Monetarna analiza- prvi parcijalni ispit

1. Definicija novca

Novac je društveno ekonomska kategorija koja je u svom dugom evolucionom procesu najuže
vezana za razvoj proizvodnih snaga, robnu proizvodnju i podjelu rada – dakle za razvoj društva u
cjelini. Novac je stoga osnova monetarnog i finansijskog sistema svake privrede, te se zato i
postavljaju pitanja prirode savremenog novca, njegovog stvaranja, funkcija i djelovanja u
privredi.

Novac predstavlja u ekonomiji svako općeprihvaćeno sredstvo koje može poslužiti kao sredstvo
razmjene, plaćanja i izmirenja duga. Novac služi kao sredstvo razmjene, rezerva vrijednosti
(blaga, štednje), mjerilo vrijednosti (jedinica obračuna) i mjera svih odgođenih plaćanja.
Poželjne su osobine novca: fizička prenosivost, trajnost, djeljivost, standardiziranost i
prepoznatljivost.

2. Faze razvoja novca – od trampe do savremenog novca

U početnim fazama razmjena se razvijala na principu razmjene robe za roba ( R – R ) što je

primjer naturalne zamjere odnosno trampe. To je pojedinacni ili jednostavni oblik vrijednosti.
Prost oblik vrijednosti imamo kada postoji izraz X robe A = Y robe B (npr 4 para cipela = jedno
odijelo). Ne postoji ekvivalentna razmjena jer još ne postoji sredstvo kojim se može izmjeriti
stvarna vrijednost proizvoda.
Umjesto prostog oblika ( x robe A = y robe B) dobijamo prošireni oblik vrijednosti : X robe A=
Y robe B, Z robe S, V robe D. To označava da su se neka dobra počela više cijeniti te da se
primaju za bilo koji drugi proizvod.
Proizvodi koji počinju cirkulisati kao prvi oblici novca gube izvjesna svojstva svakodnevne
upotrebe i postaju opšti ekvivalnet koji se sve više upotrebljava. Sada se nasuprot opštem
ekvivalentu predstavlja cijeli niz drugih: X robe A, Y robe B, Z robe S = V robe D.
Izdvajanjem robe opšteg evivalenta stvara se osnov za natanak i razvoj novčanog oblika
vrijednosti. Kada je uloga opšteg evivalenta pripala jednoj robi ( zlato i srebro) onda ona postaje
novac i time se razvijaju novčani oblici vrijednosti.
Novac je dakle roba, ali i istovremeno opšti ekvivalent svih drugih roba.

3. Šta je uticalo da novac izgubi svoje porijeklo?

Evolucija novca u sve razvijenijem i masovnijem ostalom svijetu roba gubila je iz vida njegovo
porijeko, odnosno njega kao specifičnu robu, a prije svega u građanskoj monetarnoj teoriji,
vezanoj za slijedeće nove pojave :
- Osamostaljivanje određenih funkcija novca
- Državni intervenzionizam na monetarnom planu ( zloupotreba novca, uz njegovo
korišćenje za brojne druge ciljeve izvan normalnih novčanih funkcija)
- Izvanredan razvoj pojedinih oblika novca, koji su u ranijoj fazi bili samo u
rudimentiranom obliku
- Nastanak ili „Zakržljavanje“ nekih, već klasičnih funkcija novca

1
 4. Šta je novčanica i kako je nastala?

Novčanica predstavlja svaki oblik novca ili surogat novca koji se pojavljuje u obliku papirne
ceduljice, bez obzira na postanak, ekonomsko značenje i pravnu normu. Novčanica nastaje
postepeno u toku razvoja novčanog sistema, kao posljedica spontanog saznanja da nominalna
vrijednost novca u prometu ne mora odgovarati stvarnoj te da od nje može odstupati. Ovo se
dešava prije svega zbog neelastičnosti novčanog opticaja i nemogućnosti njegovo širenja prema
potrebama sve veće proizvodnje i prometa. Novčanice nemaju nikakvu „ unutrašnju“ ili
materijalnu vrijednost ali zbog činjenice da glase na određeni iznos zlata da predstavljaju zlati,
da su surogat zlata, one u prometu zamjenjuju punovrijedni kovani novac. Dugogodišnje
iskustvo i povjerenje koje se formiralo u odnosu na surogate novca dovelo je da banke počinju
izdavati mjenice na sebe. Kombinacijom mjenice banke i čeka razvila se banknota, ili novčanica.

