ISPITIVANJE, MJERENJE I KONTROLA

Iako se sva tri pojma odnose na procese, kvalifikacije proizvoda i procesa, između njih
postoje razlike.

Slika 1. Ispitivanje, mjerenje i kontrola

Sve što treba eksperimentalno provjeravati bez opreme ili uz korištenje bilo koje
opreme, bilo mjerne ili kontrolne, može se nazvati ispitivanjem. Ispitivanje se, u
principu, dijeli na subjektivno, objektivno i brojanje. U dimenzionalnoj metrologiji i
proizvodnim mjerenjima vrše se ispitivanja

Subjektivno ispitivanje je zaključivanje o karakteristikama i pojavama na bazi osjećaja

dodirom, zvučnim efektima, čulom mirisa, okusa ili vizualno.

Objektivni postupci ispitivanja imaju dimenzionalnu karakteristiku i dijele se na mjerenje i

kontrolu, slika 2.

Slika 2. Ispitivanje
Kontrola (DIN 1319, DIN 2257, DIN 19222, ISO 286-1)

Postupak kontrole spada u objektivne postupke ispitivanja. Razlikuje od mjerenja. Kontrolom

se ne dobivaju brojčane vrijednosti kontroliranih veličina. Dobiva se samo informacija da li je
neka dimenzija mjerenog objekta u granicama ili izvan granica postavljenih dimenzija i
njihovih tolerancija.
Rezultati kontrole, slika 2, pomažu u donošenju odluka u procesu proizvodnje da li je neki
komad dobar, loš ili za doradu. Kontrolom se dobiva informacija o karakteru procesa kojim se
izrađuje kontrolirani komad. Na osnovu rezultata kontrole zaključuje se o stabilnosti procesa
ili potrebi korekcije upravljanja tehnološkim procesom.

Kontrola se prema procesu proizvodnje može organizirati kao:

 Ulazna,
 Kontrola u toku proizvodnje,
- Međufazna,
- Međuoperacijska,
- Završna .

Ulaznom kontrolom ili predprocesnom se utvrđuje kvalitet ulaznih materijala u proces,

adekvatnost pribora i alata, maziva i pomoćnih sredstava i sl. Ova vrsta kontrole može biti
dogovorena i često je zadatak isporučioca navedenih kontroliranih stvari.

Kontrola u toku proizvodnje je:

Međuoperacijska kontrola se vrši nakon jedne ili više operacije u proizvodnom procesu.
Uključuje dimenzionalne kontrole i kontrole parametara procesa.

Međufazna kontrola proizvodnje se uspostavlja na granici dvije ili više faza tehnološke
izrade proizvoda. To može biti termička obrada, dio montaže, mehanička obrada nakon
livenja i sl.

Završna kontrola proizvodnje se vrši na kraju procesa proizvodnje i ima za cilj još jednu
kontrolu nakon procesa tehnološke obrade.

Proces kontrole zahtijeva poznavanje tokova materijala, alata, pribora, dijelova koje
isporučuju eksterni dobavljači, kao i drugih specifičnosti vezanih za određeni proizvodni
proces. Osim toga treba znati raspored mašina, proizvodnih linija i faze izrade, transportne
puteve, pakovanja i sve vezano za finalizaciju proizvoda prije isporuke.

Kontrola proizvoda može biti:

 100% kontrola tj. kontrola svih proizvedenih komada,

 Kontrola uz korištenje statističkih alata,
 Kombinovane metode kontrole.
  Automatski procesi kontrole.

Izbor metode zavisi od niza faktora, a naročito od zahtjeva kupaca, osposobljenosti

proizvođača, zahtijevanog nivoa kvaliteta proizvoda i sl.

100% kontrola je selektivna kontrola i primjenjuje se u pojedinačnoj proizvodnji, prema

zahtjevu kupaca, za proizvode od posebnog značaja (auto industrija), za neponovljivu seriju
proizvoda i sl.

Statistička kontrola se najviše primjenjuje u proizvodnji, čime se izbjegava završna kontrola.

Prikazivanje rezultata kontrole vrši se pomoću kontrolnih karata. Postoje različite vrste
kontrolnih karata:
 Kontrolne karte za praćenje mjernih veličina,
 Kontrolne karte za atributivnu kontrolu

Praćenje mjerenih veličina u procesu proizvodnje vrši se :

 Kartom mjera; X karta
 Kartom srednjih vrijednosti; x karta
 Kartom raspona mjera; R karta
 Kartom standardne devijacije; σ karta

Kontrolom se identificiraju odstupanja kontrolirane veličine od dokumentacijom predviđene.

Kontrola je provjera da li se kontrolirana veličina - dimenzija nalazi unutar propisanih granica
tolerancije (gornje i donje).
Vrijednost kontrolirane veličine se izražava zaključcima:
- mjerena veličina je u granicama tolerancije
- mjerena veličina je iznad gornje granice tolerancije,
- mjerena veličina je ispod donje granice tolerancije,

Kontrola se može podijeliti na :

 aktivnu i
 pasivnu.

Automatskom ili aktivnom kontrolom se osim utvrđivanja stanja kontrolirane veličine vrši i
automatsko upravljanje tj. promjena parametara koji utiču na proces kako bi se proces odvijao
prema propisanim parametrima.

Pasivna kontrola se izvodi nakon završene obrade dijelova ili izrade proizvoda. Rezultati
pasivne kontrole nemaju uticaja na proces.

U procesu proizvodnje donose se odluke kada će se vršiti kontrola, a kada mjerenje. U

principu, ako se radi o jednom mjernom komadu ili jednom parametru koji se mjeri na manje
od 20 komada vrši se mjerenje. Ako je broj komada veći od 20 vrši se kontrola predviđenog
parametra.
Kontrolna oprema može se koristiti u kontroli različitih aktivnosti u proizvodnji i održavanju i
može bi sasvim jednostavna kao na slici 3.

Slika 3. Kontrolna oprema

Utjelovljene mjerke u tehnici mjerenja dužina i uglova

U ovu grupu mjerki spadaju:

 Granične mjerke,
 Mjerke sa podjelom,
 Utjelovljene mjerke za uglove,
 Utjelovljene mjerke obika

Granične mjerke

Kod graničnih mjerki rastojanje dvije krajnje površine predstavlja jednu tačno određenu
dužinsku mjeru.
Najrasprostranjenije granične mjerke u tehnici mjerenja dužina su:
- paralelne granične mjerke, kod kojih rastojanje dvije ravne i paralelne površine utjelovljuje
jednu dužinsku mjeru.
- Više od dvije ravne i paralelne površine posjeduju stepenaste granične mjerke. Uglovne
granične mjerke imaju ravne, ali neparalelne mjerne površine. One predstavljaju uglovnu
mjeru i ne svrstavaju se u dužinske utjelovljene mjerke.
- Loptaste (kuglične) granične mjerke imaju dvije mjerne površine, koje pripadaju
zajedničkoj kugli.
- Cilindrične granične mjerke i mjerni prstenovi su također svrstani u ovu grupu, ali kod njih
je dužinska mjera predstavljena veličinom kružnog cilindra.

Paralelne granične mjerke

Paralelne granične mjerke su najvažnije utjelovljene mjerke u tehnici mjerenja dužina. U
hijerarhijski uređenom lancu prenošenja mjera sa etalona, putem sljedivosti, na jedinicu
dužine metar, granične mjerke zauzimaju ključnu poziciju, slika 3.1.
Paralelne granične mjerke su standardizirane internacionalnim standardom ISO 3650,
odnosno njemačkim nacionalnim standardom DIN 861 sa nazivnim dužinama od 0,5 mm do
1000 mm.

