lim (α1 f1 (x) + · · · + αn fn (x)) = α1 lim f1 (x) + · · · + αn lim fn (x).

x→a x→a x→a
Ukoliko pak pretpostavke prethodnog teorema nisu zadovoljene, onda ni tvrdnje ne moraju da
vrijede, no u nastavku ćemo navesti situacije u kojima se i bez prethodnog teorema može donijeti
zaključak da li postoji granična vrijednost.
• Ako je lim f (x) = +∞, lim g(x) = +∞, a ∈ R, onda je

x→a x→a
lim (f (x) + g(x)) = +∞

x→a
• Ako je lim f (x) = −∞, lim g(x) = −∞, a ∈ R, onda je

x→a x→a
lim (f (x) + g(x)) = −∞

x→a
• Ako je lim f (x) = A 6= 0, A ∈ R, i lim g(x) = +∞, onda je

x→a x→a

+∞, A > 0
lim (f (x) · g(x)) =
x→a −∞, A < 0
2.6 Elementarni primjeri

U tabeli 1 se nalaze važni primjeri graničnih vrijednosti funkcije. U nastavku ćemo dati dokaze za
neke od njih.
P1) Stepena funkcija f (x) = xk , k ∈ R, je definisana za sve x ∈ R, x > 0 i vrijedi


 +∞, k>0
lim xk = 1, k=0 .
x→+∞
0, k < 0.

Dokaz: Posmatrajmo prvo slučaj k > 0. Uzmimo proizvoljno ε > 0 i neka je δ bilo koji broj
1 1
za koji vrijedi δ > ε k . Tada za sve x > δ vrijedi x > ε k , odnosno vrijedi
xk > ε, ∀x > δ
pri čemu je ε proizvoljno izabrano, te prema definiciji slijedi lim xk = +∞.
x→+∞
k
Ako je k = 0, onda je x = 1, pa je tvrdnja očigledna.
Ako je k < 0, onda je −k > 0 i lim x−k = +∞, tj. za svako ε postoji δ tako da je
x→+∞
1
x−k > , ∀x > δ
ε
tj.
xk < ε, ∀x > δ
k
što znači da je lim x = 0. 2
x→+∞
P4) Neka je a > 0, a ∈ R. Tada vrijedi


 +∞, a>1
lim ax = 1, a=1
x→+∞
0, 0 < a < 1.

Dokaz: Posmatrajmo prvo slučaj kada je a > 1. Uzmimo proizvoljno ε > 0 i izaberimo bilo
koji broj δ tako da je δ > loga ε. Tada za sve x > δ vrijedi
x > loga ε.
Dalje, kako je a > 1, to je
ax > aloga ε = ε
Dakle, za svako ε > 0 postoji δ = δ(ε) tako da za sve x > δ vrijedi ax > ε što na osnovu
definicije graničnih vrijednosti znači da ax → +∞ kad x → +∞.
Pretpostavimo sada da je 0 < a < 1. tada je a1 > 1 pa prema prethodno dokazanom vrijedi
1
x
a
→ +∞ kad kad x → +∞. Otuda za svako ε > 0 postoji δ = δ(ε) tako da za sve x > δ
vrijedi a−x > 1ε odakle je ax < ε, tj. ax → 0 kad x → +∞.
Neka je na kraju a = 1. Tada je ax = 1 za sve x ∈ R pa otuda ax → 1 kad x → +∞. 2
P5) Neka je 0 < a 6= 1, a ∈ R. Tada vrijedi

+∞, a>1
lim loga x =
x→+∞ −∞, 0 < a < 1.
Dokaz: Neka je a > 1. Uzmimo proizvoljno ε > 0. Tada postoji δ tako da je δ > aε i za sve
x > δ vrijedi x > aε , odnosno posto je a > 1 vrijedi loga x > loga aε = ε.
1
Dokaz za slučaj 0 < a < 1 slijedi iz činjenice da je tad a
> 1 pa je lim log 1 x = +∞,
x→+∞ a
tj. za proizvoljno ε > 0 postoji δ tako da je log 1 x > ε za sve x > δ. Iz prethodnog slijedi
a
loga x < −ε za sve x > δ što je i trebalo dokazati. 2
sin x
P9)∗ lim = 1.
x→0 x
π
Dokaz: Posmatrajmo jediničnu kružnicu. Neka je 0 < x < 2
i tačke A, B, C, D obilježene na
slici 44. Tada vrijedi
isj
P∆OAB < POAB < P∆OAD
odakle je
sin x x tg x
< < .
2 2 2
Tj. π
sin x < x < tg x, x ∈ 0, . (14)
2
Iz prethodnog slijede dvije nejednakosti
sin x
< 1. (15)
x
iz lijeve nejednakosti i
sin x
cos x < (16)
x
cos x
iz desne nejednakosti u (14) nakon množenja sa x . Dalje vrijedi
sin x x x x
0<1− < 1 − cos x = 2 sin2 < 2 sin < 2 = x.
x 2 2 2
sin x sin x
Kada x & 0 prema teoremu uklještenja 1 − x
→ 0, tj. lim = 1.
x&0 x
sin x
Jednostavno se pokaže i da je lim = 1 koristeći činjenicu da ako x % 0, onda je x < 0
x%0 x
pa je −x > 0 i −x & 0 te vrijedi
sin(−x) sin x
= .
−x x
2
P10) Vrijedi x
1 1
lim 1 + = e, lim (1 + x) x = e.
x→±∞ x x→0
x
1
Dokaz: Dokazaćemo da je lim 1 + = e. Za −∞ dokaz je analogan. Koristićemo
x→+∞
x n
1
poznatu činjenicu iz teorije nizova lim 1 + = e.
n→∞ n
Uzmimo bilo koji broj x ≥ 1. Tada postoji prirodan broj n = n(x) takav da vrijedi
n≤x≤n+1 (17)
pri čemu će n i x istovremeno težiti beskonačnosti. Jednostavno slijede sljedeće nejednakosti
1 1 1
≤ ≤ ,
n+1 x n
Slika 44
1 1 1
1+ ≤1+ ≤1+ ,
n+1 x n
n x n+1
1 1 1
1+ < 1+ < 1+ .
n+1 x n
1
n n+1
Kako nizovi 1 + n+1 i 1 + n1 teže ka e kada n, odnosno x teže ka beskonačnosti, to će
vrijediti x
1
1+ → e, kad x → +∞.
x
2
Napomena 1 U dokazu limesa iz primjera P9 smo dokazali veoma važnu nejednakost u primjeni
h π
sin x ≤ x, x ∈ 0 . (18)
2
Dokažimo da za sve realne x vrijedi nejednakost
| sin x| ≤ |x|, x∈R (19)