5. Kada i na koji način se banknota pretvorila u papirni novac?

U slučaju kada država zakonski ukida ček i djelimičnu konvertibilnost banknota u zlato,
banknota dobija prisilni tečaj te postaje zakonsko sredstvo plaćanja i prometa. Banknota se
pretvara u papirni novac, novac s prisilnim tečajem. Novčanica se sve više približava funkciji
isključivog novca, jedinog zakonskog sredstva plaćanja i prometa. Time ona istovremeno dobija
karakteristike definitivnog sredstva plaćanja- pretvarajući se sve više u papirnu valutu. Papirni
novac je novčanica koja ima prisilan tečaj i prisilan kurs.

6. Karakteristike papirnog novca

Papirni novac sam po sebi nema gotovo nikakve vrijednosti, njegova vrijednost je posredna i to
samo tolika koliko taj novac predstavlja zlato i druge robe. On ima vrijednost samo zato što
funkcioniše u opticaju. Moderni novčani sistemi papirnog novca pokazuju da je to definitivan
državni novac koji obavlja funkiju prometa i plaćanja. To je papir određene forme i nominale bez
unutrašnje vrijednosti, oslobođen bilo kakvog metalnog ili zlatnog pokrića.
Vrijednost novčanice u odnosu na zlato nije se mogla znatnije podići iznad vrijednosti njome
predstavljene količine zlata jer bi zlato počelo da istupa iznad novčanice.
Vrijednost papirnog novca osigurava se njegovim prometnim funkcijama odnosno ukoliko se
više raznovrsnih kvalitetnijih roba dobije za taj novac. To je „Kupovna moć novca“ . znači,
vrijednost novca zavisi od pokrića roba i usloga koje mu stoje nasuprot.

7. Šta je depozitni novac?

Depozitni ili žiralni odnosno bankarski novac razvija se iz funkcije novca kao platežnog sredstva
jer je depozitni novac u osnovi kreditni novac ( nastaje uglavnom odobravanjem kredita na račun
korisnika). Depozitni novac je ustvari potraživanje od depozitne banke, dok je gotov novac
potraživanje na banku. Depozitnim novcem se stvara još veća mogućnost proširivanja novčanog
volumena u odnosnu na njegovo stvaranje preko banknota bez pokrića. Ograničenja za depozitni
novac se nalaze u obliku neophodne likvidnosti banke koju svaka banka mora uvažavati kao
jedan od osnovnih principa.

2
Obavljajući pasivne poslove banka uzima kredit u vidu raznih depozita po viđenju. Tako
formirani novčani depoziti čine sva potraživanja na žiro-računima, tekućim računima i drugim
računima njihovih nositelja. Potraživanja imatelja tih računa predstavljaju depozitni novac. Ovaj
novac iako nema fizičkih dimenzija sudjeluje u svim transakcijama platnog prometa i zajedno sa
gotovim novcem predstavlja novčanu masu.
Imaoci računa kod banaka došli su do spoznaje da mogu vršiti plaćanje bez podizanja gotovine,
davanjem naloga banci da sa njihova računa otpišu naznačeni iznos u nalogu, i da ga odobre i
knjiže na račun osobe koje naznače. Dakle, banka knjiži sredstva sa jednog računa na račun
drugog imaoca sredstava na osnovu virmana bezgotovinski. Banke imaju mogućnosti, iz razloga
što depozitari istovremeno ne podižu pologe sa svojih žiro računa, da jedan dio depozitnog novca
u vidu kredita odobre neko j trećoj osobi uz odgovarajuću kamatu, zadužujući tu osobu dugom
na posebnom računu. Osoba (pravna ili fizička) kojoj je odobren kredit ima pravo virmanima ili
gotovim novcem namirivati svoje obaveze. Za banke kao novčanične ustanove ovo su vrlo
interesantni poslovi, jer samo na taj način postaju sposobne (posebno komercijalne banke)
kreditirati proizvodnju i promet, tim više što vlastita sredstva banaka imaju konstantnu
tendenciju pada.