Slika ..Paralelne granične mjerke

Klase tačnosti graničnih mjerki

Granična mjerke za dužine izrađuju se u pet klasa tačnosti za određene namjene i to:
- 00, kalibraciona K, 0, I i II.

Mjerke klase tačnosti 00 služe za kalibraciju, na početku postupka kalibracije svakog

kompleta graničnih mjerila. Osnovna uloga graničnih mjerila ove klase tačnosti je da posluže
kao etalon proizvođačima graničnih mjerila kao i u laboratorijama gdje se umjeravaju mjerila.
Koriste se u kalibracionim laboratorijama.

Kalibraciona granična mjerila se koriste za kalibraciju drugih mjerila jer se njihovim

korištenjem mogu ispuniti zahtjevi koji se traže od mjerila za kalibraciju.

Klase graničnih mjerila 0, I, II tačnosti koriste se opću provjeru mjerila. Npr. klasa 0 koristi
se za provjeru mjerila kojima se želi postići velika preciznost. Klasa I se koristi u provjeri
mjerila kojima se vrše mjerenja u proizvodnji od kojih se zahtijeva velika tačnost.
Materijal, koeficijent termičkog širenja i stabilnost mjere
Pored mjernih svojstava, kao kriteriji za ocjenu kvaliteta graničnih mjerki su izbor i postupak
obrade materijala. Važna svojstava materijala graničnih mjerki su visoka otpornost na
habanje, visoka stabilnost mjere i oblika kao i neznatna sklonost prema koroziji. U okviru
osobina su i nizak stepen provođenja toplote, koeficijent termičkog širenja materijala i visoka
tvrdoća. Većinom korišteni materijal za izradu graničnih mjerki su pored čelika, keramika i
keramičko staklo - zerodur.

Stepenaste granične mjerke

Stepenaste granične mjerke predstavljaju više dužinskih mjera na jednom osnovnom tijelu, pri
čemu se svaka pojedinačna dužina obrazuje odstojanjem dvaju ravnih površina. Od stepenice
do stepenice mogu se postići pravilni ili nepravilni mjerni razmaci.

Slika 3.4: Stepenaste granične mjerke

Slično kao kod ljestvica, pojedinačno su mjerne površine uzastopno poredane, tako da sve
predstavljene dužinske mjere leže na jednoj zajedničkoj mjernoj osi. Mjerne površine mogu
biti tako postavljene, da obrazuju spoljne i unutrašnje mjere, slika 3.4. Prema izvedbi u
zavisnosti od primjene mogu biti različito stepenovane, obično 20, 25, 30 ili 50 mm.
Proizvode se u dužinama do 2000 mm. Pošto mogu biti postavljene u horizontalnom,
vertikalnom a također i u svakom drugom radnom položaju, predstavljaju univerzalno mjerilo.
Kako kod stepenastih graničnih mjerki mjerne površine većinom leže samo u približnoj
poziciji prema pripadajućim nazivnim dužinama, to se mora svaki primjerak kalibrirati.

Cilindrične mjerke (kontrolne-mjerne osovinice)

Utjelovljene mjerke su i cilindrične mjerke. To su kontrolne osovinice određene DIN-om
2269 koje imaju najveći nazivni prečnik 20 mm. Kontrolne osovinice utjelovljuju spoljnu
mjeru prečnika kružnog cilindra. Koriste se pri ispitivanju cilindričnih otvora, kugli,
rastojanja, navoja, ozubljenja, račvi itd, slika 3.5. Pored ovoga koriste se i kao etaloni za
podešavanje mjernih uređaja.
Za kontrolne osovinice prema DIN 2269 utvrđena su tri stepena tačnosti: 0, 1 i 2. U tabelama
standarda navedene su pripadajuće tolerancije.

Tabela 5. Dozvoljena odstupanja nazivnog prečnika i tolerancija kružnosti za

kontrolne osovinice prema DIN 2269

Nazivni prečnik Dozvoljeno odstupanje Tolerancija kružnosti prema

d mm prečnika u μm DIN ISO 1101 u μm
za stepen tačnosti za stepen tačnosti

0 1 2 0 1 2
od 0.1 do 20 ± 0.3 ±1 ±2 ±0.15 ±0.5 ±1

Napomena: Na pojedinačnoj kontrolnoj osovinici prečnik se smije razlikovati na cijeloj dužini

samo za polvinu iznosa dozvoljenog odstupanja nazivnog prečnika.

Tabela 6. Tolerancije ravnosti izvodnice linije kontrolnih osovinica prema DIN 2269

Nazivni prečnik d mm Tolerancija ravnosti izvodnice prema DIN

ISO 1101 za stepen tačnosti
0 1 2
od 0.1 do 1 50 μm / 10 mm
preko 1 do 1.5 5 μm / 10 mm
preko 1.5 do 3 1 μm / 10 mm
preko 3 do 6 0.5 μm / 10 mm
preko 6 do 20 0.25 μm 0.5 μm 1 μm

Kontrolni (mjerni) prstenovi

Prstenovi utjelovljuju veličine unutrašnjeg cilindra, a također predstavljaju element oblika
kružnog cilindra, u vrlo uskim tolerancijama izrade. Pored paralelnih graničnih mjerki
ubrajaju se u najvažnije referentne etalone, slika 3.6.
Za opću primjenu i za pneumatska mjerila dužina, standardizirani su DIN-om 2250 dio 1 i za
preciznu tehniku DIN-om 2250 dio 2.
 Slika .. Mjerni prestenovi

Pri njihovoj kalibraciji ne mogu se postići manje mjerne nesigurnosti kao kod paralelnih
graničnih mjerki. Razlog tome je nepristupačnost mjernim mjestima i zakrivljenost oblika
površine. Akreditirane laboratorije za kalibraciju prstenova postižu uobičajeno najniže mjerne
nesigurnosti sa nazivnim prečnicima od 1.5 mm do 200 mm.

Dužinske mjerke sa podjelom

Postoji više mogućnosti predstavljanja dužinskih mjera sa podjelom. Mogućnosti mogu biti
npr. podjele sa crticama, navojnim vretenima, zupčastim letvama, interferencijskim poljima
itd. Za njih postoji u DIN 2268 jedna osnovna norma, koja utvrđuje sve relevantne
karakteristike. Dalje ova norma daje sistem tolerancija, pri čemu nulta tačka nije više posebna
referentna tačka za ocjenu odstupanja podjele. Princip tolerancija nosi činjenicu računanja sa
nezavisnom greškom djeljenja od nulte tačke, da se kod većine ugrađenih mjernih lenjira nije
više išlo od nulte tačke, već pri mjerenju služe odstojanja dvaju bilo kojih podjela sa crtama.
Ova norma daje korisniku mogućnosti, koje treba mjerni lenjir u svojim zahtjevima na
preciznost podjele tačno zadovoljiti.