π
Zaista, ako je x ≥ 2
> 1, onda je očito da je sin x ≤ 1 < x. Takod̄er, u slučaju x < 0 je −x > 0 pa
vrijedi
|sinx| = | − sin(−x)| = | sin(−x)| < | − x| = |x|.
2.7 Beskonačno male i beskonačno velike veličine

Neka je na skupu D ⊆ R definisana funkcija f (x) i neka je a tačka gomilanja skupa D koja može
ali i ne mora da mu pripada.
Definicija 10.1 Kažemo da je f (x), f :⊆ R → R, beskonačno mala veličina kad x → a (ili da je
f (x) beskonačno mala kad x → a) ako vrijedi
f (x) → 0 kad x → a.
Definicija 10.2 Neka su funkcije f (x) i g(x) definisane na skupu D beskonačno male kad x → a.
Kažemo da su f (x) i g(x) beskonačno male istog reda kad x → a ako i samo ako vrijedi
f (x)
→ k kad x → a, k ∈ R, k 6= 0,
g(x)
i to zapisujemo
f (x) = O(g(x)).
Specijalno, ako je
f (x)
→ 1 kad x → a,
g(x)
kažemo da su f (x) i g(x) ekvivalentno beskonačno male ili da se f (x) asimptotski ponaša kao
funkcija g(x) kad x → a i to zapisujemo sa
f (x) ∼ g(x)
Landauov simbol O čitamo ”veliko o”.

Primjer 2.7.1 Kako vrijedi
1 − cos x 2 sin2 x 1
lim 2
= lim 2
=
x→0 x x→0 x 2
to je
1 − cos x = O(x).
Primjer 2.7.2 Kako je

sin x ex − 1 ln(1 + x)
lim = 1, lim = 1, lim =1
x→0 x x→0 x x→0 x
to su funkcije sin x, ex − 1 i ln(1 + x) ekvivalentno beskonačno male beskonačno maloj veličini x kad
x → 0, tj. vrijedi
sin x ∼ x, ex − 1 ∼ x, ln(1 + x) ∼ x kad x → 0.
Definicija 10.3 Neka su funkcije f (x) i g(x) definisane na skupu D beskonačno male kad x → a.
Kažemo da je f (x) beskonačno mala višeg reda u odnosu na g(x) (ili da je g(x) beskonačno mala
nižeg reda u odnosu na f (x)) kad x → a ako i samo ako vrijedi
f (x)
→ 0 kad x → a,
g(x)
odnosno
g(x)
f (x) → +∞ kad x → a,

i to zapisujemo
f (x) = o(g(x)).
Landauov simbol o(g(x)) čitamo ”malo o od g” a to znači da beskonačno mala f (x) brže teži ka
nuli u odnosu na beskonačno malu g(x) kad x → a.
Primjer 2.7.3 Funkcije 1 − cos x i x su beskonačno male kad x → 0. Očito vrijedi

1 − cos x 1 − cos x 1
lim = lim x = 0 · =0
x→0 x x→0 x2 2
pa je beskonačno mala 1 − cos x višeg reda u odnosu na beskonačno malu x, tj.
1 − cos x = o(x) kad x → 0.
Jednostavno se dokazuje i sljedeća tvrdnja
Teorem 11 Neka su funkcije f (x) i g(x) beskonačno male kad x → a. Funkcija f (x) je ekvivalentno
beskonačno mala sa beskonačno malom g(x) kad x → a ako i samo ako je razlika f (x) − g(x)
beskonačno mala višeg reda u odnosu na jednu od njih (f (x) ili g(x)) kad x → a, tj vrijedi
f (x) − g(x) f (x) − g(x)