Zbog toga depozitni novac, u svojstvu prometnog i platežnog sredstva ima prednost pred drugim
novčanim oblicima, stvarnim (zlatni i silni novac) i notalnim (novčanice). Plaćanje depozitnim
novcem mnogo je lakše i sigurnije nego gotovim novcem. Čuvanje depozitnog novca vrši se
urednim i ekspeditivnim knjiženjem. Daljnje prednosti depozitnog novca su što se postižu uštede
u valutnom metalu, banknotnom papiru i vrlo složeni i skupi razni postupci oko izrade.

8. Kako se stvara depozitni novac? Kada se povećava kreditni potencijal banke za

stvaranje depozitnog novca?

Depozitni novac je ustvari kreditni novac i stvara se uglavnom odobravanjem kredita na račun
korisnika.
Odobravanjem kredita i stvaranjem depozitnog novca banka mora računati na to da će se najveći
dio kredita iskoristiit bezgotovinskim putem ali i da će jedan dio novca biti pretvoren u
gotovinu.
Svaki iznos novca mora biti pokriven određenim postotkom gotovine na računu centralne banke.
To znači da postoji oređena veza između deponovanog stvarnog novca i kreiranog depozitnog
novca.
Ukoliko se kreditni (depozitni) novac mmanje transformiše u gotov novac povećava se kreditni
potencijal banke, bankovne rezerve likvidnosti s tim mogu biti manje.

Poslovanje današnjih banaka temelji se na prikupljenim depozitima – znači viškovima novčanih

sredstava stanovništva, preduzeća i drugih subjekata. Tako prikupljeni depoziti predstavljaju
obavezu banke u njenoj pasivi. Banka na tako primljene depozite jedan dio sredstava mora
izdvojiti u obliku obavezne rezerve i rezerve likvidnosti kako bi mogla izvršavati svoje obaveze
dok ostatak sredstava može plasirati u obliku kredita svojim klijentima ili u neke druge oblike
investiranja. Znači vidimo da banka ustvari transferira vlastite obaveze – primljene depozite
(pasiva) u vlastita potraživanja – dane kredite (aktiva).
Ako banka prikupi 100 KM depozita i ako izdvoji 20 KM za obaveznu rezervu i 10 KM za
rezervu likvidnosti ostaje joj 70 KM za kreditnu aktivnost i to je njen trenutni kreditni potencijal.

3
Ako pretpostavimo da će banka uspjeti plasirati svih 70 KM u obliku kredita, jedan dio tako
odobrenog plasmana vratit će se ili ostati u banci na računu (stopa zadržavanja sredstava u
banci). Ako pretpostavimo da se od prvotno odobrenog kredita 30 KM vrati u banku, tih 30 KM
predstavlja novi depozit i novu bazu za sljedeći kredit. Banka tako na osnovu jednog depozita
multiplicira njegovu vrijednost i vrši kreditnu ekspanziju. Ostalih 40 KM može doći kao depozit
u drugu banku (banku B) – ta druga banka opet izdvaja sredstva za obaveznu rezervu i rezervu
likvidnosti i ostatak plasira u obliku kredita i tako se lanac nastavlja. Na taj način dolazimo do
tzv. makromultiplikacije odnosno ekspanzije kredita na razini svih banaka gdje banke na osnovu
prvotnih 100 KM depozita mogu odobriti mnogo veći iznos kredita i naravno na ukupni iznos
zaračunati aktivnu kamatnu stopu. Zbog toga kažemo da banke kreiraju depozitni novac
(novac na računima).

9. Šta su monetarni agregati i čemu služe?

Monetarni agregati su ustvari monetarni indikatori koji služe za određivanje kvaliteta i funkcija
novca u privredi, ali i za vođenje monetarne politike i politike likvidnosti privrede i drugih
sektora. Motivi držanja novca a time i njihove funkcije u privredi mogu biti :
- Transakcioni ( kada se koristi za plaćanje)
- Špekulativni ( kada se koristi u cilju špekulacije na tržištu)
- Predostrožnost u držanju ( kada se novac drži kao određena rezerva)

Monetarni agregati predstavljaju mjerila ukupne količine novca u opticaju i najčešće se

definišu kao skup finansijksih aktiva istog stepena likvidnosti. 

