MICHAEL JACKSON

Djela J. R. Taraborrellija

The Secret Life ofMarilyn Monroe Diana Ross Elizabeth

Michael Jackson - Između čarolije i ludosti
Once Upon a Time: The Story of Princess Grace, Prince Rainier and Their
Family

Madonna - Intimna biografija

Jackie, Ethel, Joan - Women of Camelot
Sinatra: The Man Behind the Myth
MICHAEL JACKSON
Između čarolije i ludosti J. R. TARABORRELLI
men art

Naslov: Michael Jackson - Između čarolije i ludosti

Naslov izvornika: Michael Jackson The Magic & the Madness Prvi puta
izdano 1991. Birch Lane press, New York Prvi puta izdao Sidgwick &
Jackson 2003. i nadopunjeno reizdanje 2004.
Ovo izdanje rađeno je prema proširenom i aktualiziranom izdanju iz
2009. Sidgwick & Jackson, koje je izdao Pan Macmillian Ltd Pan
Macmillian, 20 New Wharf Road, London NI 9RR Basingstoke and Oxford
www.panmacmillan.com
Copyright © J. Randy Taraborrelli 1991., 2003., 2004., 2009.
Sva prava pridržana. Nijedan dio knjige ne smije se koristiti ni u
jednom djelu, u elektroničkom ili tiskanom obliku, uključujući i baze
podataka ili sustave za pohranu bez pismenog dopuštenja izdavača, osim
književne kritike koja smije citirati odabrane, kratke dijelove knjige
uz prethodno odobrenje izdavača.
Ovo prošireno i aktualizirano izdanje iz 2009. izdaje: Menart d.o.o.,
Bencekovićeva 19, 10000 Zagreb, 2009.
Za izdavača: Davor Franjić Prijevod: Mirela Priselac, Sanja Đurić,
Morana Zibar Lektorica: Jelena Topčić Grafička priprema: Tomislav
Vranić Urednik: Branko Komljenović
ISBN: 978-953-55625-2-8
Tisak: Printera Grupa, Grafička proizvodnja i trgovina d.o.o., Hrvatska
Tiskano u Zagrebu Kataloški broj knjige dostupan je u Nacionalnoj
Sveučilišnoj Biblioteci. Tiskano u 1200 primjeraka.
Knjiga se prodaje uz pretpostavku da se neće, na bilo koji način,
iznajmljivati, preprodavati, posuđivati ili upotrebljavati bez
prethodna pristanka izdavača, u bilo kojem obliku ili formatu od ovog u
kojem je objavljena i u ovom ili sličnom stanju nekom budućem kupcu.
Posjetite Pan Macmillian Ltd na internetu: www.panmacmillan.com
Posjetite Menart na Internetu: www.menart.hr
TOG lo31
Menart knjižnim
ZELINA
Ova je knjiga posvećena svim čitateljima koji su tijekom godina
vjerovali u mene. Hvala vam. JRT
Zašto ne kažeš čitateljima da sam Marsovac? Reci im da jedem žive
piliće i u ponoć plešem poput vještaca. Vjerovat će svemu što napišeš
jer si novinar. Ali da ja, Michael Jackson, kažem: "Ja sam Marsovac
koji jede žive piliće i u ponoć plešem poput vještaca", ljudi bi rekli:
"Čovječe, onaj Michael Jackson je lud. Pukao je. Ne vjeruj mu niti
jednu riječ."
Iz razgovora Michaela Jacksona i J. Randvja Taraborrellija, rujan 1995.
?727
Sadrfaj
Prolog /
PRVI DIO
Uvod 7 Joseph i Katherine 10 Rani dani 12 Joseph tuče Michaela 17
Prvi uspon 19 "Moja sirota obitelj" 25 Rebbie se udaje 28 Prvi
diskografski ugovor 29 Jacksoni potpisuju ugovor s Motownom 32
"Život u holivudskom stilu" 39 Stvaranje prvog hita grupe The Jackson 5
45 Michael odlazi živjeti s Dianom 48 Uspjeh! 50
DRUGI DIO "ABC" i "The Love You Save" 59 "Postajalo je sve bolje i
bolje..." 62 Joseph i Katherine kupuju imanje 66 Michaelova prva
samostalna ploča 70 Odrastanje pred očima javnosti 72 Tito se ženi 75
Obožavateljice 76 "Rockin' Robin" i "Ben" 79 Katherine pokreće rastavu
81 Nizbrdica 84 Jermaineova veza sa šefovom kćeri 85
vii
TREĆI DIO
Vjenčanje Jermainea i Hazel 91 Las Vegas 93 Jackie se ženi 99 Michaelov
tajni sastanak s Berryjem 100 CBS-ova primamljiva ponuda 105 Joseph
naređuje Jermaineu: "Potpiši!" 108 Je li bitno ime? 112 Jacksoni
napuštaju Motown 114 Obiteljske vrijednosti 116 Izgubljena bitka s
Motownom 118
ČETVRTI DIO
Tatum 125 "Zašto ljudi misle da sam gej?" 128 Michael i Joseph sastaju
se sa CBS-om 131 The IVii 133 Susret sa sudbinom 138 Neuspjeh filma The
IVii 146 Prijelazno razdoblje 147 Off the Wall 149 Michael slavi 21.
rođendan... i uzima odvjetnika 154 Josephova tajna 158 Katherine na
rubu živaca 160 Jane Fonda 163
vui
PETI DIO
Prva operacija nosa... i ostale slobode 169
Razgovor preko posrednika 174 Katherine govori Josephu da se gubi van
179 Je li bilo po Michaelovom? 181 Thriller je... senzacionalan 183
Havvenhurst 187 Michaelov ponovni susret s Berrvjem 192 Jučer, danas i
zauvijek 196 Moonwalk — hod po mjesecu 199 Videospotovi za pjesme
"Billie Jean" i "Beat It" 201 Problemi s menadžerima 204 Sin protiv oca
207 Michael pod pritiskom 212 jedna bombastična drama za privlačenje
pozornosti? 221
ŠESTI DIO
Michaelova opeklina zbog Pepsi-Cole 229 "Ja se ne smiješim kad plešem"
236
Dodjela Grammyja 239 "Vjeruj mi, čekaju nas nevolje" 245 Nova operacija
nosa i Katherineina zabava 249 Michael upoznaje predsjednika 250
"Posljednja prilika" 254 Muke turneje Victory 257 Turneja i sukobi
braće Jackson 259 Janetino tajno vjenčanje 263 "Michael nije gej" 267
ix
SEDMI DIO
Michael otkupljuje pjesme Beatlesa 275 "We Are the World" 281 Neuspjela
psina 284 Nove plastične operacije 286 Propali dueti 290 Barokomora 293
Kosti Čovjeka slona 297 Jackie, Jermaine i Janet 301 Koliki bed može
izazvati Bad} 304 Bijelac mu neće dopustiti... 308 Kupnja Neverlanda
316
OSMI DIO
Munovci 321 "A što ćemo s Michaelom?" 324 "Navalit ćemo na njega — s
ljubavlju" 328
Razgolićena LaTova 331 Milijun dolara za Michaelov pristanak 335
Michael otpušta Franka Dilea 337 Michaelova majka dobiva premiju 341
Drama s LaTovom 346 "Želim više novca od ikog drugog..." 349 David
Geffen utječe na Michaela 352 Jacksoni su još na muci 354 Tko bi mogao
nabrojiti sve te plastične operacije? Mahnito desetljeće i nesigurna
budućnost 358
DEVETI DIO
Michael upoznaje Jordieja Chandlera 367 Kamo li je nestalo njegovo
djetinjstvo? 369 "Mjesto na kojem dječaci imaju prava" 371 "Da to više
nikad nisi napravio, Jordie" 375 Jordiejeva majka ili vjeruje
Michaelu... ili mu ne vjeruje 379 Michael upoznaje Jordiejeva oca 381
Prljavi umovi 388 Tajna audiosnimka 390 Michael se osjeća izdanim 395
Jordiejevo priznanje 397
DESETI DIO
Michael se susreće s optužiteljima 401 Neuspješni pregovori 403 Jordie
odlazi psihijatru 406 "Jordie mi nikad neće oprostiti..." 408 Pročulo
se 410 Stiže Lisa Marie Presley 415 Elizabeth Taylor spašava stvar 418
Michael prosi Lisu Marie 424 "Sve ću vas otpustiti" 427 Kaos i
odvikavanje 430 Razgolićeni Michael 436 LaToya u Madridu 440
Michael plaća 443 Zaključak o slučaju 446
XI
JEDANAESTI DIO
Michael i Lisa Marie postaju ljubavnici 449 Michael i Lisa Marie:
Zauvijek sretni? 452 Izlazak pred javnost 458 Lisu Marie zanima zašto
je Michael "tako sebičan" 462 Michaelova službena izjava 464 Stiže
Debbie Rowe 466 Lisa Marie suočava se s Michaelom u bolnici 469 Debbie
je trudna 475 Michaelova nova obitelj 479 Lisa Marie se predomišlja 483
Izgubljena ljubav 487 Dokumentarni film Martina Bashira 490 HIStory,
Blood on the Dance Floor i Invincible 497 Justin i Britney 501 "Svi se
prave ludi" 503 Očevi i sinovi 505 Michaelova lađa opet tone 512
Životna bol kao isprika 514 Sve je kako Michael želi 516 Michaelov novi
optužitelj 519 Svi poriču 521 Alkohol, gole žene... i Michael Jackson?
525 Disfunkcionalna obitelj 527 Isusov sok i Isusova krv 529 Tijek
događaja 531 "Ne i Debbie" 532 Koda 537
DVANAESTI DIO
Da je barem bilo drukčije 541 Sjećanja iz Santa Marije 543 "Ne sjećam
se nikakvog lizanja glave" 547 Svjedočenje Debbie Rowe 550 Čudna obrana
552 Presuda 554 Posljedice 556 Pedeseti rođendan 559 Otišao je prerano,
1958. - 2009. 562 C ovjek u zrcalu 568
Zahvale 571
XIII
40
Prolog
Michaela Jacksona prvi sam put upoznao kad smo obojica bili djeca. The
Jackson 5 nastupili su u subotu navečer, 2. svibnja 1970. u
konferencijskom centru u Philadelphiji. Bio im je to prvi nastup nakon
potpisivanja ugovora s Motown Recordsom. Momci su proživljavali
uzbudljivo razdoblje; jedanaesto-godišnji Michael pokušavao se sa svime
time nositi. Sjećam se, bio je sretan i pun života. Ali tijekom godina
nešto se dogodilo... Obojica smo odrasli, ali na drukčije načine.
Kad sam se s osamnaest godina preselio u Los Angeles kako bih postao
pisac, često sam intervjuirao Michaela za članke u časopisima. Sjećam
se dana kad sam napisao naslov "Michael Jackson navršava 21 godinu". A
onda i "Michael Jackson navršava 25." i "Michael Jackson navršava 30."
Mnogo sam članaka napisao o ključnim trenucima njegovog i života
njegovih darovitih članova obitelji. Kako je stario, primijetio sam da
je sve zabrinutiji i zbunjeniji. Pretvorio se iz slatkog crnog dječaka
u... osobu koju je tijekom godina stvorio. Kao novinar i čest kroničar
Michaelova života, morao sam si nekako objasniti što se zbivalo i
spojiti djeliće slagalice novog Michaela i onog kojeg sam poznavao u
prošlosti. Zahvaljujući našim mnogim susretima, iz prve ruke mogu
govoriti o njegovim reakcijama na ono što se odvijalo u njegovom životu
i karijeri.
Kad sam 1977. radi intervjua došao u dom Jacksona u Encino u
Kaliforniju, Michael je ušao u sobu sa zavojima na licu. Imao je
devetnaest godina. Uznemirio sam se. Pomislio sam kako su glasine da ga
otac Joseph tuče možda istinite i to me godinama proganjalo. Poslije
sam saznao da je nosio zavoje zbog plastične operacije koja će poslije
postati tek druga u nizu.
U intervjuu koji smo održali netom nakon Michaelova povratka sa
snimanja filma The IVi^ u New Yorku 1978. spomenuo je da ima neke
'tajne' koje mi ne želi otkriti i dodao da "svatko ima duboke, mračne
tajne". Nikad nisam zaboravio njegove riječi, pogotovo kako su godine
odmicale. Postajao je sve čudniji, a njegovo ponašanje sve
nerazumljivije i okolini teško shvatljivo.
Zašto smo, nakon svih ovih godina, i dalj e fascinirani Michaelom
Jacksonom? Zbog njegove zadivljujuće darovitosti? Naravno, to je
djelomičan razlog. Njegov je glas uvijek prepoznatljiv, a plesni
pokreti specifični i autentični. Baš kako su na njega utjecali pioniri
poput Jackieja Wilsona i Jamesa Browna, on je ostavio trag na naraštaje
zabavljača. Kad gledate nastup Justina Timberlakea, na koga vas
podsjeća?
Michael je mnogima od nas bio mjerilo. S obzirom na to da je bio slavan
više od 30 godina, neki od nas mogu usporediti svoja postignuća s
njegovima. Mnogi od nas dovoljno su stari da se prisjete kako je sladak
i darovit bio kao glavni pjevač grupe The Jackson 5 i da se prisjete
što im se događalo u životu kad su se braća proslavila. Sjećamo se kad
smo prvi put vidjeli kako kliže pozornicom izvodeći čarobni Moonwalk.
Sjećamo se dana kada smo prvi put vidjeli videospot za pjesmu "We are
the World" u kojem je predvodio slavne u prvom humanitarnom pothvatu
takve vrste u SAD-u. Sjećamo se njegovih zadivljujućih koncertnih
nastupa i inovativnih videospotova.
Reći da je Michael ostvario spektakularnu karijeru bilo bi puko
priznanje očiglednog. Iako je umjetničkim izričajem nizao rekorde i
ušao u povijest, njegov je osobni život mnoge od nas držao u
neizvjesnosti.
V j er oj atno se pris j eć amo i svoj ih prvih reakci j a na nj egove
fizičke preobražaj e i kako smo se pitali što taj mladić čini svom
licu.
Jeste li se ikada zapitali je li bio heteroseksualac? Ili
homoseksualac? Ili aseksualan?
Sto vam je prvo prošlo kroz glavu kada ste čuli da je bio optužen za
pedofiliju?
Sjećate li se njegovog emocionalnog govora iz Neverlanda kada je rekao
da je policija fotografirala "njegovo tijelo, penis, stražnjicu, donji
dio torza, bedra i sve dijelove tijela koje su željeli fotografirati"?
A što je s bilo Lisom Marie Presley i Debbie Rowe, tajnovitim bivšim
suprugama? Jeste li ikada nagađali o pravoj prirodi njihovih odnosa?
Kad je dobio djecu, tjerao ih je da u javnosti prekriju lica maskama.
"Kako se osjećaš kad si sam, kad ti je hladno iznutra?" pitao nas je
Michael u pjesmi "Stranger in Moscow". Zaista, pitamo se, kako se, za
ime Božje, njegov život odigrao na ovakav način?
Naravno, slava sve izvrće. Čudan je to fenomen koji doista mogu
razumjeti samo oni slavni. Ipak, zapitajte se: da se vaš život
odigravao pod žestokom,
2
nepopustljivom paskom javnosti i da vam je život otežavao otac
zlostavljač, kakvi biste vi bili? Da vas je publika koja vas je
obožavala još kao darovitog klinca cijelo vrijeme smatrala djetetom?
Mislite li da biste s vremenom sami sebe počeli smatrati djetetom? Iz
frustracije i očaja, biste li se pobunili i činili što vas je volja ne
mareći za time jesu li vaši potezi logični, izbori razumni i ponašanje
ispravno?
Sto da ste usto i neizmjerno bogati i u poziciji da nadoknađujete svoju
nesigurnost i želje na sve moguće načine, bez obzira na to koliko
ekstremne bile, bez osobe u blizini koja će vas u tome zaustaviti? Ne
sviđa vam se boja kože? Izbijelite je. Niste imali pravo djetinjstvo?
Evo vam Neverland. Želite spavati u krevetu s dječacima? Nema problema.
Ne sviđa vam se kako izgledate? Izmijenite si lice. Još vam se ne
sviđa? Izmijenite ga opet, opet i opet.
Zašto nije vidio što mu se događa, pitamo se. Zašto nije shvatio? Kako
je doživljavao samog sebe? Kao kralja popa, pionira, neshvaćenog
glazbenog genija čija je karijera trajala cijeli život? Ili kao
nesigurnog, nesretnog odraslog muškarca, dovoljno bogatog i moćnog da
radi što želi i da za to ne snosi posljedice? Možda je samo jedno
sigurno: da ste neobuzdana kombinacija svega navedenog, vjerojatno
biste bili poput... Michaela Jacksona.
3
}
Oía I AH d
r
Uvod
Idiličan gradić Los Olivos u okrugu Santa Barbara postoji tek nešto
više od stotinu godina. Želi li se posjetitelj upoznati s njegovom
poviješću, najbolje mu je da pode u tavernu Mattel's iz 1886., jedan od
spomenika prošlih vremena. Nekoć je to bila postaja za kočije gdje bi
gosti prenoćili tijekom putovanja, u vrijeme kad je jedini način
prijevoza bila konjska zaprega. Na istom je mjestu 1880-ih sagrađena
postaja uskotračne željeznice Pacific Coast. U to je vrijeme putovanje
kopnom uz obalu bilo teško ili nemoguće. U svojim se najboljim godinama
protezala na preko 120 km od mjesta koje se nekoć zvalo Hartford Wharf
u zaljevu San Luis do Los Olivosa na jugu. Putnici bi prenoćili u
Mattei'su, a sutradan krenuli kočijom prema Santa Barbari. Danas je na
tom mjestu muzej s kočijama koji daje uvid u povijest regije.
Originalni je lokal danas šarmantan restoran poznatiji kao Brothers
Restaurant pri taverni Mattei's.
Jednog je dana prije nekoliko godina u muzej kročio čovjek neobična
izgleda, s dječakom, djevojčicom i bebom. Bio je u društvu dvije
starije žene, vjerojatno dadilje koje su vodile brigu o djeci. Jedna je
u naručju držala dijete u dekici. S njima je bio i asistent, momak u
ranim dvadesetima. Zirkao je okolo, oprezan, svjestan okoline i
njihovih postupaka.
Stariji je muškarac nosio tamnoljubičastu, svilenu kiruršku masku, a
šeširom je prekrio crnu kosu i prevelike sunčane naočale. Stao je pred
jednu od fotografija i zazvao: "Prince! Paris! Dođite. Pogledajte ovo."
Mališani su pohitali k njemu. Blijedim, duguljastim prstom čija je
jagodica bila omotana flasterom pokazao je na fotografiju i čitao
natpise. Njegov visoki glas zvučao je kao da ih poučava. Usred čitanja
prekorio je dječaka da se usredotoči
7
govoreći da je "ovo bitno". Skupina je prolazila pokraj izložaka, a
maskirani je čovjek čitao svaki natpis, opominjući djecu da pažljivo
slušaju.
Nakon pouke u muzeju mala je skupina blagovala u restoranu. Smijali su
se i pričali samo njima poznate šale. Činilo se kao da su odsječeni od
okoline, ne mareći za prisutnost ljudi izvan njihovog minijaturnog
svijeta. Dok je jeo, maskirani čovjek nije dizao krabulju, nego bi je
tek malčice zadigao. Lokalci su pokušali ignorirati neobični
kontingent, ali bilo je teško ne buljiti, pogotovo zato što su i djeca
nosila maske — doduše, ne kirurške, nego one za maškare. Za vrijeme
jela su ih skinuli, pa ih poslije opet navukli, skrivajući lice.
Početkom 1900-ih sagrađena je nova željeznička pruga 48 km bliže
pacifičkoj obali. Nova je linija zaobišla Los Olivos pa se populacija
nekoć živahnog gradića prorijedila. U posljednjih dvadesetak godina
gradić je ponovno zaživio zahvaljujući priljevu turista u indijanski
rezervat i kasino, kao i u brojne toplice i New Age iscjelitelj ske
centre. U restauriranim zgradama uređenima u stilu Divljeg zapada
cvjetaju male lokalne umjetničke galerije, antikvarnice, suvenirnice,
butici i vinoteke.
Jednog je poslijepodneva maskirani čovjek posjetio jednu od umjetničkih
galerija. "Ovo bi bilo savršeno za spavaću sobu, zar ne?" pitao je
mladog asistenta. Dignuo je malo ulje na platnu s prizorom dva anđela
koji eterično lebde nad uspavanim djetetom. Asistent je kimnuo. "Halo",
povikao je maskirani. "Koliko stoji?" Razmijenio je nekoliko rečenica s
kustosom, prišao asistentu i nešto mu prišapnuo. "U redu", naposljetku
je rekao vlasniku galerije. "Uzet ću je."
Vlasnik je na komad papira ispisao račun i dao ga mladiću koji je iz
novčanika izvukao svežanj novčanica kako bi platio.
"Ne, čekaj! To je previše", rekao je maskirani čovjek koji je sve
pažljivo promatrao. "Mislio sam da ste rekli sto dolara, a ne sto šest
i sitno." Kratko i hitro izmijenili su nekoliko riječi. "Sto? Pore^?
Zaista? Na ovo?" Dobro je razmislio. "No dobro", odlučio je. "Svejedno,
hvala."Spustio je sliku.
Uslijedilo je još pregovora.
"Zaista? Onda dobro. Dakle, sto dolara."
Maskirani je čovjek opet promotrio sliku. "Bože, tako je lijepa, zar
ne?" primijetio je i podigao je. "Djeca se čine tako... zaštićenima.
Slatko." S asistentom se zaputio prema izlazu iz galerije i na izlasku
povikao vlasniku: "Mislim da ste divna osoba i želim vam sreću s
dućanom! Uskoro ću se vratiti."
U Los Olivosu je petstotinjak rančeva, kuća u viktorijanskom stilu i
oko 200 lokala. Oko tisuću ljudi, a možda i manje, ovo udaljeno i sneno
mjesto naziva domom (crnaca je tek desetak), a među svima njima živio
je i jedan neobičan stanovnik, jedini koji je nosio masku: Michael
Joseph Jackson. Planinska cesta Figueroa vijuga uzbrdo kroz bujnu,
brežuljkastu dolinu
8
Santa Ynez Los Olivosa. Pod lisnatim drvetom, u dubokom hladu pokraj
ceste, čovjek prodaje jabuke. Čini to već godinama. Svakog dana,
nemajući drugog posla, prodaje voće, uživa u danu i suncu. Takvo je to
mjesto.
Pola milje od ceste, iza velikih hrastovih ulaznih vrata na broju 5225
ulice Figueroa nalazi se masivna rustikalna kuća na dvije razine, čije
ciglene zidove presijecaju drvene grede. Ovdje je živio Michael
Jackson.
Imanje se proteže na gotovo 11 četvornih kilometara. Nekoć je ondje bio
ranč za uzgoj zobi i stoke zvan ranč Sycamore. Tržišna cijena bila mu
je 35 milijuna dolara. Michael gajeusvibnju 1988. kupio za 17milijuna.
Promijenio mu je ime u ranč Neverland Valley, ili, kraće, Neverland,
kao homage Nigdjezemskoj (Neverlandu) Petra Pana. Prvo što je Michael
naumio bilo je da sagradi vlastiti zabavni park u kojem se nalaze
vrtuljak, golemi tobogan, željeznica s vlakom, pa čak i kotač-vidikovac
kao u lunaparku. Bio je toliko bogat da je mogao učiniti što ga je
volja... I sve je to učinio u Neverlandu.
Michaelov kutak svijeta pun je zelenila dokle oko seže. Staromodne
vjetrenjače krase pejzaž. Ipak, u ovoj raskoši osjeća se i nježnost.
Tisuće stabala bacaju nježne sjene na divno uzdržavano područje na
kojem je umjetno, plavo jezero veliko 20.230 četvornih metara s
umirujućim, tihim vodopadom visokim 1,5 m i dražesnim, oku ugodnim
kamenim mostom. U beskrajnoj tišini neobrađenih polja, u brežuljkastoj
i nježnoj prirodi Michael Jackson stvorio je svoj okoliš — sigurno
utočište od svijeta koji mu je donosio pritisak i teškoće.
3220 km istočno u prljavom industrijskom gradu Garyju u Indiani, na
križanju dvaju ulica nalazi se mala trosobna kuća obložena ciglom i
aluminijem. Parcela je duboka 30, a široka 15 metara, na adresi Ulica
Jackson 2300. Nema garaže ni zelenila, a okućnica nije uređena. Iz
obližnjih tvornica suklja gust dim pa svatko tko udiše takav zrak
osjeća se u najmanju ruku bolesno. Joseph i Katherine Jackson,
Michaelovi roditelji, kupili su kuću 1950. za 8500 dolara i 500 dolara
pologa.
U susjedstvu većinom naseljenom crncima bio je prvi Michaelov dom u
kojem je kao dijete živio s roditeljima i braćom Jackiejem, Titom,
Jermaineom, Marlonom i Randyjem i sestrama Maureen, La Toyom i Janet.
Poput većine roditelja Joseph i Katherine željeli su da njihova djeca
uspiju. Tij ekom pedesetih nisu si mogli priuštiti bolji dom od ovog
trosobnog s jednom kupaonicom u kojem je živjelo jedanaestero ljudi.
Odjeća i obuća kupovale su se u trgovinama rabljene robe. Nadali su se
da će djeca maturirati, naći stabilan posao, možda u tvornici... osim
ako si ne priskrbe za bolji život.
Ipak, kad su roditelji otkrili da su neka od njihove djece glazbeno
darovita,
9
ambicije su im porasle. Momci su svojim iznenađujućim glazbenim i
plesnim darom mogli pobijediti na natjecanjima, rekli su, i netko će ih
'otkriti'.
Nakon što su sinovi snimili prve albume, porasle su i želje roditelja.
Veliko imanje u Kaliforniji, sluge na usluzi, skupocjeni, luksuzni
automobili za sve. Trodijelna odjela, dijamantno prstenje i velika moć
za Josepha. Bunde od nerca, dragulji i bolji društveni život za
Katherine. Maštali su o tome da uključe televizor i vide kako njihova
slavna djeca izvode hit-pjesme za oduševljene mase. Uz dječake će se,
mislili su, cijela obitelj proslaviti, postati tražena, svi će ih
fotografirati, a oni će dijeliti autograme. Svi će postati zvijezde.
Njihov bi svijet bio divan. Više ne bi bilo briga, sve bi bilo
riješeno, a sreća bi se pobrinula za sve.
Je li to bila prevelika želja? Tada im se to doimalo kao dobra zamisao.
Međutim, kako kaže mudra izreka, pazi što želiš. Možda ti se ostvari.
Joseph i Katherine
Samuel i Chrvstal Jackson iz Fountain Hilla u Arkansasu 26. srpnja
1929. postali su roditelji Josepha Waltera Jacksona. Bio je najstariji
od petero djece; sestra Verna preminula je u sedmoj godini. Samuel je
bio srednjoškolski profesor, strog, nepopustljiv čovjek koji je svoju
djecu odgajao željeznom rukom. Nije im bilo dopušteno družiti se s
prijateljima izvan doma. "Biblija kaže da loše društvo kvari mladež",
Chrvstal bi im govorila.
"Samuel Jackson volio je svoju obitelj, ali bio je distanciran i
zatvoren", prisjeća se rođak. "Rijetko kada je pokazivao privrženost
obitelji, pa je bio pogrešno shvaćen. Ljudi su mislili da nema
osjećaja, ali imao ih je. Bio je osjećajan, ali nije znao kako to
iskazati. Joseph se u mnogočemu uvrgao na oca.
Samuel i Chrvstal rastali su se kad je Joseph bio tinejdžer. Sam se
preselio u Oakland i poveo Josepha, a Chrvstal je odvela Josephova
brata i sestre u grad East Chicago. Kad se Samuel treći put oženio,
Joseph je odlučio pridružiti se majci i braći i sestrama u Indiani. U
trećem razredu ispisao se iz srednje škole i počeo boksati u amaterskoj
ligi Golden Gloves. Nedugo nakon toga na zabavi u susjedstvu upoznao je
Katherine Esther Scruse. Bila je lijepa, sitna žena, a Josepha su
privukle njezina ugodna osobnost i topli osmijeh.
Katherine je rođena 4. svibnja 1930. i krštena kao Kattie B. Scruse, po
tetki s očeve strane. (U djetinjstvu su je zvali Katie, kako je i danas
zovu
10
najbliži.) Kattie je dijete Princea Alberta Scrusea i Marthe Upshaw.
Rođena je u okrugu Barbour, nekoliko kilometara udaljenom od okruga
Russell u Alabami, ruralnog, farmerskog područja u kojem je njezina
obitelj živjela generacijama. U vrijeme njezina rođenja roditelji su
godinu dana bili u braku. 1931. dobili su kćer Hattie.
Prince Scruse radio je za željezničku tvrtku Seminole Railroad, a bio
je i uzgajivač pamuka kao što su to bili Katherineini djed i pradjed
Kendall Brown. Brown je svake nedjelje pjevao u crkvi okruga Russell, a
njegov je glas bio nadaleko poznat. Nekoć je bio rob u obitelji Scruse
iz Alabame pa je s vremenom njihovo prezime preuzeo kao svoje.
"Ljudi su mi govorili da je pradjedov glas odzvanjao kroz otvorene
prozore crkve cijelom dolinom.", Katherine se prisjeća. "Nadglasao je
sve druge. Kad sam to čula, rekla sam si: 'Možda je sinovima to u
krvi.'"
Kad je imala 18 mjeseci Katherine je oboljela od poliomijelitisa, u
narodu poznatijeg kao dječja paraliza jer su od njega većinom
obolijevala djeca. U ono vrijeme nije bilo cjepiva pa su mnoga djeca,
poput Josephove sestre Verne, umirala ili živjela s teškim
invaliditetom.
U potrazi za poslom, Prince Scruse je 1934. preselio s obitelji u East
Chicago u Indiani. Prvo je radio u čeličani, a potom postao poslužitelj
u vlaku radeći za tvrtku Illinois Central Railroad. Za manje od godine
dana Prince i Martha su se rastali. Martha je s kćerima ostala u East
Chicagu.
Zbog paralize Katherine je postala stidljivo, introvertirano dijete
koje su djeca u školi često zadirkivala. Stalno je odlazila u bolnice.
Kako nije dovršila srednju školu, u odrasloj dobi položila je potrebne
ispite i maturirala. Do 16. godine nosila je protezu ili je hodala s
pomoću štaka. Danas šepa.
Lijepe su joj uspomene iz djetinjstva bile vezane uz glazbu. Odrasla je
slušajući sa sestrom Hattie radijske emisije s country glazbom i divila
se glazbenim zvijezdama poput Hanka Williamsa i Ernesta Tubbsa. Obje su
bile članice srednjoškolskog orkestra, crkvenog sastava mladih i
školskog zbora. Katherine je pjevala i u lokalnoj baptističkoj crkvi i
sanjala o karijeri u šoubiznisu, prvo kao glumica, a onda kao
pjevačica.
Upoznala je Josepha i odmah se zaljubila, premda je on već bio u braku
koji je trajao samo godinu dana. Nakon rastave počeli su izlaziti i
uskoro se zaručili. Očarao ju je, osvojio karizmom, zaveo šarmom,
izgledom i moći. Bio je odlučan muškarac koji je držao stvari u svojim
rukama pa je osjećala da će uz njega uvijek biti sigurna. Uživala je u
njegovim pričama i smijala se njegovim pošalicama. Imao je velike,
razmaknute oči boje lješnjaka. Nikad prije nije vidjela takve oči —
katkad su se činile smaragdnima. Kad bi pogledala u njih, noge bi joj
se odsjekle. To si je i priželjkivala. Kako je sama rekla: "Ludo sam se
zaljubila."
U mnogočemu su bili sušta suprotnost. Ona je bila nježna, a Joseph
oštar. Bila je razumna, a Joseph eksplozivan. Bila je romantična, a on
pragmatičan. Ipak, među njima je postojala kemija.
Oboje su bili muzikalni: on je volio blues i svirao gitaru, a ona je
voljela country i svirala klarinet i klavir. Prije braka provodili su
hladne zimske noći privijeni jedno uz drugo i pjevali božične pjesme.
Ponekad bi pjevali višeglasno, što je zvučalo jako dobro zahvaljujući
Katherineinom prekrasnom sopranu. Michael Jackson vjerovao je da je
pjevački dar naslijedio od majke. Prisjećao se da ga je kao bebu držala
u naručju i pjevala mu pjesme poput "You Are My Sunshine" i "Cotton
Fields".
Joseph je imao 20, a Katherine 19 godina kad ih je, nakon
šestomjesečnih zaruka, 5. studenog 1949. vjenčao sudac laik u Crown
Pointu u Indiani.
Katherine je pogodila rastava roditelja i činjenica da je odrasla bez
oca pa si je obećala da će, kad jednom nađe muža, ostati s njim u braku
bez obzira na to što im život donese. Doduše, činilo se da se zbog
Josepha nije trebala brinuti. Poštovao ju je i bio obziran. Uživala je
u njegovom društvu; nitko je prije njega nije tako nasmijavao. Sto je
još važnije, među njima je postojala jaka seksualna privlačnost. Joseph
je bio strastven, a Katherine nešto manje. Ipak, bili su zaljubljeni,
odgovarali su jedno drugome i njihov je brak funkcionirao.
Novopečeni su se mladenci doselili u grad Gary u Indiani. Njihovo prvo
dijete, Maureen, zvana Rebbie, rođena je 29. svibnja 1950. Ostali su
potomci brzo uslijedili. 4. svibnja 1951., na Katherinein 21. rođendan,
rođen je Sigmund Esco, zvan Jackie. Nakon dvije godine, 15. listopada
1953., rođen je Tariano Adaryl, zvan Tito. Jermaine Lajuane rođen je
11. prosinca 1954., a LaToya Yvonne 29. svibnja 1956. Marlon David
rođen je 12. ožujka 1957., a njegov prerano rođeni brat blizanac
Brandon preminuo je 24 sata nakon poroda. Michael Joseph rođen je 29.
kolovoza 1958. (Majka je rekla da je imao "čudnu glavu, velike smeđe
oči i dugačke ruke".) Steven Randall rođen je 29. listopada 1961., a
Janet Dameta 16. svibnja 1966.
Rani dani
Zamislite ovaj krkljanac... Jednom davno svih 11 članova obitelji
Jackson živjelo je u Ulici Jackson na broju 2300. "Kada bih načinio pet
koraka od ulaznih vrata, našao bih se u stražnjem dvorištu", Michael je
rekao. "Kuća nije bila veća od garaže."
12
Katherine i Joseph dijelili su sobu s bračnim krevetom. Dječaci su
spavali u drugoj spavaćoj sobi, na krevetu na tri kata. Tito i Jermaine
dijelili su gornji krevet, Marlon i Michael srednji, a Jackie je sam
spavao na donjem krevetu. Tri djevojke spavale su na kauču na
razvlačenje u dnevnoj sobi. Kad se rodio Randy, spavao je na drugom
kauču. U hladnim zimskim mjesecima, obitelj bi se šćućurila u kuhinji
ispred otvorene peći.
"Svi smo imali zadatke", prisjeća se Jermaine. "Uvijek je bilo posla —
ribanje podova, pranje prozora, rad u vrtu", rekao je osmjehujući se.
"Tito je nakon večere prao posude, a ja sam ga brisao. Četvero
najstarije djece je glačalo — Rebbie, Jackie, Tito i ja — i nismo
smjeli izaći dok ne završimo. Roditelji su vjerovali u radne navike.
Rano smo naučili da obavljen posao pruža dobar osjećaj."
Joseph je od 16 sati do ponoći radio na dizalici u tvrtki Inland Steel
u East Chicagu. Michael se prisjećao da je otac svake večeri dolazio s
posla noseći veliku vrećicu punu glaziranih krafni za sve. "Posao je
bio naporan ali stabilan, pa se nisam žalio", govorio je Joseph. Ali
nikad nije bilo dovoljno novca. Joseph bi rijetko zaradio više od 65
dolara tjedno, premda je često dodatno radio i kao varilac. Obitelj se
naučila nositi sa situacijom. Katherine je sama šila dječju odjeću ili
ju je kupovala u trgovini rabljene robe. Jeli su jednostavnu hranu: za
doručak jaja sa slaninom, za ručak sendviče s jajima i salamom, a
ponekad i juhu od rajčice, za večeru ribu i rižu. Katherine je uživala
pekući kolače od marelica i pite od jabuka za desert.
Danas postoji tek nekoliko školskih fotografija mladih Jacksona. Nakon
fotografiranja valjalo ih je kupiti, a oni si to nisu mogli priuštiti.
Prvih pet godina života u ulici Jackson obitelj nije imala telefon.
Jermaine je s četiri godine obolio od nefritisa, bolesti bubrega, zbog
čega je tri tjedna proveo u bolnici. To je Katherine i Josepha jako
pogodilo, financijski i emocionalno.
Svaki put kad bi Joseph dobio otkaz, zaposlio bi se kao sakupljač na
poljima krumpira, a obitelj bi uživala u krumpirima, kuhanima, prženima
ili pečenima.
"Bio sam nezadovoljan", prisjeća se Joseph Jackson. "Nešto je u meni
govorilo da život može biti bolji. Više od svega želio sam raditi u
glazbenoj industriji." S bratom Lutherom i trojicom muškaraca sastavio
je rhythm and blues sastav The Falcons. Nastupi u malim klubovima i
barovima za njihove su obitelji značili dodatni prihod. Josephova tri
starija sina — Jackie, Tito i Jermaine — bila su fascinirana očevom
glazbom pa su ga promatrali tijekom proba kod kuće. (Michael se nije
sjećao Falconsa.)
The Falcons nisu ostvarili komercijalni uspjeh. Kad su raspustili
grupu, Joseph je gitaru spremio u ormar u spavaćoj sobi. Taj je žičani
instrument bio posljednji trag njegovog raspršenog sna i nije htio da
ga se djeca dočepaju.
13
Michael je ormar nazivao 'svetim mjestom'. Ponekad bi Katherine izvukla
gitaru s police i svirala djeci. Okupili bi se u dnevnoj sobi i pjevali
country pjesme poput "Wabash Cannonball" i "The Great Speckled Bird".
Nakon raspada grupe Joseph nije znao što bi sa sobom. Radio je večernju
smjenu u Inland Steelu i dnevnu u tvrtki American Foundries. Znao je
samo da za sebe i svoju obitelj želi mnogo više. Bilo je to početkom
60-ih i "svi koje smo poznavali bili su u pjevačkom sastavu", prisjeća
se Jackie. "To je bila nrava stvar, pridružiti se sastavu. Postojale su
ulične bande i pjevački sastavi. Želio sam biti u sastavu, ali nismo se
smjeli družiti s drugom djecom pa smo počeli pjevati po kući. Pokvario
nam se televizor pa nas je majka poticala da pjevamo zajedno. Kad bi
otac otišao na posao, ušuljali bismo se u njegovu spavaću sobu i uzeli
gitaru."
"Ja sam je svirao", nastavio je Tito. "Jackie, ja i Jermaine bismo
pjevali, učili nove pjesme, a ja sam svirao. Jednog nas je dana majka
zatekla usred toga i svi smo stali kao ukopani. 'Gotovi smo', mislili
smo. Ali ona ništa nije rekla, već nas je pustila da sviramo."
"Nisam ih htjela prekidati jer sam uvidjela koliko su daroviti",
poslije je objasnila Katherine.
Ovo je trajalo nekoliko mjeseci dok jednog dana Titu nije pukla žica na
gitari. "Znao sam da sam u nevolji", Tito se prisjeća. "Svi smo bili u
nevolji. Otac je bio strog i bojali smo ga se. Vratio sam gitaru u
ormar i nadao se da neće primijetiti što se dogodilo. Ali primijetio je
i iimlatio me. Majka je lagala i rekla da mi je dopustila da sviram,
ali istukao me." Dok Tito priča priču, rečenice postaju nesuvisle, pa
zašuti. I nakon toliko godina, još se osjeća njegova nervoza. "Nije
htjela da me išiba", rekao je tužno. "Ne opet."
"Poslije kad se Joseph ohladio, ušao je u sobu. Još sam plakao na
krevetu. Rekao sam: 'Znam je svirati. Zaista.' Pogledao me i rekao:
'Dobro, da vidimo što znaš, pametnjakoviću.' Zasvirao sam. Jermaine i
Jackie potiho su zapjevali. Joseph je bio zadivljen. Bila je to velika
tajna koju smo krili od njega jer smo ga se bojali."
Joseph je poslije priznao da je bio jako uzbuđen kad su mu sinovi
otkrili svoj dar. "Odlučio sam glazbu prepustiti njima", rekao mi je
mnogo godina poslije. "Počeo sam sanjati za njih", rekao je. "Zamišljao
sam kako uveseljavaju publiku, dijeleći s njima svoj dar koji su možda
naslijedili od mene." Dok se prisjećao, činilo se da je dirnut
vlastitim riječima. "Želio sam da nešto učine od sebe. To je sve",
dodao je.
Joseph je sutradan otišao na posao, a navečer se vratio kući skrivajući
nešto iza leđa. Pozvao je Tita i predao mu paket. Bila je to crvena
električna gitara. "A sad, uvježbavajte, momci", rekao je Joseph sa
širokim osmijehom na licu. Okupio je tri sina — devetogodišnjeg
Jackieja, sedmogodišnjeg Tita
14
i šestogodišnjeg Jermainea, i počeli su vježbati. "Nikada nismo bili
toliko bliski", prisjeća se Tito. "Kao da smo napokon našli nešto
zajedničko. Marlon i Mike sjedili su u kutu i gledali. Majka nam je
davala naputke. Primijetio sam da su majka i otac sretni. Svi smo bili
sretni. Našli smo nešto posebno."
U 60-ima je Gary bio okrutna, urbana sredina, a četvrt u kojoj su
živjeli Jacksoni katkad je bila opasno mjesto za djecu. Katherine i
Joseph živjeli su u stalnom strahu da neko od njihove djece ne nastrada
na ulici. "Roditelji su nas uvijek štitili", prisjeća se Jackie. "Nismo
se smjeli zabavljati na ulici poput druge djece. Imali smo strogo
određeno vrijeme izlaska. S vršnjacima smo se igrali samo u školi.
Sviđao nam se taj društveni aspekt škole."
Katherine Jackson, moćna sila u životima svoje djece, na njih je
prenijela duboko i trajno poštovanje prema svojim religioznim
uvjerenjima. Isprva je bila baptistkinja, pa onda luteranka, ali
odustala je od obje vjere iz istog razloga: otkrila je da svećenici
imaju izvanbračne veze. Kad je Michael imao pet godina, Katherine je
preobratio Jehovin svjedok koji je propovijedao od vrata do vrata.
Krštena je 1963. na bazenu srednje škole Roosevelt u Garyju. Otada je
zahtijevala od ostatka obitelji da svake nedjelje odjenu najbolju
odjeću i otprate je do Kraljevske dvorane gdje se održavala vjerska
služba. Joseph, odgojen kao luteran, nekoliko se puta pridružio ženi na
bogoslužju kako bi joj udovoljio, ali prestao je odlaziti kad su djeca
još bila mala zato što je, kako je to rekao Marlon, "bilo dosadno".
Kako je vrijeme prolazilo, Michael, LaToya i Rebbie postali su
najpobožniji od sve djece u obitelji Jackson.
Da je pripadao bilo kojoj drugoj religijskoj skupini, a ne Jehovinim
svjedocima, Michael bi se razvio u posve drugom smjeru. Oni se toliko
razlikuju od protestanata da su ih ponegdje, pogotovo u 50-ima i 60-
ima, smatrali kultom. Bez obzira na to gdje živi, Jehovin svjedok neće
salutirati državnoj zastavi (smatraju to idolopoklonstvom) i neće
služiti vojsku (svaki se vjernik smatra zaređenim svećenikom pa je
izuzet iz vojne službe.) Ne slave Božić, Uskrs ili rođendane. Neće
darovati novac izvan svoje crkve jer smatraju da je evangelizacija
najvrednije, najmilosrdnije djelo. O Jehovinim svjedocima s vremena na
vrijeme čujemo u vijestima jer odbijaju transfuziju krvi, bilo da je
riječ o njima ili njihovoj djeci i bez obzira na to koliko teško
bolesni bili.
U najužem smislu svog učenja Jehovini svjedoci sebe smatraju 'ovcama' —
svi su ostali 'jarci'. U velikoj bitci Sudnjeg dana (očekivali su je
1972., pa onda 1975.) svi će 'jarci' biti uništeni, a 'ovce' pošteđene.
'Ovce' će onda uskrsnuti i biti podanici Kraljevstva Božjeg. Njima će
vladati Krist i odabrana skupina od 144.000 svjedoka koji će u raju
stajati uz Krista. Nakon
15
tisuću godina, Sotona će stanovnike Zemlje dovesti pred kušnju. Oni
koji podlegnu njegovim zlima odmah će biti uništeni. Ostali će voditi
idilične živote. Naravno, kao i ostali ljudi religioznih uvjerenja,
neki svjedoci čvršće vjeruju u ova učenja, a neki slabije.
Procjenjuje se da su oko 20 ili 30 posto svjedoka crnci. Prosuđuju se
samo prema dobrim djelima — propovijedanju mogućim obraćenicima od
vrata do vrata — a ne prema novim autima, velikim kućama, skupoj odjeći
ili drugim statusnim simbolima. Zbog predanosti Jehovinim svjedocima
Katherine je bila poprilično zadovoljna onime što je imala u Garvju.
Uživala je u životu i jedina joj je briga bila da grad njezinoj djeci
neće ponuditi blistavu perspektivu. Sinovi bi se zaposlili u
tvornicama, a kćeri bi bile kućanice. Bi li to bilo toliko loše? Da,
Joseph joj je govorio, naravno da bi. Katkad se slagala s njime, a
katkad nije bila sigurna u ispravnost njegova razmišljanja.
Dječaci bi svaki dan vježbali barem tri sata, željeli to ili ne. Jedino
o čemu je Joseph razmišljao jest da obitelj odvede iz Garvja.
"Kad sam shvatio da djeca žele biti zabavljači, prionuli smo na posao",
Joseph Jackson izjavio je za Time. "Dok su se druga djeca igrala na
ulici, moji su sinovi bili kod kuće i vježbali, pokušavali naučiti kako
postati netko i nešto, učiniti nešto od života."
Iako je glazba zbližila obitelj, još ih je više udaljila od ljudi iz
susjedstva. "Ionako su već mislili da smo čudaci zbog naše vjere",
Jackie se prisjeća. "A sad su bili sigurni da smo čudaci. Govorili bi:
'Ma pogledaj te Jacksone. Misle da su nešto posebno'. Drugi su stajali
na uglovima ulica i pjevali s grupama. Ali nama to nije bilo dopušteno.
Morali smo vježbati kod kuće. Djeca su mislila da smo previše umišljeni
da bismo s njima pjevali na uglovima."
Probe su se održavale dva puta dnevno, prije i poslije škole, premda su
djeca iz susjedstva smatrala da Jacksoni trate vrijeme. Dok su
vježbali, glasovi iz vanjskog svijeta izazivali bi ih kroz otvorene
prozore: "Loši ste, Jacksoni!" U dnevnu sobu ubacivali su im kamenje.
Ali Jacksoni nisu marili za to, nego su ignorirali zadirkivanja i
usredotočili se na probe.
Do 1962. grupi se pridružio i petogodišnji Marlon. Svirao je bongose i
pjevao u falšu. (Marlon nije znao pjevati ni plesati, ali primili su ga
u grupu na Katherinein nagovor.) Jednog dana dok su dječaci vježbali, a
Joseph je bio na poslu, Katherine je promatrala kako četverogodišnji
Michael oponaša Jermainea koji je pjevao pjesmu Jamesa Browna.
Michaelov je glas bio snažan i čist. Katherine se iznenadila. Joseph se
vratio kući, a ona ga je presrela na vratima i rekla mu dobru vijest:
"Mislim da imamo još jednog glavnog pjevača".
16
Joseph tuče Michaela
Michael Jackson često je govorio o udarcima koje mu je priuštio otac.
2003. tijekom kontraverznog intervjua s Martinom Bashirom potekle su mu
suze dok se prisjećao očevog ponašanja. "Bilo je gadno", govorio je o
batinama. "Zbilja loše." Bilo je bolno gledati Michaela kako se
prisjeća života u Garvju uz očeve batine. Jasno je da je i ostatak
života bio traumatiziran tim dijelom djetinjstva.
Mali je Michael bio fascinantno dijete. "Još od najranijih dana bio je
drukčiji od ostale djece", rekla je Katherine. "Ne vjerujem u
reinkarnaciju, ali znate kako se bebe kreću nekoordinirano? Michael se
nikad nije tako kretao. Kad smo plesali, djelovao je kao starija
osoba."
Michael je oduvijek bio napredan. Majka se prisjeća kako je s godinom i
pol držao bočicu i plesao uz ritam stroja za rublje. Njegova baka
Chrvstal Johnson (preudala se i uzela drugo prezime) sjeća se da je s
tri godine počeo pjevati. "Kakav je divan glas imao", rekla je
oduševljeno. "Već ga je tada bilo užitak slušati."
Michael je bio previše osjetljiv da bi izdržao očevo grubo ponašanje.
Bio je okretan i odlučan da izbjegne svađu s Josephom. Tito se prisjeća
da je Michael bio "toliko brz da bi se izmaknuo majčinom ili očevom
udarcu. Lamatali su rukama."
Joseph je vjerovao u vrijednost i učinak brutalne sile kao mjere
discipline. "U životu si ili pobjednik ili gubitnik", volio je reći.
"Moja djeca neće biti gubitnici." Da bi to osigurao, bez razmišljanja
je tukao djecu kako bi ih zadržao na 'pobjedničkom' putu. Nije mu bilo
strano udarati ih o zidove, pogotovo dječake. Ipak, Michael je bio
jedini dječak u obitelji koji bi se usprotivio kad bi ga otac izazvao.
Jednom, kad je imao tri godine, Joseph ga je isprašio po turu zbog
nečega što je učinio. Plačući, Michael je skinuo cipelu i bacio je na
oca. Joseph se sagnuo i cipela ga je promašila.
"Jesi li lud?!" Joseph je povikao. "Mali, potpisao si vlastitu smrtnu
kaznu. Dolazi ovamo!"
Bijesni je Joseph uhvatio Michaela i, prema Marlonovim riječima,
podigao ga za nogu i držao naglavce, neprestano ga udarajući rukom po
leđima i stražnjici. Uskoro je Michael toliko glasno vrištao da se
činilo kao da pokušava cijelo susjedstvo prizvati u pomoć.
"Spusti ga, Josephe", Katherine je povikala. "Ubit ćeš ga! Ubit ćeš
ga."
Joseph ga je spustio, a ovaj je ridajući otrčao u sobu. "Mrzim te."
Josepha su te riječi samo još više razjarile. Slijedio je Michaela u
sobu, zalupio vratima i dao mu porciju.
"Joseph je jednom Michaela satima držao zatvorenog u ormaru", rekao je
17
prijatelj obitelji Jackson. "7b je bilo traumatično, bilo mu je
grozno."
Katherine nije znala kako se nositi s muževim postupcima prema djeci.
Kako se muškarac, koji je na trenutke bio tako nježan da joj je ljubio
vrške prstiju, mogao tako preobraziti i tući djecu? Nije mogla shvatiti
njegovo ponašanje jer je bila bogobojazna žena. Nije znala što učiniti.
Voljela ga je, ali ga se i bojala. Katkad bi se pobunila protiv batina,
ali nevoljko.
Zapravo je i Katherine bila meta Josephove srdžbe. Kad je Rebbie bila
beba, Joseph je zbog neispavanosti i napornog rada bio na rubu živaca.
Jednog se dana vratio kući bebi koja je neprestano plakala i našao
Katherine kako vani razgovara sa susjedom. Istrčao je po nju. "Mala
urliče kao luda", povikao je. Katherine se odmah vratila djetetu.
"Oprosti, Josephe", rekla je. "Nisam znala da se probudila." Joseph se
iznenada okrenuo i ošamario je. "Obraz mi je utrnuo", Katherine se
prisjeća. Reagirala je brzo i gnjevno. Uzela je keramički grijač za
bočicu i bacila ga na Josepha svom snagom. Pogodio ga je u nadlakticu,
rasprsnuo se i duboko ga posjekao. Dok su se svađali, iz rane je
sukljala krv. "Da me više nikada nisi udario", Katherine ga je
upozorila, "ili ću te ostaviti tako brzo da će ti se zavrtjeti."
Katherine tvrdi da je ova nasilna epizoda bila prvi i posljednji put da
ju je Joseph udario. Čini se da je zato svoju nasilnu ćud usmjerio na
djecu.
Kad je Michael imao pet godina, ušetao je u sobu i ostao bez daha —
Joseph mu je podmetnuo nogu pa je pao i raskrvario se. "Ovo ti je za
ono što si jučer izveo", rekao je Joseph. "A sutra ćeš dobiti za ono
što ćeš učiniti danas."
Michael je počeo plakati: "Ali još nisam ništa učinio", rekao je kroz
suze.
"Ali učinit ćeš, mali", Joseph mu je rekao. "Učinit ćeš".
Od tog trenutka kad god bi ušao u sobu, Michael bi pogledao lijevo i
desno, kao da prelazi ulicu. Nadao se da će izbjeći oca. Kako se
dječarac može nositi s takvim strahom? "Počeo sam ga se jako plašiti",
Michael se poslije prisjećao. "Zapravo, moglo bi se reći da sam ga
mrzio."
Michael je izjavio da mu je otac "oduvijek bio zagonetka" i da je ovaj
to znao. "Najviše žalim što nikada s njim nisam ostvario prisan odnos."
Zapravo nijedno od djece Jackson nije ostvarilo 'prisan odnos' s
Josephom, koji im nije iskazivao ljubav. Katkad bi vikendima sinove
vodio na kampiranje i pecanje ili ih je učio boksati kako bi se znali
obraniti, ali kćerima nikad nije posvećivao pozornost. (U djetinjstvu
se Janet voljela zavlačiti roditeljima u krevet, ali prvo je morala
pričekati da Joseph zaspi.)
Neke su Josephove odgojne metode u najmanju ruku bile nekonvencionalne.
Kad bi dječaci noću u sobi ostavili otvoren prozor, izašao bi i popeo
se do njihove sobe pa povikao iz sveg glasa... a lice bi prekrio
strašnom maskom. Dječaci bi počeli plakati i hiperventilirati, nasmrt
preplašeni. Zašto bi otac djeci želio uzrokovati takve traume? Joseph
kaže da im je htio pokazati zašto
18
po noći ne smiju ostavljati otvorene prozore. Što ako im provalnik uđe
u kuću? Još mnogo godina poslije Michael i Marlon patili su od noćnih
mora u kojima ih netko otima iz sigurnosti spavaće sobe.
S godinama se Michael sve više udaljavao od Josepha i približavao
majci, koju je obožavao i koje se držao kao da mu život ovisi o njoj (a
možda je i bilo tako). "Iako nas je bilo devetero, prema svakom se
odnosila kao da joj je jedino dijete", Michael mi je rekao 1991.
"Zahvaljujući Katherineinoj nježnosti, toplini i pažnji, ne mogu
zamisliti kako je odrastati bez majčine ljubavi. [Ironična izjava, s
obzirom na to da su u vrijeme kad sam pisao knjigu njegova djeca
odrastala bez majki.] Ono čemu nas je naučila nema cijene. Dobrota,
ljubav i obzirnost prema drugima bili su na vrhu popisa njezinih
vrlina."
A Joseph? "Nekoć bih povraćao pri samoj pomisli na njega", Michael se
kratko prisjetio. 2003. je u intervjuu s Martinom Bashirom izjavio da
Joseph ima plave oči. Očito je da mu dugo nije pogledao u oči — smeđe
su, gotovo pa zelene.
Prvi uspon
1963. petogodišnji je Michael Jackson krenuo u osnovnu školu Garnett.
Katherine kaže da je bio toliko velikodušan da bi katkad uzimao nakit s
njezinog toaletnog stolića i davao ga učiteljicama kao znak naklonosti.
Tvrdoglavo je dijete nastavilo s time čak i nakon što ga je majka
prekorila zbog uzimanja njezinih stvari.
Jedno je od Michaelovih prvih sjećanja ono kad je kao petogodišnjak
nastupio pred razredom i a capella otpjevao "Climb Ev'ry Mountain" iz
mjuzikla Moje pjesme, moji snovi. Drugu je djecu zadivilo njegovo
samopouzdanje i darovitost pa je zaradio ovacije. Učiteljica je
zaplakala. Katherine je gledala nastup s Josephovim ocem Samuelom koji
inače nije bio osjećajan čovjek, ali je tijekom Michaelova dirljivog
nastupa bio ganut do suza. "Ne znam od koga je ovo naslijedio",
Katherine je rekla za Michaelovo glazbeno umijeće. "Bio je tako dobar,
već u ranoj mladosti. Neka su djeca posebna. Michael je bio poseban."
Petogodišnji je Michael bio toliko energičan i karizmatičan da je
dvanaestogodišnji brat Jackie odlučio prepustiti mlađem bratu mjesto
'glavne face'. Michael se s time složio jer je uživao biti u središtu
pozornosti. Ipak,
19
KNJIŽNICA ZELINA
odluka obitelji povrijedila je Jermaineove osjećaje. Bio je glavni
pjevač, a onda su odlučili da više nije dovoljno dobar. Neki članovi
obitelji tvrde da je u djetinjstvu počeo mucati zbog nedostatka
samopouzdanja. Ipak, Jermaine je podržao odluku obitelji jer je bilo
jasno da je Michael rođeni zabavljač. Međutim, treba naglasiti da se
uvijek doimalo kao da se Jermaine natječe s Michaelom, pogotovo u
odrasloj dobi, i da ga je često pokušavao nadmašiti.
"Postao je sjajan, mali imitator", Jermaine se prisjeća Michaela.
"Vidio bi nešto — drugog klinca koji pleše ili Jamesa Browna na TV-u —
za tili čas upamtio bi nastup i ponovio ga. Volio je i plesati. Marlon
je bio dobar plesač, možda i bolji od Mikea. Ali Mike je više volio
ples od Marlona. Uvijek bi plesao po kući. Cesto ste ga mogli uhvatiti
kako sam pleše pred zrcalom. Vježbao bi sam, a onda bi došao k nama i
pokazao nam novi plesni korak koji bismo uklopili u nastup. Michael nam
je počeo smišljati koreografije."
"Napokon je došao i dan da se prijavimo na natječaj za mlade talente",
prisjeća se Michael. "Sjećam se toga kao da je bilo jučer."
"Cijeli se kvart želio natjecati i osvojiti trofej. Imao sam oko šest
godina, ali već sam znao da ti u životu nitko ništa neće pokloniti. Sve
moraš osvojiti sam ili, kako je Smokev Robinson rekao u jednoj od
svojih pjesama, 'sve moraš sam zaraditi'. Otišli smo na natjecanje koje
se održavalo u srednjoj školi Roosevelt u Garvju. Otpjevali smo pjesmu
Temptationsa 'My Girl' i osvojili prvu nagradu."
Momci su izveli i "Barefootin"', hit-pjesmu Roberta Parkera. Tijekom
instrumentalnog dijela usred pjesme mali je Michael zbacio cipele i na
pozornici zaplesao bos. Publika je bila oduševljena.
"Nakon toga smo pobjeđivali na svakom natjecanju na koje bismo se
prijavili", rekao je Michael. "Išli smo s natjecanja na natjecanje i
bili sve bolji i bolji. Cijela je kuća bila puna trofeja, a otac je bio
ponosan. Ne sjećam se da su roditelji ikad bili sretni kao tada kad smo
pobjeđivali na natjecanjima u Garvju. U početku, kada nismo imali ništa
drugo osim talenta, bili smo najbliskiji."
1965. Joseph je po cijele dane radio u tvornici i zarađivao tek 8000
dolara godišnje. Katherine je radila pola radnog vremena kao
prodavačica u robnoj kući Sears. Kad je Joseph htio uložiti više novca
u grupu i kupiti glazbenu opremu, pojačala i mikrofone, Katherine se
zabrinula.
"Bojala sam se da smo se našli u nebranom grožđu", prisjeća se. Joseph
i ona vodili su bučne svađe oko financija. "U sinovima sam prepoznao
velik potencijal", Joseph mi je jednom rekao u svoju obranu. "Da, zato
sam oretjerivao. Uložio sam mnogo novca u instrumente, novca koji nismo
imali. Žena i ja vodili smo žučne rasprave o 'rasipanju', kako je ona
to nazivala. Vikala bi da sam trebao kupiti hranu, a ne gitare i
bubnjeve. Ali bio sam glava kuće i moja je bila posljednja. Nadglasao
bih je."
20
"Crnci su navikli na težak život i spajanje kraja s krajem. Nikome od
nas to nije bilo ništa novo. Odrastao sam živeći težak život pa su moja
djeca znala kako stegnuti remen. Nisu imali izbora. Uštedjeli bismo
tako što smo jeli svinjske iznutrice ili kelj. Govorio bih im da jedemo
hranu za dušu kako bismo mogli izvoditi glazbu za dušu. Željeli smo
uspjeti, učiniti korak naprijed. Ne bih dopustio da nas išta zaustavi."
Na kraju bi se Katherine i on uvijek pomirili. Nakon vikanja Joseph bi
se nagnuo prema njoj i nježno joj poljubio usne. Znao je biti
iznenađujuće nježan. Poslije je priznala da bi zadrhtala svaki put kad
bi joj pokazao nježnost. Znao je da će je tako uvijek smekšati. "Joseph
me uvjerio da dječaci to zaslužuju", rekla je. "Nitko nije više
vjerovao u sinove od mog supruga. Rekao bi mi: 'Na njih bih potrošio i
posljednji novčić, ako je potrebno.'"
Ubrzo je Joseph počeo voziti dječake u Chicago na tamošnja natjecanja.
Chicago je bio grad koji se gibao u ritmu senzacionalne soul glazbe 60-
ih i koji je iznjedrio darovite glazbenike poput Curtisa Mayfielda,
Impressionsa, Jerryja Butlera i Majora Lancea. Joseph možda nije bio
zabavljač, ali znao je što znači nastup. Podučio je dječake svemu što
je znao o odnosu s publikom i kako je osvojiti. Oslanjao se na
iskustvo, promatrao druge i slušao instinkte. "Nevjerojatno, toliko je
puta bio u pravu. Bio je najbolji učitelj kojeg smo imali", Michael je
govorio.
"Doduše, nije dopustio da nam učenje bude zabavno", rekao je Michael.
"Griješiš, učini ovo", govorio bi. Ondabi meudario. Otežavao mije.
Govorio je: 'Učinite to poput Michaela' i od mene činio primjer. Mrzio
sam to."
"Nisam htio biti primjer i nisam htio da me izdvaja. Braća bi se
ljutila na mene kad nešto ne bi mogli ponoviti. Zgražao sam se nad
Josephovim metodama. Ipak, bio je briljantan. Naučio me kako se
ponašati na pozornici, držati mikrofon, gestikulirati i sve ostalo.
Uvijek je bio rastrgan. S jedne strane, bio je grozan čovjek, a s druge
nevjerojatan menadžer."
Nakon prvog plaćenog nastupa u noćnom klubu Mr Lucky 's u Garyju
zaradili su oko sedam dolara. Dječaci su počeli nastupati i u drugim
klubovima, a gosti bi na pozornicu bacali kovanice i novčanice.
"Džepovi su mi bili krcati", Michael mi je jednom rekao. "Hlače su mi
spadale. Kupio bih slatkiše, mnogo slatkiša za sve nas."
S vremena na vrijeme Jacksonima bi se pridružili i momci iz susjedstva.
Do 1966. Johnny Porter Jackson (nije im bio u srodstvu) postao je
stalni bubnjar grupe. Johnnyjeva se obitelj družila s Jacksonima pa su
ga s vremenom proglasili 'rođakom'. Grupi se pridružio i klavijaturist
Ronny Rancifer. Momci su svirali od Garyja pa sve do Chicaga. Michael
je imao osam godina i bio je glavni pjevač. Tito je bio gitarist,
Jermaine je svirao bas gitaru, Jackie udaraljke, a Johnny Jackson
bubnjeve. Marlon je pjevao prateće vokale i
21
plesao, premda nije bio umješan plesač. (Ipak, radio je na tome i bio
toliko uspješan da je na kraju postao glavni Michaelov plesni rival!)
Nakon napornih nastupa vikendom, Jacksoni bi se u ponedjeljak u pet
ujutro kombijem marke Volkswagen vratili u Ulicu Jackson 2300. Joseph
bi po dolasku poljubio Katherine u nos i dječački se nasmijao: "Kako
si, Katie?" pitao bi je. Katherine ništa nije toliko veselilo kao izraz
prave sreće na suprugovu licu nakon uspješnog putovanja s momcima. Svi
bi je sinovi izgrlili. Onda bi nekoliko sati odspavali dok je Katherine
raspakiravala torbe i pripremala im obilan doručak, prije nego što bi
Joseph otišao na posao, a dječaci s braćom i sestrama u školu.
Iako je bila oduševljena uspjehom sinova, Katherine je bila uznemirena
zbog promjene obiteljskih prioriteta. Naglasak više nije bio samo na
stvaranju glazbe zbog užitka nego i na zaradi. Činilo se da je zarada
opravdavala sve veće i veće novčane apetite. Kako je bila Jehovina
svjedokinja, Katherine je od novca više cijenila dobra djela. Zato ju
je zabrinjavalo oduševljenje dječaka kad bi se nakon koncerta vratili
džepova punih sitnog novca. "Zapamtite, to nije važno", govorila bi im.
Ali koje bi joj dijete povjerovalo, pogotovo kad ih je i sama poticala
da pobjeđuju na natjecanjima i tako zarade još više novca?
The Jackson Five ime su dobili u neuglednom trgovačkom centru u Garyju.
"Razgovarao sam s jednom ženom, manekenkom Evelyn Leathy", rekao mi je
Joseph jednom prilikom. "Dječaci su nastupali u robnoj kući, a ona mi
je poslije nastupa rekla: 'Josephe, mislim da ime The Jackson Brothers
zvuči staromodno, poput Mills Brothersa. Zašto ih ne bi jednostavno
nazvao The Jackson Five?' Dobro je zvučalo — The Jackson Five. Tako smo
ih nadalje i zvali. The Jackson Five."
Uskoro je grupa vikendima sve češće nastupala izvan grada. Joseph je na
vrh obiteljskog kombija postavio nosače za opremu prije nego što su
krenuli na nastupe po takozvanom "Chitlin' Circuitu" (Okrugu
iznutrica): uključivao je kazališta s 2000 sjedala u siromašnim
četvrtima u središtima gradova poput Clevelanda u Ohiju, Baltimorea u
Marylandu i Washingtona. Tijekom programa nastupilo bi mnogo izvođača i
svi su se marljivo natjecali za naklonost publike. Katkad bi nastupili
i uspješni izvođači poput Four Topsa, ali u većini slučajeva nastupale
su nepoznate grupe poput Jackson Fivea. Na taj su način izvođači u
usponu dobili priliku učiti od onih iskusnih. Nakon nastupa Michaelova
bi braća otišla svojim putem, a Michael bi ostao pogledati druge
izvođače. Kad bi netko tražio osmogodišnjeg Michaela, znao bi gdje ga
može pronaći. Bio je iza pozornice, promatrao, učio i, kako sam kaže,
"pamtio svaki korak, pokret, izvijanje, okret, trzaj zdjelicom, svaku
emociju. Bila mi je to najbolja poduka."
