INFORMATIKA

Informatika je naučna disciplina koja se bavi izučavanjem načina i sredstava za prikupljanje,

obradu, pohranjivanje i dostavljanje informacija na korištenje.

Pretečom računara smatra se ABAKUS (sredstvo za računanje), koji su Kinezi koristili od 500-
te godine p.n.e.

RAČUNAR
Računar je uređaj namijenjen za primanje, obradu, pohranjivanje i davanje informacija.

Računar ili kompjuter je elektronski uređaj koji se koristi za unos, obradu, spremanje i dijeljenje
podataka prema određenim pravilima.

Računar se sastoji od tri osnovne komponente:

1. centralne jedinice,
2. ulaznih jedinica i
3. izlaznih jedinica

- Centralnu jedinicu sačinjavaju: matična ploča, procesor, memorija, flopi disk, hard disk,
mrežna kartica, modem, kućište, grafička kartica, CD/DVD.
- Ulazne jedinice su : tastatura, miš, džojstik, skener, web kamera itd.
-

Racunari se primjenjuju u obrazovnim ustanovama za edukaciju, u medicini, za dizajn i

projektovanje, u industriji, u telekomunikacijama itd.

HARDVER
Hardver je tehnička oprema ili fizički dijelovi računara koje možemo vidjeti, odnosno
dodirnuti.

SOFTVER
Programi (programski paketi) neophodni za rad na računaru nazivaju se
softver (engl. SOFTWARE –računarski program).
Program je licenciran i prodaje se u specijalizovanim trgovinama, snimljen na instalacionom
CD ili DVD-u.

PODJELA SOFTVERA:
  SISTEMSKI
  APLIKATIVNI

SISTEMSKI SOFTVER – program koji upravlja radom računara.

Vrste  sistemskog softvera - OPERATIVNIH SISTEMA koji se često koriste:

  DOS – Disk Operativni Sistem
  WINDOWS
  LINUX

APLIKATIVNI SOFTVER – skup programa namijenjen korisniku za rješavanje različitih

problema (obrada teksta, slike, animacija, zvuk ...)
Aplikativne (korisničke) programe  kompanija Microsoft  je objedinila u jedan
programski paket pod nazivom Microsoft Office.
Microsoft OFFICE čine:
  MS WORD
  MS EXCEL
  MS POWER POINT
  ADOBE
  PHOTOSHOP
 ACROBAT
  COREL
 CorelDRAW
  FLASH ...

HARDVER + SOFTVER = RAČUNARSKI SISTEM 

ULAZNE JEDINICE
Ulazne jedinice (uređaji) služe za unos podataka (informacija ili naredbi) računaru.

VRSTE ULAZNIH JEDINICA:
- TASTATURA
- MIŠ
- DŽOJSTIK
- SVJETLOSNA OLOVKA
- SKENER
- WEB KAMERA ...
TASTATURA (TIPKOVNICA)
Tastatura je ulazna jedinica pomoću koje se daju podaci (instrukcije) računaru.
Podaci mogu biti:  Tekstualni, numerički, audio, vizuelni, multimedijalni. (slova – tekst,  brojevi 
i  naredbe)

Tastaturu sačinjavaju:
  ALFA-NUMERIČKI TASTERI (TIPKE)
  SPECIJALNI  (komandni)  TASTERI 
  KURSORSKI  (navigatorski) TASTERI
  NUMERIČKI TASTERI I
  FUNKCIJSKI TASTERI 
 BROJNI SISTEMI KAO VRSTE PODATAKA

Na ovaj način računar razumije podatke koje mu unosimo, ovako ih sprema u memoriju.
Brojni sistem je sistem pomoću kojeg se predstavljaju brojevi.
Najpoznatiji brojni sistemi su:
- dekadni-decimalni (baza 10),
- oktalni (baza 8),
- binarni (baza 2) i
- heksadecimalni (baza 16).