10. Navesti vrste monetarnih agregata i šta ulazi u njihov sastav.

PRIMARNI NOVAC :
1. Dinarski primarni novac (Mo)
- Gotov novac u opticaju
- Žiro računi banaka
- Blagajna
- Depozitni novac Federacije
- Obavezna rezerva banaka
- Rezervni fondovi
2. Devizne obaveze prema bankama
3. Blagajnički zapisi Narodne banke

NOVČANA MASA (M1)

1. Gotov novac u opticaju
2. Depozitni novac
- Sredstva na tekućim i žiro računima
- Izdvojena i osigurana sredstva za investicije
- Sredstva za zajedničku potrošnju
- Sredstva za stambenu izgradnju

4
 - Ostala novčana sredstva
LIKVIDNA SRESTVA (M2):
1. Novčana masa M1
2. Kvazi novac (štedni i drugi slični depoziti)
- Ulozi na štednju po viđenju
- Oročeni depoziti do jedne godine
- Oročeni depoziti za stambenu izgradnju
3. Kratkoročne hartije od vrijednosti
4. Kratkoročni depoziti domaćih komitenata u devizama
- Depoziti po viđenju u devizama
- Oročeni depoziti u devizama (kratkoročni)

UKUPNA LIKVIDNA SREDSTVA (M3):

1. M2
2. Sredstva rezervi
3. Sredstva ta doznake u inostranstvu
4. Sredstva za pokriće akreditiva
5. Ostali ograničeni depoziti
6. Sredstva za kupovinu deviza
7. Udružena sredstva

MONETARNI VOLUMEN – UKUPNI DEPOZITI (M4) pored agregata M3 obuhvata još i

dugoročne dinarske i devizne depozite i druga sredstva oročena preko godinu dana, dugoročne
obaveze banaka prema domaćim komitentima u devizama, dugoročna udružena sresstva oročene
depozite, dugoročne obaveze po hartijama od vrijednosti i dugoročne obaveze banaka po
oročenim sredstvima za stmbeno-kumulnu izgradnju.

11. Zašto je važan monetarni agregat M1 – novčana masa?

Novčana masa ili M1 se tretira kao primarna likvidnosti, kvazi novac kao sekundarna a
ograničeni depoziti kao tercijalna likvidnost privrede. Novčana masa treba da predstavlja skup
dovoljno aktivnih novčanih sredtava preko koji će se promjena novčane mase u dovoljnom
stepenu pokazivati promjere u visini ukupne kupovne snage na tržištu. Jedna od osnovnih
funkcija novčane mase jeste da osigura optimalnu količinu novčanih sredstava u privredi.

12. Struktura monetarnih agregata u BiH (komparacija sa SAD-om).

Struktura monetarnih agregata BiH

Novčana masa(M1)
Gotov novac
Depozitni novac
Kvazi novac (Q)
Štednja po viđenju
Ostale obaveze po viđenju
Ostala manje likvidna sredstva (M2)

5
 Ograničeni depoziti i oročeni depoziti do jedne godine
Inostranstvo
Nelikvidna sredstva-blokirana i ograničena (M3)
Oročeni depoziti
Monetarni volumen (Mv) (M1+M2 + Q)
Monetarni potencijal (Mp) (Mv+M3)

Struktura monetarnih agregata u SAD

NOW računi
Štedni računi po viđenju koji nose kamatu i na koje se mogu vući čekovi.
Super NOW računi
Super NOW računi nose više kamata, jer im kamatne stope nisu ograničene već ih
određuje sama finansijska institucija
ATS računi u depozitnim institucijama
ATS je kombinacija kamatonosnih štednih računa i običnog čekovnog računa koji ne
odnosi kamate.
CUSD računi
Na deponirana sredstva, koja imaju u kasama uzajamne pomoći, njihovi članovi mogu
izdavati čekove.
Depoziti po viđenju u štednim institucijama
Putnički čekovi