Nije prošlo dugo, a Michael je već počeo oponašati pokrete i izvedbu
22
najboljih s kojima je dijelio pozornicu, poput Jamesa Browna, čiji je
nastup svaki put iznova upijao. (Diana Ross činila je istu stvar prije
nego što su se The Supremes proslavile. Upijala je djeliće nastupa svih
iz Motownove revije!)
"James Brown me naučio nekoliko stvari koje izvodi na pozornici",
Michael je rekao 1970. "Prije nekoliko godina naučio me kako baciti
mikrofon pa ga uhvatiti prije nego što padne na pod pozornice. Savladao
sam to već za tridesetak minuta. Izgleda teško, ali lako je. Još bih
htio i cipele od lakirane kože kao one koje nosi James Brown, ali ne
izrađuju ih u dječjim veličinama."
The Jackson Five tri su uzastopna tjedna pobjeđivali na amaterskom
natjecanju u čikaškom kazalištu Regal. Za obitelj je to bio izniman
trijumf. Dječaci su postajali sve iskusniji i uvježbaniji, a njihov
glavni pjevač Michael sve sigurniji u nastupu i sve profesionalniji.
Nastupili su u St. Louisu, Kansas Cityju, Bostonu, Milwaukeeju i
Philadelphiji. Ne samo da su nastupali prije Temptationsa, Emotionsa,
O'Jaysa, Jackieja Wilsona, Sama i Davea i Bobbyja Taylora i Vancouversa
nego su se i družili s njima i iz prve ruke učili što mogu očekivati od
svijeta šoubiznisa.
Prije jednog natjecanja jedan je izvođač rekao drugom da se čuva
Jackson Fivea jer "su za glavnog pjevača uzeli patuljka". Kad je to
načuo Jackie, nije se mogao prestati smijati.
Čuvši to, Michael je bio povrijeđen. "Nisam kriv što sam najmanji",
rekao je plačući.
Joseph ga je povukao sebi. "Slušaj, Michaele", rekao mu je klečeći kako
bi ga gledao u oči. "Moraš biti ponosan što drugi natjecatelji govore o
tebi", rekao je blagog glasa. "To znači da si na pravom putu. To je
dobro."
"Ali ne sviđa mi se to", Michael mu je odgovorio. "Rugaju mi se."
Joseph je poljubio sina u tjeme, što je za njega bio rijedak trenutak
nježnosti. "Ovo je tek početak, Mike", rekao je osmjehujući se.
"Navikni se."
U kolovozu 1967. The Jackson Five nastupili su u slavnoj harlemskoj
dvorani Apollo na svjetski poznatom amaterskom natjecanju. Većina
mladih crnačkih izvođača u to je vrijeme sanjala o nastupu u Apollu. U
svojoj knjizi Showtime at the Apollo Ted Fox rekao je da "[Apollo] nije
bio samo najbolja crnačka dvorana nego sjajno mjesto za sazrijevanje —
emocionalno, profesionalno, društveno i politički". Joseph i njegov
bliski prijatelj Jack Richardson odvezli su momke u New York u
obiteljskom Volkswagenu. U ovo je doba Jackie imao šesnaest godina,
Tito trinaest, Jermaine dvanaest, Marlon deset, a Michael je netom
napunio devet. Braća su ušla u takozvani Superdog Contest (Natjecanje
najboljih), kategoriju koja nosi pobjedu prestižniju od pobjeda u
drugim kategorijama.
23
Michael mi je jednom rekao: "Najteže je bilo svirati u Apollu. Ako si
ondje osvojio publiku, značilo je da si ih zbilja osvojio. Ako im se ne
bi svidio, gađali bi te hranom i koječime. Ali znaš što? Nismo se
bojali. Znali smo da smo dobri. Tada smo bili nevjerojatno
samouvjereni. Na drugim smo nastupima držali publiku u šaci. Stajao bih
na pozornici, pogledao Jermainea i namignuli bismo jedan drugom jer smo
znali da smo dobri. Mislim, morali smo tako razmišljati da bismo se
uopće popeli na pozornicu i iskušali sreću, znaš? Osim toga, Joseph ne
bi tolerirao drukčiji stav. Željeli smo mu ugoditi. Mislim, ta nam je
pobjeda bila važna kao i sve druge."
Iza pozornice u Apollu The Jackson Five našli su malu cjepanicu na
postolju. Navodno je bila komad legendarnog Stabla nade.
Legenda kaže da je Stablo nade raslo ispred kluba Connie's Inn u kojem
je Louis Armstrong nastupio u slavnoj harlemskoj izvedbi mjuzikla Hot
Chocolates Fatsa Wallera. Tijekom godina stotine izvođača stajale bi
ispod stabla i dodirivale ga za sreću. To je postala tradicija. Kad se
tijekom cestovnih radova u New Yorku proširivala Sedma avenija, stablo
je iščupano. Međutim, Bill 'Bojangles' Robinson uspio je dogovoriti da
Stablo nade — on mu je nadjenuo ime — presade na ulični otok u Sedmoj
aveniji, južno od 132. ulice. Na kraju je stablo ipak posječeno. Nitko
se ne sjeća zbog čega. Sve što je ostalo natpis je pokraj posljednjeg
mjesta na kojem je raslo. Malena cjepanica Stabla nade postavljena je
na postolje iza pozornice u dvorani Apollo. Postala je tradicija da
izvođač koji prvi put nastupa dirne cjepanicu prije izlaska na
pozornicu, čime bi si osigurao da će ga pratiti sreća. Na taj bi se
način pridružio crnačkim izvođačima koji su se borili za ostvarenje
snova i poštovanje, koji su platili dug i na kraju trijumfirali,
oblikujući američku popularnu kulturu na čast svojoj rasi i naslijeđu.
Postolje je bilo postavljeno sa strane pozornice kako bi gledatelji
mogli vidjeti kako izvođači dodiruju cjepanicu. Bila je srijeda navečer
i The Jackson Five nastupali su uz Impressionse, u to vrijeme jedan od
najpopularnijih vokalnih sastava. Jedan od utemeljitelja grupe, Fred
Cash, rekao mi je da je devetogodišnjem Michaelu prije nastupa ispričao
legendu o stablu. "Zbilja?" Michael je pitao Freda razrogačenih očiju.
"Ideš! Pa to je sjajno. Sviđa mi se. Sigurno djeluje."
"Hej, dečki, jeste li znali ono o stablu?" Michael je pitao braću. "Ako
ga dodirnete, pratit će nas sreća."
"Ma kakvi. Ja ne vjerujem u sreću", Tito je odgovorio kamenog lica.
"Ali ja vjerujem", odvratio mu je Michael. "Volio bih cjepanicu
ponijeti kući. Tako bi me uvijek pratila sreća."
"Dame i gospodo", rekao je najavljivač dok su se momci iza pozornice
pokušavali koncentrirati, "evo ih, The Jackson Five."
24
Upalila su se svjetla. Došao je trenutak da The Jackson Five zauzmu
svoje zasluženo mjesto u povijesti. Joseph je ponosno promatrao dok su
njegovi sinovi, jedan po jedan, dodirivali pločicu s natpisom na
cjepanici Stabla nade. Prvo Jackie, onda Tito, Jermaine, Marlon,
Michael i naposljetku 'rođak' Johnny. Grupa je uz pljesak publike
istrčala na pozornicu. Michael je posljednji stao pod svjetla. Otrčao
je kako bi još jednom dodirnuo Stablo nade... Tek toliko da bude posve
siguran. Sigurno je djelovalo jer su momci pobijedili na natjecanju.
Oduševljena reakcija publike zapečatila je pobjedu.
«3
"Moja sirota obitelj"
Još od pubertetskih dana javnost je špekulirala o privatnom životu
Michaela Jacksona. Je li heteroseksualan, homoseksualan ili aseksualan?
Zadivljujuće je kako je seksualna opredijeljenost izvođača koji na
pozornici toliko zrači seksualnošću oduvijek bila zagonetka.
U ranoj je dobi Michael bio okružen različitim saznanjima o
seksualnosti. Katherineina je poruka bila glasna i jasna; s obzirom na
to da je bila Jehovina svjedokinja, požuda mišlju ili djelom smatrala
se grešnom. U Prvoj poslanici Korinćanima 6,9 stoji da nepravednici —
"ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni
oskvrnitelji dječaka" — neće baštiniti kraljevstvo Božje. Fizička
intimnost morala je pričekati brak.
Joseph nije u potpunosti prihvatio vjeru kao Katherine, a dječaci su
više upijali primjere iz njegovih djela nego iz njegovih riječi. U
ranim danima grupe vodio ih je u sumnjive klubove i striptiz-barove.
Iako je inače bio strog, ondje im je davao više slobode i dopustio
devetogodišnjem Michaelu da stoji u pozadini i promatra kako muška
publika pohotno gleda i zviždi dok se zamamne žene na pozornici skidaju
do gola. Jednom je Michael promatrao kako je bujna striptizeta skinula
sve osim donjeg rublja. Zatim je u 'pravom' trenutku iz grudnjaka
izvadila dvije naranče i skinula periku, otkrivši da je 'ona' zapravo
on.
Kad su momci nastupali u Peppermint Loungeu u Chicagu, otkrili su da u
garderobi postoji rupa u zidu kroz koju su jasno vidjeli u žensku
kupaonicu. Naizmjence su gledali. "Naučili smo sve što se dalo naučiti
o ženama", prisjeća se Marlon. (Nekoliko godina poslije, kad su
nastupali u Londonu, trinaestogodišnji Michael i četrnaestogodišnji
Marlon otkrili su rupu koja je gledala u susjednu garderobu u kojoj je
bila kazališna zvijezda Carol
25
Charming. "Gle, gola je!" Marlon je uzbuđeno rekao gledajući kroz rupu.
"Ne mogu gledati", uzbunio se Michael. "Ali gola je", Marlon se
oduševio. "Carol Channing je gola." Michael je na brzaka bacio pogled.
"Uh", uzdahnuo je. "Zbilja je gola.")
Sa sigurnošću možemo zaključiti da su ovakva iskustva utjecala na
Michaelov daljnji život. S devet godina nije bio psihološki spreman u
potpunosti razumjeti seksualnu stimulaciju kao što je striptiz. Sigurno
je bio zbunjen: majčin svjetonazor bio je previše krut, a očev previše
promiskuitetan.
Jedna od pjesama koju su The Jackson Five izvodili na početku karijere
bila je "Skinny Legs and All" Joea Texa. Kao dio nastupa, Joseph je
tjerao mladog Michaela da se spusti među publiku, zadiže ženama suknje
i viri pod njih. Bez obzira na to koliko je Michaela bilo sram zbog
toga, na svakom je nastupu kolutao očima i vragolasto se smješkao. Znao
je da se to publici toliko sviđa da će nakon nastupa na pozornicu
baciti novac. Dječaci bi se pomamili za sitnišem. Nakon nastupa poput
ovog vratili bi se kući religioznoj majci koja bi ih ušuškala u krevet
i podsjetila na odlike dobrog Jehovinog svjedoka. Tek je mnogo godina
poslije saznala što se događalo u noćnim klubovima.
Dok su dječaci bili na nastupima, Katherine je ostajala kod kuće s
mlađom djecom. Njezina odsutnost dala je Josephu izliku da izlazi s
drugim ženama — većinom obožavateljicama grupe. Dječaci su znali da
otac iskorištava njihov dar kako bi spavao sa ženama. Marlon se
prisjeća da je otac dolazio u njihove hotelske sobe pod ruku vodeći
zamamne ljepotice. "Laku noć, momci", rekao bi. U krevetima i
pidžamama, promatrali su kako otac i njegove družice zatvaraju vrata za
sobom. Iz susjedne sobe čuli bi smijeh i razne zvukove. Joseph kao da
je želio da znaju što radi Katherine iza leđa. Gdje mu je pamet bila?
Tko bi to znao... U tridesetima je Joseph bio zagonetka i misterij, baš
kao što je to u istoj dobi postao i njegov sin Michael.
Neke su stvari kod Josepha bile jasne: bio je nesiguran čovjek koji je
loše prosuđivao. Nikada nije osjećao da ga obitelj u potpunosti
uvažava. Bez obzira na to do koje je mjere učinio sinove uspješnima i
popularnima ili koliko je dao ženi i kćerima, uvijek je osjećao da mu
ne iskazuju dovoljno zahvalnosti i poštovanja. Rijetko kad su mu davali
do znanja da ga vole. Među njima su trenuci nježnosti bili
neuobičajeni. Joseph je prestao biti osjećajan kad mu je jedini životni
cilj postao proslaviti sinove (doduše, nikada nije bio pretjerano
srdačan). Obitelj nije znala kako se povezati s njim, a on ih nije
razumio. Zato je od drugih tražio uvažavanje i potvrdu.
"Radio nam je podle stvari", Michael mi je jednom rekao o ocu. Bio je
revoltiran onime što je Joseph radio u sobi s djevojkama. (Na pamet mi
padaju stihovi pjesme "Scream": "O, oče, molim te, imaj milosti jer to
neću podnijeti /Prestani me zajebavati!") Već u ranoj dobi Michael se
pitao kako je
26
Joseph mogao opetovano i bez srama zabijati Katherine nož u leda. I
nekoliko desetljeća poslije očevi su ga potezi zbunjivali. "Volio sam
Josepha", rekao je tijekom pauze u intervjuu s Martinom Bashirom.
Iznenada je zaplakao. "Istovremeno, mrzio sam ga zbog onoga što je
činio mojoj majci." Progutao je knedlu i pokušao savladati osjećaje.
"Moja sirota majka", rekao je. "Moja sirota obitelj", dodao je tužno.
"Moja sirota, sirota obitelj."
Sinovi nikad ne bi povrijedili Katherine i otkrili joj što otac radi na
putovanjima, ali nikada ga se ne bi usudili izdati. Opterećivalo ih je
što su morali lagati majci. "Naravno, Katherine nikada nije imala
ljubavnika. Bila je vjerna Josephu", prisjeća se Susie Jackson, supruga
bubnjara Johnnyja Jacksona. "Zbog toga su je djeca više voljela. Morali
su naučiti lagati majci i biti licemjerni. Pitala bi ih: 'Sto Joseph
radi dok vi nastupate?' 'Ništa', rekli bi. 'Izležava se.' Bila je to
istina, samo što se nije izležavao sam."
Dr. Carole Lieberman, psihologinja iz Los Angelesa, iako nije liječila
Michaela, naslućuje: "Očeva nevjera sigurno bi najviše pogodila
najmlađe dijete. [U ovom bi slučaju to bio Michael jer je bio najmlađi
član grupe izložen Josephovim aferama. Najmlađa braća, Randy i Janet,
tek su mnogo poslije saznali za očeve bračne prijevare.] Smatrao bi da
je prešućivanjem izdao majku najviše od svih. Naravno, to bi na njega
ostavilo traga. U ranoj je dobi naučio da je laganje dopušteno."
"Iako sam mlad", mali je Michael govorio u najavi pjesme Smokeyja
Robinsona "Who's Lovin' You", "razumijem tugu." Ova je rečenica bila
samo dio scenskog nastupa, a istina je bila drukčija i bolnija nego što
je itko u publici mogao znati.
Obitelj Jackson s dobrim je razlogom bila oduševljena golemim uspjehom
dječaka u dvorani Apollo: nastup je bio presudan za njihovu budućnost.
"Tako sam sretan da bih mogao odletjeti u Gary bez zrakoplova", Joseph
je rekao, široko se smiješeći. Ushićen zbog nastupa i ponosan zbog
želje dječaka da budu najbolji Joseph je odlučio i dalje raditi što god
je potrebno da bi obitelji osigurao uspjeh u teškom poslu punom
konkurencije. U čeličani Inland Steel počeo je raditi pola radnog
vremena kako bi se više posvetio karijeri sinova.
1968. Joseph je zarađivao samo 5100 dolara godišnje umjesto dotadašnjih
10.000. Odustao je od financijski relativno sigurnog posla i kockao se
s budućnošću obitelji. Ipak, kocka se isplatila. Dječaci su ubrzo
počeli zarađivati 600 dolara po nastupu. Zbog priljeva novca Katherine
i Joseph kupili su novi namještaj i prvi televizor u boji.
Oduševljeni uspjehom, Jacksoni su unapređivali nastup na svakodnevnim
27
probama koje su katkad bile emocionalno iscrpljujuće. Jednom je Joseph
pokušao nagovoriti Michaela da izvede plesni korak na određeni način i
naišao na otpor. Johnny Jackson tvrdi da je Joseph ošamario Michaela
tako da je ovaj pao na leđa.
"Učini to kako sam ti rekao, čuješ?" Joseph je vikao na
devetogodišnjaka.
Michael je počeo plakati, crvenog i bolnog obraza. "Neću", rekao je.
Joseph je ljutito piljio i iskoračio uzdignute ruke želeći ga ponovno
udariti.
Michael je brže-bolje ustao. "Ne udaraj me", upozorio je oca. "Ako me
ikada opet udariš, više neću pjevati. Ozbiljno ti govorim." Otac i sin
ljutito su zurili jedan u drugog. Činilo se da je Michael rekao čarobne
riječi jer se Joseph okrenuo i otišao, mrmljajući nešto o
"nezahvalniku".
Michael se prisjećao da je Joseph s godinama postao sve nasilniji. Bio
je to gorući problem njegovog djetinjstva: otac je bio nasilnik, a on
je s time morao živjeti. "Ako bi pogriješio tijekom probe, udario bi
te", Michael se prisjećao. "Remenom ili šibom. Jednom je iščupao žicu
od hladnjaka i izmlatio me njome, toliko je bio ljut na mene." Bio je
to opak, začarani krug — što ga je više tukao, Michael je postajao
ljući. Sto je postajao ljući, što se više opirao... otac ga je više
tukao. Batine su bile žestoke, česte i traumatizirajuće. "Pokušavao sam
mu uzvratiti", Michael se prisjećao. "Mahao sam šakama. Zato sam dobio
više udaraca nego sva moja braća zajedno. Uzvratio bih mu pa bi me
ubio, smoždio bi me."
Jednom je Michael zakasnio na probu. Ušao je u sobu, a Joseph mu je
prišao straga i gurnuo ga na hrpu glazbenih instrumenata. Michael je
pao na bubnjeve i jako se natukao. "Ovo će te naučiti da ne kasniš",
rekao je Joseph.
Rebbie se udaje
1968. kad je Michael gotovo napunio deset godina, Jacksoni su se
suočili s obiteljskom krizom. Osamnaestogodišnja Maureen zaljubila se u
Nathaniela Browna, predanog Jehovinog svjedoka. Objavila im je da se
želi udati i preseliti u Kentucky. Katherine je bila sretna zbog kćeri
i poticala je. U njezinim očima, kćerima ništa nije trebalo biti
važnije od toga da postanu žene i majke.
Međutim, Joseph se protivio braku. "To su zakuhale Maureen i njezina
majka", poslije je objašnjavao. "Nije me to veselilo."
28
Maureen (obitelj ju je nazivala Rebbie) je imala snažan glas pa se otac
nadao da će razmisliti o karijeri u šoubiznisu. Mislio je, ako se uda i
zasnuje obitelj, nikada se neće moći posvetiti svijetu zabave. Maureen
je u djetinjstvu pohađala satove plesa i klavira, ali glazbena karijera
nije ju zanimala. Ugodnost i sigurnost sretnog obiteljskog života bila
joj je draža od nesigurnog svijeta šoubiznisa.
Osim toga, Rebbie je htjela napustiti obiteljski dom. Unutar zidova
male kuće u ulici Jackson uvijek su divljale strasti — bilo da je riječ
o sreći nakon uspješno osvojenog natjecanja ili o tuzi nakon Josephova
zlostavljanja. Rebbie je željela pobjeći. Tko bi je mogao kriviti?
Vrijeme će pokazati da je njezin odlazak bio tek prva od takvih
obiteljskih kriza, jer se nekoliko djece odlučilo vjenčati u ranoj dobi
usprkos očevim željama, samo kako bi pobjegli od njega.
Svađa je trajala tjednima dok naposljetku Joseph nije popustio. Dobro,
Rebbie se može udati. Ipak, njegova je bila posljednja: nije je htio
otpratiti do oltara.
Prvi diskografski ugovor
Nakon pobjede na još jednom natjecanju za mlade talente, ovog puta u
srednjoj školi Beckman u Garyju, momke je zapazio Gordon Keith, vlasnik
male lokalne izdavačke kuće Steeltown Records. Odmah je s njima
potpisao diskografski ugovor s ograničenim ovlastima.
Bilo je nešto obećavajuće u zraku tog subotnjeg jutra kad je Joseph
odveo sinove u tonski studio Steeltown Recordsa. Odveli su ih u malu
komoru s velikim staklenim zidom. Michaelu su dali velike metalne
slušalice koje su mu visjele do polovine vrata. Braća su uključila
instrumente u pojačala. Imali su prateće pjevače i trubačku sekciju.
Napokon su okusili glazbenu industriju. Braća Jackson bila su
oduševljena — vidjelo im se to na mladim, ozarenim licima. Naravno, bio
je ovo velik dan i za Josepha. Prvu su pjesmu snimali nekoliko sati.
Nakon toga su navraćali nekoliko idućih subota kako bi nastavili
snimanje. Jedna je pjesma bila instrumentalna, a na ostalih je šest
Michael pjevao glavni vokal. Bilo je jasno da je on okosnica grupe i da
je jedinstven jer je u tako ranoj dobi našao pravi 'zvuk' i
nevjerojatno samopouzdanje.
1968. su za Steeltown izašla dva singla: "Big Boy" s pjesmom "You've
Changed" na B-strani i "We Don't Have To Be Over 21 (to Fall in Love)"
29
s pjesmom "Jam Session" na B-strani. Oba su singla bila osrednja i nisu
u najboljem svjetlu predstavila Michaelov glasovni potencijal, ali
momci su bili oduševljeni. Ipak, bili su im to prvi singlovi. Činilo se
da je u budućnosti sve moguće. Kakav je to bio trenutak za pamćenje kad
se cijela obitelj okupila oko radija kako bi čuli emitiranje prve
snimke! Michael je rekao da su tijekom emitiranja pjesme zapanjeni
sjedili u dnevnoj sobi. "A kad je završila, počeli smo se smijati i
grliti. Osjećali smo da smo uspjeli. Bio je to nevjerojatno razdoblje
za nas kao obitelj. Dok se prisjećam toga, još osjećam uzbuđenje."
Ben Brown, koji je tada bio visoko pozicionirani direktor u Steeltownu,
prisjeća se dana u ožujku 1968. kad su Jacksoni pozirali za službene
fotografije. "Nakon što je fotograf smjestio dječake, Michael se
udaljio, stao sa strane i nadurio", kaže Brown. "'Ovo neće izgledati
kao službena fotografija', Michael se potužio. 'Izgledat će kao
obiteljski portret'. 'Pa, popravi to', rekao je Joseph. Onda je Michael
presložio sve članove grupe, stao pred njih, kleknuo na jedno koljeno i
rekao: 'Hajde, fotografiraj'. Učinili smo to. I znate što? Fotografija
je bila sjajna. Odakle je znao kako trebaju izgledati službene
fotografije grupe? Bio je stara duša, kao da je u prošlom životu bio
superzvijezda."
U svibnju 1968. grupu su pozvali da opet nastupi u Apollu. Ovaj bi im
put platili nastup. Nastupali su iste večeri s Ettom James, Josephom
Simonom i još jednim obiteljskim sastavom, The Five Stairsteps and
Cubie — čiji je pjevač imao samo dvije godine. "Michael je bio marljiv
radnik", rekao je u intervjuu rhythm and blues pjevač Joseph Simon i
prizvao uspomene svih koji su ikada dijelili pozornicu s mladom
zvijezdom. "Čak sam sumnjao da je patuljak. Čuo sam da mu je otac bio
prepreden biznismen. Čuo sam da bi bez razmišljanja patuljka podvalio
kao dijete. Sjećam se, približio sam se Michaelu i pomislio: 'No dobro,
je li ovo patuljak ili ne?'"
'"Hej, čovječe, prestani buljiti, u redu?', rekao mi je."
"Sjećam se, bio je jako darovit", za Michaela je rekla Etta James. "Ali
istodobno pristojan i zainteresiran. Tijekom nastupa, dok sam pjevala
pjesmu "Teli Mama", primijetila sam da me iza pozornice promatra mali
crnac. Pomislila sam, 'tko je ovaj klinac? Odvlači mi pažnju'. Prišla
sam mu u pauzi između dvije pjesme, dok su ljudi pljeskali, i šapnula:
'Bježi, mali! Gubi se. Ometaš me. Gledaj iz publike.' Dobrano sam ga
uplašila. Imao je velike, smeđe oči, razrogačio ih je i pobjegao.
Deset minuta poslije, evo ga opet. Ovaj je put stajao ispred pozornice,
sa strane. Gledao me dok sam radila."
Nakon nastupa Etta je otišla u garderobu skinuti šminku, kad je začula
kucanje na vratima.
"Tko je?" pitala je.
ti t 33
Ja sam.
30
"Tkoya?"
"Michael", odgovorio je mladi glasić. "Michael Jackson." "Ne poznajem
nikakvog Michaela Jacksona", Etta je rekla. "Poznajete. Ja sam klinac
kojeg ste otjerali."
Etta, krupna crnkinja obojene plave kose i snažnog, prodornog glasa,
odškrinula je vrata, a pogled joj je pao na devetogodišnjaka koji je
zurio u nju velikim, znatiželjnim očima. "Sto 'oćeš, mali?" pitala je.
Michael je hrabro odgovorio: "Gđice James, otac mi je rekao da dođem
ovamo i ispričam vam se. Zao mi je, ali promatrao sam vas zato što ste
tako dobri. Nevjerojatno ste dobri. Kako to izvodite? Nikad nisam vidio
da ljudi tako plješću."
Etti je laskanje godilo pa se nasmiješila i potapšala dječaka po glavi.
"Uđi i sjedni pokraj mene", rekla je. "Naučit ću te nekim trikovima."
"Ne sjećam se što sam mu rekla", Etta se prisjeća, "ali sjećam se da
sam pomislila kad je odlazio: 'Eto, ovaj dječak želi učiti od
najboljih, jednog će dana on biti najbolji.'"
Dok je Joseph u dvorani Američkog udruženja glazbenika u New Yorku
ispunjavao formulare vezane uz nastup u Apollu, upoznao je mladog
bijelog odvjetnika Richarda Aronsa. Nakon što su kratko razgovarali
Joseph ga je zamolio da mu pomogne u menadžerskom poslu. Uživao je u
pomisli da ima bijelog asistenta, ali zbog toga se idućih godina
suočavao s problemima. Kao pomoćni menadžer, Arons je radio na
koncertnim angažmanima grupe dok je Joseph pokušavao zainteresirati
glazbenu industriju za svoje sinove. U jednom je trenutku pokušao
kontaktirati s Berryjem Gordyjem, predsjednikom diskografske kuće
Motown, i poslao mu kasetu s pjesmama braće Jackson. Međutim, nije
dobio odgovor ni od Gordyja ni od bilo kojeg drugog zaposlenika
Motowna.
1968., kad su The Jackson Five nastupili u dvorani Regal u Chicagu,
pjevačica Motowna Gladys Knight dogovorila je da nastupu prisustvuju
neki Motownovi menadžeri. Za grupu je u tom periodu postojao interes —
do Berryja je došao glas da su Jacksoni grupa u usponu — ali još nije
iskazao zanimanje za potpisivanje ugovora.
U srpnju 1968., kad je Jackie imao sedamnaest, Tito četrnaest, Jermaine
trinaest, Marlon deset, a Michael devet godina, grupa je nastupila u
čikaškom klubu High Chaparral prije grupe Bobby Taylor and The
Vancouvers. Nakon što je pogledao nastup Jacksona, Taylor je nazvao
Ralpha Seltzera, šefa Motownovog kreativnog i pravnog odjela i
predložio da grupi dopusti audiciju u Motownu.
"U meni je postojala sumnja", prisjeća se Ralph Seltzer. "Na stranu
umjetnički doseg, brinuo sam se jer su bili mladi pa nisam znao kako će
31
podnijeti fizičke i glasovne promjene koje će im se s vremenom
dogoditi. Ali Bobby je bio oduševljen njima pa sam naposljetku pristao
dovesti ih u Detroit."
Premda su Jacksoni trebali napustiti Chicago kako bi nastupili na
njujorškoj lokalnoj televiziji, Bobby Taylor uvjerio je Josepha da bi
umjesto toga momke trebao odvesti u Detroit na audiciju. Taylor je
dogovorio i snimanje nastupa. Ako nastup bude odličan, poslat će snimku
Berryju Gordyju u Los Angeles.
Poslije tog dana Katherine je nazvala u klub High Chaparral kako bi
razgovarala s mužem. Rečeno joj je da su Jacksoni otišli u
prijestolnicu automobilske industrije. "Detroit?" pitala je zbunjeno.
"Odustali su od nastupa na televiziji da bi otišli u Detroit? Zašto,
pobogu?"
"Zbog Motowna", rekao je glas s druge strane. "Otišli su u Motown."
Jacksoni potpisuju ugovor s Motownom
Bilo je 15 minuta do 10 sati, u jutro 23. srpnja 1968. kad se
obiteljski kombi Jacksona polako dokoturao na parkiralište ispred niza
malih, bijelih bungalova na adresi West Grand Boulevard broj 2648 u
Detroitu. Na natpisu iznad jedne kuće stajalo je: 'Hitsville USA'. Bila
je to zgrada Motown Recordsa odakle su potekli mnogi nezaboravni hit-
albumi. Do 1968. ova je tvrtka Berryja Gordyja Jr.-a ostavila
neizbrisiv trag u svijetu zabave. Gordy je u glazbenoj industriji bio
naprednjak, vizionar koji je mlade crne nade uzimao s ulica i pretvarao
ih u međunarodne superzvijezde. Neki od njih bili su The Supremes, The
Temptations, The Miracles, The Vandellas i The Marvelettes. Uspjeh
grupa i pojedinaca poput Stevieja Wondera, Marvina Gayea i Tammi
Terrell uvelike je bio rezultat njegove briljantne ideje da ih okruži
najdarovitijim autorima, producentima i aranžerima iz Detroita: Smokey
Robinson, Brian Holland, Lamont Dozier i Eddie Holland, Norman
Whitfield i Barrett Strong samo su neki od njih. U timskom radu s
izvođačima stvorili su originalni, zarazni glazbeni stil koji je prodao
milijune ploča. Zvao se 'Motown zvuk'.
Žilava ritmička sekcija, šarmantne teme i refreni i dosjetljivi
tekstovi krase pjesme kao što su "Where Did Our Love Go?", "I Can't
Help Myself", "Dancing in the Streets", "Please Mr Postman", "Stop! In
the Name of Love", "The Tracks of My Tears" i brojne druge koje ne samo
da su postale himne cijele generacije nego i simboli perioda američke
povijesti u kojem su nastale.
Berry Gordy bio je strog nadzornik koji je među grupama, kantautorima
32
i producentima poticao žestoku konkurenciju. Najveću kritiku upućivali
su mu autsajderi, a onda i njegovi izvođači, zbog potpune kontrole koju
im je nametao. Nitko od umjetnika nije znao koliko su novca donijeli
tvrtki i u pravilu bi ih obeshrabrivali da postavljaju takva pitanja.
Pjevali su i nastupali i to je sve što se od njih očekivalo. "Do 1979.
nijednom nisam dobila povrat poreza", rekla je Diana Ross koja je 1960.
potpisala ugovor s Gordyjem. "Berry je bio mentor jake osobnosti pa se
na njega bilo jednostavno osloniti. Međutim, u tom slučaju nisi
napredovao."
Joseph je čuo glasine o Motownu — na primjer, gluposti da su povezani s
manjom—i čuo je da neki glazbenici imaju problema s isplatama honorara.
Ipak, to mu nije bilo na umu kad je onog dana 1968. odveo sinove na
audiciju.
Joseph i Jack Richardson, bliski obiteljski prijatelj koji je putovao s
njima i bio road menadžer, sjedili su na prednjim sjedalima u kombiju
kad su se dovezli u Hitsville. Straga su se uz gomilu instrumenata,
pojačala i mikrofona stiskali mladi Jacksoni.
"Izađite i stanite u vrstu za pregled", naredio im je Joseph.
Mlađarija se izvukla van na sparnu detroitsku ulicu gdje su, poput
vojnika, stali u vrstu prema uzrastu: sedamnaestogodišnji Jackie,
četrnaestogodišnji Tito, trinaestogodišnji Jermaine, desetogodišnji
Marlon i devetogodišnji Michael. Grupi se pridružio i
sedamnaestogodišnji Johnny Jackson. Premda nisu bili u srodstvu, Joseph
se prema njemu odnosio kao prema sinu, a Johnny ga je slušao. "U redu",
Joseph je zarežao. "Deset je sati. Idemo. Prisjetite se svega što sam
vas naučio i držite jezik za zubima, osim dok pjevate i kad vam se
netko obrati. I sjetite se onog što vam uvijek govorim..." pogledao je
Jermainea.
"U životu si ili pobjednik ili gubitnik", rekao je Jermaine. "A moja
djeca nisu gubitnici."
"Bravo, momče", rekao je Joseph i potapšao ga po leđima.
U glavnoj ih je zgradi prvi dočekao elegantno odjeven crnac. Kad ih je
pitao može li im pomoći, Joseph je objasnio da su obitelj Jackson iz
Garyja i da imaju zakazanu audiciju. Čovjek je rekao da ih je očekivao.
"Ti si sigurno Michael", rekao je i pogledao najmanjeg člana. Onda je u
svakog od dječaka upro prstom i izgovorio mu ime. "A vi, gospodine, vi
ste zasigurno Joseph", rekao je dok se rukovao s glavom obitelji.
Dječaci su se u čudu pogledavali.
Uveli su obitelj u mali studio. Pri ulasku su primijetili čovjeka koji
je postavljao kameru na tronožac. Ispred male, uzdignute, drvene
platforme koja je služila kao pozornica nalazilo se deset preklopnih
stolaca.
Suzanne dePasse, umjetnička asistentica predsjednika Berryja Gordyja,
ušla je u studio u plavoj minisuknji i žutoj bluzi s volanima. Dok je
prilazila grupi kako bi se predstavila, lupetala je potpeticama. Bila
je privlačna
33
mlada crnkinja, srednje duge, mekane kose i vedrog, prijateljskog
osmijeha. Momcima se odmah svidjela.
Idući je došao Ralph Seltzer. Visoki bijelac u tamnom odjelu i s
konzervativnom kravatom, Seltzer je djelovao više zastrašujuće od S.
dePasse. Rukovao se s dječacima, pa onda s Josephom i Jackom.
"O vašoj smo grupi mnogo čuli", rekao je Josephu. "Gospodin Gordy nije
mogao doći, ali..."
"Gospodin Gordy nije ovdje?" pitao je Joseph, ne mogavši suspregnuti
razočaranje.
Kad mu je Seltzer objasnio da je Gordy u Los Angelesu, Joseph je
predložio da odgode audiciju do njegova povratka u Detroit. Želio je da
sinovi nastupe pred šefom, a ne pred njegovim potrčcima. Seltzer mu je
objasnio da će audiciju snimati i poslati je Gordyju na zapadnu obalu.
"Nakon toga će g. Gordy donijeti odluku", rekao je.
"Donijeti odluku", ponovio je Joseph, obraćajući se više samom sebi
nego Seltzeru.
"Da, tako je", rekao je Seltzer kimajući. "Nakon toga će g. Gordy
donijeti odluku."
"G. Gordy će donijeti odluku", Michael je ponovio Marlonu. "Sto to
znači?" prošaptao je Marlon. Michael je slegnuo ramenima.
Nakon što je u studio iz kombija unesena oprema i osposobljena za
svirku, ušlo je i osam zaposlenika tvrtke koji se nisu predstavili. U
rukama su nosili bilježnice. Michael je bio spreman progovoriti u
mikrofon, kad je iz kuta čuo smijuljenje i rečenicu: "To, 'Jackson
Jive"' (Jive je stari izraz iz slenga i znači glupariju) Zvučalo je kao
uvreda. Ralph Seltzer nakašljao se i pogledom presjekao osobu koja je
izrekla komentar.
"Prva pjesma koju ćemo izvesti je "I Got the Feeling" Jamesa Browna",
najavio je Michael. "Može? Idemo." Odbrojioje—"I jedan, i dva, i tri"-
nakon čega su Tito na gitari, Jermaine na basu i Johnny Jackson na
bubnjevima počeli svirati.
"Baby, baby, ba-ba. Baby, baby, ba-ba. Baby, baby, ba-ba"', Michael je
pjevao. Pravio je grimase i proizvodio zvukove imitirajući Jamesa
Browna. "Igot the fee-e-lin now. Good Gawwd almighty P' Klizao je po
podu, s jedne strane na drugu, poput Browna. "I feel gooood", vrisnuo
je u mikrofon sa zločestim izrazom na lišcu.
Suzanne dePasse i Ralph Seltzer nasmiješili su se jedno drugom i
kimnuli. Drugi menadžeri Motowna pazili su da sastav ne ispadne iz
ritma. Joseph je stajao u kutu, ruku prekriženih na prsima, i s
odobravanjem promatrao momke.
34
Kad su završili, nitko u publici nije zapljeskao. Umjesto toga, svi su
užurbano zapisivali u bilježnice.
Zbunjeni, momci su se međusobno pogledavali i pogledom tražili Josephov
savjet. On im je rukom pokazao da nastave s idućom pjesmom.
"Hvala. Hvala mnogo", rekao je Michael kao da pozdravlja pljesak.
Cijenimo to.
Nakon toga je predstavio članove grupe, kao što je to činio i na
koncertu, a zatim su zapjevali blues pjesmu "Tobacco Road".
Ni nakon nje nije bilo pljeska, nego samo zapisivanje u bilježnice.
"Iduća pjesma je jedna od Motownovih", najavio je Michael. Zastao je,
očekujući osmijehe odobravanja, kojih nije bilo. "Pjesma Smokeyja
Robinsona 'Who's Loving You'. Može? Idemo. I jedan, i dva, i tri..."
Bučno su završili pjesmu i pričekali reakciju zaposlenika Motowna. I
opet, svi su samo zapisivali. '"Jackson Jive', ha?" rekao je netko.
"Ovi dečki se ne glupiraju. Sjajni su."
Michael je sjajio i veselo zirkao.
Ralph Seltzer se nakašljao i ustao. "Želio bih zahvaliti momcima na
dolasku", rekao je. U njegovom se glasu nije moglo naslutiti što misli
o audiciji. Rukovao se s izvođačima, prišao Josephu i objasnio mu da će
ih tvrtka smjestiti u obližnji hotel. "Čut ćemo se", zaključio je
Seltzer, "za dva dana..."
"Kad g. Gordy donese odluku", rekao je Joseph, dovršavajući Seltzerovu
rečenicu. Nije zvučao oduševljeno. I momci su bili razočarani. Na
izlasku nitko nije prozborio ni riječ.
Dva dana poslije Berry Gordy pogledao je 16-milimetarsku crno-bijelu
snimku. Brzo je donio odluku. "Da, apsolutno, potpiši ugovor s
klincima", rekao je Ralphu Seltzeru. "Nevjerojatni su. Ne gubi ni
sekunde. Potpiši ugovor!"
26. srpnja 1968. Ralph Seltzer pozvao je Josepha na sastanak u Motownov
ured. Tijekom dvosatnog razgovora — dok su momci čekali u predvorju —
objasnio mu je da je Berry Gordy zainteresiran da s Jackson Fiveom
potpiše diskografski ugovor i u glavnim crtama objasnio kakav bi odnos
tvrtka željela razviti s momcima. Govorio je o "geniju Berryja Gordyja"
i Gordyjevim nadama da će The Jackson Five postati velike glazbene
zvijezde. "Klinci će biti slavni, slavni, slavni!" Seltzer je
oduševljeno govorio. Sada je bio mnogo srdačniji nego prilikom prvog
susreta. "Vjerujte mi, ako g. Gordy kaže da će biti slavni, bit će
slavni." Joseph se sigurno osjećao kao da sanja.
Onda je Seltzer Josephu pokazao Motownov standardni ugovor na devet
35
stranica. Josephu nije palo na pamet da je trebao doći u pratnji
nezavisnog pravnog predstavnika koji bi ga savjetovao u ovako važnoj
raspravi, a Seltzer mu ništa nije sugerirao.
"Berry nije htio da vanjski odvjetnici pregledavaju naše ugovore",
objasnio je Ralph Seltzer u jednom intervjuu, godinama nakon što se
razišao s Gordyjem. "Jednostavno, nije htio da vanjske sile utječu na
umjetnike. Oduvijek sam smatrao da bi bilo i više nego pošteno
dopustiti umjetnicima da odnesu ugovor kući i prouče ga. Berry mi je
rekao, ako ikojem umjetniku dopustim da ugovor odnese kući, neće ga
potpisati. Jednom sam to pokušao. Ispostavilo se da je imao pravo i
umjetnik nije htio potpisati ugovor. Berry je odlučio da je najbolje da
potencijalni potpisnici pročitaju ugovor u mom uredu i potpišu ga. Ako
im to nije odgovaralo, ne bi postali Motownovi izvođači. Vrlo
jednostavno."
Seltzer je počeo s pregovorima prvim člankom ugovora u kojem je stajalo
da se ugovor potpisuje na sedam godina.
"Ma samo malo", prekinuo ga je Joseph. "To je predugo."
Joseph je smatrao da trebaju potpisati ugovor samo na jednu godinu. Za
Motown je potpisivanje ugovora na tako kratak period bilo nečuveno.
Najkraći period na koji su potpisivali bilo je pet godina. Gordy je
smatrao da je toliko dovoljno da se umjetnik u potpunosti razvije i da
se tvrtki vrati uloženo.
Seltzer je uzeo telefon i nazvao Gordyja u Los Angeles. Objasnio mu je
u čemu je problem i predao slušalicu Josephu, koji nije poznavao
Berryja. Nakon kratkog razgovora Joseph je spustio slušalicu.
"Rekao je da će razmisliti", rekao je Seltzeru koji se znalački
smješkao. Nakon dvije minute zazvonio je telefon. Gordy je htio
razgovarati s Josephom. Rekao je da mu se čini da je osnovni problem u
povjerenju. Da Joseph zaista vjeruje u Gordyja i Motown, ne bi mu
smetalo da se djeca obvežu na sedam godina suradnje. Naposljetku, Gordy
je bio voljan platiti smještaj, snimanje, probe i sve ostalo. Međutim,
ako Joseph inzistira na promjeni klauzule, onda će je promijeniti "jer,
na kraju krajeva, želim najbolje za djecu", Gordy mu je objasnio.
Joseph se nasmiješio i Richardsonu pokazao uzdignute palce. Predao je
slušalicu Seltzeru koji je još kratko razgovarao s Berryjem. Onda je
stavio poziv na čekanje i u ured pozvao asistenta koji je zapisivao što
je Gordy rekao. Nakon nekih pet minuta, asistent se vratio s novom
klauzulom u kojoj je stajalo da grupa potpisuje ugovor s Motownom na
samo godinu dana. Joseph je sjajio od sreće. Pobijedio je Berryja u
strateškoj bitci.
Ralph Seltzer na brzaka mu je objasnio i ostale članke ugovora. Joseph
je kimnuo, a onda u ured pozvao momke.
36
"Dobili smo ga, momci", izjavio je.
"Čovječe, zakon!"
"Bit ćemo Motownovi!"
"Imamo ugovor!"
Počeli su skakutati i grliti se.
Seltzer je svakom od njih uručio ugovor. "Samo se potpišite na crtu,
dečki."
Pogledali su oca.
"Hajde, u redu je. Potpišite se."
Iako ni sinovi ni Joseph nisu pročitali ugovor (Seltzer mu je samo
prepričao što stoji u člancima), svi su se potpisali.
"Ovo je ugovor za vas, g. Jackson", rekao je Seltzer i dodao Josephu
komad papira. "Ugovor o roditeljskom pristanku u kojem stoji da ćete se
postarati da momci ispunjavaju stavke ugovora koji su potpisali."*
Joseph je potpisao ugovor.
"Pa, čestitam", rekao je Ralph Seltzer s osmijehom na licu, čvrsto se
rukujući s Josephom. "Dopustite da vam prvi zaželim dobrodošlicu u
Motown."
Idućih su se godina mnogi pitali zašto je Joseph Jackson dopustio
sinovima da potpišu ugovor s Motownom i zašto je sam potpisao dodatni
ugovor bez prethodnog čitanja. U sudskom sporu s Motownom, mnogo godina
poslije, Joseph je objasnio: "Ni ja ni sinovi nismo čitali ugovore jer
su nam ih predstavili sa stavom 'uzmi ili ostavi'. S obzirom na to da
su sinovi tek počinjali glazbenu karijeru, prihvatili smo ugovore jer
nam je Ralph Seltzer jamčio da su pogodni za nas."
Seltzer se nije složio i objasnio to na vrlo mutan način. "Ne sjećam se
da sam ikada rekao Josephu Jacksonu ili Jackson 5 da je ugovor koji im
nudi Motown dobar ugovor."
Nakon odlaska iz Seltzerova ureda Joseph je nazvao Richarda Aronsa,
čovjeka kojeg je unajmio da rješava pravne poslove i bude pomoćni
menadžer. Arons se prisjeća: "Joseph me nazvao i rekao da su potpisali
za Motown. U tom trenutku više nisam mogao ništa poduzeti."
Lako je shvatiti zašto je Joseph potpisao ugovor. Ipak je bila riječ o
Motownu! Međutim, u ugovoru je postojalo mnogo problematičnih članaka
koji će u budućnosti obitelji zadavati glavobolje.
Na primjer, u petom je članku stajalo da The Jackson 5 ne smiju snimiti
* 17. listopada 1969. i Katherine Jackson je potpisala sličan ugovor
dajući Motownu roditeljski pristanak. Čini se da nije pročitala ugovor
jer u njemu stoji da su ona i Joseph roditelji Johna Portera Jacksona —
Johnnyja Jacksona, bubnjara, s kojim nisu bili u rodu.
37
album ni za koju drugu diskografsku kuću, "ne prije isteka pet godina
od isteka ili prekida ovog ugovora". Bila je to standardna Motownova
klauzula koja se primjenjivala bez obzira na to je li ugovor potpisan
na sedam, pet ili, kao što je to bilo u slučaju Jacksona, jednu godinu.
Time je Gordyjev pristanak na Josephov uvjet postao beznačajan. The
Jackson Five još su šest godina bili vezani za Motown.
Nadalje, u trećem je članku stajalo da Motown u periodu od pet godina
nije obvezan snimiti album grupe ili ga promovirati, iako je ovaj
ugovor potpisan samo na jednu godinu! Stajale su tu i druge odredbe
koje bi Joseph možda doveo u pitanje da je pročitao ugovor: Motown je
mogao odabirati koje će pjesme grupa snimiti i svaku bi morali snimati
dok "ne bi postigle kvalitetu kojom je Motown zadovoljan". Međutim,
Motown "nije obvezan objaviti bilo kakvu snimku", što je značilo da,
iako je pjesma snimljena, ne mora biti javno objavljena. Grupi se
isplaćivalo 12,50 dolara po 'masteru', to jest, po gotovoj, snimljenoj
pjesmi. Ali da bi se pjesma smatrala masterom, morali su je najprije
objaviti. U suprotnom im ništa ne bi isplatili. Drugim riječima, mogli
su snimiti desetke pjesama i doživjeti da se objavi samo jedna za koju
bi bili plaćeni. Ostale bi pjesme bile samo gubitak vremena.
U ugovoru je stajalo da Jacksoni dobivaju 2,7 posto tantijema na osnovu
veleprodajne cijene, što je u 60-ima bila standardna stavka Motownovih
ugovora. Zapravo, prema ugovoru su momci dobivali šest posto od 90
posto veleprodajne cijene (umanjeno za poreze i pakiranje) od svakog
prodanog singla ili albuma. Isti je postotak vrijedio za Marvina Gayea
i Supremese. Doduše, Marvin kao samostalni izvođač nije morao dijeliti
postotak ni s kim, a The Supremes su ga morale dijeliti na tri djela.
Braća Jackson morala su ga dijeliti na pet dijelova. Drugim riječima,
Michael je dobivao samo petinu od šest posto od devedeset posto
veleprodajne cijene — nešto manje od pola penija za svaki singl i
0,0216 dolara (oko dva centa) od svakog objavljenog primjerka albuma
(izračun se zasniva na pretpostavljenoj veleprodajnoj cijeni od 0,375
dolara za singl i dva dolara za album).
Također, prema ugovoru je Motown morao platiti trošak aranžmana,
umnožavanja i studijske suradnike, kao i sve ostale troškove vezane uz
snimanje albuma, bez obzira na to hoće li objaviti pjesmu. Ove i ostale
troškove namirili bi od prodaje albuma. Na ove su se stavke žalili
mnogi Motownovi izvođači, a i Jackson 5 predstavljale su probleme.
Joseph nije mogao zamisliti da bi grupa snimila toliko pjesama koje ne
bi objavili. Ipak, to se dogodilo, jer su na kraju imali oko stotinu
neobjavljenih snimaka, zbog čega nikako nisu mogli zaraditi prodajom.
Prvo su morali otplatiti pjesme koje nikad nisu javno objavljene.
Također, ako je Michael ili netko drugi htio napustiti grupu, ne bi
smio
38
reći da je bio član Jackson 5 i "nema pravo dalje rabiti ime grupe u
bilo koju svrhu". Joseph to možda nije shvatio, ali ovo je mogao
postati velik problem. Na primjer, kad je Florence Ballard izbačena iz
Supremesa 1967., nije se smjela reklamirati kao bivša članica grupe.
Kad je kao samostalna izvodačica 1968. potpisala za ABC, u životopisu
je smjela napisati samo da je "bivša članica popularne ženske vokalne
grupe".
Motown je također smio, u bilo kojem trenutku, zamijeniti bilo kojeg
člana grupe osobom koju odabere. Drugim riječima, da je, na primjer,
Tito bio neposlušan, mogli su ga izbaciti iz grupe i zamijeniti drugom
osobom koju bi odabrao Motown, a ne Joseph.
Članak 16 nametao je još veća ograničenja. U njemu je stajalo da je
"Motown vlasnik svih prava, naziva i interesa naziva Jackson 5 i
Jackson Five". Drugim riječima, došli su u tvrtku kao The Jackson Five,
ali sigurno je neće napustili pod istim imenom. Kad su 1972. The
Supremes htjele napustiti Motown, slobodno su to mogle učiniti, ali
morale su promijeniti ime grupe. Odlučile su ostati.
U ugovoru s Motownom moglo je stajati i da je Joseph obvezan predati
Randyja i Janet tvrtki na raspolaganje, ako je tako Gordy poželio, i
Joseph se s tim mogao složiti. Važno je bilo samo da momci potpišu za
Motown, pod kojim god uvjetima.
26. srpnja 1968. sitnim, jedva čitkim rukopisom Michael je potpisao
ugovor: "Michael Joseph Jackson."*
"Život u holivudskom stilu"
27. rujna 1968. diskografska kuća Motown Records dogovorila je nastup
grupe The Jackson 5 na dobrotvornom koncertu na stadionu Gilroy u
Garyju u državi Indiani. Svrha je koncerta bila prikupiti sredstva za
gradonačelničku kampanju Richarda Hatchera. Na popisu izvođača taj su
dan bile Motownove uzdanice poput Gladys Knight i Pipsa, Shortyja Longa
i Bobbyja Talyora i Vancouversa. Koncert su otvorili The Jackson 5.
Narednih godina službena Motownova priča bit će da je baš ovdje Diana
Ross prvi put vidjela dječake, 'otkrila' ih i skrenula Gordyju
pozornost na njih. U stvarnosti, The Jackson 5
* Michaelov potpis ništa nije značio s obzirom na to da je s devet
godina bio maloljetan. Diskograf je potpisivanjem ugovora htio postići
da se on i braća osjećaju dijelom Motownove obitelji. Ispod Michaelova
potpisa potpisao se Joseph W. Jackson kao njegov staratelj.
39
već su bili potpisali za Motown. Štoviše, Diana Ross nije bila ni blizu
Garyja u to vrijeme. Bila je u Los Angelesu, na probama sa Supremesima.
Negdje oko Božića Berry Gordy organizirao je zabavu na imanju u
Detroitu koje je 1967. kupio za milijun dolara. (Iako se preselio na
zapadnu obalu, zadržao je kuću u Michiganu.) The Jackson 5 dobili su
poziv da nastupe na zabavi pred ostalim Motownovim izvođačima i drugim
Gordyjevim prijateljima. To je bila zaista velika stvar.
Gordyjeva vila trokatnica imala je plesnu dvoranu s mramornim podovima
i stupovima, olimpijski bazen, prostoriju za bilijar, dvoranu za
kuglanje s dvije staze, privatno kino odvojeno od glavne kuće tunelom i
pub koji je u potpunosti uređen materijalima uvezenima iz Engleske. Sve
su prostorije bile ukrašene zlatom, imale su freske na stropovima i
kristalne lustere. Skupa ulja na platnu, portreti članova obitelji i
prijatelja krasili su ulaz u kuću.
Ako su Jacksoni ikada prije i vidjeli ovakvo zdanje, bilo je to samo na
filmovima gdje su stanari takvih vila bili pripadnici kraljevskih
obitelji — bijelci. Joseph se sjeća kako se hodajući vilom pitao: "Žive
li i crnci ovako?" i u nevjerici kimao. "Ne mogu vjerovati da je ovakvo
što moguće." Gordy je slučajno čuo njegov komentar, stavio mu ruku na
rame i prišapnuo mu nešto zbog čega se Joseph osmjehnuo. Zatim su se
rukovali uz odobravanje i Gordy je poveo Josepha prema dnevnoj sobi.
"Reci mi, stari, što misliš o ovome?" pitao je Gordy zaustavivši se
ispred goleme slike na kojoj je prikazan odjeven kao Napoleon
Bonaparte. Dala ju je izraditi njegova sestra Esther.
"Isuse! Sto da kažem?" pitao se Joseph. "To si ti? Čovječe, ne mogu
vjerovati."
"Sviđa li ti se?" inzistirao je Gordy.
"Ja, ovaj... Ti, hm..." Joseph je samo zamuckivao. Baš u tom trenutku
Michael je dotrčao do njega i pitao: "Hej, tko je taj smiješni tip na
slici?"
Joseph je ustuknuo i ošinuo ga pogledom. Gordy se nasmiješio.
"Nikada neću zaboraviti tu noć", Michael će poslije govoriti. "Bilo je
služavki i batlera, i svi su bili vrlo ljubazni. Posvuda Motownove
zvijezde. Smokey Robinson bio je ondje. Ondje sam ga upoznao. Bili su
ondje i The Temptations, a mi smo izvodili neke njihove pjesme pa smo
imali veliku tremu. Pogledao sam prema publici i ugledao Dianu Ross.
Tada sam gotovo pukao od sreće."
Nakon nastupa Berry je upoznao dječake s Dianom. Izgledala je poput
kraljice u bijeloj, naboranoj, svilenoj haljini, kose skupljene na
potiljku.
"Htjela sam vam reći da sam zaista uživala, momci", rekla je dok se
rukovala s dječacima. "G. Gordy kaže mi da ćemo raditi zajedno."
"Hoćemo?" pitao je Michael.
40
"Da, hoćemo", rekla je Diana. Osmijeh joj je bio gotovo jednako
prekrasan kao dijamanti koje je nosila na ušima i oko vrata. Dodala je:
"Sto god mogu učiniti da vam pomognem, učinit ću."
"Gđice Ross, mi smo vam zaista zahvalni", jedva je promrmljao Joseph
Jackson. Inače tako slatkorječiv, te je večeri jedva nalazio riječi.
Dianin je osmijeh bio topao i iskren. Okrenula se prema Michaelu. "A
ti, ti si tako sladak." Uštipnula ga je za obraz, a Michael se
zarumenio.
Odmah nakon što su potpisali za Motown, Jacksoni su počeli snimati u
Motownovim studijima pod ravnateljskom palicom producenta Bobbyja
Taylora, čovjeka koji ih je zapravo otkrio u Chicagu. Idućih nekoliko
mjeseci radne su dane provodili u Garyju pohađajući nastavu, a vikende
— a često i cijele tjedne — u Detroitu, gdje su spavali na podu u
Taylorovom stanu. Snimili su petnaest pjesama, a većina od njih naći će
se na njihovim albumima. Taylor je poslije izjavio da za te termine u
studiju nije bio plaćen. "Naravno, volio bih da mi priznaju da sam
otkrio Jackson 5", rekao je, "ali priznanjem ne možete platiti račune."
(Jednog dana Berry Gordy i Bobby Taylor razgovarali su o dječacima i
Bobby je govorio kako je uzbuđen što sudjeluje u nastanku tako
uzbudljivog projekta kao što su The Jackson 5. Bobby se sjeća da mu je
Gordy tada rekao: "Taylore, da ti nešto kažem. Čim se obogate,
zaboravit će te.")
Idućih osam mjeseci pokazat će se vrlo napornima. Berry je smatrao da
The Jackson 5 još nisu spremni za objavljivanje singla, nije bio
zadovoljan niti jednom od pjesama koje su snimili. Nestrpljivost je u
obitelji stalno rasla, pogotovo kada su se uvjeti života u Garyju
dodatno pogoršali zbog uličnih bandi koje su harale susjedstvom. Joseph
je opljačkan na ulici, a jedan je od huligana Titu prijetio nožem.
Svaki dan obitelj bi čekala da netko — bilo tko — iz Motowna nazove i
kaže im koji će biti sljedeći potez.
11. ožujka 1969. ugovor s Motownom napokon je postao pravovaljan. Do
problema je došlo kada je Ralph Seltzer otkrio da su The Jackson 5
ugovorom još vezani za Steel town Records iako se Richard Aron trudio
osloboditi ih obveza prema tom ugovoru. Motown je morao isplatiti
odštetu Steeltownu, što se Gordyju nije nimalo svidjelo. Prema Ralphu
Seltzeru Motown je do tog trenutka već potrošio dodatnih trideset
tisuća dolara na Jackson 5, a taj iznos nije uključivao odštetu
Steeltownu. Gordy je htio što prije početi ubirati dobit od svog
ulaganja.
U kolovozu 1969., više od godinu dana nakon prve audicije, napokon je
stigao poziv iz Motowna. Gordy je želio da se Joseph, njegovih pet
sinova, Johnny Jackson i Ronny Rancifer presele u Los Angeles. Pohađat
će škole
41
na zapadnoj obali i snimati u novim studijima Motowna u Hollywoodu.
Iako Gordy nije bio oduševljen pjesmama koje je grupa snimila, mladi
Michael snažno ga se dojmio. "Michael je bio rođena zvijezda", reći će
poslije u jednom intervjuu. "Bio je pravi primjer osobe koja sve
razumije. U njemu sam prepoznao dubinu koja je bila toliko sveobuhvatna
da je to bilo nevjerojatno. Kada sam ga prvi put ugledao, vidio sam u
tom klincu nešto zaista posebno."
Joseph, Tito, Jack Richardson, bubnjar Johnny Jackson i klavijaturist
Ronny Rancifer odvezli su se u Los Angeles novim obiteljskim kombijem
Dodge Maxivan. Motown je platio zrakoplovne karte za Jackieja,
Jermainea, Marlona i Michaela, koji su doputovali nekoliko dana
poslije. Joseph je odlučio da neće seliti cijelu obitelj u Los Angeles
dok se ne uvjeri da ondje imaju sigurnu budućnost. Ipak je postojala
mogućnost da se Berry prevario, da grupa ne bude prihvaćena i da će
morati krenuti iznova. Stoga su Janet, Randy i LaToya ostali s
Katherine u Garyju.
Berry ih je smjestio u jedan od najjadnijih motela u Hollywoodu,
Tropicanu na bulevaru Santa Monica. Michael, Marlon i Jermaine dijelili
su jednu sobu, a Tito i Jackie drugu. Joseph je dobio svoju sobu na
istom katu. No obitelj nije mnogo boravila u sobama. Kako školska
godina još nije počela, većinu vremena provodili su u Motownovim
studijima u Hollywoodu uvježbavajući i snimajući pjesme.
Nakon nekog vremena Gordy ih je izvukao iz Tropicane i preselio u motel
Hollywood, preko puta srednje škole Hollywood i bliže sjedištu Motowna.
Taj je motel bio još neprikladniji za dječake — prostitutke i svodnici
ondje su obavljali svoje poslove. No Jacksonima ništa od toga nije
smetalo. A zašto i bi? Napokon su živjeli u Kaliforniji. Iako nisu na
svakom uglu sretali filmske zvijezde, čemu su se nadali, Los Angeles je
opet bio raj u usporedbi s Garyjem.
Mladim se Jacksonima sve činilo novim. Michael nikada prije dolaska u
Kaliforniju nije vidio pravu palmu. "A ovdje su rasle u svakoj ulici",
jednom se prisjetio. Kamo god bi pogledali, vidjeli bi skupe, luksuzne
automobile, a svi koji su ih vozili nosili su sunčane naočale. Čak i za
onih oblačnih jutara kada sunce nije izlazilo do podneva. Ustvari, kao
što će i mladi Jacksoni ubrzo otkriti, mnogi su nosili sunčane naočale
i noću. "Eto, to je život u holivudskom stilu!" komentirao je Joseph.
Jednog popodneva Berry je sazvao sastanak s dječacima u domu Diane
Ross. To je bio prvi put da su je dječaci vidjeli nakon koncerta koji
su održali u Berryjevu domu u Detroitu prethodne zime. Dianin dom možda
nije bio
42
ništa posebno prema holivudskim standardima — bila je u to vrijeme
neudana i živjela je u kući s tri spavaće sobe na holivudskim
brežuljcima te tražila novi, raskošniji dom u Beverly Hillsu. Ali kada
su mali Jacksoni i njihov otac usporedili njezin dom sa svojom kućom
veličine garaže u Garyju, nije im bilo lako obuzdati oduševljenje.
Michael se sjećao kako ih je Gordy posjeo u Dianinoj dnevnoj sobi da
ozbiljno razgovaraju. "Pobrinut ću se da postanete najveće zvijezde na
svijetu", rekao je. "Imat ćete tri uzastopna hita na prvim mjestima
ljestvica. O vama će pisati u povijesnim knjigama, djeco. Pripremite
se, sve to stiže."
Jacksoni su baš to i željeli čuti. Joseph je najviše od svega za svoju
djecu želio uspjeh, a sada se to činilo kao sigurna stvar. Rekao im je
da rade što god "gospodin Gordy" bude tražio od njih, bez pitanja.
Jednostavno rečeno, Joseph je bio očaran Berryjem. No u isto ga se
vrijeme i plašio. "To je čovjek, crnac, koji je zaradio milijune dolara
u šoubiznisu", govorio je. "Ako što naučim od njega, i ja ću uspjeti."
Kako se sastanak bližio kraju, u prostoriju je ušetala Diana Ross.
Izgledala je poput... pa, Diane Ross. Imala je crni satenski kostim s
kratkim hlačicama, raspuštenu bujnu kosu i velike, okrugle zlatne
naušnice. "Uvijek je izgledala poput božice", sjeća se Jermaine.
"Sjećam se da smo svi zinuli kada je tog dana ušla u dnevnu sobu." Iako
su je dječaci već prije upoznali, ponovno su ostali zadivljeni. Joseph
se pretrgnuo ne bi li ostavio što bolji dojam.
"Samo sam vam htjela reći, dječaci, da sam ovdje za vas", rekla je.
"Ako vam ikako mogu pomoći, nadam se da ćete mi se obratiti."
Jermaine se sjeća da mu se činila iskrenom. "Bilo je teško povjerovati
da je te riječi uputila nama", kaže. "Mislim, čime smo mi zaslužili
njezinu pomoć? Imali smo zaista ludu sreću."
Od događaja tog dana Jermaine se najbolje sjeća telegrama koji im je
Diana pokazala. "Ovo šaljem na adrese mnogo ljudi", objasnila je. U
telegramu je pisalo: "Pozdravite zajedno sa mnom sjajnu novu grupu,
Jackson 5, u ponedjeljak 11. kolovoza, od 18.30 do 21.30 u klubu Daisy,
na North Rodeo Driveu u Beverly Hillsu. Na zabavi će nastupiti The
Jackson 5 i osmogodišnja senzacija Michael Jackson, [u potpisu] Diana
Ross."
"Mislim da ste se zabunili", obratio joj se Michael. "Ja nemam osam
godina. Imam deset."
"Više nemaš", dodao je Berry uz osmijeh.
Objasnio je da je razlika stvar odnosa s javnošću. Uslijedio je kratak
razgovor s Michaelom u kojem su mu objasnili ponešto o umijeću odnosa s
javnošću. Usput su ga podsjetili da je, kada predstavnici medija
pitaju, Diana Ross njega i braću dovela u Motown. To mora dobro
zapamtiti jer, kako mu je Diana objasnila, "to je stvar vašeg imidža".
43
"Razumijem", odgovorio je Michael. "Ja imam osam godina, a nas je
otkrila velika gospođica Diana Ross."
"Razumiješ, dobro", rekla je Diana uz osmijeh. Snažno ga je zagrlila.
"Ti si tako sladak", dodala je još jednom.
Michael se poslije prisjećao: "Već vrlo rano shvatio sam da kada netko
kaže nešto neistinito o meni, to je laž. Ali kada netko kaže nešto
neistinito o mom imidžu, to je u redu. Tada to nije laž, tada su to
odnosi s javnošću."
11. kolovoza 1969. Diana Ross predstavila je svoje nove štićenike,
Jackson 5, uz ceremoniju i pompu kakve obično prate najveće holivudske
debije. Tri stotine Gordyjevih i Dianinih 'najbližih' prijatelja i
poslovnih suradnika naguralo se u popularni privatni klub Daisy u
Beverly Hillsu, a sve ih je osobno telegramom pozvala Diana Ross.
Stajali su i klicali dok su Michael Jackson i The Jackson 5 — kako ih
je najavila Diana — izvodili hitove Motownovih izvođača poput "Who's
Loving You" Smokeyja Robinsona i Disneyjeve klasike poput "Zip-a-dee-
do-dah". Dječaci su nosili ista svjetlozelena odijela preko zlatnih
košulja i odgovarajuće zelene čizme. Svaki je njihov pokret bio
pažljivo koreografiran i uvježban u skladu s profesionalnom tradicijom
Motowna. Razvalili su. Poslije nastupa svi nazočni dobili su službeni
Motownov izvještaj za javnost u kojemu je svaki od dječaka pomlađen za
dvije godine.
Pucajući od ponosa Berry je zatim najavio da će The Jackson 5 nastupiti
na koncertu Diane Ross i Supremesa u Forumu za pet dana, a zatim u
listopadu u televizijskoj emisiji The Hollywood Palace u kojoj će gošća
voditeljica biti Diana.
Dječaci su se zatim susreli s predstavnicima medija kojima ih je Diana
redom predstavljala. "Ovo je Michael. Nije li sladak? A ovo je
Jermaine. Nije li prekrasan? A ono ondje je Jackie. Pogledajte kako je
visok", i tako dalje.
Novinarka časopisa Soul Judy Spiegelman nije ih zaboravila. "Sjećam se
da me se odmah dojmila pristojnost i otvorenost tih mladića. Pa ipak su
oni bili tek djeca. Ali nije ih se dojmila sva ta pozornost."
Pauline Dunn, novinarka Sentinela, crnačkog lista iz Los Angelesa,
obratila se Michaelu.
"Kakav je osjećaj biti zvijezda, Michaele?" htjela je znati.
"Pa, da vam iskreno kažem, već sam se gotovo prestao nadati", Michael
je odgovorio uz širok osmijeh. Afro-frizuru pokrivao mu je crni
polucilindar. "Mislio sam da ću ostarjeti dok me ne otkriju." A zatim
je prigušenim, dramatičnim glasom zaključio: "Ali onda se pojavila
gospođica Diana Ross i spasila moju karijeru. Ona me otkrila."