→ 0 ili → 0 kad x → a.
f (x) g(x)
Ako postoji broj m > 0 takav da je beskonačno mala f (x) istog reda kao i beskonačno mala [g(x)]m ,
tj. vrijedi
f (x)
→ k kad x → a, k ∈ R, k 6= 0,
[g(x)]m
onda kažemo da je f (x) beskonačno mala reda m u odnosu na g(x). Jednu od beskonačno malih
biramo kao osnovnu a ostale sa njom upored̄ujemo, pri čemu moramo imati na umu da ne moraju sve
beskonačno male veličine biti uporedive. Najčešće se za osnovnu beskonačno malu uzima funkcija
1
|x − a| ako je a ∈ R, odnosno |x| ako je a = ±∞.
Definicija 11.1 Za funkciju f (x) kažemo da je beskonačno velika kad x → a ako vrijedi
|f (x)| → +∞ kad x → a.
Definicija 11.2 Neka su funkcije f (x) i g(x) definisane na skupu D beskonačno velike kad x → a.
Kažemo da su f (x) i g(x) beskonačno velike istog reda kad x → a ako i samo ako vrijedi
f (x)
→ k kad x → a, , k ∈ R, k 6= 0
g(x)
i to zapisujemo sa
f (x) = O(g(x)).
Specijalno, ako je
f (x)
→ 1 kad x → a,
g(x)
kažemo da su f (x) i g(x) ekvivalentno beskonačno velike kad x → a i to zapisujemo sa
f (x) ∼ g(x)
Kažemo da je f (x) beskonačno velika nižeg reda u odnosu na g(x) (ili da je g(x) beskonačno velika
višeg reda u odnosu na f (x)) kad x → a ako vrijedi
f (x)
→ 0 kad x → a
g(x)
odnosno
g(x)
f (x) → +∞ kad x → a

i pišemo
f (x) = o(g(x)).
Ako uzmemo g(x) kao osnovnu beskonačno veliku i ako postoji m > 0 takav da je
f (x)
→ k kad x → a, k ∈ R, k 6= 0,
[g(x)]m
onda kažemo da je f (x) beskonačno velika reda m u odnosu na beskonačno veliku g(x) kad x → a.
1
Uobičajeno se za osnovnu beskonačno veliku uzima funkcije x−a ako je ako je a ∈ R, a |x| ako
je a = ±∞.
Veoma je važna sljedeća tvrdnja koja se jednostavno dokazuje.
1
Teorem 12 f (x) je beskonačno velika (beskonačno mala) ako i samo ako je f (x)
beskonačno mala
(beskonačno velika)
2.8 Granična vrijednost monotone funcije

Odred̄ivanje granične vrijednosti funkcije može biti dosta jednostavniji zadatak ukoliko funkciju
možemo svrstati u neku užu klasu funkcija sa specijalnim osobinama. Jedna od takvih klasa su i
monotone funkcije. Za ispitivanje limesa monotonih funkcija posebno je važan sljedeći teorem.
Teorem 13 Neka je na skupu D ⊆ R definisana funkcija f (x). Vrijede sljedeće tvrdnje
1. Neka je a ∈ R lijeva tačka gomilanja skupa D i neka je f (x) rastuća na D (ili bar nekoj
okolini D ∩ (−∞, a)). Tada vrijedi
• Ako je funkcija f (x) ograničena odozgo na D ∩ (−∞, a), onda postoji konačan lim f (x).
x%a
• Ako f (x) nije ograničena odozgo na D ∩ (−∞, a), onda je lim f (x) = +∞.
x%a
2. Neka je a ∈ R lijeva tačka gomilanja skupa D i neka je f (x) opadajuća na D (ili bar nekoj
okolini D ∩ (−∞, a)). Tada vrijedi
• Ako je funkcija f (x) ograničena odozdo na D ∩ (−∞, a), onda postoji konačan lim f (x).
x%a
• Ako f (x) nije ograničena odozdo na D ∩ (−∞, a), onda je lim f (x) = −∞.
x%a
3. Neka je a ∈ R desna tačka gomilanja skupa D i neka je f (x) rastuća na D (ili bar nekoj
okolini D ∩ (a, +∞). Tada vrijedi
• Ako je f (x) ograničena odozdo na D ∩ (x0 , +∞), onda postoji konačan lim f (x).
x&a
• Ako f (x) nije ograničena odozdo na D ∩ (x0 , +∞), onda je lim f (x) = −∞.
x&a
4. Neka je a ∈ R desna tačka gomilanja skupa D i neka je f (x) opadajuća na D (ili bar nekoj
okolini D ∩ (a, +∞). Tada vrijedi
• Ako je f (x) ograničena odozgo na D ∩ (x0 , +∞), onda postoji konačan lim f (x).
x&a
• Ako f (x) nije ograničena odozgo na D ∩ (x0 , +∞), onda jelim f (x) = +∞.
x&a
Dakle, iz prethodnog teorema zaključujemo da za monotona funkciju uvijek postoji desni, od-
nosno lijevi, limes koji je konačan ili beskonačan zavisno od monotonosti i ograničenosti funkcije.
3 Neprekidnost funkcije
Definicija 13.1 Neka je na skupu D ⊆ R definisana funkcija f (x) i neka je x0 ∈ D. Funkcija
f (x) je neprekidna u tački x0 ako za svaki ε > 0 postoji δ = δ(ε) > 0 takav da
|x − x0 | < δ =⇒ |f (x) − f (x0 )| < ε, x ∈ D.
Geometrijsko značenje neprekidnosti funkcije f (x) na nekom intervalu I bi bilo da grafik funkcije
y = f (x) nema prekida na tom intervalu. Na slici 45 imamo očito prekid grafika funkcije tački x2
Slika 45
a kriva nema prekida u tački x1 .

