EDUKACIJA IZ GEŠTALT PSIHOTERAPIJE

SEMINARSKI RAD

TEORIJA SELFA U GEŠTALT TERAPIJI

Supervizor: Kandidat:
Gordana Mićović Melina Lučkin

Sarajevo, juli 2009.

SADRŽAJ:
1. ŠTA JE SELF U TEORIJI GEŠTALT TERAPIJE
2. SVOJSTVA SELFA
3. EGO, ID I LIČNOST KAO ASPEKTI SELFA
4. ORGANIZMIČKA SAMOREGULACIJA I SELF U AKCIJI
5. ZAKLJUČAK
6. LITERATURA

2
1. ŠTA JE SELF U TEORIJI GEŠTALT TERAPIJE?

Šta je self? Je li to energija, polje u koje smo uronjeni, Bog ili pak duša. Self je
energetsko polje vezano za fizičku manifestaciju koje je uronjeno u polje. Manifestuje se
kroz naše tijelo u kontaktu sa sredinom.
U Teoriji Geštalt terapije, (prema Yontef) self je sistem kontakata osobe. Isto tako Perls,
Heferlajn, Gudman definišu self kao složen sistem kontakta, neophodan za
prilagođavanje u komplikovanom polju. Ne postoji self nezavisno od polja
organizam/sredina. Neovisno od toga da li se self može okarakterisati kao zdrav,
neurotiča, psihotičan ili spada u grupu poremećaja selfa, Geštalt teorija smatra da je to
proces koji se javlja na granici kontakta organizma sa sredinom. Međutim, granica nije
izolovana, ona pripada jednako i organizmu i sredini, tako da self ne treba shvatiti kao
fiksiranu instituciju, jer on postoji gdje god i kad god postoji interakcija granice.
Self kroz kontakt sa sredinom i kreativnu razmjenu omogućava organizmu da se
hrani i raste. Kod „neurotičara“, onih s kojima psihoterapeuti najčešće rade, self prestaje
da bude fleksibilan, inhibiran je i dolazi do fiksacije na prošlost koja se mijenja.
Prilagođavanje sredini onda postaje rigidno i pod uticajem nedovršenih poslova.
Self, sistem kontakt, uvijek podrazumjeva integraciju perceptivno-
proprioceptivnih funkcija, motorno-mišićne funkcije i organske potrebe. Što znači da ne
postoji dobra percepcija bez uključenosti muskulatornosti i organske potrebe, opažena
figura nije svijetla i oštra ukoliko osoba nije zainteresovana za nju, nije fokusirana na nju
i pažljivo je ne posmatra.
U situaciji kontakta self je sila koja formira geštalt u polju, odnosno, self jeste
proces figura/pozadina u situaciji kontakta. Također, kada postoji najintenzivniji konflikt,
kontakt i figura/pozadina, tada možemo reći da je self najizraženiji. Međutim, kada dođe
do „konfluncije“, izolacije ili ravnoteže, tada je self umanjen.

3
2. SVOJSTVA SELFA

Self je spontan, nalazi se u srednjem modusu (kao temelj akcije i strasti) i zaokupiran je
datom situacijom (kao Ja,Ti i Ono) (prema Perls, Heferlajn &Gudman).
Kada se govori o spontanosti, ona se tumači kao osjećaj aktulnog djelovanja polja
organizma/sredina. Ona nije ni usmjeravajuća, niti samousmjeravajuća, ona
podrazumjeva otkrivanje i pronalaženje duž puta kojim se ide. Drugim riječima, ona
znači uključenost i prihvatanje.
Također, spontanost je i aktivna i pasivna, ona djeluje i na nju se djeluje, ona je u
srednjem modusu, ona je kreativna nepristrasnost, ona je nezainteresovanost, ne u smislu
odsustva uzbuđenja ili kreativnosti, već jedinstva koje koje postoji prije i poslije
aktivnosti i pasivnosti.
Praktično to bi izgledalo ovako: nove figure koje nastaju u polju vezuju ono iz prošlosti
za ono što je slično u ovome trenutku. Terapeut i klijent ugledavaju te sličnosti dok ih ne
dovedu do novog značenja. Da bi se ova iskustva aktivirala i realizovala terapeut treba da
ima jednu posebnu, fenomenološku poziciju, stav otvorenosti koji ga neće usmjeravati
prema onome što unaprijed zamisli, već će ga ostaviti otvorenim za ono što jeste ( ono što
Perls, Heferlajn, Gudman nazivaju srednji modus-aktivno-pasivno; kreativna
nepristrasnost).