"A koliko točno godina imaš?" pitala je.
Michael je pogledao Dianu koja je ponosno stajala iza njega i držala ga
za rame. Berry Gordy bio je u blizini.
44
"Osam", odgovorio je Michael.
"Mislila sam da si stariji. Da imaš negdje oko jedanaest", inzistirala
je znatiželjna novinarka.
"E, pa, nemam", odvratio je Michael. "Imam osam." "Ja sam čula..."
"Slušajte, mali ima osam godina. Dobro?" prekinuo ju je Berry.
"Sljedeće pitanje!"
"Sljedeće pitanje, molim!" ispravio gaje Michael. Nasmiješio se i
namignuo Pauline Dunn kao da joj želi reći: "Tako mi to ovdje radimo."
Stvaranje prvog hita grupe The Jackson 5
Rane 1970-e bile su najvažnije prijelazne godine za Motown Records
otkad se ta diskografska kuća ustoličila na poziciji najveće glazbene
sile. U to vrijeme, iako je tvrtka i dalje stvarala vrhunsku pop i
rhythm and blues glazbu, neke od njezinih najvećih zvijezda počele su
se žaliti na Motownovu metodu štancanja hitova kao na traci.
Sedamdesete su bile godine promjena, i društvenih i političkih, a ni
produkcija pop glazbe nije na njih ostala imuna. Kako bi održale korak
s vremenom, mnoge su diskografske kuće otpustile svoje kućne autore i
producente i počele sklapati ugovore s vrlo produktivnim kantautorima i
neovisnim grupama koje su same pisale i izvodile svoju glazbu. Berry
Gordy nije bio oduševljen tim trendom. Uvijek je odgovarao svoje
izvođače od ideje da sami pišu i produciraju svoje materijale jer, kako
se govorilo, nije htio s njima dijeliti zaradu od izdavanja glazbe, što
bi neminovno bio njihov sljedeći zahtjev. Radije je držao ergelu
vlastitih autora i producenata koji su imali ugovore s njegovom
izdavačkom kućom Jobete. I tako je, na kraju, veći dio novca ostajao u
Motownu.
Neki su od Motownovih izvođača ipak željeli više umjetničke slobode. Na
primjer Stevie Wonder i Marvin Gaye, koji su obojica smatrali da su
prerasli Motownov način stvaranja glazbe — pjevanje pjesama koje su za
njih pisali kućni autori i producenti. Vjerojatno su napokon shvatili
da su autori i producenti poput Smokeyja Robinsona i Normana Whitfielda
masno zarađivali na autorskim pravima a da nisu ni kapi znoja prolili
na napornim turnejama po četrdesetak gradova i javnim nastupima. Wonder
i Gaye tražili su od Berryja priliku da se samostalno izraze kao
tekstopisci i skladatelji i da,
45
sukladno tomu, učestvuju u raspodijeli autorskih tantijema.
Činjenica je da glazba nije bila glavni razlog odluke osnivača Motowna
Berryja Gordyja da preseli tvrtku iz Detroita u Los Angeles. Berry je
iščupao i preselio dvadeset godina staro korijenje iz Michigana zbog
istog cilja radi kojeg nadobudni maturanti i buntovne mlade ljepotice
svakodnevno sa svih strana svijeta hrle u Grad Anđela - filmskog
platna. Berry se htio ubaciti u filmsku industriju, a njegova štićenica
Diana Ross trebala mu je biti ulaznica u taj svijet. U planiranju
preseljenja na zapad Gordy je bio metodičan kao i uvijek. Tu je priliku
iskoristio za veliko čišćenje. Zaposlenici i izvođači koji su postali
teret ostat će u prijestolnici automobilske industrije, dok će oni
poželjni moći zadržati svoja radna mjesta, ali samo pod uvjetom da se
presele u Los Angeles.
Kada je Berry Gordy pogledao snimku audicije Jackson 5 u Detroitu,
odmah je shvatio da su mu dječaci došli u najboljem trenutku. Oni neće
samo otvoriti novu glazbenu eru Motowna, nego će to učiniti hitom koji
će im isporučiti Motownovi producenti. Ti klinci nisu željeli sami
pisati i producirati pjesme, oni su samo htjeli biti zvijezde. Za
Berryja je to sigurno bio déja vu. Kako je samo žalio za ne tako davnim
vremenima kada su Stevie i Marvin samo željeli pjevati, a ne i stvarati
svoje pjesme. Potpisivanje ugovora s grupom koja će stvaranje glazbe
prepustiti isključivo Motownu osigurat će bar još nekoliko godina
Motownovoj provjerenoj metodi. (No čak ni Gordy nije mogao predvidjeti
koliko će zapravo Jobete profitirati od njegova potpisivanja ugovora s
Jackson 5.)
Motownovu zapadnu podružnicu 1969. je vodio jedan od najboljih autora i
producenata u tvrtki. Kao ključan član Motownova producentskog tima
znanog kao Klan, Deke Richards bio je zaslužan za neke zaista sjajne
pjesme (poput "Love Child" grupe The Supremes). On i Berry bili su vrlo
prisni; Deke je čak imao posebnu telefonsku liniju isključivo za
Berryja, koji ga je u najranije doba dana mogao nazvati pun novih
ideja.
Deke je kao kreativni direktor zapadne podružnice Motowna bio zadužen
za stalno traženje obećavajućih mladih tekstopisaca, skladatelja i
izvođača koji bi nadopunili i osnažili popis zaposlenika tvrtke. Te
godine predstavili su mu dva mlada, darovita autora, Freddieja Perrena
i Foncea Mizella. Obojicu je smatrao vrlo sposobnima i jedva je čekao
uvesti ih u Motownovu obitelj.
Iduća tri mjeseca Deke Richards, Freddie Perren i Fonce Mizell radili
su na pjesmi nazvanoj "I Want To Be Free" za Gladys Knight i Pipse.
Ekipa je ušla u Motownove studije s vojskom darovitih glazbenika kako
bi snimili instrumental za "I Want To Be Free" koji je Perrenu ostao u
lijepom sjećanju kao "jedna od Motownovih najboljih instrumentalnih
izvedbi".
U međuvremenu Berry je pozvao Dekea na koncert Jackson 5 u klubu
46
Daisy, gdje ih je predstavila Diana Ross. Deke je ostao zadivljen.
Po Motownovim kuloarima šuškalo se da Bobby Taylor u isto vrijeme snima
s dječacima u studiju u Detroitu. Iako je Taylor producirao nekoliko
dobrih pjesama, svi su znali da medu njima nije bilo niti jednog hita.
Čim je Deke Berryju pustio instrumental za "I Want To Be Free", ovome
se on toliko svidio da je odmah predložio da ga prepuste Jacksonima.
"Preradi mi pjesmu kao da će je pjevati Frankie Lymon", rekao je Dekeu,
"pa ćemo vidjeti što će se dogoditi."
Deke se prisjetio: "Berry je neko vrijeme razmišljao nad pjesmom i imao
je nekoliko dobrih ideja. Postajao je sve uzbuđeniji. Ja sam želio da
se Berry uključi u rad. Počelo se to pretvarati u vrlo obećavajući
projekt za sve nas."
Deke je odlučio kreativni tim u sastavu Foncé Mizell, Freddie Perren,
on i Gordy nazvati Korporacija, čime je htio naglasiti demokratsku
premisu da se u poslu neće isticati ničiji prenapuhani ego i da će svi
dobiti pošten tretman. Sjeća se: "Nakon što smo završili osnovni
instrumental, trebalo je početi uvježbavati glasove koje ćemo snimiti
preko njega. Dječaci su došli u Berryjev dom i tada smo počeli
razgovarati s njima o pjesmi i graditi odnos. Idućih nekoliko tjedana
dječaci su provodili sate i sate radeći samo na toj pjesmi. Zaista se
naporno radilo. Na kraju je naziv pjesme promijenjen u 'I Want You
Back'."
"Najveći problem s Jackson 5 nije bila volja za radom", pripovijeda
Deke. "Problem je bio da ste njima morali biti ne samo producent nego i
fonetičar i učitelj engleskog. Bilo je zaista iscrpljujuće učiti ih
izgovarati riječi. Morali smo ponavljati riječ po riječ i bilo je
teško.
Osim s izgovorom Michael je imao problema i s naglašavanjem riječi i
držanjem tonova. Poput svakog djeteta ispuštao je riječi, gutao note
umjesto da ih drži. Razmišljao je o plesu ili nečemu drugome i ne bi
bio usredotočen na pravilno izgovaranje stihova. Tada bih mu morao
reći: 'Michaele, trebam te note, svaku pojedinu od njih.'
Ipak, kao pjevač bio je savršen. Sto se tiče tona i svega, bio je
sjajan. Zaista smo ga stavili pod velik pritisak. Jer kada god nađete
klinca koji tako dobro pjeva, samo mislite: 'Da, toliko je dobar da
želim da postane još bolji.' Mislio sam, ako je toliko dobar bez ikakve
poduke, zamisli tek koliko će biti sjajan kada ga izbrusimo."
"Sjećam se da je Deke Richards bio jedan od mojih prvih učitelja",
prisjeća se Michael Jackson. "Bože, koliko smo vremena potrošili na 'I
Want You Back'. Imao je zaista mnogo strpljenja sa mnom, sa svima nama.
Mislim da sam tu pjesmu snimio bar dvadeset puta. Nisam imao pojma
koliko snimanje može biti naporno. Sjećam se da sam znao zaspati za
mikrofonom. Pitao sam se hoćemo li ikada završiti. Baš kada bih
pomislio da smo gotovi, morali smo sve snimati ispočetka."
47
Zadnji dan snimanja pjesme "I Want You Back" produžio se do dva sata
ujutro. "To je sigurno bio najskuplji singl u dotadašnjoj povijesti
Motowna", dodao je Deke Richards. "Stajao nas je deset tisuća dolara. U
to su se vrijeme Motownovi singlovi snimali za otprilike dvije tisuće.
Mi smo do posljednjeg trenutka nešto dodavali i oduzimali. U originalu
je pjesma počinjala gitarskom dionicom, ali ja sam u posljednji
trenutak odlučio da želim da počne klavirskim glissandom. Natjerao sam
Freddieja i Foncea da se vrate u studio i prstima kliznu niz klavir na
početku pjesme."
2. listopada 1969. nakon završnog miksanja pjesme "I Want You Back"
Berry je pitao Dekea kako bi prema njemu trebalo potpisati izvođača na
omotu izdanja. "Jackson Five?" "Jackson Five featuring Michael
Jackson?" Deke je odgovorio da misli da grupu treba zvati jednostavno
The Jackson 5, i to pisano brojkom. Berry se složio. Josepha Jacksona
nitko nije ništa pitao. Zamislite kakve bi tenzije nastale u obitelji
Jackson da je Deke glasao za "Jackson Five featuring Michael Jackson"!
Michael odlazi živjeti s Dianom
1. listopada 1969., dok su zaposlenici Motowna selili Michaelova oca i
braću iz jednog hotela u drugi, odlučeno je da će Michael živjeti s
Dianom u njezinom domu na holivudskim brežuljcima. "Bila je to
promišljena odluka. Želio sam da bude s njom", objašnjava Berry Gordy.
"Ljudi misle da je slučajno završio ondje. Ali nije. Htio sam da ga
Diana pouči svemu što zna. Diana je vrlo utjecajna osoba. Znao sam da
će Michael nešto pokupiti samo ako bude uz nju. Rekla je da ju je
podsjetio na nju kada je imala jedanaest godina. Michael je bio
uzbuđen, darovit i sve ga je zanimalo, isti kao Diana kada sam je
upoznao. Ona je tada imala šesnaest godina.
Pitao sam je bi li joj to smetalo i rekla je da ne bi. Htjela ga je uza
sebe. Dobro joj je došlo da mora misliti i o nekomu drugom, ne samo o
sebi. To je bilo samo na četiri tjedna, tijekom listopada."
Koliko god da je željela pomoći, Diana je bila toliko okupirana
vlastitom karijerom da vjerojatno nije bila spremna za ulogu zamjenske
majke. Ipak, dala je sve od sebe, postupala s Michaelom kao s vlastitim
sinom i vezala se uza nj. Pa ipak, stil života u Dianinom domu bio je
sve ono što je Michaela majka učila da izbjegava kao zlo. Činilo se da
ondje ništa drugo nije bilo bitno osim šoubiznisa. "Postat ćeš velika,
velika zvijezda", podsjećala bi ga
48
Diana tijekom doručka. "A sada pojedi žitarice."
Iako je Diana cijeli listopad bila kod kuće, bila je vrlo zauzeta.
Spremala se napustiti Supremese i početi samostalnu karijeru. U isto
vrijeme, bila je u burnoj vezi s Berrvjem. Michael je, bez sumnje, čuo
mnogo njihovih svađa, a onda ih vjerojatno gledao kako se osmjehuju i
tepaju jedno drugome pred predstavnicima medija. Intenzivno je učio o
odnosima s javnošću u šoubiznisu, ali tek će vrijeme pokazati kako je
sve to utjecalo na njega.
Michael je tijekom dana pohađao nastavu, a navečer do kasno snimao u
studiju. No ipak se sjeća da je Diana u tjednima kada je živio s njom
nalazila vremena da ga poučava umjetnosti. "Izašli bismo sami nas dvoje
i otišli kupiti olovke i boje", sjeća se Michael vremena s Dianom u
svojoj autobiografiji. "Ako nismo crtali ili slikali, odlazili bismo u
muzeje."
Michaelova opčinjenost Dianom — neki će je poslije nazivati i opsesijom
— potrajat će godinama. Osim što mu je zamijenila majku koja je bila
tisućama kilometara daleko, bila je i uspješna izvođačica i Michael ju
je stalno proučavao. "Sjećam se da sam znao sjediti u kutu i promatrati
kako se kreće", rekao je o njoj. "Ona je bila umjetnost u pokretu. Jesi
li ikada primijetio kako pomiče ruke? Bio sam..." tražio je pravu
riječ, "očaran njome. Po cijele dane, kada ne bih uvježbavao svoje
pjesme, slušao bih njezine. Jedan dan gledao sam je kako vježba pred
ogledalom. Nije znala da je gledam. Proučavao sam je, kako se kreće,
kako pjeva, kakva jest. Poslije sam joj rekao: 'Želim biti isti kao ti,
Diana.' A ona je odgovorila: 'Samo ti budi to što jesi i postat ćeš
velika zvijezda.'"
Michael je kao jedanaestogodišnjak znao biti usamljen u Dianinu domu
kada je ona radila. Nedostajala mu je majka i stalno je s njom
razgovarao telefonom, gomilajući trošak na Dianinu računu.
Katherine nije bila zadovoljna Michaelovim životom u tom razdoblju,
otkrila je obiteljska prijateljica, žena koja je htjela ostati anonimna
jer joj se Katherine još uvijek povjerava. "Katie se zaista brinula
kako će stil života Diane Ross utjecati na njezina sina", rekla je
prijateljica. "Nije htjela da joj Diana i njezini prijatelji iz
šoubiznisa pokvare sina. Usto, nije mnogo znala o Diani. Znala je da je
zvijezda na glasu kao egoistična i zaokupljena samo sobom. Cijelo to
vrijeme koje nije bio s njom, Katie je mogla samo zamišljati što se
događa u Dianinu domu i kako se Michael nosi s time. A maštu je bilo
teško obuzdati. Neprestano se brinula, pitala se kakve će životne
vrijednosti Diana Ross prenijeti njezinu sinu."
Ono zbog čega je Katherine bilo možda još i teže, bilo je to što Diana
nije imala volje razgovarati s njom. Kada bi Katherine nazvala da vidi
kako je Michael, morala je razgovarati s nekim od članova posluge ako
njega nije bilo. Diana se najčešće ne bi javljala na telefon.
49
Ako se Katherine brinula da se u domu Diane Ross održavaju divlje
zabave, nije imala razloga. Diana je bila ozbiljna osoba, ne djevojka
željna zabava. Lijegala je rano kako bi ujutro mogla ustati na vrijeme
za brojne sastanke. Ako je išta prenijela Michaelu, onda su to radne
navike koje će mu kao mladiću samo pomoći. Htjela mu je biti primjer i
potrudila se da uvijek vidi samo njezinu najbolju stranu.
"Dobro sam je upoznao", rekao je Michael mnogo godina poslije. "Mnogo
me toga naučila svojim primjerom. Sjećam se da bi već rano ujutro
odlazila u studio, zatim se vraćala kući, probala kostime, održala
probu, ručala, odradila televizijsku emisiju i odspavala možda dva
sata. A onda opet u studio. Sjećam se da sam si mislio: 'Pa meni uopće
nije loše. Pogledaj nju. A ona je Diana Ross!'"
Uspjeh!
Zvjezdana slava čekala je grupu The Jackson 5 odmah iza ugla; doduše, s
pokojim zaobilaskom. Kada je "I Want You Back" objavljena u listopadu
1969., odmah je postala hit. Ušla je na Billboardovu ljestvicu Top 100
na broj 90. Motownov odjel promocije i prodaje morao je stalno
ohrabrivati radijske DJ-e da je puštaju i prodavaonice ploča da
stavljaju singl na police. A onda je, napokon, 31. siječnja dospjela na
prvo mjesto smijenivši hit B. J.-a Thomasa "Raindrops Keep Falling on
My Head".
Pjesmom "I Want You Back" Berry Gordy, Deke Richards, Fonce Mizell i
Freddie Perren uspješno su lansirali novu Motownovu senzaciju i
otvorili novo, uzbudljivo desetljeće u radu svoje diskografske kuće.
Napredan ali sladak i simpatičan Michael predvodio je stariju braću na
putu do srca, domova i radijskih prijamnika američke bijele srednje
klase. Veseli singl našao je svoje mjesto i na crnačkim ili rhythm and
blues ljestvicama.
Slijedeći formulu uspjeha grupe The Supremes u šezdesetima, The Jackson
5 ponudili su pristojan, neagresivan soul zvuk koji su kupci ploča svih
rasa mogli brzo prihvatiti i lako probaviti. Iako se ploča samo jedan
tjedan zadržala na broju jedan u Americi, prodana je u čudesnih
2,060.711 primjeraka u SAD-u i još četiri milijuna u svijetu. U
Ujedinjenom Kraljevstvu dosegnula je drugo mjesto i ostala na ljestvici
trinaest tjedana, a prodano je 250.000 primjeraka.
"Profesionalci su nam rekli da niti jedna grupa nikada nije imala bolji
početak od nas", rekao je Michael Jackson. "Nikada."
50
Čim je singl "I Want You Back" objavljen, The Jackson 5 promijenili su
imidž. Poznata Motownova škola šarma — satovi poduke koji su se
održavali u Detroitu i služili tome da klinci s ulice (poput
Temptationsa) nauče suvereno vladati scenom i svijetom šoubiznisa —
više nije postojala otkada se tvrtka preselila u Los Angeles. Gordy je
morao pronaći novu osobu koja će se pobrinuti za promjenu imidža
dječaka. Suzanne dePasse — predsjednica Motown Productionsa, podružnice
zadužene za proizvodnju televizijskog programa za Motownove izviđače —
preuzela je tu odgovornost. Stilisti su radili s njima s pomoću
profesionalnih modela kako bi pronašli najprikladniju frizuru i kostim
za svakog od članova grupe. Suzanne i dječaci zajedno su kupovali
najluđe kostime koje su mogli naći — neki od njih zaista su bili
strašni, kričavih boja i ludih uzoraka. Ali nekim čudom baš je to
funkcioniralo. Pa ipak su to bile sedamdesete.
18. listopada 1969. još je jedan važan datum za Jackson 5. Bio je to
njihov prvi nastup na državnoj televiziji, u emisiji The Hollywood
Palace koju je vodila Diana Ross. (I The Supremes su bile ondje, ali
Mary Wilson i Cindy Birdsong nisu baš dobile mnogo prostora te večeri.)
Iza scene Joseph je dječacima užurbano dijelio posljednje savjete, kao
što je uvijek činio prije nastupa. Michael se sjeća da je obično bilo
lako isključiti se kada je Joseph govorio, stalno je ponavljao iste
stvari. No te večeri Joseph je bio još napetiji, sjeća se Jack Lewis,
scenograf na ABC-u.
"Joe je hodao gore-dolje iza scene poput kakvog lava", sjeća se.
"Nimalo ne sumnjam da je imao veću tremu od djece. Dječaci su bili
uzbuđeni zbog prilike koja im je pružena. Diana Ross stalno je dolazila
iza scene i nasamo razgovarala s Michaelom. Često ga je tapšala po
glavi, što je Joeu išlo na živce."
Diana je nosila bijeli top na vezanje koji joj je otkrivao trbuh i
bijele hlače koje su isticale njezinu vretenastu figuru. Kosa joj je
bila skupljena u složenu punđu na vrhu glave, a dugačke srebrne
naušnice letjele su naprijed-natrag dok je plesala s Michaelom prije
početka emisije. "Hajde! Na koljena!" poticala ga je. "Ti si faca! Ti
si faca!" Michael se brzo okrenuo u stilu Jamesa Browna, zatim se
spustio na koljena i u hipu opet osovio na noge. "Ja sam faca", rekao
je kroz smijeh. "To si dobro rekla."
I Berry Gordy bio je iza scene. Prije nego što su trebali izaći,
povukao ih je na hrpu i na brzinu im nešto rekao. Kada je završio, Joe
je, osjetivši se izostavljenim, brzo učinio isto.
Čekajući iza zastora slušali su Dianinu najavu: "Večeras mi je veliko
zadovoljstvo predstaviti vam mladu zvijezdu koja se ovim poslom bavi
cijeli život. Surađuje s obitelji, a kada počne pjevati i plesati,
jednostavno obasja pozornicu."
51
U tom je trenutku na scenu izašao Sammy Davis Jr. Bio je to samo dio
skeča u kojem je on mislio da Diana najavljuje njega. No ona mu je
objasnila da je zapravo mislila na — i tada ih je najavila — "Michaela
Jacksona i Jackson 5".
Tada se zastor otvorio i na scenu su pjevajući pjesmu Slya Stonea "Sing
a Simple Song" izašli The Jackson 5. Dječaci su bili odjeveni u
identične kostime, iste one u kojima su debitirali u klubu Daisy:
bljedozeleni prsluci na dvostruko kopčanje s velikim kragnama,
odgovarajuće hlače širokih nogavica i čizme od brušene kože u istoj
boji. Košulje naboranih rukava bile su zlatne. (Dok su mnogi mislili da
je ove kostime kupio Motown, zapravo su ih kupili još Joseph i
Katherine u trgovini u Garyju.)
Dok su dječaci pjevali, Joseph Jackson i Berry Gordy počeli su žučnu
svađu iza scene, otkrio je scenograf Jack Lewis.
"Kakav 'Michael Jackson i The Jackson 5'?" Joseph je zahtijevao
objašnjenje. "Nitko mi ništa nije rekao. Nitko nije tražio moje
odobrenje."
Berry je samo slegnuo ramenima. "Nije tako pisalo na karticama",
objasnio je. "Diana je to sama ubacila. Takva je. Radi što joj se
prohtije. Već joj godinama pokušavam govoriti kako i što treba raditi",
rekao je blago se osmjehnuvši. "Ništa od toga."
"Ne sviđa mi se to", bjesnio je Joseph. "Dječaci su svi jednaki. Nećemo
izdvajati Michaela iz skupine. Samo ćemo stvoriti probleme."
"Vidi, Joe, očito je da je on zvijezda", rekao je Berry ne skidajući
pogled sa scene. "Daj! Pogledaj ga! Ti se šališ?"
"Ne. Oni su svi zvijezde", usprotivio se Joseph.
"Sad je ionako prekasno", rekao je Berry ponovno slegnuvši ramenima.
Zatim su obojica nastavili gledati nastup, Berry s velikim osmijehom na
licu, a Joseph kiselog izraza.
Kada su dječaci završili sa sljedeće dvije pjesme - "Can You Remember?"
i "I Want You Back" — Diana je povela dugotrajan pljesak. Ostavili su
dobar dojam, u to nije bilo sumnje.
Nakon emisije iza scene je nastupilo opće veselje. Dječaci su
oduševljeno klicali, tapšali se po leđima u znak odobravanja, skakali
od veselja i grlili se. Joseph je bio usred sveg tog veselja, uživajući
zajedno sa sinovima u slavodobitnom trenutku.
Diana je došla iza scene i odmah krenula prema Michaelu. "Tako se
ponosim tobom", oduševljeno je uzviknula. "Najbolji si! Najveći! Bit
ćeš velika, velika zvijezda." Silno se ponosila Michaelovim uspjehom.
Čovjek bi pomislio da mu je ona bila majka, a ne samo uzor u životu.
Zatim se okrenula od 'sina'.
"Hoće li mi netko donijeti ručnik?" pitala je ne obraćajući se nikome
određenom. Povisila je glas. "Trebao me čekati ručnik ovdje. Želim
ručnik! Gdje je? Bilo tko!"
52
"Ja ću vam ga donijeti, gđice Ross", ponudio se Michael. Nestao je na
trenutak i vratio se s mekanim bijelim ručnikom.
Diana se nasmiješila i uzela ručnik. "Hvala, Michaele", rekla je
potapšavši ga po tjemenu.
On se nasmiješio i otrčao.
Berry je prišao Diani i pred Jackom Lewisom je pitao: "Kakva je to
najava bila? Michael Jackson i The Jackson 5?"
Brišući ramena ručnikom Diana je ponosno pogledala Berryja i rekla: "To
sam sama dodala. Prilično dobro, zar ne?"
"I mislio sam si. Ali otac se jako naljutio", odvratio je Berry.
Diana ga je pogledala kao da mu želi reći da je glup što uopće mari za
to što 'otac' misli. "Pa što?" pitala je. "Evo, uzmi ovo", rekla je i
pružila mu ručnik kao da je jedan od njezinih pomoćnika, a ne
predsjednik njezine diskografske kuće. "Michaele! O, Michaele!" počela
je dozivati i otišla od njega. "Gdje je taj dječak?"
Još od Sammyja Davisa Jr.-a svijet nije vidio dijete-izvodača koje je
tako samouvjereno vladalo sobom na sceni kao Michael Jackson. I kao
pjevač i kao plesač, Michael je vladao scenom na način koji se činio
nadnaravnim. Kada su ga zaposlenici u Motownu čuli kako snima
melankoličnu blues pjesmu "Who's Loving You?" Smokeyja Robinsona, nisu
se mogli prestati pitati: "Gdje je on upoznao takve emocije?" Nije ih
morao upoznati, čini se da ih je jednostavno imao u sebi.
Producenti su se stalno čudili kako je Michael mogao između snimanja
igrati igre tipične za mladu djecu poput kartaških igara i skrivača, a
zatim stati za mikrofon i otpjevati pjesmu s tolikim rasponom emocija i
stavom stare duše kao da mu je srce bilo slomljeno već mnogo puta.
Jednako je zadivljujuća i činjenica da je Michael, osim što je slušao
probne snimke pjesama koje su pjevali profesionalni pjevači kako bi
naučio osnovnu melodiju i stalno ispravljao dikciju prema uputama Dekea
Richardsa, uglavnom u studiju bio prepušten sam sebi. Kada bi mu rekli
da mora zvučati kao odbijeni udvarač, nitko u studiju nije očekivao da
to i učini, da razumije kakve osjećaje donosi slomljeno srce. Kako su
to uopće i mogli očekivati? Pa on je imao samo jedanaest godina.
"Reći ću ti pravu istinu. Tih ranih dana uopće nisam imao pojma što
radim", Michael mi je jednom priznao. "Jednostavno sam pjevao. Nisam
znao kako. Nisam ništa kontrolirao. Jednostavno se oblikovalo. Ne znam
odakle je to dolazilo... ali jednostavno jest. U pola slučajeva nisam
ni znao o čemu pjevam, ali znao sam da te riječi nose neke osjećaje."
53
Producent Deke Richards znao je posjesti Michaela na kantu za smeće
kako bi mogao pjevati u viseći mikrofon iznad sebe. Jermaine i Jackie
stajali bi svaki s jedne Michaelove strane — Marlon i Tito u to su
vrijeme rijetko snimali prateće vokale jer nisu imali smisla za
višeglasje — a riječi pjesama stajale bi na stalku podignutom do razine
Michaelova lica. Iz kontrolne sobe Richards bi u studiju vidio samo
Jermainea i Jackieja i između njih jedan par tenisica kako se njišu sa
stranica kante za smeće.
Kada su Michael i njegova braća postali profesionalni izvođači,
postojalo je vjerojatno još milijun klinaca jednako nadarenih za ples.
Ono što je Michaela izdvajalo od plesača iz školskih dvorišta bila je
njegova izvedba, koju je usavršavao godinama, promatrajući zvijezde
rhythm and blues revija u kojima su on i braća sudjelovali. Mali je
imao oko za dobre stvari.
Na primjeru legendarnog soul pjevača Jackieja Wilsona Michael je naučio
važnost dramatike u nastupu. Rano je shvatio da će spuštanje na
koljeno, što je bila stara Wilsonova taktika, izmamiti povike
oduševljenja od publike. No najvećim dijelom mladi je Michael na djelu
izgledao kao revni student 'osnova Jamesa Browna'. Michael je od
samoprozvanog "najmarljivijeg čovjeka u šoubiznisu" naučio sve što je
mogao. Izvodio je Brownove špage i klizeće korake, a mikrofonom je
baratao odvažno baš poput Browna — trzajući stalak strastveno poput
kakvog pijanca koji hvata djevojku u kutu sale za bilijar u subotu
navečer.
Michael je od Jamesa Browna ukrao i poznati okret. Ipak, u ono vrijeme
okret nije izazivao ni približno tako dobru reakciju kod publike kao
Michaelova verzija jednog drugog plesnog koraka koji je Brown
popularizirao, tzv. Camel Walk. Kada je Michael počeo kliziti podijem u
emisiji American Bandstand tijekom prvog nastupa Jackson 5 u toj
emisiji, čak je i bijele tinejdžere u publici zahvatilo ludilo
uzbuđenja.
Od Diane Ross Michael je preuzeo ne samo osjećaj za stil nego i
poštovanje moći. Dianin je autoritet bio 'miran', osvajala je svojom
nazočnošću. Promatrao je kako ljudi reagiraju kada bi ušla u
prostoriju. Obožavali su je. Iskazivali joj posebno poštovanje. Imala
je posebnu moć. A to mu se sviđalo.
Michael je još nešto preuzeo od Diane: svoje rane povike. Rane
Michaelove snimke bile su gotovo uvijek naglašene pokojim uh, ne dugim
i lijenim uuuh, nego kratkim, poput povika. Diana je isti efekt često
rabila pjevajući sa Supremesima. Michael je uživao u njemu i pohranio
ga je u svoju bogatu zbirku elemenata preuzetih od uzora. A malom
Michaelu Jacksonu svaki je taj uh itekako pomogao.
Početkom studenog 1969. Berry Gordy unajmio je kuću za obitelj Jackson
na broju 1601. ulice Queens Road u Los Angelesu. Michael se odselio iz
54
Dianinog doma i pridružio se ocu i braći. Mjesec dana poslije obitelji
su se pridružili Katherine, LaToya, Janet i Randy. To im je bio prvi
put da su letjeli zrakoplovom, a karte je platio Motown.
Kada su stigli pred kuću, na travnjaku su ih već čekali dječaci.
Michael se prvi bacio majci u zagrljaj. "Kako si narastao!" uzviknula
je ona. Suze su joj klizile niz obraze dok je grlila sinove, jednog po
jednog. Zafrkant Jackie podignuo je Marlona i bacio ga u zrak. "Sad ja,
sad ja!" vrištala je trogodišnja Janet.
Katherine se sjeća da je, čim je ušla u kuću, dobro razgledala dnevnu
sobu. Bila je tako velika — dvostruko veća od njihove kuće u Garyju —
da je ostala bez riječi. "Nije kao u Garyju, to sigurno", rekao je
Joseph ponosno se smiješeći. Zatim joj je rekao da zatvori oči. Poveo
ju je prema stražnjem trijemu. "Dobro, sada možeš otvoriti oči", rekao
je.
Panorama Los Angelesa u sumrak prostirala se podno kuće na brežuljku, a
tisuće uličnih svjetala sjajile su poput zvijezda. Iznad je tamnoplavo,
vedro noćno nebo bilo puno zvijezda. "Ovako vjerojatno izgleda raj",
rekla je Katherine kada je napokon pronašla riječi. "Nikada nisam
vidjela nešto ovako lijepo."
"Sada ćeš ovo gledati svake večeri", rekao je Joseph. Bio je sretan što
je vidi, svoju ženu i partnericu. Ponekad je Katherineina tuga bila
toliko velika da je graničila s depresijom. Joseph je znao da je on za
to odgovoran. Pokušavao je ne misliti na to što joj čini, radije se
usredotočio na to što čini za nju — poput toga da joj je napokon mogao
pružiti nov i uzbudljiv život. Iako je Joseph znao flertovati s
drugima, uvijek je tvrdio da je Katherine Jackson bila jedina žena koju
je uistinu volio, a sve ostale bile su... usputna zanimacija. Joseph je
ponekad znao biti okrutan i beskrupulozan. Znao je biti sebičan. Kako
su godine prolazile, gledao je kako se Katherineina ljubav slama na
stijenama njegove očigledne nevjere i tvrdoglave ambicije. Pa ipak,
kada bi ostali sami, ono što su dijelili u tim intimnim trenucima bilo
je stvarno i snažno i održalo se sve do danas. U braku su već 60
godina.
Katherine se sjeća da ga je zamolila da je na trenutak ostavi samu iza
njezina novog doma. Stajala je ondje, među stablima naranča i cvjetnim
gredicama, obasjana spektakularnom svjetlošću. Joseph je uključio
sustav vanjskih zvučnika i mogla je čuti romantičnu glazbu kako tiho
svira u pozadini. Zrak je mirisao na jasmin. Bilo je čarobno.
"Lijepo je, zar ne?"
Katherine se okrenula na zvuk nepoznatog ženskog glasa, ali prije nego
što je ijedna od njih mogla išta reći, Michael je dotrčao do Katherine.
"Mama, ovo je ona. Ovo je Diana Ross", rekao je uzbuđeno. "Nije li
prelijepa? Nije li jednostavno prelijepa?"
55
Kada je poslije jednoj prijateljici prepričavala zgodu, Katherine je
rekla da je Diana bila vitka, mlada i privlačna, baš kao na ekranu.
Niska i popunjena Katherine bila je bolno svjesna toga koliko je
bezlično ona izgledala slavnoj pjevačici. Krenula je prema njoj
šepajući. Diana je klizila, kao da lebdi. Bila je topla i srdačna.
Njezine su velike, tamne oči sjajile kada je uzela Katherineinu ruku.
"Gospodo Jackson, tako mi je drago što smo se upoznale", rekla je.
"Vaša su mi djeca toliko pričala o vama. Oni su jednostavno sjajni."
Koliko god joj je bilo drago čuti kako hvali njezinu djecu, Katherine
se nije mogla prestati pitati zašto je Diana u kući, i kada je uopće
došla. Diana je očito osjetila njezina skrivena pitanja. "O, ma samo
sam došla u posjet", objasnila je. Srdačno je zagrlila Katherine i
poljubila je u obraz.
Katherine je zahvalila Diani na svemu što je učinila za njezine sinove,
pogotovo za Michaela, i rekla da je sretna što će ga sada moći opet
sama odgajati. "On treba svoju majku", rekla je odlučno. "Predugo me
nije bilo", dodala je zaključno. Na to se Dianin stav promijenio,
činilo se da joj je neugodno. "Drago mi je zbog vas", rekla je tiho.
Ostala je razočarana nakon tog suptilnog podsjetnika da više neće moći
toliko utjecati na malog Michaela. Uživala je u tome da mu glumi majku,
pa čak i na tako kratko vrijeme. Nedostajat će joj to. Bila je
usamljena, cijeli je život posvetila karijeri, još od petnaeste godine.
No uskoro će i ona dobiti djecu — tri djevojčice, a zatim još i dva
dječaka — i posvetit će im se jednako predano kao i karijeri. "Voljela
bih čavrljati", rekla je Katherine, "ali ne mogu jer sam jako zauzeta."
"Zar ne možete ostati bar na kavi?" ponudila je Katherine.
"Ne, ne mogu. Moram se požuriti. Sigurna sam da razumijete."
"O... naravno", rekla je Katherine.
Diana se okrenula bez riječi i otišla u noć.
"Bok", Michael je viknuo za njom, ali Diana nije odgovorila. Katherine
je zagrlila Michaela. Zatim, i ne okrenuvši se prema gradu koji je
oduzimao dah, majka i sin su, držeći se za ruke, ušli u kuću u kojoj će
početi novi život.
56
DRUGI DIO
>
"ABC" i "The Love You Save"
Krajem 1969. Michael Jackson ponovno je živio s majkom i bio zaigran,
energičan i sretan jedanaestogodišnjak. "Sad samo želim vidjeti koliko
daleko možemo dogurati kao obitelj", rekao je novinarki časopisa Soul
Judy Spiegelman. "Volim šoubiznis, Hollywood i sve to. Sve ono što
ljudi poput Berryja Gordyja čine za dobar imidž izvođača. Jako sam
uzbuđen zbog svega toga."
U prosincu je diskografska kuća Motown Records izdala prvi album braće
Jackson, Diana Ross Presents The Jackson 5. Album će se prodati u
629.363 primjerka, što je sjajan rezultat za debitantski album. U
Velikoj Britaniji dosegnuo je broj šesnaest i četiri tjedna ostao na
ljestvici Top 100. "Iskrenost je za mene uvijek bila vrlo posebna
riječ, posebna ideja", Diana Ross napisala je na košuljici ploče. "Kada
razmišljam što meni znači iskrenost, razmišljam o otkrivanju,
izravnosti, otvorenosti... To su sve za mene i The Jackson 5 — petorica
braće iz obitelji Jackson koju sam otkrila u Garyju u Indiani. Nadareni
su za glazbu", zaključila je Diana. "Ali iznad svega iskreni."
Michael je pročitao natpise na omotu albuma prije nego što je otišao u
tisak u jednom od Motownovih ureda pod budnim okom braće i jednog
nezavisnog promotora.
"Nisu nam dali ni da sviramo svoje instrumente", gunđao je Tito. "A na
slici ih držimo kao da smo ih svirali. To nije u redu." Titu i
Jermaineu nisu dopustili da sviraju bas i gitaru tijekom snimanja
albuma zato što je Berry mislio da nisu spremni za rad u studiju. Sve
je instrumentalne dionice snimio tim Motownovih vrhunskih glazbenika
prije nego što su braća uopće ušla u studio. Momci su zatim morali
naučiti dionice i što bolje ponoviti ih na nastupima uživo.
59
"Mislim da smo mi trebali svirati na toj ploči", zaključio je Tito.
Michael je zakolutao očima. "Pa što ako niste?" pitao je. "To nije
istina", rekao je Tito. "Nije iskreno kao što je gđica Ross napisala."
"I što je s ovim?" pitao je Jermaine navirujući se preko Michaelova
ramena. Pokazao je na rečenicu u kojoj stoji da ih je Diana otkrila.
"Ni to nije iskreno. Otkrio nas je Bobby Taylor."
Michael je samo slegnuo ramenima. "To su odnosiš javnošću'', objasnio
im je upućeno. "Hajde, dečki. Prihvatite to već jednom."
"Već od najranije dobi držao je do imidža", kaže Stan Sherman,
nezavisni promotor koji je svjedočio razgovoru. "Ostale dječake laži su
zbunjivale, ali ne i Michaela. Kada biste mu ih objasnili, on bi se ne
samo složio s tim nego bi i počeo vjerovati u njih. Doživio sam to kao
nešto zastrašujuće. Bio je voljan, čak i željan, prilagoditi se cijeloj
toj maštariji."
Kasnije tog mjeseca, 14. prosinca 1969. The Jackson 5 nastupili su u
Showu Eda Sullivana. Iako su već jednom nastupili na nacionalnoj
televiziji, u emisiji The Hollywood Palace u listopadu, poziv da se
pojave u Showu Eda Sullivana bio je važna prekretnica u njihovoj
karijeri.
Emisija nije svoj uspjeh mogla zahvaliti domaćinu. Ukočen i gotovo
uvijek ozbiljan Sullivan, kolumnist New York Daily Newsa, samo bi
najavio goste, čija bi imena često pogrešno izgovarao ili čak potpuno
zaboravio. Jednom prilikom kada su mu u emisiji gostovali Smokey
Robinson i Miracles, najavio ih je kao "Smokeyja Robinsona i njegove
male Smokeyje". Ono što je privlačilo gledatelje bili su gosti. Mladi
izvođači znali su da je velika prilika nadohvat ruci kada bi ih pozvali
da nastupe. Za one starije bilo je to jamstvo da su još na vrhu. Ed
Sullivan nikada nije pozivao ocvale zvijezde ili klince bez budućnosti.
Čim je Sullivan najavio novu 'senzaciju', Marlon, Jackie i Michael, uz
Tita i Jermainea na gitari, počeli su nastup svojom verzijom pjesme
"Stand" Slya Stonea. Nosili su tipičnu upadljivu odjeću koju je Suzanne
dePase kupila za njih u trgovinama u Greenwich Villageu.
Michael je ponovno bio glavna zvijezda. Oči su mu sjajile dok je
pjevao. Izgledao je prekrasno s ljubičastim šeširom. Svi koji se
sjećaju ovog nastupa ne mogu zaboraviti koliko je taj malac bio sladak
na sceni. Kakav nebrušeni dijamant? On se doimao kao izbrušeni, iskusni
lisac. Otpjevao je "Can You Remember?" glasom tako čistim i raskošnim
da nitko nije mogao vjerovati koliko godina ima. Do završne pjesme "I
Want You Back" The Jackson 5 potpuno su osvojili publiku. I sam nastup
u emisiji Eda Sullivana bio je velika stvar, ali takav glasan pljesak
bio je sigurna naznaka budućeg uspjeha.
U skladu sa svojom tradicijom, Sullivan je kratko porazgovarao s
gostima,
60
no ubrzo je usmjerio pozornost na članicu publike, "osobu koja je
otkrila grupu The Jackson 5, Dianu Ross". Odjevena u ružičastu koktel-
haljinicu, poput djevojčice u tijelu žene, Diana je ustala i skromno se
naklonila.
Pred Motownom bio je nov težak zadatak, nadovezati se na uspjeh prvog
albuma sastava The Jackson 5 još jednim hitom. Budući da je imao
pravilo da uspješnim autorima i producentima uvijek da priliku da
stvore još jedan hit, Berry Gordy zadatak je povjerio Dekeu Richardsu i
Korporaciji. "Jedne večeri bio sam u stanu Foncea Mizella i Freddieja
Perrena i igrali smo se na njihovom električnom pijanima", sjeća se
Deke Richards. "Sjetio sam se Hollanda, Doziera i Hollanda i kako su
često snimali stalno iste pjesme, oslanjajući se na iste nizove akorda.
Imali su formulu za siguran hit. Stoga sam uzeo dio pjesme "I Want You
Back" — onaj u kojem svi zajedno pjevaju refren — i odlučio
upotrijebiti te iste akorde kao temelj sljedećeg singla.
"Sjedio sam za pijaninom, prebirao po tim akordima i smislio riječi A,
B, C. Foncé i Freddie gledali su me kao da sam lud.
'I što sad?' pitao sam se. 'Znam. Možda one, two, three.' Sad su već
dečki mislili da sam potpuno prolupao. A onda sam smislio i sljedeći
stih, 'Do, re, mi'. I završio u velikom stilu s: 'You and me. "'
"To je to", Deke je objavio partnerima uz smijeh. "Ovo je hit."
Ubrzo su sva trojica bila u studiju i snimala pjesmu "A, B, C" s
Michaelom i njegovom braćom.
"Zaljubio sam se u 'A, B, C' čim sam je čuo", rekao je Michael. "Mnogo
me više oduševila nego 'I Want You Back'. Bila je to zarazna pjesma,
sjajna ideja s lako pamtljivom melodijom. Jedva sam čekao da je
snimimo. Sjećam se kako su Deke i ostali smislili središnji dio pjesme
na licu mjesta. 'Siddown girl, I think I love you.' A zatim 'Shake it,
shake it, baby'. Znaš, kao The Contours i ostale stare grupe. Nisam
znao da se to može, tako smišljati dijelove pjesme u zadnji trenutak u
studiju."
U veljači 1970. Motown je objavio "A, B, C" kao drugi singl grupe The
Jackson 5. U rekordnih šest tjedana popeo se na sam vrh Billboardove
ljestvice i skinuo s trona pjesmu Beatlesa "Let It Be". Singl je prodan
u 2,214.790 primjeraka, više nego "I Want You Back". Činilo se da
pjesma koketira s novim i sve raširenijim trendom u popularnoj glazbi,
većinom bjelačkim bubble gum zvukom. U Ujedinjenom Kraljevstvu pjesma
se popela na osmo mjesto i zadržala se na ljestvicama gotovo tri
mjeseca. Vibrirajući bas, živahne klavijature i zarazan refren pjesme
"A, B, C" bili su jamstvo da su momci u usponu.
Freddie Perren prisjetio se: "Nakon ta dva hita Berry je neprestano
ispitivao
61
kako ćemo dalje, kako ćemo dalje. Silno je želio da i treći singl
potvrdi njihov uspjeh. Snimali smo instrumentale za treći singl u
studiju Sound Factory u Hollywoodu. Berry nikada nije dolazio na
snimanje, ali ovaj je put došao. Slušao je nekih petnaestak minuta i
rekao: 'Uopće se ne brinem. Imate još jedan hit.' Zatim je otišao. A mi
smo bili sigurni da imamo treći hit."
Bila je to pjesma "The Love You Save", još jedna sjajna tinejdžerska
pjesmica kojom je dominirao Michaelov nevjerojatan vokal. Objavljena je
u svibnju 1970. "The Love You Save" slušateljevu je pozornost
privlačila sladunjavim stihovima i molećivim refrenom, a potpuno je
osvajala zaraznom kombinacijom gitara i udaraljki. Baš kao što je Deke
Richards i predviđao, Korporacija je uspjela pronaći formulu za
stvaranje hitova za Jackson 5, baš kao što su Holland-Dozier-Holland
imali formulu za hitove grupe The Supremes. Njihova prva tri velika
hita, "Where Did Our Love Go? ", "Baby Love" i "Come See about Me",
bila su zapravo jedna te ista pjesma u kojoj je harmonijska struktura
lukavo izmijenjena na ključnim mjestima. Deke i društvo primijenili su
istu čarobnu formulu na "I Want You Back", "A, B, C" i "The Love You
Save" — pjesme koje toliko podsjećaju jedna na drugu da ih neupućeni
lako zamjene. Berry je htio da The Jackson 5 imaju tri hita na broju
jedan i, kao i uvijek, dobio je što je htio.
"The Love You Save" prodana je u 1,948.761 primjerak, nešto manje od
prethodna dva singla, ali svejedno je bila velik hit. U Engleskoj se
popela na broj sedam i zadržala se na ljestvicama gotovo dva mjeseca.
Ona je i osigurala sastavu The Jackson 5 pravo da se nazivaju prvom
grupom rock and roll trt koja je imala tri pjesme na vrhu top-
ljestvica. I tako su, još jednom, zbacili Beatlese (i njihovu "The Long
and Winding Road") s vrha.
"Postajalo je sve bolje i bolje..."
The Jackson 5 održali su prvi koncert kao Motownov izvođač u Konferen-
cijskom centru u Philadelphiji u subotu navečer, 2. svibnja 1970.
Unatoč izvrsnim rezultatima prodaje ploča nitko nije mogao naslutiti
koliko će popularni postati u samo pet mjeseci. Više od 35 tisuća
oduševljenih obožavatelja okupilo se u Međunarodnoj zračnoj luci u
Philadelphiji u nadi da će bar na trenutak ugledati mlade zvijezde. Tek
su jake snage filadelfTjske policije i zaštitara zračne luke uspjele
zaštititi Jacksone od nasrtaja gomile.
Isti se prizor ponovio sljedeće večeri na koncertu, gdje je stotinu
policajaca
62
moralo stalno odguravati publiku od pozornice. Poslije koncerta The
Jackson 5 do hotela su putovali u tri limuzine uz pratnju policijskih
motocikala. Kada je ušao u sobu, Michael se slomio i počeo plakati.
"Michael [koji je imao jedanaest godina] se nasmrt uplašio", rekao je
Jermaine. "Mi ostali bili smo više oduševljeni nego uplašeni, ali
Michael se zaista preplašio. 'Ne znam hoću li moći ovo raditi
zauvijek', rekao je. 'Možda neko kratko vrijeme, ali ne zauvijek.'"
Strka je poslužila Motownu kao upozorenje da se moraju mnogo bolje
pripremiti za sljedeći koncert.
Istog mjeseca objavljen je drugi album Jackson 5 ABC. On će postići još
veći uspjeh od debitantskog i prodati se u 867.756 primjeraka. Nakon
što je drugi album poslan u trgovine, Berry je sredio da se obitelj
preseli iz kuće u Ulici Queens u veću u Ulici Bowmont Drive odmah iznad
bogataške zone Trousdale Estates. U blizini su živjeli Liberace i Davy
Jones iz Monkeesa. "Jacksone su već bili izbacili iz nekoliko kuća",
rekao je Berry Gordy Michaelu Goldbergu za intervju u časopisu Rolling
Stone. "Jednostavno su previše bučili. Bili su bend. Našli bismo im
kuću, a onda bi ih vlasnici izbacili. Unajmili bismo im drugu, a oni bi
opet bili preglasni i vlasnik bi ih zamolio da odu."
U srpnju 1970. The Jackson 5 srušili su rekorde posjećenosti koncerata
u losanđeleskom Forumu s 18.675 prodanih ulaznica. Koncert je ostvario
dobit od 105.000 dolara.
"Bio sam na koncertu u Forumu s Berryjem i Dianom", rekao je producent
Deke Richards. "Gotovo su nas pregazili. Prije nego što su izveli 'The
Love You Save', Michael je rekao nešto u stilu: 'Evo sada pjesme koja
je s broja jedan zbacila Beatlese.' Tada je nastao kaos. Bili smo u
trećem redu i negdje na sredini koncerta začuli smo nevjerojatnu buku,
a redovi ljudi počeli su padati jedni preko drugih. Neki su potrčali
prema pozornici i počeli odvlačiti dečke s nje. Nisu ni uspjeli
završiti pjesmu. Berry, Diana i ja povukli smo se iz svog reda taman na
vrijeme da nas ne pregaze klinci koji su se gurali prema pozornici."
Mjesec dana poslije Motown je objavio prvu baladu Jackson 5, "I'll Be
There". Prelazak na baladu Gordyju se činio kao logičan sljedeći korak.
Ipak, trebala je to biti prava pjesma kako bi je prihvatili
obožavatelji navikli na brži ritam. "I'll Be There" bila je lijep spoj
osjećajnih stihova i nadahnute izvedbe. Michaelov je glas uz čembalo i
klavijature zvučao besprijekorno. Smatra se da je baš ova pjesma
učvrstila položaj Jackson 5 kao uspješnih glazbenih zvijezda. U Americi
je pet tjedana bila na vrhu top-ljestvice, a prodana je u više od dva i
pol milijuna primjeraka diljem svijeta (samo u UK-u 250.000
primjeraka). U Ujedinjenom Kraljevstvu zauzela je najviše
63
četvrto mjesto, a na ljestvicama se zadržala više od četiri mjeseca!
"I'll Be There" izgurala je "Cracklin' Rosie" Neila Diamonda s prvog
mjesta Billboardove ljestvice pop-hitova i postala Motownovo
najprodavanije izdanje. Motown je tvrdio da je u konačnici prodano više
od četiri milijuna primjeraka, ali stvarna brojka ipak je manja za
nekih 800.000 i iznosi 3,178.523 primjerka. Na kraju su The Jackson 5
postali prvi izvođači u povijesti pop-glazbe čija su prva četiri singla
dospjela na broj jedan Billboardove ljestvice. Ili, kako je to Michael
rekao: "Postajalo je sve bolje i bolje."
U listopadu 1970. sastav je ponovno krenuo na turneju kojoj su dodani i
datumi koncerata na istočnoj obali. Tri datuma u Teksasu došla su u
pitanje kada se nastupima usprotivila kršćanska organizacija Operation
Breadbasket koja se bavila poboljšanjem ekonomskih uvjeta među crncima.
Promotor turneje bio je Dick Clark, a predstavnici ove kršćanske
organizacije smatrali su da je Motown trebao uzeti crnog promotora. "To
je smiješno", izjavio je Berry Gordy. "Crnac, bijelac, kakve to veze
ima ako svi zarađujemo?"
Ipak, prosvjednici su tiskali letke i spremali se organizirati
okupljanja na mjestu održavanja koncerata. Mediji su samo iščekivali
skandal. "Baš nam to sad treba", rekao je Berry Motownovom promotoru
koji je radio s Dickom Clarkom. "Otkazi! Reci Clarku da otkaže te
nastupe. Vidjet će Jackson 5 kada se opamete." I koncerti su otkazani.
"The Jackson 5 su iznad rasnih pitanja", objasnio je Berry Gordy
poslije. "Nitko mi neće govoriti kako da vodim njihovu karijeru. Bili
oni crnci ili bijelci, ja odlučujem. Oni su moja grupa."
Nema sumnje da je ta Berryjeva odluka bila nešto sasvim novo za
Josepha.
Do siječnja 1971. dvanaestogodišnji Michael Jackson shvatio je da je
biti zabavljač težak posao. U to se sam uvjerio zadnjih godina, ali
ipak je našao snage da se nosi s pritiscima snimanja, turneja i
televizijskih gostovanja. Uspjeh je još bio nešto toliko novo da je
stalno izazivao oduševljenje. "Ovo je najbolje što nam se ikada
dogodilo", rekao je Michael za postignuća svoje obitelji. "Gđica Ross
rekla mi je da ljudi u šoubiznisu mogu i nastradati. Nije mi jasno
kako."
U to vrijeme Motown je objavio peti singl Jackson 5 "Mama's Pearl".
Stilski se oslanjao na njihove prve singlove živahnijeg tempa. Naravno,
Michael je ponovno pjevao glavni vokal, a braća su preuzimala glavnu
riječ tek u pokojem stihu. Refren je obogaćen glasnim gitarama, a
cijelu je pjesmu krasila tipična dinamična produkcija Korporacije.
Otpočetka je bilo problema s pjesmom "Mama's Pearl". Deke Richards
odlučio je Fonceu Mizellu i Freddieju Perrenu prepustiti rad na pjesmi
kako bi vidio što će sami stvoriti. Tako je Deke ušao u studio i
zatekao Michaela
64
kako pjeva "He said what's mine is his and his all mine... / Rekao je
daje sve moje njegovo i sve njegovo moje... " Za Michaela su smislili
pjesmu nazvanu "Guess Who's Making Whoopie (With Your Girlfriend)", a
koja je govorila o zamjeni djevojaka, što svakako nije bilo prikladno
za imidž tinejdžera. Deke je tražio od Foncea i Freddieja da izmijene
stihove — ne i melodiju — i u kratkom roku oni su napisali "Mama's
Pearl".
Iako je pjesma na Billboardovoj ljestvici dosegnula tek drugo mjesto,
bila je prva na ljestvici časopisa CashBoxpaje Berry bio zadovoljan. U
Ujedinjenom Kraljevstvu dospjela je tek na 25. mjesto.
Nova godina počela je prilično sentimentalno, povratkom Jackson 5 u
rodni Gary u Indiani 31. siječnja. U to vrijeme Jackie je imao
devetnaest, Tito sedamnaest, Jermaine šesnaest, Marlon trinaest i
Michael dvanaest godina. Gradonačelnik Richard Gordon Hatcher zamolio
je momke da održe dva koncerta u srednjoj školi Westside u sklopu
njegove kampanje za reizbor. Udaljenost između Garyja i Los Angelesa
mjeri se kilometrima, ali udaljenost od Garyja do zvijezda mjeri se
samo svjetlosnim godinama. Vraćajući se kući kao zvijezde, braća
Jackson sletjela su helikopterom na parkiralište srednje škole
Westside, gdje ih je na temperaturi ispod ništice dočekalo dvije tisuće
učenika.
Oba su koncerta rasprodana. 15 tisuća sretnih vlasnika ulaznice došlo
je iskazati počast petorici sugrađana. Prije samo dvije godine mnogi od
njih kamenjem su gađali kuću obitelji Jackson dok su dječaci
uvježbavali pjesme. Sada su zajedno s njima uživali u uspjehu, ponosni
što svi potječu iz istih ulica. Kada su reflektori obasjali braću
Jackson u raskošnim kostimima duginih boja, obožavatelji se nisu mogli
suzdržati. Školska dvorana bila je vrhom puna najglasnijih obožavatelja
koje su dječaci ikada vidjeli. Toliko je bljeskalica bljeskalo u isto
vrijeme da se činilo kao da su dvoranu ispunila jata krijesnica.
Poslije prvog koncerta gradonačelnik Hatcher otpratio je obitelj
Jackson do njihovog nekadašnjeg doma u Ulici Jackson, koja je za taj
dan u njihovu čast prozvana Bulevarom Jackson 5. Na travnjaku ispred
stare parcele na broju 2300 postavljen je znak DOBRO DOŠLI KUĆI, THE
JACKSON 5, C UVARI SNA. Poslije, kako se limuzina udaljavala,
obožavatelji su se gurali uz njezine čvrsto zatvorene prozore. Iznutra
su se dječaci smiješili i mahali, očarani ludilom koje su uzrokovali.
Sljedeća postaja bila je gradska vijećnica u kojoj su svi članovi
skupine dobili svoj ključ grada. Dječaci su se kući vratili kao junaci,
simboli nade. U svom govoru tog dana gradonačelnik Hatcher izjavio je
da mu je čast što su "The Jackson 5 proslavili ime gradića Garyja
diljem zemlje i svijeta, i njegove građane učinili ponosnima". Josephov
ponos nije mogao biti veći. Stajao je na podiju i rekao: "Uvijek sam
dečkima
65
govorio da si u životu ili pobjednik ili gubitnik, a da moja djeca neće
biti gubitnici. Ponosan sam što mogu reći da su mi to i dokazali."
Sljedeći singl Jackson 5, "Never Can Say Goodbye", objavljen je u
ožujku 1971., a dva mjeseca poslije našao se na drugom mjesto top-
ljestvice i prodan je u dva milijuna primjeraka. No u Ujedinjenom
Kraljevstvu uspio se popeti tek na 33. mjesto pa se Gordy lagano počeo
brinuti za međunarodni uspjeh grupe. Ipak, bila je to pjesma za
pamćenje. Njezin autor, glumac Clifton Davis, prisjetio se: "To je vrlo
emotivna pjesma koja mi je mnogo značila dok sam je pisao. Bojao sam se
da Michael neće razumjeti stihove koji govore o boli slomljenog srca.
'Sto znači ova riječ? Tjeskoba', pitao me. Objasnio sam mu. Samo je
slegnuo ramenima i otpjevao pjesmu. 'There's that anguish, there's that
doubt / Ta tjeskoba, ta sumnja', pjevao je. I ja sam mu vjerovao."
Joseph i Katherine kupuju imanje
Nakon povratka dječaka s američke turneje, obitelj Jackson se 5.
svibnja 1971. preselila na veliko imanje na adresi Hayvenhurst 4641 u
Encinu u Kaliforniji. Isto ono na kojem i dan danas žive Joseph,
Katherine i još neki članovi obitelji Jackson.
Joseph i Katherine kupili su imanje za 250.000 dolara i uselili se dan
nakon njezina 41. rođendana. Katherine je zamolila Josepha da ne proda
kuću u Garyju "za slučaj da im sreća okrene leđa i da se svi opet
moraju vratiti u Indianu". Iako Joseph nije vjerovao da je takvo što
moguće, ipak je kuću na broju 2300 Ulice Jackson odlučio iznajmiti, a
ne prodati. (Danas ona vrijedi otprilike 100.000 dolara i još je u
posjedu obitelji Jackson.)
Joseph i Katherine nikada nisu kupovali nešto tako veliko poput imanja
u Encinu i bili su vrlo naivni. Joseph je htio platiti gotovinom ("Tako
će bar biti naše i nitko nas neće moći izbaciti."), ali nije imao
toliko novca. Berry Gordy uvjerio ga je da će im trebati porezna
olakšica na nekretninu budući da im je dobit svaki mjesec rasla, a
kamate na zajam mogle su se otpisati. Iako je Joseph htio u kupnju
imanja ući sa što manjim pologom, imao je loš kreditni status i morao
je prikupiti gotovo 40 posto vrijednosti nekretnine kako bi uopće dobio
hipoteku. To je bio velik iznos — 100.000 dolara. Berry je ponudio da
će im pozajmiti novac, no Joseph je odbio. "Ako budemo živjeli u toj
kući, onda moramo biti vlasnici", rekao je Berryju. Motown je već
66
imao prevelik nadzor nad njegovom djecom. Joseph nije htio da Berry ima
i zakonsko pravo na njihov obiteljski dom.
Na kraju je Joseph ipak uspio pribaviti 100.000 dolara tako što je
tražio velik predujam od buduće zarade svojih sinova. Naravno, taj
predujam dao mu je Motown... znači, Berry.
Encino, grad udaljen 35 minuta vožnje od središta Los Angelesa, jedna
je od najbogatijih zajednica u Južnoj Kaliforniji i dom mnogim
zvijezdama. Imanje se prostiralo na više od 8000 četvornih metara
prekrivenih stablima citrusa i brojnih drugih egzotičnih biljaka, imalo
je elektronička dvorišna vrata, a uz glavnu kuću na njemu su se
nalazile i kuća za goste, igraonica i prostorije za sluge.
Johnny Johnson i Ronny Rancifer, bubnjar i klavijaturist Jackson 5,
doselili su se na imanje s ostatkom obitelji. Tako je dogovoreno zato
što su se Joseph i Katherine brinuli kako njih dvojica — a posebno
Johnny — utječu na njihove sinove. Obojica su voljeli trošiti novac
umjesto da ga štede, pušili su cigarete i pili alkoholna pića. Joseph
je razmišljao o tome da ih otjera iz grupe, ali zaključio je da to ne
bi bilo pošteno budući da su bili s njima od prvih dana u Garyju.
"Kuća je imala pet kupaonica i šest spavaćih soba", sjeća se Susie
Jackson, Johnnyjeva bivša supruga. "Jackie i Ronny dijelili su jednu
sobu, Tito je bio u sobi s Johnnyjem, Jermaine s Marlonom, Michael s
Randyjem, a LaToya s Janet. Još je jedna soba ostala Josephu i
Katherine. Ondje je zaista živjelo mnogo ljudi."
U dnevnoj sobi jedan je dio poda bio spušten, a uz rub su se nalazile
površine za sjedenje. Na zidovima su se nalazile plakete, zlatne i
platinaste ploče koje su označavale milijune prodanih singlova i
albuma. Jedan je novinar primijetio da je soba izgledala poput
"križanca ulaznog hodnika u nekom motelu i predvorja diskografske kuće
sa Sunset Boulevarda".
Na imanju se nalazio i olimpijski bazen, igralište za košarku s jednim
košem, igralište za badminton i teren za streličarstvo. Tiho okružje
nudilo je slavnoj obitelji neograničen mir. Ovdje će se moći odmoriti i
osvježiti kada pobjegnu od znatiželjnih očiju javnosti.
Planirali su sagraditi i tonski studio vrijedan 100.000 dolara te
mračnu komoru vrijednu 25.000 dolara.
"Bilo je zabavno u Kućerini", rekla je Susie Jackson. (U ono vrijeme
mnogi su rođaci imanje obitelji Jackson nazivali Kućerina i mislili da
je ona za sinove i kćeri obitelji Jackson bila podjednako i zatvor i
dom.) "Nije sve uvijek bila drama i zabijanje noža u leđa. Cesto smo
priređivali zabave, a na početku bili smo vrlo bliski. Sjećam se kako
nam je zabavno bilo kad su se tek uselili. Kad god biste došli u tu
kuću, oni su pržili kikiriki."
67
Iako je Katherine uživala u luksuznom imanju i ostalim aspektima svog
novog života, nedostajao joj je Gary. Jednostavno rečeno, nije bila
tako sretna kao što je mislila da će biti u Los Angelesu. Nedostajali
su joj stari prijatelji i rodbina.
Ako je već morala stvoriti novi dom u Južnoj Kaliforniji, Katherine je
odlučila da neće dopustiti glamuroznom okružju da utječe na nju i
njezinu obitelj i pretvori ih u snobove. Željela je u svojem
domaćinstvu zadržati neku razinu normalnosti.
Obitelj Jackson nije se libila pokazati zahvalnost ljudima koji su im
pomogli u karijeri. Umjesto malih, intimnih okupljanja priređivali su
velike, raskošne zabave na kojima je glavno mjerilo bila kvantiteta.
Katherine je voljela kada bi mnogo ljudi dolazilo u kuću. Ali umjesto
sokova i pereca na stražnjoj terasi, sada je pripremala bogate gozbe na
obiteljskom imanju. Uvijek je bila srdačna domaćica i trudila se da se
svaki gost osjeća kao kod kuće. I Joseph se silno ponosio kućom.
Svakoga koga bi zanimalo vodio bi u razgledavanje. U kolovozu 1972.,
nakon što su The Jackson 5 održali koncert u Forumu u Los Angelesu,
Katherine i Joseph organizirali su veliku zabavu za pedesetak
predstavnika medija i prijatelja iz šoubiznisa.
Nisu razočarali svoje goste. Na švedskom stolu dugačkom tri i pol metra
ponudili su im hamburgere, pečenu junetinu, zapečeni grah s čilijem,
šiš-kebabe, svježe voće i plodove mora. Kolači su se nalazili na
posebnim kolicima ukrašenima crvenim i žutim ružama. Na sredini ovalnog
obiteljskog bazena nalazio se veliki plutajući natpis J5 napravljen od
ruža i šarenih karanfila. The Jackson 5 izazvali su Temptationse da se
ogledaju u košarci. Jacksoni su pobijedili.
(Autor ove knjige često je bio gost na zabavama koje je obitelj Jackson
između 1976. i 1981. priređivala na imanju u Encinu.)
Telekomunikacijska tvrtka svaki je mjesec mijenjala broj obitelji
Jackson kako bi spriječila da ga se domognu neznanci. Ali broj je
nekako uvijek dospio u javnost. Jednom je djevojka iz Newarka nazvala u
dva sata ujutro i tražila Michaela — samo dan nakon što su dobili novi
telefonski broj.
Kao i uvijek, Joseph je ograničio telefonske pozive na pet minuta i
nije se uopće libio zamahnuti remenom na bilo kojeg od mlađih članova
obitelji koji je prekršio pravilo. Bili oni pop-zvijezde ili ne. Djeca
su bila vrlo pristojna, najblaže rečeno. U Hollywoodu su dječaci bili
poznati kao najbolje odgojeni klinci u šoubiznisu. "Katkad se činilo da
su predobri", rekao je jedan od novinara. "Kao da nešto nije bilo baš
sasvim u redu. Nekako bi izazivali jezu u vama."
Jermaine se prisjetio kako je obitelj počela gubiti bliskost kada su se
doselili na imanje u Encinu, jednostavno zato što su imali previše
prostora. "Bili smo
68
jako bliski u drugim kućama, prije Encina", sjetio se. "U Garyju smo
imali dvije spavaće sobe, jednu za roditelje i drugu za sve nas. A kuća
u Encinu bila je tako velika da smo se morali dogovarati kada ćemo se
okupiti. Mislim da je pogotovo Michael bio nesretan ondje. Osjećao je,
baš kao i ja, da polako gubimo povezanost jedni s drugima."