Pojam neprekidnosti funkcije možemo uvesti i sljedećom definicijom
Definicija 13.2 Neka je na skupu D ⊆ R definisana funkcija f (x) i neka je x0 ∈ D. Funkcija
f (x) je neprekidna u tački x0 ako je zadovoljen jedan od sljedećih uslova
• tačka x0 je izolovana tačka skupa D,
• tačka x0 je je tačka gomilanja skupa D te postoji konačan lim f (x) i vrijedi lim f (x) = f (x0 )
x→x0 x→x0
Ako funkcija nije neprekidna u tački x0 , kažemo da je prekidna u toj tački ili da funkcija ima prekid
u tački x0 .
Ako je funkcija neprekidna u svim tačkama skupa D, kažemo da je neprekidna na skupu D.
Pojam neprekidnosti možemo definisati uz pomoć nizova i okolina, ali za potrebe ovog kursa to
nećemo činiti.
Primjer 3.0.1 Funkcija f (x) = x je neprekidna funkcija na cijelom svom domenu.
Rješenje: Neka je x0 ∈ R proizvoljan element. Za bilo koje ε i za sve x za koje vrijedi |x − x0 | <
δ = ε slijedi
|f (x) − f (x0 )| = |x − x0 | < ε.
Kako je x0 ∈ R proizvoljan element i funkcija neprekidna u x0 , to je funkcija neprekidna na cijelom
skupu R koji je njen domen. 2
Primjer 3.0.2 Funkcija f (x) = sin x je neprekidna funkcija na cijelom svom domenu.
Rješenje: Neka je x0 ∈ R proizvoljan element. Za bilo koje ε i za sve x za koje vrijedi |x − x0 | <
δ = ε slijedi

x − x 0 x + x 0 x − x0 x − x0
| sin(x) − sin(x0 )| = 2 sin cos ≤ 2 sin ≤ 2
2 = |x − x0 | < ε.

2 2 2
Kako je x0 ∈ R proizvoljan element i funkcija neprekidna u x0 , to je funkcija neprekidna na cijelom

skupu R koji je njen domen. 2
Prema prethodnoj definiciji funkcija f (x) je prekidna u tački x0 ∈ D ako je ispunjen jedan od
sljedećih uvjeta
1. ne postoji lim f (x),

x→x0
2. lim f (x) postoji, ali je

x→x0
lim f (x) 6= f (x0 )
x→x0
Kako smo ranije utvrdili da lim f (x) postoji ako i samo ako su lijevi i desni limes funkcije u tački
x→x0
x0 jednaki, to će jasno funkcija biti prekidna u x0 ako je lim f (x) 6= lim f (x).
x%x0 x&x0
Neka je sada tačka x0 tačka gomilanja domena D funkcije f (x) takva da x0 ∈/ D. Ako postoji
∗
konačan lim f (x) = A, onda možemo definisati proširenu funkciju f (x) koju nazivamo dodefini-
x→x0
sanom funkcijom f (x) koja je neprekidna u tački x0 a data je sa

∗ f (x), x =6 x0 , x ∈ D
f (x) = .
A, x = x0
U ovom slučaju kažemo da funkcija f (x) ima u tački x0 otkloniv prekid (jer ju je moguće dodefinisati
do proširene funkcije koja je neprekidna u x0 ).
Ako lim f (x) ne postoji ili postoji ali je beskonačan, onda kažemo da funkcija f (x) u tački
x→x0
x0 ima neotklonjiv prekid (jer nije moguće funkciju dodefinisati do proširene funkcije koja bi bila
neprekidna u ovoj tački).
U nastavku ćemo razmotriti uzroke prekida funkcije u tački x0 ∈ D te na osnovu toga definisati
tzv. vrste prekida funkcije.
3.1 Vrste prekida funkcije

Definicija 13.3 Ako je x0 lijeva tačka gomilanja skupa D i ako postoji lim f (x) tako da vrijedi
x%x0
lim f (x) = f (x0 )

x%x0
onda kažemo da je funkcija f (x) neprekidna s lijeva.

Ako je x0 desna tačka gomilanja skupa D i ako postoji lim f (x) i vrijedi
x&x0
lim f (x) = f (x0 )

x&x0
onda kažemo da je funkcija f (x) neprekidna s desna.

Ako je x0 i lijeva i desna tačka gomilanja skupa D, onda je f (x) neprekidna u toj tački ako
i samo ako je u toj tački neprekidna i s lijeva i s desna, tj. ako i samo ako postoje lim f (x) i
x%x0
lim f (x) i vrijedi
x&x0
lim f (x) = lim f (x) = f (x0 )
x%x0 x&x0
U tački x0 ∈ D funkcija f : D → R može imati
1. prekid prve vrste s lijeva (s desna) ukoliko lijevi (desni) limes funkcije u toj tački postoji i
konačan je ali je različit od f (x0 ), tj.
lim f (x) 6= f (x0 ).