Mjerni lenjiri i mjerne trake

Uvođenjem optoelektronskih i električnih mjernih sistema za mjerenje dužina, posebno većih

rastojanja, klasični čelični mjerni lenjiri su izgubili na značaju. Njihov glavni nedostak leži pri
očitavanju podionih crtica. One se očitavaju vizuelno posmatranjem pomoću optičkih uređaja,
pri čemu se mjerna vrijednost izvodi preko određenog razlomka podjele skale.
Prema DIN 865 su još normirane izvedbe probnih lenjira sa kvadratnim poprečnim presjekom
i dužina do 2000 mm, kao i radioničkih lenjira sa pravougaonim poprečnim presjekom i
dužina do 5000 mm prema DIN 866. Za obe vrste postoji određenost za preciznost njihove
podjele prema definicijama u DIN 2268. Kod probnih lenjira sa cjelokupnom podjeljenom
dužinom do 1000 mm odstojanje dvaju bilo kojih podionih crtica ne smije odstupati više od
20 μm iznad ili ispod nazivne mjere (potrebne mjere). Za radioničke lenjire vrijede
prilagođene više tolerancije.
 Slika 33. Radionički i probni lenjir

Isto tako su standardizirane čelične mjerne trake namotane u kutiji. U DIN 6403 je opisano
više izvedbi i postavljeni su zahtjevi. Standardizirane su dužine traka do 100 m.

Utjelovljeni geometrijski oblici

Koriste se pri kalibraciji drugih ispitnih sredstava, kao i pri provjeri mašina i radnih predmeta.
Utjelovljenja mogu predstavljati pojedinačne geometrijske oblike, kao npr pravost, ravnost,
kružnost, jedan kružni cilindar, jedan oblik kugle itd. Također etalon može sadržavati više
pojedinačnih elemenata oblika u tačno određenoj zavisnosti položaja.

Lenjiri
Ravni i nožasti lenjiri su standardizirani u DIN 874 (dio 1) i DIN 874 (dio 2). Ravni lenjiri
utjelovljuju sa njihove dvije uske i uz to vrlo duge radne površine dvije paralelne ravni. U
praksi se oni većinom koriste kao referenca za dva paralelna pravca. Mjere poprečnog
presjeka i dužine (do max 5000 mm) su date u standardu DIN 874 (dio 1). Standardom su
utvrđena četiri stepena tačnosti 00, 0, 1 i 2, za koja su tlerancije ravnosti radnih površina
navedene u tabeli 9. Za tolerancije paralelnosti radnih površina vrijede dvostruki iznosi
odgovarajućih tolerancija ravnosti.

Slika 3.25. Ravni i nožasti lenjiri

Tabela 9 Tolerancije ravnosti radnih površina čeličnih ravnih lenjira prema DIN 874 dio 1
l Tolerancija ravnosti te u μm pri
mm stepenu tačnosti
±2 00 0 1 2
do 500 4 7 12 21
750 6 9.5 17 27
1000 8 12 21 33
1500 - 17 29 46
2000 - 22 37 58
2500 - 27 46 71
3000 - 32 54 83
4000 - 42 71 108
5000 - - 87 133

Pri ispitivanju ravnih lenjira mora se voditi računa o tačkama oslanjanja lenjira pri kojma će
savijanje uslijed sopstvene težine biti najmanje. Te tačke oslanjanja leže na 0.22 l n. Osim
čeličnih ravnih lenjira uobičajne izvedbe su od keramike i iz prirodnih stijena, ali nisu
standardizirane. Ravni lenjiri iz kermike i prirodnih stijena imaju druge mjere poprečnog
presjeka, dok zahtjevi odstupanja ravnosti i paralelnosti za četiri stepena tačnosti su ipak
zadržani.
Nožasti lenjiri prema DIN 874 dio 2 se primjenjuju za ispitivanje pravosti i ravnosti na
principu svjetlosnog procjepa. Tolerancije pravosti za oštre ivice lenjira su date u tabeli 10.
Standardizirane izvedbe ovih lenjira su iz očvrsnutog čelika, ali oni se također izrađuju i od
keramike.
Tabela 10. Tolerancije pravosti oštrih ivica nožastog lenjira prema DIN 874 dio 2.

l t*
mm μm
75 2
100 2
150 3
200 3
300 3
400 4
500 4
750 5
1000 6

Mjerne (kontrolne) ploče

U stručnoj literaturi kontrolne ploče su se prije svrstavale u pomoćna kontrolna sredstva. Pri
ispitivanju ravnosti površina radnih komada kontrolne ploče od lijevanog željeza su se
koristile kao etaloni ravnosti.
Danas se koriste kao etaloni ravnosti. Radne površine služe kao referenca pri mjerenju dužina,
a također pri prikazivanju odstupanja od oblika i položaja. Kontrolne ploče mogu biti
izvedene i sa vođicama na radnoj površini kao i bočnim površinama, u kojima se fiksiraju
kontrolna sredstva, pomoćna kontrolna sredstva.
Većinom se danas proizvode od prirodnog kamena: granita, gabro i diabas. Kontrolne ploče
od prirodnog kamena i lijevanog željeza su standardizirane prema DIN 876. Kontrolne ploče
za ravnost izrađuju se u pet stepeni tačnosti (00, 0, 1, 2 i 3).
Zahtjevi na ravnost kontrolnih ploča vrijede pod pretpostavkom da su kontrolne ploče od
prirodnog kamena odnosno od lijevanog željeza oslonjene na tri tačke. U području
postavljanja kontrolnih ploča podloga mora ravna i trajno nepopustljiva.
Ispitivanje ravnosti na kontrolnim pločama manjih dimenzija može se izvoditi na način da se
iste polože na veće kontrolne ploče i višeg stepena tačnosti. Pomoću pomičnih mjernih stativa
i preciznih mjernih satova ili mjernih tastera može se ispitati ravnost površine. Kao referentni
etalon za ravnost služi donja kontrolna ploča. Kontrolne ploče stepena tačnosti 1 do 3 mogu
se također ispitati pomoću lenjira stepena tačnosti 00.

Slika 40. Izvedbe mjernih ploča iz prirodnih stijena

Tabele 11.Tolerancije ravnosti t1 Ispitnih površina kontrolnoh ploča A1 iz prirodnih stijena i

A2 od ljevanog željeza sa najvećom dužinom ivice l. Tolerancije ravnosti t2 za dijelove
površina na bilo kojem mjestu unutar ukupne ispitne površine mjernih ploča B1 iz prirodnih
stijena i B2 od ljevanog željeza

A1
l Tolerancije ravnosti t1 u μm
mm za stepen tačnosti
00 0 1 2
160 3 5 12 24
250 3 5 13 25
400 3 6 14 28
630 4 7 17 33
1000 4 8 20 40
1600 6 11 26 52
2000 6 12 30 60
2500 7 14 35 70
A2
l Tolerancije ravnosti t1 u μm
mm za stepen tačnosti
00 0 1 2 3
400 3 6 14 28 56
630 4 7 17 33 66
800 4 8 18 36 72
1000 4 8 20 40 80
1250 5 9 23 45 90
1600 6 11 26 52 104
1800 6 12 28 56 112
2000 6 12 30 60 120
3150 9 17 42 83 166
5000 12 24 60 120 240
8000 18 36 90 180 360
B1
Veličina dijela Tolerancije ravnosti t2 u μm
povšine za stepen tačnosti
mm 00 0 1 2
250 x 250 3 5 13 25
B2
Veličina dijela Tolerancije ravnosti t2 u μm
povšine za stepen tačnosti
mm 00 0 1 2 3
250 x 250 3 5 13 25 50

Za mjerne ploče od lijevanog željeza vrijedi standard DIN 876 dio 2. On sadrži kao najveću
dužinu ivica radne površine 8000 mm i utvrđuje za ravnost pet stepeni tačnosti (00, 0, 1, 2 i
3). Odgovarajuće tolerancije ravnosti t1 i t2 su date pod A2 i B2 tabele 11. Postupci izrade
( šaberovanje, glodanje, struganje) kod ovih mjernih ploča uslovljavaju još i zahtjeve na broj
nosećih površina i dubinu talasa (tabela 12). Noseće površine se određuju tuširanjem, pri
čemu se za najveće dužine ivica od 2500 mm primjenjuju tušir ploče veličine 250 x 250 mm i
iznad tušir ploče od 400 x 400 mm.