U lipnju 1971. Motown je objavio još jedan singl Jackson 5, "Maybe
Tomorrow", koji je prodan u 830.794 primjeraka — ne tako sjajno kao
prijašnji, ali ipak dobro. Mjesec dana poslije sastav je snimio svoj
prvi televizijski specijal Goin Back To Indiana za ABCTV. (Prikazan je
u rujnu.) Nešto poslije dobili su i vlastitu crtanu seriju, što je bio
pravi pokazatelj koliko su u kratkom vremenu postali popularni.
(Jacksoni su samo otpjevali glazbene brojeve, ali glasove su likovima u
dijalozima posudili mladi crni glumci.) Tog su ljeta The Jackson 5
održali 50 koncerata na turneji. Bio je to najduži niz jednovečernjih
koncerata koji su ikada održali. "Volio bih da bar jednom možemo
završiti koncert i ne bježati prije kraja zato što publika juri prema
pozornici", požalio se Michael. "Imamo jako dobar svršetak, ali nikada
ga ne uspijemo izvesti."
Koncert u Madison Square Gardenu u kolovozu te godine morali su
prekinuti nakon samo dvije minute zato što je publika nahrupila na
pozornicu. "Molim vas, vratite se na mjesta", preklinjao je uplašeni
Michael. Na kraju su dječake morali izvući iz gomile i odvesti iz
dvorane. Koncert se nastavio tek kada se publika primirila. Šezdeset
minuta poslije, pri kraju koncerta, Jacksoni su potrčali prema
limuzinama i ne završivši zadnju pjesmu kako bi što prije pobjegli.
Publika je poludjela. Čim su obožavatelji shvatili da su momci otišli,
pojurili su na pozornicu poput bijesne gomile, preko policajaca i
zaštitara, i provalili u garderobu tražeći svoje idole.
Bilo je to uzbudljivo razdoblje za dječake iz Garyja i nikada poslije
neće biti tako bliski kao tih ranih dana — niti će se tako dobro
zabavljati. Kako su ih predstavnici Motowna i otac Joseph čuvali u
izolaciji od svih izvana, dječaci su se mogli družiti samo među sobom.
U slobodno vrijeme znali su bacati balone i vrećice napunjene vodom s
hotelskih prozora, tući se jastucima, igrati društvene igre poput
Scrabblea i Monopolija te se kartati. (Jermaine je dobio nadimak 'Las
Vegas' zbog umijeća koje je pokazivao u kartaškim igrama.) Michael se
uvijek rado sjećao kako su se zatvoreni u hotelskim sobama hrvali u
parovima ili zafrkavali s pjenom za brijanje, ili "održavali utrke u
brzom hodanju niz hotelske hodnike kada bi osoba koja ih je čuvala
zaspala", rekao je. Tada dvanaestogodišnji Michael bio je pravi
šaljivac. Volio je nazivati poslugu i naručivati obilne obroke u sobe
potpunih neznanaca, a posebno je
69
uživao u tome da namjesti vedro vode iznad vrata svoje i Jermaineove
sobe (uvijek su dijelili sobu) tako da smoči onoga tko bi ulazio.
"Mike je uvijek krivio mene", sjeća se Jermaine s osmijehom na licu.
"Volio je praviti spačke, zaključati nas izvan sobe u donjem rublju,
špricati nas pištoljima na vodu. To su gotovo uvijek bile njegove
ideje. Bilo nam je jako zabavno. Stalno."
I zaista, uspjeh je za dječake bio lijepa i nevina stvar. "Nemamo niti
jednu zlatnu ploču", rekao mi je jednom Michael tužna pogleda. A onda
je brzo dodao: "Sve su platinaste! Ha-ha!"
Ponekad bi netko od braće pokazao zanimanje za suprotan spol. Kada su
nastupali u Hollywood Bowlu, u prostoru iza pozornice šesnaestogodišnja
kći Berryja Gordyja Hazel zagrlila je Jermainea, također
šesnaestogodišnjaka, i činilo se da mu gricka usnu resicu. Joseph ih je
sa zanimanjem promatrao i zatim odvukao Jermainea na stranu.
"Sto se to događa s njom?" zahtijevao je objašnjenje.
"Ne znam", rekao je Jermaine i slegnuo ramenima. "Valjda joj se
sviđam."
U prvi mah Josephu se to nije svidjelo. Zatim se zamislio i počeo
kimati odobravajući. "Berryjeva mala", promrmljao je za sebe. "Hm, nije
loše. Uopće nije loše."
Tijekom koncerta Jermaine je svoj solo u pjesmi "Bridge Over Troubled
Water" odlučio posvetiti "Hazel, za rođendan". Reakcija publike bila je
mlaka. Inače je uvijek dobivao gromoglasan pljesak za tu pjesmu, no
činilo se da te večeri obožavateljice nisu baš oduševljeno dočekale
Jermaineovu iskrenu simpatiju prema Hazel.
Jermaine se prisjetio: "Otac me povukao na stranu i sjećam se da mi je
rekao: 'Nemoj to više raditi.' A ja sam odgovorio: 'Mislim da imaš
pravo. Neću.' I nisam."
Michaelova prva samostalna ploča
Joseph Jackson uvijek je pratio što radi konkurencija, pogotovo Osmond
Brothersi, obiteljski sastav iz Salt Lake Cityja u državi Uti. U lipnju
1971. MGM Records objavio je pjesmu "Sweet and Innocent" najmlađeg
člana grupe Donnyja Osmonda kao samostalnog izvođača. Tom je pjesmom
samo zacementirao svoj status tinejdžerske zvijezde u časopisima za
mlade
70
uglavnom posvećenima bijelim izvođačima. Zbog boje kože The Jackson 5
nikada nisu mogli postati tinejdžerski idoli u tim časopisima, koliko
god bili uspješni i zgodni. Iako su fotografije Jacksona katkada
izlazile u časopisima poput 16 i Favea, Osmondi i druge bijele zvijezde
dominirale su stranicama. To je ljutilo Josepha koji je takvu praksu
smatrao rasizmom.
Nakon hita Donnyja Osmonda Joseph je odlučio da bi i Michael trebao
snimiti solo pjesmu. On i Berry Gordy odlučili su da će pjesmu "Got to
Be There" objaviti kao Michaelov prvi samostalni singl, umjesto da je
objavi grupa kako su prije planirali. Michael će ostati član grupe, baš
kao što je i Donny bio član Osmondsa, ali u isto će vrijeme biti i
Motownov samostalni izvođač. "Tako ćemo svi više zaraditi", zaključio
je Joseph. Nije ni sanjao da je pokrenuo niz događaja koji će jednog
dana odvojiti Michaela ne samo od braće nego i od njega.
Pjesma "Got to Be There" objavljena je u listopadu. Iako nije dospjela
na sam vrh top-ljestvica, braća Jackson nemalo su se iznenadila kada su
vidjela da Michael i sam može ući među pet najboljih. U Engleskoj se
singl popeo na peto mjesto ljestvice hitova i zadržao na Top 50 gotovo
tri mjeseca. "Got to Be There" prodan je u 1,583.850 primjeraka diljem
svijeta.
Bogato producirana i orkestrirana ljubavna pjesma srednjeg tempa bila
je savršena za pokretanje Michaelove samostalne karijere. Ona je
zacijelo i jedna od najljepših pjesama u Motownovom katalogu. U ono
vrijeme izazvala je zavist mnogih posrnulih glazbenika čije su se
karijere možda mogle spasiti jednom tako lijepo osmišljenom pjesmom. A
umjesto toga ona je samo dodatno potaknula popularnost ionako omiljenog
glavnog pjevača Jackson 5.
Odmah nakon Božića 1971. The Jackson 5 krenuli su na turneju po Jugu. U
Dallasu je jedan novinar dogovorio intervju u njihovoj hotelskoj sobi.
Ubrzo su se i obožavatelji skupili ispred vrata i klicali: "Michael!
Michael! Michael!" Tito je izašao u hodnik da ih utiša. Ali čim je
otvorio vrata, skupina djevojaka ugurala se u sobu i počela ljubiti i
grliti Michaela, potpuno ignorirajući ostale. Braća, čini se, nisu bila
ljubomorna i cijela im je zgoda poslužila samo kao povod da zadirkuju
Michaela. "Samo čekaj da meni objave solo pjesmu", rekao je Jermaine.
"Onda ću ja biti glavni zavodnik ovdje."
"Zasad je Michael jedini zavodnik", rekao je Jackie nakon što su
zaštitari ispratili djevojke iz sobe.
"Dajte, dečki", odvratio je Michael sramežljivo.
"Jesi, jesi, Mike", složio se Jermaine. "Ali ne zadugo..."
Onda su sva četvorica skočila na Michaela, počela ga golicati i srušila
ga na pod. Hodnicima je odzvanjao njihov smijeh.
71
Odrastanje pred očima javnosti
Kada detaljno razmatrate život neke osobe, uvijek vas nešto vuče natrag
u prošlost u kojoj tražite krivce za ono kako su se stvari odigrale.
Ali to ne bi bilo pošteno. Joseph i Katherine svakako su imali najbolje
namjere kada su osnivali obitelj i nisu željeli nauditi niti jednome od
svoje djece. Rijetki su roditelji, bar se nadam, koji će namjerno
činiti sve da djetetu unište život. Da je Joseph svojim potomcima rekao
da zaborave šoubiznis i da se usredotoče na život izvan pogleda
javnosti, to nikako ne bi prošlo dobro. Koliko god se trudili, sustav
vrijednosti koji su roditelji Jackson prenijeli svojoj djeci bio je, u
najbolju ruku, iskrivljen. Treba učiniti sve što je potrebno da bi se
došlo do vrha - to je bio njihov sustav vrijednosti. Katherine se
pokušavala boriti protiv toga i usput im usaditi i neke druge
vrijednosti — posebno one koje je zagovarala njezina vjera — ali one
jednostavno nisu imale nikakvog smisla u svijetu u kojem su njezina
djeca odrastala, svijetu šoubiznisa. Sve ih je ponijela neodoljiva
iluzija da će im životi biti bolji ako postanu bogati i slavni. Sudbina
i okolnosti, u kombinaciji s očitim nesnalaženjem u roditeljskim
dužnostima, pokrenuli su niz događaja koji će nanijeti nepopravljivu
štetu svim potomcima obitelji Jackson, a posebno Michaelu. Starija
braća imala su bar nekoliko godina za uživanje u djetinjstvu. Michael
nije. Imao je tek pet godina kada su ga ugurali u šoubiznis.
Naravno, dječaci su voljeli nastupati i htjeli su nastupati. To im je
zaista sjajno išlo. Zadovoljan izraz Michaelova lica na pozornici
sasvim je jasno govorio da on radi baš ono što želi raditi. Da mu je
netko ponudio na izbor da igra košarku s prijateljima ili da ih
zabavlja s pozornice, on bi izabrao ovo drugo. No ipak, postoji tanka
granica između onog što dijete želi i onoga što je za njega najbolje.
Malo je vjerojatno da je Joseph to razumio ili da je bio u stanju
pojmiti razliku između onoga što bi bilo najbolje za njegovu djecu i
onoga što je on naumio za njih.
Ono po čemu se dječje zvijezde razlikuju od obične djece nisu samo
velike svote novca koji zarađuju. Većina ih ostaje zakinuta na području
obrazovanja. Malo ih redovito pohađa škole. U filmskoj industriji često
dobivaju poduku na setu. MGM je čak imao i posebnu školu za djecu koja
su snimala filmove. Iako su djeca morala učiti određeni broj sati svaki
dan, snimanje je često bilo mnogo važnije od obrazovanja. Na brzinu bi
naučili nešto malo, koliko su stigli, i zatim se odmah vraćali radu
pred kamerama.
Usto, dječje zvijezde često ne nauče ni važne socijalne vještine —
ponajprije umijeće slaganja s drugim ljudima. Dječaci i djevojčice s
kojima se druže obično su i sami djeca koja rade. Neka od najsretnijih
sjećanja Judy Garland uključuju kratko vrijeme tijekom puberteta kada
se činilo da joj karijera ne ide
72
nikamo. Napustila je školu u studiju, upisala se u Srednju školu
Hollywood — ne otkrivši svojim školskim kolegama tko je — i silno je
uživala. (Razdoblje sreće naglo je prekinuto kada joj je zamjenik
ravnatelja rekao da ne bi trebala ići u školu s 'normalnim ljudima'.)
Michael i Marlon romantično gledaju na onih nekoliko godina koje su
proveli u školi kao najljepše razdoblje svojih života, ali zapravo i
nisu bili tako jako sretni. Michael je pohađao šesti razred u Osnovnoj
školi Gardner Street u Los Angelesu i često je izostajao zbog radnih
obveza. Bilo bi poštenije reći da je ondje bio samo gost. Pojavljivao
se na nastavi tek ponekad, poput gostujućih zvijezda u televizijskim
zabavnim emisijama. Njegova tadašnja učiteljica Laura Gerson prisjeća
se: "Jednom sam prilikom objašnjavala djeci što je troglasno pjevanje i
tako promašila ton da mi se digla kosa na glavi. Michael me pogledao
širom razrogačenih očiju. Svako malo nestao bi i pojavio se na
televiziji.
U sedmom razredu Michael se pridružio Marlonu u školi Emerson. Do tog
vremena The Jackson 5 već su toliko toga postigli s Motownom da dječaci
više nisu imali nikakve privatnosti. U školi su proveli samo dva tjedna
i to, naravno, nije bilo dovoljno da se uklope i upoznaju bilo koga.
Morali su napustiti školu jer im je netko zaprijetio smrću. Za Josepha
je to bilo to, ispisao je dječake iz škole. Oni nisu imali ništa
protiv, i sami su htjeli otići. "Mase učenika stajale bi u hodnicima i
navirivale se u učionice", prisjetio se Marlon. "Bilo nam je neugodno i
bilo nas je strah." Otada su njih dvojica ili pohađali privatne škole
ili primali pouku kod kuće.
Kalifornijski zakon propisuje da djeca koja rade moraju pohađati
nastavu bar tri sata na dan. Stoga je gospođa Rose Fine, socijalna
radnica za nadzor nad dobrobiti djece, postala privatna učiteljica svih
mlađih Jacksona. Na putovanjima su tako uglavnom učili za testove koje
bi zatim rješavali čim bi ušli u hotelske sobe. Između učenja, proba,
tonskih proba i nastupa, te uobičajenog glupiranja, Jacksoni su bili
zaista zauzeti.
Kada je pohađao privatne škole, a to je znalo biti između turneja,
Michael se na nastavi dosađivao, odbijao je pisati zadaće i bio
općenito vrlo loš učenik. U učionici bi, umjesto da prati nastavu,
crtao životinje i razna čudovišta. Kada bi ga učitelj prozvao i nešto
pitao, Michael nije imao pojma što se događa, niti je mario.
Jackie i Tito ne sjećaju se rado vremena koje su proveli u Srednjoj
školi Fairfax u Los Angelesu. Karijera im je onemogućavala da se
normalno uklope u život škole. Nisu se mogli pridružiti niti jednoj
sportskoj momčadi — što je posebno pogodilo Jackieja koji je obožavao
bejzbol — jer je sva pozornost
* 11. listopada 1989. vodstvo Osnovne škole Gardner Street otvorilo je
Dvoranu Michaela Jacksona njemu u čast. Michael je prisustvovao
otvaranju.
73
uvijek bila usmjerena na njih. Kada su ih razredni kolege, koji su ih
prije ignorirali, odjednom počeli izdvajati, dva su brata postala vrlo
sumnjičava. Tko je imao iskrene namjere, a tko ih je želio upoznati iz
nekih drugih razloga?
Jackie i Tito maturirali su u školi Fairfax s osamnaest godina. Oni se
bar mogu sjećati kratkog razdoblja kada su bili izloženi ljudima koji
nemaju veze sa šoubiznisom, iako u njemu nisu uživali. Michael, Marlon
i Jermaine to ne mogu. Oni su svoje maturalne svjedodžbe dobili od Rose
Fine, koja ih je službeno mogla izdati. Iako su formalno maturirali,
trojica mladih Jacksona nisu sasvim usvojili temeljna znanja iz
osnovnih predmeta, i to ne krivnjom Rose Fine, koja je dala sve od
sebe. I dan-danas sva se trojica bore s pisanjem, gramatikom i (posebno
Michael) pravopisom. Također, nemaju nikakav pojam o povijesti, osim
onoga što su uspjeli 'pokupiti' na putovanjima.
Već 1972., kada je imao samo četrnaest godina, Michael se počeo
ponašati drukčije od svoje braće. Oni su se još nekako nosili s
pritiscima javnog uspjeha. Michaela je sve mnogo više pogađalo. "On je
osjetljiviji od njih", objašnjavala je Katherine. Ako itko u povijesti
šoubiznisa nije znao s ljudima, onda je to bio Michael Jackson. Ni kao
odrastao nije razumio ljude, niti ih pokušavao razumjeti. Kao dječak
bio je okružen uglavnom drugom djecom iz šoubiznisa ili mladim
bogatašima koji, baš kao ni on, nikada nisu bili u kontaktu s
'normalnim' ljudima.
Već od Michaelove četrnaeste godine Bill Bray (zaštitar grupe The
Jackson 5 koji je dugo radio za Michaela) osiguravao bi mu pristup
teretnim dizalima u hotelima kako ne bi morao ići dizalima kojima se
koriste 'normalni ljudi', kako ih je Michael nazivao.
Samo godinu prije Michael je rekao Judy Spiegelman iz časopisa Soul:
"Ja sam poput ostale djece." No, ubrzo je shvatio da uopće nije poput
njih. Ostali dječaci u sastavu nisu imali ništa protiv 'normalnih
ljudi' — sve dok nisu poprimali obličje razjarene mase obožavatelja —
usprkos tome što nisu imali ništa s njima. No Michael je bio taj koji
je uvijek privlačio najviše pozornosti. Kada bi ušao u prostoriju s
braćom, obožavatelji bi uvijek nahrupili samo prema njemu. Izdvojenost
i osjećaj da je drukčiji, da su sve oči uprte u njega ostavili su traga
na Michaelu. Počeo je pokazivati znakove nesigurnosti, čak
neprilagođenosti. Kao da je znao da se ne uklapa. Mislio je da bi mogao
biti sretan kad bi cijeli život mogao provesti na pozornici. Nažalost,
svijet nije bio pozornica. Morao se nositi s javnošću, a to nije znao
učiniti na način da se osjeća ugodno u vlastitoj koži.
"Postao je samotnjak", prisjetila se Katherine Jackson. "Zabrinula sam
se za njega, ali nadala sam se da će ga to proći, da je to samo faza.
Nije se slagao s djecom svoje dobi. Bolje mu je bilo s odraslima.
Mislim da nije imao
74
niti jednog prijatelja svojih godina. Ne, nije. Kao i uvijek, braća su
mu bili prijatelji. No, mislila sam da ćemo biti dobro sve dok imamo
jedni druge. Molila sam se da budemo dobro."
Tito se ženi
Nevjerojatan uspjeh Jacksona u glazbenoj industriji pratila je i
neizbježna pomama slobodnih žena. Žene svih oblika, veličina i boja
počele su im prilaziti iza pozornice na koncertima i nuditi im
raznorazne 'usluge'. Michael i Marlon bili su premladi, ali zato
Jermaine i Jackie nisu vidjeli ništa loše u tome da iskoriste nabujali
libido mladih obožavateljica. No Tita obožavateljice nisu zanimale. On
se samo htio skrasiti — i otići iz kuće kako bi se bar malo udaljio od
Josepha.
Tako je Tito 1972. najavio da se želi oženiti sa sedamnaestogodišnjom
Delores (Dee Dee) Martes koju je upoznao u Srednjoj školi Fairfax
nekoliko mjeseci prije nego što se sastav proslavio. Joseph i Katherine
zbog toga su se vrlo uzrujali uvjereni da Dee Dee zanima samo njegov
novac, a da je Tito previše neiskusan da bi to vidio. Najmanje što može
učiniti, uvjerili su ga, jest da traži od nje da potpiše predbračni
ugovor. On je to učinio i ona ga je potpisala.
Michael je smatrao da će Tito ženidbom razočarati obožavatelje i
pokušao ga je nagovoriti da se predomisli. "Sjeti se svih onih
djevojaka koje nas vole", rekao je jedan dan dok su razgovarali u
Motownovu uredu.
"One nas i ne poznaju, Mike", rekao je Tito. "Ne možemo živjeti za
potpune neznance."
"Ali poznaju nas", uvjeravao ga je Michael. "Dugujemo im, Tito.
Dugujemo im to."
"I što bismo trebali učiniti?" Tito je htio znati. "Do kraja života
trpjeti Josepha? Ako tako mora biti, onda ne želim ni ostati u grupi."
U tom trenutku Michael se prestao svađati s Titom, vjerojatno iz straha
da bi ih on zaista mogao napustiti.
Joseph i Katherine nadali su se da će Berry Gordy tražiti da Tito, kao
Motownov izvođač, ostane samac. No kada je Joseph izložio situaciju
Berryju, on nije htio imati ništa s tim. "Ne miješajte me u to", rekao
je. "Bitno da se Michael ne ženi."
Joseph se odjednom smrknuo. "Michael nije jedini u grupi, Berry", sjeća
75
se da mu je odvratio. "Hvala što nam nećeš pomoći."
Vjenčanje je održano u lipnju 1972. u skromnoj kapelici u Inglewoodu u
Kaliforniji. Joseph je veći dio večeri mrko gledao Dee Dee i njezinu
obitelj. Katherine je bila ljubaznija, iako se činilo da i ona samo
čeka da večer prođe. (Prvo dijete, sina kojeg su nazvali po Titu,
dobili su godinu poslije. Tito je u vrijeme poroda bio na turneji pa je
LaTova bila uz Dee Dee u rađaonici.)
Obožavateljice
Mladi Tito Jackson povukao se s tržišta, ali Jackie i Jermaine bili su
mladi, slobodni i spremni istražiti kakvo im to žensko društvo slava
donosi. Joseph im je u prošlosti bio loš primjer, a kako je vrijeme
prolazilo, nije postajao ništa bolji. Zapravo, kada su se dječaci
proslavili, počeo je spavati s njihovim obožavateljicama! Je li
postojao ijedan razlog da se momci, uz njega kao uzor, ponašaju
odgovornije? Već 1972. stariji su Jacksoni ostavili nebrojeno
slomljenih srca u gradovima koje su posjetili tijekom turneje. A zatim
su i unajmili stan blizu kuće u Encinu kako bi se mogli družiti s
djevojkama dalje od Katherineina prijekornog pogleda.
Rhonda Phillips bila je jedna od 'tih' djevojaka. Danas je rastavljena
i živi s troje djece u Long Beachu u Kaliforniji. Ali u kolovozu 1972.
kada je upoznala svog idola, 21-godišnjeg Jackieja, imala je osamnaest
godina. Izabrao ju je iz publike jedan od road menadžera grupe kada su
momci nastupali u Forumu u Inglewoodu u Kaliforniji. Iza pozornice
Jackie je Rhondi dao komadić papira s adresom i rekao joj da dođe na tu
adresu za sat vremena. Dok je razmišljala o njegovoj ponudi, osjetila
je da netko stoji iza nje i okrenula se. Bio je to Michael. "Bio je
sladak momčić", ispričala je. "Imao je velike zube, spljošten, širok
nos i savršeno počešljanu afro-frizuru. Izgledao je poput svakog drugog
zgodnog četrnaestogodišnjaka iz susjedstva. Primijetio je komadić
papira u mojoj ruci."
"To ti je Jermaine dao?" pitao je.
"Ne, Jackie."
"Želi da se nađeš s njim, zar ne?" pitao je. "Da", odgovorila je
Rhonda. "Ne znam bih li trebala otići. Michael joj je uletio u riječ.
"Nemoj", rekao je. "Mislim da se ne bi trebala naći s njim."
Rhonda ga je pitala zašto to misli. Sjeća se njegova odgovora: "Moja
braća
76
f
ne postupaju lijepo s djevojkama. Znaju biti zli. Molim te, nemoj
otići."
Rhonda se sjeća kako je mislila da je Michael tek četrnaestogodišnjak;
što on zna? Promijenila je temu i zamolila ga za autogram. Pružila mu
je komadić papira koji joj je Jackie dao, a on je brzo nešto napisao i
vratio joj ga.
Predstavnici grupe platili su Rhondi vožnju taksijem kako bi se mogla
naći s Jackiejem. Taksi ju je odvezao u njihov stan u Encinu. Kako se
taksi zaustavljao uz rub ceste, okrenula je komadić papira koji je još
držala u ruci i tada primijetila da je Michael napisao još nešto osim
svog imena. Bila je to poruka: "Nadam se da nećeš otići." I potpis
"Michael Jackson".
Ušla je u zgradu, pronašla stan Jacksona i poševila se s Jackiejem.
"Nećemo se više moći vidjeti", rekao joj je čim su završili. Počela je
plakati.
"Odjednom me preplavio sram", sjetila se mnogo godina poslije. "Kratko
me zagrlio i zatim mi rekao da me netko iz Motowna čeka vani kako bi me
odvezao kući. Poljubio me i ja sam otišla. Sve zajedno nije trajalo
duže od pola sata."
Dok se Rhonda spuštala iz zgrade, ulicom je prilazio bijeli Rolls-
Royce. Na stražnjem sjedištu sjedili su Michael i Marlon. Auto se
zaustavio uz rub ceste. Dječaci su izašli i Marlon je potrčao pokraj
Rhonde prema zgradi. Michael joj je prišao.
"Sto radiš ovdje?" pitao je optužujućim tonom. "Jesi li bila gore s
Jackiejem?"
"Da, bila sam", odgovorila je.
"Jeste li se ševili?" htio je znati Michael.
Rhonda je počela plakati.
Michael je tužno odmahnuo glavom. "Zao mi je", rekao je. "Je li te
prisilio f
na to?"
"Ne, naravno da nije. Htjela sam to."
"Htjela si?" pitao je Michael preneraženo. "Ali zašto bi to htjela?"
Rhonda je ušla u auto. Spustila je prozorsko staklo. Michael je još
stajao na pločniku. "Hoćeš li biti dobro?" pitao je.
"Hoću", odgovorila je ona. ;
"Tada sam već grcala u suzama", sjeća se Rhonda. "Podigla sam prozorsko
i
staklo i auto je krenuo. Pogledala sam kroz stražnje staklo i zadnje
što sam vidjela bio je Michael kako stoji uz cestu i maše mi."
Tijekom tih mladenačkih dana, četrnaestogodišnji Michael često je
dijelio sobu s petnaestogodišnjim Marlonom i sedamnaestogodišnjim
Jermaineom. Jermaine bi pričekao da njihov zaštitar Bill Gray zaspi, a
onda bi se iskrao u predvorje hotela po djevojke. C esto bi ih dovodio
natrag u sobu, a Michaelu
77
i Marlonu naredio da se, kako se Marlon sjeća, "prave da spavaju".
Yolanda Lewis danas je udana i živi u St. Louisu. U jednom intervjuu
sjetila se iskustva s Jermaineom Jacksonom kada je imala šesnaest
godina. "Bila sam prava groupie", sjeća se, "a momci su svirali u
Clevelandu gdje sam tada živjela. Poslije koncerta nekoliko nas
djevojaka otišle smo do hotela u kojem su odsjeli. Imale smo bedževe i
plakate, htjele smo uzeti autograme, nadale se da ćemo ih vidjeti,
možda se slikati s njima. Jermaine je sišao i počeo razgovarati s nas
nekoliko. Bio je sladak, sramežljiv. Povukao me na stranu i pitao želim
li poći s njim u sobu. Naravno da sam rekla da želim. Bio je tako
zgodan. Ta golema afro-frizura i bijeli zubi.
Došli smo do sobe i ja sam ušla za Jermaineom. U sobi je bio mrak, samo
je noćna svjetiljka u kutu bila upaljena.
'Michael i Marlon spavaju', rekao je. 'Moramo biti tihi. Skini se.
Brzo.' Nije bio baš neki romantik. Ušli smo u krevet i on se popeo na
mene. Kada je svršio, tako je glasno zajecao da sam se uplašila da će
probuditi Michaela i Marlona koji su spavali samo metar dalje, u drugom
krevetu. Bar sam ja mislila da spavaju. Dok sam izlazila iz sobe, čula
sam Michaela kako govori Jermaineu: 'Super. Možemo li sad, molim te,
spavati?'"
Marlon će se početi zabavljati s obožavateljicama tek za nekoliko
godina, ali Michael nikada nije bio 'igrač'. To ga jednostavno nije
zanimalo i ponašanje svoje braće prema djevojkama smatrao je vrijednim
prijezira. Nakon višegodišnjeg traumatičnog izlaganja seksu, činilo se
da je Michaelu i sama pomisao na seks postala odbojna.
Osoba koja je poznavala Michaela od 1974. jednom mi je rekla:
"Razgovarao sam s Rebbie koja mi je rekla: 'Michael nema vremena za
djevojke.' A ja sam pitao: 'Kakav to dečko nema vremena za djevojke?'
Rekla je da je Michael poseban slučaj. Kada sam je pitao kako to misli,
ispričala mi je strašnu priču.
Ispričala mi je da je jedan član, obitelji, netko kome je Michael
vjerovao — neću reći tko iako je Rebbie meni rekla — kada je Michael
imao petnaest godina, odlučio da je dovoljno star za seks i da to mora
učiniti. Ta je osoba za Michaela platila dvije prostitutke. Rekla im je
da ga obrade i zaključala ga u sobu s njima. Rebbie je rekla da je to
iskustvo bilo velika trauma za njezina brata. Ne znam je li se Michael
upustio u sam seks s prostitutkama, Rebbie mi to nije rekla."
Ako je priča istinita, to je iskustvo svakako ostavilo dubok trag na
Michaelovu psihu, kao što bi ostavilo na psihu svakog dječaka koji
prolazi kroz pubertet. Nakon toga, kažu ljudi, Michael je tražio
društvo prostitutki, ne radi seksa, nego radi razgovora. Kao da se htio
iskupiti za ponašanje svoje braće prema obožavateljicama tako što će se
uvjeriti da žene nisu samo sredstvo za zabavu u krevetu. James McField,
bivši pijanist i voda benda,
78
sjeća se: "Ponekad bi Michael poželio razgovarati s nekim pa bi mu
doveli neku dragu ženu s kojom bi se mogao družiti i uživati u ženskom
društvu. No koliko znam, nikada se ne bi seksali. Nikada nije bilo
ničega intimnog medu njima. Volio je dobre, čiste djevojke koje nisu
izgledale kao da su s ulice."
Jedna od takvih djevojaka sjeća se kako je upoznala Michaela poslije
koncerta u New Yorku. "Bila sam iza pozornice, radila sam u garderobama
Madison Square Gardena", priča Lillias Harris. "Netko tko se predstavio
kao zaposlenik grupe The Jackson 5 prišao mi je i pitao me bih li
voljela provesti večer s Michaelom. 'Naravno da bih', rekla sam. Pitao
me za koliko, a ja sam rekla da ću to učiniti bez naknade. Htjela sam
seks s Michaelom Jacksonom. Tko ne bi htio?
Odveo me u garderobu. Michael je bio ondje sam. Ušla sam, a on mi je
rekao da zatvorim vrata. Prvo što je rekao bilo je: 'Zašto si
prostitutka?' Odgovorila sam mu: 'Zato što trebam novac' Pitao je: 'Bi
li se htjela seksati sa mnom?' i ja sam odgovorila: 'Naravno da bih.'
Pitao je koliko bi to stajalo. Rekla sam: 'Ništa.' Činilo se da je
zainteresiran. Zato sam otkopčala bluzu i pokazala mu grudi. Okrenuo je
glavu s gađenjem. 'Stani! Ne mogu se seksati s tobom', rekao je.
'Pospremi ih', rekao je misleći na moje grudi.
Kada sam ga pitala zašto, rekao je: 'Zato što ne mogu.' Zaključila sam
da mi želi reći da ne može postići erekciju. Izgledao je tako tužan. A
zatim je rekao: 'Možemo li razgovarati o tebi i tvom životu?' Nisam
htjela razgovarati, nisam zato došla onamo. Samo sam mu dala svoj broj
telefona.
'Kad god se zaželiš, nazovi me', rekla sam. Michael me pogledao i
rekao: 'Kako to misliš, kad se •^afelimV Bio je potpuno iskren. 'Kad se
zaželiš seksa, Michaele', rekla sam. 'Kad god poželiš ševiti, nazovi
me. Shvaćaš?'
Rekao je: 'O, dobro. Možda te jednom nazovem. Iako, sumnjam.' I tada
sam otišla.
Činio mi se prilično usamljenim i naivnim", zaključuje Lillias Harris.
"Bio je drag, zbunjen, zgodan momak koji je samo htio žensko društvo.
Ali te večeri nikako nije htio seks. Bio je nasmrt uplašen. Pitala sam
se hoće li me ikada nazvati. Nije nazvao."
"Rockin' Robin" i "Ben"
Do zime 1972. Motown je objavio još dva Michaelova samostalna singla, a
prvi od njih bio je "Rockin' Robin". Michaelov cvrkutav glas pratio je
79
jednostavnom melodijom studijski klavijaturist, a pjesma je postala
neodoljiv hit. "Rockin' Robin" bila je veći hit i od "Got to Be There".
U Michaelovoj izvedbi dospjela je na najviše drugo mjesto top-
ljestvica, baš kao i u originalnoj izvedbi Bobbyja Daya.
Jedan od Michaelovih ranih hitova koji i danas izaziva podsmijeh je
"Ben". Riječi pjesme slave prijateljstvo i baš se ni iz čega ne može
naslutiti da zapravo govore o glodavcu. (U filmu Ben mladi se dječak
sprijatelji sa štakorom po imenu Ben. Slabo je poznata činjenica da je
jedan od producenata filma bio Bing Crosby.) Michaelov glas savršeno se
uklapa u lijepu orkestraciju uz gitarsku pratnju, a svi su emocionalni
vrhunci pjesme fino naglašeni gudačkim aranžmanom. Pjesma je očito
imala svoj život, neovisan o filmu. Postala je Michaelov prvi
samostalan hit na broju jedan i prodana je u nevjerojatnih 1,701.475
primjeraka. Također je nominirana za Oskar.
Michael je mnogo puta gledao film Ben iz zadnjeg reda u kinodvorani
čekajući trenutak kada će čuti svoju pjesmu i vidjeti svoje ime na
odjavnoj špici. Kao dijete Michael je obožavao štakore. Jednom prilikom
Katherine se zgrozila kada je pronašla trideset štakora u kavezu u
Michaelovoj sobi. On ih je silno volio sve do dana kada je otkrio da
jedu jedni druge — što je za štakore normalno. To ga je toliko zgrozilo
da je odnio kavez van kuće.
Osim što je snimao samostalne ploče, Michael je i grupne pjesme počeo
snimati odvojeno do braće. Sam bi u studiju snimao glavni vokal, a
zatim bi braća došla i snimila prateće vokale. Cesto bi oni bili
'podebljani' glasovima dodatnih, anonimnih pjevača. Motown je donio
takvu odluku u svrhu što bržeg snimanja pjesama. No Michaelu je to
donijelo samo još veći osjećaj izdvojenosti, kao da više ne pripada
grupi. A to mu se nije sviđalo.
U studenom 1972. The Jackson 5 krenuli su na dvanaestodnevnu europsku
turneju koja će početi 30. listopada posebnim koncertom za kraljicu
Elizabetu, kraljicu Majku. U Motownu je postojala određena doza
zabrinutosti oko uspjeha turneje budući da je prodaja ploča u Europi
počela opadati. Za razliku od Amerike, u Europi, a posebno u Velikoj
Britaniji, ploče Jackson 5 sve su se slabije prodavale. Tako album
Maybe Tomorrow u Ujedinjenom Kraljevstvu nije ni došao na ljestvicu Top
50. Singl "Sugar Daddy" također je podbacio u UK-u. No kao samostalan
izvođač Michael je prolazio više nego dobro. "Got to Be There" popela
se na peto, a "Rockin' Robin" na treće mjesto britanske top-ljestvice.
Kasnije istog mjeseca "Ben" se popela na sedmo mjesto i prodana je u
više od 250.000 primjeraka samo u UK-u. Iako je grupa podbacila u
prodaji i kod britanske publike, postojala je nada da će zahvaljujući
Michaelovoj popularnost turneja ipak privući publiku. To se i dogodilo,
još kako. Kada su britanski tinejdžeri nahrupili u londonsku zračnu
luku Heathrow kako bi dočekali Jacksone, mnoge je taj prizor podsjetio
na beatlemaniju.
80
"Lovci na suvenire čupali su pramenove kose iz Jermaineove afro-
frizure", stajalo je u Motownovu izvještaju za medije od 22. studenog.
"Buka toliko glasna da je zaglušila zvuk zrakoplovnih motora natjerala
je suze na oči Michaelu i Marlonu. Tito se potresen i pun modrica jedva
provukao kroz stampedo neobuzdane gomile. Randyja je uhvatila panika
kada su ga sluđene obožavateljice počele gušiti zagrljajima i
poljupcima. Jackie je ostao pribran iako je i on bio zabrinut. Bila je
to zbrka na rubu kaosa. Bilo je zastrašujuće. Bila je to
JACKSONMANIJA."
Michael je prezirao takve masovne prizore. Sjećao se kako je morao
trčati kroz gomile razularenih djevojaka s rukama preko očiju u strahu
da će ga izgrepsti. Sjećao se kako se skrivao u ostavama, nadajući se
da će rulja proći pokraj njih i mimoići ga. "Uhvate te za kosu i vuku i
to boli kao sam vrag", prisjećao se. "Čini ti se da će te ugušiti ili
raščetvoriti."
Obožavatelji su zapriječili ulaz u hotel Churchill u kojem je skupina
odsjela u Londonu i zato se nakon izvedbe za kraljicu nisu mogli
vratiti natrag. Joseph je pozvao policiju koja je stigla s vodenom
topovima i počela polijevati obožavatelje. Sutradan je devetogodišnja
djevojčica nožem prijetila hotelskom vrataru zahtijevajući da je pusti
u Michaelovu sobu. Zaustavila ju je tek policija. Na limuzini Rolls-
Royce koja je prevozila Jacksone nastala je šteta u iznosu od 12.000
dolara kada su je djevojke udubile i izgreble pokušavajući se domoći
svojih idola. Poslije, dok su Jacksoni nastupali u noćnom klubu Talk of
the Town, lovci na suvenire poharali su limuzinu i odnijeli jastuke,
radio, svjetla, gume...
Iste su se scene ponavljale u svim ostalim gradovima u nastavku
turneje: Amsterdamu, Bruxellesu, Munchenu, Frankfurtu i Parizu.
Katherine pokreće rastavu
Katherine je mnogo godina tolerirala Josephovu nevjeru. Znala je da je
vara. Svi su znali. Joseph je već godinama pratio momke na koncertima i
održavao kratke veze s obožavateljicama. Ne samo da su je prijatelji
zvali i sve joj govorili nego je čak i nekoliko Josephovih drskih
ljubavnica nazvalo Katherine kako bi joj se pohvalile. "Ne želim da me
te žene nazivaju kod kuće", vikala je na Josepha, ponekad i pred
djecom. "Dosta mi je toga, Josephe. Previše je previše." Katherine nisu
zanimali razlozi Josephove nevjere. Čak i nije bila sigurna želi li da
prestane trčati za ženama, rekla je jednoj prijateljici. Samo
81
je željela da bude diskretniji. "Misliš da sam budala?" pitala ga je
očiju punih suza. U njoj se gomilao zastrašujući bijes. "Ne odnosi se
prema meni kao da sam glupa", vikala je na njega. "Nema ničega goreg od
ovog osjećaja."
Zapravo se Joseph prema Katherine odnosio upravo onako kako mu je sama
dopuštala, još od početka braka. Sto se njega ticalo, razloga da se
prestane tako ponašati nije bilo previše. Smatrao je da naporno radi za
grupu, uzdržava obitelj i omogućuje im dobar život pa ih se ne tiče što
radi u slobodno vrijeme, dok god je uz njih kad ga trebaju.
U siječnju 1973. Katherine je saznala da je jedna Josephova ljubavnica
zatrudnjela i imala spontani pobačaj. Isprva nije mogla vjerovati, bilo
je to više nego što je mogla podnijeti. Ali kad se ispostavilo da je
priča istinita, odlučila je da nema izbora nego da svrši s brakom.
"Gotovo je", najavila je. "Moj je brak gotov."
Djeca su odmah stala na njezinu stranu. Najstarija 23-godišnja kći
Rebbie nije mogla boraviti u istoj sobi s ocem. "Ne znam zašto je majka
ostala u braku sve one godine", poslije je izjavila. "Uz sve ostale
brige, posljednje što joj je trebalo je slomljeno srce. Bila je majka,
podržavala je sinove u karijeri i čak se i poslovno angažirala. Bilo je
to previše. Poticala sam je da ostavi oca. Znala sam da joj uništava
duh i da nije mogla naći duševni mir."
Mladi Jacksoni dugo su promatrali kako se Joseph loše odnosi prema
Katherine pa im je laknulo kad mu se napokon suprotstavila. "Mrzim
Josepha", Michael je rekao jednom zaposleniku Motowna. "Strahovito ga
mrzim zbog svega što je učinio mojoj majci. Mrzim ga više nego što mogu
izreći."
"Ali, Michaele", odgovorio je zaposlenik Motowna, "ne bi se trebao tako
osjećati. Ipak, on ti je otac."
"Katkad bih volio da nije", rekao je četrnaestogodišnji Michael. "Volio
bih to svim srcem. On je taj koji je gubitnik", rekao je Michael.
"Cijeli život govori o pobjednicima i gubitnicima i tko pobjeđuje, a
tko gubi. U ovome je on izgubio. Itekako."
Katherine je 9. ožujka 1973. u Los Angelesu predala zahtjev za rastavu.
Joseph je bio zaprepašten. Toliko ju je godina kontrolirao i
manipulirao njome i nije mogao zamisliti da bi mu se ovako
suprotstavila. Međutim, znao je da ne može živjeti bez nje. Imali su
obitelj, djecu koja su još mala. Morao ju je uvjeriti da se predomisli.
Tko će odgajati svu tu djecu?
Kad je s odvjetnicima počela ispunjavati spise, Katherine se zbunila.
Nije imala pojma koliko je vrijedna ili velika njezina i Josephova
zajednička imovina. Nije znala koliko njezin muž ili djeca godišnje
zarađuju ili koliko je bilo veliko njihovo poslovno carstvo. Čak nije
znala ni Josephov matični broj. Zato su čak dvije stranice s osobnim
podacima ostale neispunjene.
82
Njezin odvjetnik, Neil C. Newson natipkao je na spis: "Podaci u ovom
očitovanju još se prikupljaju. Priložit ćemo dodatnu, dopunjenu izjavu
s financijskim podacima." Katherine je platila odvjetniku 150 dolara i
vratila se u kuću na Aveniji Havvenhurst. Ni ona ni Joseph nisu se
iselili, ali više nisu razgovarali.
"Kad su u Motownu čuli da je Katherine pokrenula rastavu, nastao je
kaos", prisjeća se obiteljski prijatelj. "Ovo je moglo uništiti
obiteljski imidž Jacksona. Sve one priče o njihovoj bliskosti i
ljubavi... Ovo je graničilo s javnom katastrofom. Gordy je naredio da
se ne smije saznati da se Katherine i Joseph razilaze. Bila je to
strogo čuvana tajna odjela za odnose s javnošću. Danas takvo što ne
biste mogli kriti od medija, pogotovo ne sudski spor. Ali početkom 70-
ih mediji nisu bili tako nametljivi kao danas. Vijesti nikada ne bi
procurile. Ipak, glavešine tvrtke stalno su gnjavili Katherine
pokušavajući je uvjeriti da se radi imidža obitelji pomiri s Josephom."
"Između mene i Josepha je svršeno", Katherine je rekla službeniku
Motowna na sastanku na kojem su razgovarali o mogućim posljedicama
njezine odluke. Izgledala je izmoždeno, prisjeća se odvjetnik. Nosila
je jednostavnu ali elegantnu crnu haljinu, ogrlicu od bisera i lijepu
dijamantnu iglu. Crna joj je kosa bila začešljana. "Ovo nema veze s
karijerom dječaka", čvrsto je rekla. "I dalje mogu snimati albume i
biti popularni, premda su im roditelji rastavljeni. Bojim se da će
morati biti tako i nikako drukčije."
Iako joj službenik Motowna nije previše povjerovao, njezin je sin
Michael već donio svoj sud o rastavi roditelja. "Sto se mene tiče,
gotovo je", sjeća se da je rekao je Diani Ross. "Otac je povrijedio
majku i to je sve što moram znati. Za mene je to kraj."
"Ali ljudi su tako komplicirani", rekla je Diana Michaelu, aludirajući
na složenost Josephovih problema. "Tko zna zašto rade to što rade."
"Znam zašto", Michael je bio ustrajan. "Joseph je loš čovjek, eto
zašto. I braća su krenula nizbrdo", zaključio je. "Već to vidim."
Nakon nekoliko mjeseci Katherine je povukla zahtjev za rastavu. Joseph
joj je obećao da će se pokušati promijeniti i da ne bi smjela
rastavljati obitelj zbog njegovih nekadašnjih postupaka. Unatoč
razočaranju njezine djece, Katherine i Joseph su se pomirili.
83
Nizbrdica
Iako su na koncertima ostvarivali uspjehe diljem svijeta, Jackson 5
mučila je prodaja albuma. U Europi su podaci o prodaji uvijek bili
neujednačeni. Međutim, u SAD-u su se albumi dobro prodavali. Ali do
travnja 1972., bilo zbog prezasićenosti medija ili zbog nedostatka
promocije, grupa je gubila popularnost. Singl "Little Bitty Pretty One"
objavljen u travnju bio je veliko razočarenje. Osim sezonskog singla
"Santa Claus is Coming to Town" ovaj je singl Jackson 5 ostvario do
tada najslabiju prodaju — tek 590.629 primjeraka u cijelom svijetu.
Idući singl "Lookin' Through the Windows" prošao je još lošije —
prodano je tek 581.426 primjeraka. Ovo je bio poražavajući podatak.
(Zanimljivo, u Ujedinjenom Kraljevstvu prodaja singla doživjela je blag
porast. Ušao je među Top 10, što je bez sumnje bila posljedica njihove
nedavne turneje.) Kad se singl "Corner of the Sky" iz brodvejskog
mjuzikla Pippin (koji je Gordy financirao) u cijelom svijetu prodao tek
u razočaravajućih 380.426 primjeraka, Joseph se razbjesnio.
"Koji se vrag događa? " rasrdio se. Dolazio jeu urede Motowna,
uznemirivao zaposlenike u odjelu prodaje i dosađivao menadžerima
promocije. Problem je bio u tome što se Berry Gordy prestao osobno
angažirati u poslovanje diskografske kuće. Za to je zadužio Ewarta
Abnera, koji je u Motown došao kao već iskusan menadžer. Berry se sad
uvelike posvetio filmskoj karijeri Diane Ross i ustoličenju Motown
Productionsa u filmskoj industriji. Premda je još bio predsjednik
glavnog odbora diskografske kuće, zanimala ga je filmska, a ne glazbena
produkcija. Većinu vremena provodio je pripremajući film Mahogany, koji
je trebao proslaviti Dianu Ross kao filmsku zvijezdu.
U to je vrijeme Motown najviše profitirao na socijalno angažiranim
izvođačima kao što su to bili Marvin Gaye i Stevie Wonder. Možda je
publika Jackson 5 bila gladna modernijih pjesama od "Hallelujah Day",
idućeg singla grupe koji se prodao u manje od četvrt milijuna
primjeraka. Šteta, jer je riječ o odličnoj pjesmi u kojoj su glavni
vokali bili Michael, Marlon i Jackie.
Ewart Abner zapravo nije mario za Jackson 5. Nije sudjelovao u njihovom
potpisivanju za Motown i smatrao je da su najbolji dani iza njih.
"Dobili su i svoj crtić, za ime Božje", govorio je. "Zašto da više
ulažemo u njih?" Zaključio je da je grupa kriva za slabu prodaju i
gubitak publike, a ne Motown. Imajući to na umu, ne iznenađuje da je
Joseph snažno i strasno prezirao Ewarta Abnera.
U ožujku je izašao album Skywriter i prodao se tek u 115.045
primjeraka, čime je postao najlošije prodavan album Jackson 5. (U UK-u
čak nije uvršten ni među Top 50.) Joseph je vjerovao da su sve ploče
koje su se loše prodavale
84
mogle biti uspješnije da ih je Motown bolje promovirao.
Privremeno poboljšanje dogodilo se kad jeproducent Hal Davis za
Jacksone skladao sjajnu pjesmu "Get It Together". Produkcija je bila
izvanredna: glazba, prateći vokali i Michaelov zreliji glas lijepo su
se uklapali. Bio je to zaokret od slatkaste pop-glazbe uz kakvu su do
tada povezivali sastav. Singl je izašao u kolovozu 1973. i prodao se u
700.000 primjeraka. Premda nisu dosegli milijun, Joseph je dobio
potvrdu da grupa i dalje ima publiku. Smatrao je da The Jackson 5 još
nisu svršena priča. Ali za njega je priča s Motownom završila.
Jermaineova veza sa šefovom kćeri
Početkom 1973., dok su Katherine i Joseph bili zauzeti problemima u
braku, njihov se sin Jermaine zaljubio... u kćer Berrvja Gordvja.
Nekoliko je mjeseci izlazio s Hazel Gordy i sa samo osamnaest godina
činilo se da će poći Rebbienim i Titovim stopama i iskoristiti brak da
bi se izvukao iz doma obitelji Jackson.
Braći je bilo jasno da je Hazel postala važna i utjecajna osoba u
njegovom životu. Na primjer, tijekom jedne od proba u ožujku grupa je
radila na problematičnoj koreografiji sa Suzanne dePasse. Odlučili su
kako će problem najbolje riješiti i sve se dogovorili. Međutim, Hazel,
koja je počela posjećivati probe, povukla je Jermainea na stranu i
nešto mu šapnula na uho. Jermaine ju je saslušao, odsutno kimnuo i
vratio se braći. "Mislim da bismo trebali promijeniti korak", poslušno
je izjavio.
"Ali zašto?" Michael je prosvjedovao. "Savršen je."
"Zato što Hazel ima bolju ideju. Gle, Mike, stani ovdje", rekao je
namještajući brata. "A Tito neka stane ovdje, Marlon ovdje, a Jackie
ovdje." Onda je Jermaine pokazao Hazelinu 'sjajnu ideju' kojom je on
više dolazio u središte pozornosti. Kad je Suzanne shvatila što se
dogodilo, prostrijelila je Hazel pogledom. Ova se nevino nasmiješila.
Kako je Hazel bila Berrvjeva kći, Suzanne se morala složiti s njezinim
prijedlogom. "Dobro izgleda, momci", rekla je. "Neka ostane tako."
"Meni je ovo grozno", odvratio je Michael i gledao u Jermainea. "Ma
daj, Jermaine", rekao je, "mislio sam da smo se složili."
Jermaine je odvratio pogled.
Druga su braća pokušala ignorirati što se dogodilo. "Ionako nije tako
važno", Tito je odlučio.
55
"Mislim da je važno", zaključio je Michael. "Ali vi učinite što
želite." Zatim je pogledao Jermainea koji je piljio u Hazel, odmahnuo
glavom i zakolutao očima.
Jermaineu se Hazel svidjela još 1969. kad su se prvi put upoznali, ali
ne na način na koji se on svidio njoj. Vrlo mu je brzo priznala da je
zaljubljena u njega, a on joj je objasnio da nije siguran hoće li joj
moći uzvratiti osjećaje. Bio je tinejdžerski idol i zvijezda i mogao je
birati od desetaka mladih djevojaka koje bi mu se rado bacile u
naručje. Ovakvo je idolopoklonstvo bilo opojno za mladića poput
Jermainea. Zamisao da se smiri uz jednu djevojku gušila ga je, bez
obzira na to o kojoj je djevojci riječ.
"Jermaine previše voli djevojke da bi se oženio", Michael je rekao.
"Mislim da će se oženiti tek kad zakorači u tridesete."
Međutim, Hazel je bila mlada, idealistična djevojka koja je više od
ičega htjela brak i obitelj. Ne samo zato što joj se otac tri puta
razvodio nego i zato što je svjedočila njegovoj burnoj emocionalnoj
vezi s Dianom Ross. Premda je bila mlada, Hazel je vjerovala da je
prava ljubav varljiva, ali i dalje je ostala romantična. "Iskreno mogu
tvrditi, otkako sam se zaljubila u Jermainea, nisam pomislila ni na
kojeg drugog muškarca", rekla je.
Delores Robertson, tadašnja Hazelina prijateljica, kaže: "Berry Gordy
oduvijek je Hazel, kći jedinicu, zasipao darovima. Rekla mu je da se
zaljubila u jednog od Jackson 5 i da ga želi za sebe. Silno je voljela
Jermainea, bojala se da joj ne izmakne iz ruku i mislila da neće
upoznati nikog drugog poput njega. Bila je ljubomorna kad bi ga vidjela
s obožavateljicama. 'Michael može imati obožavateljice, ali ti ne',
govorila bi mu. Berry se uvijek pobrinuo da Hazel dobije što želi, a
sad je željela Jermainea. Berry je dobro upoznao Jermainea i iako je
smatrao da bi Joseph mogao praviti probleme, vjerovao da je on pravi
momak za Hazel. Kad je Jermaine zatražio Hazelinu ruku, Berry je
pristao."
Iako je Berry smatrao da će Joseph biti kamen spoticanja između njegove
kćeri i Jermainea, nije bilo tako, barem ne isprva. Hazel je u Josephu
neočekivano našla saveznika koji nije inzistirao na predbračnom ugovoru
(kao što je to bio slučaj s Titovom ženom). Bio je siguran da će brak
između njegovog sina i šefove kćeri klanu Jackson jamčiti poslovnu
sigurnost u Motownu, pogotovo zato što je u posljednje vrijeme Berry
rijetko kad odgovarao na njegove telefonske pozive. Na sve je načine
pomagao mladom paru. Čak je Hazel nazivao "svojom Hazel" i govorio da
je voli.
Da je Joseph bolje promislio, ovaj bi ga razvoj događaja više zabrinuo.
Kad se Berryjeva sestra Anna udala za pjevača Motowna Marvina Gayea,
Marvin nije dobio povlašteni položaj. Zapravo, Marvin tvrdi da mu je
brak samo zakomplicirao život i karijeru jer je tijekom svađa Anna
izigravala bratova špijuna. Marvin je rijetko kad mogao povući potez za
koji Berry ne
86
bi već unaprijed znao. Osim toga, osjećao je snažan sukob interesa u
čestim svađama s Berryjem.
I mnogi su drugi Motownovi umjetnici poput Marvina slutili da će Berry
od Jermainea učiniti veliku zvijezdu kao što je to bio slučaj s Dianom
Ross, koja je od pjevačice u Supremesima postala superzvijezda.
Smatrali su da su Jermaineova dva samostalna singla "That's How Love
Goes" i "Daddy's Home" bila uspješna i da je imao potencijal postati
jedna od tvrtkinih najvećih zvijezda. Neki su kritičari uočili velike
sličnosti između Marvinova i Jermaineova načina pjevanja. Ali istina je
bila da je Jermaine razvio vlastiti, kvalitetan zvuk. Njegov je dubok,
čvrst glas činio zanimljiv kontrast Michaelovom visokom glasu u mnogim
pjesmama koje su zajedno izvodili. (Zapravo, Jermaine je počeo pjevati
glavne vokalne dionice nakon što je producent grupe, Deke Richards,
hospitaliziran zbog hernije diska kralješnice. Deke nije htio da Fonce
Mizell i Freddie Perren rade s Michaelom bez njega pa im je rekao da
napisu nešto za Jermainea. Tako je nastala pjesma "I Found That Girl",
koja se pojavila na B-strani singla "The Love You Save".)
Da nije bilo po Josephovom, Michael bi vjerojatno nastupao na revijama
'starih dobrih hitova' s jednim članom originalne postave Temptationsa,
nekoliko članova Four Topsa i Mary Wilson iz prvobitne postave Sup
remesa. Dočekao bi četrdesete pjevajući "I Want You Back" i "ABC", samo
da zaradi, poput velike Marthe Reeves koja i danas pjeva "Love is like
a Heatwave", ne toliko jer to želi pjevati nego zato što mora. Težak je
život preživjelih zvijezda Motowna poput Marthe. Nije za one slabog
srca. Takav bi bio i Michaelov život da nikad nije dobio slobodu
napisati i producirati vlastite pjesme. Bez obzira na to što neki
mislili o Josephu Jacksonu kao osobnom menadžeru, u konačnici, on je
taj koji je Michaelu Jacksonu spasio karijeru.
87
Vjenčanje Jermainea i Hazel
U studenom 1973. Katherine i Joseph opet su se ozbiljno posvađali:
izbezumljena Katherine otišla je iz grada i za sobom ostavila zbunjenu
i zaprepaštenu obitelj. "Djeca su bila šokirana, a pogotovo Michael",
prisjeća se Joyce Jillson, koja je u to vrijeme prijateljevala s
Katherine. "Htio je otići s njom. 'Ako ideš ti, idem i ja', rekao joj
je. 'Ne dam da odeš bez mene.' Michael nije htio ostati u kući s
braćom, sestrama i ocem, bez Katherine koja je bila tampon zona. Ona je
Michaelu bila jedina veza sa zdravim razumom. Ali sada je i ona postala
nepredvidiva. Inače nikada ne bi remetila odnose u obitelji, ali više
nije mogla izdržati ni sekunde. Rekla je Michaelu da ostane u kući i
obećala mu da će se vratiti. Plakao je. 'Zašto Joseph ne ode?' stalno
je zapitkivao. 'On je taj koji bi trebao otići.'"
Katherine se zabrinula kad je od prijatelja čula da su mediji saznali
za njezine bračne probleme. Željela je da se mediji usredotoče na
Jermaineovo skorašnje vjenčanje, a ne na njezin razlaz s Josephom. Zato
se vratila kući samo nekoliko dana prije vjenčanja. Osjećala je da je
Josephu samo povrijeđen ponos i da se zapravo ne kaje. Nije bila
sigurna koliko će ovaj put ostati s njim, ali znala je da mora biti uz
njega na Jermaineovom vjenčanju. Osjećala je obvezu prema sinu i
obitelji.
Vjenčanje Jermainea i Hazel Gordy održano 15. prosinca 1973. bila je
skupa i razmetljiva svečanost. "Ako se moja mala udaje", rekao je
Berry, "udat će se sa stilom. Samo je nebo granica", nije popuštao.
Vjenčanje će ga stajati oko četvrt milijuna dolara, što je u ono
vrijeme bila pozamašna cifra. Berry je za potrebe svadbene svečanosti
ekskluzivni hotel u Beverly Hillsu pretvorio u zimsku zemlju čudesa.
Prostorije u kojima su se održavali vjenčanje, prijem i svečani ručak
krasili su borovi prekriveni umjetnim
91
snijegom, 175 bijelih golubica u bijelim krletkama i tisuće bijelih
kamelija, krizantema i karanfila. Na vjenčanje su pozvali stotinu
gostiju, a na svadbenu zabavu još pet stotina.
Časopis Ebony proglasio ga je "vjenčanjem stoljeća". Gosti su ga
uspoređivali s kraljevskim vjenčanjem princeze Anne i kapetana Marka
Phillipsa održanim u Londonu prije nešto više od mjesec dana. Abe
Lastfogel, osnivač šoubiznis agencije William Morris nazvao ga je
"najekstravagantnijim poslovnim udruživanjem koje sam ikada vidio."
Kako bi se uvjerili da će mediji ispravno izvijestiti o potankostima s
vjenčanja, Motown je nazočnim novinarima dijelio priopćenja za javnost.
Šesnaestogodišnji Marlon bio je kum. Petnaestogodišnji Michael, 22-
godišnji Jackie, dvadesetogodišnji Tito i jedanaestogodišnji Randy bili
su na usluzi uzvanicima. Michaelove dužnosti tog dana nisu bile
komplicirane: trebao je ispratiti goste do sjedala prije početka
ceremonije, a poslije u pratnji jedne od djeveruša izaći iz kapelice.
Ipak, ljudi bliski obitelji Jackson spomenuli su da je Michael tog dana
bio zabrinut. Ženio se Jermaine, njegov najmiliji stariji brat, i
Michael je smatrao da će to utjecati na tijek događaja.
"Michael je isprva mislio da vjenčanje neće ništa značiti", rekao je
bliski obiteljski prijatelj. "Tito je bio u braku, a The Jackson 5
nastavili su djelovati kao i prije. Njegova se žena nije uplitala u rad
ili politiku sastava. Ali Jermaine se ženio s Hazel, šefovom kćeri,
ženom koja je imala snažnu volju i mišljenje koje se slušalo. Kako se
datum vjenčanja približavao, Michael je primijetio da je Jermaine počeo
drukčije gledati na svijet — kroz Hazeline oči. Sve je manje bio
Michaelov prijatelj, a sve više Hazelin muškarac. Michael je snažno
osjećao gubitak. Bio je jako blizak s Jermaineom i osjećao je da gubi
najboljeg prijatelja."
Zapravo se i Joseph razočarao kad je shvatio koliki utjecaj Hazel ima
na Jermainea. Osjećao je da je manipulantica i da bi se mogla uplesti u
dinamiku grupe. Osim toga, njezin ju je otac slušao. Nitko nije znao
kako će se stvari odviti, pa se Joseph zabrinuo.
Tijekom prijema, na otvorenoj terasi hotela, istaknute osobe iz svijeta
šoubiznisa poput Smokeyja Robinsona, Diane Ross, Lole Falane, Diahann
Carroll i Billyja Deeja Williamsa družile su se s uglednicima poput
Corette Scott King, udovice Martina Luthera. Katherine se trudila
ponašati kao da je sve u redu, premda je bila strašno nesretna. Bez
obzira na to koliko se to trudila prikriti, njezina je tuga bila očita.
Nakon što bi je fotografirali s Josephom, odmaknula bi se od njega. U
jednom ju je trenutku zabrinuti Michael pitao želi li čašu punča.
Katherine je rastreseno odmahnula glavom i preko sinove glave zurila u
Josepha. "Ne pleše mi se, dušo", rekla je. Michael ju je promatrao
toplim pogledom, a Katherine se okrenula i izgubila u gužvi.
92
Čak bi i usputni promatrač primijetio da je izgledala usamljeno.
Nije dugo trebalo da se Diana Ross nade u središtu pozornosti,
pozirajući i šepureći se pred fotografima na sebi svojstven način. "Ja
sam gospodina Gordvja uputila na njega", rekla je i povukla Michaela k
sebi, "a pogledajte gdje je danas. Svi se žele fotografirati s ovim
slatkim momkom. Nevjerojatno." Diana se snažno privila uz Michaela, kao
da je trofej. Lice joj je sjajilo ljubavlju i ponosom. "Ma pogledajte
samo to maleno odijelo", rekla je vukući Michaela za rever. Bio je
vidno uznemiren.
"Sigurno si jako zahvalan gđici Ross, zar ne, mali", novinar je pitao
Michaela, "zato što te otkrila?"
"Ovaj... da", odgovorio je. Sigurno se pitao koliko će dugo morati
živjeti u laži da ga je 'otkrila' Diana Ross.
"O, nije li sladak?" Diana je gugutala. "Znate kako se to dogodilo?
Bila sam u Garvju u Indiani i vidjela nastup grupe. Rekla sam si.
Las Vegas
Joseph Jackson oduvijek je bio natjecateljski tip, a nakon Jermaineova
vjenčanja činio se borbenijim nego inače. Kao da je zbog sinove
povezanosti s Berryjem Gordyjem postao 'David', odlučan da se uhvati u
koštac s 'Golijatom', to jest, Motownom. Kako bi u glazbenoj industriji
ostavio još dublji trag, Joseph je pokrenuo vlastitu diskografsku kuću
Ivory Tower International Records. Potpisao je ugovor sa ženskim
kvartetom M. D. L. T. Willis iz Ashtabule u državi Ohio. Tvrtka i
sastav nisu dospjeli daleko, što je Berryju samo dalo potvrdu da je
Joseph dobronamjeran, ali nesposoban.
Međutim, Joseph je došao na zamisao koja nije pala na pamet ni Berryju
ni Ewartu Abneru, Berryjevoj desnoj ruci. Želio je da njegovi sinovi
izađu iz kalupa tinejdžerskih idola i uskoče u nešto sigurniju ulogu.
Shvatio je da glazbene karijere većine tinejdžerskih idola traju oko
dvije godine, nakon čega se pojave novi koji ih smijene. Joseph je htio
promijeniti imidž Jackson 5 prije nego što bude prekasno.
Joseph i Berry nisu se slagali oko stanja u kojem je bila karijera
Jackson 5. Joseph je smatrao da su u nevolji, u prilog navodeći lošu
prodaju nekoliko posljednjih izdanja. Berry je držao da je sastav i
dalje popularan i navodio uspjeh posljednjeg singla "Dancing Machine",
ritmične pjesme koju je producirao Hai Davis.
93
Kad se proboj diskoglazbe počeo osjećati na pop i R&B sceni, The
Jackson 5 su singlom "Dancing Machine" uspjeli zadržati originalnost i
iskoristiti novi glazbeni trend. Živahni je Michael ritmično i vrckavo
izgovarao stihove, dok su braća harmonično pjevala u pozadini uz
zarazni ritam. U svijetu pop-glazbe braća Jackson ravnopravno su se
nosili sa sastavima poput Temptationsa, Spinnersa i Four Topsa, koji su
im od idola prerasli u kolege. The Jackson 5 bili su godinama ispred
svog vremena — zvuk pjesme "Dancing Machine" kao da je nagoviještao
električni zvuk 80-ih koji će desetak godina poslije biti poznat kao
techno-pop.
Kako je sve dublje gazio u pubertet, Michaelov se glas mijenjao. Nestao
je mlađahni glasić iz pjesama "I Want You Back", "ABC" i "The Love You
Save". Zamijenio ga je čišći, rafiniraniji ton koji se može čuti u
pjesmi "Dancing Machine".
"Dancing Machine" dospio je na drugo mjesto Billboardove top-ljestvice
i prodao se u 2,170.327 primjeraka, što je najveći uspjeh od singla
"Never Can Say Goodbye". Zato je Berry smatrao da je u svijetu Jackson
5 sve u najboljem redu. Međutim, većina primjeraka singla prodala se u
SAD-u. U Europi pjesma nije bila tako uspješna, a na britanskim top-
ljestvicama nije ušla ni među Top 50! (Budući singlovi i albumi u
Ujedinjenom Kraljevstvu bilježit će tako lošu prodaju da ih nije
vrijedno spominjati.) Josephu se nije svidjela tako neujednačena
prodaja. Postalo je nemoguće predvidjeti u kojem će trenutku Motown
stati iza sastava, a u kojem ne. Josepha to nije nimalo veselilo.
U zimu 1974., tijekom obiteljskog sastanka, Joseph je grupi najavio:
"Momci, nastupat ćemo u Las Vegasu."
"Ali u Vegasu se nastupa kad više nemaš hitova", Jackie je rekao, "kad
nemaš izbora."
"Braća su mislila da će nastupi u hotelima punima bijelaca biti
dosadni", Michael se poslije prisjeća. "Ali ja sam želio nastupati u
Las Vegasu. Za mene je Las Vegas bio dio šoubiznis tradicije. Na
sastanku nam je otac rekao dvije stvari: prvo, da pokušava pokazati
svijetu da smo jednako dobri kao i The Osmonds, a onda je ispričao
priču o Sammyju Davisu i što je on proživio da bi momci poput nas mogli
nastupiti u Las Vegasu."