13. Značaj strukture novčane mase M1 po sektorima, koji faktori utiču na optimalnu
sektorsku strukturu novčane mase.

Struktura novčane mase uglavnom je indikator sektorskog rasporeda novčane mase, a time veće
ili manje likvidnosti reprodukcije u cjelini,te adekvatnosti monetarne politike u pogledu njenog
strukturnog djelovanja.
Monetarna struktura(M1) je potpuno poremećena. Sektor preduzeća učestvuje u novčanoj masi
sa 19-27%, dok sektor stanovništva učestvuje sa 17%. Država i vanprivreda učestvuju sa 23%.
To znači da se na sektore preraspodjele odnosi oko 73-75% novčane mase. Pošto su preduzeća
koristila kratkoročne kredite kod banaka, očito je da se novac odlio u druge sektore sistemom
plaćanja i javio kao tražnja novca tih sektora odnosno preselio u nemonetarne
depozite.Monetarna politika u takvim tokovima može samo podsticati nekontrolisanu raspodjelu
i finansiranje sektora konačne potrošnje.Raspored novčane mase po sektorima pokazuje
tendenciju veoma niskog učešća preduzeća iz privrede i njihovo stalno opadanje, a sa druge
strane visoko učešće sektora stanovništva,čime je ono očito predimenzionisano.
Na optimalnu strukturu novčane mase djeluju brojni faktori, čak i oni koji su izvan uticaja
monetarno-kreditne politike.
1.sistem raspodjele dohotka na sektore, jer visoko zahvatanje ovih sredstava vodi osiromašenju
ovog vitalnog sektora privrede,
2.visina zahvatanja sredstava kroz otplate i kamate privrede, što smanjuje količinu novca ovog
sektora,
3.poreski i drugi oblici zahvatanja iz privrede te vremenski raspored njihovog uplaćivanja,

6
4.instrumenti i mehanizam s ,više ili manje, razvijenim vrijednosnim papirima,
5.odnos akumulacije i investicija ovog osnovnog sektora privrede,ponašanja ličnih dohodaka i
produktivnosti rada u ovom sektoru,
6.prelivanja u ograničene depozite,posebno u devizne depozite i dr.

14. Šta je optimalna novčana masa i zašto je regulisanje potrebne količine novca u
savremenim uslovima izuzetno složen zadatak?

Optimalnom novčanom masom smatra se ona količina novca u prometu koja je dovoljna da se
omogući nesmetan ukupan tok društvene reprodukcije,uz održavanje potrebne stabilnosti tržišta i
cijena. Novčana masa se,dakle,nalazi na „normalnom“ nivou kada se u privredi ne osjeća ni
„višak“ ni „manjak“ novčanih sredstava.
Makroekonomski optimalna novčana masa može se prikazati na sl način:
Mo x V=To
Mo-optimalna masa
V-brzina opticaja novčane mase
To-platežno sposobna novčana tražnja
Stvarna novčana masa(Ms) objektivno se može naći u tri različita položaja u odnosu na
optimalnu novčanu masu:
1.Stvarna novčana masa se poklapa sa optimalnim nivoom novčane mase
2.Stvarno formirana novčana masa veća od optimalne novčane mase
3.Stvarno formirana novčana masa manja je od optimalne novčane mase

7
U realnim odnosima u privredi obično se vrši analiza promjena stvarne i promjena optimalne
novčane mase, pa se postavlja novi odnos: ΔMo x V = ΔTo
što se realnije postavlja i kroz sl.odnos, uz uključivanje promjena brzine novčanog opticaja:
ΔMo x ⦰V = ΔTo
Problem utvrđivanja optimalne mase i njeno izračunavanje time je znatno složenije, a sa druge
strane, mogućnosti odstupanja stvarnog nivoa promjena novčane mase od njenog optimalnog
nivoa je uobičajno i gotovo „normalna pojava“, što je u vođenju monetarno-kreditne politike od
posebnog značaja. Kada bi se promjene i formirani nivo stvarne novčane mase uvijek poklapao
sa optimalnim, bio bi moguć proces automatske emisije i poništavanja novca, što znači da
monetarno-kreditna politika ne bi bila potrebna. Stvaranje novca u privredi značilo bi uvijek
društveno optimalno stvaranje novca, a emisija novca svodila bi se na čisto tehnički posao.