Zahtjevi na ravnost mjernih ploča vrijede pod pretpostavkom da su kontrolne ploče iz

prirodnih stijena odnosno od ljevanog željeza na tri tačke oslonjene, koje su od proizvođača
utvrđene i naznačene. Mjerne ploče ne smiju biti površno zagrijavane ili hlađene, odnosno
razlika temperatura u ploči od 2 K ne smije se prekoračiti. Mjerne ploče iz prirodnih stijena se
moraju više sati sušiti da bi se odstranila vlaga.
U području postavljanja mjernih ploča mora biti pod ravan i trajno nepopustljiv, odnosno za
velike ploče sa velikom sopstvenom težinom i visokim opterećenjem zahtjevaju se za
postavljanje posebni temelji.
Kao osnova za ispitivanje ravnosti služi utvrđena mreža mjernih tačaka, pri čemu se predviđa
bazna dužina uzimajući u obzir ispitno sredstvo. Kao bazna dužina se pretpostavlja 100 mm.
Za mjesne površine koje trebaju ležati u jednoj ravni vrijedi kao približna vrijednost prečnika
od 18 mm. Mjrene tačke mreže koje se daju izvesti preko bočnih stranica i dijagonala,
obrazuju se pomoću Pitagorina trougla brojem kombinacija (m : n : o u slici 41). Neki odnosi
su:
m:n:o 
20 : 21 : 29 43,603o
3:4:5 36,870o
8 : 15 : 17 28,072o
5 : 12 : 13 22,620o
12 : 35 : 37 18,925o
7 : 24 : 25 16,260o
9 : 40 : 41 12,680o

Iz ovih odnosa može se odrediti broj mjernih koraka po dionici mreže mjernih tačaka i ugao α
dijagonale.
Prikladna sredstva za ispitivanje ravnosti su prikladno libela sa klatnom, autokolomator ili
laserski interferometar. Sa ovim uređajima se korak po korak neposredno mjeri odstupanje
ugla, koji se preračunava u odnosu na baznu dužinu ispitnog sredstva u visinsko odstupanje
(slika 41 i 42). Pri tome dostižna najmanja mjerna nesigurnost pri vrlo tačnim mjerenjima U =
( 1 + 0,5 L) μm, L (u mm) odgovara najvećoj dužini obuhvaćene površine ispitivanja.

Slika Metode mjerenja ravnosti kontrolnih ploča

 Slika Mreža mjernih tačaka za mjerenje uglova korak po korak, neposrednim mjerenjem
odstupanja uglova proračunava se u odnosu na baznu dužinu visinsko odstupanje

Slika Grafičko predstavljanje odstupanja ravnosti kontrolne ploče mreže mjernih tačaka koje
odgovara slici

Ispitivanje ravnosti na mjernim pločama manjih dimenzija možemo izvoditi na način da se

iste polože na veće mjerne ploče i višeg stepena tačnosti. Pomoću pomičnih mjernih stativa i
preciznih mjernih satova ili mjernih tastera može se ispitati ravnost površine. Kao referentni
etalon za ravnost služi donja kontrolna ploča.
Mjerne ploče stepena tačnosti 1 do 3 mogu se također ispitati pomoću lenjira stepena tačnosti
00. Lenjir se pri tome osloni na osloncima koji se nalaze na odstojanju 0,22 l. Sa paralelnim
graničnim mjerkama ili kontrolnim osovinicama se na dotičnim mjernim tačkama određuju
odstojanja između lenjira i provjeravane površine.
Mjerne ploče iz ljevanog željeza su vrlo pogodne za temperiranje ispitnih sredstava,
pomoćnih ispitnih sredstava i provjeravanih predmeta. Za mjerne ploče iz prirodnih stjena to
se ne može reći zbog njihove vrlo male toplotne provodljivosti.
Utjelovljene mjerke za uglove

Jedinicu ugla nije neophodno realizirati preko etalona, jer je puni krug dat sa 360o. U
praktičnoj tehnici mjerenja, puni ugao i dijelovi ugla se na različite načine utjelovljuju. Puni
ugao je predstavljen sa podjelom kruga, pri čemu je opet klasično izvođenje podjele kruga sa
crticama. Pored klasične izvedbe kružne podjele postoje i kodirane kružne podjele i
inkrementalne kružne podjele. Kružne podjele površina su predstavljene poligonima,
krivolinijskim vođicama i matricama za izradu otvora.
Dijelovi jednog punog kruga su utjelovljeni pojedinačnim uglovnim mjerama preko ugaonih
graničnih mjerki, čeličnih ugaonika itd.

Granične mjerke za uglove

Uglovna granična mjerila predstavljaju etalon-ugaonike za indirektnu kontrolu i mjerenje
uglova metodom upoređivanja. Odlikuju se time što posjeduju dvije mjerne idealno ravne
površine koje međusobno zaklapaju ugao čija je nazivna vrijednost ograničena veoma uzanim
tolerancijama.
Mala hrapavost mjernih površina obezbjeđuje dobro prianjanje mjerilima.
Prvenstveno se primjenjuju:
- za kontrolu i umjeravanje mjerila za uglove (uglomjere),
- za provjeru tačnosti ugaonika,
- za tačno podešavanje položaja nagibnih stolova,
- za provjeru koniciteta,
- za prenošenje tačnih vrijednosti uglova na podesive ugaonike.

Uglovna mjerila se također izrađuju u kompletima sačinjenim od određenog broja pojedinih

mjerila, a svako ima različitu ugaonu vrijednost. Granične mjerke za uglove imaju dvije ravne
pravougaone mjerne površine, čiji položaj jedne u odnosu na drugu utjelovljuje određeni
ugao. Različitim kombinacijama pojedinačnih mjerki može se predstaviti bilo koji ugao.
Za uglovne granične mjerke ne postoje još niti internacionalne kao i nacionalne važeće
norme. Uobičajena granična odstupanja nazivne mjere uglovne granične mjerke su ± 2".

Slika. Granična mjerila za uglove

Ugaonik 90o

Čelični ugaonici koji utjelovljuju ugao 90o su standardizirani u DIN 875. Iako nisu
standardizirani, uobičajeni su i čelični ugaonici koji utjelovljuju uglove 45 o, 60o, 120o i 135o.
Čelični ugaonici mogu biti izvedeni kao ugaonici sa ravnim površinama, ugaonici sa
naslonom na kraćem kraku i ugaonici sa kosim ivicama na dužem kraku, slika 3.27 .

Slika. Standardizirane izvedbe ugaonika 90°:nožasti, kontrolni i radionički

U standardu DIN 875 su za čelične ugaonike 90° utvrđena četiri stepena tačnosti. Za ugaonike
izvedbe sa ravnim površinama krakova i sa krakom sa oslonom pločom vrijede stepeni
tačnosti 00, 0, 1 i 2, dok za ugaonike sa oštrim krakom samo stepen tačnosti 00. Izvedbe
etalonskih ugaonika variraju zavisno od primijenjenih materijala (čelični liv, prirodni kamen
ili keramika).
Standardom DIN 875 su obuhvaćene kao najveće dužine kraka 1500 mm. Dimenzije
poprečnog presjeka krakova nisu fiksno utvrđene, već su tako odabrane da se navedene
tolerancije za pravouglost, paralelnost, ravnost i pravost pri normalnim zahtjevima mogu
zadržati. U tabelama 7.3 i 7.4 su dati zahtjevi na tolerancije pravouglosti, ravnosti i pravosti
površina krakova čeličnih ugaonika 90o u zavisnosti od stepena tačnosti prema DIN 875.