Joseph je sinovima objasnio da su 1945. Sammy Davis Jr., njegov otac
Sammy i ujak Will Mastin nastupali u hotelu El Rancho Vegas za 500
dolara tjedno. U to je vrijeme Las Vegas bio nova meka šoubiznisa. Ali
iako su Davisi nastupali u dvorani hotela El Rancho, nisu smjeli
odsjesti u hotelu jer su bili crnci. Umjesto toga, morali su odsjesti u
pansionu s crnim nosačima prtljage
94
ijseračima posuda koji su radili u hotelima. Nije to bilo ništa
neuobičajeno. Čak ni velike zvijezde poput Billyja Eckstinea, koji je
također u to vrijeme radio u Vegasu, nisu mogle odsjesti u hotelu u
kojem su nastupale. I ulaz u dvorane i kasina crnim je posjetiteljima
bio zabranjen. Crnci su mogli biti zabavljači, ali nisu smjeli kockati
ili družiti se s bijelcima.
Idućih je godina Sammy Davis Jr. probio barijere svojom darovitošću i
upornošću i malom pomoći Franka Sinatre koji je iskoristio svoj utjecaj
i otvorio neka vrata svom prijatelju Sammyju. Sammy je od člana Will
Mastin Trija postao samostalna zvijezda koja je za tjedan dana nastupa
u Las Vegasu dobivala honorar od 175.000 dolara. Koristeći se
zvjezdanim utjecajem i ne prihvaćajući odbijanja 'Gospodin Soubiznis'
bio je presudna osoba u procesu desegregacije u gradu. Ne samo da je
omogućio crncima da nastupaju nego i da u grad dođu radi odmora i
zabave. Odlazio je na sastanke upravljačkih odbora hotela i radio
unutar političkog sustava umjesto protiv njega. U kasnim 50-ima Davis
je omogućio da više crnaca dobije angažman u hotelu Sands u kojem je
nastupao. Kad je u svibnju 1990. Sammy preminuo, u njegovo su se
sjećanje ugasila sva svjetla na Stripu, dijelu lasvegaskog bulevara na
kojem su najveći hoteli, kasina i odmarališta.
"Želio sam više od svega biti dijelom važne tradicije", rekao je
Michael godinama poslije, prisjećajući se prvog nastupa u Las Vegasu.
Od desete je godine bio obožavatelj Sammyja Davisa. "Za mene je bilo
važno nastupiti ondje. Bio je to velik korak."
Kad je napokon potvrđeno da će The Jackson 5 u travnju nastupiti u MGM
Grandu, najprestižnijem hotelu u Las Vegasu, čelnici Motowna nisu bili
zadivljeni. "Ako se odlučite na ovo, radit ćete to sami", Josephu je
rekao Ewart Abner. "Motown neće imati ništa s tim. Klinci nisu spremni
za Las Vegas." Poslije je Berry osobno nazvao Josepha i rekao: "Učinit
ćete najveću pogrešku u karijeri."
"Ne miješaj se!" Joseph je odgovorio. "Dovraga, oni su moja djeca. Las
Vegas ima dobru tradiciju i želim da je upoznaju. Vrijeme je da se
razviju."
"Hej, čovječe, govoriš i o karijeri mog zeta. Zabrinut sam za njega, za
sve njih."
Joseph mu je spustio slušalicu.
Naravno da je Berry razumio vrijednost i prestiž koje je svakom
izvođaču nosio uspješan nastup u Las Vegasu. Ipak je on bio zaslužan za
tamošnji proboj Supremesa 1966. godine. Međutim, to se dogodilo tek
nakon što je godinama nastup trija brusio do savršenstva. Berry je htio
da se Motownovi izvođači svide odraslima, pogotovo odraslim bijelcima.
Bio je siguran da će Jacksoni u tome itekako podbaciti zbog nedostatka
iskustva s repertoarom koji bi se svidio većinskoj, uglavnom bjelačkoj
publici.
95
"No dobro, neka idu u Las Vegas ako žele", zaključio je Berry pred
jednim od svojih asistenata. Još je bio šokiran Josephovom reakcijom —
njemu je malo tko poklapao slušalicu. "Bojim se da će se nasukati",
dodao je, "ali možda to Josepha nauči pameti. Šteta što će zbog njega
platiti momci, pogotovo Jermaine."
I Joseph je htio Berryja naučiti pameti. Na njegov je zahtjev cijela
obitelj udružila snage kako bi Berryju pokazali da griješi. "Znali smo
da Motown ne vjeruje u ono što radimo", prisjeća se Jermaine. "Otac se
nabrusio da im pokaže da griješe, a braća su ga sto posto podržavala.
Bio sam rastrgan. U meni je postojala sumnja da Berry ima pravo."
Kako bi se obitelj pripremila za originalan nastup u Las Vegasu, Joseph
je slijedio primjer koji su postavili Osmondsi. Za nastup u hotelu
Caesars' grupi su priključili mlađeg brata Jimmyja i sestru Marie, što
im je donijelo golem uspjeh. Ne želeći zaostajati za njima, Joseph je
ojačao postavu sedamnaestogodišnjom LaToyom, dvanaestogodišnjim
Randyjem i sedmogodišnjom Janet. (I Rebbie je trebala nastupiti, ali
uganula je gležanj pa je njezin debi odgođen do lipnja.)
Nijedna pridošlica u Jackson 5 nije bila odviše darovita, ali i njihova
je osrednja umješnost pomogla da cjelokupni nastup zablista. Katherine
je zamislila da Randy i Janet imitiraju Sonnyja i Cher, rhythm and
blues zvijezde Mickeyja i Sylviju, pa čak i Jeanette MacDonald i
Nelsona Eddyja. Janet je izvodila i simpatičnu imitaciju Mae West u
ružičastoj satenskoj haljini otvorenoj na leđima i s pernatim šalom oko
vrata, koju je dnevnik Variety prozvao 'urnebesnom'.
LaToya se pridružila tijekom točke stepa uz pjesmu "Forty-second
Street". Međutim, s LaToyom jebilo problema, jer je htjela izvesti
samostalnu pjevačku točku, a imala je ograničene glasovne mogućnosti.
"Željela je biti u središtu pozornosti", prisjeća se njezina
prijateljica. "Ludovala je i urlikala, plakala i imala napadaje bijesa.
Joseph joj je rekao da će nastupati tijekom grupnih točaka i samo
otvarati usta. To joj se nije sviđalo, ali nije imala izbora."
Na dan premijere 7. travnja 1974. na pozornici se iza obitelji Jackson
izdizao veliki MGM Grandov orkestar. Bio je to golem orkestar kakav na
većinu pozornica ne bi ni stao. Njima se pridružila nekolicina
Motownovih glazbenika iz ritmičke sekcije kako bi postigli poznati zvuk
hitova Jackson 5. Jacksoni su se uz oduševljenje publike pojavili na
pozornici uz šareni neonski vatromet koji je bliještio na bljedoplavoj
kulisi.
Premda su The Jackson 5 svoj ugled većinom izgradili na ritmičnoj
glazbi, za nastup u Las Vegasu pripremili su raznolike glazbene stilove
koje su predstavili u središnjem medleyju. I prezentacija je bila
drukčija. Umjesto plesanja, braća su sjedila na visokim stolcima, bok
uz bok, ispred mikrofona.
96
Odjeća bi se u najbolju ruku mogla opisan kao 'odijela u mariachi
stilu'. Jakne do struka i bijele, otvorene košulje s volanima
podsjećale su na odjeću koju su nosili meksički glazbenici, ali svaka
je sličnost ovdje prestajala. Na reverima su imali ukrasne spirale sa
šljokicama, a sami su kostimi bili u nesvakidašnjim bojama:
maslinastoj, zelenoj, boji bundeve, ružičastoj, grimiznoj i zlatnoj.
Hlače sa zvonastim nogavicama bile su svjetlomaslinaste,
bljedonarančaste, boje kestena, lavande, i smeđe. Bijele lakirane
cipele imale su nespretne potpetice od pet centimetara.
Medley je počeo Tito, koji je umjesto pjevanja svoju samostalnu dionicu
odsvirao na gitari, a onda je Michael tečno izveo "Killing Me Softly"
Roberte Flack. Na posljednjem stihu Michael se okrenuo Jermaineu, koji
je nježno otpjevao "By the Time I Get to Phoenix" Glena Campbella. Na
refrenu usred pjesme pridružio mu se Michael pa su pjevali dvoglasno.
Činilo se da je izvode bez imalo napora, glasovi su im se stopili i
zvučali tako prirodno i ugodno. Okrenuli su se Jackieju. Melodija ih je
uvela u klasik "Danny Boy", izvrstan odabir za Jackiejev falset. Kad mu
se pridružio Marion, zapjevali su kao jedan. Iako im se glasovi nisu
poklapali kao maločas Michaelov i Jermaineov, zvučali su kao jedno i
stvorili pun, čist, zvonak ton. Set je završio trima međusobno
povezanim pjesmama — stih ovdje, stih ondje, glasovi su se preklapali.
Bilo je očigledno da su braća uložila trud u usavršavanje ovog
zamršenog, prekrasnog aranžmana u kojem nije zablistao samo Michael.
Publika je osjetila povezanost među braćom i bilo je očito da nisu samo
članovi grupe. Ovacije su bile glasne i dugotrajne.
Ipak, kad se Michael našao u središtu pozornosti, bilo je jasno da je
on zvijezda. Okružen braćom, okretao se kao zvrk u sjajnom odjelu i bez
imalo napora plesao uz svaku pjesmu — "I Want You Back", "ABC", "The
Love You Save" i ostale. Mijenjao je tempo, ali uvijek je ostavljao
publiku očaranom, što je bitna odlika izvođača. "Kad smo počeli s
karijerom, bio sam malen, sladak i šarmantan", Michael je rekao tijekom
nastupa. "Sad sam velik, sladak i šarmantan." Nakon svake pjesme
odšetao bi do prednjih podnih reflektora i pozdravio pljesak
obožavatelja.
Za debi u Las Vegasu obitelj Jackson uprla je svim snagama i zajedno su
uprizorili izvanredan nastup. Kad su se uhvatili za ruke i pobjedonosno
ih digli u zrak, publika ih je pozdravila gromkim ovacijama. Katherine
je bila u sredini prvog reda i predvodila je pljesak.
Joseph je stajao iza pozornice s desne strane, ljuljao se naprijed-
natrag na potpeticama s rukama u džepovima smokinga i osmijehom od uha
do uha. Ako se izuzme Rebbien izostanak, ova je večer bila ostvarenje
njegova najvećeg sna: sva njegova djeca na pozornici, u zajedničkom
nastupu. "Uspjeli su", rekao je, više za sebe. "Uspjeli su."
97
Kad je Berry saznao da su Jacksoni izveli uspješan debitantski nastup u
Las Vegasu, poslao je u grad kontingent Motownovih menadžera čija je
zadaća bila pokazati tvrtkinu potporu obitelji. "Oduvijek smo bili
sigurni da su momci sposobni", stajalo je u izjavi koju je pripremio za
medije. "Ovo je tek vrh ledene sante darovitosti obitelji Jackson.
Nakon četvrte večeri nastupa, Joseph je iza pozornice obitelji pročitao
priopćenje za medije. Osjećali su se izdanima, osim Jermainea, koji ovo
nije htio komentirati. Trijumf u Las Vegasu trebao si je pripisati
Joseph, a ne Berry. Nakon što je pročitao članak, Joseph je zgužvao
novine i bacio ih u kantu za smeće.
U kolovozu 1974. obitelj Jackson opet je zakazala nastup u MGM Grandu u
Las Vegasu, a situacija iza pozornice i ovaj je put bila napeta.
Diskografska su izdanja bila sve rjeđa. Nekoć bi izdali barem tri
albuma godišnje, a 1974. tek jedan, Dancing Machine. Dva singla
objavljena krajem godine, "Whatever You Got I Want" i "I Am Love" nisu
bila uspješna. Motown je zatim otkazao izdavanje samostalnog Michaelova
singla "Doggin' Around". Jacksoni su na top-ljestvicama bilježili
neuspjeh za neuspjehom, a niz neuspješnih izdanja inače bi ušutkao
nezadovoljne izvođače koji bi se suprotstavili diskografskom divu kao
što je bio Motown.
Poslovni su problemi bili dovoljno mučni za mlade izvođače, a onda je
još majka otkrila da je Joseph vara s obožavateljicom iz Kanzasa, 26-
godišnjom crnkinjom koja je prvotno bila zagrijana za Jackieja. Kad
ovaj nije pokazao zanimanje, okrenula se njegovu ocu.
Kolale su glasine da je žena trudna. O ovom se nije otvoreno
raspravljalo, već su momci međusobno šuškali. Pitanje je bilo očito: je
li Joseph otac njezinog djeteta? Pomisao da Joseph ima dijete s drugom
ženom toliko je uznemirivala Michaela da je jedva nastupao. Smatrao je
da je ovo Josephov najgori čin izdaje majke.
Nakon jednog nastupa u Las Vegasu, Joseph je pozvao grupu na razgovor o
pogreškama koje je primijetio tijekom izvedbe. Smatrao je da šou mora
ići dalje, bez obzira na osobne probleme unutar obitelji. Međutim,
Michael je odlučio bojkotirati sastanak.
Joseph je poslije nabasao na Michaela kako tumara kasinom u MGM Grandu.
Potapšao ga je po ramenu. Michael se osvrnuo, pogledao ga i nastavio
hodati. Joseph je zarežao: "Koji vrag?" Proguravao se kroz gomilu u
kasinu pokušavajući dohvatiti sina.
"Sjećam se kao da je bilo jučer", prisjeća se Steven Huck, obožavatelj
Jackson 5 koji je došao pogledati nastup u Las Vegasu. "Michael je
izbjegavao
98
oca po cijelom kasinu, skakućući uokolo poput zeca, pokušavajući se
kretati brže od njega. 'Slušaj me', naredio mu je Joseph. Onda je
zgrabio Michaela za ruku. Nisam znao što se događa i u čemu je bio
problem, ali nisam si mogao pomoći i prestati gledati."
Huck se prisjeća da je Joseph Michaelu nešto tiho i brzo šapnuo u uho.
Michael ga je saslušao, lice mu je naglo postalo bezizražajno. Onda se
otrgnuo usred Josephove rečenice i odgurnuo ga. "Više me nikad nećeš
pipnuti. Čuješ?" Michaelov se glas začuo glasnije od larme kockarskih
aparata. Ljudi koji su stajali u blizini okrenuli su se i promatrali
ih, a kad su prepoznali Michaela, počeli su se međusobno došaptavati.
Nitko od njih nije istupio.
"Nisam ni sanjao da bi Michael Jackson mogao viknuti na oca ili bilo
kog drugog", rekao je Huck. "Bio sam šokiran. Zvučao je povrijeđeno.
Kad je viknuo, čudno je zvučao, poput ranjene životinje."
Joseph je izgledao uzdrmano. Otac i sin kratko su zurili jedan u
drugog, a onda je Joseph podigao ruku kao da će ga udariti. Ne bi mu
bilo prvi put, ali izraz na Michaelovom licu davao mu je do znanja da
bi mu bio posljednji. Joseph je razjapio usta i povukao se dva koraka
unazad, a Michael je otrčao u uskomešani kasino.
Tek će godinama poslije čuti istinu o očevom preljubu i saznati za
polusestru, Josephovu tajnu kćer.
Jackie se ženi
U zimu 1974. j e Jackie, 23-godišnji brat Michaela Jacksona, dospio na
naslovnice zbog iznenadnog vjenčanja s Enid Spann. Jackie ju je upoznao
pet godina prije, na rođendanskoj zabavi Hazel Gordy. Enid je pohađala
srednju školu Beverly Hills (kao i Hazel). Imala je samo petnaest
godina kad je upoznala tri godine starijeg Jackieja. Odmah su osjetili
međusobnu privlačnost.
Već na početku veze s Jackiejem saznala je za predbračni ugovor.
Obiteljski je odvjetnik Richard Arons načuo da je djevojka
zainteresirana pa je odlučio poduzeti preventivne mjere, susresti se s
njom i reći joj da, ako se želi udati za Jackieja, mora potpisati
predbračni ugovor.
"Da vam nešto kažem", rekla je tinejdžerica odvjetniku. "Ako se udam za
Jackieja Jacksona — u što sumnjam — i ako mu ne bude dovoljno
potpisivanje dozvole za stupanje u brak, onda ga ne trebam i ne želim."
Arons je bio iznenađen njezinom smionošću.
99
"I još nešto", dodala je, "da sam na vašem mjestu, šutjela bih, jer
upravo vi živite od njihove love."
Enid se prisjeća da se u tom trenutku "potpuno ohladila" od obitelji
Jackson. "Kad
sam rekla majci što se dogodilo, uzrujala se. Bilo je podmuklo
prirediti takvo što petnaestogodišnjakinji. Nakon toga između mene i
Jackieja nije išlo. Mislila sam da stoji iza tog razgovora s Richardom.
Međutim, kad sam mu naposljetku rekla za razgovor, naljutio se i rekao
Richardu: 'Kako joj se to
X • V ,•15 55
usuđuješ reci!
Vjenčanje Jackieja i dvadesetogodišnje Enid bila je intimna ceremonija
u Jackiejevoj sobi u MGM Grandu u Las Vegasu tijekom jednog od
obiteljskih nastupa. Joseph se pribojavao da se Enid udaje za njegova
sina sa skrivenim motivima jer za razliku od Titove žene Dee Dee nije
htjela potpisati predbračni ugovor. Također je smatrao da je Enid
previše otvorena i neovisna i da će to predstavljati problem.
Zabranivši najstarijem sinu da se oženi njome, Joseph ga je dodatno
motivirao da stane pred oltar. Jackieju je bila manje važna činjenica
da će stupiti u brak sa ženom s kojom će vjerojatno provesti ostatak
života od činjenice da time prkosi ocu.
Kao menadžer, Joseph je davao najbolje od sebe. Kao roditelj nizao je
pogreške jer je djecu htio previše držati pod nadzorom, što će u
budućnosti skupo platiti. Na neki je način Berry Gordy činio istu
pogrešku s Motownovim izvođačima, ali Joseph je bio roditelj i menadžer
koji nije znao odrediti granicu između te dvije uloge. Prema djeci se
odnosio kao prema poslovnim suradnicima: pregovarao je udarajući šakom
o stol i vičući glasnije od bilo koga drugog u prostoriji. Njegovo je
ponašanje plašilo ženu i kćeri, a sinovima oduzimalo muškost. "Kad bi
čuli da Joseph dolazi kući, potrčali bi hodnicima i čvrsto zalupili
vratima spavaćih soba", prisjeća se Jane Fonda Michaelovih riječi.
Michaelov tajni sastanak s Berryjem
U siječnju 1975. Motown je objavio Forever Michael, četvrti samostalni
album Michaela Jacksona. Album nije ostvario uspjeh i popeo se tek na
101. mjesto top-ljestvica, osam mjesta lošije od Michaelova ne tako
uspješna albuma Music and Me. U Ujedinjenom Kraljevstvu nijedan nije
ušao među Top 50, a u ostatku Europe prodaja je bila otužna. "Gotovo
je!" odlučio je Joseph. "Više
100
neće snimati samostalne albume za Gordyja. Taj će ga čovjek uništiti!"
Joseph jebio vrlo iživciran Motownovom slabom promocijom i Berryjevom
tvrdnjom da grupa nema potencijala pisati ili producirati vlastitu
glazbu. Shvatio je da sinovi nikada neće dobro zaraditi ako ne postanu
vlasnici prava na objavljivanje vlastitih pjesama. Ako umjetnik piše
vlastite pjesme, zarađuje na autorskim tantijemama, ali i na dodatnim
tantijemama jer se kantautorima isplaćuje honorar za svaki prodani
primjerak albuma. U ono su im se vrijeme isplaćivala dodatna dva centa
po prodanom primjerku koja su na pola dijelili s publisherom. Pjesma na
B-strani singla prodanog u milijun primjeraka možda se rijetko
emitirala na radiopostajama, ali mogla je zaraditi čak i do 20.000
dolara. Joseph je smatrao da bi momci trebali skladati svoje pjesme,
barem za B-strane singlova. Jesu li time tražili previše?
Većina Berryjevih autora potpisala je ugovor s Jobete, njegovom tvrtkom
za publishing. Zato su svoja zarađena dva centa dijelili s Berryjem.
Joseph je htio da sinovi otvore vlastitu tvrtku za publishing kako bi
novac ostao u obitelji. Sto je više forsirao tu zamisao, to joj se
Berry više odupirao.
UproslostijeBerrynevoljkodijelionovaczaraden/JM^/wAm^oOTMotownovih
pjesmama. A sada je s Berryjem i njegov najbliži prijatelj Smokey
Robinson pregovarao o ustupanju prava na publishing vlastitih pjesama.
Jobete je bila vlasnica svih Smokeyjevih pjesama i Smokey je, poput
Josepha Jacksona, želio veći komad kolača. Na kraju je Berry podijelio
zaradu sa Smokeyjem, što je značilo da se na njega ipak moglo utjecati.
Kad se od Berryja Gordyja tražilo da učini nešto na što nije spreman,
ključ je bio u upornosti. Iako su Smokey i Berry bili prijatelji, i
Smokey je morao izdržati dugotrajne, teške pregovore. Joseph Berryju
nije bio prijatelj, pa što je mogao očekivati? Činilo se da on i
njegovi sinovi nemaju previše šanse zagospodariti pravima na publishing
dok god je njihov odnos bio napet. Diskografski odjel Motowna sad je
praktički bio u rukama Ewarta Abnera, s kojim je Joseph također imao
narušene odnose.
Joseph je odlučio da The Jackson 5 moraju napustiti Motown.
Je li to uopće bilo moguće? Da nije bilo Berryja i Motowna, gdje bi
bili The Jackson 5? Možda bi još bili u Garyju u Indiani. Ipak, ako se
okolnosti u Motownu uskoro ne promijene, bilo je jasno da je
komercijalna budućnost sastava ugrožena.
Članovi grupe još nisu glasovali o odluci, ali da se to dogodilo,
vjerojatno bi Josephov glas prevagnuo nad glasovima sinova. Michael je
poslije izjavio da bi se braća vjerojatno složila s ocem. Kao i ostatak
obitelji i Michael je bio nesretan zbog svega što se događalo s
Motownom, ali je ipak osjećao odanost prema Berryju. Na kraju krajeva,
da nije bilo Berryjeve uvjerenosti u uspjeh The Jackson 5, obitelj se
ne bi našla u situaciji da može birati novog
101
diskografa. Bila je to velika odluka za mladog Michaela. Nije htio da u
njegovo ime odlučuje otac kojem nije vjerovao i kojem nije bio naklon.
Drugi su Jacksoni smatrali da je Michael sramežljiv i suzdržan, što je
u većini slučajeva bila istina. Međutim, imao je on i drugu, odlučnu
stranu koju nije često pokazivao, a koja je bila jednako prisutna. Kad
je bila riječ o njegovoj budućnosti u Motownu, šesnaestogodišnji
Michael bio je spreman preuzeti stvari u svoje ruke. U svojoj je sobi
uzeo telefon u ruke i otipkao broj. "G. Gordy", rekao je, "moramo
razgovarati."
Nijedan od braće Jackson nikada se nije nasamo sastao s Berryjem
Gordyjem. Do sada nije bilo razloga za takvo što. Berry se vjerojatno
ne bi ni htio sastati s Jackiejem, Marlonom, Randyjem ili Titom. Nitko
od njih nije imao Michaelov komercijalni glas i čarobnu scensku
karizmu. Berry je osjećao obvezu da sasluša tinejdžera. Iako mu je
Michael bio drag, smatrao je da je sramežljiv i pokoran, a ne osoba
koja bi bila osorna i izravna. Vjerojatno ga je zato i zaintrigirala
pomisao na sastanak s njim.
Michael nije mario o tome što njegov otac misli o odluci da se susretne
s Berryjem. Zapravo, o tome nije ni raspravljao s ocem. Još ljutit zbog
svega što je Joseph priredio Katherine i zbog zlostavljanja, Michael je
samostalno odlučio. Poslije će Michael potvrditi da mu je intuicija
govorila da bi se teška situacija s Motownom riješila i prije da Joseph
nije bio tako razdražljiv i posesivan.
I drugi u diskografskoj kući složili su se s time. Poslije je Smokey
Robinson otkrio "da se Joe nikad nije pomirio s činjenicom da je Berry
govorio njegovim sinovima što da rade". Vjerovao je da im je otac i šef
i da tu nema razgovora. Ali Joe nije bio biznismen. Uprskao bi i
razljutio ljude. Nitko nije htio poslovati s njim, što se loše
odražavalo na Jacksone, ali i na Berryja i Motown. Bez Joeova uplitanja
Berry bi s Jacksonima riješio stvari kao što ih je riješio sa mnom,
Steviejem Wonderom ili bilo kim drugim tko je u Motownu bio nesretan,
pa je ipak ostao uz tvrtku."
Michael ni braći nije rekao za plan da se sastane s Berryjem jer je
smatrao da će ga pokušati odgovoriti od toga. Jacksoni su se dičili
jednakošću u grupi, iako bi Josephov glas obično nadglasao sve ostale.
Michaelova bi braća vjerojatno smatrala da se sastankom s Berryjem želi
domoći veće moći nego što mu je to pripadalo kao članu grupe.
Michael i Berry zakazali su sastanak za 14. svibnja 1975. u Gordyjevoj
kući u Bel Aim. "Bila je to jedna od najtežih stvari koje sam učinio",
Michael se prisjeća. Skupio je hrabrost i položio karte na stol.
"Svi smo nesretni, g. Gordy", prisjeća se svojih riječi. "Zbilja želite
da
102
napustimo Motown?"
"Znaš, Michaele, netko pametan poput tebe", počeo je Berry, "trebao bi
znati da bi bez Motowna The Jackson 5 još bili u Garyju u Indiani."
Michaela nije zaplašilo to što je Berry očigledno zaigrao na grižnju
savjesti. "To nije odgovor na moje pitanje", rekao mu je.
Michael će se poslije prisjetiti da se Berryju požalio da Motown braći
ne dopušta skladati i producirati vlastitu glazbu i nadzirati prava na
publishing. Bio je nesretan što nije smio pridonijeti posljednjem
albumu Dancing Machine unatoč tome što je smatrao da ima izvanredne
pjesme koje su se mogle uklopiti u album. Da je smio skladati bar jednu
pjesmu na albumu, rekao je Michael, to bi pokazalo da Gordy ima
povjerenja u njega kao autora.
Berry je ostao miran. "Ovo već godinama slušam od svojih izvođača",
rekao je. "Ali sve ćemo riješiti, Michaele. Gle, riješio sam to sa
Steviejem [Wonderom] i Marvinom [Gayeom], zar ne?" Bio je jasan. Rekao
je da ne želi da sastav napusti Motown, ali ipak je nadodao: "Ako
misliš da negdje drugdje možete dobiti bolje uvjete, onda biste valjda
morali otići. Ali to ne bi bilo ispravno... niti pošteno."
U Michaelovim je očima Berry Gordy bio junak. Poštovao ga je i divio se
njegovoj upornosti kojom je Jackson 5 iz Garyja pretvorio od lokalnih
momaka u međunarodne superzvijezde. Smatrao je Berryja jednim od
najpametnijih ljudi koje je poznavao i bio je zadivljen time kako je
Motown pretvorio u uspješnu, međunarodnu tvrtku. Berry je Michaelu bio
nadahnuće. Bilo mu je teško čuti kako govori da je obitelj Jackson
prema njemu nepravedna, nakon što ih je doveo u Los Angeles, sredio im
mjesto za stanovanje, platio školovanje i omogućio im da postanu
zvijezde.
"Zašto misliš da možeš napisati ili producirati vlastiti hit?" Berry je
pitao Michaela.
"Jednostavno znam", Michael je brzo odgovorio.
Berry ga je skeptično pogledao. "Ne znam je li to dovoljno dobro."
"A zašto ste vi vjerovali u napredak Motowna?"
Berry nije odgovorio.
"Jednostavno ste znali, zar ne?" Michael ga je izazvao.
Berry se popustljivo osmjehnuo. "Kimnuo je, kao da je htio reći: 'Ti
ćeš uspjeti, mali'", Michael se prisjeća. Završilo je tako što je Berry
naglasio da se oduvijek smatrao očinskom figurom u Michaelovu životu,
ali rekao je i da je za tinejdžera bitno da poštuje svog biološkog oca.
"Rekao je da vjeruje da ću učiniti što je najbolje", Michael mi je
poslije rekao, prisjećajući se sastanka. Dodao je da mu je "bila muka
od svega toga", pogotovo kad ga je Berry zagrlio na izlasku jer je u
dubini duše znao da bez obzira na to što rekao Josephu ili braći, sve
je govorilo da će Jacksoni otići iz Motowna.
103
"Nešto ću ti obećati", zaključio je Berry, "neću učiniti ništa čime bih
naudio tvojoj obitelji."
Michael je sastankom s Berryjem Gordyjem pokazao iznenađujuću
inicijativu i nemalu hrabrost za jednog tinejdžera. Mnogima je to dalo
naslutiti da je Michael više od čuda od djeteta. Bio je srčan. Činilo
se da razumije ono što njegov otac nije razumio: postoji vrijeme kad sa
suparnikom valja sjesti i urazumiti ga. Na svoj jednostavni način
Michael je uspio premostiti retoriku koja je u posljednje vrijeme
prevladavala u komunikaciji između Berryja i obitelji Jackson. Izvukao
je iz Berryja obećanje da neće nauditi obitelji, što nije bila
beznačajna izjava i činila se iskrenom.
Joseph je od suradnika u Motownu čuo da se Michael nasamo susreo s
Berryjem. Zamislite kako je bio gnjevan. Kad se Michael vratio u
Encino, našao je Josepha kako korača dnevnom sobom poput neke životinje
u kavezu koja čeka večeru. Michael mi nije odao sve potankosti svađe
koja je uslijedila između njega i oca, ali nije teško zamisliti da je
Joseph smatrao da je Michael zagrizao prevelik zalogaj želeći
pregovarati s nekim poput Berryja Gordyja. Ipak, kad se primirio, morao
je odati počast sinovoj smionosti. Barem se nadam. Međutim, braća
Jackson bila su ozlovoljena.
"Michael se nije imao pravo susresti s Berryjem Gordyjem", Jackie je
izjavio mnogo godina poslije. "Nije bilo pošteno što nam je radio iza
leđa. Bili smo ljuti na njega. I zaista, što je time postigao?"
Možda Michael nije postigao mnogo za budućnost Jackson 5 u Motownu, ali
sastanak s Berryjem za njega je bio važan, ključni trenutak. Pridobio
je Berryjevu pozornost, što je bilo nešto što ni njegov otac ni braća
(osim Jermainea) nisu uspjeli. Međutim, činilo se da ga je to udaljilo
od braće. Od tog trenutka nitko od njih nije bio sklon ideji da se
Michael posebno ističe unutar sastava. "Michael je oduvijek imao svoju
zamisao kako riješiti stvari", jednom je rekao Marlon Jackson. "Ali The
Jackson 5 bio je sastav, a ne njegov posebni projekt. On je značio samo
jedan glas." Drugim riječima, Marlon je znao da će se nešto dogoditi.
One večeri nakon Michaelovog sastanka s Berryjem, Joseph je sazvao
sastanak grupe u dnevnoj sobi doma u Encinu. Sastanku su trebala
nazočiti sva braća osim Randyja i Jermainea. Mladi Randy još nije
sudjelovao u rješavanju problema grupe. Jermaine je bio na odmoru s
Hazel, ali vjerojatno bi bio izuzet jer je obitelj smatrala da više
nije bio objektivan u pitanjima u vezi Motowna. Jermaine je poslije
rekao: "Zbog braka s Hazel smatrali su da mi više ne mogu vjerovati pa
mi nisu ništa govorili."
Jackie, Tito, Marlon, Michael i Joseph jednoglasno su odlučili da
napuste
104
Motown. Michael je bio u dvojbi, ali znao je da nije pametno biti
jedini glas koji se ne slaže s ostalima. Kakvog bi mu to dobra
donijelo?
"Želim da postupimo pošteno, a nešto mi se ovdje ne čini pošteno",
rekao je. "Berry nas je proslavio. Ne zaboravite to."
"Gle, Berry je dobar, ali gotovo je", rekao je jedan od braće. "Vrijeme
je da zaradimo masnu lovu."
"Slažem se", rekao je drugi. "Vrijeme je za odlazak. Umiremo u
Motownu."
"Rekao je da nam neće nauditi", Michael se pokušao zauzeti za Berryja.
"Ma naravno", Joseph je sarkastično izjavio. "Gle, riješeno je",
zaključio
je.
"A što ćemo s Jermaineom?" Michaela je zanimalo. "Ja ću se pobrinuti za
Jermainea", rekao je Joseph. "Sto sam vam uvijek govorio, djeco?"
"U životu si ili gubitnik ili pobjednik", rekao je Michael ponavljajući
očev kredo. "A moja djeca nikada neće biti gubitnici."
Joseph se nasmiješio. "Ako ostanemo u Motownu", zaključio je, "izgubit
ćemo. A gubiti nećemo."
CBS-ova primamljiva ponuda
Nakon što je kocka bačena, Joseph Jackson i njegov odvjetnik Richard
Arons potiho su počeli ispipavati teren za novi diskografski ugovor i
prvo se sastali s Atlantic Recordsom, koji je imao dugogodišnje
iskustvo s rhythm and blues glazbom. Predsjednik Atlantica, Ahmet
Ertegun, bio je iznenađujuće nezainteresiran za Jackson 5. Rekao je
daje razlog tomu njihova neujednačena prodaja albuma proteklih godina u
Motownu. Joseph nije htio nikoga uvjeravati u popularnost svojih
sinova, zasitio se toga u Motownu. Ako ništa drugo, Ahmetovo mišljenje
samo je potkrijepilo Josephovu sumnju da je Motown zaista narušio ugled
njegovih sinova u glazbenoj industriji.
Josepha je više zanimala grupacija CBS Records, s čijom je podružnicom
Epic ugovore potpisala većina crnačkih izvođača. CBS je bio poznat po
izvrsnoj distribuciji albuma i promocijskoj mreži. "Uz njih Motown
izgleda slabunjavo", rekao je Joseph.
Ron Alexenberg, predsjednik Epica i, ironično, bivši štićenik Ewarta
Abnera iz Motowna, bio je zainteresiran za potpisivanje ugovora s
Jackson 5.
105
Joseph je poštovao Alexenberga — pod njegovim vodstvom Epic je povećao
godišnju zaradu s manj e od deset milijuna na 100 milijuna dolara. Natj
ecatelj ski raspoložen vođa koji je pažljivo osluškivao bilo glazbene
industrije smatrao je da je Berry Gordy ostvario tek mali dio punog
potencijala braće Jackson. Želio je saznati što još sve čuči u njima.
Josepha je privukla i unosna veza diskografske kuće s Kennyjem Gambleom
i Leonom Huffom, producentima takozvanog Philly zvuka, s kojim su hit-
pjesmama milijune zaradile grupe poput O'Jaysa i ženskog sastava The
Three Degrees. Gamble i Huff unutar CBS-a imali su vlastitu etiketu
Philadelphia International. Iako je Joseph smatrao da je Philadelphia
International premala podružnica za sastav poput Jackson 5, divio se
CBS-ovoj privrženosti crnačkoj glazbi. Nadao se da će tvrtka jednog
dana i njemu dodijeliti njegovu vlastitu etiketu. U CBS-u je vidio
budućnost, ne samo za sinove nego i za sebe.
Ron Alexenburg rekao je Walteru Yetnikoffu, predsjedniku CBS-a, da želi
odmah potpisati ugovor s Jackson 5. Walter je bio skeptičan. "Već dugo
nisu digli prašinu", rekao je. "Ma pogledaj ih. Održavaju kičaste
nastupe u Vegasu."
"Vjeruj mi", Ron se prisjeća da mu je odgovorio, "s ovom grupom nije
svršeno. Još nisu ni počeli."
Nakon brzih i lakih pregovora postigli su dogovor i sklopili, prema
Josephovim riječima, 'guba ugovor'. The Jackson 5 dobit će predujam — u
diskografskoj industriji znan i kao 'premija za potpis ugovora' — u
iznosu od 750.000 dolara. Također, dobit će 500.000 dolara iz 'fonda za
snimanje' kojim će pokriti troškove produkcije albuma. Jamčili su im
isplatiti 350.000 dolara po albumu, mnogo više nego što su ikada dobili
u Motownu (ali mnogo manje od milijunskih iznosa koji će Michael
Jackson dobiti za samostalne albume nekih pet godina poslije).
Cjelokupan predujam CBS-a trebao bi se nadoknaditi od tantijema. Novi
je diskograf grupi ponudio 27 posto od veleprodajne cijene albuma
izdanih u SAD-u. Motown je Jackson 5 plaćao 2,7 posto, prije nego što
je grupa shvatila da će od tantijema plaćati troškove, čak i one
studijske nad kojima nisu imali gotovo nikakav nadzor.
1975. godine album je u maloprodaji stajao oko 6,98 dolara, a u
veleprodaji 3,50 dolara. S Epicom će Jacksoni zaraditi oko 94,5 centa
po albumu prodanom u SAD-u i 84 centa po albumu prodanom u inozemstvu.
U Motownu su zarađivali oko 11 centa po albumu prodanom u SAD-u ili u
Europi.
Prema ugovoru s Epicom, nakon što svaki album Jackson 5 prodajom
premaši 500.000 dolara, izvođačke tantijeme narast će im na 30 posto,
ili 1,05 dolara po prodanom primjerku. To je značilo da će novi
izdavački ugovor
106
biti čakpetstoputa vredniji od onog koji su sklopili s Motownom.
Prepreka u pregovorima nastala je kad je Walter Yetnikoff odbio
dopustiti Jacksonima da samostalno pišu, produciraju ili barem odaberu
novi materijal. Nije imao povjerenja u njihove autorske ili
producentske mogućnosti jer na tom području nisu imali iskustva. Ron
Alexenberg uvjerio je Waltera da 'demosnimke' — sirove snimke pjesama —
koje su skladali i producirali Jacksoni, a koje mu je donio Joseph,
pokazuju mnogo potencijala. Ipak, Walter nije htio odustati. Najbolje
što je Joseph mogao učiniti jest nagovoriti ih da na svakom albumu
njegovi sinovi odaberu bar tri pjesme, autorske ili tuđe. Ako grupa
sklada tri kvalitetne, autorske pjesme, imat će jednaku šansu kao i sve
druge da budu uvrštene u album. I ovo je bilo više nego što su ikada
mogli sanjati s Motownom. Međutim, ovaj ustupak nije naveden u ugovoru,
nego je ostao na usmenom dogovoru, a zna se da je u poslovnom svijetu
teško nametnuti odredbu dogovorenu usmenim putem. Ipak, barem su
otvorili dijalog o naznakama umjetničke slobode. Joseph je bio uvjeren
da će se momci samo jednom morati dokazati... i da nakon toga više neće
morati strahovati.
Michael je bio zadivljen CBS-ovom ponudom. Nije znao da grupa toliko
vrijedi i da su na ovakve ugovore druge superzvijezde u svijetu
šoubiznisa bile navikle. Sigurno se divio očevoj žilavosti. Ipak, da
nije Josepha, The Jackson 5 možda bi u Motownu potonuli u zaborav.
"Morao sam priznati", Michael je poslije naglasio, "ugovor je bio
nevjerojatan. Otac je za nas isposlovao sjajnu stvar."
Ipak, Michael je još bio rastrgan između odanosti Berryju i dobre
poslovne ponude. Odlučio je o tome razgovarati s Dianom Ross. Njezina
je reakcija bila predvidljiva. Rekla je da nema utjecaja na Berryjeve
poslovne odluke — i nije lagala — ali da bi ga Michael trebao poslušati
jer je, kao i uvijek, Berry znao što je najbolje za sve njegove
izvođače. "Vjerovala sam da su momci trebali ostati u Motownu",
prisjeća se u intervjuu iz 1981. "Tada sam bila odana Berryju i
smatrala sam da bi i oni trebali biti. Rekla sam Michaelu da je odanost
važnija od novca."
Za šest godina Diana Ross promijenit će mišljenje o odanosti Berryju
Gordyju i Motownu. Kad se sukobila s njim i odlučila provjeriti koliko
bi mogla zaraditi u drugim diskografskim kućama, RCA joj je ponudio 20
milijuna dolara, mnogo više nego što bi joj Berry mogao ponuditi. Za
savjet se obratila Smokeyju Robinsonu. Smokey joj je dao isti savjet
koji je ona dala Michaelu, naglasivši odanost Berryju. Ipak, Diana je
osjećala da nema izbora. Nije mogla odbiti takav iznos pa je potpisala
ugovor s RCA-om.
107
Joseph naređuje Jermaineu: "Potpiši!"
Ugovori sa CBS-om sastavljeni su u nekoliko dana. Sva su ih četiri
brata s radošću potpisala.
Problem je bio priopćiti vijesti Jermaineu i uvjeriti ga da potpiše
ugovor. Jermaineova tasta Berryja Gordyja sad su smatrali
neprijateljem, ali Joseph je shvatio da Berry ima snažan utjecaj na
njegova sina. Berry je nedavno Jermaineu obećao uzbudljivu i unosnu
budućnost u Motownu — slutio je da bi grupa mogla pokušati otići pa je
Jermainea uvjerio da u tvrtki ima budućnost. Dovoljno mu je vjerovao da
dopusti kćeri jedinici da se uda za njega. Pred Josephom je bio izazov;
uvjeriti sina da bi njegove želje trebale prevagnuti nad Berryjevima.
Određivao je strategiju i čekao tri dana prije nego što je pozvao
Jermainea k sebi. Ubrzo je shvatio da ga neće biti lako pridobiti.
Mislio je da odluka Jermaineu ne bi trebala biti preteška. Ipak, on mu
je otac, a ne Berry. Bio je uvjeren da će Jermaine donijeti 'pravu'
odluku. "Na kraju krajeva", rekao je, "Jermaine nije glup. Nadam se."
"Svrati večeras do nas", rekao je Jermaineu preko telefona. "Dođi sam.
Nemoj povesti onu svoju ženu."
"Tada sam shvatio da nešto nije u redu", prisjeća se Jermaine mnogo
godina poslije. "Hazel ima jaku osobnost i postavlja mnogo pitanja.
Siguran sam da je otac mislio da će me u Hazelinoj odsutnosti na sve
nagovoriti. Bilo me strah otići onamo, bilo me strah onoga što će me
dočekati."
Kad je Jermaine stigao na imanje u Encinu, Joseph ga je otpratio u
spavaću sobu i zatvorio vrata. Četiri potpisana ugovora bila su
rasprostrta na komodi. Peti je bio nepotpisan. Joseph je uzeo
Jermaineov ugovor i predao mu ga. "Potpiši", naredio je. Nije ga
pokušavao nagovoriti niti mu je što objasnio... samo mu je rekao da ga
"potpiše". Prava je zagonetka kako je Joseph mogao biti tako tup. Možda
je mogao dobiti Jermaineov potpis da je u pristupu upotrijebio barem
mrvicu zdravog razuma. Naravno, Jermaine je odbio.
"Rekao sam da potpišeš."
"Ne, Josephe", rekao je Jermaine. "Neću potpisati." "Potpiši prokleti
ugovor, Jermaine." "Nema šanse."
"Razmišljaj o novcu", Joseph je vikao. "Pravom novcu. Misliš da će nam
Motown ponuditi i približno ovoliko? Vidi koliko je ovo novca." Listao
je stranice, pokušavajući naći klauzulu u kojoj su bili navedeni
financijski uvjeti.
"Nije me briga", rekao je Jermaine. "Nije mi važan novac." "Nije? Lud
si. Eto što si", ljutito je rekao Joseph. Sad je već sinu pred nosom
mahao šakom. "Potpiši prokleti ugovor, Jermaine, ili ćeš požaliti.
108
CBS kaže da će The Jackson 5 biti novi Beatlesi, znaš da smo za to
radili."
"Ni u ludilu. Ne želim biti Beatle", rekao je Jermaine. "Neću
potpisati, Josephe. Zaboravi."
U intervjuu mnogo godina poslije Jermaine mi je otkrio da je nakon tih
riječi istrčao iz sobe i iz kuće. Rekao mi je da je znao da mora reći
Berryju što se dogodilo — Jacksoni će zaista napustiti Motown i ta je
vijest bila prevažna da bi čekala njegov povratak kući. Zaustavio je
auto pokraj telefonske govornice i nazvao tasta.
"Braća su potpisala za CBS, Berry", izbrbljao je čim je Berry podigao
slušalicu. "Nevjerojatno, ali učinili su to. Napustili su Motown."
Jermaine se prisjetio da je s druge strane linije bila tišina. Napokon
je Berry tihog i smirenog glasa progovorio: "Jesi li apsolutno siguran,
Jermaine?"
"Već su potpisali ugovore", Jermaine je mahnito odgovorio. "Uvjerio sam
se vlastitim očima."
"A ti? Jesi li potpisao?" Berry ga je pitao.
"Braća odlaze zbog problema u Motownu", rekao je Jermaine, "ali ja bih
ostao, Berry. Želim pomoći da riješimo probleme."
Jermaine se prisjeća: "Rekao sam mu da nisam ništa potpisao i da i
neću. Rekao mi je da svratim do njega, što sam i učinio. Razgovorom smo
sve izgladili. Te mi je večeri postao poput drugog oca, razboritog oca.
'Na putu si do zvijezda', rekao mi je. 'Jednog bi dana mogao voditi
Motown.' Želio sam to. Želio sam biti predsjednik Motowna. Znao sam da
bih to mogao. Znao sam da to imam u sebi, iako Joseph nije vjerovao u
mene. Berry mi je dao do znanja da bih mogao štošta postići, ako
ostanem uz njega i Motown. Vjerovao sam mu. Ocu nisam ni u čemu
vjerovao. Vjerovao sam u Berryja Gordyja, ne u Josepha Jacksona."
Unatoč previranjima u obitelji, grupa je ipak morala odraditi nastupe.
Kad se nakon nekoliko dana Jermaine vratio kući zbog proba, s Katherine
je glasno raspravljao o odluci da ne potpiše ugovor sa CBS-om.
Katherine se ljutila i to mu je jasno dala do znanja. Jermaine ju je
podsjetio da je Berry Gordy osoba koja je "stavila odreske na naš stol
i popravila nam zube". Katherine nije mogla vjerovati ušima. "I u
Garyju smo jeli odreske", bijesno je odgovorila sinu. "A to što je
Jackieju i Titu platio popravak zuba, taj je novac već stostruko
vratio, budi uvjeren u to." (Ipak je vjerojatnije da Jacksoni ni u
Garyju nisu jeli odreske.)
Iduća je svirka bila na glazbenom festivalu Westbury na Long Islandu u
New Yorku. Na putu do tamo Michael se postavio kao sudac između
Jermainea i Jackieja, koji su se glasno prepirali zbog situacije s
Motownom i
109
CBS-om. Na kraju su se sva braća osim Michaela okrenula protiv
Jermainea. "Nisu mogli shvatiti da se naša mišljenja razlikuju",
Jermaine se prisjećao. "Bilo je napeto. Bilo je loše."
Za razliku od braće, Michael nije bio toliko pristran. "Mislio sam da
će na kraju ipak shvatiti našu poziciju", rekao je. "Nisam ni sumnjao
da se stvari neće riješiti."
Lako je predvidjeti na koji se način osjetio pritisak unutar obitelji.
Hazel, koja je gotovo uvijek putovala s grupom, zaštitnički se
postavila prema suprugu i nije ga ispuštala iz vida. Jedan od road
menadžera grupe prisjeća se: "Nakon što smo se prijavili u hotel na
Long Islandu, svi smo ostali u predvorju i zabavljali se, i braća i
prijatelji. Otišao sam do apartmana Hazel i Jermainea da ga potražim.
Hazel mi je rekla da se Jermaine 'ne može igrati'. To mi se učinilo
čudno pa sam je nastavio ispitivati. Naljutila se i rekla: 'Rekla sam
da se mora odmarati. A sad, molim te, idi. Ostavi ga na miru.' Jermaine
je s grupom nastupao tek iduću večer. Zašto mu je najednom trebalo više
odmora nego drugima? Hazel je nastavila: 'Ako sam rekla da ne može
izaći, ne može izaći. To je moja posljednja.' Činilo se da samo želi
odvojiti Jermainea od obitelji."
Jermaine je rekao da je prije odlaska u New York Berry Gordy sjeo s
njim i Hazel "i rekao nam da muž i žena prvenstveno moraju iskazati
međusobnu odanost i da je ne duguju nikom drugom na svijetu." Jermaine
tvrdi da je Berry rekao: "I ja i Motown, kao i Jacksoni i CBS, moramo
biti na drugom mjestu, jer vi ste muž i žena. Morat ćete živjeti jedno
s drugim i svojim odlukama."
Berryjeva diplomacija na stranu, rekao je istinu: Jermaine neće moći
otići iz Motowna ako želi ostati oženjen šefovom kćeri.
Nakon prvog nastupa Jackson 5 na glazbenom festivalu Westbury, u
garderobi je zazvonio telefon. Berry je zvao Jermainea.
Obitelj mu je promatrala lice, i mogli su iščitati temu razgovora.
Jermaine je čvrsto stiskao slušalicu. Nije rekao mnogo toga, samo
'doviđenja'. Duboko je uzdahnuo i spustio slušalicu.
"Dobro, mislim da bih morao otići", Jermaine je najavio.
"Sad? Ali nastupamo za 30 minuta!"
"Kako ćemo nastupiti bez tebe?" Jackie se zgranuo, u nevjerici.
"Ne mogu vjerovati da nam ovo radiš", dodao je Tito.
Svi su govorili uglas, a Joseph je bio najglasniji. "Jesi li poludio?"
zagrmio je. "Mi smo tvoja obitelj. Ne Gordyji. Koji ti je vrag,
Jermaine? Nikamo ti ne ideš, mali."
Berry je zahtijevao da 21-godišnji Jermaine istog časa donese
najvažniju životnu odluku: Motown ili CBS? Jacksoni ili Gordyji? Krvna
ili bračna veza?
110
Nije sigurno je li Jermaine impulzivno reagirao ili je shvatio
posljedice onoga što bi trebao učiniti kad je izjurio iz garderobe sa
suzama u očima. "Odlazim", rekao je. Odvezao se do hotela i spakirao
kovčeg u pet minuta. "Sto se događa? Sto se događa?!" zanimalo je
Hazel. Jermaine nije mogao govoriti kroz bolne grcaje. Samo je izustio:
"Odlazimo." Crna Motownova limuzina čekala je da odveze par u zračnu
luku, odakle su se vratili u Los Angeles.
"Bili smo iznenađeni i šokirani. Jermaine je primio poziv i tek tako
ostavio nas na cjedilu. Nastup je trebao početi za sat vremena. Dvorana
je već bila krcata. Čekao nas je koncert. Nismo mogli previše
razmišljati. Michael je plakao pa sam rekao: 'Nemoj sad, Mike.
Obožavatelji su vani. Moramo se sabrati.' Brisao je suze i govorio:
'Mogu ja to, Marlone. Ali poslije ovo moramo riješiti. Moramo vratiti
Jermainea.'"
Te su večeri The Jackson 5 na pozornici festivala Westbury izveli tako
eksplozivan nastup da nitko u publici nikad ne bi pomislio da se iza
pozornice odvijala drama. Michael je odgovarao jedino publici. Imao je
samo šesnaest godina, ali znao je da tako mora biti. Tijekom pjesme
"Dancing Machine" žicom je išibao mikrofonski stalak, plesao po cijeloj
dužini pozornice kao robot i spustio se u špagu u trenutku kad mu je
stalak pao na rame. Prezrivo ga je pogledao kao da ga je stalak smrtno
uvrijedio. Publika je urlala s odobravanjem.
Autor knjige — u to vrijeme tinejdžer — nazočio je ovom nastupu i jasno
se sjeća nastupa Jacksona. Premda im je Jermaine nedostajao — Michael
je publici priopćio da je prehlađen — nastup je bio za pamćenje.
Tijekom ironičnog odavanja počasti eri Motowna, Michael se gibao
pozornicom poput divljeg, rasplesanog vuka — "I Want You Back", "ABC",
"The Love You Save", "Never Can Say Goodbye", svi Motownovi hitovi
izvedeni su uz skladnu i na trenutke zahtjevnu koreografiju. Michael je
radio što god je bilo potrebno da udovolji obožavateljima i, kao i
uvijek, pretvarao osobne frustracije u čistu energiju. Dok je prihvaćao
odobravanje publike, činilo se da je sva njegova nervoza nestala. Još
se jednom našao uz jedine ljude kojima je potpuno vjerovao: svoje
obožavatelje.
Melankolična gitarska dionica iz njihova hita "I'll Be There" zvučala
je još tužnije dok ju je Michael izvodio tijekom večernjeg nastupa. Bez
prethodne probe, Marlon je uskočio i preuzeo Jermaineovu dionicu, koja
je sada zvučala tako ironično. "Bit ću tvoja snaga", pjevao je,
"izdržatću." Marlon je oduvijek bio podcijenjeni pjevač i nikad nije
imao priliku zasjati u sjeni braće. Večeras se izborio za svoje mjesto,
unatoč izgledima koji su bili protiv njega. Ipak, Jermaine je pripadao
na pozornicu među njih, na zasluženo mjesto pokraj Michaela. Drukčije
ne bi bilo pravedno.
///
Kad su mladići završili, publika je poskakala iz sjedala, pa su izveli
još tri bisa. Poslije iza pozornice nije bilo glazbe, zabave ni
smijeha, kao što je bio običaj nakon izvanrednog nastupa. Opet je
zavladalo sumorno raspoloženje. "Zašto nastup mora završiti?" Michael
je pitao brata Jackieja. Činio se obeshrabren. Premda je svim silama
pokušavao sakriti osjećaje, uvijek bi izbili na površinu. "Volio bih da
traje zauvijek."
Prišao sam Michaelu. "Hej, čovječe, što je bilo s Jermaineom?" pitao
sam ga. "Sto god bilo, nastup je bio sjajan", dodao sam. "Zakon,
čovječe." Možda je ovaj tinejdžerski pristup bio previše dodvoravajući,
ali toga nisam bio svjestan. "Kakav fenomenalan nastup", nastavio sam.
"Bože moj! Sve je bilo tako... kul."
Michael je prihvatio moje komplimente uz nježan, tužan osmijeh. "Hvala.
Jermaine će se vratiti", rekao je. "Ovaj... bolestan je."
Joseph je šutke sjedio u kutu. Činilo se da se grupa — njegova obitelj
— raspada i da to nikako ne može spriječiti. Svakog tko bi ga pogledao
rastužila bi njegova usamljena pojava. Činio se neuobičajeno ranjiv dok
je pogrbljeno sjedio na stolcu i odmahivao glavom kao da govori: "Ne
razumijem. Kako se, za ime Božje, ovo dogodilo?"
Michael je prišao ocu i promatrao ga. Stavio mu je ruku na rame. Medu
njima se u tom trenutku dogodilo nešto... iskreno.
Najednom je Joseph ustao. U nekoliko sekundi promijenio je raspoloženje
iz tuge u srditost. "Moja krv teče Jermaineovim venama", zarikao je. "A
ne krv Berryja Gordyja. Ne Berryja Gordyja!" Zatim je izjurio iz
garderobe i glasno zalupio vratima.
Je li bitno ime?
Isprva se činilo da će odlazak iz Motowna biti lakši nego što je to
Joseph mislio. Berry Gordy nije ništa poduzeo da ih spriječi; bio je
zauzet Motownovim filmskim podvizima i nije se činio potišten zbog
činjenice da The Jackson 5 napuštaju tvrtku. Zbog Jermainea u svom kutu
i pobjede iz nedavne bitke Berry se činio zadovoljnim. Ionako se nije
htio navlačiti s Josephom, pa je Ewart Abner rješavao većinu poslova
vezanih uz Jackson 5 tijekom njihovih posljednjih dana u Motownu.
Tek je nekoliko umjetnika napustilo Motown bez barem manjih problema.
Premda to Joseph nije ni naslućivao, Berry Gordy pripremao mu je još
jedno
112
iznenađenje.
U posljednjem tjednu lipnja 1975. Gordyjev potpredsjednik Motowna
nazvao je Josepha Jacksona sa šokantnom vijesti: Motown je bio vlasnik
imena The Jackson 5. Grupa je mogla otići iz Motowna, rekao je Josephu,
ali morali bi promijeniti ime. 'Jackson 5' ostalo bi tvrtki.
"O čemu ti to?" Joseph se prisjeća da je zahtijevao objašnjenje. "Došli
smo u Motown kao The Jackson 5. To je moje prezime."
"Ne znam jeste li ovamo došli kao The Jackson 5 ili ne", rekao mu je
Michael Roshkind, "ali nećete odavde otići kao The Jackson 5, to je
sigurno."
"Sto, dovraga, želiš reći?" Joseph je pitao.
"C injenica je da u svijetu ima barem 40.000 ljudi koji se prezivaju
Jackson", rekao je Roshkind. "Petoricu od njih učinili smo zvijezdama.
Ako budemo morali, naći ćemo još petoricu i njih također vinuti u
zvijezde", rekao je.
"Ma kurvin sine", Joseph je povikao i silovito tresnuo slušalicom.
U šesnaestom članku Motownova diskografskog ugovora koji Joseph 1968.
nije pročitao, ali ga je potpisao, stoji: "Dogovoreno je da nam
[Motownu] pripadaju sva prava, ime i interesi na naziv 'The Jackson
5'."
Osim toga, kako bi se osiguralo tvrtkino vlasništvo nad imenom, 30.
ožujka 1972., nakon prvog hita Jackson 5, Motown je pri Američkom uredu
za patente registrirao logotip 'Jackson 5'. Također, korporacija Motown
Records bila je vlasnikom varijanti imena 'Jackson Five' i 'Jackson 5'.
Naravno, Joseph je mogao registrirati imena 'Jackson Five' i 'Jackson
5' ili bilo koje drugo ime koje je želio zadržati, samo da se sjetio.
To mu jednostavno nikada nije palo na pamet. S druge strane, Motown je
imao učestalu praksu, kad god je bilo moguće, registrirati imena svojih
umjetnika. Učinio je to sa Supremesima, Temptationsima i drugim
umjetnicima s kojima su tijekom godina potpisali ugovore.
Nakon ovog posljednjeg udara, odlazak grupe iz Motowna prerastao je iz
diskografskog spora u rat između dvije obitelji: Jacksona i Gordyja.
Nekim se promatračima činilo da je Berry činio sve kako bi budnoj
diskografskoj industriji i medijima pokazao moć, čak i ako je to
značilo da će momcima zabraniti da se koriste vlastitim prezimenom. "To
je bilo bezobzirno", Michael mi je poslije priznao.
Michaela je intrigirala Berryjeva taktika u borbi oko imena grupe.
"Nikad mi to nije ni palo na pamet", rekao je. Činilo se da je
istodobno bio Berryjev učenik i protivnik. Dok su druga braća
promatrala, čekala i bjesnila, Michael je učio. "Želim znati kako je to
učinio", rekao je saznavši za Berryjevu registraciju imena. "Sve ovo
moram upamtiti", dodao je, kao da gomila podatke za buduću uporabu.
Sazvan je još jedan obiteljski sastanak. Sto da sad učinimo?
113
"Ako je Berry vlasnik imena, vlasnik je imena", Michael se prisjeća da
je rekao. "Ne moramo biti The Jackson 5, zar ne? Mislim, ne bismo li
mogli biti The Jackson Family? Ili The Jacksons?"
"Možda nećemo imati izbora", rekao je Joseph. "Grozim se toga da ćemo
izgubiti ime. Sav taj rad koji smo uložili."
"A što je najgore, znamo prokleto dobro da ga neće iskoristiti", gunđao
je Tito. "Bit će izgubljeno."
Tito je imao pravo. Kad je Motown preuzeo nadzor nad imenom, nisu mogli
ništa više nego reklamirati i prodavati stare proizvode grupe.
Jacksoni napuštaju Motown
30. lipnja 1975. Joseph Jackson dogovorio je novinsku konferenciju kako
bi najavio povezivanje obitelji sa CBS-om. Iako su ugovori s Motownom
vrijedili još osam mjeseci, Joseph se činio nestrpljiviji nego ikada da
napusti Motown. Iako je u to vrijeme Berry bio zauzet poslovima s
Dianom Ross i postprodukcijom njezina filma Mahogany, ipak je uzvraćao
udarce. To jutro kad je Joseph najavio konferenciju, Michael Roshkind
rekao je novinarima da se CBS grdno vara ako misli da će dobiti sve
članove Jackson 5 — pritom aludirajući na Jermainea, koji nikad ne bi
napustio Berryja. Osim toga, naglasio je: "Grupa ni za koga drugog neće
nastupati pod tim imenom. Nikada neće dobiti svih pet članova grupe.
Nikada neće dobiti Jackson 5."
Ranije tog jutra Berry je naložio jednom od odvjetnika da pošalje
telegram Arthuru Tayloru, predsjedniku CBS-a, i upozori ga da mu je
bolje da njegova tvrtka ne organizira novinsku konferenciju za Jackson
5 jer Gordy ima ekskluzivna prava na "autorizirane promidžbene
aktivnosti". Kad je Berry shvatio da Taylor namjerava zanemariti
njegovo upozorenje, poslao mu je još jedan telegram. U njemu je stajalo
da Taylor na medijskom okupljanju grupu ne smije nazivati The Jackson 5
jer na to ime Motown ima ekskluzivno pravo.
Novinska konferencija održala se u Rainbow Grillu na vrhu centra
Rockfeller na Manhattanu. Prostorija je bila puna novinara i fotografa
koji su bilježili događaj. Glasnogovornik CBS-a u prostoriju je svečano
uveo jedanaest članova obitelji Jackson koji su koračali u vrsti. Nitko
se nije smješkao. Na podiju je bilo deset crnih stolaca s visokim
naslonima i dugački, uski stol za koji su Jacksoni sjeli. Svi članovi
obitelji osim Jermainea, koji je izbivao, najavili su potpisivanje
ugovora sa CBS-om koji će na snagu
114
stupiti 10. ožujka 1976., na dan isteka ugovora s Motownom. Joseph je
rekao Katherine, Maureen (Rebbie), LaToyi, Janet i Randyju da moraju
prisustvovati događaju kako bi pokazali obiteljsku solidarnost.
Atmosfera j e bila sumorna, kao na nekom sastanku u Ujedinjenim
narodima. Joseph, s desne strane, na kraju podija, u tamnom odjelu s
tankim prugama, najavio je da su Jacksoni potpisali ugovor sa CBS
Recordsom. Nakon toga predao je riječ članovima obitelji.
Jackie je objasnio da je grupa — tog su se poslijepodneva
upotrebljavali ime 'obitelj Jackson' - potpisala ugovor s Columbijom
"jer je Columbia tvrtka koja prodaje albume, a albumi su ono što te
proslavi". Kad su ga pitali jesu li pokušali pregovarati i s Motownom,
odgovorio je: "Da, ali iznosi koje su nam ponudili bili su smijurija".
Michael, u crnoj jakni od samta i odgovarajućem prsluku, nije imao
mnogo toga reći. "Mislim da će promocija biti bolja", krotko je
primijetio. Izgledao je čudno i kao da mu je bilo neugodno, pogotovo u
usporedbi sa samouvjerenom braćom. Bilo je bolno očito da bi Michael
radije bio negdje drugdje. "Mislim da je Motown uradio dobar posao",
nesigurno je rekao. Joseph ga je prostrijelio pogledom. Michael je
shvatio poruku i brzo dodao: "Ali sada će stvari biti još bolje."
"Kako će se sve ovo odraziti na vaš odnos s Berryjem Gordyjem?" pitao
je jedan od novinara.
Svi na podiju pogledali su Josepha i čekali odgovor. Slegnuo je
ramenima i na silu se osmjehnuo. "Stvari moraš prihvatiti takve kakve
jesu", rekao je. "Iduće pitanje."
"Hoće li se Jermaine pridružiti grupi?"
Opet, odgovorio je Joseph. "Da. Ali trebat će vremena. Iduće pitanje."
"Zašto Jermaine nije ovdje?" "Iduće pitanje."
Nakon novinske konferencije, Berry Gordy uložio je tužbu protiv Josepha
Jacksona, Jackson 5 i CBS-a, tražeći odštetu od pet milijuna dolara
zbog potpisivanja ugovora sa CBS-om prije isteka ugovora s Motownom.
Joseph je odgovorio protutužbom tvrdeći da Motown obitelji duguje
tantijeme, neplaćene predujme i troškove. Mislio je da im Motown duguje
novac. Prevario se. On je Motownu dugovao. Prema ugovoru, The Jackson 5
bili su dužni pokriti troškove svih pjesama snimljenih za Motown,
uključujući i one koje još nisu bile objavljene.
Bilo bi preblago reći da je Motown momcima natovarivao goleme količine
posla. Michael Jackson i The Jackson 5 za njih su snimili 469 pjesama u
šest godina, od 1969. do 1975. To je oko 75 pjesama godišnje. Podatak
je zadivljujući s obzirom na to da momcima snimanje nije bila jedina
zanimacija. Prije nego
115
što bi ih snimili, morali su naučiti pjesme, uvježbavali su repertoar
koji se stalno osvježavao, putovali svijetom radi turneja, pojavljivali
se u mnogim televizijskim emisijama — uključujući i vlastite,
televizijske specijale, davali bezbrojne intervjue, pozirali na
nebrojenim fotografiranjima (postoje tisuće fotografija momaka koje
javnost nikad nije vidjela) i pokušavali su voditi osobne živote izvan
šoubiznisa.
Od 469 pjesama koje su The Jackson 5 snimili objavljene su samo 174, to
jest, 37 posto ukupnog materijala. Za ostalih 295 Berry Gordy i
producenti tvrtke odlučili su da nisu dorasle Motownovim standardima.
Na veliku žalost grupe Jacksoni su dugovali Motownu preko 500.000
dolara za pjesme koje javnost nikad nije čula. "Koja smola", Joseph je
poslije rekao. "Zbilja su nam dobro smjestili."
Michael Jackson, koji će u kolovozu napuniti sedamnaest godina, bio je
skeptičan. Počeo je ozbiljno sumnjati u Josephove sposobnosti šoubiznis
menadžera. Smatrao je da je njegov otac učinio velike pogreške: odustao
je od Jermainea i imena grupe, a sad će morati isplatiti mnogo novca i
platiti za pjesme koje nisu ni objavljene. "Možda smo trebali pročitati
onaj ugovor", ogorčeno je rekao Michael.
Međutim, prelazak iz Motowna u Epic neće ostati zapamćen kao jedna od
Josephovih pogrešaka. Bez njegove odluke Michael bi vjerojatno završio
kao neka opskurna šoubiznis točka, protjeran u predvorje kakvog
neuglednog hotela u Las Vegasu. Većina povjesničara glazbe ne sumnja da
bi The Jackson 5 nakon albuma Moving Violation u Motownu stagnirali baš
kao i druge grupe koje su ostale u diskografskoj kući nakon što je
prošlo razdoblje njihove najveće popularnosti. Upravo se to dogodilo sa
Supremesima nakon što je Diana Ross otišla u sretniju budućnost.
Obiteljske vrijednosti
Proći će osam mjeseci prije nego što će Jacksoni moći snimati za CBS.
Potpisali su ugovor s novim diskografom prije isteka ugovora s Motownom
pa će morati pričekati s ulaskom u studio. Kako bi ispunili vrijeme
između, Joseph je s TV CBS-om dogovorio ljetni varijete serijal koji će
se početi prikazivati u lipnju 1976.
U ovom su periodu u intervjuima Michaela često pitali za Jermainea, a
on se potrudio naglasiti da je "posao posao, a obitelj obitelj. Još nas
posjećuje."