15. Kada se kaže da je monetarna politika stabilizaciona, ekspanzivna, odnosno

restriktivna? Drugim riječima, šta je mjerilo „normalnog“ kretanja novčane mase?

Obično se kao mjerilo „normalnog“ kretanja novčane mase uzima godišnji rast društvenog
proizvoda, a polazi se od stava da ako su stope jednake ili približne-monetarna politika djeluje
stabilno ; ako novčana masa raste brže od stope rasta društvenog proizvoda-monetarna politika je
ekspanzivno orijentisana; ako novčana masa raste po stopi koja je niža od stope rasta društvenog
proizvoda sprovodi se restriktivna monetarna politika.

16. Definisanje inflacije

Inflacija (pad kupovne snage novca) zauzima sve važnije mesto u savremenoj ekonomskoj
teoriji. Mnogi autori i danas obraćaju posebnu pažnju pojmu i klasifikaciji inflacije. Bent Hansen
razmatra 12 vrsta, P. Biacabe 32 vrste, a F. Lage čak 60 različitih vrsta inflacije.
Poznato je da se u stručnoj literaturi, u ocjeni karaktera inflacije, svi oblici dijele na četiri
osnovna tipa:
1) Teorija monetarne intlacije,
2) Teorija inflacije troškova,
3) Strukturna inflacija,
4) Uvozno-izvozna inflacija, odnosno inflacija vezana za stanje u platnom
bilansu (deficit ili suficit).
Teorije inflacije uglavnom polaze od pojedinačno uzete zatvorene nacionalne privrede U kojoj
se u odnosima ponude i tražnje autonomnnih ekonomskih subjekata traže uzroci poremećaja.

Inflacija je jedan od najvažnijih ekonomskih pojmova i predstavlja općenito povećanje cijena

proizvoda i usluga unutar jednog ekomomskog područja (pojava rasta cijena). Inflacija je
zapravo stopa po kojoj su se cijene proizvoda i usluga povećale u određenom vremenskom
razdoblju. Zbog takve pojave se smanjuje kupovna moć stanovništva u državi. Inflacija se obično
mjeri sa indeksom potrošačkih cijena (engl. consumer price index, CPI) ali i sa još nekim drugim
statističkim indeksima. Košarica koja predstavlja indeks sadrži proizvode i usluge poput hrane,
odjeće, goriva, kompjutera, frizerskih usluga i slično. Visina inflacije se određuje u odnosu na
promjenu vrijednosti košarice proizvoda i usluga u određenom vremenskom razdoblju. Ako je na

8
kraju godine ukupna vrijednost košarice skuplja za 10 %, onda govorimo o godišnjoj stopi
inflacije 10 %.

17. Monetarističko naspram Keynsijanskog stanovišta inflacije

Monetaristička koncepcija inflacije polazi od klasičnog ekonomskog učenja konkurentskog
tržišta i odvojenosti realnih od nominalnih agregata. To je klasična dihotomija.
Realna proizvodnja, troškovi i dohodak određeni su konkurentnim tržištem, dok su cijene i
nominalne veličine zavisne od količine novca.
Inflacija je monetarni fenomen jer nastaje kao posljedica pretjerane količine novca u prometu.

Keynes; Inflacija tražnje može se definisati kao dohodni ili Kejnzijanski pristup. U ovoj teoriji se
ne polazi od pretjerane količine novca u opticaju, jeć se formiranje i trošenje novčane mase
uvijek može regulisati resorpcijom (npr. Porezima).
Prema tome imamo novac kao dohodak.
Rast novčane mase i novčanog dohotka iznad raspoloživih fondova određuje stopu rasta cijena.
To je teorija raspodjele dohotka i efektivne tražnje koja prelazi raspoložive realne robne fondove.
Višak tražnje se odražava kroz dva pravca: povećanje proizovdnje i dohotka kao i povećanje
cijena. Do nivoa pune zaposlenosti višak tražnej utiče na rast proizvodnje i zaposlenosti a nakon
što se dostigne taj nivo, utiče samo na rast cijena.
Pod inflacijom prema Keynesu treba podrazumijevati porast platežno sposobne tražnje koja ne
može da se realizuje kroz porast obima proizvodnje.