Dekadni -decimalni brojni sistem

Dekadni brojni sistem ima bazu 10 i sljedeće cifre 0, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9.
Primjer predstavljanja broja 345 na drugi način:
3 * 102 + 4 * 101 + 5 * 100 = 3 * 100 + 4 * 10 + 5*1 = 300 + 40 + 5 = 345 .

Binarni brojni sistem

Binarni brojni sistem ima bazu 2 i sljedeće cifre 0, 1. Pretvaranje binarnog broja u decimalni
funkioniše na sljedeći način:
11001 (baza 2) = 25 (baza 10)
1 * 24 + 1 * 23 + 0 * 22 + 0 * 21 + 1 * 20 = 16 + 8 + 0 + 0 + 1 = 25
Konverzija iz decimalnog u binarni zapis
Primjer: Broj 44 prevesti u binarni zapis.
Rješenje:
44 (dekadno) = 44/2 22/2 11/2 5/2 2/2 1/2
0 0 1 1 0 1

Zadati broj 44 djelimo sa dva, ostatak zapisujemo ispod a rezultat djeljena pišemo lijevo i taj
rezultat djelimo sa dva i tako dalje, dok god se ne dobije nula kao količnik (ne kao ostatak).
Obratite pažnju na rezultate dobijene od ostataka i pročitajte ga odpozadi: 101100. Ovaj broj
je odgovarajuća vrijednost konverzije.
Kao provjeru uradite konvertovanje ovog binarnog broja u decimalni.

Zadaci za učenike:
1.Pretvoriti decimalni broj 33 u binarni?
2.Pretvoriti decimalni broj 53 u binarni?
3.Pretvoriti binarni broj 10010 u decimalni?
4.Pretvoriti binarni broj 11100 u decimalni?
 Vrste i uloga računarskih mreža

Računarska mreža je skup uređaja (hardvera) i odgovarajućih programa (softvera) koji

omogućavaju razmjenu podataka između dva ili višeračunara. Kao što je već rečeno,
računarske mreže su skupine međusobno povezanih računara, sa ciljem razmjene podataka i
informacija između računara. Razlozi za formiranje računarskih mreža su višestruki. Na prvom
mjestu, računarske mreže omogućavaju korisniku da pomoću jednog računara pristupi
informacijama koje su pohranjene na bilo kojem drugom računaru, kao da se one nalaze na
istom računaru na kojem korisnik trenutno radi. Dalje, računarske mreže omogućavaju
razmjenu poruka između udaljenih korisnika čiji su računari priključeni na istu mrežu. Važan
razlog za formiranje računarskih mreža je i korištenje zajedničkih resursa (kako hardverskih
tako i softverskih). Na primjer, ukoliko neka škola ima 20 računara i samo jedan štampač
(hardverski resurs), povezivanje računara u mrežu omogućava da se sa bilo kojeg od računara
pošalje dokument na štampanje, a ne samo sa računara na koji je štampač direktno
priključen. Jedan veliki posao može se podijeliti na više dijelova, nakon što se pojedini dijelovi
izvršavaju istovremeno na više računara, pri čemu je uloga mreže razmjena međurezultata
između računara koji obavljaju pojedine dijelove posla, koja je često neophodna prilikom
raspodijeljene obrade podataka.

Vrste računarskih mreža

Prema veličini, računarske mreže možemo podijeliti na:

- LAN (Local Area Network) to su mreže unutar jedne zgrade.
- MAN (Metropolitan Area Network) je mreža koja povezuje više zgrada.
- WAN (Wide Area Network) povezuje područja veličine države ili kontinenta.
- PAN (Personal Area Network) je mreža čiji je domet na samo nekoliko metara
razdaljine.
Ovom prilikom smo vidjeli da računarske mreže možemo grubo podijeliti na lokalne ili
• LAN (Local Area Network) mreže, koje povezuju računare na relativno malomprostoru, i
• MAN (Metropolitan Area Network) mreže koje povezuju računare na ili skupine računara
na širem prostoru kao što je jedan grad, naselje itd.
• WAN (Wide Area Network) mreže, koje povezuju računare ili skupine lokalnih mrežana
znatno širem prostoru, koji može obuhvatiti i čitav svijet.