116
Nastavio je: "Razgovaramo. Zajedno idemo na neka mjesta. To je jako
važno jer je to osnova cijele naše priče — kvalitetno prijateljstvo i
snažna obitelj. Važan je i šoubiznis, ali važnije je da obitelj uvijek
ostane zajedno."
Sve je ovo bila samo Michaelova pusta želja. Članovi obitelji
udaljavali su se, unatoč Michaelovim željama. Jermaine ih je povremeno
posjećivao, ali samo kad nije bilo Josepha. "Nisam više mogao podnijeti
njegovu prisutnost", Jermaine je objasnio. "Duboko me povrijedio. Č ak
me i majka pitala što mi je bilo i kako sam mogao onako povrijediti
obitelj. To me razdiralo."
Druga su braća i dalje zamjerala Jermaineu zbog njegove odluke.
"Spuštali su mi slušalicu. Jedan mi je rekao da više nismo braća. Kako
su me mogli tako povrijediti? Bez obzira na sve, bili smo obitelj. Tako
smo barem uvijek govorili. Ali kad je riječi trebalo provesti u djela,
ništa se nije dogodilo. Bio sam autsajder."
Jermaine je mogao naći bar malenu utjehu u ženinom zagrljaju, ali
ostali članovi obitelji Jackson postali su nedruštveni, klonili su se
ljudi s druge strane ograde obiteljskog imanja (prema Josephovoj
naredbi) i zakopavali su se sve dublje u vjeru Jehovinih svjedoka
(prema Katherineinoj naredbi). Nijedno dijete koje je još živjelo kod
kuće — LaToya, Marlon, Michael, Janet i Randy — nije ostvarilo neku
snažniju vezu s ljudima izvan obitelji.
"Ne izlazim na spojeve", u to mi je vrijeme rekla LaToya. "Ne vjerujem
ljudima. Da budem iskrena, nemam prijatelja. Ali to mi ne smeta. Kad
sam usamljena, čitam Bibliju." Pomislio sam kako je žalosno što je
sumnjičava prema drugima. Također je rekla da rijetko kad izlazi u
javnost osim ako nije u društvu članova obitelji. Nije je zanimao brak
ili zasnivanje vlastite obitelji. "Nikad neću roditi dijete u društvo
kao što je ovo."
Činilo se kako su braća Jackson odgojena da budu nepovjerljiva prema
svim autsajderima. Kad su počeli Jackiejevi bračni problemi, Joseph je
istaknuo da je nesloga samo potvrda da se autsajderima ne može
vjerovati. Enid Jackson zatražila je rastavu braka u rujnu 1975., devet
mjeseci nakon vjenčanja s Jackiejem. "Vidite ovo?" Joseph je rekao
sinovima. "Nakon samo devet mjeseci, pogledajte kakav si je problem
Jackie navukao." (Par se pomirio i ostao u braku još jedanaest godina.)
U siječnju 1976. Marlon je sve šokirao: četiri mjeseca prije pobjegao
je i oženio se u tajnosti! Dok je grupa nastupala u Las Vegasu, Marlon
se oženio s Carol Parker, osamnaestogodišnjom obožavateljicom iz New
Orleansa. Svadbena se ceremonija održala 16. kolovoza 1975. Nikome od
braće nije htio reći vijest jer je bio siguran da će je prenijeti
Josephu. Nije htio proživljavati roditeljsko suprotstavljanje koje su
proživjeli Rebbie, Tito i Jackie. Osim toga, nije htio da Joseph i
Katherine saznaju da Carol i on nisu potpisali predbračni ugovor.
117
Michaela je povrijedilo Marlonovo tajno vjenčanje. Mislio je da su ipak
nešto bliskiji. "Dijelili smo zlo, ali nikad dobro", žalio se. "Nimalo
ne razumijem svoju obitelj i ne sviđaju mi se neke stvari koje moja
braća priređuju svojim ženama. Nikad se neću oženiti", Michael je
dodao. "Brak je grozan. Nijednoj ne vjerujem dovoljno da bih s njom
stupio u brak."
U vrijeme kad je u životu i karijeri trebao osjećati entuzijazam,
Michael Jackson bio je na rubu beznađa i očaja. "Ljudi jedni druge
stalno povređuju", rekao je turobno. "Cesto sam tužan. Osjećam se kao
da sam u bunaru", zaključio je. "I nitko ne može do mene."
Izgubljena bitka s Motownom
Glas Michaela Jacksona bio je samo jedan od šest pri donošenju odluka o
sudbini grupe — glasala su još ostala braća i Joseph. (Kad je Jermaine
otišao, zamijenio ga je mladi Randy, koji je rijetko kad pjevao glavnu
dionicu. U pjesmama je većinu Jermaineovih dijelova preuzeo Marlon, a
Jermaineove samostalne hitove sastav nikad nije izvodio.)
Iako je bilo očito da je Michael vjerojatno najvažniji član grupe,
obitelj mu nije željela dopustiti posebni tretman. Bojali su se da će,
ako ga budu previše poticali, jednog dana skupiti samopouzdanje i
odvojiti se od grupe — a to nikako nisu željeli. Michael je primijetio
njihov strah. "Ne slušaju me jer se boje", rekao je jednom suradniku.
"Mislim da ih razumijem. Ne žele da imam previše moći. Ali to me i
ljuti."
Kad je Joseph 1976. dogovorio snimanje televizijske serije s TV CBS-om,
Michael mu je jasno dao do znanja da u tome ne želi sudjelovati.
Međutim, nadglasali su ga. 30-minutna serija The Jacksons prikazivala
se četiri tjedna, a u njoj je sudjelovala obitelj i njihovi slavni
gosti. Prva je epizoda prikazana 16. lipnja 1976. Kao i u obiteljskom
nastupu u Las Vegasu, u seriji su sudjelovale i LaToya, Janet i Rebbie.
Bio je to prvi put da je zvijezda televizijske serije bila crnačka
obitelj. Ako postignu pristojnu gledanost, CBS će seriju nastaviti
prikazivati i u siječnju umjesto neke koju će otkazati. Michael je bio
strašno nesretan. Zbog zamornog produkcijskog rasporeda, nije imao
vremena uvježbati nastupe do savršenstva, a mrzio je izaći na pozornicu
nepripremljen. Nadao se da se emisija neće nastaviti prikazivati. Na
njegovu žalost, gledanost je bila dovoljna da CBS naruči još epizoda
koje bi se počele prikazivati u siječnju
118
1977. Michael se naježio od užasa... ali ipak je potpisao ugovor.
Kasnije je to nazivao "onom glupom TV serijom. Moj je pristanak bio
glup potez. Mrzio sam svaku minutu emisije."
Na kraju je Michaelov predosjećaj nehotice bio potpuno točan; pokazalo
se da je serija The Jacksons bila veći problem nego užitak. Izgleda da
je netko iz TV CBS-a, vjerojatno neki nesretni pomoćnik iz grafičkog
odjela, slučajno u reklami u časopisu TV Guide iskoristio fotografiju
stare postave Jackson 5, na kojoj je i Jermaine. Čim je Joseph upozorio
CBS na pogrešku, mreža je povukla reklamu i poslala pismenu ispriku
Motownu u kojoj su obećali da se ovakvo što više neće ponoviti. Ali
bilo je prekasno. Motown je iskoristio zabunu za dopunu prvotne tužbe
protiv grupe, podigavši odštetu s pet na dvadeset milijuna dolara.
Michael Roshkind rekao je da "pogreška ozbiljno šteti našem
kredibilitetu" i "uzrokuje financijski gubitak." Tvrdnja je bila
pretjerana. Reklama je objavljena tek na pola stranice, a otisak je bio
toliko mutan da nitko uopće nije mogao prepoznati Jermainea na
fotografiji. Bilo je očito da nije samo Joseph gnjevan.
Joseph je pokušao dokazati da se Motown prema njemu nepravedno odnosio.
Čak je otišao tako daleko da je zaboravio na ponos. Naime, u iskazu je
rekao da onog sudbonosnog dana u Detroitu (26. srpnja 1968.) kad je
sjedio s Berryjevim odvjetnikom Ralphom Seltzerom nije pročitao ugovor
prije nego što je djeci dopustio da ga potpišu. Ralph je podupro
Josephovu priču, priznajući u iskazu: "Ne sjećam se da je itko od njih
[The Jackson 5 ili Joseph Jackson] pročitao cijeli ugovor prije
potpisivanja."
Zašto nije? Joseph je objasnio. "Razina mog znanja nije viša od trećeg
razreda srednje škole. Ugovor s Motownom iz 1968. bio je prvi
diskografski ugovor koji mi je itko ikada pokazao i koji sam ikada
vidio." (Josephova izjava nije se činila istinitom jer su mu sinovi
prije Motowna potpisali ugovor sa Steeltown Recordsom... osim ako ni
taj ugovor nije pročitao.)
Joseph je morao priznati da prije potpisivanja nije pročitao ni "Ugovor
o roditeljskom pristanku". U Ugovoru je stajalo da će se pobrinuti da
se sinovi pridržavaju odredbi diskografskog ugovora s Motownom.
Zapravo, Joseph nije pročitao ništa. Samo je potpisao ugovor na mjestu
koje su mu pokazali. Želio je da mu sinovi uspiju. Sve bi za njih
učinio. Naravno da je potpisao ugovor.
Na kraju će Berry dobiti 600.000 dolara odštete, uključujući i
nevraćene predujme i naknadu zato što je grupa potpisala ugovor sa CBS-
om prije službenog isteka ugovora s Motownom. Također će dobiti naknadu
zbog 'štete' koju je pretrpio kad Joseph nije dopustio momcima da snime
nove pjesme za Motown (učinio je to nakon što je shvatio da Motownu
duguju 500.000 dolara za pjesme koje nikad nisu objavljene). U
konačnici su Jacksoni
119
za slobodu od Motowna Gordyju i tvrtki isplatili oko dva milijuna
dolara.
Sto je još važnije, a nekima i iznenađujuće, Jacksoni su pristali
predati tantijeme koje su zaradili snimkama objavljenima prije 1.
prosinca 1979., kao i tantijeme budućih reizdanja snimaka nastalih
prije 11. ožujka 1976. Drugim riječima, prepustili su im tantijeme svih
svojih hitova. Motown je zauzvrat obećao točno obračunati i platiti
tantijeme svih 'novih proizvoda' u koji su spadale snimke prije 1976.
koje još nisu izašle, kao i sve best ofalbume koje će izdati u
budućnosti.
Nije bilo neobično što se bivša Motownova grupa odrekla tantijema kako
bi izgladili stvari s bivšim izdavačem. Međutim, ako taj postupak
promatramo iz sadašnjosti, čini se da je odluka bila loša za izvođača —
možda je upravo ovo jedan od razloga zbog kojeg su bivši članovi
Supremesa, Marvellettesa, Vandellasa, Temptationsa i Miraclesa u
financijskim gabulama.
Kad je sudac presudio u korist Motowna, potpredsjednik Michael Roshkind
rekao je: "Ovo je krasan dan, ne zato što smo pobijedili nego zato što
je ovo bilo pitanje principa."
Zbog ovih se riječi nekim promatračima zgrčio želudac.
Prvi album Jacksona za CBS, The Jacksons, izašao je u proljeće 1977. za
etiketu Epic. Sve im je išlo u prilog. Na albumu su bile i "Blues
Away", jedna od prvih pjesama koje je Michael ikada napisao, i "Style
of Life", koju su braća napisala zajedno. Obje su pjesme Jacksoni i
koproducirali, što je značilo da su počeli raditi ono zbog čega su i
napustili Motown. Za ostatak albuma izvršni producenti Gamble i Huff
angažirali su kućne producente (Dextera Wansela, Genea McFaddena i
Johna Whiteheada) koji su im pomogli sastaviti jak, ako ne i inovativan
album. Michael kaže da je od Gamblea, HufFa i ostale ekipe mnogo naučio
o strukturiranju melodije i nečemu što on naziva 'anatomijom pjesme'.
Album The Jacksons iznjedrio je pjesmu "Enjoy Yourself", jedan od
ogromnih hitova grupe i njihov prvi singl za etiketu Epic. Vesela,
plesna pjesma postala je njihov najuspješniji singl od pjesme "Dancing
Machine" izdane prije tri godine. Popela se na šesto mjesto pop-
ljestvica, ali s obzirom na to da je bila jedini hit s albuma, The
Jacksons je dospio tek na 36. mjesto američkih top-ljestvica. To baš i
nije bilo sjajno. U Ujedinjenom Kraljevstvu singl "Enjoy Yourself"
nakon prvog izdanja nije ni došao na top-ljestvice. Ponovno je
objavljen, ali ni tada nije ušao među Top 400. Kupci albuma u cijelom
svijetu činili su se zbunjeni, možda zato što je Motown izdao vlastiti
album Jacksona, Joyful Jukebox Music (sastavljen od prethodno
neobjavljenih pjesama čije je snimanje grupa morala platiti). Ovaj
Motownov potez činio se kao grub
120
pokušaj da zaradi na CBS-ovoj promociji grupe. Album u izdanju Motowna
prvi je album Jackson 5 koji u SAD-u nije ušao medu Top 200. U UK-u je
prošao još gore. Također, ublažio je učinak novog CBS-ova proizvoda.
Kako je Michael rekao: "Berry Gordy je, naravno, igrao tvrdu igru."
Na pop-ljestvicama uspjeh albuma The Jacksons bio je razočaravajući,
ali nije prošao tako loše kao Jermaineov album. Nakon javne i privatne
dvojbe hoće li stati uz oca i braću ili uz Gordyja, My Name Is Jermaine
popeo se tek na 164. mjesto ljestvice Top 200, a singl "Let's Be Young
Tonight" tek na 55. Kupcima albuma u UK-u Jermaine nije predstavljao
ništa. Bila je to strašna šteta; Jermaine je od Motowna zaslužio bolju
promociju. Mnogi su se zapitali što je Motown smjerao s Jermaineovom
karijerom. (Ispostavilo se da je uz tvrtku ostvario tek nekoliko hitova
i nikad nije u potpunosti ispunio svoj potencijal. Trebao je biti mnogo
veća Motownova zvijezda; sve je bilo na njegovoj strani.)
Jacksoni su nastavili s turnejom bez Jermainea. Posao je išao dalje
svojim tijekom. U svibnju 1977. nastupili su u Memphisu u državi
Tennessee. Tijekom angažmana Michael je morao pobjeći na krov robne
kuće Woolco kad 10.000 obožavatelja zamalo nije uzrokovalo nerede,
satima čekajući u redu, nadajući se da će ući na glazbeni odjel robne
kuće gdje je Michael obećao potpisivati primjerke albuma The Jacksons.
Iste večeri prije nastupa iza pozornice pojavio se John Seaver, koji je
radio za tvrtku koja je promovirala angažman Jacksona u Memphisu.
Prisjeća se: "Michaelu sam pokazao članak iz Billboarda u kojem je
stajalo da je Jermaineov album objavljen za Motown veliko razočarenje.
Nepravedno su ga usporedili s albumom Jacksona govoreći da je taj album
ogroman hit. Michael isprva nije ništa rekao, a onda je komentirao: 'Ma
stat će on opet na noge. Znam to. Jermaine neće dopustiti da ga to
shrva.' Činilo se da mu je iskreno žao brata.
Članak su pročitala i druga braća. Marlon je rekao nešto u stilu:
'Kakva šteta.' Tito je rekao da album ništa ne valja, ali da će
Jermaineov idući biti bolji. 'Bez obzira na sve, ipak je on naš brat',
rekao je Tito, 'i nije mi drago vidjeti da radi nešto neuspješno.
Mislim da ovo samo dokazuje da Berry ne zna što radi.' Svi su se
složili s Titom."
Onda je u garderobu ušao Joseph.
"Sto to čitate, momci?"
Jackie mu je dao članak. "Pročitaj ovo, govore o Jermaineu", rekao je.
Joseph je brzo pročitao članak. "Pa znate što? Tako mu i treba", rekao
je, bacio časopis na stol i otišao. Braća su se iznenađeno pogledala.
Zavladala je tišina. Sigurno im je bilo teško prepoznati Josephovu bol
i osjećaj izdaje koji ga je preplavio —smatrao je da ga je Motownova
mašinerija iskoristila.
121
Naravno, Joseph se obitelji nikad nije dovoljno otvorio da bi prema
njemu pokazali razumijevanje. Zato ga nikad nije ni dobio. Na izlasku
iz garderobe, Michael ga je ošinuo hladnim, procjenjivačkim pogledom.
"Baš je neki otac", promumljao je.
122
Tatum
Kad je Michael Jackson napunio devetnaest godina u kolovozu 1977., već
je bio jedan od najpoznatijih izvođača i idol mnogih djevojaka. Iako su
njegova braća često iskorištavala prilike za seksualna iskustva tijekom
turneja, on nikada nije slijedio njihov primjer. U njegovoj je glazbi
bilo mnogo senzualnoga i njegov je ples tijekom nastupa bio izazovan,
ali Michael se kao mladić nije bio upuštao u seksualne pustolovine.
"Smiješno mi je to što me djevojke smatraju privlačnim", rekao mi je
1977. "Ja ne mislim da sam seksi. Sve je to zapravo mašta. Volim kada
su obožavatelji sretni i zato nekada poziram ili plešem tako da pomisle
da sam romantičan. Ali zapravo nisam takav."
Većina ljudi koji su bili bliski Michaelu kada je bio tinejdžer slažu
se da tada nije imao nikakvu ljubavnu vezu. Nikome nije vjerovao
dovoljno da bi dopustio da prodre kroz oklop koji je podigao oko sebe.
Možda je mislio da su ga previše puta izdali ljudi koje je volio ili
kojima se divio — njegov otac, braća, možda čak i Berry Gordy — da bi
si dopustio ranjivost koju donosi veza. Ipak, dobro je razumio važnost
odnosa s javnošću i interes javnosti za šoubiznis. Zato je održavao
privid nekoliko 'veza' u javnosti.
U intervjuu Martinu Bashiru 2003. Michael je izjavio da mu je glumica
Tatum O'Neal, koja je u ljeto 1977. imala trinaest godina, bila prva
djevojka. Michael i Tatum upoznali su se dvije godine prije na zabavi
koju je na brodu Queen Mary u Long Beachu u Kaliforniji priredio Paul
McCartney. Nisu se ponovno vidjeli sve do proljeća 1977. kada je
Michael sreo Tatum i njezina oca
125
Ryana O'Neala u jednom noćnom klubu u Los Angelesu. Michael je bio
ondje s dvoje glasnogovornika Epica, Susan Blond i Steveom Manningom,
kada je, kako se sam sjeća, "osjetio toplu meku ruku kako poseže za
njegovom. Bila je to Tatum." Činjenica da se udostojala uhvatiti ga za
ruku bila je za njega iznimno velika. "To je za mene bila ozbiljna
stvar. Dotaknula me", rekao je.
Sutradan je Tatum pozvala Michaela na večeru na raskošno imanje
vlasnika Playboya Hugha Hefnera u četvrti Holmby Hills. Gledali su vrlo
popularnu televizijsku miniseriju Roots, snimljenu prema romanu Alexa
Haleyja. Tatum je to u jednom trenutku dosadilo pa je predložila
Michaelu da joj se pridruži u jacuftiju. "Ali nemam kupaći kostim",
odvratio je on.
"Sto će nam kostimi?" odgovorila je Tatum.
Kada se Michaelpočeo crvenjeti, Tatum je jednog od Hefner ovih
pomoćnika zamolila da joj donese dva kupaća kostima i dala jedan
Michaelu.
Tatum je imala meku, plavu kosu dužine do ispod ramena. Koža joj je
bila ružičasta poput bebine, a tijelo prilično razvijeno za djevojčicu
koja će tek krajem godine napuniti četrnaest godina. Bila je prilično
zaobljena. "Ona je poput male lutke božice plodnosti", rekao je Michael
jednom prijatelju. Dok su se namakali i promatrali zvijezde padalice,
jedno drugom otkrivali su svoje tajne.
Godinama poslije pojavile su se glasine da su bili nagi u jacuniju.
"Ne, nismo bili nagi", rekao mi je Michael u jednom intervjuu. "Imali
smo kupaće kostime. Zašto ljudi uvijek i u svemu moraju tražiti nešto
prljavo?"
Tatum O'Neal je kao devetogodišnjakinja osvojila Oskar za ulogu
djevojke koja puši, psuje i pravi društvo prevarantu na konzervativnom
američkom jugoistoku (igrao ga je njezin otac) u filmu Mjesec od
papira. I sama je imala teško djetinjstvo.
Njezini roditelji, glumački par Joanna Moore i Ryan O'Neal, rastali su
se kada je imala tri godine. Neko je vrijeme živjela na trošnom rancu
sa starim, umirućim konjem, nekoliko mrtvih kokoši i majkom ovisnom o
drogama. Sa sedam godina Tatum je uzgajala cvijeće u olupini automobila
u dvorištu i kuhala za sebe i mlađeg brata Griffina. Otac ju je smio
posjećivati samo vikendom.
"Dok je živjela s majkom, uvijek sam znao u kakvom je stanju prema tome
kako joj kosa izgleda", rekao je Ryan. "Ako je izgledala zdravo, znao
sam da je dobro. Ako je situacija bila loša, cijeli čuperci nedostajali
bi joj s glave. Ponekad bi se sama šišala."
Slomljena Joanna na rubu poraza odlučila je 1972. zatražiti pomoć od
bivšeg supruga, koji joj je dotada plaćao alimentaciju od 30.000 dolara
na godinu. Ryan joj je dao novac za liječenje, a ona je njemu zauzvrat
prepustila osmogodišnju Tatum. Tatum je mrzila majku. Kada ju je
posjetila u bolnici,
126
majka joj se toliko zgadila da joj je pljunula u lice. Kada je to
ispričala Michaelu, on je rekao da nikada nije čuo nešto toliko
tragično.
"Moja je majka svetica", izjavio je Michael 1977. "Kada čujem kakva je
Tatumina majka i što je Tatum sve prošla s njom, zahvalan sam Bogu za
Katherine. Ljudi misle da sam ja imao težak život. Ali pogledajte
Tatum! Zato je volim, zato što je borac."
Za razliku od Michaela koji je želio postati zabavljač, Tatum je
postala glumica sasvim slučajno. Ryan joj je pomogao da dobije prvu
veliku ulogu uglavnom zato da bi je mogao držati na oku dok snima
Mjesec odpapira. Kada je Tatum postala profesionalna glumica, Ryan je
preuzeo kontrolu nad njezinom karijerom slično kao što je Joseph
Jackson upravljao Michaelovom. "Ja sam odabrao film International
Velvet", Ryan se hvalio. "Ona nije ni pročitala scenarij. Rekao sam
joj: 'Snimit ćeš ovaj', jer znao sam da je dobar."
Kada se Tatum žalila što joj otac upravlja životom, Michael je
suosjećao s njom. "Točno znam o čemu govoriš", rekao joj je.
Ipak, Tatum je i sama donosila odluke. Jednom je prilikom Michaelu
ispričala kako je odbila ulogu mlade prostitutke u Taksistu. Na kraju
ju je odigrala Jodie Foster. Na audiciji je tada dvanaestogodišnja
Tatum rekla da želi ulogu taksista. Producent je zanemario Tatuminu
izjavu i nastavio govoriti o ulozi prostitutke. Napokon se oglasila i
Tatum: "Iskreno, mislim da je uloga premala. Ja sam ipak osvojila
Oskar, znate."
"Ne mogu vjerovati da si to rekla. Mislim da ja ne bih imao hrabrosti",
rekao je Michael kada mu je to ispričala. "A htio bih biti takav. Htio
bih da ljudi misle da sam neustrašiv."
U svojoj je autobiografiji Michael napisao da je Tatum bila njegova
prva ljubav "poslije Diane". No Tatum je govorila da je njihov odnos
bio isključivo platonski.
Michael je stvorio takvu maštariju od svojeg djetinjstva i
adolescencije da su sve žene za koje je tvrdio da je s njima imao
ljubavni odnos — uključujući Dianu Ross i Brooke Shields ("Neko smo
vrijeme bili u ljubavnoj vezi", napisao je za Brooke Shileds u svojoj
knjizi) — javno zanijekale da su bile intimne s njim. Kada je Michael u
intervjuu Martinu Bashiru 2003. rekao da mu se Tatum nabacivala, ona je
izdala službenu izjavu u kojoj je stajalo da Michael ima "bujnu maštu".
Glumica Sarah Jackson (nije u rodu s Michaelom), koja je u to vrijeme
bila Tatumina prijateljica, izjavila je: "Tatum mi je rekla da je
Michael dobar dečko, ali vrlo sramežljiv. 'Kako bilo koja djevojka može
biti u vezi s njim? Kada smo zajedno, jedva progovori dvije riječi.
Znam da je djevac. Netko bi trebao razgovarati s njim o tome. Pitam se
nije li ga sram upustiti se u seks. Čini se da ga baš i ne zanima.'"
127
"Zašto ljudi misle da sam gej?"
Seksualnost Michaela Jacksona bila je predmet nagađanja još otkad je
ušao u pubertet. Možda su njegov visok glas, sramežljivost ili
činjenica da je izbjegavao kontakt očima i da se uvijek činilo kao da
mu je neugodno u vlastitoj koži naveli neke da pomisle ili da skriva
nešto o sebi ili da se još nije pomirio s nečim.
Michael se godinama borio s tabloidima i smatrao da je neshvaćen zbog
nepoštenog i neiskrenog izvještavanja medija o njegovu životu. No tek
se s devetnaest godina zaista uzrujao zbog neistinite priče o sebi. Kao
i sve druge laži i ova je bila smiješna. Navodno je trebao ići na
operaciju promjene spola i udati se za zgodnog glumca Cliftona Davisa,
autora pjesme "Never Can Say Goodbye". Priča se brzo proširila diljem
zemlje; mnogi glazbeni časopisi odmah su se požurili objaviti je.
Michael mi je jednom rekao da je glasinu prvi put čuo na glazbenom
odjelu jedne robne kuće na Jugu. Rekao je: "Prišla mi je neka djevojka
i rekla: 'Molim te, reci da nije istina! Molim te!' Plakala je. Pitao
sam je: 'Sto? Sto nije istina?' Odgovorila je: 'Reci da nećeš postati
djevojka. Reci mi!'"
"Ma gdje si to samo pročitala?" Michael ju je pitao. "U časopisu Jet",
odgovorila je. "U Jetu su napisali da ideš na operaciju promjene
spola."
"U tom trenutku činilo mi se kao da ne znam tko sam", sjeća se Michael.
"Rekao sam joj da kaže svim svojim prijateljima da je to samo glupa
glasina."
Koliko god bila 'glupa', Michaelu se činilo da ga ta glasina prati na
svakom koraku. U to vrijeme ništa mu nije bilo mrskije od mogućnosti da
neki ljudi misle da je homoseksualac. Michael je odrastao u obitelji u
kojoj se homoseksualnost smatra grijehom.
Glasina je kružila već nekoliko mjeseci kada je Michael u hotelu
Caesar's Palace na koncertu Diane Ross sreo Cliftona Davisa. Clifton je
bio iza pozornice s glumicom i pjevačicom Leslie Uggams. "Ja sam bio s
Dianom i držao je za ruku", prisjetio se Michael. "Clifton je bio odmah
do mene i držao je Leslie za ruku. Dok smo tako pozirali fotografima,
pomislio sam, 'O, Bože! Ovo je savršena prilika da časopis promijeni
fotografiju tako da ispadne kao da se Clifton i ja držimo za ruke. Već
sam postao potpuno paranoičan od te priče", priznao je Michael.
Nakon što su fotografi otišli, Clifton je prišao Michaelu i našalio se,
"Ma vidi tebe! Ipak nisi postao djevojka, zar ne?" Michaelu Cliftonovo
pitanje nije bilo ni najmanje smiješno. Nikada se neće naviknuti na
priče o svom tajnom homoseksualnom životu i uvijek će mu smetati kada
ga ljudi budu ispitivali o njegovoj seksualnosti.
128
"Samo da se zna, jesi li ili nisi gej?" pitao sam ga u intervjuu 1979.
"Ne, nisam gej", dreknuo je Michael. "Nisam homić. Ljudi izmišljaju da
sam gej zato što nemaju pametnijeg posla. Neću dopustiti da me to
izbaci iz takta", nastavio je. "Neću doživjeti živčani slom zato što
ljudi misle da volim seks s muškarcima. Ne volim i to je to", rekao je,
a riječi su samo nastavile teći iz njegovih usta. "Ako dopustim da me
to izbaci iz takta, svi će vidjeti koliko sam slab. Sigurno imam mnogo
obožavatelja koji su gej i to mi nimalo ne smeta", nastavio je govoriti
još brže. "To su njihovi životi, a ovo je moj. I to možeš objaviti",
rekao je upirući kažiprstom u mene. "Sto je to u meni zbog čega ljudi
misle da sam gej? Zašto ljudi misle da sam gej?"
Nisam mu htio odgovoriti na pitanje. Već se bio dovoljno uzrujao.
"Je li to zbog mog glasa?" pitao je. "Zato što imam tako tanak glas?
Svi u obitelji imamo takve glasove. Ili je to zato što nemam mnogo
djevojaka? Jednostavno ne razumijem."
Istina je da si Michael nikada ne bi dopustio da se upusti u
homoseksualan odnos, sve i da je osjećao nešto prema drugim muškarcima.
Zbog svojih je vjerskih uvjerenja bio prevelik čistunac. Jehovini
svjedoci čvrsto vjeruju da se kraj svijeta bliži i da će tek nekolicina
Božjih slugu preživjeti konačno uništenje. Michaelu je cijelu mladost
nad glavom visjelo jedno pitanje: hoće li zaslužiti spasenje ili će
gorjeti u paklu? Ako želi biti spašen — ako želi vječnost provesti uz
majku — morat će poštovati sva stroga učenja svoje vjere, što je
značilo da ne može biti gej. Tjelesni užici nisu dio vjerovanja
Jehovinih svjedoka. A svaki član zajednice koji ne poštuje pravila i
dogme bit će izdvojen, ili čak izopćen. Michael je cijelo djetinjstvo
učio da mora živjeti na određen način. I to nikako nije mogao
prekršiti.
Usto, ako je Michael i imao kakvih homoseksualnih sklonosti, bilo bi ga
previše strah poduzeti bilo što. Znao je da će u svakoj vezi - bilo sa
ženom ili s muškarcem — uvijek postojati rizik da će ta osoba prenijeti
detalje njihova odnosa novinama ili časopisu koji bi platili
astronomske iznose, pogotovo za takvu senzaciju. Iako su neke
homoseksualne javne osobe zadnjih godina otkrile svoje seksualne
sklonosti — doduše, ne mnoge — sedamdesetih to nitko nije činio.
I dan danas mnogi izvođači kriju svoj pravi seksualni identitet od
svojih kolega i obožavatelja u strahu da će biti odbačeni i izgubiti
izvor zarade. U poslovnim pitanjima uvijek praktičan, Michael je znao
da bi homoseksualnost naštetila ne samo njegovoj karijeri nego i
odnosima s obitelji. Kako bi Katherine i Joseph reagirali ako bi im
objavio da je, kako je on to rekao godinama prije, "homić"? "Kada sam
prvi put čula glasine da je gej, mislila sam da ću poludjeti",
Katherine je jednom rekla. "On je moj sin i ja znam istinu. I on zna
istinu. Razgovarali smo o tome i plakali zajedno. Michaela su
129
te glasine jako povrijedile. On nije gej. To se protivi našoj vjeri."
Plakali su zbog toga, prolijevali suze nad činjenicom da ljudi koje i
ne poznaju govore takve stvari.
Kako bi Michaelova braća reagirala da im kaže da je gej? U
sedamdesetima bi se vjerojatno uzrujali jer bi to narušilo imidž grupe.
A u devedesetima? Pred javnošću bi ga vjerojatno podržali, ali privatno
bi bili zgroženi. Ni oni, kao ni majka, nisu bili naročito naprednih
pogleda. I doista, da je Michael bio gej — a nitko ne govori da jest —
i da je odjednom odlučio nakon toliko godina skrivanja priznati to,
jedina pripadnica obitelji Jackson koja bi to mogla probaviti bila bi
Janet. Jedina je proživjela i vidjela dovoljno toga da zna da
homoseksualaca ima u svim sferama društva.
Osim uznemirujućih pitanja o njegovoj seksualnosti, Michaela su u
sedamdesetima morile i druge brige. Većina ljudi teško se nosi s
određenim aspektima puberteta, ali Michael je bio mnogo osjetljiviji od
drugih mladića svoje dobi. Vjerojatno zato što je stalno bio u središtu
pozornosti javnosti. Sredinom sedamdesetih po licu su mu izbile akne i
toliko se sramio svojeg izgleda da gotovo i nije izlazio u javnost.
"Činilo se kao da mi se svaka lojna žlijezda upalila", prisjetio se.
Na pozornici se to zahvaljujući šminki i dobroj rasvjeti nije
primjećivalo. No izvan pozornice bilo je očito da Michael ima problema
s kožom. Novinari su međusobno komentirali njegov izgled. Obožavatelji
su ostajali šokirani. Michael je jedva podnosio takva poniženja.
"To je ostavilo duboke ožiljke na mojoj podsvijesti", priznao je.
"Postao sam sramežljiv i bilo mi je neugodno pred ljudima. To je
ostavilo tolik trag na meni da je trajno obilježilo moju osobnost."
Michael nije gledao ljude kada bi razgovarao s njima. Umjesto toga,
gledao bi u pod ili sa strane. Nije čak ni majku gledao kada bi
razgovarao s njom. "Nije htio izlaziti iz kuće", sjetila se Katherine.
"A kada bi izašao, hodao bi pognute glave." Nikada se nije potpuno
oporavio od psiholoških tragova koje su akne ostavile. "To ga je trajno
promijenilo", rekla je Katherine. "Više nije bio onaj bezbrižan,
otvoren, zaigran vragolan. Postao je tiši, ozbiljniji i osamljeniji."
Stanje je dodatno zakompliciralo Michaelovo uvjerenje da, i bez akna,
nije bio privlačan. Zaključio je da mu je koža pretamna i nos preširok.
Iako su svi članovi obitelji znali koliko je osjetljiv, Joseph i braća
nisu mu bili spremni pružiti nikakav poseban tretman. Izvan pozornice
bili su bučna, zaigrana skupina i često su se međusobno zadirkivali.
Svatko od njih morao je naći način da se nosi s time.
S devetnaest godina Michael je bio pun suprotnosti. Isti onaj mladić
koji je skupio hrabrost da se suoči s predsjednikom Motowna bojao se
stvari kojima
130
se većina tinejdžera veseli, poput prilike da vozi automobil. I dok
većina mladića jedva čeka sjesti za volan automobila već sa šesnaest
godina, Michael se i s devetnaest još bojao i same pomisli. "Ne želim",
govorio bi kada bi ga tjerali da vozi. "Nemam nikakvu želju za tim. Sto
god radili, moramo to željeti raditi. Iako postoje neke stvari koje u
životu moramo, ja ne moram voziti. I jednostavno ne želim. Ne vidim
ništa posebno u tome." Michaela je najčešće limuzina vozila kamo god je
trebao ići, a znala su ga povesti i braća.
Osim što se bojao same vožnje, Michael nije želio otići ni na vozački
ispit. Bojao se da će ga netko prepoznati, a tada bi se osjećao
poniženim što još nema vozačku dozvolu. I sama pomisao na takvu neugodu
bila mu je previše stresna. U jednom trenutku, kada je pomislio da bi
mogao bar pokušati voziti, pokušao je ishoditi posebne uvjete tako da
ne mora otići polagati vozački ispit u Ured za motorna vozila. No u
Uredu u Encinu navikli su na zvijezde i nikoga od njih ne smatraju
posebnim. I Michaelu je to bilo više nego što je mogao podnijeti. Nije
otišao. "Sto ako se vozač razboli kada budeš negdje", Katherine se
svađala s njim. "Moraš naučiti voziti." No Michael će vozačku dozvolu
dobiti tek kada bude imao 23 godine, i to samo zato što je Katherine
inzistirala na tome.
Michael i Joseph sastaju se sa CBS-om
Melankolično raspoloženje mladog Michaela Jacksona pojačalo se kada je
drugi album Jacksonsa za CBS, Goin'Places, objavljen u zimu 1977.,
razočaravajuće podbacio. Usprkos činjenici da je prvi album za novu
izdavačku kuću pokupio podijeljene kritike i postigao tek zlatnu
nakladu, iako su se svi nadali platinastoj, CBS je poslao sastav natrag
u Philadephiju da ponovno surađuju s Kennyjem Gambleom i Leonom Huffom.
Naslovna pjesma "Goin' Places" dospjela je tek na 52. mjesto
Billboardove ljestvice Top 100, a album je postigao najviše 63. mjesto
na ljestvici Top 200. U Ujedinjenom Kraljevstvu bio je tek na 55.
mjestu i ostao na ljestvici samo jedan tjedan! Unatoč lošoj prodaji The
Jacksons su s Epicom prošli mnogo bolje nego Jermaine Jackson u
Motownu. Njegov album Feel the Fire, koji je izašao u isto vrijeme,
popeo se tak na 174. mjesto u Americi, a još je gore prošao u UK-u i
ostatku Europe. Većina upućenih sada je već vjerovala da Motown nekim
čudom svjesno trati Jermaineov talent iako je on bio suprug šefove
kćeri.
131
Na albumu Goiri'Places nalazi se i ritmična "Different Kind of Lady"
koju je napisao Michael i koja je postala velik klupski hit, iako se
rijetko puštala na radijskim postajama. Nikada nije objavljena kao
singl. Ni druga pjesma koju su momci sami napisali, "Do What You
Wanna", nije objavljena kao singl. U ovom trenutku The Jacksons nisu
imali pjesmu na broju jedan još od "Mama's Pearl" 1971. Joseph je bio
zabrinut. Bilo je bolno očito da se nov poslovni odnos sa CBS-om ne
razvija onako kako se on nadao.
Joseph je odlučio sastati se s Ronom Alexenbergom, čovjekom koji je za
Epic potpisao ugovor s Jacksonima, i pokušati ga napokon uvjeriti da bi
momci trebali sami pisati i producirati svoje pjesme. Joseph se
vjerojatno sjetio kako se Michael samoinicijativno odlučio naći s
Berryjem Gordyjem u ključnom trenutku pa ga je pozvao da pode s njim na
sastanak.
Michael se iznenadio što je otac tražio njegovu pomoć i nije mogao ne
sumnjati u njegove motive. Ipak, pristao je poći s njim. Michaelu je
budućnost grupe bila toliko važna da je bio spreman — bar privremeno —
zaboraviti averziju prema ocu i ovaj put surađivati s njim. Kao što je
Joseph u javnosti glumio dobrog oca, tako će Michael sada odglumiti
dobrog sina.
"I dalje je bio onaj dragi i blagi Michael Jackson kakvog su svi
poznavali, ali bilo je očito da se nešto u njemu promijenilo", rekao je
James Situp, klavijaturist i voda instrumentalnog dijela grupe. "Svi
koji su morali blisko surađivati s njim, uključujući i članove
obitelji, odjednom su počeli hodati kao po jajima. Zadivila me ta moć
koju je imao. Nikada nisam vidio da netko ima toliko utjecaja na ljude
a da zapravo nema neki izražen stav. Primijetio sam da su ga ljudi
slušali kada je govorio. Još uvijek se događalo da ga nadglasaju kod
donošenja odluka, ali sada već pomalo nevoljko. Joseph i braća napokon
su mu dali da zauzme mjesto koje mu pripada. Čim bi vidjeli i trunčicu
nezadovoljstva na njegovu licu, zabrinuli bi se. Sigurno je da su se
stvari mijenjale kako je Michael odrastao."
No nije teško zamisliti da su braća zamjerala Michaelu zbog takve moći.
Iako je to bilo za zajedničku korist, nije im se sviđalo što je Michael
uvijek odlazio na sastanke sa šefovima diskografskih kuća.
Tijekom sastanka s Ronom Alexenbergom Michael i Joseph objasnili su da
nisu zadovoljni s tim kako CBS razvija karijere Jacksona i da je došlo
vrijeme da im napokon predaju kontrolu nad albumom. "Ako to ne možete
učiniti", rekao je Michael, "onda mi moramo krenuti dalje. Zašto biste
tratili novac na ploče koje se ne prodaju? Pustite nas da sami snimimo
ploču. Tada ćete sigurno imati hit. Ovako nećete."
Ironično, Michael i Joseph nisu znali da je novi predsjednik CBS
Recordsa Walter Yetnikoff već odlučio otkazati ugovor s Jacksonima.
Smatrao je da više nisu komercijalni. Tako se složio sa stavom Ewarta
Abnera iz Motowna.
132
Dva albuma koja su izašla za CBS nisu bila dovoljno jamstvo da se ide
na izdavanje trećeg, smatrao je Yetnikoff. Bobby Colomby, tadašnji
predsjednik Epicove zapadne podružnice za odnose s izvođačima, prisjeća
se: "Ljudi za koje sam radio u CBS-u htjeli su da nađem neki način da
ih izvučem iz ugovora s Jacksonima. Htjeli su da ih [Jacksone] pokušam
isplatiti. Ali meni ih je bilo žao. Sviđali su mi se ti momci. Rekao
sam si: 'Bože, dam li ovim ljudima 100.000 dolara da odu, oni će uzeti
taj novac, platiti račune i zauvijek nestati iz glazbene industrije.'"
Zamislite kakvo bi poniženje Joseph i njegovi sinovi doživjeli da ih,
nakon svega što su prošli da se oslobode Berryja Gordyja, predsjednik
njihove nove diskografske kuće jednostavno otpusti! Bobby Colomby imao
je pravo. Takav bi poraz vjerojatno dokrajčio Jacksone, a Joseph bi bio
proglašen glavnim krivcem za njihovu propast.
Na sreću, Bobby Colomby uspio je uvjeriti šefove da Jacksonima daju još
jednu priliku u Epicu. Ovoga puta braća će biti više uključena u rad na
albumu. Ako ne uspiju, neće moći kriviti nikoga osim sebe samih. I
tako, kada je Michael baš to predložio na sastanku, Ron Alexenberg se
složio. To je ionako već bilo odlučeno i prije nego što su Joseph i
Michael došli na sastanak. No ipak, otac i sin trebali su šefovima
tvrtke pokazati da imaju volje i želje prihvatiti se takvog projekta
prije nego što im tvrtka pruži potpunu potporu.
"Ovo je prilično dobro prošlo, zar ne, sine?" rekao je Joseph u dizalu
nakon sastanka. Naglasio je ovo "sine". Spuštali su se u dizalu punom
CBS-ovih direktora i zaposlenika koji su odlazili na pauzu za ručak.
Oni su primijetili kako se Michael kiselo nasmiješio ocu. Naknadno se
sjetio da je vožnja natrag do hotela protekla "u tišini". Michael se
sjeća da mu je otac, kada su se vratili u hotel, položio ruku na rame
dok su prolazili predvorjem. "Ti si pobjednik, Michaele", rekao mu je.
"Svi su moji sinovi pobjednici. Svi do jednoga. Razumiješ li?"
"Razumijem, Josephe", rekao je Michael. "Razumijem."
The IVii
1977. devetnaestogodišnji Michael Jackson našao se na istom putu kao i
njegova mentorica Diana Ross. Htio je početi sam donositi odluke vezane
za svoju budućnost nekako u isto vrijeme kada se i Diana, kojom je
sedamnaest
133
godina upravljao Berry Gordy, počela oslobađati njegova čvrstog stiska.
Odlučna da postane filmska glumica, silno je željela sama pronaći film
u kojem će moći glumiti glavnu ulogu — za razliku od prethodna dva koje
joj je pronašao Motown: Lady Sings the Blues i Mahogany.
U isto je vrijeme, zahvaljujući posebnom ugovoru s Universalom, Motown
Productions Berryja Gordyja otkupio prava na The Wi{, mjuzikl temeljen
na klasiku L. Franka Bauma Čarobnjak i{ 0\a. Prva potpuno crnačka
produkcija mjuzikla The Wii imala je premijeru na Broadwayu u siječnju
1975. i osvojila je sedam nagrada Tony.
Rob Cohen, 24-godišnje bijelo čudo od djeteta na čelu Motown
Productionsa, već je neko vrijeme pokušavao ponovno oživjeti The Wi{.
Sjeća se da je projekt trebao biti realiziran kao niskobudžetni film sa
Stephanie Mills, koja je glavnu ulogu igrala i u brodvejskoj verziji, u
glavnoj ulozi. Stephanie je također bila Motownov izvođač, iako s njima
nije bila zadovoljna. Jedini album koji je snimila za Motown, For the
First Time (producirali su ga Burt Bacharach i Hal Davies), objavljen
je 1975. i bio je potpuni komercijalni neuspjeh, usprkos činjenici da
je bio odličan. Uloga u filmskoj verziji mjuzikla The Wi\ za nju bi
značila veliku pobjedu. No kada je Diana Ross odlučila da ona želi
glumiti Dorothy, Stephanie Mills ispala je iz utrke. "Potpuno sam
vjerovala u Dorothy i njezinu potragu za otkrivanjem tko je",
prisjetila se Diana. "Mogla sam povući paralele s tim tko sam ja."
Za Dianu je taj film predstavljao mogućnost da Berryju pokaže da nije
samo darovita nego da je i kreativna vizionarka. Berry se nije slagao.
Smatrao je da bi njezino pojavljivanje u filmu bila izuzetno loša
zamisao, a to je Dianu samo potaknulo da ulogu želi još više. Između
'zlog gazde ' i njegove štićenice uslijedio je period mentalnog
ratovanja. Na kraju je Diana ipak pobijedila.
Gotovo svi u Motownu složili su se da je Diana s 33 godine prestara da
bi, kako je to Berry rekao, "glumila nečiju jebenu Dorothy". Ipak joj
je zajedno s Robom Cohenom osigurao milijunski ugovor s Universalom.
"Željela sam sudjelovati u tom projektu i zaista mi nije bilo bitno
koliko će mi platiti", tada je izjavila Diana. "Ali bila sam sretna što
će mi platiti onoliko koliko bi mi u ovom trenutku u životu i trebali
platiti."
Nakon što je Diana Ross osigurala glavnu ulogu, Berry je potpunu
odgovornost nad filmom prepustio Robu Cohenu. Rob je tada regrutirao
redatelja Sidneyja Lumeta, koji je režirao filmove poput Serpica,
Pasjeg popodneva i Equusa. Nikada prije nije režirao mjuzikl.
Sidney Lumet zamislio je film kao suvremenu bajku na Manhattanu koja će
se snimati na stvarnim lokacijama u New Yorku. Diana će glumiti 24-
godišnju učiteljicu Dorothy koju snježna oluja odnosi u zemlju Oz.
Pokojni Ted Ross i Nipsey Russell dobili su uloge Lava i Limenoga.
Richard Pryor i Lena Home
134
također su se pridružili glumačkoj ekipi. Sidney je želio da ulogu
Strašila igra komičar Jimmie Walker, najpoznatiji po ulozi pretjerano
glasnog brbljavca J. J.-a u crnačkoj televizijskoj humorističnoj seriji
Good Times. No Rob Cohen htio je da tu ulogu dobije Michael Jackson.
"Michael je oduvijek izazivao moje divljenje", prisjetio se Rob. "Bio
je tako uglađen, a opet tako jednostavan. Osim toga, znao je pjevati —
za razliku od Jimmieja — a ovo je ipak bio mjuzikl."
Kada je Rob spomenuo Diani da bi Michael mogao biti prava osoba za tu
ulogu, ona se odmah složila. Zatim je ona njihov prijedlog iznijela
Michaelu. Iako je brodvejsku predstavu pogledao pet ili šest puta i
obožavao je, Michael je oklijevao. Mislio je da bi Berry Gordy mogao
iskoristiti svoj utjecaj da ga izbaci iz projekta zbog zamjerki koje su
još postojale između Motowna i obitelji Jackson. Diana ga je uvjerila
da će mu pružiti poštenu priliku. Nekoliko dana nakon audicije, Sidney
Lumet nazvao je Michaela u kuću u Encinu i javio mu da je dobio ulogu.
Joseph nije htio da Michael sam privlači toliko pozornosti koliko bi mu
velik film donio. Budući da je njegov cilj bio uspjeh obitelji kroz
zajednički rad, nikada nije poticao individualno poduzetništvo. Kada je
Michael snimao samostalne albume za Motown, uvijek se podrazumijevalo
da će i Jermaine i Jackie dobiti istu priliku. (Tito i Marlon također
su radili na samostalnim projektima za Motown, ali te snimke nikada
nisu objavljene.)
Naravno, Joseph je znao da bi bez Michaelova glasa, osobnosti i karizme
Jacksoni bili potpuno drukčija grupa, možda čak i ne posebno dobra —
pogotovo sada kad su ostali bez Jermainea. Michaelu nikada nije bilo
teško raditi s braćom, bio je timski igrač. No kako je odrastao,
demokratski ustroj grupe počeo ga je ograničavati. A činjenica da uopće
nisu htjeli podržati njegove samostalne napore navodila ga je da misli
da su jednostavno vrlo sebični.
Iako je Joseph godinama pokušavao pronaći scenarij u kojem bi se našle
uloge za sve Jacksone, nisu sva braća bila tako zainteresirana za
snimanje filmova kao Michael. "Stalno gledam filmove i zamišljam kako
bi bilo kada bih ja bio zvijezda filma", sjetio se Michael. "Najviše na
svijetu htio sam postati filmska zvijezda." Koliko god je želio ulogu
Strašila, nije ju bilo lako prihvatiti. Michael se morao suprotstaviti
Josephu i riskirati negodovanje cijele obitelji. Također, morat će
nastupiti u njemu potpuno nepoznatom mediju. Tjedni televizijski
zabavni šou koji je prezirao nije bio ni približno dovoljno dobra
priprema za veliku filmsku ulogu. Vječit perfekcionist Michael pitao se
je li dorastao zadatku. Iako se dugo mučio nad odlukom, na kraju je
odlučio poslušati srce. "Snimit ću film", rekao je Josephu. "Nadam se
da ćeš me podržati."
135
"Ako te ne mogu odgovoriti, onda dobro, snimi ga", rekao je Joseph.
"Ali nemoj poslije reći da te nisam upozorio. Činiš veliku pogrešku."
Michael se uzrujao. "Ti nam stalno govoriš o pobjednicima i
gubitnicima", sjeća se da mu je rekao. "A sada mi govoriš da ne trebam
činiti nešto u čemu \nam da mogu biti pobjednik."
Joseph je morao razmisliti na trenutak. "Riskiraš, Michael."
"Naravno", odgovorio je Michael. "Kao što si i ti uvijek riskirao,
Josephe. Kao što si riskirao dovevši nas ovamo."
"Imaš pravo", nasmiješio se Joseph. "Snimi taj film, Michaele.
Riskiraj! Znaš što radiš. Ali zapamti jednu stvar!"
"Pobjednici i gubitnici?" pitao je Michael referirajući se na očev
kredo.
"Ne", odgovorio je Joseph. "Zapamti da si dio ove obitelji, i dio
glazbenog sastava sa svojom braćom, što god da se dogodilo. Michaele,
obitelj je najvažnija."
Zatim su se obojica nasmiješila. Da su stvari medu njima bile drukčije,
vjerojatno bi se zagrlili. Ali njihov odnos nije bio takav. Michael je
podignuo palčeve i brzo odjurio.
Braća nisu bila tako dobrodušna u vezi s Michaelovim angažmanom u The
Wiiu.
"Iskreno, mislili smo da je zagrizao prevelik komad kolača", sjeća se
Jackie. "Nismo vjerovali da je to prava stvar za njega, niti za grupu.
I da, zapravo smo željeli da to ne učini."
Ipak, Michael nije htio odustati od svog sna samo zato što ga njegova
braća nisu dijelila. On je rođeni kockar, iako je u ono vrijeme malo
ljudi tako mislilo. Nosila ga je divlja mašta i bio je spreman
riskirati. "Moram snimiti ovaj film iz svojih razloga", Rob Cohen sjeća
se da mu je rekao. "Neke stvari moram dokazati sam sebi i još nekim
ljudima."
The JVii je za Michaela bio privremeni bijeg od negativnosti njegove
braće i oca. Kada se u srpnju 1977. preselio u New York radi snimanja,
pozvao je LaToyu da mu pravi društvo. Za dvije tisuće dolara mjesečne
najamnine stanovali su u ekskluzivnom stanu na 37. katu u bogatoj
manhattanskoj četvrti Sutton Place. Tih nekoliko mjeseci i jedno i
drugo prvi su put živjeli odvojeno od obitelji. Katherine nije bilo
drago što su joj djeca tako daleko sama, no zaključila je da će biti
najbolje da netko bude uz Michaela, "a LaToya je najbliže tome da ja
budem s njim. U ono vrijeme ona i ja bile smo vrlo slične."
Ni LaToyi nije bilo lako daleko od obitelji pa je u to vrijeme utjehu
tražila u čokoladi. "Cijelo vrijeme boravka u New Yorku jela je
čokoladu", rekla je Susie Jackson. "Postala je ovisna. Govorila mi je
da joj je znalo biti jako teško, toliko je trebala čokoladu da bi uzela
kakao u prahu i pomiješala ga s vodom i pila. Bila je toliko ovisna.
Vratila se kući devet kilograma teža."
136
Iako je LaToya cijelo vrijeme što nisu živjeli kod kuće bila zabrinuta,
Michael je uživao u samostalnosti. "Nije bio nimalo nalik čudnom
Michaelu o kojemu danas slušate", prisjetio se Rob Cohen. "U ono
vrijeme bio je vrlo zabavan. Sjajno smo se provodili. On, ja, LaToya i
još neki ljudi uključeni u projekt izlazili smo u klubove svaku večer i
plesali. Tada se nije bojao izlazaka u javnost. Bio je uzbuđen, kao
malo dijete na igralištu. Tijekom dana mislio je samo na posao — i
rijetko kada sam vidio da netko toliko predano radi, osim možda Diane
Ross — a navečer na zabavu."
Film čiji je budžet iznosio 24 milijuna dolara — u ono vrijeme jedan od
najskupljih ikada snimljenih — sniman je od 3. listopada do 30.
prosinca 1977. u studijima Astoria. Radilo se naporno, šest dana u
tjednu. Michael se budio u četiri sata ujutro da bi krenuo prema
studiju do pet i trideset. Prema majčinim uputama LaToya bi bratu već
tako rano spremila doručak: sok od naranče, slanina, prepečeni kruh s
maslacem, biljni čaj i zobena kaša. Vizažist Stan Wilson pet je sati
nanosio masku Strašila na Michaelovo lice.
"Uživao sam", rekao mi je Michael nakon što je film snimljen. "Bio sam
Strašilo od trenutka kada su mi nanijeli šminku do trenutka kada bi je
skinuli. A taj sam trenutak mrzio." Nekada bi čak navečer otišao kući
našminkam. Maska je dobro skrivala njegove akne, rekao mi je. Kada bi
mu nanijeli šminku i umjetni nos te učvrstili kovrčavu periku načinjenu
od željezne vune, Michael je mogao šetati uokolo a da ga nitko ne
prepozna — iako je tako, naravno, privlačio više pozornosti nego bez
kostima.
"Manhattan je za Michaela bio pun uzbuđenja", sjeća se Rob Cohen. "U
restoranu Rainbow Grill upoznao je Jacqueline Onassis. Poslije je
danima govorio o njoj, koliko je glamurozna i profinjena i kako se nada
da će je jednom bolje upoznati. Na teniskom turniru u čast Robertu
Kennedyju upoznao je Caroline i Johna Kennedyja. Više se družio s
ljudima nego danas, izlazio je i s Dianom."
Tijekom snimanja došlo je do manjih napetosti između Michaela i Diane.
U srpnju je glumačka ekipa počela uvježbavati glazbene brojeve u hotelu
St George u Brooklynu. Michael je bio vješt plesač, ali Diana se morala
mnogo više truditi. Dok bi Michael odmah pamtio upute koreografa i
precizno izvodio zadane korake, Diana bi satima ponavljala i još joj ne
bi išlo. Tijekom jedne izuzetno naporne probe povukla je Michaela na
stranu. "Sramotiš me", rekla mu je na rubu živaca.
"Kako to misliš?" pitao je Michael iskreno iznenađen.
"Prebrzo hvataš sve plesne rutine."
"Bio sam šokiran", rekao mi je Michael. "Nikako je nisam htio
osramotiti. Zato sam se ponašao kao da ne znam uvijek točno što radim,
samo da njoj bude lakše."
137
Michael je o mjuziklu i Diani pred medijima govorio samo lijepe stvari.
"Svaki dan došla bi u moju garderobu i pitala može li mi kako pomoći",
rekao je. "Bila mi je poput majke. Zaista je jako volim."
U to je vrijeme Michaela nazvala devetnaestogodišnja prijateljica
Theresa Gonsalves (koju je upoznao u studenom 1974. kada je za svoj
šesnaesti rođendan došla na koncert u Las Vegas) i rekla mu da dolazi u
New York u posjet. Dogovorili su se da će se vidjeti.
"Kada sam stigla do zgrade, vratar me pustio gore", sjeća se Theresa.
"Toya je otvorila vrata. Bila je ljuta. 'Michael mi nije rekao da ste
se dogovorili', rekla je. Kao da je sve trebao provjeriti s njom prije
nego što se bilo što dogovori.
Pitala sam je gdje je on i rekla mi je da je u kuhinji i da peče
kolačiće s čokoladom. Malo smo razgovarali i jeli kolačiće, a onda sam
razgledala stan. Imao je balkon. Michael se znao naginjati preko ruba
ograde kao da će skočiti. Volio je izvoditi gluposti koje će naljutiti
sestru. Toya je imala prekrasnu sobu, kao u nekoj palači, s golemim
krevetom i zrcalom iznad njega. Sobu dostojnu zvijezde. Michael je imao
malu, jednostavnu sobu s dva spojena kreveta i radnim stolom. Pitala
sam se zašto je ona dobila tako veliku sobu, a on mora biti u tome."
Jednog dana Michael se vratio iz studija uzbuđen zbog novog komada
scenografije koji su napravili za njegov lik. "Dođi za mnom", rekao je
Theresi. Pošla je za njim u skromnu sobu. Stali su uza stol i on joj je
pokazivao album s fotografijama sa seta.
"Sto kažeš? Super, zar ne?" pitao je Michael.
"Da, baš imaš sreće", odgovorila je oduševljeno Theresa.
Michael je zatvorio album i zamišljeno je pogledao u oči. Nakrivio je
glavu i nespretno se nagnuo prema njoj. U tom trenutku u sobu je ušla
LaToya. "Što se ovdje događa?" zahtijevala je objašnjenje. Michael se
brzo povukao.
"Da, ovaj..." zamuckivao je.
Mnogo godina poslije Theresa se prisjetila: "Tako sam silno željela da
me poljubi. I znam da bi me poljubio da nas Toya nije iznenadila."
Susret sa sudbinom Nakon što je snimanje filma The IVii završeno,
Jacksoni su se do premijere
138
vratili svojim uobičajenim poslovima. No Michael je sada drukčije
razmišljao o svojoj obitelji i karijeri. Zadovoljan odrađenim poslom u
New Yorku i pohvalama ljudi do čijeg mu je mišljenja stalo, bio je pun
novog samopouzdanja i vjere u sebe kao samostalnog umjetnika. Htio je
što prije početi raditi na novom samostalnom albumu koji mu je Epic
obećao, iako je ostatak obitelji htio da se posvete trećem grupnom
albumu za tu diskografsku kuću. Obitelj je opet prevagnula.
Momci su ušli u studio i počeli snimati Destiny, prvi album braće
Jackson za koji se kaže da su ga sami napisali i producirali. Iako su
Jacksoni napisali sve osim jedne pjesme, najveći dio produkcijskog
posla odradili su izvršni producenti Bobby Colomby i Mike Atkinson.
Kada je došlo do neslaganja oko toga koje bi im zasluge trebali
priznati, Michael je jedini od braće smatrao da Colombyja i Atkinsona
treba navesti na omotu albuma kao izvršne producente.
Destiny je bio daleko najuzbudljiviji album braće Jackson, uključujući
i one snimljene za Motown. Prvi put grupa je uspjela složiti album s
čvrstom strukturom. Na njemu nije bilo pjesama koje su samo popunjavale
praznine; svih osam bilo je vrijedno pažnje.
Usto Michael nikada nije zvučao bolje nego na ovom albumu. Njegova
izvedba sanjive balade "Push Me Away", uz prekrasnu orkestraciju i
sanjivu melodiju, bila je potpuno opuštena i nenametljiva. A ipak kada
pažljivije poslušamo, postaje očito da je Michaelov vokal pažljivo
odmjeren i precizan. Točno je znao mislima uroniti u temu i srž pjesme
kako bi stvorio odgovarajući ugođaj. Godine rada u studiju i nastupanja
pred publikom, zajedno s iskrenom ljubavi prema pjevanju, od njega su
stvorile interpretatora genijalne intuicije.
Iako je prvi pop-singl "Blame It On the Boogie" loše otvorio album (u
SAD-u nije ušao ni na ljestvicu Top 40, iako je u Velikoj Britaniji bio
među Top 10), Destiny će ipak proći mnogo bolje od albuma Goin Places.
Pravi hit bila je zarazna "Shake Your Body (Down to the Ground)" koju
su napisali Michael i Randy. Objavljena je u veljači 1979. i bila je
najveći hit na albumu. Popela se na sedmo mjesto ljestvice pop-hitova i
prodana je u dva milijuna primjeraka diljem svijeta. "Shake Your Body"
utjelovila je tadašnje diskotrendove zahvaljujući Michaelovu prštavom
vokalu, energičnom refrenu u kojem ga braća prate i ponavljajućem,
stabilnom ritmu. I dan-danas mnogi je glazbeni kritičari smatraju
savršenim plesnim hitom i jednim od najboljih ostvarenja braće Jackson.
Braća su često davala intervjue u kojima su govorili o novom albumu i
naglašavali da već godinama pišu pjesme, ali da je Destiny prvi album
na kojem su njihove pjesme dobile glavnu ulogu. Baš su zbog toga i
napustili
139
Motown i imali su razloga biti zadovoljni. Njihove sposobnosti da
napisu dobru pjesmu više nitko nije mogao dovoditi u pitanje, dokazali
su se albumom Destiny. No vrlo je zanimljivo u to vrijeme bilo kako
braća još uvijek nisu znala samouvjereno govoriti o svojoj glazbi. Sva
su braća — 27-godišnji Jackie, 25-godišnji Tito, 21-godišnji Marlon,
dvadesetogodišnji Michael i šesnaestogodišnji Randy — bila podjednako
neprecizna u svojim komentarima, servirajući medijima uglavnom banalne
primjedbe o tome kako je "lijepo" pisati i producirati vlastitu glazbu.
Vjerojatno zbog toga što su već na početku u Motownu istrenirani da
govore samo ono što im se kaže, sada kad su se napokon mogli slobodno
izražavati pred medijima nisu znali kako to učiniti.
Bio sam među novinarima s kojima su Jacksoni razgovarali u sklopu
promocij e albuma Destiny. Budući da sam ih već mnogo puta prij e
intervjuirao, znao sam da ne treba ulaziti u duboke rasprave o glazbi.
Ipak, trenuci koje sam tog dana u kolovozu 1978. proveo s njima ostali
su mi u pamćenju. Ne toliko zbog onoga što su govorili o svom radu
koliko zbog toga što sam otkrio
0 njihovim odnosima.
Kada sam s fotografom došao pred njihovo imanje u Encinu, velika
dvorišna vrata od crnog željeza bila su otvorena pa smo se odmah uvezli
na kružni prilaz kući, na kojem je bio parkiran niz Cadillaca, Rolls-
Roycea
1 Mercedes-Benzova. Tri psa čuvara, zatvorena u boksu na kraju prilaza,
skočila su na žičanu ogradu i počela bijesno lajati. Sasvim drukčije
zvučali su visoki krikovi tri velika pauna u kavezu nedaleko od njih.
Razgledajući uokolo primijetio sam na obližnjem stablu posebno izrađenu
uličnu tablu s natpisom BULEVAR JACKSON 5. Sjetio sam se roštilja kojem
sam nazočio godinu prije kada su Michael i Jermaine na stablo ponosno
zabili tablu koju su dobili još u Garyju u sklopu proslave Dana Jackson
5. Na lijevoj strani nalazilo se igralište uz čiji smo rub s Michaelom,
Janet i LaToyom stajali ja i još nekoliko suhonjavih novinara dok su
ostala braća igrala košarku s Temptationsima. Kada sam pogledao prema
katu kuće, uočio sam četiri osobe kako me promatraju: Michael, LaToya,
Randy i Katherine nagurali su se na staklo, ozbiljnih lica, gotovo kao
zatvorenici iz rešetaka.
Vrata nam je otvorila lijepa i mlada 22-godišnja LaToya u opravici za
tenis. Kada je koju sekundu poslije stigao Michael, brzo se ispričala,
izjurila iz kuće, uskočila u crveni Mercedes kabriolet i odjurila uz
škripanje guma.
"Drago mi je što si došao", rekao je Michael dok smo se rukovali.
"Lijepo te ponovno vidjeti." Nosio je žutu majicu s natpisom Ralje,
crne traperice i šešir za safari ispod kojeg mu je izvirivala afro-
frizura. Bio je bosonog. Govorio je čudnim šapatom u falsetu, čak tiše
nego zadnji put kad smo razgovarali. Za točno tjedan dana napunit će
dvadeset godina.
140
Michael nas je poveo kroz kuću prema dnevnoj sobi. Golema žuto-zelena
papiga sjedila je na dasci s vanjske strane prozora i ljuštila
kikiriki. Crveno-plavo-žuti kakadu pažljivo nas je promatrao kroz drugi
prozor. Kada smo sjeli, zakriještao je tako da nam je proparao uši.
"Zašto nisi gostima donio limunadu?" Katherine je pitala Michaela čim
je ušla u prostoriju. Iako je šepala, ušla je tako samouvjereno i s
držanjem koje se može opisati jedino kao kraljevsko. Tada je imala 49
godina.
"Oprostite", promrmljao je Michael. Odjurio je u kuhinju pruživši mi
tako priliku da malo pročavrljam s Katherine dok fotograf ne namjesti
opremu.
U dnevnoj sobi prevladavale su bljedožute i nježne zelene nijanse te
snježnobijela s ružičastim detaljima. Bilo je pomalo kičasto. Katherine
se pohvalila da je sama osmislila dizajn kao dio zadaće na tečaju
unutarnjeg uređenja. Sada se sprema preurediti i kuhinju, rekla je.
Zatim je spomenula da su Michaelova omiljena jela u to vrijeme bile
tople pite od jabuka i pita od batata. "U zadnje vrijeme ništa ne želi
jesti. A stalno ga tjeram", rekla je razočarano. "Stalno mislim da će
jesti kada ogladni, ali taj dječak nikada nije gladan. Jesi li
primijetio kako je mršav? Zabrinuta sam."
Osvrnuo sam se oko sebe. "Ovih nekoliko godina zaista su bile dobre",
primijetio sam. "Možda i najbolje u vašim životima?"
"Zapravo i nisu", odgovorila je. "Najbolje godine bile su one u
Garyju", rekla je zamišljena pogleda. "Imali smo jednu sobu za dječake
i svi su spavali u njoj, na krevetima na tri kata. Prije spavanja
pjevala bih im folk-pjesme. Uvijek sam htjela postati country
zvijezda", rekla je, "ali tko je u ono vrijeme čuo za crne country
pjevače?"
Katherine je ustala i pošla prema malom antiknom pisaćem stolu u kutu.
Otvorila je ladicu i izvukla fotografiju. "Bili smo tako sretni tada",
rekla je pokazujući mi fotografiju izlizanih rubova. Bila je to
fotografija cijele obitelji ispred kuće u Garyju, u Ulici Jackson.