x%x0
odnosno
lim f (x) 6= f (x0 ).
x&x0
2. Prekid druge vrste s lijeva (s desna) ukoliko limes funkcije s lijeva (s desna) u toj tački ne
postoji ili postoji ali je beskonačan.
Primjer 3.1.1 Funkcija

sin x1 , x 6= 0

f (x) =
0, x=0
1
ima u tački x = 0 prekid druge vrste jer lim sin ne postoji kako smo pokazali u ranijem primjeru.
x→0 x
Primjer 3.1.2 Posmatrajmo funkciju
1

x2
, x 6= 0
f (x) =
0, x=0
Kada x → 0, tada očito x2 & 0 te vrijedi da
f (x) → +∞ kad x & 0,
i
f (x) → +∞ kad x % 0,
što znači da lijevi desni limes u tački 0 postoje ali su beskonačni pa ova funkcija u tački 0 ima
prekid druge vrste i s lijeva i s desna.
1
Slika 46: f (x) = x2
1
Slika 47: f (x) = x
Primjer 3.1.3 Posmatrajmo funkciju

1

x3
, x 6= 0
f (x) =
0, x=0
Posmatrajmo slučajeve
• Ako x & 0, onda i x3 & 0 pa vrijedi f (x) → +∞.
• Ako x % 0, onda je x < 0 pa je i x3 < 0 i x3 % 0 pa vrijedi f (x) → −∞.
Dakle f (x) u tački 0 ima prekid druge vrste i s lijeva i s desna.

Primjer 3.1.4 Posmatrajmo funkciju (Slika 48)

1
e x , x 6= 0
f (x) =
0, x = 0
Slika 48
1
• Ako x & 0, onda x1 → +∞ pa će i e x → +∞., tj. f (x) → +∞. Što znači da funkcija ima
prekid druge vrste s desna.
1
• Ako x % 0, onda x1 → −∞ pa će i e x → 0., tj. f (x) → 0 = f (0). Dakle, lijevi limes postoji i
konačan je i štaviše jednak vrijednosti funkcije u tački 0, pa je funkcija neprekidna s lijeva u
x = 0.
Primjer 3.1.5 Posmatrajmo funkciju (Slika 49)

(
1
1 , x 6= 0
f (x) = e x +1
1
2
, x=0
1 1
• Ako x & 0, onda kao što smo vidjeli u prethodnom primjeru e x → +∞, pa i e x + 1 → +∞,
zbog čega f (x) → 0 6= f (0). Dakle funkcija u x = 0 ima prekid prve vrste s desna.
1 1
• Ako x % 0, onda e x → 0 pa e x + 1 → 1, tj. f (x) → 1 6= f (0). Dakle, lijevi limes postoji i
konačan je, ali nije jednak vrijednosti funkcije u tački 0, pa funkcija ima prekid prve vrste i s
lijeva u x = 0.
Primjer 3.1.6 Da li postoje vrijednosti parametara a i b za koje je sljedeća funkcija neprekidna u

x = −1.
Slika 49
a
xe x2 −1 x 6= −1
y=
b x = −1
Rješenje: Kako vrijedi 
 −∞, a>0
lim f (x) = 0, a<0
x→−1−0
−1, a=0


 0, a>0
lim f (x) = −∞, a<0
x→−1+0
−1, a=0

Funkcija je neprekidna u x = −1 za a = 0, b = −1.

2
3.2 Aritmetičke operacije sa neprekidnim funkcijama

Teorem 14 Neka su funkcije f (x) i g(x) definisane i neprekidne na nekom skupu D ⊆ R i neka
je x0 ∈ D. Tada su u x0 neprekidne i funkcije f (x) ± g(x), αf (x), za α ∈ R, i f (x) · g(x). Ako je
osim toga g(x) 6= 0 za x ∈ D, onda je u u x0 neprekidna i funkcija fg(x)
(x)
.
Teorem 15 Neka je funkcija f (x) definisana na nekom skupu D1 ⊆ R, a funkcija g(x) definisana
na skupu D ⊆ R i neka je za svaki x ∈ D g(x) ∈ D1 . Tada vrijedi sljedeće: ako je funkcija
g(x) neprekidna u tački x0 ∈ D, a funkcija f (x) neprekidna u tački u0 = g(x0 ), tada je i funkcija
h = f ◦ g neprekidna u tački x0 . i vrijedi
lim (f ◦ g)(x) = (f ◦ g)(x0 ).

x→x0
Iz prethodnih teorema jednostavno slijedi neprekidnost elementarnih funkcija na njihovom domenu.

Teorem 15 se često koristi pri traženju limesa kompozicije neprekidnih funkcija f i g na sljedeći
način
lim f (g(x)) = f ( lim g(x)).
x→x0 x→x0
Iz neprekidnosti eksponencijalne funkcije jednostavno slijedi da ako je lim f (x) = A i lim g(x) = B
x→x0 x→x0
onda vrijedi
lim f (x)g(x) = AB .
x→x0
Zaista,
g(x)
lim g(x) ln f (x)
lim f (x)g(x) = lim eln f (x) = ex→x0 = eB ln A = AB .
x→x0 x→x0
Primjer 3.2.1 Ispitati da li postoji vrijednost parametra a za koju je funkcija

6 0
(arcsin x) ctg x x =
f (x) = .
a x=0
neprekidna.
Rješenje:
Područje definisanosti funkcije je segment [−1, 1].
Za x ∈ [−1, 1] \ {0} funkcija je elementarna pa time i neprekidna. Da bi bila neprekidna i u
tački x = 0 potrebno je da vrijedi f (0) = a = 1 jer je

arcsin x = t,
= lim t cos(sin t)) = lim cos(sin t) = 1 = 1

lim (arcsin x) ctg x = t→0
t→0 sint sin(sin t)
x→0
x = sin t t→0 sin(sin t) 1

t sin t
Dakle, funkcija je neprekidna na cijelom svom domenu za vrijednost parametra a = 1.