Pod lokalnim mrežama podrazumijevamo mreže koje povezuju računare na relativno

malom prostoru (npr. unutar neke škole ili kompanije, banke, fabrike), dok rasprostranjene
mreže međusobno povezuju računare na znatno širem prostoru, koji može obuhvatiti i
čitav svijet. Rasprostranjene mreže također međusobno povezuju i skupine lokalnih mreža.
Računare koji učestvuju u komunikaciji putem računarskih mreža nazivamo čvorovi mreže.
Da li je neka mreža LAN, MAN ili WAN mreža ne može se suditi samo po geografskoj
udaljenosti pojedinih čvorova. Na primjer, LAN mreže se mogu rasprostirati i na površini
 od nekoliko kvadratnih kilometara, dok je u principu, WAN mrežu moguće organizirati i na
znatno manjem prostoru. Stoga postoje drugi kriteriji koji određuju da li je neka mreža
računara LAN ili WAN.
Osnovni kriterij je način na koji je izvedena komunikacija između računara. Ukoliko su
računari u mreži povezani isključivo kablovima različite vrste, pri čemu je to povezivanje ili
neposredno, ili preko relativno malog broja uređaja za posredovanje, tada se sigurno radi
o LAN mreži.
Ukoliko se za komunikaciju između računara koriste telefonska mreža, modemi, optički,
koaksijalni kablovi kao i komuniciranje putem satelita, sigurno se radi o WAN mreži.

Dopunski kriterij je brzina prenosa informacija između računara.

LAN mreže su namjenski dizajnirane sa ciljem omogućavanja izuzetno brzog prenosa
informacija između računara, koji se izražava u stotinama miliona bita u sekundi, što je
nemoguće ostvariti sa WAN mrežama. Najveća brzina prenosa koja se može postići uWAN
mrežama stotinama je puta manja nego brzina prenosa u tipičnim LAN mrežama.

PITANJA ZA UČENIKE:
1. Šta je računarska mreža?
2. Šta omogućavaju računarske mreže?
3. Nabrojati vrste računarskih mreža?
4. Šta omogućavaLAN mreža?
5. Šta omogućava MAN mreža?
6. Šta omogućava WAN mreža?
7. Šta omogućava PAN mreža?

PITANJA ZA PONAVLJANJE GRADIVA:

1. Kakvi mogu biti brojni sistemi?
2. Šta je bit?
3. Navesti veće jedinice od bita?
4. Šta predstavlja računarska mreža?
5. Šta povezuje WAN mreža?
6. Šta povezuje LAN mreža?
7. Koja je baza binarnog brojnog sistema?
8. Pretvoriti decimalni broj 40 u binarni broj?

Prednosti povezivanja računara u mreže

Zbog čega je korisno povezati računare u mrežu?

Danas kada su računari relativno dostupni svakom i uz to su izuzetno moćni, umrežavanje
povećava efikasnost i smanjuje troškove poslovanja. Osnovni razlozi za umrežavanje su:
a) zajedničko korišćenje informacija – efikasno komuniciranje učesnika,
 b) zajedničko korišćenje hardvera i softvera.

Konkretnije, računari koji su u mreži mogu zajednički da koriste:

• dokumente (memorandume, tabelarne proračune, fakture)
• elektronsku poštu
• softver za obradu teksta
• softver za praćenje projekata
• ilustracije, fotografije, video i audio datoteke
• audio i video prenose
• štampače
• faks mašine
• modeme
• DVD/CD-ROM jedinice i druge prenosive jedinice
• Diskove
• ...