Tabela 8.3. Tolerancije pravouglosti radnih površina krakova čeličnih ugaonika 90o.
l1 Tolerancije pravouglosti t u μm pri klasama
mm tačnosti
00 0 1 2
50 3 - - -
75 3 7 14 28
100 3 7 15 30
150 4 8 18 35
200 4 9 20 40
250 5 10 23 45
300 5 11 25 50
500 7 15 35 70
750 10 20 43 85
1000 12 25 60 120
1500 17 35 85 170
 Tabela 8.4. Tolerancije ravnosti radnih površina odnosno pravosti kraka sa oborenim
površinama čeličnih ugaonika 90o.
l1 odnosno l2 Tolerancije ravnosti odnosno tlerancije pravosti
mm u μm pri klasama tačnosti
00 0 1 2
40 2 - - -
50 2 3 5 10
70 2 3 5 11

75 2 3 6 11
100 2 3 6 12
130 3 3 7 13
150 3 4 7 14
165 3 4 7 15
175 - - - 15
200 3 4 8 16
250 3 5 9 18
300 3 5 10 20
330 3 5 11 -
375 - - - 23
500 4 7 14 28
660 5 9 17 -
750 5 10 19 38
1000 6 12 24 48
1500 8 17 34 68

Na osnovu iskutstva ovi zahtjevi kvaliteta mogu postati problematični kod ugaonika dužine
krakova preko 750 mm. Za tako velike ugaonike treba koristiti prikladnan transport i prostor
za skladištenje. Bolju pretpostavku nude etaloni 90o masivne izvedbe, slika 8.12. Posebno u
višim stepenima tačnosti ovi etaloni sve više potiskuju standardizirane čelične ugaonike.
Izvedbe etalonskih ugaonika variraju zavisno od primjenjenih materijala (čeilični liv, prirodne
stijene ili keramika).

Mjerni stub, kocka i uglovni toranj

Ovi etaloni su praktično pouzdanija sredstva za prikazivanje odstupanja od okomitosti i
ravnosti, posebno u područjima manjih mjernih nesigurnosti. U odnosu na navedene čelične
ugaonike posjeduju stabilniji oblik i lakše se kalibriraju. Oblik i raspored mjernih površina
ovih etalona omogućavaju lakšu i precizniju izradu. Glavna prednost je što se ispitivanjem
automatski može znati odstupanje od okomitosti. Uzastopnim mjerenjem sa zaokretanjem
etalona za 180o utvrđuje se moguće odstupanje naizmjenično i to jednom sa pozitivnim a
nakon toga sa negativnim predznakom.
Za kraće mjerne dužine su prikladne etalonske kocke, dok za veće dužine su prikladni ugaoni
toranj. Etaloni ove porodice se izrađuju iz specijalnog lijevanog željeza, čelika, prirodnog
kamena i keramike. Za njih ne postoje utvrđene norme. Uobičajeno se mogu nabaviti u
različitim stepenima tačnosti.
Slika 8.12 Etaloni pravog ugla trougaonog, pravougaonog, kvadratnog oblika, oblika kvadra i
mjerni valjak

Tolerancijska mjerila

Da bi se obezbijedila brža i jednostavnija kontrola obrađenih predmeta, naročito pri serijskoj

izradi jednakih predmeta, kao kontrolni alati se koriste tolerisana fiksna ili jednostruka
mjerila, koja omogućavaju neposrednu kontrolu mjera i oblika predmeta metodom
upoređivanja. Uporedna fiksna mjerila ne obezbjeđuju, dakle, mjerenje neke kote na
predmetu, nego pružaju mogućnost da se ustanovi da li se neka zadata dužinska mjera nalazi
ili ne nalazi u toleranciji predviđenoj crtežom.
Kontrolnici ili tolerancijska mjerila služe za kontrolu proizvoda. Postoje različiti načini kako
se mogu razvrstati tolerancijska mjerila. Tolerancijska mjerila se izrađuju u dva osnovna
oblika:

 u obliku račvi za kontrolu spoljašnjih i

 u obliku čepova za kontrolu unutrašnjih dužinskih mjera.

Kontrolnicima ili tolerancijskim mjerilima se povjerava da li se kontrolisana veličina nalazi u

granicama dozvoljenih odstupanja, ali se ne utvrđuje vrijednost kontrolisane veličine niti
mjerno odstupanje. To su čvrsta mjerila sa stranom "IDE" i "NE IDE".
Korištenjem račve i čepa, slika 3.10, može se odrediti da li je kontrolirana dimenzija u
granicama dozvoljenih tolerancija, iznad ili ispod njih.
Prema namjeni kontrolnici se dijele na:
- Radne
- Prijemne i
- Revizione

Radionička radna mjerila se koriste neposredno u proizvodnji, prijemna za prijem, a reviziona

za završnu kontrolu proizvoda i kontrolu radnih mjerila. Prije svega, reviziona mjerila služe
za provjeru i prijem radnih kontrolnika.
Prema konstrukciji kontrolnici mogu biti:
 čvrsta i
 podesiva
Podesivi regulacioni omogućavaju neutralisanje habanja i podešavanje mjerila za kontrolu
dimenzija različitih vrijednosti i različitih odstupanja.

Prema obliku mjerila mogu biti:

 jednostrana i
 dvostrana

Ona se koriste za kontrolu mjere i oblika osovina, rupa, unutrašnjih i spoljašnjih navoja,
koničnosti, prvenstveno u visokoserijskoj proizvodnji predmeta sa naznačenom tolerancijom.
Karakteristika fiksnih, jednostrukih mjerila jeste da je svako od njih svojim oblikom
prilagođeno za određenu nazivnu mjeru.
Zato se njima može da kontrolira samo jedna vrsta predmeta ili, još tačnije rečeno, samo jedna
određena mjera. To znači da je mjerno područje jednostrukih mjerila svedeno na samo jednu
vrijednost (nazivnu mjeru), jednostruka mjerila moraju biti izrađena u višoj klasi tačnosti od
one u kojoj su izrađeni predmeti koji će njima biti kontrolirani.
Jednostruka ili fiksna mjerila se prvenstveno koriste kao kontrolni alati u serijskoj
proizvodnji. Oblik, mjere i tačnost su odabrani tako da mogu da obezbijede brzu i neposrednu
kontrolu metodom upoređivanja.
Pomoću jednostrukih mjerila se ne može izmjeriti apsolutna vrijednost neke dužinske veličine
na predmetu, ali je moguće ustanoviti da li se ta dimenzija nalazi ili ne nalazi u predviđenoj
toleranciji izrade.
Oblik i mjere jednostrukih mjerila moraju svakako biti tačniji od oblika i mjera predmeta za
čiju kontrolu su namijenjeni. Drugim riječima, tolerancije izrade jednostrukih mjerila moraju
biti uže od onih za predmete koji će se njima kontrolisati.
U odnosu na višestruka mjerila sa direktnim očitavanjem jednostruka mjerila su jednostavnija
i omogućavaju znatno bržu kontrolu mjera predmeta. Osim toga znatno se umanjuje
mogućnost pojave greške. Njihov glavni nedostatak jeste da se mogu primijeniti samo za
jednu vrstu kontrole i samo za jednu nazivnu mjeru. Iz tih razloga se koriste smo za kontrolu i
provjere predmeta u serijskoj proizvodnji.
Za potrebe visokoserijske proizvodnje predmeta posebnog oblika i mjera jednostruka mjerila
se izrađuju u skladu sa oblikom, nazivnim mjerama i tolerancijama koje žele da se ostvare pri
kontroli.