3. PARCIJALNE FUNKCIJE SELFA

Parcijale funkcije selfa su Id, Ego i Persona (Personality Function). One u

jednostavnoj i spontanoj aktivnosti predstavljaju glavne stadije kreativnog
prilagođavanja. Perls, Heferlajn, Gudman kažu da su ove tri funkcije i aspekti selfa;
naizmjenične strukture selfa; sam process figura-pozadina. Odnosno, u pitanju su procesi
koji se stalno struktuiraju i destruktuiraju-figura su ili pozadina u zavisnosti od faze
kontakta.

4
 Id je funkcija selfa koja obavještava self o onome za čime će oganizam uskoro
osjetiti potrebu i dominira u fazi predkontakta i uspostavljanja kontakta. Id obuhvata
organske impulse senzacije, nezavršene situacije iz prošlosti, osjećanja fantazije, iskustva
i sjećanja, sve osim aktivnosti. Osnovni zadatak ove funkcije, kao parcijalne funkcije
selfa, jeste da odgovori na pitanja: Koje su moje potrebe, odakle dolaze impulse, kako da
ih tretiram?

Ego funkcija predstavlja progresivnu identifikaciju i alijenaciju mogućnosti.

Ograničavanje ili pojačavanje kontakta koji je u toku, uključujući orijentaciju,
manipulaciju, motorno ponašanje i korišćenje agresije. Drugim riječima, ego je aktivna,
fokusirana enegija (senzomotorni, emotivni i spoznajni resursi su pokrenuti) koja nastaje
spontano u trenutku “idnetifikacije” sa onim za čim organizam ima potrebu (kontakt sa
Id-om) i razvija se kroz ono što organizam želi/ne želi da bude (kontakt sa sredinom i
funkcijom Persone). Ona vodi do kontatka sa onim dijelom polja koji dovodi do
zadovoljenja potrebe. Kad se taj kontakt realizira, ego funkcija se spontano povlači i
ustupa mjesto drugoj funkciji. Manifesetira se kroz pitanja: Šta vidim? Šta osjećam? Šta
treba da uradim? Šta me uzbuđuje? Mogu li to da postignem? Uz pomoć čega? Na koji
način? Treba li da čeka…?
Gubitak ego funkcije dovodi do toga da osoba ima teškoća da se orjentiše u polju, da
donosi odluke i djeluje sa ciljem zadovoljenja potrebe.

Funkcija Persone ima zadatak da obavijesti self o tome ko je, ko je postala i ko

želi da bude.
Funkcija ličnosti obuhvata sve prethodna iskustva indentiteta (Ko sam?). Istovremeno,
obuhvata i sadržaje sa kojima je organizma kontaktiao kroz njihovu asimilovanu formu,
na koji načine je moguća promjena i rast organizma (Ko sam postao?).
Ako je poremećena može se sastojati od velikog broja pogrešnih koncepata o sebi,
introjekata, ego ideala, maski i sl. pa osoba ne vidi sebe realno. Na vrhuncu je u finalnom
kontaktu i održava se u postkontaktu.

5
 Ove tri parcijalne funkcije selfa aktivne su određenim dijelovima ciklusa kontakta
sa sredinom. Razumijevanje selfa vezano je za pojam homeostaze, tj. organizmičke
samoregulacije, kontakta i granice, o čemu će biti više riječi u narednom dijelu.
4. ORGANIZMIČKA SAMOREGULACIJA I SELF U AKCIJI