Zajedničko korišćenje informacija (podataka)

Mogućnost brzog i jeftinog zajedničkog korišćenja informacija jedna je od najpopularnijih
upotreba mrežne tehnologije. Elektronska pošta je ubedljivo najrasprostranjeniji vid
korišćenja Interneta. Mnoge firme su značajno ulagale u mreže zbog isplativosti elektronske
pošte i programa planiranja. Kada postoji zajedničko korišćenje podataka, smanjuje se
korišćenje papira, povećava efikasnost, a skoro svaka vrsta podataka je istovremeno na
raspolaganju svima kojima je potrebna.

Zajedničko korišćenje hardvera i softvera

Prije pojave računarskih mreža, bilo je neophodno da svaki korisnik ima svoj štampač, ploter,
faks i druge periferijske uređaje. Jedini način da više korisnika koristi isti uređaj je bio da se
naizmjenično koristi računar sa kojim je taj uređaj povezan. Pojava mreža je otvorila
mogućnost da više korisnika istovremeno koristi zajedničke informacije, ali i periferijske
uređaje. Ukoliko je štampač neophodan većem broju korisnika koji su u mreži, svi mogu da
koriste zajednički mrežni štampač.

Centralizacija
Jedna od glavnih namjena u korištenju računarskih mreža jeste pristup velikim bazama
podataka. Ako se te baze intenzivno mijenjanju svakodnevno, od strane velikog broja
korisnika, onda je neracionalno čuvati ih u više kopija na svakom mijestu korištenja. Jedno
rešenje je postavljanje baze podataka na jedan server i omogućavanje mrežnog pristupa svim
korisnicima. Sistem za upravljanje bazom podataka će, sa svoje strane, voditi računa o
istovremenim pokušajima raznih korisnika da mijenjenju podatke u bazi.
Zaštita
Centralizacija podataka obezbjeđuje i regularnu zaštitu značajnih podataka. Ona može da
bude potpuno automatizovana i da ne zahtjeva nikakvu intervenciju čovjeka (osim
povremene). Neki programski sistemi omogućavaju potpuno centralizovanu zaštitu svih
radnih stanica u mreži.

PITANJA ZA UČENIKE:
1. Šta umrežavanje računara povećava a šta smanjuje?
2. Koji su osnovni razlozi za umrežavanje?
3. Računari koji su u mreži mogu zajednički da koriste?
4. Navesti primjer korištenja zajedničkih resursa u mreži?
5. Šta obezbjeđuje centralizacija podataka?

Načini povezivanja računara

Za umrežavanje računara potrebni su:

1. Mrežna kartica
2. Mrežni kabal
3. Uređaj za povezivanje računara u mrežu – preklopnik (Switch)

Mrežna kartica omogućava računarima da komuniciraju u mreži. Danas gotovo sve matične
ploče imaju ugrađenu (integriranu) mrežnu karticu, a ako ne onda se kao dodatna kartica
umetne u jedan od slobodnih utora u matičnoj ploči. Mrežni kabal je medij kroz koji "putuju"
podaci koji se razmjenjuju između računara u mreži. Priključak je sličan onom telefonskom
(RJ-11), ali je nešto veći i ima oznaku RJ-45. Preklopnik je uređaj koji (mrežnim kabelom)
povezuje sve računareu lokalnoj mreži. Također, preklopnik upravlja komunikacijom između
računara tako što dijeli mrežni promet i šalje ga na određena odredišta.

Za umrežavanje računara u bežičnu WLAN (Wireless) mrežu potrebni su:

1. bežična mrežna kartica
2. pristupna točka (Acess Point)

Bežična mrežna kartica se ugrađuje u korisnički (Client) računar koji pristupa mreži. Mogu se
ugrađivati u matičnu ploču ili spajati putem USB-a. Prijenosni računari uglavnom imaju
ugrađenu bežičnu (wireless) mrežnu karticu.
Ključan segment WLAN tehnologije je Wireless Access Point (WAP) –uređaj koji ostale uređaje
za bežično komuniciranje povezuje u lokalnu mrežu.
Pristupna točka (Access Point) je obično kablom povezan sa klasičnom mrežom i služi za
prijenos podataka između “žičnih”i “bežičnih uređaja”, pa se na ovaj način često ostvaruje
povezivanje bežičnih uređaja na Internet.
PITANJA ZA UČENIKE:
1. Šta je potrebno za umrežavanje računara?
2. Šta omogućava mrežna kartica?
3. Šta je mrežni kabal?
4. Šta je preklopnik?
5. Šta je potrebno za umrežavanje u WLAN mrežu?