Materijali za jednostruka mjerila

Jednostruka mjerila, naročito njihove mjerne površine, određene za dodir sa površinama

radnih predmeta, izrađuju se od specijalnog čelika otpornog prema oksidaciji. Jednostruka
mjerila se izlažu termičkoj obradi sa ciljem da im se poboljša tvrdoća i otpornost prema
habanju, kao i svrhu stabilizacije čime se sprečavaju deformacije, odnosno promjene mjera.
Da bi im se povisila otpornost prema habanju, što je naročito značajno za jednostruka mjerila
namijenjena za kontrolu velikog broja radnih predmeta, mjerne površine mogu biti izrađene
od tvrdih metala, specijalnih karbida itd.
Kako posjeduju visoku tačnost dimenzija, jednostruka mjerila se po pravilu koriste na
propisanoj temperaturi. Materijal od kojeg se izrađuju mjerila mijenja se pri promjeni
temperature, uslijed dejstva termičke dilatacije svoje mjere. Ako mjerilo ili predmet imaju
temperature različite od 200 C dobit će se pogrešni rezultati kontrole.

Vrste jednostrukih mjerila

Jednostruka mjerila se razlikuju:

- po svom obliku i
- po vrsti kontrole kojoj su namijenjena,
- po načinu upotrebe i kvalitetu izrade,
- po nazivnoj mjeri koja ih karakterizira,
- po tome da li obavljaju jednostavnu ili diferencijalnu kontrolu.

Oblik mjerila

Oblik jednostrukih mjerila je komplementaran radnim predmetima, odnosno usklađen sa

oblikom i mjerama predmeta koje treba kontrolirati. Na primjer, mjerilo za kontrolu rupe ima
pun presjek, mjerilo za osovine posjeduje otvor, a mjerilo za navoj ima sopstveni navoj.
Glavne vrste jednostrukih mjerila su:

- mjerila za osovine,
- mjerila za rupe,
- mjerila za konične predmete,
- mjerila za ožljebljenje osovine,
- mjerila za unutrašnje i spoljašnje navoje.

Kvalitet jednostrukih mjerila i osnovne namjene

U zavisnosti od višeg ili nižeg stepena kvaliteta, odnosno tačnosti izrade, kao i u zavisnosti od
učestanosti primjene jednostruka mjerila se dijele na:

- mjerila za proizvodnju,
- mjerila za kontrolu i
- mjerila za provjeru tačnosti.

Jednostruka mjerila za proizvodnju

Mjerila za proizvodnju su ona koja se pri procesu obrade koriste u radionicama za provjeru
tačnosti izrade radnih komada. Ona se brzo troše i moraju da se kontroliraju u propisanim
vremenskim razmacima.

Jednostruka mjerila za kontrolu

To su mjerila koja se koriste u fazi kontrole po završenom ciklusu serijske obrade predmeta,
prije nego što se oni puste na tržište. Izrađena su tačnije od prethodnih i manje su podložna
habanju.

Jednostruka mjerila za provjeru tačnosti

Ova mjerila služe za periodičnu provjeru tačnosti rada mjerila za proizvodnju i mjerila za
kontrolu. Izrađuju se u užim tolerancijama od prethodna dva tipa mjerila, pa su zato skuplja i
osjetljivija.

Nazivna mjera jednostrukih mjerila

Jedna od karakteristika jednostrukih mjerila jeste njihova nazivna mjera, odnosno vrijednost
dužine za koju su određena. To znači da se za kontrolu svake mjere mora koristiti drugo,
različito jednostruko mjerilo.
Osim svojom nazivnom mjerom, svako jednostruko mjerilo se karakterizira i tolerancijskim
poljem koje je u stanju da kontrolira, odnosno da registrira granične mjere, maksimalnu i
minimalnu, u čijim okvirima mora da se nađe stvarna mjera predmeta koja se kontrolira.
Naravno, jednostruka se mjerila ne izrađuju za sve mjere, nego samo za jedan ograničeni broj
dimenzija među onim najčešćim, a po kriterijima standardizacije i unifikacije utvrđenim
sistemom tolerancija ISO, o čemu moraju da vode računa proizvođači mjernog alata.
O ovom ograničenju se mora voditi računa pri projektovanju serijske proizvodnje nekog
predmeta, tako što se u crteže unose one kote za čiju kontrolu se na tržištu mogu naći
standardna jednostruka mjerila.
Jednostruka mjerila omogućavaju kontrolu samo jedne granične mjere (maksimalne ili
minimalne), a ne registruju stanje druge granične mjere.
- Mogu biti tipa "IDE" ("PROLAZI"), ako stvarna mjera predmeta koji se kontroliše mora biti
održana ispod (za osovine) ili iznad (za rupe) nazivne mjere za mjerila ili tipa "NE IDE" ("NE
PROLAZI"), ako stvarna mjera predmeta koji se kontrolišu mora biti održana iznad (za
osovine) ili ispod (za rupe) nazivne mjere mjerila.

Jednostruka mjerila mogu samo da registriraju da li je stvarna mjera predmeta veća ili
manja od nazivne, ali ne i za koliko je ona manja ili veća.

Podesiva jednostruka mjerila

Kod nekih jednostrukih mjerila, bilo da su ona jednostavna ili diferencijalna, moguće je do
izvjesnih granica mijenjati rastojanje između mjernih površina.
Podešavanje se obavlja mikrometarskim navojem. Podesivim mjerilima se može proširiti
područje mjerenja, odnosno moguće je kontrolirati predmete različitih nazivnih mjera. Osim
toga kod podesivih jednostrukih mjerila se mogu uspostaviti početni uslovi ako se tokom
vremena promijenilo rastojanje između mjernih površina, na primjer uslijed habanja radnih
površina.
Činjenica da su ova mjerila podesiva nije dovoljna da se ona smatraju višestrukim mjerilima
opšte namjene. Poslije obavljenog podešavanja ona se koriste kao jednostruka mjerila. Osim
toga maksimalna mogućnost podešavanja je ograničena na nekoliko milimetara.

Diferencijalna mjerila

Diferencijalna mjerila jednim mjernim alatom objedinjuju funkciju dva jednostavna

jednostruka mjerila. Ona su izrađena od dva uparena elementa koji se zovu strana "IDE" i
strana "NE IDE". Za određenu nazivnu mjeru ta mjerila određuju gornju i donju graničnu
mjeru između kojih mora da se nađe stvarna mjera predmeta koji se kontrolira.
Razlika između strana "IDE" i "NE IDE" je jednaka tolerancijskom polju predmeta koji se
kontrolira.
Diferencijalna mjerila se koriste češće od jednostrukih, jer ona omogućavaju da se
kontroliranjem samo jednim mjernim alatom ustanovi da li su predmeti u predviđenoj
toleranciji ili to nisu.