2
Zadatak 3.2.1 Za koje vrijednosti parametra a su sljedeće funkcije neprekidne

x+1
x3 +1
, x 6= −1
1. f (x) =
a, x = −1
x sin x1 , x 6= 0

2. f (x) =
a, x=0
3.3 Funkcije neprekidne na segmentu

U nastavku ćemo ispitati osobine neprekidnosti funkcija definisanih na nekom segmentu [a, b], pri
čemu je −∞ < a < b < +∞.
Teorem 16 (Cauchy-Bolzano I) Neka je funkcija f (x) definisana i neprekidna na segmentu

[a, b]. Ako funkcija na krajevima segmenta ima vrijednosti različitog znaka, tj. ako vrijedi
f (a)f (b) < 0,
onda postoji tačka c ∈ (a, b) takva da vrijedi f (c) = 0 (Slika 50).

Slika 50: Geometrijsko značenje Teorema Cauchy-Bolzano I
Dokaz: Pretpostavimo npr. da je f (a) > 0 i f (b) < 0. Segment [a, b] podijelimo na dva segmenta
[a, a+b
2
] i [ a+b
2
, b]. Ako je f ( a+b
2
) = 0, onda je c = a+b 2
.
U suprotnom, ako je f ( 2 ) 6= 0, onda je f ( 2 ) < 0 ili f ( a+b
a+b a+b
2
) > 0 i biramo onaj segment na čijim
krajevima funkcija prima vrijednosti različitog znaka i označimo ga sa [a1 , b1 ]. U novom segmentu
ponovimo prethodni postupak, tj. odredimo vrijednost funkcije u tački a1 +b 2
1
. Ako je f ( a1 +b
2
1
) = 0,
a1 +b1
onda je c = 2 . U suprotnom, segment na čijim krajevima funkcija prima vrijednosti različitog
znaka označimo sa [a2 , b2 ].
Ponavljajući prethodni postupak, moguće su dvije situacije. Ukoliko za neko n ∈ N bude
vrijedilo f ( an +b 2
n
) = 0, tada je c = an +b 2
n
. U suprotnom, ćemo dobiti niz umetnutih segmenata
[an , bn ] za koje vrijedi [an , bn ] ⊂ [an−1 , bn−1 ] ⊂ · · · ⊂ [a1 , b1 ] ⊂ [a, b] i bn − an = b−a
2n
pa će prema
Cantorovom teoremu o umetnutim segmentima postati jedinstvena tačka c ∈ [a, b] koja je presjek
svih segmenata [an , bn ], n ∈ N. Pri tome su nam an i bn dva niza tako da an % c i bn & c kada
n → ∞ i vrijedi
f (an ) > 0 i f (bn ) < 0, n ∈ N (20)
Kako je funkcija f po pretpostavci teorema neprekidna na I, to je f (an ) → f (c) i f (bn ) → f (c) te
prema (20) f (c) ≥ 0 i f (c) ≤ 0 odakle je f (c) = 0.
2 Ovaj teorem je specijalan slučaj sljedećeg teorema koji se još naziva i teoremom o
med̄uvrijednostima.
Teorem 17 (Cauchy-Bolzano II) Neka je funkcija f (x) definisana i neprekidna na segmentu
[a, b] i neka na krajevima segmenta ima različite vrijednosti A i B. Tada za svaki C ∈ (A, B)
postoji c ∈ (a, b) tako da je f (c) = C.
Dokaz: Neka je f (a) = A > C > B = f (b). Posmatrajmo funkciju ϕ(x) = f (x) − C koja je
neprekidna na segmentu [a, b] i vrijedi
ϕ(a) = f (a) − C = A − C > 0, ϕ(b) = f (b) − C = B − C < 0.
Prema teoremu Cauchy-Bolzano I postoji c ∈ (a, b) tako da je 0 = ϕ(c) = f (c) − C, tj. f (c) = C.
2 Obratimo pažnju i na sljedeće
Slika 51: Geometrijsko značenje Teorema Cauchy-Bolzano II
Primjer 3.3.1 Da li je Primjenom prethodnih teorema moguće odrediti da li funkcija f (x) =

5 sin(x − 5π) cos (2x + π) ima vrijednosti f (x) = 1 i f (x) = −1 na segmentu [0, 3π
2
]?
Rješenje: Data funkcija je neprekidna na cijelom skupu realnih brojeva pa i na datom segmentu
3π
[0, 2
]. Na osnovu drugog Cauchy-Bolzanovog teorema funkcija prima sve vrijednosti izmedju f (0) =
0i f ( 3π
2
) = 5 pa kako je 1 ∈ (0, 5) to postoji c ∈ (0, 3π
2
) tako da je f (c) = 1. Na slici 52 vidimo da
takvih vrijednosti ima i više.
Za vrijednost -1 zaključak ne možemo donijeti koristeći prethodni teorem jer −1 ∈/ (0, 5), no to
ne znači da ne postoji element d ∈ (0, 3π2
) takav da je f (d) = −1. Na slici 52 vidimo da postoje
četiri takve tačke. 2
Iz Cauchy-Bolzanovih teorema jednostavno slijedi sljedeći teorem
Teorem 18 Neka je funkcija f (x) definisana i neprekidna na nekom intervalu I, koji može a i ne
mora biti zatvoren. Tada je skup svih vrijednosti funkcije takod̄e neki interval.
Važno je napomenuti da iz činjenice da je skup vrijednosti funkcije neki interval ne možemo u

opštem slučaju zaključiti da je funkcija neprekidna, iako je ona pri tome definisana na intervalu.
Primjer 3.3.2 Posmatrajmo funkciju definisanu sa