"Dala bih sve ovo što sad imamo samo za jedan od onih dana u Garyju
kada je sve bilo jednostavnije. Kada smo tek došli u Kaliforniju, ne
znam koliko sam puta rekla, 'Voljela bih da su stvari onakve kakve su
bile u Garyju.' Ali ništa više nije bilo isto", dodala je prelazeći
prstom preko fotografije. "Sve se promijenilo."
Michael se vratio u prostoriju noseći dvije čaše limunade. Nakon što je
dao jednu meni, a drugu fotografu, smjestio se u naslonjač u turski
sijed. Katherine je izašla iz prostorije.
Tijekom dvosatnog intervjua Michael i ja dotaknuli smo širok spektar
tema. "Ne znam mnogo o politici", priznao je u jednom trenutku. "Netko
mi je nedavno rekao da je Gerald Ford predsjednik." Nasmijao se. Bio je
dobro raspoložen. Nimalo nalik povučenoj, zatvorenoj superzvijezdi
kakva će u narednim godinama postati. Nasmijao sam se i ja, misleći da
se šali, ali
141
nije se šalio. Bio je ozbiljan. "Sjećam se kad je bio potpredsjednik",
nastavio je zamišljeno. "Toga se sjećam. Ali predsjednik?" Bespomoćno
je slegnuo ramenima. "To mi je promaklo."
Iznenadila me njegova neinformiranost pa sam ga upitao: "Kako pratiš
najnovije događaje? Čitaš li novine? Gledaš li televiziju?"
"Gledam crtane filmove", rekao je, a oči su mu zaigrale. "Obožavam
crtice. Obožavam Disneyja. Park Magic Kingdom u Disneylandu. To je
čudesno mjesto. Walt Disney bio je sanjar, poput mene. I ostvario je
svoje snove, kao što ću i ja svoje. Nadam se."
"A trenutačna zbivanja?"
Michael me blijedi gledao. "Trenutačna zbivanja?" "Čitaš li novine?"
pitao sam.
Odmahnuo je glavom. "Vidiš, ja ti volim šoubiznis. Stalno slušam
glazbu. Gledam stare filmove. Filmove Freda Astairea. Volim Genea
Kellyja. I Sammyja [Davisa]. Njih mogu gledati svaki dan, 24 sata na
dan. To ti ja najviše volim."
Malo smo razgovarali o starim filmovima i o njegovoj ulozi u The JVi^u.
Tada sam ga pitao što mu je najveći profesionalni izazov. "Ispuniti
Josephova očekivanja."
"Ispuniti očekivanja svog oca, to je za tebe profesionalni izazov?"
pitao sam.
Michael se zamislio nad mojim pitanjem. "Da", odlučio je.
"Profesionalni izazov."
"A što je s osobnim izazovima?"
"Za mene su osobni i profesionalni izazovi ista stvar", rekao je s
nelagodom. "Ja samo želim zabavljati ljude. Vidiš, kada sam išao u
drugi razred, učiteljica me pitala što si najviše želim. Zaželio sam
veliku kuću, mir u svijetu i da budem zabavljač... Možemo li
razgovarati o nečemu drugom?"
"Imaš li prijatelja kojima se zaista možeš povjeriti?"
Michael se promeškoljio na naslonjaču. "Ne, ne baš. Prilično sam
usamljen."
"A Tatum?" pitao sam.
Michael je razmislio. "Ona je dobra", rekao je. "Bilo joj je drago zbog
mene kada sam dobio ulogu u The JVi^u. Ona i Ryan bili su na mojoj
strani. Pomagali su mi naučiti tekst. Tatum me razumije. Ona će me
učiti voziti auto. Upoznaje me s ljudima, slavnim, slavnim ljudima."
"Imaš li drugih prijatelja?"
"Pa, imam jednu prijateljicu", rekao je. "Vrlo dragu, blisku
prijateljicu s kojom mogu podijeliti najskrivenije, najmračnije tajne
zato što znam da ona nikomu neće reći. Ona se zove..." zastao je radi
dramatičnijeg efekta, "gđica
142
Diana Ross."
"Imaš skrivene, mračne tajne, Michaele?" Nasmijao se. "Svi imaju
skrivene, mračne tajne."
U tom trenutku pridružili su nam se Jackie, Tito, Marlon i Randy.
Razgovarali smo o njihovu uspjehu u Motownu i o fanatičnoj histeriji
obožavatelja koju je izazvala njihova slava.
"U jednu prodavaonicu ploča u San Franciscu došlo je više od tisuću
klinaca", Michael je počeo govoriti prigušenim glasom. "Gurali su se i
slomili staklo na izlogu. Velik komad stakla pao je na jednu djevojku.
I prerezao joj grlo!" Michael je odrješito prešao prstom preko vrata.
"Michaele, nemoj to raditi. To je grozno", rekao je Randy.
Michael je ignorirao najmlađeg brata i nastavio s pričom. "Jednostavno
ju je prerezao. Sjećam se da je krvi bilo posvuda. O, Bože, koliko
krvi! Uhvatila se za vrat i krvarila je, a ljudi su je ignorirali.
Zašto? Zato što sam ja bio ondje, a oni su se samo željeli dočepati
mene i mog autograma." Michael je uzdahnuo. "Tko zna što je bilo s tom
djevojkom."
"Vjerojatno je mrtva", promrmljao je Tito mrtav hladan.
Obožavatelji su bili jednako prokletstvo kao i blagoslov. "Nabavili smo
ta tri psa čuvara. Jedan se zove Harvey, druga je Black Girl, a treći
nema ime", rekao je Michael. "Moramo ih imati", uvjeravao me. "Jednom
je jedna žena preskočila ogradu, ušla u kuću i sjela u radnu sobu. Mi
smo se vratili kući, a ona nas je gledala i, što je ono rekla?"
Zatražio je pomoć od Marlona. "Sto je ona žena rekla? "
"Rekla je, 'Došla sam jer me Bog poslao'", sjetio se Marlon.
"Bog ju je poslao", ponovio je Michael.
Jackie se nasmijao. "Da, Bog ju je poslao da sjedi u radnoj sobi
Jackson 5, da pričeka da se vratimo kući i da uzme naše autograme.
Možda i da se fotografira s nama. Bila je to njezina božanska misija."
"A jednom je jedna cijela obitelj ušla na imanje i razgledala cijelu
kuću", nastavio je Michael. "Gledali su naše stvari. Kopali su po našim
privatnim stvarima. A Janet je bila sama kod kuće. Bilo je zbilja
jezivo. A ponekad obožavatelji postavljaju čudna pitanja. Kao da mi
nismo stvarne osobe. Jedna mi je obožavateljica postavila jako neugodno
pitanje pred svima. Pitala me: 'Odlaziš li na zahod?' Bilo mi je tako
neugodno."
Negdje na sredini razgovora, dobroćudno zadirkivanje medu braćom
postalo je zločesto kada je netko započeo temu nadimaka.
"Mike ima nadimak", ispalio je Jackie vragolasta pogleda. "I to dobar."
Michaelu je odjednom nestao osmijeh s lica. "Nemoj, Jackie", upozorio
ga je. Odvratio je pogled.
"Zovemo ga..."
143
"Dečki, molim vas!" preklinjao je Michael. "Nosonja", dovršio je
rečenicu Jackie.
Braća su se počela smijati. Michael se neugodno meškoljio u naslonjaču.
"Da, Nosonja", ponovio je Marlon cerekajući se. Ispružio je ruku prema
Michaelu i zaigrano ga štipnuo za ruku. "Sto je, Nosonja?" Michael mu
je uputio prijekoran pogled. Otvorio je usta kao da će nešto reći, ali
riječi nisu izlazile. Ostatak vremena dok su braća bila s nama nije
mnogo govorio.
Nakon razgovora izašli smo iz kuće kako bismo se fotografirali na
toplom kalifornijskom suncu. Prišao mi je Joseph, poprilično krupan,
nizak gospodin s madežom na licu, tankim brčićima i dijamantnim
prstenom veličine pikule na malom prstu. "Vidiš, ja imam posebnu
filozofiju kada je riječ o odgoju djece", započeo je razgovor. "Moj je
otac bio strog. Bio je učitelj i prema meni je postupao kao da sam
jedan od njegovih učenika, ne njegov sin. Nikada nisam dobivao poseban
tretman. I drago mi je zbog toga. Kao dječak prošao sam strog odgoj i
zato sam postigao mnogo stvari u životu. I ja sam svoju djecu strogo
odgajao i vidi što su oni postigli. Mislim da se djeca moraju bojati
svojih roditelja. Dobro je kada te se boje. To je dobro za djecu, a i
za roditelje. Učinio sam najbolje što sam mogao s tim dečkima", rekao
je pokazujući prstom prema momcima koji su se namještali za
fotografiranje.
"Jesu li vas ikada razočarali?" pitao sam.
Odjednom se uozbiljio. "Mnogo puta", odgovorio je. "Jermaine je s
Berryjem u Motownu, umjesto da je ovdje s nama. Berry mu je važniji od
mene. Znaš li kakav je to osjećaj? Boli me ovdje unutra." Šakom je
udario po lijevoj strani prsnog koša. "I nije to jedini put da su me
razočarali", nastavio je. "Ali mislim da ja njih nikada nisam
iznevjerio. Ako i jesam, tko im je kriv. Kada odgajaš djecu, daješ sve
od sebe", rekao je smiješeći se. "Pomoglo je to što su se uvijek nečemu
mogli veseliti. Uvijek im je bilo zabavno, a ja sam ih tjerao da
vježbaju. Također su se bavili sportovima koji izgrađuju karakter,
poput američkog nogometa i bejzbola.
Jackie je mogao postati igrač bejzbola da je htio i igrati
profesionalno za čikaške White Soxe. Svima im dobro idu sportovi. Osim
Michaela, on nikada u životu nije primio palicu u ruke." Joseph se
nasmijao. Bilo je to neočekivano nježno od njega. "Mislim da ne bi znao
što s njom. C esto ga zadirkujemo zbog toga, ali on to jednostavno ne
voli. Oduvijek je bio osjetljiv", primijetio je.
"Ali jedna se stvar za Michaela mora reći", dodao je. "Još kada je imao
četiri godine, htio je biti zabavljač. I uvijek je htio biti najbolji.
Zato on ne voli sportove. Braća su mnogo bolja od njega u sportovima i
pobjeđuju ga pa ne može biti najbolji. Ali u glazbi Michael zna da je
najbolji.
Kad već govorimo o Michaelu, Marlon mi je rekao što se dogodilo. Nećeš
napisati ono o Michaelovu nadimku, zar ne?" pitao je. "Taj je dječak
tako
144
osjetljiv na svoj nos", dodao je. "Misliš li ti da nešto nije u redu s
njegovim nosom? A on samo o tome govori, o tom prokletom nosu. Već je
rekao da će ga operirati, ali što uopće može učiniti? Rekao sam mu da
ću mu ga razbiti ako ga ikada operira." Josephove su se zelene oči
zaiskrile. Zabacio je glavu i gromko se nasmijao. "Sto imaš popravljati
nešto što nije slomljeno", dodao je. "Ima sjajan nos. Isti kao moj."
Poslije se Michael vratio u dnevnu sobu i podijelio sa mnom još
nekoliko misli o svom životu i karijeri. Dok smo fotograf i ja
promatrali, podignuo je lijevo stopalo preko desnog koljena i počeo
odsutno kopati po nožnim noktima. "Kada sam na pozornici, nisam isti.
Drukčiji sam", primijetio je. "Ovisan sam o pozornici. Kada duže
vrijeme ne nastupam, imam napadaje bijesa i ludujem. Počnem plakati,
ponašam se čudno i neuračunljivo. Ne šalim se, zaista. Počnem plesati
po kući."
Govorio je sve brže. "Kao da dio mene nedostaje. Moram ga vratiti jer u
suprotnom nisam potpun. I zato moram pjevati i plesati, razumiješ?
Uhvati me silna želja. Pozornica je jedino mjesto na kojem se osjećam
ugodno. Nije mi ugodno s..." zastao je na trenutak tražeći pravu riječ,
"normalnim ljudima. Ali kada se popnem na pozornicu, otvoren sam i
problema više nema." Činio se uznemirenim, rastresenim. "Sto god se
tada događa u mom životu nije bitno. Ondje sam, opustim se i kažem si,
'To je to. Ovo je dom. Ovo je točno gdje trebam biti, gdje je Bog
namijenio da budem.' Kada sam na pozornici, nema granica. Ja sam
najbolji. Ali kada siđem s pozornice", slegnuo je ramenima, "nisam
više..." ponovno je zastao tražeći pravu riječ, "sretan."
Ranije tog dana odradio sam intervju s redateljem The JVi^a Sidneyjem
Lumetom. "Michael Jackson najdarovitiji je zabavljač koji se pojavio na
sceni još od Jamesa Deana", Lumet mi je rekao. "On je sjajan glumac i
plesač, vjerojatno jedan od najposebnijih zabavljača s kojima sam ikada
radio."
Podijelio sam to što mi je Sidney rekao s Michaelom. Na trenutak mu je
bilo neugodno. A onda je rekao: "A tko je James Dean?"
Nešto poslije govorio je o ulozi Strašila u filmu The Wi^. "Kod mojeg
mi se lika sviđa njegova zbunjenost", rekao je. "On zna da ima
problema, ako ih možemo tako nazvati. Ali ne zna zašto ih ima niti kako
je takav postao. I razumije da on vidi stvari drukčije od svih ostalih,
ali ne može si točno objasniti zašto. On nije poput drugih ljudi. Nitko
ga ne razumije. I tako prolazi kroz život s tom..." zastao je,
"zbunjenošću".
Zagledao se u daljinu potpuno izgubljen u svojim mislima. "Svi misle da
je on tako poseban, ali zapravo, on je samo tužan. Tako, tako tužan.
Razumiješ li?" Pogledao me tim zamišljenim pogledom i ponovio pitanje:
"Razumiješ li njegovu tugu?"
145
Neuspjeh filma The Wiz
Kada se The Wi\ u listopadu 1978. počeo prikazivati, kritičari su ga
srezali, a filmska publika zaobišla. Na kraju je film ispao prenapuhani
spektakl kou' je većina ljudi koji su na njemu radili odmah maknula iz
svojih životopisa. Čak ni pjesma "Ease On Down the Road" koju su
zajedno snimili Michael i Diana Ross — za koju se vjerovalo da će ući
na ljestvicu Top 10 — nije ušla među Top 40. Berry Gordy, koji nije
imao nikakve veze s produkcijom i nije vjerovao da bi Diana trebala
glumiti u filmu, nikada nije javno govorio o The Wi^u.
"Bio je to velik san koji nam je izmaknuo", izjavio je poslije
producent Rob Cohen. "Sjajna ideja koja se izjalovila. Muka mi je od
same spoznaje da su uzalud utrošene dvije godine mog života, 23
milijuna dolara Universalovog novca, tisuće sati rada i snovi i nade
svih koji su surađivali na filmu."
Usprkos neuspjehu filma, rad na njemu označio je veliku osobnu pobjedu
za Michaela Jacksona. Poistovjećivanje s likom Strašila omogućilo mu je
da razmisli o sebi i otkrije novu snagu i samouvjerenost. "Rad na filmu
pokazao mi je kako ljudi postaju kraljevi, kako ljudi postaju
velikani", rekao je. "Pokazao mi je kako da vjerujem u sebe na načine
koji su mi prije bili nepoznati." Također je proširio svoje
profesionalne vidike i zahvaljujući svom radu zaradio poštovanje
suradnika, čak i nekih kritičara koji su film negativno ocijenili.
Ipak, Michael nije mogao ignorirati činjenicu da je filmska publika
potpuno zaobišla The Wi\. To ga je silno uzdrmalo, nikada nije doživio
tako velik profesionalni neuspjeh. "Jesam li pogriješio?" pitao je Roba
Cohena nekoliko tjedana nakon što s film počeo prikazivati. "Možda
nisam trebao snimiti taj film? Možda sam trebao slušati svoju obitelj.
Sto će to značiti za moju karijeru?"
"Vidi, slušao si svoje instinkte", rekao mu je Rob. "Kao i svi mi.
Nemoj sada sumnjati u sebe. Nemamo se čega sramiti. Dali smo sve od
sebe." "Ali..."
"Ništa ali", rekao je Rob. "Nastavi sa životom i karijerom. Budi
zvijezda. Tek si na početku."
I Joseph je Michaelu tijekom razočaranja pružio podršku. Jednom je
netko od braće rekao nešto omalovažavajuće na račun filma, a Joseph ga
je oštro opalio po ramenu. "Joj!" rekao je prekoreni brat. "To boli!"
"Briga me što boli", odvratio bi Joseph. "Nećete kritizirati svog
brata. On je bar pokušao. Koliko si ti filmova snimio, frajeru?"
146
Prijelazno razdoblje
Krajem 1978. Joseph Jackson prekinuo je sve veze s Richardom Aaronsom.
Kao zamjenu za njega zaposlio je na mjesto menadžera Rona Weisnera i
Freddyja DeManna. Obojica su imali mnogo iskustva u svijetu zabave,
Weisner kao menadžer, a DeMann kao promotor. Joseph je smatrao da treba
pomoć ove dvojice gospodina, obojice bijelaca, kako bi se osigurao da
će CBS promovirati Jacksone jednako kao i svoje bijele izvođače.
Vjerovao je da tvrtka njegove sinove gleda kao 'crnačke izvođače' i
zato ih promovira i prodaje ograničenu tržištu. Josephova zabrinutost
bila je česta i prilično opravdana pojava kod crnih izvođača koji su
imali ugovore s velikim diskografskim kućama, poput CBS-a, kojima su
upravljali bijeli direktori. Poput Josepha, mnogi su crni menadžeri
smatrali da bijeli direktori ne znaju prodati crne izvođače svim
slojevima društva, bijelim jednako kao i crnim kupcima. Naravno, i
Richard Aarons bio je bijelac pa je jasno da je Joseph smatrao da novi
menadžeri imaju više iskustva i više utjecaja u glazbenoj industriji.
Josephova strategija dala je ploda u Americi. Album Destiny prodan je u
više od milijun primjeraka i dospio je na jedanaesto mjesto
Billboardove ljestvice albuma, što uopće nije bilo loše za grupu koja
duže nije imala zapaženu ploču.
No Destiny nije prošao jednako dobro u Ujedinjenom Kraljevstvu. Ondje
je objavljen tek šest mjeseci poslije, a na ljestvicama je dosegnuo tek
33. mjesto. No svi su već prihvatili da The Jacksons imaju slabiju
prodaju u UK-u; tu se ništa nije moglo. Jednostavno, u Engleskoj nisu
bili tako popularni kao u SAD-u. Josephu je to odgovaralo. Njegov je
fokus u ovom trenutku i tako bio na prodaji u SAD-u, ne u Europi.
Michael je ipak i dalje bio nesretan. Bez obzira na ono što su njegova
braća tvrdila, znao je da oni nisu jedini odgovorni za uspjeh
Destinyja. CBS je kroz medije razvikao priču o tome kako su braća
sjajni producenti, ali to nije bila istina. Nisu sami producirali album
i Michaelu je ta laž bila odvratna. Smatrao je da je prestar za takve
gluposti. Odavno su prošli dani kada je plasiranje takvih neistina bilo
prihvatljivo.
Michael nikada nije bio tako razočaran svojim životom i karijerom kao
po završetku turneje Destiny 1979. Tijekom turneje izgubio je glas pa
je Marlon morao pjevati njegove više dionice dok je on samo otvarao
usta. To je za njega bilo ponižavajuće. Na kraju su čak dva tjedna
turneje otkazana zbog Michaelovih problema s grlom.
Tijekom cijele turneje Michael je bio umoran i obeshrabren i nikako
nije mogao pronaći onu neograničenu zalihu energije na koju se uvijek
prije
147
mogao osloniti. Iako je publika oduševljeno reagirala na nastupe,
Michaelu se cijelo vrijeme činilo da nešto nedostaje. Imao je tek 21
godinu, a osjećao se kao da profesionalno uopće ne napreduje,
frustriralo ga je to što mora biti dio grupe. "To je uvijek ista
stvar", rekao mi je tijekom intervjua nakon turneje. "Svi za jednoga i
jedan za sve. Ali ja sam počeo osjećati da bih trebao napraviti nešto
za sebe. Postajao sam sve nemirniji."
Da stvari budu još gore, Michael je prezirao činjenicu da za sve mora
odgovarati Josephu i došao je do točke u kojoj više nije mogao
podnijeti njegovu blizinu.
Iako su mnogi poznavatelji glazbene industrije na temelju uspjeha
albuma Destiny zaključili da je Joseph Jackson postao sjajan glazbeni
menadžer, Michael nije dijelio njihovo mišljenje. Smatrao je da njegov
otac pristupa poslu na prilično sirov način. "Ispališ li dovoljno
metaka, prije ili poslije jedan će pogoditi metu", objasnio je Michael.
"Ali tako možeš i potratiti mnogo streljiva i pogoditi i neke mete koje
nisi htio pogoditi", dodao je. "Pogledaj samo kako je od nas udaljio
Berryja i sve ljude iz Motowna." Neki ljudi, smatrao je Michael,
pažljivo odaberu metu, prate je koliko god je dugo potrebno i onda je
pogode čisto, iz jednog pokušaja. "Tako to treba raditi", zaključio je
Michael.
Treba reći da za Michaela Joseph nikada ništa nije radio dobro, bez
obzira na to koliko meta pogodio. Odvođenje grupe iz Motowna bilo je
najbolje što je mogao učiniti, ali Michael to nije tako vidio. Njegovo
razmišljanje o Josephu bilo je neizbježno pod dojmom osobnih stavova o
njemu kao ocu zlostavljaču i preljubniku. Nije bilo šanse da Michael
ikada Josephu prizna zasluge za bilo što dobro.
Michael nije smatrao da je sastav ostvario osobit uspjeh nakon odlaska
iz Motowna i potpisivanja za CBS, iako je pjesma "Shake Your Body" bila
velik hit. Njemu to nije bilo dovoljno. Bilo mu je dosta imidža Jackson
5. Znao je što želi: snimiti novi samostalni album, ovaj put za CBS.
Album koji će biti ostvarenje njegovih ambicija, razviti njegove
umjetničke sposobnosti i odagnati nemir koji ga je mučio od završetka
turneje Destiny. Dan za danom Michael je provodio zatvoren u svojoj
sobi razmišljajući o, kako će Marlon poslije reći, "tko zna čemu, bio
je vrlo tajnovit".
Braća su ubrzo shvatila da se Michael nekako promijenio i to ih je
plašilo. "Mike se ponašao čudno", sjećao se Tito. "Kao da je nešto u
njemu puknulo. Više nije dolazio na obiteljske sastanke, a kada smo
razgovarali o planovima za budućnost, nije davao nikakav doprinos.
Možda je planirao kako da se osamostali, ne znam. Nije mnogo govorio.
Nikada nismo znali što zapravo misli."
"Smatrao sam da nije pošteno što sam prestao snimati samostalne
albume", rekao je Michael mnogo godina poslije prisjećajući se tog
razdoblja u životu.
148
"Dio dogovora sa CBS-om bio je da ću snimati samostalno. Kada od toga
nije bilo ništa zato što nikada nije bilo vremena, postajao sam sve
nervozniji i ljući."
Kad je Michael rekao ocu da želi snimiti samostalan album, Josephova
reakcija bila je predvidljiva — podržao ga je, ali uz napomenu. "Zašto
ne?" rekao je. "Znaš što ja mislim o tome, Michaele. Radi što želiš dok
god to ne ometa rad grupe."
"Sto to znači?" htio je znati Michael.
"Znaš ti što to znači", upozorio ga je otac. "Obitelj je najvažnija."
Vjerojatno se Joseph nije previše zabrinjavao zbog Michaelove želje da
snima samostalno jer dotada Michaelovi albumi nisu postigli prevelik
uspjeh: prva dva za Motown, Got to Be There (1971.) i Ben (1972.),
prodani su svaki u nešto više od 350.000 primjeraka, što i nije bilo
loše. No treći album Music andMe (1973.) prodan je u samo 80.286
primjeraka, što je bio vrlo loš rezultat. Zadnji samostalni album za
Motown Forever Michael (1975.) prošao je tek neznatno bolje (99.311
primjeraka). Albumi braće Jackson kao grupe uvijek su se prodavali
bolje od njihovih samostalnih; o lošim podacima prodaje Jackiejeva
samostalnog albuma bolje je i ne govoriti. Joseph je i dalje smatrao da
je svima u interesu da grupa ostane na okupu.
Stoga, ako je Michael imao potrebu snimiti samostalan album zato da to
'izbaci iz sustava', Joseph nije imao ništa protiv toga — sve dok se
čudo od djeteta sjeća da je njegova najveća odgovornost prema obitelji
i grupi, a ne prema samome sebi.
Off the Wall
Kada je Michael Jackson odlučio početi s radom na novom samostalnom
albumu, nije točno znao što u konačnici želi. No dobro je znao što ne
želi, a to je ploča koja će zvučati kao album braće Jackson. Od početka
njegove karijere uvijek je netko drugi odlučivao kako će Michaelova
glazba zvučati. Prvo Motownovi prvoklasni kućni producenti, a zatim A&R
menadžeri CBS-a i Epica. Iako su Jacksoni dobili slobodu da pišu i
'produciraju' pjesme za album Destiny, Epic je ipak inzistirao na tome
da snime i pjesmu koju nisu napisali, "Blame It on the Boogie". Na sva
tri albuma snimljena za Epic stalno su se pravili ustupci i kompromisi
i Michael se nikada nije osjećao potpuno odgovornim za krajnji
proizvod. Iako je jedini pravi hit s albuma Destiny,
149
"Shake Your Body", vratio Jacksone na tržište, mnogi su poznavatelji
glazbene industrije mislili, isto kao i Michael, da su braća ono nešto
posebno ostavila u Motownu.
Sada je Michael htio više umjetničke slobode. Sljedeći album htio je
snimiti bez ikakve pomoći obitelji, iako su braća, od trenutka kada su
čula za novi album, silno željela da i on bude zajednička produkcija.
Povrijedilo ih je to što ih je Michael htio izostaviti iz novog
projekta, ali on nije popuštao. "Ovo ću napraviti sam", rekao je.
"Morat će to razumjeti. Bar ovaj put."
Ne znajući ni sam kako dalje, Michael je nazvao Quincyja Jonesa, koji
mu je pomoć ponudio još za vrijeme snimanja JViia. Prvi su put njih
dvojica razgovarali jedan dan na snimanju dok je Michael uvježbavao
prizor u kojemu, kao Strašilo, iz svog kostima izvlači komad papira i
čita Sokratov citat. Dok je izgovarao ime autora citata, potpuno ga je
pogrešno naglasio. "Uvijek sam mislio da se baš tako izgovara", izjavio
je Michael poslije. Tek kada je čuo ostatak ekipe kako se smijulji,
shvatio je da je izgovorio pogrešno.
"Sokrat", netko mu je šapnuo u uho. "Izgovara se Sokrat."
Okrenuo se i ugledao Quincyja, koji je skladao glazbu za film.*
Stariji muškarac široko se osmjehnuo. "Ja sam Quincy Jones", rekao je
toplo se smiješeći. "Ako ti ikako mogu pomoći.
Michael se sjetio te ponude. Nešto malo više od godine dana poslije
nazvao je Quincyja i molio ga da mu preporuči producenta za novi
samostalni album. Quincy se ponudio da ga on producira.
Quincy se baš nije činio kao najbolji izbor za Michaelova producenta.
Bio je uspješan u području popularne R&B glazbe s vlastitim albumima,
na kojima je kao u kakvim umjetničkim radionicama okupljao glazbenike,
autore i aranžere dok je on nadgledao cijeli proces stvaranja. Ostvario
je uspjeh i u popularnoj glazbi s Brothers Johnson, duom iz Los
Angelesa, čije je platinaste albume producirao. Ipak, većina je
poznavatelja glazbene industrije smatrala da je Quincy glazbeno previše
rigidan da bi iznjedrio odličan pop-album. Mnogi od njih smatrali su da
njegove ploče za braću Johnson, iako vrlo uspješne, zvuče previše
homogeno.
Ipak, Quincy je iza sebe imao dugu i bogatu karijeru u šoubiznisu, koju
je započeo kao petnaestogodišnji trubač i aranžer za Lionela Hamptona.
Tijekom godina posvetio se radu u studiju i pisao aranžmane, skladao i
producirao za Dinu Washington, Dukea Ellingtona, Big Maybelle, Tommyja
Dorseyja i Counta Basieja. Početkom 60-ih bio je dopredsjednik Mercury
Recordsa, prvi crni direktor u nekoj velikoj diskografskoj kući. 1963.
započeo
* Prizor u kojemu Michael čita Sokratov citat na kraju je izbačen iz
filma. Michael je zapravo upoznao Quincyja Jonesa još kada je imao
dvanaest godina, u domu Sammyja Davisa Jr.-a. Michael se tog susreta
nije sjećao, ali Quincy se sjeća.
150
je drugu karijeru u Hollywoodu, kao prvi crnac među vrhunskim filmskim
skladateljima, i skladao glazbu za 38 filmova, među kojima je i The
Wi\.
"Nisam ni htio raditi za Wi{ , izjavio je Quincy. "Mislio sam da nema
šanse da će publika prihvatiti crnačku verziju Čarobnjaka z'{ 0{a.
Stalno sam govorio Sidneyju Lumetu da to ne želim raditi, ali on je
ipak velik redatelj, a i pružio mi je prvu priliku da radim glazbu za
film [The Pawnbroker, 1965.] pa sam ipak pristao. Iz cijele te zbrke
izrodilo se moje poznanstvo s Michaelom Jacksonom."
Kada su Quincy i Michael 1979. ušli u studio u Los Angelesu i počeli
slagati ritam-linije, pokazalo se da su kao umjetnik i producent
savršen par. Quincyjeva metoda rada u studiju bila je okružiti
umjetnika sjajnim pjesmama i dobrim glazbenicima i onda kontrolu
potpuno prepustiti njemu. Michael je bio toliko navikao na umjetnička
ograničenja da je bio izvan sebe kada je shvatio da Quincy njegove
prijedloge uzima ozbiljno. Quincy se sjeća da mu se u početku Michael
činio "vrlo introvertiranim, sramežljivim i nenametljivim. Uopće nije
bio uvjeren u to da može uspjeti sam. Nisam bio ni ja."
Quincy, s druge strane, nije surađivao s osobom tako neograničene
genijalnosti još od dana kada je surađivao s velikanima ja^a. U
Michaelu je napokon pronašao ono što je tražio od mladog darovitog
umjetnika. Kao što mi je jednom poslije rekao: "Michael je sama srž
onoga što bi izvođač i umjetnik trebali biti. Ima sve što ti treba
emotivno, a onda to još podupire disciplinom i odmjerenošću. On nikada
neće izgorjeti. Ja sam prilično strog kada se radi na usmjeravanju
projekata, ali s Michaelom to gotovo i nije potrebno."
Quincyja je zadivila i Michaelova svestranost. "On dođe u studio i u
jednom danu snimi dva glavna vokala i tri prateća", rekao mi je u ono
vrijeme. "On napravi svoju zadaću, vježba i naporno radi kod kuće.
Većina pjevača želi sve raditi u studiju — pisati riječi i glazbu,
isprobavati višeglasja i različite pristupe pjesmi. To me izluđuje.
Samo gledam kako se troškovi povećavaju. Studijsko je vrijeme skupo i
zato su ljudi poput Michaela san svakog producenta. On dođe u studio
pripremljen. Toliko toga napravimo u jednom danu da ne mogu vjerovati.
Po mom mišljenju, Michael Jackson bit će najveća zvijezda 80-ih i 90-
ih."
Michael i Quincy razvili su blizak odnos i izvan studija i s godinama
Michael će početi gledati Quincyja kao simpatičnu očinsku figuru.
Povjeravao mu se i slušao njegove savjete pa su mnogi promatrači
komentirali kako je to odnos za kakav javnost misli da je Michael imao
s Josephom. No Quincy je bio čista suprotnost od biološkog oca koji je
Michaela udarcima tjerao da ispuni njegova očekivanja.
"Ne vjerujem u stvaranje napetosti i neprijateljstva u studiju", Quincy
je
151
jednom rekao u intervjuu Opri Winfrey. "To ničemu ne vodi. Vjerujem u
atmosferu punu ljubavi."
Nakon što su odslušali stotine pjesama, Michael i Quincy napokon su
odlučili koje će snimiti. Medu njima bile su i tri Michaelove: funky
"Don't Stop 'Til You Get Enough", pravi plesni hit "Working Day and
Night" i nešto mirnija, ali ipak poticajna "Get on the Floor" (koju je
napisao s Louisom Johnsonom, basistom grupe Brothers Johnson).
Quincy se potrudio uravnotežiti album melodičnim pop-baladama poput
emotivne i simfonične "She's Out of My Life" koju je napisao autor i
aranžer Tom Bahler; nježne i melankolične "It's the Falling in Love"
Davida Fostera i Carole Bayer Sager; sladunjave "Girlfriend" Paula
McCartneyja i, za kraj, romantične i umjerene "Rock With You", živahne
"Burn This Disco Out" i moćne "Off the Wall" (koja će postati i
naslovna pjesma albuma) koje je napisao Rod Temperton, glavni
tekstopisac i klavijaturist britanskog pop-R&B grupe Heatwave.
Kada su pjesme izabrane, Quincy je sakupio šačicu vrsnih glazbenika —
klavijaturiste Grega Phillinganesa, Georgea Dukea i Michaela
Boddickera, gitariste Davida Williamsa i Larryja Carltona, basista
Louisa Johnsona, udaraljkaša Paulinha DaCostu i jan sastav Seawind
Horns pod vodstvom Jerryja Heya — koji su se bacili na posao.
U pjesmi "Don't Stop 'Til You Get Enough" (koja će postati prvi singl s
albuma Off the Wall) Michael je otkrio zaigran seksi falset kakav nitko
prije nije čuo od njega. U toj su se pjesmi svi elementi poklopili:
nezaustavljiv ritam, pažljivo i uravnoteženo otpjevani stihovi,
melodija i neobuzdana energija. Michael je ispričao kako si nije mogao
izbiti iz glave tu melodiju kada mu je došla. Hodao je kućom pjevušeći
je u sebi. Na kraju je otišao u 24-kanalni studio i zamolio Randyja da
je odsvira na klaviru i snimi (Michael nije znao svirati). Kada ju je
pustio Quincyju, to je bilo to. Pjesma je morala biti na albumu.
"Don't Stop" objavljena je 28. srpnja 1979. Za manje od tri mjeseca
dospjela je na vrhove top-ljestvica i postala Michaelov prvi samostalni
broj 1 u sedam godina. I u Ujedinjenom Kraljevstvu bila je velik hit i
zasjela na treće mjesto. Za nju je Michael snimio i svoj prvi
samostalni videospot. Kada ga usporedimo s videospotovima koje će
Michael snimati za samo nekoliko godina, ovaj za "Don't Stop 'Til You
Get Enough" izgleda prilično primitivno. Jedini pokušaj da se u njega
unese nešto novo jest kratko pojavljivanje utrostručenog Michaela u
jednoj slici. Ipak, kao prvi Michaelov videospot, bio je zabavan i za
pamćenje.
Album koji je rezultat prve Michaelove suradnje s Quincyjem, Offthe
Wall, objavljen je u kolovozu 1979. Omotu albuma posvećeno je gotovo
jednako
152
mnogo pozornosti kao i samoj ploči. Na fotografiji omota albuma nalazi
se nasmiješeni Michael u modernom smokingu i sjajnobijelim čarapama.
"Smoking je bio središnja tema albuma Off the Wall i omota", izjavio je
Michaelov tadašnji menadžer Ron Weisner. "Michael je do tada imao imidž
dječaka, a sada je odjednom snimio seksi album i postao vrlo uglađen.
Mi, menadžeri, dosjetili smo se smokinga", zaključio je Ron. "Čarape su
bile Michaelova ideja."
Kada je Off the ^//objavljen, i obožavatelji i kolege iz glazbene
industrije ostali su zapanjeni. Inženjer zvuka Bruce Swedien pobrinuo
se da glazba Quincyja Jonesa i glas Michaela Jacksona zasjaje u punom
sjaju. Michaelovi obožavatelji izjavljivali su da ga nisu čuli tako
sretnog i predanog od ranih dana Jackson 5. Na ovom je albumu Michael
prvi put predstavljen kao odrasla osoba, pravi umjetnik, ne samo nečiji
pjevač.
Michael Jackson je i službeno stupio na scenu. Izvedbe na ovom albumu
otkrile su obožavateljima neka nova Michaelova lica koja nikada prije
nisu vidjeli. Na primjer, nitko nije znao da Michael može biti tako
uglađen i profinjen kao u prekrasnoj pjesmi Stevieja "Wondera "I Can't
Help It". Ta je pjesma važan dio ovog projekta jer je kroz njezine
zavodljive izmjene akorda Michael došao najbliže tome da pjeva ja^.
Još je veće otkriće bio osjećajni Michael koji uistinu plače pri samom
kraju pjesme "She's Out of My Life". (Jones je poslije otkrio da je
Michael plakao svaki put kad su snimali vokal. Nakon nekoliko pokušaja
s istim rezultatom, odlučili su ostaviti suze na snimci.) Nenametljiv
aranžman ove pjesme koja je odmah osvojila publiku i nježna pratnja
klavijatura omogućili su Michaelu da uvjerljivo izrazi žaljenje za
izgubljenom ljubavi u dirljivoj i, na trenutke, vrlo vatrenoj izvedbi.
Kada je "Rock with You" također postala broj 1, a zatim su i "Off the
Wall" i "She's Out of My Life" obje dosegnule deseto mjesto, Michael je
postao prvi samostalni izvođač koji je na jednom albumu imao četiri
singla među Top 10 u Americi. I u Velikoj Britaniji je Off the Wall
ušao u povijest, kao album s čak pet hit-singlova. Iako je prodan u
šest milijuna primjeraka diljem svijeta, nikada se nije popeo više od
trećeg mjesta na ljestvici albuma u SAD-u i od petog mjesta u UK-u.
Michael je bio uzbuđen, ali oprezan. "Ovo je početak", rekao je.
Joseph je bio malo zabrinut. "To s Michaelom, to je dobra stvar", rekao
je jednomu od obiteljskih odvjetnika. "Ponosim se malim, ali i zabrinut
sam."
"Zašto?" pitao je odvjetnik.
"Zbog previše samostalnosti", rekao je Joseph. "To nije dobro." "Znaš,
kroz povijest su mnoge zvijezde napuštale grupe", rekao je odvjetnik.
"Sammy Davis otišao je od obitelji. Diana je napustila Supremese.
153
Smokey Miraclese. Događa se. Veliku zvijezdu ne možeš na silu
zadržati."
Joseph je zabrinuto mahao glavom. "Ne u ovoj obitelji, nama se to ne
događa", rekao je. "Michael to zna. On zna."
Kada je album Off the Wall osvojio samo jedan Grammy (u kategoriji R&B-
a), Michael je bio shrvan. "Smetalo mi je to", rekao je. "Mnogo sam
plakao. Moja je obitelj mislila da gubim razum, toliko sam plakao."
"Bio je tako razočaran", složila se Janet. "Bilo mi ga je žao. Ali na
kraju je rekao: 'Samo vi čekajte! Sljedeći album koji ću snimiti...
Pokazat ću ja njima.
No Joseph i nije bio tako razočaran. "Mislim da je dobro da stvari
ostanu realne", rekao je. "Tom malom ne treba još uspjeha. On mora u
studio sa svojom braćom. To njemu treba."
Michael slavi 21. rođendan... i uzima odvjetnika
Michael Jackson 29. kolovoza 1979. napunio je 21 godinu. Iako on, kao
sljedbenik Jehovinih svjedoka, nije slavio rođendan, mi mediji, bar svi
oni važniji, jesmo. Intervjuirao sam Michaela za članke o svim velikim
obljetnicama u njegovom životu — "Michaelov 16. rođendan", "Michaelov
18. rođendan", čak i "Michaelov 20. rođendan" — i bilo mi je drago što
ću ga ponovo vidjeti za, da, "Michaelov 21. rođendan". Bila je to
prekretnica u njegovu životu i on je to i sam osjećao. Postao je
punoljetan i spremao se preuzeti kontrolu nad životom i karijerom.
"Mislim da biti muškarac znači raditi točno ono što želiš raditi u ovom
životu i raditi to uspješno i ostvarivati ciljeve", rekao mi je.
"Godine su samo brojevi, znam to. Danas nisam ništa više muškarac nego
što sam bio jučer. Ali 21 godina ipak nešto znači. Vidio sam mnogo
toga, učinio mnogo toga. No mislim da će sada stvari biti drukčije,
bolje."
"Za mene je Walt Disney bio pravi muškarac", izjavio je. "Charlie
Chaplin, pravi muškarac. Fred Astaire, pravi muškarac. Bill Robinson,
pravi muškarac. Nisu samo postizali svoje ciljeve nego su i donosili
mnogo veselja drugim ljudima. Ljudi su im se divili. Želim da se ljudi
i meni dive. Oni su ostavili trag. I ja želim ostaviti trag. Za mene to
znači biti muškarac."
Nekoliko dana nakon našeg intervjua Michael i Joseph ljuto su se
posvađali, gore nego ikada prije. Michael je odlučio da je došlo
vrijeme da ocu jasno da do znanja da želi više kontrole nad svojom
karijerom. Joseph nije volio primati kritike od Michaela, ali sam ih je
tražio. Kada je pitao što je Michaelu
154
točno smetalo u načinu kako su stvari radili do tada, Michael mu je
isporučio popis primjedbi. Neke od stvari bile su da mu se nije sviđalo
kako su riješili situaciju s Jermaineom, nije bio zadovoljan s načinom
na koji je grupa otišla iz Motowna, ni suradnjom sa CBS-om, uz iznimku
albuma Off the Wall. Michael je mudro postupio i zadržao se samo na
poslovnim stvarima, potpuno je izostavio osobne primjedbe i nije se ni
približno doticao teme Josephove besramne nevjere prema Katherine.
"Dopustio sam ti da snimiš film, zar ne?" ljutito je odgovorio Joseph.
"A ti mi ovako vraćaš?"
"Nisi ti meni dopustio da snimim film", odgovorio je Michael
prostrijelivši ga pogledom. "Ja sam odrasla osoba, Josephe. Ja sam
Michael Jackson. Ja sam donosim svoje odluke."
"Ti, mali..." Joseph je podignuo ruku kao da će ga odalamiti, kao u
stara vremena. No predomislio se. Michael ga je gledao pun prkosa i
zatim otišao.
Joseph je bio i ljut i povrijeđen. Smatrao je da je Michael previše
kritičan prema njemu kao menadžeru i nije mogao vjerovati kako je
završio s tako nezahvalnim sinom. Kada je Michael objavio da će se
sastati s odvjetnikom da istraži svoje opcije, Joseph je bio shrvan. Do
tada su se Michael i braća koristili uslugama Josephovih odvjetnika i
računovođa. Sada kad je Michael htio vlastite predstavnike, Joseph je
to doživio kao da mu sin ne vjeruje. Naravno da mu Michael nije
vjerovao. Michael je zahvaljujući uspjehu albuma Off the Wall imao više
od milijun dolara na bankovnom računu i želio je osigurati taj novac.
Shvatio je da je novac moć i da, ako se želi odcijepiti od obitelji,
jedini pravi oslonac za to ima u novcu — ne u Josephu ili u braći. Sve
je to bilo težak udarac za Josepha. "Dobro, ako ti tako želiš", rekao
je priznajući poraz. Bio je toliko mudar da nije htio produbljivati
sukob sa sinom. Nadao se da Michael neće ideju provesti u djelo, da će
se stvari same od sebe smiriti. No prevario se.
Michaelov računovođa, Michael Mesnick — koji je radio i za Beach Boyse
— dogovorio je sastanke s tri ugledna šoubiz odvjetnika od kojih će
Michael izabrati najboljeg. Prvi na popisu bio je John Branca, 31-
godišnji Njujorčanin bogatog iskustva u korporacijskom pravu i u
vođenju pregovora u glazbenoj industriji za zvijezde poput Beach Boysa,
Neila Diamonda i Boba Dylana. Bistar, mlad, agresivan i odlučan John
silno se želio proslaviti u industriji zabave.
Više je volio rock and roll pa je tek površno poznavao Michaelovu
glazbu i karijeru. No kada se raspitao kod kolega, rekli su mu da
Michaela u glazbenoj industriji smatraju osobom koja ima potencijal
superzvijezde. To je Johna zaintrigiralo. Pomislio je da bi Michael
mogao biti izvođač kojeg će baš on odvesti na sljedeću razinu.
Istovremeno, suradnja s Michaelom pomoći će
155
njemu da učvrsti svoj status šoubiz odvjetnika.
John se sjeća da je susret s Michaelom bio pomalo neobičan. Michael je
samo jednom skinuo sunčane naočale, na početku, kada ga je odmjerio i
pitao jesu li se već upoznali. Kada su se složili da nisu, Michael se
nasmiješio i vratio naočale. Michael Mesnick postavljao je Johnu
pitanja, a Michael je slušao odgovore. U početku se činilo da mu je
neugodno i da ga je sram. Kada se napokon počeo opuštati, rekao je
Johnu da je pravi razlog zašto treba odvjetnika taj što se želi
osamostaliti od obitelji, "jednom za svagda", i naročito od svog oca. U
to vrijeme Jacksoni su imali grupni ugovor s Epicom. Michael je htio
odvojene ugovore, jedan za sebe kao samostalnog umjetnika, a drugi kao
člana sastava the Jacksons. Takoder, htio je da John pregleda cijelo
njegovo poslovanje, od izdavačkog ugovora do prodaje.
John je bio pun poleta, vrijednih informacija i želje da pomogne na
bilo koji način. Bio je također, ako se Michaela pita, pravi čovjek za
taj posao. Nakon sastanka Michael je otkazao sljedeća dva i zaposlio
Johna Brancu. Poslije je John rekao da ga se silnp dojmila Michaelova
vjera u sebe. I bila je zarazna, John je jedva čekao da počne
surađivati s njim.
Na početku njihova poslovnog odnosa Michael je s Johnom podijelio svoja
dva glavna cilja: prvo, rekao je da želi postati "najveća zvijezda u
šoubiznisu", a drugo, želi postati i "najbogatija". Rekao mu je da je
ljut što je Off the Wall dobio samo jednu nominaciju za Grammy. "Prodao
sam pet milijuna primjeraka u SAD-u, šest izvan zemlje. To je velika
ploča", rekao je. "Nepravda je što nije dobila nagradu za Album godine,
i to se više ne smije ponoviti."
Michaela je frustrirao manjak poštovanja glazbene industrije prema
njemu. Na primjer, smatrao je da je zaslužio naslovnicu časopisa
Rolling Stone i tražio od svog agenta Normana Wintera da je dogovori.
"Vrlo bismo rado objavili članak o Michaelu Jacksonu, ali mislimo da to
nije priča za naslovnicu", Jann Wenner iz Rolling Stonea odgovorio je u
pismu Wintern (27. studenog 1979.).
Kada je Michael vidio to pismo, bio je razočaran. "Stalno mi govore da
crnci na naslovnicama časopisa nisu dobri za prodaju", požalio se.
"Neka samo čekaju. Jednog dana ti će časopisi menepreklinjati da im dam
intervju. Možda ću im ga dati. A možda i neću."
Idućih dvadesetak godina John Branca bit će bez sumnje najutjecajnija
osoba u Michaelovoj karijeri. On će pregovarati o svim njegovim
poslovnim ugovorima, postati pouzdan prijatelj i savjetnik i pobrinuti
se za to da daroviti klinac iz Garyja ostvari sve svoje ciljeve.
Johnov prvi potez bilo je mijenjanje uvjeta Michaelova ugovora sa CBS-
om u dogovoru s predsjednikom tvrtke Walterom Yetnikoffom. John je
Michaelu uspio osigurati najveće tantijeme u ono vrijeme — 37 posto od
pune
156
veleprodajne cijene, postotak kakav su dobivali i Neil Diamond i Bob
Dylan. Također je s Walterom i pravnim predstavnikom grupe The Jacksons
Johnom Masonom dogovorio da Michael može napustiti grupu kad god
poželi. Ipak, obvezao je CBS da nastavi snimati s Jacksonima čak i ako
Michael ode. Bila je to lijepa gesta koja je smirila Josepha. On je
iskreno vjerovao da grupa može nastaviti stvarati i bez Michaela jer,
kako je on to godinama govorio, "Ne vrti se sve oko Michaela". Naravno,
Joseph je trebao znati da nema pravo, ali njemu je uvijek obitelj bila
najvažnija.
Od tog trenutka nadalje, pravno gledano i zahvaljujući Johnu Branci,
Michael Jackson nikada više nije morao snimiti album s braćom, osim ako
to zaista nije htio. Naravno, braća nisu bila sretna zbog Michaelove
nove samostalnosti, ali sve posljedice novog ugovora postat će im jasne
tek poslije. Bili su navikli na to da Michael snima samostalne albume i
vjerovali su da će ostati u grupi. (Naravno, u postavljanju uvjeta
Michaelove slobode, Michael i John Branca nisu uzeli u obzir 'faktor
Katherine' koji će se uskoro pokazati presudnim. Kad god bi braća
htjela da Michael napravi nešto što nije htio, molili su majku da
intervenira u njihovu korist.)
Michaelov novi ugovor bio je toliko impresivan da je ubrzo i njegov
brat Randy, koji je također želio ostvariti samostalnu karijeru,
odlučio da želi zaposliti Johna Brancu. Tijekom sastanka za ručkom John
je pitao Michaela što misli o tome. "Mislim da je to glupo", rekao je
Michael, prema Johnovu sjećanju. "Ne mogu vjerovati. Učinim jednu stvar
za sebe, zaposlim tebe, i sad se svi oni žele ugurati u to. Samo čekaj.
Prvo Randy, uskoro će ti se javiti i Jackie, a vjerojatno i Tito želi
snimiti svoju ploču."
"Želiš li reći da ne želiš da zastupam Randyja?" pitao je John
smiješeći se. Nije mogao sakriti iznenađenje Michaelovom oštrom
reakcijom (a još više idejom da bi Tito Jackson mogao htjeti snimiti
album).
"Želim reći", odgovorio mu je Michael odrješito i hladno, "da ne želim
da zastupaš Randyja, Jackieja, Tita ili bilo koga drugoga tko nosi
prezime Jackson. Nikada. Ako to učiniš, s nama je gotovo."
"Dobro", složio se John.
"I još jedna stvar", dodao je Michael. "Ne želim da Randy sazna da je
to moja odluka. Predstavit ćeš mu to kao svoju odluku."
"Može", odgovorio je John. Rukovali su se. Razvijali su odnos pun
povjerenja koji će im obojici donijeti najbolje što glazbena industrija
može ponuditi.
157
Josephova tajna
Za mnoge je ljude danas Michael Jackson zagonetka. Ironično, ali prije
dvadeset godina o njegovu ocu Josephu ljudi su mislili isto — možda ne
opća javnost, ali njegova obitelj i prijatelji svakako. "Ponekad mi se
čini da živi dvostrukim životom", rekao je u ono vrijeme Michael za
svog oca. "On je vrlo tajanstvena osoba." Naravno, taj Josephov drugi
život imao je veze sa ženama s kojima je bio u vezi mimo braka. No je
li tu bilo još nečega? Zaposlenici tvrtke Joseph Jackson Productions
počeli su 1980. sumnjati da njihov šef krije nešto više od nevjere.
Početkom 1980. devetnaestogodišnja zaposlenica Gina Sprague postala je
posebno bliska s Josephom. Gina je miješanog meksičko-englesko-irskog
porijekla. Visoka 165 centimetara, teška 45 kilograma, smeđe poluduge
kose, Gina je bila živahna, inteligentna i prelijepa. Potpuno je
očarala Josepha. No ona je uporno tvrdila da Joseph i ona nisu
ljubavnici, iako joj ljudi bliski obitelji Jackson nisu vjerovali. Bili
su, kako je ona govorila, samo bliski prijatelji. "Trebao je
prijatelja", rekla je. "Jako se udaljio od obitelji. Trebao je ponekad
s nekim razgovarati, a ja sam mu bila na raspolaganju. Znam da je bio
na glasu kao ženskar, ali naš odnos nije imao nikakve veze s tim.
Ako je vjerovao u nekoga, dao bi mu dovoljno snage i hrabrosti da
pokuša ostvariti svoj cilj, čak i kada ta osoba nije vjerovala da je to
moguće. Kada sam ga upoznala, postalo mi je jasno kako su momci postali
superzvijezde. Ja sam ga morala podsjećati da bi trebao biti ponosan.
Govorila sam mu: 'Da, Michael i dečki dobivaju svu pozornost, ali
pogledaj odakle su došli.'
'Taj me mali mrzi', govorio je za Michaela. Ja bih mu rekla: 'Josephe,
to nije istina.' A on bi rekao: 'Nisi vidjela kako me gleda.' Oči su mu
se ispunile suzama. 'Taj me mali mrzi. Prezire me. Svi me oni preziru.'
"Bilo mi je vrlo čudno kako su ga Michael i njegova braća i sestre
zvali Joseph", sjeća se. "Prvi put kada je došla u moj ured, Janet je
imala trinaestak godina. Ušetala je i vrlo nemarno rekla: 'Bok! Gdje je
Joseph?' Ili bi Michael nazvao: 'Bok, Gina, ovdje Michael. Je li Joseph
ovdje?' A ja bih rekla: 'Tvoj je otac sad na sastanku.'"
Jednog je dana Gina, zabrinuta zbog njegova hirovitog ponašanja i
tajanstvenih nestanaka, pitala Josepha što se događa u njegovu životu.
"Neću ti reći", rekao je oklijevajući. "Umjesto toga pokazat ću ti."
Joseph je odvezao Ginu do zgrade u predgrađu Los Angelesa i upoznao je
s Cheryl Terrell. Tada je sitna afroamerička djevojčica od nekih šest
godina doskakutala u dnevnu sobu. "Tata! Tata!" vikala je.
"Eno je", rekao je Joseph uz širok osmijeh. "Moja mala djevojčica."
158
Podigao ju je s poda i čvrsto zagrlio.
Kako je poslije objasnio, imao je aferu s Cheryl Terrell 1973. U toj je
vezi začeta njegova kći Joh'Vonnie, koja je rođena 30. kolovoza 1974.,
dan nakon Michaelova šesnaestog rođendana. Na njezinu rodnom listu
stoji ime Josepha Waltera Jacksona. Pod njegovim zanimanjem stoji
"menadžer u industriji zabave". U vrijeme djetetova rođenja imao je 46
godina. Majka je imala 26.
Joseph je godinama čuvao svoju tajnu, ali 1980. odlučio je reći
obitelji za kćer. Htio je aktivnije sudjelovati u njezinu odgoju i
nadao se da će biti priznata kao dio obitelji.
Nakon što je probio led s Ginom, Joseph je nakon jednog nastupa okupio
sinove u garderobi da im kaže da imaju polusestru. Možemo se samo
pitati kakvu je reakciju očekivao — i zašto je odlučio vijest
podijeliti s njima prije nego s Katherine. Naravno, svi su se jako
uzrujali. Sinovi su zatim rekli kćerima, koje su također bile
povrijeđene i ljute. Djeca su se borila s pitanjem kako će reći
Katherine i trebaju li joj uopće reći. Kakav im je samo teret bila ta
informacija! Na kraju, prema LaToyinim riječima, jedan je od braće — ne
zna se točno koji — rekao Katherine. Naravno da su je svladali sasvim
razumljivi osjećaji.
Nakon što su ona i Joseph o svemu raspravili, nije im ostalo ništa nego
nositi se s novom situacijom. Kao praktična žena koja cijeni obiteljske
vrijednosti, Katherine je zatomila osjećaje i složila se da Joseph mora
prihvatiti odgovornost prema Joh'Vonnie i njezinoj majci. Kako bi ih
zbrinuli, ona i Joseph kupili su im četverosoban dom u losanđeleskom
predgrađu Van Nuys za 169.000 dolara. Kao upravitelj kćerine imovine,
Joseph je nekretninu prepisao na Joh'Vonnie. Tada su se ona i majka
uselile. Katherine više od toga nije mogla učiniti. Njezin nećak Tim
Whitehead (Timova je majka bila Katherineina sestra Hattie, a njegov
otac Josephov polubrat Vernon) rekao je: "Joseph je htio da djevojčica
bude prihvaćena kao dio obitelji, ali bojim se da nije bilo šanse da se
to dogodi. Bilo je to previše bolno za moju tetu, a i za djecu. Bilo je
preteško, slomilo ih je."
Jerome Howard, Josephov i Katherinein financijski savjetnik, rekao je:
"Katherine mi je ispričala kako je jedan dan otišla u trgovinu i
vidjela Josephovu djevojku i kćer. Rekla je da je samo stala, kao
ukopana. 'Jerome, ta djevojčica izgleda isto kao Joseph', rekla je."
Iako se činilo kao da Katherine postupa logično i razumno, vijest o
Joh'Vonnie nije primila baš tako smireno kako je možda htjela da ljudi
oko nje misle. Michael će poslije izjaviti da je u ovo vrijeme osjetio
emotivnu promjenu kod svoje majke. U to se vrijeme rijetko smijala.
Izgubila bi živce zbog sasvim nebitnih stvari. Katkad je znala čak i
opsovati, što je za nju bilo vrlo neobično, i nazvati Joh'Vonnie
"kopiletom". Kada se Michael na to
159
pobunio, rekla mu je da potraži riječ u rječniku pa će vidjeti da je
ispravno upotrebljava. Bilo je sasvim očito da su je Josephove nevjere
izmorile, okrnjile njezino samopouzdanje, njezin ponos. Sada se činila
ogorčenom i ljutom.
Iako je Katherine proživljavala vrlo teško razdoblje, a obitelj je
patila pod pritiskom najnovijih događaja, Jacksoni nisu imali izbora
nego pred medijima i dalje glumiti čvrstu povezanost. Odnosi s javnošću
bili su vrlo važna stvar. Obitelj se od trenutka kada su došli iz
Garyja u Los Angeles sve više okretala od stvarne slike prema stvaranju
imidža. No za Michaela ništa više neće biti isto. Josephovi postupci
značili su krajnju izdaju njegove majke, cijele njegove obitelji, i
Michael će se idućih godina vrlo teško nositi s ocem, u svim aspektima
života. Unatoč onome što ljudi mislili, Michael je ipak očekivao više
od oca.
Iako je bilo jasno da je Katherine ljuta, i imala je i pravo na to,
bila je religiozna žena koja je očajnički željela oprostiti u skladu sa
svojom vjerom. Nikome nije povjerila koliko je bijesna, ni s kim nije
htjela razgovarati o tome koliko ju je povrijedila cijela priča s
Cheryl Terrell i Joh'Vonnie. Bilo je samo pitanje vremena kada će
potisnuti bijes izbiti iz nje. Pogotovo kada je u ljeto 1980. čula
glasine da je Joseph vara s Ginom Sprague, ženom kojoj je prvoj otkrio
Joh'Vonnie. Neki od prijatelja smatrali su da je Katherine Jackson
poput tempirane bombe koja samo otkucava i otkucava... do konačne
eksplozije.
Katherine na rubu živaca
Kako je vrijeme prolazilo, Gina Sprague počela je 'pokrivati' Josepha
Jacksona kad god je htio posjetiti kćer. "Iako je obitelj znala za nju,
nije se htio previše razmetati njome", kaže Gina. "Ponekad bi zvali i
tražili njega, a ja bih im lagala i rekla da je na sastanku ili zauzet,
iako sam znala da je s Joh'Vonnie ili čak i sa Cheryl. To je tako
trajalo mjesecima."
Budući da su Joseph i Gina dijelili toliko tajni, njegovom su se
produkcijskom kućom počele širiti glasine da su u ljubavnoj vezi. Prema
Gininim riječima, netko je u uredu počeo prenositi lažne informacije
Katherine, koja je pod dojmom šoka zbog Cheryl i Joh'Vonnie već bila
izrazito sumnjičava prema svim Josephovim prijateljicama.
Jednog dana zazvonio je telefon i Gina se javila. "Dobar dan, Joseph
Jackson Productions."
"Želim da daš otkaz", rekao je ženski glas. "Čuješ li me? Daj otkaz ili
ćemo te srediti."
160
"Molim? Tko je to?" pitala je Gina u panici. Veza se prekinula.
Gina je uzrujana otišla ravno k Josephu i rekla mu za tajanstveni
poziv.
"Ma to su obične gluposti", rekao joj je Joseph, jedva podignuvši
pogled s papira. "Nitko ti ništa neće, Gina", rekao je. "Obećavam ti.
Bit će sve u redu."
Sutradan, 16. listopada 1980., u 15 sati Gina je sjedila za svojim
stolom na recepciji tvrtke Joseph Jackson Productions, na Sunset
Boulevardu broj 6255 (u istoj zgradi u kojoj su se nalazili uredi
Motown Recordsa), kad je tada osamnaestogodišnji Randy Jackson ušao u
ured. Zamolio je drugo dvoje zaposlenika da izađu kako bi mogao ostati
sam s Ginom. Oni su učinili što im je rekao. Randy je tada također
nakratko izašao, a zatim se vratio s četrnaestogodišnjom Janet i
Katherine. Uslijedila je žestoka svađa o Gininu odnosu s Josephom.
Prema onome što je Gina ispričala policiji, tada su stvari izmakle
kontroli i Katherine, Randy i Janet odvukli su je na stubište i napali.
Kada je zaštitar Jim Krieg čuo vrisku, pojurio je saznati što se
događa. Poslije je izjavio da je vidio Randyja kako drži Ginu uza zid
dok ju je Katherine mahnito udarala torbom. Kada ga je ugledala, Janet
mu je bijesno poručila: "Odlazite, gospodine! Ovo je obiteljska stvar."
Otišao je, baš kako mu je četrnaestogodišnjakinja naredila. Katherine
je strgnula zlatni medaljon s Ginina vrata. "To pripada meni", rekla
je. "Ne tebi." Kada je jedan od braće Diane Ross naišao, pitao je:
"Majko, što to radite?" [Mnogi prijatelji zvali su Katherine 'majko'.]
"Idi svojim poslom, ovo je obiteljska stvar", rekla mu je. Pobjegao je
zapanjen. Ostatak policijskog izvještaja donosi detaljan opis nasilja
koji je Gina dala policiji.
Joseph je bio na sastanku iza zatvorenih vrata. Gina je plačući
doteturala natrag u ured. Istrčao je iz svoje sobe. "Bože, što ti se
dogodilo?" pitao je.
Previše potresena da bi govorila, Gina se srušila na pod. U ured su
stigli policija i hitna pomoć, koje je pozvao Jim Krieg. Kada su
bolničari podigli Ginu da je premjeste na nosila, ispustila je prodoran
krik. Joseph se nagnuo nad nju i brzo joj prošaptao na uho: "Reci, tko
ti je to učinio? Neki poludjeli obožavatelj?"
"Katherine", procijedila je Gina tiho kroz suze tako da je ne čuje
nitko osim Josepha.
Joseph je razrogačio oči. "Ali to ne može biti istina", šapnuo je.
"Istina je, Josephe", uvjeravala ga je Gina.
Gina Sprague odvezena je u Prezbiterijanski medicinski centar Hollywood
s višestrukim porezotinama, modricama i manjom ozljedom glave. Joseph
je
161
nije posjetio za vrijeme boravka u bolnici. Puštena je dan poslije. Čim
je došla kući, iscrpljena je legla u krevet. Baš kada je počela tonuti
u san, čula je glasan razgovor. Njezina prijateljica nije htjela
pustiti Josepha u kuću. Gina je ustala i došla do ulaznih vrata. "Ne
smiješ ga pustiti unutra", rekla je prijateljica.
Joseph je izgledao iscrpljeno od manjka sna, njegova ga je uobičajena
živost napustila. Uz oklijevanje Ginina ih je prijateljica ipak
ostavila nasamo.
"Zašto, Josephe?" Gina ga je pitala.
"Ne mogu vjerovati da bi to učinila", rekao je Joseph pokrivši lice
rukama. Gina ga nikada nije vidjela takvog; bila je potpuno šokirana.
Ipak, bila je bijesna na njega.
"Pozvala si policiju, zar ne? I što će sada biti?" pitao je Joseph. "A
ti, od svih ljudi u mom životu, znaš koliko volim svoju obitelj. Oni su
mi sve."
Gina je zaprepašteno odmahivala glavom. "Pokrivala sam te tako da možeš
posjećivati Joh'Vonnie, a ovo mi se zbog toga dogodilo", rekla je
ljutito. "Zar ti to ništa ne znači?"
"Jedino što mi nešto znači moja je obitelj", ponovio je Joseph. Obrisao
je suze rukom. "Toliko sam se trudio", rekao je i posegnuo u unutrašnji
džep jakne. Tada je drhtave ruke izvukao omotnicu i pružio je Gini.
Gina se sjeća da je unutra bio ček na velik iznos.
"Uzmi", rekao joj je Joseph. "To je za tebe."
Pogledala ga je u nevjerici. "Ne želim tvoj novac, Josephe", rekla je.
Zgužvala je ček i bacila ga prema njemu. "Odlazi iz moje kuće!"
naredila je. "Kako se usuđuješ?"
Joseph je pognute glave i teturajući izašao iz sobe. Gina je za njim
zalupila vratima.
Michael je ostao zapanjen viješću da su njegova majka, sestra i brat
navodno napali Ginu. Nikako nije mogao takvo nasilje spojiti sa slikom
svoje nježne i brižne majke. Odbio je povjerovati u to i cijeli život
govorio da se to nikada nije dogodilo. No veći dio obitelji znao je da
je Katherine došla do ruba. "Jednostavno rečeno, Joseph je bio
zaljubljen u tu Ginu", sjeća se Tim Whitehead. "Mojoj teti to se nije
sviđalo i htjela je to prekinuti. Jako se uzrujala i otišla je k Gini u
ured. Nakon toliko godina nevjere, Katherine je napokon izgubila
strpljenje. Svaka osoba ima svoje granice."
Gina je odlučila da neće podizati optužnicu protiv Jacksona. Kaže da
joj je odvjetnik rekao neka i ne pokušava, "jer bogati ljudi nikada ne
završe u zatvoru, a ti ćeš samo potratiti vrijeme pokušavajući ih
strpati onamo". Umjesto toga podigla je privatnu tužbu protiv
Katherine, Janet i Randyja i tražila odštetu od 21 milijun dolara.
162
Katherine, Janet i Randy sve su zanijekali. U svom odgovoru na tužbu
izjavili su da se Gini ništa ne bi dogodilo da se "na prikladan način
brinula za sebe", što je zvučalo... prilično čudno.
Na kraju su Gina i Joseph postigli izvansudsku nagodbu, no ona nije
smjela otkriti detalje te nagodbe. "Bilo mi ih je žao", zaključila je.
"Voljela sam tu obitelj. Znam da sam ja bila poslovična kap koja je
prelila čašu. Ali kao što sam rekla Katherine na sudu, idući put neka
sredi njega. Ne mene."
Jane Fonda
U jesen 1980. Michael je nadgledao snimanje videospota za pjesmu "Can
You Feel It?" grupe The Jackson 5. S obzirom na sve što se u obitelji
događalo zbog Gine Prague, bilo je ironično što pjesma koju su napisali
Michael i Randy slavi ljudske odnose pune ljubavi. U spotu se braća
pojavljuju kao nadljudski divovi koji podižu šarenu dugu i obasjavaju
nebo. Zemlju posipaju zvjezdanom prašinom, zbog čega djeca svih rasa i
boja zahvalno zure u njih. Okupani duginim bojama, mladi u čudu gledaju
u Michaela i njegovu braću. Zauzvrat, Jacksoni im se dobrohotno
osmjehuju; Michaelov je osmijeh bio najširi.