1. Na koja 2 načina možemo povezati računare u mrežu?

- Možemo ih povezati žično i bežično.

2. Za umrežavanje računara potrebni su?

3. Mrežna kartica omogućava računarima?
4. Mrežni kabal je?
5. Preklopnik je?
6. Za umrežavanje računara u bežičnu WLAN (Wireless) mrežu potrebni su?
7. Bežična mrežna kartica se ugrađuje u ?
8. Ključan segment WLAN tehnologije je?

Hardverske komponente potrebne za povezivanje računara u mreže

Cilj je prepoznati router, switch, hub i mrežnu karticu te znaju ulogu svakog od njih

Uređaje možemo podijeliti na krajnje uređaje (eng. Network edge) i uređaje posrednike u
komunikaciji (eng. Network core).

Krajnji uređaji mogu biti ishodište ili odredište podataka koji se šalju mrežom. Za identifikaciju
ishodišnog i odredišnog uređaja svaki uređaj na mreži ima adresu. U trenutku pokretanja komunikacije
ishodišni uređaj koristi adresu odredišnog uređaja kako bi odredio gdje se podaci šalju. U
računarskimmrežama krajnji uređaj (engl. host, end system) može imati ulogu klijenta, poslužitelja ili
ulogu klijenta i poslužitelja. Prema tome treba biti svjestan da host nije uvijek samo klijent na kojem je
pokrenuta neka aplikacija (npr. Internetski preglednik) iako je to često slučaj, nego host može biti i
Web poslužitelj. Uređaji posredniciu osnovi izgrađuju jezgru mreže jer se njihovim korištenjem
omogućavaprijenos podataka. U nastavku su ukratko predstavljeni neki osnovni uređaji posrednici.
Mrežna kartica (eng. NIC -Network Interface Card).

Mrežna kartica je uređaj čija je uloga pretvaranje podataka (bitova), koje su razumljive računaru, u
električne, svjetlosne ili radiosignale (ovisno o mediju za prijenos podataka koji koristimo). Naravno, na
drugoj strani (strani koja prima informacije), uloga joj je obrnuta, tj. električne, svjetlosne ili radiovalove
pretvara u bitove. Mrežnu karticu fizički ugrađujemo u računar. Svaka mrežna kartica ima u
memorijskom čipu utisnut jedinstveni 48 bitni broj koji se zove MAC (Media Access Control) adresa. To
je adresa koja se koristi za slanje podataka prema računarima i na osnovu te adrese računariuzimaju
pakete podataka namijenjene isključivo njima.
Usmjernik (eng. Router)
Usmjernici povezuju i omogućavaju komunikaciju između računarskihmreža i pronalaze najbolji put za
podatke do cilja. Usmjernik može biti implementiran kao računarili kao poseban uređaj specijaliziran
za usmjeravanje paketa podataka kroz računarskemreže. Najčešće je zaseban uređaj.
 Preklopnik (eng. Switch)
Prve Ethernet mreže bile su napravljene pomoću pojačala (eng. Repeater) i koncentratora (eng. Hub.
Hub još nosi naziv i multiport repeater. Karakteristike mreže postajale su svelošije jer je sve više
računaradijelilo isti mrežni segment, odnosno svi računari su biliu istoj kolizijskoj domeni. Problem
kolizijskih domena i kolizije veže se uz problem komunikacije putem Broadcast mehanizma koji je
prisutan u nekim mrežama (npr. Ethernet LAN). Sjetimo se da je to mehanizam u kojemu kada jedan
računar šalje podatak, svi računaritaj podatak vide na svojoj sabirnici. Podatak čita samo onaj računar
na kojije adresirano, ali za to vrijeme ostali računarine mogu slati podatke. Dva računara ne mogu slati
podatke istovremeno. Kako su s vremenom mreže rasle po broju računara i složenosti, Bridge je
evoluirao u preklopnik (eng. Switch). Uređaj koji dijeli mrežu na onoliko kolizijskih domena, koliko ima
priključaka (engl. port). Svaki port switcha je jedna kolizijska domena. Preklopnik mikrosegmentira
mrežu i na taj način onemogućava koliziju. Današnje mreže su uglavnom građene koristeći
preklopnike i usmjernike.
Koncentrator (eng. Hub)
Uređaj koji služi za povezivanje računara u zvijezda (star) topologiju. U pitanju je uređaj koji na sebi
ima određen broj portova (priključaka) na koje kabelom spajamo računareili druge krajnje uređaje
(Hostove). Signal koji dobije na jedan port proslijedi na sve ostale portove.