2
x + 1 x 6= 0
f (x) = .
2 x=0
Očito je skup vrijednosti funkcije interval Rangf = (1, +∞) i pri tome je funkcija definisana na
intervalu Domf = (−∞, +∞). Ipak ova funkcija nije neprekidna jer ima prekid u x = 0 zbog
0 = lim f (x) 6= f (0) = 2.
x→0
Ipak, u slučaju monotonih funkcija vrijedi tvrnja prethodnog teorema i u obrnutom smijeru, tj.
vrijedi sljedeći teorem.
Teorem 19 (Teorem o neprekidnosti monotonih funkcija) Neka je na intervalu I definisana

i monotona funkcija f (x). f (x) je neprekidna na I ako i samo ako je skup svih vrijednosti funkcije
takod̄e interval.
Slika 52
Slika 53: Primjer 3.3.2
O neprekidnosti inverzne funkcije monotone funkcije f nam govori sljedeći teorem.
Teorem 20 (Teorem o inverziji monotone funkcije) Neka je funkcija f (x) definisana i ne-
prekidna na intervalu I. Osim toga, neka je na tom intervalu i strogo monotona. Tada ona ima
jednoznačnu inverznu funkciju f −1 (x) koja je definisana i neprekidna na nekom intervalu J, i koja
je takod̄e strogo monotona na J.
Navest ćemo još nekoliko veoma važnih teorema o funkcijama koje su neprekidne na segmentu.
Teorem 21 (Prvi Weierstrassov teorem) Neka je funkcija f (x) definisana i neprekidna na seg-
mentu [a, b], tada je ona i ograničena na [a, b], tj. postoji konstanta M > 0 takva da vrijedi
|f (x)| ≤ M ∀x ∈ [a, b].
Teorem 22 (Drugi Weierstrassov teorem) Neka je funkcija f (x) definisana i neprekidna na

segmentu [a, b]. Tada ona na segmentu [a, b] prima svoju minimalnu i maksimalnu vrijednost.
Tvrdnje prethodnih teorema o neprekidnim funkcijama na segmentu [a, b] ne za funkcije nepre-

kidne na otvorenom intervalu (a, b) što možemo vidjeti iz sljedećeg primjera.
1
Primjer 3.3.3 Funkcija f (x) = x
je neprekidna na otvorenom intervalu (0, 1) ali nije ograničena
na ovom intervalu.
3.4 Uniformna (ravnomjerna) neprekidnost funkcije

Uvedimo još jedan važan pojam.
Definicija 22.1 Za funkciju f (x) definisanu na intervalu (a, b) kažemo da je uniformno (ravno-
mjerno) neprekidna na intervalu (a, b) ako za sve ε > 0 postoji δ(ε) > 0 tako da vrijedi
|x1 − x2 | < δ =⇒ |f (x1 ) − f (x2 )| < ε, x1 , x2 ∈ (a, b).
Primjer 3.4.1 Funkcija f (x) = sin x je uniformno neprekidna na R.
Rješenje:

x 1 − x 2 x 1 + x 2 x1 − x2 x1 − x2
|f (x1 )−f (x2 )| = | sin(x1 )−sin(x2 )| = 2 sin cos ≤ 2 sin ≤ 2
2 = |x1 −x2 | < ε

2 2 2
kada je |x1 − x2 | < δ = ε. 2 Svaka uniformno neprekidna funkcija je neprekidna, ali obrnuto ne
vrijedi.
1
Primjer 3.4.2 Funkcije f (x) = x
je na (0, 1) neprekidna, ali nije uniformno neprekidna.
Teorem 23 (Cantor) Ako je funkcija f definisana i neprekidna na segmentu [a, b], onda je ona na
tom segmentu i uniformno neprekidna.

 +∞, k > 0
k
P1 lim x = 1, k=0 . k∈R
x→+∞
0, k < 0.


n n−1
+∞, an > 0
P2 lim an x + an−1 x + . . . + a1 x + a0 = n ∈ N, an 6= 0
x→+∞ −∞, an < 0
+∞, n > l ∧ abnl > 0


an xn + an−1 xn−1 + . . . + a1 x + a0 −∞ n > l ∧ abnl < 0


P3 lim = an n, l ∈ N, an , bl 6= 0
x→+∞ bl xl + bl−1 xl−1 + . . . + b1 x + b0 , n=l
 bn


0, n<l

 +∞, a>1
x
P4 lim a = 1, a=1 a ∈ R, a > 0
x→+∞
0, 0 < a < 1.