18. Da li fiskalna politika može dovesti do inflacije ?

19. Da li fenomen promjena u (agregatnoj) ponudi, sam za sebe, može dovesti do

inflacije ?

20. Navesti i pojasniti moguće uzroke inflatorne monetarne politike ?

9
 21. Pojasnite inflaciju troškova

Prema ovoj teoriji odbacuje se dosadašnja pretpostavka o potpunoj konkurenciji i fokus se stavlja
na troškove koji „guraju“ cijene naviše.
Inflacija troškova reprodukcije, za razliku od inflacije tražnje, polazi od toga da zbog
autonomnog rasta pojedinih oblika troškova reprodukcije nastaje njihovo djelovanje i na rast
cijena. Ne mroa da postoji višak potražnje da bi došlo do inflacije, jer inflacija nastaje rastom
troškova.
Uzroci rasta cijena usljed porasta troškova mogu biti različiti: prevaljivanje uvoznih cijena,
povećanje cijena radne snage, povećanje poreza, monopolska struktura tržišta i dr.
Inflacija također može nastati i sa porastom plata, povećanjem troškova proizodnje.

22. Pojasniti inflaciju tražnje.

23. Pojasnite IS krivu: kako se određuje ravnoteža na tržištu dobara i šta nam IS kriva
govori?

Ravnoteža je na tržištu roba i usluga uz danu kamatnu stopu, prezentirana IS krivuljom. IS

krivulja pokazuje kombinaciju kamatnih (nominalnih) stopa i razina GDP-a gdje je planirana
štednja jednaka planiranim investicijama. Ravnoteža na tržištu dobara dana je:
Y= Z Y= C + I + G
Y= C (Y-T) + (Y, i) + G
Za danu razinu kamatne stope potražnja je rastuća funkcija proizvodnje (outputa) jer:
1. raste ↑ proizvodnja, raste ↑ dohodak, raste ↑ osobna potrošnja
2. raste ↑ proizvodnja, rastu ↑ investicije
Porast kamatne stope smanjuje investicije, zatim potražnju, što u konačnici vodi smanjenju
proizvodnje (outputa). To rezultira smanjenjem potrošnje i daljnjim smanjenjem investicija. ZZ
krivulja pomiče se prema dolje. Početno smanjenje investicija rezultira većim smanjenjem
outputa putem efekta multiplikatora.
IS krivulja (ocrtava odnos kamatne stope i outputa pri ravnoteži na tržištu) → što je viša kamatna
stopa, to je manji ravnotežni output; IS je silaznog nagiba. Promjene kamatne stope i i dohotka Y
ne pomiču krivulju već se radi o pomacima po krivulji.
24. Pojasnite LM krivu: kako se određuje ravnoteža na tržištu novca i šta nam LM
kriva govori?
LM krivulja skup je točaka koje pokazuju kombinacije r i Y uz koje se ostvaruje ravnoteža na
novčanom tržištu. Ravnoteža na novčanom tržištu:
M = $Y L(i)
Varijabla M na lijevoj strani nominalna je količina novca. Desna strana prikazuje potražnju za
novcem, koja je funkcija nominalnog dohotka, $Y, i nominalne kamatne stope, i. Porastom

10
nominalnog dohotka potražnja za novcem raste; a porastom kamatne stope potražnja za novcem
opada. Stoga ravnoteža zahtijeva da ponuda novca (lijeva strana jednadžbe) bude jednaka
potražnji novca (desnoj strani jednadžbe).
25. Kako potrošnja domaćinstava utiče na IS i LM krive (nacrtati grafikone i
objasniti)?

26. Kako utiče na IS i LM krive (nacrtati grafikone i objasniti)?

27. Kako investicije utiču na IS i LM krive (nacrtati grafikone i objasniti)?

28. Kako državna potrošnja utiče na IS i LM krive (nacrtati grafikone i objasniti)?

29. Kako porezi utiče na IS i LM krive (nacrtati grafikone i objasniti)?

11
30. Kako neto izvoz utiče na IS i LM krive (nacrtati grafikone i objasniti)?

31. Kako ponuda novca utiče na IS i LM krive (nacrtati grafikone i objasniti)?

32. Kako potražnja za novcem utiče na IS i LM krive (nacrtati grafikone i objasniti)?

12