Pored navedenih najčešće korištenih uređaja posrednika postoji i čitav niz drugih uređaja koji se
nalaze unutar jezgre računalne mreže. Ti uređaji ovise o korištenoj tehnologiji i mediju za komunikaciju
pa će tipično u ovu kategoriju uređaja unutar računarskihmreža biti moguće naći uređaje kakvi su:
optički terminalni uređaji, modulatori i demodulatori, bežične pristupne stanice (engl. access point),
sigurnosni uređaji npr. vatrozid (engl. firewall) i brojni drugi uređaji.

Hardverske komponente potrebne za povezivanje računara u mreže 

Pojam računarskih mreža

 Računarske mreže omogućavaju međusobno komuniciranje računara pomoću neke stalne ili privre
mene veze. 
 Za umrežavanje više računara potreban je poseban hardver, ali i softver,
te poznavanje načina umrežavanja. 
 Umrežavanje podrazumijeva ostvarivanje veze u cilju razmjenjivanja resursa, ideja ili informacija izm
eđu dvije tačke. 
 Povezivanje računara se, osim pomoću kablova, može ostvariti i bežično preko radio tehnike.

Mrežna kartica i modem

 Modulator/demodulator ili modem, je eksterni uređaj koji prevodi digitalne signale koje šalje

računar u analogne signale koje se prenose konvencionalnom telefonskom linijom, tj. da ponovo
prevede analogne siganle u digitalne da bi računar mogao da ih razumije.
 Postoji: kablovski pristup Internetu, digitalna pretplatnička linija DSL, digitalna mreža za integrisane
usluge ISDN, komutirana komunikaicja (dial-up).
Hub / Switch

 Switch је uređaj koji upravlja protokom podataka između dijelova loklane mreže. Za razliku

od hub-a switch dijeli mrežni saobraćaj i šalje ga na određena mjesta, dok hub šalje podatke na sve
uređaje koji su u mreži.
 Switch se korisi za mreže srednje veličine i daje računaru punu brzinu jedne konekcije, dok računari
priključeni na hub dobijaju samo dio te konekcije. 
Router

 Radi na mrežnom nivou. Ruterom se spajaju mreže. Ripiter i bridge rade u okviru iste mreže. Može
da spaja 2 ili više mreža.
 Ruter ili mrežni usmjerivač (engl. Router) je računarski uređaj koji služi za međusobno
povezivanje računarskih mreža. On ima funkciju da za svaki paket podataka odredi putanju - rutu
kojom treba taj paket da ide i da taj isti paket proslijedi sljedećem uređaju u nizu.
 Iako su najčešće ruteri posebni uređaji, oni su u suštini računari čiji su softver i hardver
specijalizovani za namjenu da povezuju više mreža. U malim lokalnim mrežama (LAN) ruter se
obično postavlja da bude veza između same mreže i Interneta. Tako na primjer ADSL ruter služi kao
veza između kućne mreže i mreže Internet provajdera do koje ruter dolazi preko ADSL veze.
 Ovi ruteri čine osnovu interneta. Namjenjeni su za kontrolu saobraćaja između provajdera (edž
ruteri engl. edge routers), ali i u okviru same mreže provajdera (core routers). Core ruteri se nalaze
na samim osnovama Interneta (Internet back bone).