Tolerancijska mjerila za osovine

Jednostruka mjerila za osovine služe prvenstveno za kontrolu prečnika valjkastih tijela

(osovina), mada u izvjesnim slučajevima mogu biti upotrijebljena i za kontrolu prizmatičnih
tijela. Na slici 3.11. su prikazane glavne vrste jednostrukih mjerila za osovine:
1. Jednostavno prstenasto mjerilo,
2. Dvostrana diferencijalna račva tipa "IDE" - "NE IDE",
3. Jednostavna račva,
4. Jednostrana diferencijalna račva "IDE" - "NE IDE", (sa otvorom na jednoj strani),
5. Podesiva diferencijalna račva tipa "IDE" - "NE IDE".
 Slika... Račve

Diferencijalne račve
To su mjerila koja se najviše koriste za kontrolu osovina koje su obrađene u tolerancijama
utvrđenim ISO standardima. Njihova dva otvora služe za kontrolu prečnika osovina. Ako se
stvarna mjera prečnika osovine nalazi u predviđenom tolerancijskom polju onda će osovina
prolaziti kroz otvor strane "IDE", a neće moći da prođe kroz otvor strane "NE IDE".

Karakteristike diferencijalne račve

Na svaku tolerancijsku račvu tipa "IDE" - "NE IDE" se stavlja potpuna oznaka tolerancije
ISO za osovinu koja se njome kontrolira, a to znači: nazivna mjera, kvalitet obrade, položaj
tolerancije i odgovarajuća nazivna odstupanja; gornje na strani "IDE", a donje na strani "NE
IDE". Strane otvora se razlikuju po tome što je na strani "IDE" utisnuta oznaka P ili MAX a
na strani "NE IDE" oznaka NP ili MIN. Osim toga strana "NE IDE" ima dodatnu crvenu
oznaku i oborene ulazne ivice otvora.

Slika . Dvostrana račva

Podesive račve za osovine

Izrađuju se kao jednostrane račve, s tim što su na ulaznom otvoru postavljena dva para
mjernih površina, čije se rastojanje može podešavati pomoću mikrometarskih vijaka. Prvi par
mjernih pipaka od otvora predstavlja dio mjerila "IDE", a unutrašnji par dio mjerila "NE
IDE".
Podesivost ovih mjerila omogućava da se ona koriste ne samo za različite nazivne mjere, nego
da se po volji mijenja tolerancijsko polje za jednu nazivnu mjeru. Osim toga moguća je
kompenzacija istrošenosti mjernih pipaka tako što se mjera otvora povremeno provjerava
slogom paralelnih graničnih mjerila.

Slika. Podesiva račva

Tolerancijska mjerila za rupe

Ova mjerila su predviđena za kontrolu prečnika cilindričnih rupa, ali mogu da se koriste i za
kontrolu unutrašnjih kota prizmatičnog oblika (kanala, žlijebova)

1. Jednostavan kontrolni čep,

2. Diferencijalni dvostrani kontrolni čep tipa "IDE" - "NE IDE" (za Ø < 120 mm),
3. Diferencijalni jednostrani kontrolni čep tipa "IDE" - "NE IDE",
4. Diferencijalna dvostrana mjerka (za Ø < 260 mm),
5. Diferencijalni dvostrani čep za male prečnike,
6. Jednostrani podesivi kontrolni čep (za Ø > 260 mm), slika 3.14.

Slika Čepovi
Diferencijalni kontrolni čepovi
To su mjerila koja se najviše koriste za kontrolu rupa koje su obrađene u tolerancijama
utvrđenim ISO standardima. Sastoje se od dva valjkasta tijela (čepovi) koje spaja središnja
drška.
Ako se stvarna mjera rupe koja se kontroliše nalazi u predviđenoj toleranciji onda će čep
manjeg prečnika (strana "IDE") ulaziti u rupu, a čep većeg prečnika (strana "NE IDE") neće
moći da uđe u rupu.

Karakteristike diferencijalnih čepova

Na svakom tolerancijskom čepu tipa "IDE"- "NE IDE" je navedena kompletna oznaka
tolerancije ISO rupe koja se kontrolira, a to znači: nazivna mjera, kvalitet obrade, položaj
tolerancije i odgovarajuća nazivna odstupanja; gornje nazivno odstupanje na strani "NE IDE",
a donje na strani "IDE". Dvije strane mjerila se razlikuju po tome: što je strana "NE IDE" po
visini kraća od strane "IDE", što strana "NE IDE" ima dodatnu crvenu oznaku, što strana
"IDE" može da ima još i oznaku MIN, a strana "NE IDE" oznaku MAX.

Slika. Čep

Ostala jednostruka mjerila

Jednostruka mjerila za konuse

Ova mjerila se koriste za kontrolu koničnih rupa. Linija urezana na koničnom čepu određuje
dubinu do koje on treba da dospe ako je rupa obrađena u predviđenoj toleranciji, slika 3.16.
Postoje i čepovi sa dvije linije, odnosno jednim usjekom na kraju, koje označavaju toleranciju
u čijim granicama može da se kreće koničnost rupe.

Jednostruka mjerila za ožljebljenje rupe

Na slici 3.16. je prikazano specijalno mjerilo za kontrolu ožlijebljenih rupa glavčina (2).
 Slika. Konično mjerilo i mjerilo ožlijebljenih rupa

Jednostruka mjerila za navoje

Jednostruka mjerila za navoje se koriste za kontrolu vijaka (spoljašnje navoje) i navrtki
(unutrašnje navoje). Mogu biti jednostavnog ili diferencijalnog tipa. Jednostrukim mjerilima
za navoje se neposredno kontrolišu sljedeći elementi: spoljašnji prečnik, srednji prečnik i
prečnik jezgra. Greške koraka i ugla zavojnice se registruju posredno, pri kontroli srednjeg
prečnika. Jednostavna mjerila za kontrolu navoja navrtke imaju oblik navojnog čepa, a mjerila
za kontrolu navoja vijka oblik navojnog prstena.

Diferencijalni navojni čepovi za unutrašnje navoje

Diferencijalni navojni čepovi za kontrolu navoja navrtke se sastoje od dva čepa, strane "IDE"
koja je izrađena na minimalnu mjeru navoja i strane "NE IDE" izrađene na maksimalnu mjeru
navoja. Strana "IDE" mora da se spreže lako, a strana "NE IDE" ne smije da se spreže sa
unutrašnjim navojem koji se kontroliše. Strane "IDE" i "NE IDE" se međusobno lako
razlikuju jer je: navoj strane "NE IDE" kraći, a na početku čepa i ne postoji, na stranama čepa
su utisnute oznake "IDE", odnosno "NE IDE", na strani "NE IDE" postoji crveno označeni
prsten, slika 3.17.
 Slika. Diferencijalni navojni čep

Diferencijalne račve za spoljašnje navoje

Potpuna kontrola navoja vijka može se uspješno obaviti diferencijalnom račvom sa
kotrljajnim navojnim kontrolnicima. Kao i kod svih diferencijalnih mjerila i ova kontrola se
obavlja po sistemu "IDE" i "NE IDE". Stranu "IDE" čine dva kotrljajuća valjka sa
kompletnim profilom navoja kroz koje lako prolazi ispravan navoj koji se kontroliše. Stranu
"NE IDE" čini par valjaka, smješten iza prethodnog para, sa malom dodirnom površinom,
ograničenom samo za kontrolu bokova navoja. Navoj koji se kontrolira ne smije da prođe
kroz kotrljajne valjke strane "NE IDE"; jer oni služe samo za kontrolu srednjeg prečnika
navoja. Ovim mjerilom se, dakle kontrolira srednji prečnik, korak i ispravnost osnovnog,
trouglastog profila navoja, slika 3.18.