Odgovori na pitanja o načinu ljudskog funkcioniranja, o onome šta ga vodi i pokreće, šta
je na početku, a šta je na kraju dobija se kroz, kako to smatraju geštalt terapeuti,
konstrukt “instinktnog ciklusa”.
Riječ “instiktni” naglašava biološki aspekt organizma koji mu omogućava sa samostalno
rješava pitanja svog opstanka.
Ideja zadravlja sadržana je u pojmu organizmičke samoregulacije, a koji se opet oslanja
na staru ideju homeostaze. Naime, spontana svijest o dominantnoj potrebi i organizacija
njenih funkcija kontakta jeste psihološka forma organizmičke samoregulacije.
U konstrukt instinktnog ciklusa psihologija se uvodi kroz ideju selfa. Self je taj koji
kontaktira stvarnost i teče u vremenu nastojeći da povrati narušenu ravnotežu. Self je u
akciji sa zadatkom pretraživanja ukupnog polja i obezbjeđivanja “zadovoljenja”. On je
sistem kontakta na granici. Kada se na biloško doda i psihološko, dobija se konstrukt
ciklus kontakt-povlačenje koja je centralana paradigma geštalt teorije i prakse. Drugim
riječima, to je konstrukt za razumijevanje ličnosti i njenog osobenog načina na koji
egzistira u realnosti, osnovni konstrukt za difrencijaciju zdravog i patološkog, za
dijagnositkovanje i kreiranje terapijskog procesa.
Zdrav, neometan tok iskustva, od pojave potrebe do njenog zadovoljenja, je prirodno
stanje životinje ili malog djeteta. To je prirodan način izražavanja životne energije i
potrebe za aktualizacijom selfa. Potreba se pojavljuje, biva zadovoljena i nova se javlja.
Dominantna figura izranja iz pozadine, uzima pažnju i ponovo uranja u ozadinu, dok se
nova figura pomalja (Perls, 1969).
Ovaj ciklični, pulsirajući pokret života Perls je predstavljao kao talas sa tri faze:
pedkontakt (dominira Id funkcija -organizma ima potrebu), kontakt (dominira Ego
funkcija-organizma mobiliše energiju koja vodi zadovoljenju potrebe) i postkontakt
(dominira funkcija ličnosti-organizma se mijenja i raste).

6
Drugi autori , poslije Perlsa, uveli su nove faze. Zinker,Goodman,Clarkson govore o 7
faza ciklusa kontakta, no suština se nije promijenila-ostaje nedirnuta ideja cikličnog,
pulsirajućeg pokreta selfa “od”-“ka”. Lak i prohodan put od potrebe do zadovoljenja
vezuje se za idealno zdravu, samoregulišuću suštine ličnosti. U realnost taj put nije
nikada tako lak i prohodan. Niz je prepreka, smetnji u procesu samoregulacije koje
pripadaju sredini i organizmu. Međutim, self će razviti seriju tehnika za zadovoljavanje
zahtijeva sredine s jeden strane, i za obezbjeđivnaje najbolje moguće prohodnosti ciklusa
kontakta-povlačenje, tj. ciklusa zadovoljavanja potreba.
I na kraju nekoliko riječi o pojmu granica. Osoba postoji u polju individua-sredina. Polje
diferenciraju granice. Ove granice nisu entiteti, već procesi. Granica je proces razdvajanja
i povezivanja. Diferencirajući sebe od onoga što ja nisam moguć je rast i razvoj, tj.
primanje onoga što je hranljivo i izbacivanje viška. Efikasne granice su propusne i
dopuštaju transakcije između organizma i sredine, odnonso nije suviše ni otovorena, ali
niti zatvorena. Drugim riječima, granica je fleksibilna i kreće se duž kontinuuma
otvorenosti/zatvorenosti u zavisnosti od promjena u polju. Regulaciju granice zahtijeva
svjesnost.

5. ZAKLJUČAK

Self je proces koji se javlja na granici organizma sa sredinom. Spontan je,

zaokupiran datom situacijom i nalazi se u srednjem modusu.
Parcijale funkcije selfa su Id, Ego i Persona (Personality Function). One u
jednostavnoj i spontanoj aktivnosti predstavljaju glavne stadije kreativnog
prilagođavanja. Ova tri aspekta selfa aktivna su određenim dijelovima ciklusa kontakta sa
sredinom.
Za bolje razumijevanje selfa važna su znanja o pojamu homeostaze, tj.
organizmičke samoregulacije, kontakta i granice.

7
6. LITERATURA
PERLS, F. – HEFFERLINE, R. – GOODMAN, P. (1951). Gestalt Therapy: Excitement and
Growth in the Human Personality, Julian Press, PHG, New York.

GINGER, S. (2006). Geštalt terapija: Umijeće kontakta., Prijevod.

YONTEF, G.M. Svjesni dijalog i proces. Eseji u geštalt terapiji. Prijevod.