 Mrežna kartica- mrežna kartica je dio računara koji omogućava komunikaciju preko

mreže. Može biti ugrađena na matičnoj ploči kao čip ili se može ugraditi kao
posebna kartica
 Modem- omogućava prenos digitalnih podataka na velike udaljenosti putem analognih
telefonskih veza.
 Usmjernik (Router)- određuje put signala do određenog računara između različitih
mreža.
 Preklopnik (Switch)- prosljeđuje signale do određenog računara unutar mreže.

Osnovni internet servisi

Cilj časa: Cilj časa je da učenici nauče koristiti www, znaju poslati i primiti e-mail i znaju nove moderne vrste
chat-a.
Najava cilja časa: Na ovom času ćemo se upoznati sa nekim osnovnim internet servisima a to su www, e –
mail, i chat.

Vjerojatno ne možete ni pretpostaviti. Spominje se da je ogroman broj računara povezanih u Internet

mrežu; po nekim procjenama oko 700 miliona računara. Međutim tu još moramo pribrojati isti broj
onih koji ne idu svakodnevno na Internet nego povremeno. Možete li povjerovati?Stoga je i jedna od
glavnih osobina Interneta otvorenost, a u prevodu je to slobodan pristup sadržajima na računarima
spojenim u Internet mrežu.Bitno je napomenuti da u traženju po Internetu budete umjereni. Ako ste nešto i
pronašli to vam ne daje za pravo da i prisvojite kao vaše..E kada smo sada upoznali neke osobine Interneta
vrijeme je da počnemo i s upoznavanjem usluga i sadržaja koje možemo na njemu pronaći.Danas ćemo to
uraditi uz pomoć jedne tehnike koja se zove Know/ znam, Want to know / želim znati , Learned/ naučili
smo.
Prvo ćemo da zapišemo šta je ono što već znamo. Vi će te mi govoriti šta to znate i zapisivati u svoje
tabele. Kada smo vidjeli šta to znamo, sada ćemo da se proupitamo šta je ono što želimo znati, pa ćemo i
to zapisati.

- WWW (World Wide Web) – jedan od najpopularnijih servisa na Internetu. Njegovu osnovu čini
HTTP protokol za razmjenu podataka i web-stranice međusobno povezane hipervezama.Što su
uopće web-stranice? To su dokumenti koji osim teksta sadrže i razne druge grafičke i multimedijske
sadržaje (zvuk, slika, animacija, video). Te sadržaje na okupu drži HTML –jezik kojim se i prave
web-stranice. Tu nam se nameće i pojam hiperlinkovi–to su izravne veze koje nas iz jednog
dokumenta vode do drugog ili dokumenta ili možda slike. Jednostavnim klikom miša na
pojedini link aktivira se sadržaj na koji nas taj link i upućuje. Stoga i webopravdava svoj prijevod
paučina. Sve se plete i isprepliće. Međutim za pregledavanje takve vrste sadržaja osim računala
potreban je i program koji će nam to omogućiti. Jedan koji je danas i najpopularniji je Microsoft
Internet Explorer.Zašto baš on? Windowsi ga u sebi sadrže, pa se prilikom instalacije