Slika 3.18. Diferencijalne račve za spoljašnje navoje

Šabloni i kalibri - jednostruka namjenska mjerila

Ova vrsta mjerila se uglavnom izrađuje od limova u kompletima, posjeduju određeni oblik i
mjere, a koriste se za brzu kontrolu predmeta specifičnog oblika, čije je mjerenje uobičajenim
sredstvima mjerenja otežano ili nemoguće.
U ovu kategoriju mjerila spadaju: jednostruka mjerila za zazore ("špijuni"), jednostruka
mjerila za unutrašnje i spoljašnje radijuse, jednostruka mjerila za nagibe (livačke i kovačke) i
"češljevi" za kontrolu koraka navoja.
U ostala jednostruka mjerila mogu se ubrojati lenjiri bez skale, šabloni, mjerne ploče i kalibri.

Slika. Šabloni za kontrolu koraka i profila navoja

Mjerila za zazore
Ova mjerila se još zovu i "špijuni", a izrađuju se od tankih čeličnih limova određene debljine i
visoke tačnosti izrade, slika 3.20. Obično se koriste u kompletu, s tim što su na svom širem
kraju spojena osovinicom za zajednički ram. Komplet čini serija mjerila, počev od najtanjih
debljine 0,03 – 0,05 do maksimalne debljine 1 – 5 mm. Prvenstveno se koriste za kontrolu
malih zazora koji vladaju u sklopovima nalijeganja. Tipičan primjer upotrebe ovih mjerila je
pri kontroli i podešavanju zazora podizača ventila u motorima sa unutrašnjim sagorijevanjem.

Mjerila za radijuse
Ova mjerila se izrađuju od čeličnog lima, a imaju krivolinijski, konkavni ili konveksni oblik
sa veoma precizno izrađenim poluprečnikom krivine. Koriste se za kontrolu unutrašnjih
radijusa (1) ili za kontrolu spoljašnjih radijusa (2), a izrađuje se u kompletu rastućih
vrijednosti (na primjer, od 7 do 20 mm).
Kontrolnici za veće radijuse, iznad 20 – 25 mm, se izrađuju od debljeg lima pojedinačno, a ne
u kompletu (3), slika 3.22.
Jednostruka mjerila za uglove mjernih alata
I ova mjerila se izrađuju od čeličnih limova, na čijoj periferiji su urezani uglovi različitih
vrijednosti. Prvenstveno se koriste za kontrolu uglova raznih alata, slika 3.23.

Jednostruka mjerila za kontrolu koraka navoja

Predstavljaju komplet limenih kontrolnika sa navojnim profilom, slika 3.24. Koriste se za
brzu kontrolu vrijednosti koraka navoja vijka. Svako pojedinačno mjerilo odgovara drugoj
vrijednosti koraka.

Slika. Mjerila za kontrolu koraka navoja

MJERILA I MJERNI UREĐAJI ZA DUŽINE I UGLOVE

Uređaji koji sami ili u spoju sa dodatnim uređajima koristi za mjerenje su mjerni uređaji
(VIM). Podjelu mjernih uređaja možemo izvseti prema različitim kriterijima, ali u tehnici
mjerenja dužina su najvažniji:
 1. Orjentacija primjene

 uređaji za jednodimenzionalno mjerenje

 višekoordinatni mjerni uređaji
 višepodešavajući mjerni uređaji
 mjerni uređaji sa uglovnom podjelom
 uređaji za mjerenje oblika i položaja
 uređaji za mjerenje hrapavosti
 uređaji za mjerenje parametara navoja
 uređaji za mjerenje parametara zupčanika

2. Mjerni postupak

 prema nazivu mjernog postupka direktni ili indirektni

 razlici između analognog i digitalnog mjernog postupka

Mjerni uređaj radi analogno, ako je izlazni signal (npr pokazivač) unutar mjernog raspona
kontinualno proporcionalan bilo kojoj vrijednosti ulaznog signala (mjerena veličina). Primjer
ovakvih mjernih uređaja su: mehaničko pomično mjerilo sa skalom (nonijus ili kružna skala),
mehanički mjerni sat, električno mjerilo dužine sa induktivnim mjernim tasterom. Analogni
uređaji i instrumenti pokazuju vrijednost mjerene veličine pomoću kazaljke koja zauzima
određeni položaj u odnosu na skalu. Kazaljka može u opsegu pokazivanja zauzeti bilo koji
položaj, tj. mjerni rezultat može poprimiti beskonačan broj vrijednosti

Mjerni uređaj radi digitalno, ako je mjerena veličina unutar mjernog raspona pridodata kroz
postupak izlaznog signala ( pokazivanje vrijednosti cifarskih koraka), koji sa čvrsto datim
cifarskim korakom kvantitativno predstavlja ulazni signal (mjerenu veličinu). Primjeri
ovakvih mjernih uređaja su: pomično mjerilo, mikrometar i mjerni sat sa električnim ili
optoelektronskim mjernim sistemom i inkrementalno podjeljenim lenjirom. Digitalnim se
nazivaju mjerni uređaji pomoću kojih se mjerena veličina automatski pretvara u diskretan
oblik, a rezultat mjerenja se direktno pokazuje u brojčanom obliku, npr. osvjetljenim
znamenkama što je pogodno za očitavanje i daljnju obradu.

3. Mjerni princip
 promjena induktiviteta, kapaciteta ili otpora kod električnih mjerila dužine
 promjena protoka ili pritiska zraka kod pneumatskih mjerila dužine
 interferencija svijetlosti kod mjerenja graničnih mjerki

4. Izvedba
 mjerni uređaji sa ili bez ugrađene utjelovljene mjere
 mjerni uređaji koji su koncipirani kao prenosivi ili stacionarni
 mjerni uređaji sa ili bez mehaničkog dodira sa mjernim predmetom
 mjerni uređaji sa ili bez djelovanja mjerne sile na mjerni predmet
  mjerni uređaji kod kojih obrazovanost mjere puta može biti bazirana npr na
jednom mehaničkom, električnom, optoelektronskom, optičkom ili pneumatskom
mjernom sistemu

Mjerila i mjerni uređaji za jednodimenzionalno mjerenje dužine

Mogu biti:

 bez pokazivanja mjerene veličine (šestari za spoljna, unutrašnja mjerenja i

mjerenja odstojanja)
 sa pokazivanjem mjerne veličine

U grupu mjerila i mjernih uređaja sa pokazivanjem mjerene veličine spadaju:

 pomična mjerila (normalne izvedbe, dubinomjeri, visinomjeri, posebne izvedbe za

mjerenje odstojanja otvora, prečnika utora)

 mikrometri (potkovičasti mikromeri normalne izvedbe, posebne izvedbe, mikrometri

za mjerenje dubina, mikrometri za mjerenje visina, mikrometri za unutašnja mjerenja
sa dodirom u dvije tačke i sa dodirom u tri linije u posebnoj izvedbi)

 druga ručna mjerila sa ugrađenom utjelovljenom mjerom (mjerila za vanjske mjere,

unutrašnje mjere i mjerila za rstojanja)

 poredbena mjerila (za spoljne mjere, unutrašnje mjere, spoljne - unutrašnje mjere i
odstojanja, dubinske mjere i mjerila za centriranje)

 mjerni satovi, komparatori i komparatori zakretnim pipkom (ticalom)

 električni mjerni uređaji (analogni i digitalni)

 optoelektronski mjerni uređaji (uređaji sa bezkontaktnim davačima na metodi

projeciranja, scanning metodi, trinaugulacionoj metodi i metodi fokusiranja)

 pneumatski mjerni uređaji ( u području rada visokog pritiska i u području rada niskog
pritiska

 jednokoordinatni mjerni uređaji (horizontalne i vertkalne gradnje)

 laserski interferometri