+∞, a>1
P5 lim loga x = a ∈ R, a > 0, a 6= 1
x→+∞ −∞, 0 < a < 1.
ax
P6 a) lim = +∞ a ∈ R, a > 1
x→+∞ x
ax
P6 b) lim = +∞ a, k ∈ R, a > 1, k > 0
x→+∞ xk
P7 lim ax = 1 a ∈ R, a > 0
x→0
ln x
P8 a) lim =0
x→+∞ x
ln x
P8 b) lim =0 k ∈ R, k > 0
x→+∞ xk
sin x
P9 lim =1
x→0 x
x
1
P10 a) lim 1 + =e
x→±∞ x
1
P10 b) lim (1 + x) x = e
x→0
ln(1 + x)
P11 lim =1
x→0 x
ex − 1
P12 lim =1
x→0 x
ax − 1
P13 lim = ln a
x→0 x
Tablica 1

04 - Realne Funkcije

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

04 - Realne Funkcije

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Realne funkcije jedne realne varijable

2 Granična vrijednost funkcije 29

Definicija 0.2 Za funkciju f : X → Y kažemo da je sirjektivna ukoliko za svaki y ∈ Y postoji

Sljedeći bitan pojam je injektivnost funkcije.

Definicija 0.3 Za funkciju f : X → Y kažemo da je injektivna ako različitim vrijednostima argu-

x1 6= x2 =⇒ f (x1 ) 6= f (x2 ). (2)

Osobini (0.3) je ekvivalentna kontrapozitivna tvrdnja

f (x1 ) = f (x2 ) =⇒ x1 = x2 (3)

koja je jednostavnija za primjenu.

Definicija 0.4 Ukoliko je funkcija f : X → Y istovremeno injektivna i sirjektivna kažemo da je

f −1 (y) = x ⇐⇒ x = f (y). (4)

Za funkcije su, takod̄er, važni pojmovi jednakosti, suženja i proširenja.

Definicija 0.5 Za funkciju f1 (x) : X1 → Y1 kažemo da je jednaka funkciji f2 (x) : X2 → Y2 ako i

3. (∀x ∈ X1 = X2 ) f1 (x) = f2 (x).

Definicija 0.6 Za funkciju f1 (x) : X1 → Y1 kažemo da je suženje funkcije f2 (x) : X2 → Y2

3. (∀x ∈ X1 ⊆ X2 ) f1 (x) = f2 (x).

U nastavku ćemo sve navedene pojmove prenijeti u skup R realnih brojeva.

1 Definicija i osobine realne funkcije jedne realne varijable

1.1 Domen i rang realne funkcije realne varijable

Domf = R ∩ [3, +∞) = [3, +∞).

Rang realne funkcije definišemo sa

Rangf = {f (x) ∈ R|x ∈ Df } ⊆ R. (7)

Rješenje: Rang funkcije f je cijeli skup realnih brojeva pa pišemo

Rangf = {x | x ∈ R} = (−∞, +∞).

1.2 Jednakost, suženje i proširenje realnih funkcija realne varijable

1.3 Grafik realne funkcije realne varijable

Slika 1: Grafik funkcije

Grafikom (ili krivom) funkcije f (x) nazivamo skup ured̄enih parova

Gf = {(x, f (x)) ∈ R2 |x ∈ Domf } ⊂ R2 . (8)

Slika 2: Geometrijski test

1.4 Osobine realne funkcije realne varijable

Slika 4: Po dijelovima definisana funkcija

kada kažemo da je funkcija po dijelovima definisana (Slika 4).

Primjer 1.4.1 1. Funkcija cijeli dio od x

daje kao rezultat najveći cijeli broj koji nije veći od x.

2. Funkcija signum definisana sa

kao rezultat daje znak broja x.

(a) Grafik funkcije y = bxc (b) Grafik funkcije y = sgn x

1.4.1 Nule funkcije

1.4.2 Znak funkcije

Primjer 1.4.3 Odrediti znak funkcije

2. Rješavajući nejednačine x−2

Slika 7: Znak funkcije

1.4.3 Parnost i neparnost funkcije

(a) Parna funkcija (b) Neparna funkcija

Slika 8: Parnost i neparnost funkcije

Definicija 0.9 Za funkcija f : R → R kažemo da je parna ako je Domf simetričan i vrijedi

f (−x) = f (x), ∀x ∈ Domf .

Slijedi da je grafik parne funkcije simetričan u odnosu na y-osu.

Definicija 0.10 Za funkcija f : R → R kažemo da je neparna ako je Domf simetričan i vrijedi

f (−x) = −f (x), ∀x ∈ Domf .

Grafik neparne funkcije je simetričan u odnosu na koordinatni početak.

2. Zbir dvije neparne funkcije je neparna funkcija.

4. Proizvod dvije parne funkcije je parna funkcija.

5. Proizvod dvije neparne funkcije je parna funkcija.

6. Proizvod parne i neparne funkcije je neparna funkcija.

• Za funkciju f (x) = x2 vrijedi

f (−x) = (−x)2 = x2 = f (x)

• Za funkciju g(x) = x3 vrijedi da je g(−x) = (−x)3 = −x3 = −g(x) te je neparna.

• Za funkciju h(x) = x−2

Zadatak 1.4.1 Ispitati parnost funkcija

3. (f ◦ g)(x), pri čemu je funkcija f parna, a funkcija g neparna.

1.4.4 Ograničenost funkcije