Windowsa i on instalira. Ali vi ne morate uzeti njega jer tu dolazi i program pod imenom
Opera, Netscape Navigator...
- E –mail (Electronic Mail)–elektronska pošta pomoću koje razmjenjujemo poruke s drugim
korisnicima na mreži. Najčešće se poruka šalje u obliku teksta, ali osim njega možete poslati i sliku,
pjesmu, video... Ipak u čemu je prednost e-maila? Hitno su vam potrebne formule iz fizike, avaš
prijatelj ih ima na svom ′′kompu′′. Problem riješen –putem elektronske pošte on vam može poslati
formule, a osim njih i seminar iz historije. I kroz par minuta eto ih kod vas. Iz ovoga vidimo da
možemo slati i svoje podatke koje imamo na računaru.Međutim,da bi uopće mogli bilo što slati
potrebno je da imate svoju e-mail adresu. Ali osim nje potreban je i program za rad s elektronskom
poštom. Windowsi već imaju ugrađen takav program isto kao i za web-stranice samo što se za
elektroničku poštu zove Microsoft Outlook Express. Osim njega postoje i drugi, npr. Eudora,
Incredible Mail...
- Web-mailservis je isto usluga za razmjenu elektroničke pošte. Razlika je u tome što to imaju oni
korisnici koji poštu ne mogu ili ne žele primati na svojem računalu. Znači vaše pristigle poruke se
čuvaju na Web-mail serveru, a isto tako korisnik s njega i šalje svoje poruke. Nedostatak ovog
servisa je što morate cijelo vrijeme biti priključeni na Internet. Primjer jednog takvog Web-
mailservisa je Gmail.
- Mailing (distribucijska) lista –jedno proširenje e-maila. Tu možete razmjenjivati e-mail poruke
unutar određene grupe korisnika. Poruka koju šaljete automatski se prosljeđuje svim članovima
liste. Da biste postali član određene diskusijske liste trebate se pretplatiti na mailing listu.
- News (mrežne novine) –su javne diskusijske grupe (Newsgroup)koje mogu pratiti svi korisnici
Interneta. Poruka kojase pošalje u grupu dostupna je svim zainteresiranima. Znači da svaki korisnik
može pročitati poruke i poslati svoje mišljenje o njima. Od mailing liste se razlikuje po tome što se
poruke ne šalju automatski nego se čuvaju na news serveru, pa ih korisnici mogu pročitati kad god
žele. Tako imate diskusijske grupe po gradovima (npr. Sarajevo, Cazin, Bužim...), grupe vezane za
školu, programiranje, marketing....
- IRC (Internet Relay Chat) –omogućava vam ′′razgovor′′ između vas i drugih korisnika
Interneta. Komuniciranje se odvija putem tekstovnih poruka. Razgovori se organiziraju po
temama, koje se kreiraju prema potrebi. IRC je tekstovni servis, a danas puno moderniji,
grafički privlačniji koristi se Chat servis. Mlađi, ali i oni ponešto stariji ′′zaluđeni′′ su ovim servisom i
sve više je korisnika. Kako smo svjedoci velike ekspanzije interneta, kao i različitih programa za
komunikaciju, možemo slobodno reći da su Chat zamijenili neki novi i moderniji programi koji
 imaju sve što ima i chat samo sa jošdosta dodatnih sadržaja.Možete li mi reći šta je to u današnje
vrijeme zamijena za Chat?

Pojam i struktura web adrese (url) i e-mail adrese

Raĉunari se u Internet mreži identifikuju na osnovu svojih adresa (imena) Postoje dvije vrste adresa:
 Fiziĉka adresa (MAC adresa) i
 Logiĉka adresa (IP adresa)

Logiĉke (IP) adrese su binarne oznake raĉunara fiksne dužine od 32 bita (4 bajta) pri ĉemu je svaki bajt
predstavljen brojem u dekadnom sistemu (0-255).Web-adresa(skraćenoURLoduniformni resursni
lokator,eng.uniform resource locator) je specijalniniz znakovakoji se sastoji od izvora premaresursu.
Većinainternetskih preglednikaprikazuje web-adresu web-stranice iznad stranice uadresnoj traci.

PITANJA ZA UČENIKE:
1. Web adresa je?
2. Postoje dvije vrste adresa?
3. Logiĉke adrese su?
4. Domena com označava?
5. Domena edu označava?
6. Domena org označava?
7. Username se koristi?
8. Od čega se sastavlja username?
9. Šta označava@?