"Michaelov je svijet krasan", primijetio je Stephen Spielberg. "Volio
bih da svi neko vrijeme provedemo ondje."
Michael se zbližio i s glumicom Jane Fondom, koja je tada imala 42
godine. Bila je nekih dvadeset godina starija od njega i htjela ga je
potaknuti da svoju majku počne gledati u čovječnijem svjetlu. Jane i
Michael upoznali su se 1980. na medijskom događaju u Los Angelesu.
Razgovarali su o svojim životima, a kako su oboje potjecali iz obitelji
koje se bave šoubiznisom, brzo su se zbližili. Neki su nagađali da je
Michael bio sklon snažnim i samodostatnim ženama poput Diane Ross, a
poslije Elizabeth Taylor, zato što se osjećao bespomoćnim dok je gledao
kako mu majka pati pod Josephovom čizmom. Smatrao je Katherine slabom i
prevarenom pa je tražio zamjensku majku, snažnu ženu čije je postupke
mogao oponašati i poštovati. Teorija nije loša, ali tko je zapravo znao
istinu? Možda se jednostavno volio družiti s divama.
Otac Jane Fonde, legendarni glumac Henry Fonda, bio je emocionalno
distanciran, težak čovjek kao i Michaelov otac Joseph. Jane je shvaćala
zašto Michaela ljuti Josephov odnos prema Katherine. I svojim je
roditeljima mnogo toga zamjerala i godinama radila na rješenju njihovih
problema.
163
Pozvala je Michaela u kućicu na jezeru u New Englandu, gdje su njezin
otac i legendarna glumica Katharine Hepburn snimali film Ljetnikovac na
Zlatnom jeieru. "Na neki način", prisjeća se Jane Fonda, "Michael me
podsjećao na ranjenika, bio je iznimno ranjiva osoba."
Michael je s kasetofonom sjeo pokraj Katharine Hepburn, koja mu je
pričala anegdote iz svog života. "Svi su Michaelu snimili neku poruku",
rekla je Jane. "O tome kako da se nosi sa slavom i životom. On i
Katharine postali su dobri prijatelji. Smatrao ju je fascinantnom."
Tijekom boravka u New Englandu Michael se sprijateljio i s Henryjem
Fondom.
Doduše, najbliži je bio s Jane. Rekao mi je: "Odlazili bismo na jezero
u čamcu s veslima i samo razgovarali, razgovarali i razgovarali... o
bilo kojoj temi: o politici, filozofima, rasizmu, Vijetnamu, glumi, o
svemu i svačemu."
Jedanput su se provozali autom — Jane je upravljala — i razgovarali o
Michaelovim mogućim filmskim projektima. "Bože, Michaele, voljela bih
naći film koji bih ti producirala", rekla je zamišljeno. Najednom joj
je sinulo. "Znam što moraš snimiti", rekla je. "Petra Panai To je to!"
Michaelove su se oči napunile suzama. Htio je znati zašto je predložila
baš taj lik. Rekla mu je da ga doživljava baš kao Petra Pana, simbol
mladosti, veselja i slobode.
Michael je zaplakao. "Znaš li da slike Petra Pana prekrivaju sve zidove
moje sobe? U potpunosti se poistovjećujem s njim", rekao je brišući
oči, "izgubljenim dječakom iz Nigdjezemske."
Kad su u jednom razgovoru spomenuli Katherine, Michael se Jane povjerio
0 incidentu s Ginom Sprague. Bernice Littman, prijateljica Jane Fonde
iz Beverly Hillsa i njezina tadašnja pomoćnica, tvrdi: "Jane je
smatrala da je cijela situacija [između Katherine i Gine] bila tragična
i da je Michael bio previše krhak da bi se s njom nosio. Bilo joj je
žao Michaelove majke i pitala se koliko je toga Katherine morala
progutati da reagira na onakav način. Dugo se pokušavala povezati s
Michaelom i raditi na tome. Bila je zabrinuta. 'Osjećam se odgovornom
za njega', rekla mi je, 'kao jedno ljudsko biće prema drugom. Potrebna
mu je ljubav.' 'Moraš prestati tražiti snagu u drugima', rekla mu je
tijekom jednog razgovora. Bili su kod nje, u njezinoj knjižnici, a ja
sam bila u uredu ispred. 'Tvoja majka ima mane, Michaele, baš kao i svi
mi. Ali sad si odrastao', rekla mu je. 'Zašto ne pustiš majku da bude
ono što jest
1 ne nađeš vlastitu snagu?' Mislim da je Michael nije razumio. 'Hoćeš
li mi ti pomoći?' pitao ju je. 'Tako sam nesretan. Moj je život
grozan.' Zagrlili su se. 'Imaš prekrasan život, Michaele', rekla mu je.
'Ovo su samo teške godine, ali bit će bolje. Obećavam.'"
"Michael je ridao kao beba", rekla je Bernice. "I ja sam ridala.
Stajala sam
164
ispred knjižnice i samo plakala. Bilo je tako tužno. Bio je tako tužan.
Kao da je izvanzemaljac koji nas je došao posjetiti s drugog svijeta."
U međuvremenu, u stvarnom svijetu, direktor CBS Recordsa nazvao je
Michaela i pitao ga što da kažu medijima koji su se počeli raspitivati
o njegovoj majci.
"Kako to mislite?" pitao se Michael.
"Mislim na incident s Ginom Sprague."
"Tko je ona?" Michael je odrješito pitao.
"Žena koja se sukobila s tvojom majkom, Randvjem i Janet."
"To se nikada nije dogodilo", Michael je brzo odgovorio.
"Ali..."
"Žao mi je", zaključio je, "ali sad moram poći."
Spustio je slušalicu. Michael se povlačio dublje u svoj svijet mašte,
gdje se njegova majka ni u najluđem snu ne bi sukobila s očevom
prijateljicom. Postajao je sve distanciraniji i bilo je sve teže
doprijeti do njega. Sto kad se više nitko, pa ni netko poput Jane Fonda
neće moći povezati s njim? Postat će previše bolno da se s ikime toliko
zbliži.
165
Prva operacija nosa... i ostale slobode
Unatoč pokušajima osamostaljivanja od obitelji, Michael je 1981. još
osjećao da nema prevelik nadzor nad svojim životom. Dok je nastupao na
pozornici, mogao se preobraziti u osobu kakva je želio biti: seksi,
otvorenog, samopouzdanog momka koji je znao što radi i koji je publiku
imao u šaci. Ali izvan pozornice priča je bila drukčija. Kad bi se
pogledao u ogledalo, vidio bi osobu koja mu se nije odviše sviđala,
osobu koja još dopušta drugima da upravljaju njome, čije su talente svi
poštovali, ali čije mišljenje nije bilo važno. Neke od tih problema
počeo je rješavati s Johnom Brancom, ali što je mogao učiniti s
fizičkim izgledom čovjeka u ogledalu? Nikad se nije smatrao naočitim,
to je sigurno. Do 1981. imao je čitav niz zamjerki prema samom sebi, a
to je samo dodalo ulje na vatru njegove duboke nesigurnosti.
Michael je razmišljao o rinoplastici, to jest operaciji nosa kako bi
suzio svoj široki nos. Veličina nosa mučila ga je od trinaeste godine,
a braća su samo pogoršala stvari nadjenuvši mu nadimak Nosonja. Široki,
plosnati nosovi bili su fizičko obilježje koju su djeca Jackson
naslijedila od Josepha. Michael je godinama prijetio da će se
podvrgnuti operaciji, ali previše se plašio. Međutim, u proljeće 1979.
tijekom izvođenja komplicirane koreografije, na pozornici je pao i
slomio nos. Uplela se sudbina i više nije imao izbora. Odletio je
natrag u Los Angeles i podvrgnuo se prvoj operaciji nosa.
Gina Sprague prisjeća se: "Joseph je mislio da Michael nikad neće
operirati nos osim ako to zaista ne bude morao učiniti. Ovo mu je bila
prva operacija. Nitko nije mogao znati do čega će to u budućnosti
dovesti. Kad je skinuo
169
zavoje, Michael se oduševio."
Rezultat prvog kirurškog zahvata nos je koji krasi naslovnicu albuma
Off the Wall. Tek je malo manji od njegova prirodnog nosa. Zaista,
Michaelovo se lice s pomoću kirurgije preobrazilo, zbog čega je bio
uvjeren da je izgled jedina stvar na koju zaista može utjecati. Kad se
poslije počeo tužiti na probleme s disanjem i pjevanjem, uputili su ga
dr. Stevenu HoefHinu, koji je predložio drugu operaciju. Od tog je dana
Hoefflin bio zadužen za sve Michaelove operacije lica.
Druga kirurška operacija zabrinula je prijateljicu Jane Fondu. Odlučila
je o tome porazgovarati s Michaelom. Bila je dovoljno pronicljiva pa je
pretpostavila da pravi razlog operacijama nosa nije bila Michaelova
želja da više sliči Diani Ross, kao što su neki šuškali. Michael nije
htio sličiti ocu Josephu. Jane se razlikovala od njegovih drugih
prijatelja jer joj na umu nije bio samo šoubiznis. Obazriva i izravna,
jedina je s njim otvoreno razgovarala o operacijama. "Odmah prestani s
tim", poslije se prisjetila svojih riječi. "Dosta je. Obećaj mi da
nećeš otići predaleko. Zavoli svoj izgled i ono što predstavljaš."
"Pokušat ću", Michael je obećao.
"I ispravi se", rekla je, kao da mu je učiteljica. "Moraš izgledati kao
važna osoba koja razumije što radi i koja zna zašto je ovdje. Ako budeš
djelovao kao da si pun samopouzdanja, nećeš biti toliko sramežljiv."
Da, Jane .
Ali bilo je očito da Michael nema samopouzdanja. 1980. imao je novi
nos, ali još je bio strašno nesretan. "Usamljen sam čak i kod kuće",
rekao je. "Katkad sjedim u sobi i plačem. Teško je steći prijatelje, a
o nekim stvarima ne možeš razgovarati s roditeljima i obitelji. Katkad
noću hodam po susjedstvu, nadajući se da ću naći nekog za razgovor. Ali
na kraju se samo vratim kući." Kakva zapanjujuća pomisao — Michael
Jackson, svjetski poznata superzvijezda, hoda ulicama Encina tražeći
nekog za razgovor. Zamislite koliko je bio očajan i usamljen.
Situaciju je otežavala i činjenica da mu je lice još bilo prepuno akni.
Michael je pročitao da masna hrana koju jede pridonosi problemu.
Jermaine je također imao problema s aknama pa je zbog toga postao
vegetarijanac. I djelovalo je. Michael je odlučio učiniti isto.
Neočekivana posljedica novog načina prehrane bila je gubitak težine.
Nije bio debeo, ali još je bio 'debeljuškast' u struku i lice mu je
bilo punašno. Žudio je za tim da postane vitak i da ima 'tijelo
plesača', kako je on to nazivao. S vremenom mu je tijelo postalo
vretenasto, a bucmasti obrazi i akne nestali su. Mnogi misle da je
1980. Michael u obraze ugradio implantate, ali nove, jasno definirane
crte lice bile su posljedica odrastanja i postupnog mršavljenja
uzrokovanog vegetarijanstvom.
170
John Branca Michaelu je predložio da razmisli o kupnji vlastite
nekretnine, ako želi neovisnost. Zašto bi 22-godišnjak morao živjeti
kod kuće? Iako nije htio napustiti Katherine, Michael se oduševio
idejom da se odseli od Josepha. U veljači 1981. za 210.000 dolara kupio
je stan s tri spavaće sobe i tri kupaonice. Nekretninu u Encinu u
Aveniji Lindley broj 5420 platio je 175.000 dolara u gotovini. Ostatak
je platila Katherine. Zauzvrat joj je dao vlasnički udio i odvojeno
vlasništvo, što je značilo da ga nije morala dijeliti s Josephom. Bio
je to njegov način da joj podari malo slobode. Naravno da Michaelu
njezinih 35.000 dolara nije bilo potrebno, ali Katherine si je tim
novcem omogućila slobodu. "Ako ga više nećeš moći trpjeti", Michael je
rekao misleći na Josepha, "možeš se preseliti ovamo. Bit će sjajno.
Zamisli, mogli bismo živjeti zajedno! Bez njega."
Na kraju Michael ipak nije ostvario plan. Nije se mogao preseliti jer
Katherine nije htjela otići. "Još nije vrijeme da se odselim", rekao
je. "Da odem, umro bih od usamljenosti. Većina ljudi koji samostalno
žive svaku večer odlaze u disko. Svake večeri odlaze na zabave ili
pozivaju prijatelje k sebi. Ja to ne radim." (Za nekoliko godina,
tijekom obnove kuće u Encinu, Michael se s drugim članovima obitelji
privremeno preselio u stan. Nekretnina je tijekom godina ostala u
njegovu posjedu — upotrebljavala su je njegova braća koja su ondje
nalazila utočište tijekom bračnih svađa.)
U proljeće 1981. Jacksoni su dovršili planove za početak turneje po 39
američkih gradova kako bi promovirali novi album Triumph. Michael nije
htio ići. Zabrinjavale su ga opsežne pripreme i posao oko turneje.
Smatrao je da je turneja jednokratno iskustvo — za razliku od filma ili
videospota koji su bezvremenski i trajni. "Žalosno je što ne možeš
uhvatiti trenutak", rekao mi je na temu nastupa uživo. "Znaš li koliko
je sjajnih glumaca ili zabavljača zauvijek zaboravljeno? Nastupili su
jedanput i to je sve. Na filmu je sve zabilježeno, dostupan je svima i
traje vječno. U filmu Kapetan Hrabrost Spencer Tracy zauvijek će ostati
mlad, a ja iz njegove glume mogu učiti i crpiti nadahnuće.
U predstavi ili vodvilju toliko se toga izgubi. Znaš li koliko sam
mogao naučiti gledajući te silne izvođače? Kad nastupam, osjećam kao da
dajem mnogo, a zauzvrat ne dobijem ništa. Volim zabilježiti stvari,
sačuvati ih i podijeliti ih sa svijetom."
Ali Michael nije imao izbora. Obitelj je željela da pođe s njima jer su
od turneje trebali zaraditi milijune dolara. Na kraju je prevagnula
činjenica da je i diskografska kuća inzistirala na koncertima. Michael
se samo nadao da će ih, nakon toliko problema u obitelji, turneja na
neki način ujediniti. Bio
171
je frustriran i uzrujan, ali natjerao se da ih posluša. Ipak, tijekom
proba s obitelji na licu mu se primjećivala hladna neumoljivost. Činio
se distanciran, neangažiran i nezainteresiran.
Prije polaska na turneju Triumph Michael se podvrgnuo drugoj plastičnoj
operaciji, koju je predložio dr. Steven Hoefflin. "Obitelji nije ništa
rekao", prisjeća se Marcus Phillips. "Samo ju je obavio. Došao je kući
sav u modricama i zavojima pa ga je Katherine pitala: 'Michaele, što ti
se, za ime Božje, dogodilo?' Valjda je pomislila da ga je netko
pretukao. 'Opet si slomio nos?' pitala ga je. Rekao joj je da nije i da
mu je liječnik preporučio drugu operaciju. Zatim je otišao u svoju sobu
i u njoj proveo tjedan dana. S vremena na vrijeme silazio bi u kuhinju
i jeo povrće.
Pouzdano znam da je Michael bio oduševljen time što je nakon druge
operacije manje sličio ocu", rekao je Marcus Phillips. "To mu se jako
sviđalo. Ako već Josepha nije mogao izbrisati iz svog života, barem ga
je mogao izbrisati iz odraza u ogledalu. Već je spominjao i treću
operaciju nosa."
Premda Michael nikada ni s kim nije razgovarao o svojim operacijama,
one su bile njegov poziv u pomoć. Postao je opsjednut izgledom muškarca
u ogledalu. Bio je to početak opasnog obrasca ponašanja.
U lipnju 1981. Michael i Quincy Jones počeli su raditi na albumu s
glazbom i dijalozima iz filma E. T. Stevena Spielberga. Michael je
otpjevao jednu od pjesama iz filma, "Someone in the Dark", autora Alana
i Marilyn Bergman. Michael jebio toliko očaranpričomoE.T.-
judajeprijeslužbenogfotografiranja bio na iglama, žudeći da 'upozna'
animiranog izvanzemaljca. "Zgrabio me i zagrlio", Michael je opisao
susret s mehaničkim robotom. Na licu mu se vidjelo da je bio začuđen
poput djeteta. "Izgledao je tako stvarno da sam razgovarao s njim.
Prije odlaska sam ga poljubio. Sutradan mi je nedostajao."
Kasnije tog mjeseca Michael je s Dianom Ross ušao u studio kako bi za
nju producirao pjesmu "Muscles", koja je dobila ime prema Michaelovoj
zmiji ljubimcu. Bio je oduševljen jer je dobio priliku da producira
pjesmu za svog idola. Neki su tvrdili da se Michael podvrgnuo
plastičnim operacijama kako bi više sličio gđici Ross. Međutim, kako je
to rekao jedan od Michaelovih bliskih poznanika: "Da je Michael želio
izgledati kao Diana Ross, vjerujte mi, milijuni dolara omogućili bi mu
da joj bude potpuno nalik. To mu nikada nije bila namjera. Doduše, neću
reći da mu nije godilo što su ljudi tvrdili da joj sliči. 'Zaista
misliš da joj sličim?' pitao bi nakosivši glavu. 'Jer ako je tako,
zakon! To bi bilo nevjerojatno!'"
U to je vrijeme Diana već napustila Motown i snimala Silk Electric,
drugi album za RCA-u. Činilo se da će album biti katastrofalno loš pa
joj je trebala
172
neka natprosječno dobra pjesma. Zato je kontaktirala Michaela. "Vraćao
sam se iz Engleske, gdje sam radio na albumu Paula McCartneyja, kad mi
je na pamet pala ova pjesma", Michael se prisjeća. "Rekao sam: 'Hej,
ovo je savršeno za Dianu.' Nisam imao kasetofon ili nešto slično pa sam
patio neka tri sata. Čim sam stigao kući, u tren oka sam je snimio na
traku."
Diana je rekla da joj se tijekom zajedničkog rada u studiju činilo kao
da je se Michael boji. Nije se mogao natjerati da joj zapovijeda.
"Faca si", Diana mu je govorila s divljenjem u očima. "Ti si glavni u
ovoj pjesmi." Htjela je da tijekom snimanja Michael preuzme kontrolu,
ali to mu je bilo teško. "Na kraju je pjesma samu sebe producirala",
rekao je Dianin prijatelj. Lascivni stihovi pjesme "Muscles" veličaju
muške mišiće "koji te diraju po tijelu". "Nisam znala je li to bila
Michaelova ili moja fantazija", Diana je izjavila nakon objavljivanja
pjesme.
Kako god bilo, pjesma je Dianu Ross ubacila medu deset najboljih na
top-ljestvici.
Turneja Triumph počela je 9. srpnja 1981. u Memphisu u državi
Tennessee, a završila s rekordno rasprodana četiri koncerta zaredom u
dvorani Los Angeles Forum. Tijekom koncerata najveće oduševljenje
izazvale su pjesme s Michaelova samostalnog albuma Off the Wall.
Iluzionist Doug Henning pobrinuo se za specijalne efekte — nakon pjesme
"Don't Stop 'Til You Get Enough" Michael je nestao u oblaku dima. Ali
nestajao je on i iza pozornice, jer se rijetko družio s braćom ili
ostatkom pratnje. "Ovo je moja posljednja turneja", obećavao je svakom
tko bi ga pitao. "Ovo više nikada neću raditi. Nikada."
Braća Jackson su tijekom turneje shvatila koliko se Michael udaljio od
njih. I medijima je počeo spominjati mogućnost samostalne karijere.
"Mislim da će se to dogoditi u budućnosti", rekao je Paulu Greinu iz
Billboarda. "Mislim da će to publika zahtijevati. Sigurno će se
dogoditi."
Bilo je to posljednje što su njegova braća željela čuti. Nisu se
osjećali sigurnije ni kad se Michael počeo uplitati u poslovni dio
koncerata. Na primjer, jednog je dana imao probu s grupom, kad mu je
netko uručio primjerak ugovora za kamione koji su na turneji trebali
prevoziti opremu. Bacio je pogled na ugovor i rekao: "Čekajte, moram
nešto provjeriti s odvjetnikom."
"To će pričekati, Michaele", rekao je Jackie, nakostriješen od bijesa.
"Ovo je važna proba".
Michael je zanemario opasku starijeg brata, otišao s pozornice i
pronašao telefon. Nazvao je Johna Brancu. "Želio je da mu objasnim
odlomak u kojem
173
piše što se događa u slučaju ako se kamion pokvari, ako ima probušenu
gumu ili ako je cesta poplavljena", prisjeća se John. "Sve sam mu
objasnio. Postavio mi je nekoliko pitanja i rekao: 'Dobro, shvaćam.'
Zanimali su ga detalji, uvijek samo detalji, želio je znati sve o
svemu. Govorio je: 'Važno je da inam.'" Michael se vratio na pozornicu,
potpisao ugovor i bacio se na posao.
U ovom je periodu Michael napokon naučio voziti pa je mogao napustiti
roditeljsku kuću kad bi mu ondje postalo preteško. Pjevač Mickey Free
(bivši član grupe Shalamar) prisjetio se prvog sastanka s Michaelom u
jesen 1981. "U to sam vrijeme bio pod ugovorom s menadžerskom tvrtkom
Diane Ross. Odsjela je u hotelu Beverly Hills i pitala me bih li htio
doći u njezin bungalov i upoznati Michaela. Tko to ne bi htio?"
prisjeća se pjevač. "Večerao sam s Michaelom, Dianom i Geneom
[Simmonsom iz Kissa, tadašnjim Dianinim dečkom]. Bio sam izvan sebe jer
sam oduvijek htio upoznati Michaela. Bio je tako drag. Došlo je vrijeme
da pođem kući. Na večeru sam stigao u Dianinom autu pa je rekla:
'Dobro, pozvat ću vozača da dođe po tebe.' Michael je blago rekao: 'U
redu je, ja ću Mickeyja odvesti kući.'"
Diana i Gene su se iznenadili. "Sigurno, Michaele?" Diana ga je pitala.
"Siguran si da ćeš moći?"
"Da, Diana", Michael je samouvjereno odgovorio.
Mickey je ušao u Michaelov Rolls-Royce modela Silver Shadow. Ubrzano su
vozili prilazom ispred hotela Beverly Hills. "Oprezno", Diana je
povikala za njima. "Ne vozi prebrzo, Michaele."
Nakon petnaest minuta dovezli su se pred Mickeyjevu zgradu. Michael je
odvezao još nekoliko krugova oko odredišta i posramljeno priznao: "Znaš
što? Znam voziti, ali ne znam kako bočno parkirati. Možeš li to učiniti
umjesto mene?" Michael je zaustavio auto nasred ulice pa su zamijenili
mjesta.
"Vozio sam deset krugova oko ulice kako bih našao parkirno mjesto i
kako bi me ljudi vidjeli s Michaelom Jacksonom u njegovu fenomenalnom
autu", prisjeća se Mickey.
Razgovor preko posrednika
Do jeseni 1981., unatoč svim CBS-ovim pokušajima da zataji previranja u
obitelji Jackson, većina upućenih ljudi iz glazbene industrije znala je
što se
174
dogodilo između Katherine i Gine zbog javnih podnesaka o sudskom sporu.
Michael je jasno dao do znanja da se ne želi susretati s novinarima jer
se bojao da će ga ispitivati o toj temi. Unatoč Michaelovim željama,
nastavila se medijska promocija albuma Triumph.
Michael Jackson je sa svoje netom navršene 23 godine bio kontradiktorna
osoba. Kao što je to već nekoliko puta dokazao, bio je odlučan i
odrješit, ali istodobno ranjiv i zbunjen. Iako je karijeru počeo
preuzimati u vlastite ruke, još se nije odvažio prekinuti veze s
obitelji. "Umro bih da sam sam", rekao mi je u telefonskom intervjuu na
svoj rođendan. Nije mogao napustiti gnijezdo i iseliti se. "Nema
šanse", rekao je. "Nikad ne bih mogao otići odavde."
Umjesto da odraste, činilo se da Michael postaje djetinjast. Kupovao je
igračke, igrao dječje igre i prvi se put okružio djecom. Mladi
obožavatelji koji su se okupljali ispred ulaza na imanje kako bi bar
nakratko vidjeli Jacksone pri ulasku ili izlasku pozvani su da se
Michaelu pridruže u kući. Bilo je to čudno ponašanje. Jackie ga je
prozvao 'odraslim djetetom' i objasnio: "Muškarac je, ali još je
dijete. Divna kombinacija." Kad bi ga pitali hoće li imati vlastitu
djecu, Michael je odmahivao glavom. Rekao je da bi volio odgojiti
dijete, ali posvojeno dijete, "u dalekoj budućnosti." Rekao je da neće
biti roditelj. "Ne moram imati vlastito dijete", uznemireno je rekao.
"Nije nužno da to učinim."
Nastavio je: "Jedna od mojih omiljenih razbibriga je druženje s djecom
— razgovor s njima, igranje na travi. Oni su jedan od glavnih razloga
zašto se bavim ovime. Djeca znaju sve što odrasli pokušavaju saznati,
znaju tajne, ali ih im je teško izraziti. Ja to prepoznajem pa učim iz
toga. Djeca govore zapanjujuće stvari. Proživljavaju briljantnu,
genijalnu fazu. Ali kad uđu u određene godine..." Michael je zastao.
"Kad uđu u određene godine, nešto izgube."
3. listopada 1981. imao sam dogovoren intervju s ovim izuzetnim
'odraslim djetetom'. Susret je dogovorio glasnogovornik Epica.
Unaprijed su me upozorili da ne spominjem Ginu Sprague, ne postavljam
pitanja o 'incidentu' i ne zapitkujem o braku Michaelovih roditelja.
Sjedio sam za stolom i sastavljao pitanja, kad je zazvonio telefon. S
druge je strane bio Michael. Brzo je prešao na stvar. "Želim ovaj
intervju obaviti na određen način", rekao mi je.
"Naravno, Michaele. Kako god želiš."
"Pa", počeo je polako, "želio bih da mi Janet pomogne."
"Pomogne?"
"Da. Vidiš, Janet će prisustvovati intervjuu", rekao je. "Postavit ćeš
joj pitanje, a onda će ga ona postaviti meni. Onda ću ja odgovoriti
njoj, a zatim će odgovor prenijeti tebi. Kako ti to zvuči?"
"Zvuči mi čudno, Michaele. Mislim da te nisam razumio. Bi li mi opet
175
objasnio?"
Sve je ponovio i rekao da će jedino tako pristati na intervju. "Nadam
se da razumiješ", rekao je. "Bok."
"Čekaj", rekao sam. "Ne razumijem, Michaele. Dat ćeš mi intervju, ali
nećeš razgovarati sa mnom. Kakva je to ludost?"
"Možda ti se čini kao ludost", rekao je. "Ali radim stvari s razlogom.
Morat ćeš pokušati shvatiti. Ako si voljan učiniti ovo na moj način,
vidjet ćemo se sutra. U redu? Bok."
Pitao sam se mogu li voditi intervju na takav način. Ima li to smisla?
Naravno, morao sam pokušati. Kako sam mogao odbiti ponudu za najčudniji
intervju koji sam ikad vodio s Michaelom? Ili bilo s kim drugim.
Sutradan sam radi intervjua stigao na imanje u Encinu. "Drago mi je što
si došao", rekao je Michael dok smo se rukovali. Nosio je crnu majicu
kratkih rukava i traperice. Bio je bosonog. Primijetio sam da mu je nos
bio tanji i definiraniji nego što je bio kad smo se prošli put sreli
prije šest mjeseci, iza pozornice, na holivudskom koncertu Patti
Labelle. I njegov se visoki glas činio nježnijim nego kad sam ga prošli
put čuo.
Nakon što smo Michael i ja razmijenili nekoliko riječi u dnevnoj sobi,
ušla je petnaestogodišnja Janet, u crvenoj kožnatoj minici, crnim
čizmama i kariranom džemperu. Nije me pozdravila, nego je kao robot
sjela pokraj Michaela. Uopće nije odavala dojam da me primijetila.
Michael mi ju je predstavio kao da se nikada nismo upoznali. (Naravno,
poznavali smo se otprije.) Rukovali smo se, ali nije me ni pogledala.
Sjeo sam nasuprot njih.
"Znači, vodit ćeš intervju onako kako si obećao, zar ne?" pitao me.
Kad sam rekao da nisam ništa obećao, Michael je ustao. "Onda ništa od
intervjua", odrješito je rekao.
"Čekaj", rekao sam i pokazao mu da sjedne. "Pokušajmo. Počnimo s novim
albumom Triumph. Sto misliš o njemu?"
Michael me proboo tamnim očima i kimnuo prema sestri. Uputio sam joj
pitanje: "Janet, molim te, pitaj ga što misli o albumu."
Janet se okrenula prema Michaelu. "Zanima ga što misliš o albumu",
rekla
"Reci mu da sam jako zadovoljan", Michael je opušteno rekao. "Bilo je
nevjerojatno iskustvo opet raditi s braćom. Bilo je..." zastao je,
tražeći pravu riječ, "čarobno", zaključio je.
Janet je kimnula i okrenula se prema meni. "Rekao mi je da ti kažem da
je jako zadovoljan albumom", ponovila je. "I da mu je rad s braćom bio
nevjerojatno iskustvo."
Zastala je.
176
"Zaboravila si spomenuti da je bilo čarobno", Michael joj je rekao,
ozlojeđen što posao ne obavlja pošteno.
"O, da", Janet me pokajnički pogledala smeđim očima. "Rekao je da je
bilo čarobno."
"Čarobno?" pitao sam.
"Da. Čarobno."
Pokušao sam smisliti drugo pitanje koje bi mu Janet postavila. Prvi put
tog dana temeljito sam proučio Michaela. Odjednom sam shvatio da je
našminkan; obrve i trepavice bile su potamnjene maškarom, a kapci
prekriveni nježno ružičastim sjenilom. Rumenilom je naglasio jagodice
i... Je li ono bio ruž? Da, odlučio sam, nanio je grimizni ruž za usne.
Pomisao da je Michael Jackson nosio šminku u svakodnevnom životu (za
razliku od nastupa na sceni ili pred kamerama kad je nose gotovo svi
muškarci u šoubiznisu) nikoga nije čudila. Ali 1981. nikome ne bi palo
na pamet da će se Michael našminkati zbog intervjua u vlastitom domu.
Šminka je bila nanesena suptilno i pažljivo. Izgledao je egzotično.
'Intervju' je trajao još nekih 30 neugodnih minuta. Povremeno bi Janet
ubacila i neki svoj komentar. Č inilo mi se da to radi kako bi održala
razgovor na životu. "Michaele, sjećaš se kako se uzrujala ona djevojka
kad je čula da si promijenio spol?" pitala ga je. "Sjećaš li se što joj
se dogodilo? Uzrujala se i skočila kroz prozor. Mislim da je poginula",
rekla je Janet. "Sirotica."
Michael je tupo zurio.
Napokon sam se zasitio ovog čudnog razgovora i rekao da nećemo
nastaviti s intervjuom. "Ali zašto?" zanimalo je Michaela. "Čekaj.
Janet će ti ispričati što se dogodilo kad sam prošli mjesec posjetio
Katharine Hepburn", ponudio se. "To je dobra priča."
"Radije bih da mi to ti ispričaš, Michaele", pritiskao sam ga.
"Ali ja ne mogu..."
Nakratko je zavladala tišina.
"Onda zaboravi", rekao sam. "Zaboravimo sve ovo."
"No dobro", rekao je. Osmjehnuo se pomalo snuždeno i ustao. "Drago mi
je što sam te opet vidio", primijetio je, ne mareći za moju
frustraciju. "Moramo ovo jednom ponoviti." Zatim je izašao iz sobe.
Janet mi je dobacila pogled i izvrnula dlanove kao da želi reći: "Eto
vidiš što si sad učinio".
Stajao sam u dnevnoj sobi obitelji Jackson i pokušavao shvatiti što se
upravo dogodilo. Dok sam spremao kasetofon i bilješke u aktovku, ušla
je Katherine. Doimala se obeshrabreno. "Jesi li intervjuirao Michaela?"
pitala me. "Molim te, budi dobar prema njemu. U današnje su vrijeme
novinari tako zli." Zbunjeno je odmahivala glavom. "Ne znam što bih ti
rekla." Bacila se na stolac preko puta mene, praktički bez riječi od
umora. Prizor je bio
177
uznemirujući. Nekoć je uvijek zračila dostojanstvom i pribranošću.
"Zabrinuta sam za njega", napokon je izustila i pogledala me. Oči su
joj bile pune topline i brige. "Toliko je pritisaka, stvari su tako...
teške." Kad je shvatila da možda odaje previše, zaustavila se. "Bi li
sam izašao?" iznenada me pitala.
Dok sam izlazio kroz glavna vrata, nešto me stezalo u želucu. Sto se
događa u ovoj kući, pitao sam se. Dok sam hodao prilazom, bacio sam
pogled na kuću i vidio lice koje je zurilo kroz jedan od prozora na
katu. Bio je to Michael. Kad je shvatio da sam ga ugledao, brzo se
sagnuo.
Iduće sam jutro primio telefonski poziv od Josepha. Na putu do ulaznih
vrata imanja Jacksona, ugledao sam ga na prilazu. Stao sam i rekao mu
što se dogodilo. Na njegovu smeđem licu išibanom životnim vjetrovima
pojavio se širok osmijeh. Slegnuo je ramenima i rekao: "Sto ćeš, takav
je moj sin." Sad, na telefonu, svim se snagama pravdao. "Oprosti zbog
onoga, čovječe", rekao je. "Razmišljao sam i želio bih objasniti."
Prema Josephu, Michael je rekao diskografu da više ne želi izravno
komunicirati s predstavnicima medija zbog straha da će mu postaviti
pitanja "o onoj djevojci, znaš, onoj s kojom smo imali problema." Znao
sam da govori o Gini Sprague. "A još su se tu događale i druge stvari",
Joseph je nastavio. "Ali kad je rekao da ne želi davati intervjue,
izdavači [šefovi Epica] su ga prisilili da ih daje. I ja sam ga
prisilio. Rekao sam mu da mora razgovarati s tobom i drugim novinarima.
Tako to mora biti", Joseph je rekao. "Sto da kažem? Učinio je to na
svoj način. Zao mi je. Valjda je htio uspostaviti kontrolu nad svojim
životom, ha?"
"Valjda, g. Jackson", odgovorio sam. Razgovarali smo nekih petnaest
minuta. Zvučao je dobro, kao da mu se u životu ne događa ništa čudno.
"Svrati i napiši članak o LaToyi", rekao mi je. "I za nju imamo
planove. Samo čekaj da vidiš što ćemo učiniti. Cura će biti velika
zvijezda. Ogromna. Kažem ti, ogromna."
Kad sam spustio slušalicu, razmislio sam o Josephovu objašnjenju.
Michaelova je taktika možda bila smiješna, mislio sam, ali očajni ljudi
pribjegnu očajnim mjerama kako bi zauzeli stav... pogotovo kad ih nitko
ne želi poslušati. Nevoljko sam Michaelu odao priznanje zbog načina na
koji je dobio što je htio. Manipulirao je situacijom kako bi ismijao
dogovoreni intervju. Nikad nisam objavio što se dogodilo. Umjesto toga
otkazao sam članak. Michael je dobio što je htio.
178
Katherine govori Josephu da se gubi van
U ljeto 1982. Katherine Jackson dozlogrdilo je Josephovo bezobzirno
ponašanje. Sto god da se dogodilo s Ginom Sprague, bila je to vrlo
neugodna epizoda. Međutim, Joseph iz toga nije htio izvući pouku; ili
je njegov apetit za ženama bio neutaživ ili jednostavno nikako nije
mogao ispuniti prazninu u srcu. Iz današnje perspektive, čini se da je
možda prebacivao vlastitu bol na Katherine kako bi se identificirala s
njim. U obitelji se osjećao tako usamljenim i marginaliziranim. Koji
god bili njegovi skriveni motivi — možda ih ni on sam nije razumio —
Katherine je posumnjala da je opet vara.
Jednog dana, nakon brojnih 'spuštanja slušalice' — kad bi se ona javila
na telefon, s druge bi je strane dočekala tišina — Katherine je ušla u
kuhinju kako bi Josephu rekla da ide u kupnju. Na oproštaju ju je
poljubio u tjeme. Dok je hodala prilazom, opet je zazvonio telefon, baš
kao što je i sumnjala da će se dogoditi. Mirno je ušla u gostinjsku
kuću, duboko udahnula i podignula slušalicu. Slušala je kako Joseph
razgovara sa ženom s kojom je očigledno bio u ljubavnoj vezi. Zvučao je
milo i sretno. Katherine se poslije prisjetila da joj se stisnulo srce
u grudima. Bila je uznemirena i bez daha, kao da ju je netko udario u
trbuh.
Po završetku razgovora, Katherine su noge same odnijele uz prilaz, do
glavnog ulaza u kuću. Josepha je našla u dnevnoj sobi, s nogama na
kauču, potpuno bezbrižnog. Na trenutak se zapiljila u njega i nije
mogla vjerovati, kako je poslije izjavila, da joj je to opet učinio.
Glasno je pročistila grlo.
"O, bok, Kate. Mislio sam da si otišla", rekao je skočivši na noge.
"Zasigurno jesi", odgovorila je. "Čula sam razgovor između tebe i tvoje
male prijateljice", napomenula je, pljujući riječi. "Gade."
Onda mu je dala što ga je išlo. Udarala ga je šakama. Čupala za kosu.
Bacila je vazu na njega. Kad se sagnuo, opet ga je krenula udarati.
Ništa je nije moglo zaustaviti. "Ne želim te više, Josephe", vrištala
je. "Ne trebam te više. Gubi se iz ove kuće. Više mi ništa ne značiš."
Joseph je bio zabezeknut, barem na trenutak. "Dobro, dobro", rekao je
uzdignutih ruku da bi se obranio. "Nećeš mi ni pružiti priliku da
objasnim, ha? " pitao je. Glas mu je bio miran, pod nadzorom. Č inilo
se kao da pokušava izgledati bezbrižno. Katherine je poslije izjavila
da ju je živciralo što se ponašao kao da mu nije bilo dovoljno stalo
čak ni da se uzruja.
"Zar do tebe ništa ne može doprijeti?" pitala je ljutito.
"Naravno da može", tužno je odgovorio. "Ti si doprla do mene, Katie.
Kad sam se zaljubio u tebe."
"Gubi se van!"
179
Okrenuo se da izađe iz sobe. Uzdrmana Katherine sa stola je zgrabila
fotografiju u srebrnom okviru na kojoj su bili njih dvoje i bacila je
na pod svom snagom. Bila je toliko puna prijezira prema Josephu da nije
znala što drugo učiniti. Staklo se razbilo u bezbroj komadića i postalo
prava metafora njezina uništenog života.
Sutradan, 19. kolovoza 1982., Katherine je bez halabuke predala zahtjev
za rastavu braka. Njezin postupak nije bio odveć popraćen u medijima.
Bila je diskretna jer nije htjela ugroziti obiteljski imidž javnom i
eksplozivnom rastavom. U njezinoj je molbi za rastavu stajalo:
"Prije nekih godinu dana Joseph mi je rekao da baš nemamo previše
novca. Ispitivala sam ga o poslu, a on mi je rekao "da se ne uplićem u
to". Obaviještena sam i vjerujem da je u posljednjih godinu dana Joseph
potrošio čak 50.000 dolara na mladu ženu kojoj je kupio nekretninu od
naših zajedničkih sredstava. Ako ga ne spriječi sudska odredba, bojim
se da će nastaviti tratiti zajednička sredstva i ugroziti moja prava na
zajedničku imovinu."
Iako je Katherine tek naslućivala koliko zajedničke imovine imaju,
željela je spriječiti Josepha da je prebaci na nekog drugog ili da se
rasipa njome. Znala je da u zajedničku imovinu spadaju imanje u Encinu,
pokućstvo i posoblje i ostala osobna imovina, dio vlasništva u tvrtki
Joseph Jackson Productions i udjeli u nekoliko bankovnih računa.
Popisala je ostalu zajedničku imovinu: Mercedes-Benz iz 1979. (u
pravnim dokumentima nije navedena boja), plavo-sivi Mercedes-Benz iz
1971., bijeli Rolls-Royce iz 1971., smeđi Mercedes-Benz iz 1978., plavi
Rolls-Royce iz 1971., GMC-jev kamper iz 1974., Toyotin kamion iz 1981.,
bijela limuzina Cadillac iz 1980., Fordov kombi iz 1978., dva motorna
čamca s prikolicama i zajednički račun mirovinske štednje.
Postojala je samo jedna prepreka Katherineinoj deklaraciji
nezavisnosti. Jerome Howard, koji joj je 1988. postao poslovni
menadžer, prisjeća se: "Rekla mi je daje zatražila rastavu i očekivala
da će se Joseph iseliti. Međutim, on je to odbio. Sto je mogla
učiniti?"
"Ovo je i moja kuća", Joseph joj je prkosno rekao. "Ti si moja žena i
volim te i tako će i ostati."
Michael nije mogao biti neutralan i ne uplesti se. "Moraš ga izbaciti",
rekao je majci. "Ili pozovi policiju. Ili nabavi sudsku zabranu
prilaska. Ne može ostati ovdje s nama samo zato što on tako želi."
Katherine o ovome nije htjela raspravljati s Michaelom ili bilo kojim
drugim djetetom. Bio je to njezin križ, a ne njihov.
"Ovo me ubija", Rebbie se prisjeća Michaelovih riječi. "Nikad se neću
oženiti. Nikad nijednoj osobi neću ovako vjerovati. Ne bih mogao
podnijeti da opet moram prolaziti kroz ovo."
"Ali, Michaele, ovo je njihov život, a ne tvoj", rekla je
najmilosrdnijim
180
tonom. "Svoj ćeš život živjeti na drukčiji način. Vjeruj mi."
"Kako to znaš?" pitao ju je, očiju crvenih od plača. "Majka si nikad
ovakvo što ne bi svojevoljno priredila, zar ne?"
"Ne, sigurna sam da ne bi", rekla je Rebbie i zagrlila ga. "Sigurna sam
da ne bi."
Je li bilo po Michaelovom?
U kolovozu 1982. Michael je s Quincyjem Jonesom u studiju Westlake u
Los Angelesu počeo raditi na novom albumu. Nazvat će ga Thriller, a
budžet za produkciju iznosit će oko 750.000 dolara. Michael i Quincy
pažljivo su odabrali devet pjesama od njih čak 300. Snimanje je dobro
išlo; Michael je bio zadovoljan radom. Međutim, kad su preslušali
cijeli album — master, kako se zove posljednji miks — nije zvučao onako
dobro kao što si je to Michael zamislio. Zapravo, zvučao mu je grozno.
Bio je utučen. Kako se nikad nije libio napraviti 'scenu', Michael je
ridajući pobjegao iz studija.
Kako bi riješili problem, morali su ponovno miksati svaku pjesmu.
Glasnoće nekih orkestracija i glasova pojačavali su, a druge su
stišavali. Bio je to dugotrajan i zamoran posao. Ponovno su miksali
dvije pjesme na tjedan, ali na kraju se ispostavilo da je vrijedilo
truda. Quincy Jones, jedan od Michaelovih menadžera, Ron Weisner,
odvjetnik John Branca i Michael sjedili su u studiju Westlake i
preslušavali album. Sada je Michaelu album zvučao izvrsno. Bio je
optimističan, kimao uz ritam i široko se osmjehivao pri svakoj pjesmi
koju bi pustili.
"Mike, znaš, glazbeno je tržište trenutačno u lošem periodu", rekao mu
je Ron Weisner dok je iz zvučnika glasno odjekivala naslovna pjesma
"Thriller". Gotovo da je urlao kako bi ga čuli.
"Da, Mike", Quincy se složio. "Ne možeš očekivati da će ovaj album biti
jednako uspješan kao i Off the Wall."
"U današnje je vrijeme album uspješan ako se prodaju dva milijuna
primjeraka", Ron je nadodao.
"Da, tržište je zahtjevno. Nitko nema hitove", rekao je Quincy.
"Stišaj ovo", Michael je viknuo ton-majstoru. "Rekao sam, stišaj." Više
se nije smiješio. "Sto vam je, momci?" zanimalo ga je. "Kako mi to
možete reći? Nemate pravo. Nemate pojma što govorite."
"Ali, Michaele..." počeo je Quincy.
181
"Gle, ne obraćaj mi se", rekao je Michael odmičući se od Quincyja.
"Dosta mi te. Nemoj mi više nikada reći takvo što", ljutito je dodao.
"Kakav je to stav?"
John Branca sjedio je u kutu i promatrao prepirku. Na licu mu je titrao
ironičan osmijeh. Dovoljno se dugo družio s Michaelom pa je znao da će
situacija eskalirati.
"Zbogom", rekao je Michael i odjurio iz studija.
Do idućeg je dana Michael sam sebe pošteno ražestio. Nazvao je Johna
Brancu i rekao mu kako je srdit na Rona i Quincyja jer su rekli da će
se Thriller prodati u 'samo' dva milijuna primjeraka.
"Znam", John se prisjeća. "Ne slušaj ih, Mike. Ti si taj koji zna.
Nemaju pojma."
"Ali Quincy bi trebao znati", Michael je rekao.
"Pa, možda ovaj put ne zna", John mu je odgovorio. "Ti si glavni.
Nazovi Waltera [Yetnikoffa] i on će ti reći isto."
"Ne, ti ga nazovi", rekao je Michael. "I reci mu ovo. Reci mu da
otkazujem album, Johne. Gotovo je. Neću ga predati CBS-u."
"Ali, Mike..."
"Ne, Johne. Ako Quincy i Ron nemaju vjere u album, neka sve zaborave",
rekao je Michael. "Neću im dopustiti da izdaju album. Thriller će
zauvijek ostati na polici. Radije bih da ga nitko ne čuje nego da ne
dobije pozornost koju zaslužuje."
"Ali, Mike..."
"Nešto ću ti reći", odrezao ga je Michael. "U životu si ili pobjednik,
Branca, ili gubitnik." Prije nego što je John mogao odgovoriti, Michael
je prekinuo vezu.
Nakon deset minuta, John je nazvao Michaela i rekao mu da je prenio
poruku Walteru Yetnikoffu i da — nimalo iznenađujuće — Walter želi
razgovarati s njime. Želio je da ga Michael nazove. "Sto? Nema šanse",
rekao je Michael. "Reci mu da on mene nazove."
"Ali, Mike..."
"Reci mu da me narove." Michael je prekinuo vezu.
Većina CBS-ovih umjetnika bojala se Waltera Yetnikoffa, ali Michael
nije bio jedan od njih. Naposljetku, on se oči u oči suočavao s
Berryjem Gordyjem. Walter je nazvao, kako mu je bilo naloženo.
Prema Walterovu sjećanju, kad mu je Michael rekao što se dogodilo u
studiju, pokušao ga je smiriti. "Ma koji vrag oni znaju?" rekao je za
Quincyja i Rona. "Ti si superzvijezda, a ne oni. Isuse, Michaele.
Vjerujemo tebi. Ne Quincyju, s dužnim poštovanjem prema čovjeku. I
sigurno ne jednom od tvojih menadžera. Ti si superzvijezda."
182
"Misliš?" Michael ga je sramežljivo pitao.
"Apsolutno."
"Znači, slažeš se?"
"Naravno."
"U redu", Michael je odlučio. "Onda možete objaviti album."
Michael Jackson stvorio je melodramu oko dovršavanja Thrillera, u to
nije bilo nimalo sumnje. Bi li zaista otkazao izdavanje albuma zato što
je Quincy predvidio da će se prodati samo dva milijuna primjeraka?
Možda. Kako god bilo, vjerojatnije je da je Michael samo pokušavao
'navesti vodu na svoj mlin', kako bi to rekli u obitelji Jackson.
Njegovo rješenje problema ne bi se baš moglo nazvati 'umješnim' i
'strateškim'. Sve je to više sličilo na obiteljsku svađu—jedna se
strana razljuti, kako to obično biva u mnogočlanim obiteljima... onda
inzistira i inzistira dok ne bude po njezinu i dok ne dobije potvrdu da
je imala pravo. Ova će se taktika Michaelu u budućnosti mnogo puta
pokazati vrlo učinkovitom. Očito je da ne postoji karta za put do
uspjeha. Tek nekolicina zabavljača postanu zvijezde i ako to uspiju,
mora im se odati počast. Činilo se da je Michael našao djelotvoran
način.
Thriller je... senzacionalan
1. prosinca 1982. Thriller je predstavljen sezonskim kupcima. Čini se
ironično, imajući na umu trag koji je album ostavio na glazbenu
industriju, da su nakon CBS-ova izdanja prvog singla (u listopadu,
nešto više od mjesec dana prije izdavanja albuma) mnogi smatrali da će
Thriller podbaciti. Činilo se da uspješno uparivanje Michaela Jacksona
i Paula McCartnevja u pjesmi umjerenog tempa "The Girl is Mine" (koju
su pjevači zajedno napisali gledajući crtice) privlači više pozornosti
od same pjesme, koja je bila simpatična, ali bez prevelikog smisla.
Mnogi crnci i bijelci iz glazbene industrije smatrali su da su Michael
i Quincy otišli predaleko svjesno krojeći album za bijelu pop-publiku.
Ako je ovaj prvi singl nagovještavao što će se naći na Thrilleru,
činilo se da je Michael u velikoj nevolji. A onda je došla "Billie
Jean".
Mračna i oskudna prema produkcijskim standardima Quincyja Jonesa,
ritmika "Billie Jean" kao da je opisivala šunjanje grabežljive
životinje. Riječ je o uznemirujućoj pjesmi o djevojci koja Michaela
optužuje da joj je napravio dijete. Dok je pisao stihove, Michaelu su
sigurno pale na pamet Josephove
183
izvanbračne afere i kći Joh'Vonnie. Međutim, posve je drugo Michaelovo
iskustvo bilo katalizator za "Billie Jean".
1981. godine Michaelu je obožavateljica napisala pismo u kojem ga
obavještava da je otac njezina djeteta. Priložila je i svoje
fotografije — bila je mlada, privlačna crnkinja u kasnom pubertetu koju
Michael nikada nije sreo. Priložila je i fotografije djeteta. Michael
je često dobivao ovakva pisma pa ga je ignorirao kao i druge. Ali ova
je tinejdžerica bila upornija od drugih. Tvrdila je da voli Michaela i
da želi biti s njim. Pisala mu je da ne može prestati misliti na njega
i kako bi sretni bili da zajedno odgajaju dijete. Bilo je očigledno da
nije bila sva svoja.
Idućih je mjeseci Michael od djevojke dobio desetke pisama. U jednom je
tvrdila da beba i Michael imaju slične oči i pitala ga kako može
zanemariti vlastitu krv i meso. Nije trebalo dugo da ova situacija
Michaelu izazove noćne more. Usredotočio se na nju, pitao se gdje je,
kad će se pojaviti na ulaznim vratima i što bi u tom slučaju učinio.
Nekim članovima obitelji činilo se da je postao opsjednut njome baš kao
što je ona bila opsjednuta njime.
Jednog mu je dana poslala paket. Kad ga je otvorio, otkrio je da mu je
poslala svoju fotografiju s mature. Na fotografiji je bila nasmiješena,
izgledala je djevojački nevina. U kutiji je također bio i pištolj. U
poruci je stajala njezina molba Michaelu da počini samoubojstvo na
određeni dan, u određeno vrijeme. Napisala je da će i ona učiniti isto,
odmah nakon što ubije bebu. Odlučila je, stajalo je u poruci, ako njih
troje ne mogu biti zajedno u ovom životu, možda će biti u idućem.
Michael je bio užasnut. Uzeo je fotografiju, uramio je i postavio na
stolić u blagovaonici, na Katherineino zaprepaštenje. "Bože, što ako
dođe ovamo?" zabrinuto je pitao. "Sto ću učiniti? Moram zapamtiti ovo
lice. Za svaki slučaj. Nikada ne smijem zaboraviti ovo lice."
Nikad se nije pojavila pred Michaelovim vratima. Zapravo, poslije je
saznao da je sirota djevojka završila u psihijatrijskoj bolnici.
Nakon što je izašla "Billie Jean", Michael je rekao da je pjesmu
napisao misleći na opsjednutu obožavateljicu. Ironično, Quincy Jones
pjesmu nije htio uvrstiti na Thriller. Mislio je da pjesma nije
dovoljno upečatljiva da bi bila na albumu. Michael je toliko vjerovao u
pjesmu da su se Quincy i on žestoko prepirali oko njezine vrijednosti.
Kad je Michael smislio ime pjesme, pitao je LaToyu: "Misliš da će ljudi
pomisliti da pjevam o onoj tenisačici?" Govorio je o Billy Jean King.
LaToya ga je razuvjerila. Quincy Jones htio je promijeniti naziv pjesme
u "Not My Lover". Naravno, Michael je uložio veto.
Tijekom snimanja Thrillera, veza između Michaela i Quincyja ubrzano je
propadala, pogotovo kad Quincy Michaela nije htio potpisati kao
producenta pjesama "Billie Jean" i "Beat It". Michaelove demosnimke
obiju pjesama — prije nego što je Quincy poradio na njima — zvučale su
gotovo jednako
184
kao i finalna snimka. Michael je osjećao da bi bilo pošteno da mu se
pripišu koproducentske zasluge i dodatne tantijeme. Quincy se nije
složio, na Michaelovu veliku žalost.
Pomnija analiza Thrillera kao cjeline odaje ambiciozno stvoren rad koji
se širio u nekoliko smjerova. Konvencionalna, srednjestrujaška, nježna
pjesma "The Girl is Mine" stvara antitezu razularenoj "Beat It", još
jednoj visoko nabijenoj kompoziciji Jacksona u kojoj je Michael
proširio svoj netipični rhythm and blues stil koristeći se elementima
čvršćeg rock and roll zvuka. Neki glazbeni kritičari smatrali su da je
pjesma "Beat It" besraman pokušaj pridobivanja obožavatelja hard rocka;
na pjesmi se pojavljuje Eddie Van Halen, čiji je sastav Van Halen bio
istaknuta roc^-grupa s vatrenim gitarskim prijelazima. Iako je pjesma
bila više marketinški potez — u prošlosti Michael nikada nije pokazao
osobitu naklonost čistom rock and rollu — "Beat It" je naišla na
odobravanje obožavatelja rocka.
S druge strane, funky pjesma "Wanna Be Startin' Sometin'" zvuči kao
dalek rođak pjesama "Don't Stop Tili You Get Enough" i "Working Day and
Night" s albuma Off the Wall. Slične su jer ih je Michael sve pisao
tijekom istog perioda. U pjesmi "Startin' Somethin'" Michael se
obračunava s tračevima i neželjenom djecom uz rafalne bas-dionice i
uskomešani bubanj. Glavni je klimaks pjesme pjevana dionica koja zvuči
kao da je na svahiliju i pjesmi daje međunarodni prizvuk. Bilo je teško
slušati kako Michael pljuje ljutite stihove protiv mržnje i govori da
se osjeća poput biljke i ne zapitati se u kakvom je stanju svijesti
bio.
I druge su se pjesme isticale: mračna i introspektivna "Human Nature"
autora Stevea Porcarra i Johna Bettisa. Bila je to razgaljena pop-
balada koja samo zbog svoje muzikalnosti nije zvučala sladunjavo. Funky
pjesma "PYT" (skraćeno od "Pretty Young Thing") autora Jamesa Ingrama i
Quincyja Jonesa i provokativna balada "Lady in My Life" autora Roba
Tempertona pokušavale su Thriller odvesti u smjeru R&B-ja. "Lady in My
Life" zvučala je najsličnije nježnim, seksi, osjećajnim baladama kakve
je Michael izvodio u eri Motowna. Možda je zato snimanje glavnog vokala
bilo tako dugotrajno, sve dok se nije svidjelo Quincyju Jonesu.
Naslovna pjesma "Thriller" bila je slučaj za sebe. Pokazala je
Michaelovu fascinaciju nadnaravnim i sablasnim. "Thriller" je tipična
pjesma Roda Tempertona — melodiozna, s tečnom bas-dionicom i snažnim,
lako pamtljivim refrenom. Stihovi su bili uzbudljivi i intrigantni, a
pjesma je završavala veličanstvenim govornim dijelom
majstorahororaVincentaPricea. "Thriller" bi bila još uvjerljivija da je
bila naslovna pjesma konceptualnog albuma, ali Thriller to nije bio.
Bila je to samo gomila sjajnih pjesama. Čak i omot, fotografija
Michaela na kojoj nonšalantno pozira odjeven u nesvakidašnji
185
bijeli sako i hlače, nije odgovarao albumu. Ljudi koji negativno
komentiraju njegove neukusne plastične operacije fotografiju često
poprate komentarom: "Da se zadržao na ovome, sve bi bilo u redu!"
Thrillerom su Michael i Quincy uspješno stvorili sjajne, vjerodostojne
varijante popa, soula ifunka koje su se svidjele gotovo svima. Međutim,
nitko u glazbenoj industriji nije očekivao da će se publici album baš
toliko svidjeti. U jednom se trenutku Thriller prestao prodavati kao
luksuzan proizvod kao što su to bili časopisi, igračke ili ulaznice za
hit-film i počeo se prodavati kao proizvod nužan u svakom kućanstvu. U
periodu najvećeg otimanja oko albuma CBS je izvijestio da se tjedno
prodaje nevjerojatnih 500.000 primjeraka.
U medijskim istupima Quincy se ponašao kao da je oduvijek bio uvjeren u
uspjeh albuma. "Znao sam to nakon prvog slušanja u studiju, jer su mi
se naježile sve dlake na rukama", rekao je. "To je siguran znak i nikad
se nisam prevario. Na površinu je izbila sva genijalnost koja je 24
godine bujala u Michaelu. Bio sam ushićen, kao i svi ostali koji su
radili na projektu. Energija je bila zarazna — jedne smo noći toliko
pojačali zvuk i preopteretili zvučnike u studiju da su se zapalili. To
sam vidio prvi put u četrdeset godina bavljenja glazbom." Ma o kakvim
je to zapaljenim zvučnicima Quincy govorio? Zbilja je znao kako
zainteresirati slušatelje. Istina, predvidio je da će se album prodati
u dva milijuna primjeraka, što je značilo umjeren uspjeh, ali to je
Michaela samo potištilo.
"Sto sam ti rekao?" Michael je likovao pred Johnom Brancom kad je
postalo jasno da će Thriller postići astronomski uspjeh. "Znao sam.
Jednostavno sam znao". John nije mogao drugo doli nasmiješiti se.
Do kraja 1983. Thriller se prodao u nevjerojatnih trinaest milijuna
primjeraka u SAD-u i gotovo dvadeset dva milijuna u cijelom svijetu. U
to je vrijeme najprodavaniji album bio album s glazbom iz filma
Groznica subotnje večeri, koji se od 1977. prodao u 25 milijuna
primjeraka. Michael će ubrzo srušiti taj rekord i doživjeti prvi
prijelomni trenutak. Do tada se nijedan samostalni album nije prodao u
više od dvanaest milijuna primjeraka.
Osim osobnih postignuća, Michael je oživio umiruću glazbenu industriju.
Kad su se ljudi slijevali u dućane da bi kupili Thriller, kupovali su i
druge albume. Rezultat je bila najbolja prodaja albuma od 1978. Gil
Friesen, tadašnji predsjednik A&M Recordsa rekao je da je "uspjeh
Thrillera zadužio cijelu diskografsku industriju." Michaelov uspjeh
obnovio je općenito zanimanje za crnačku glazbu.
Na kraju se Thriller prodao u više od 50 milijuna primjeraka u cijelom
svijetu. Proveo je nevjerojatnih 37 tjedana na prvom mjestu
Billboardove top-ljestvice. U Ujedinjenom Kraljevstvu na top-
ljestvicama zadržao se čak
186
iznenađujućih 168 tjedana! {Thriller-je bio prvi album koji se
istodobno našao na prvom mjestu američke i britanske top-ljestvice.)
Prije Thrillern ni s jednog albuma nije proizašlo čak sedam singlova
koji su ušli među najboljih deset: "Billie Jean", "Beat It", "The Girl
is Mine", "Human Nature", "Wanna Be Startin' Somethin'", "PYT" i
"Thriller". Svi su singlovi u cijelom svijetu postigli vrtoglave
naklade.
CBS je zaradio barem 60 milijuna dolara samo od Thrillern. I Michael je
dobro prošao. John Branca tvrdi da je Michael dobivao "najviše
tantijeme u cijeloj diskografskoj industriji." Visina tantijema rasla
je s prodajom, ali govorimo o 42 posto od veleprodajne cijene svakog
prodanog primjerka, ili 2,10 dolara od svakog albuma prodanog u SAD-u.
To je iznosilo oko 32 milijuna dolara samo od prodaje na američkom
tržištu. Zaradio je oko petnaest milijuna dolara od međunarodne
prodaje. Naravno, ove brojke ne uključuju autorske tantijeme za četiri
pjesme koje je skladao za album.
Michael Jackson s 25 godina bio je vrlo imućan mladić. Dobrano je
napredovao od tantijema od 0,2 posto, koliko mu je nekoć nudio Motown.
Sto se više Thriller slušao, bolje je zvučao. Vjerojatno je
najslušaniji album svih vremena, uzevši u obzir prodane primjerke
albuma i radijska emitiranja. Michael i Quincy postigli su svoj cilj.
Crni ili bijeli, intelektualci ili obožavatelji heavy metala,
tinejdžeri ili roditelji smatrali su Thriller savršenim albumom. Svaka
je pjesma bila primjerom glazbene pop-produkcije, svaki aranžman i nota
na savršenom mjestu. Ovo je postignuće od Michaela učinilo i više od
junaka; glazbena ga je industrija pogurala na višu razinu, gotovo na
razinu sveca. U današnjim glazbenim krugovima čak se i oni izvođači s
najmanje darovitosti, ali s najviše prodanih primjeraka albuma smatraju
'vizionarima'. Međutim, fenomenalna prodaja albuma uz Michael ovu
frapantnu darovitost postala je primjerom izvanrednosti koji će Michael
ostatak karijere potajno pokušavati nadmašiti.
3>
Hayvenhurst
Joseph Jackson među svojim prijateljima i suradnicima poznat je kao
čovjek koji se osim vođenja karijera svoje djece previše širio na druga
polja i ulagao u nesigurne poslove. Naravno, neka su ulaganja bila
unosna. Na primjer, tvrtkom za prodaju i iznajmljivanje limuzina uspio
je nešto zaraditi. Ali češće bi se dogodilo da Joseph višestruko izgubi
uloženo. Pokrenuo je vlastitu
187
diskografsku kuću, što ga je stajalo pravo malo bogatstvo. Također je
uložio mnogo novca u produkciju i menadžerstvo pjevačkih grupa, možda
kako bi dokazao da i od drugih može stvoriti zvijezde kao što je to
učinio sa svojim sinovima. Međutim, nijedan od njegovih izvođača nije
postigao veći uspjeh. Tko bi mogao zaboraviti 'Joe-Colu', njegov
gazirani sok koji je također propao na tržištu? Ipak, mora mu se odati
počast za upornost. Nikad se nije I libio riskirati, uložiti u zamisao
koju je smatrao dobrom i ostvariti je. Na
kraju krajeva, ovakvo je razmišljanje Jackson 5 dovelo do Los Angelesa
i Motowna, zar ne?
'¦- Početkom 1981. Joseph se našao u ozbiljnim financijskim problemima,
toliko ozbiljnima da je namjeravao prodati imanje u Encinu. Na čast mu
ide činjenica da se nikad nije pokušao okoristiti honorarima svoje
djece kako bi riješio vlastite financijske probleme. "Rekao bih da smo
jedni od rijetkih sretnika koji su iz djetinjstva provedenog u
šoubiznisu izvukli znatnu korist — novac, nekretnine i druge
investicije", govorio je Michael. "Sve je to bilo očevo djelo. Do dana
današnjeg zahvalan sam mu što si nije pokušao prisvojiti
^ sav naš novac, kako su to činili roditelji mnogih dječjih zvijezda.
Zamislite,
krali su od svoje djece. Moj otac takvo što nikad nije učinio."
Joseph je možda bio mnogo toga, ali nije bio kradljivac. Brinuo se o
investicijama svoje djece i ako bi izgubili novac — a mnogo ih je
izgubilo, osim Michaela i Janet — mogli bismo ih opravdati činjenicom
da su naslijedili Josephovu sklonost lošim ulaganjima. Nije to bilo
zato što nisu dobili novac koji im je netko dugovao.
Joseph je za imanje u Encinu našao savršenog kupca — svog sina
Michaela.
Moramo se zapitati je li Joseph razmislio o posljedicama prije nego što
je Michaelu iznio ponudu. Nakon što od vlasnika postane samo stanar,
njegov će se odnos s Michaelom sigurno promijeniti. Osim u neobičnim
uvjetima, u većini slučajeva glava kuće svojoj obitelji osigurava krov
nad glavom; kad djeca odrastu, odsele se u vlastite domove. Mijenjanje
tih odnosa može pridonijeti nefunkcionalnosti obitelji. Joseph se
oduvijek čvrsto pridržavao teorije da bi otac trebao kontrolirati djecu
— bez obzira na to koliko godina imali, što željeli ili u čemu bili
vješti. S obzirom na to da je tako odlučno želio držati uzde, začuđuje
da nije pomislio koliko će se ugroženo osjećati živeći u sinovoj kući —
pogotovo zato što je nekoć bila njegova. Naravno, Joseph je znao da će
imati posla s Michaelom i znao je koliko je ovaj obazriv prema
Katherine, ako već nije prema njemu. Znao je da ih Michael ne bi
izbacio iz kuće. Na kraju je Michael platio oko 500.000 dolara za udio
u imanju. Katherine i Joseph bili su vlasnici druge polovine. Poslije
je Joseph prodao svoju četvrtinu Michaelu i ostavio Katherine njezinih
25 posto. Također se
188
moramo zapitati je li razmislio da bi ga idući put Katherine zaista
mogla istjerati iz kuće, s obzirom na to da su ona i Michael bili
vlasnici.
Kad je postao djelomičan vlasnik, Michael je odlučio u potpunosti
srušiti i ponovno sagraditi kuću. Adresa je ostala ista, ali novo
zdanje — Michaelovo zdanje koje se gradilo dvije godine — bilo je poput
palače. Bila je to slatka, poetska pravda jer je Michael srušio kuću iz
koje je nosio tolike ružne uspomene i na njezinu pepelu sagradio novu
kuću punu novih mogućnosti. Tijekom turneje po Engleskoj prije nekoliko
godina zadivile su ga velike ladanjske kuće u tudorskom stilu. Kad je
završeno, cijelo je imanje bilo posebno. I još je tako.
Prilaz obložen ciglama otvarao je put do ukrašene bijele fontane na tri
kata koja je stajala ispred kuće u tudorskom stilu. Na svim prozorima
kuće bilo je muransko staklo s koso rezanim okvirima. Preko puta kuće
nalazila se garaža za četiri auta, također u tudorskom stilu. Ondje je
stajao Rolls-Royce koji je Michaelu pomogla odabrati Tatum O'Neal.
(Michael je nevoljko vozio; radije se vozio sat vremena dulje
obilaznicom nego da izađe na losanđelesku autocestu. "Ne znam se
uključiti na autocestu", bunio se, "i ne znam izaći s nje.
Iznad garažnih vrata stajao je velik znak s natpisom 'dobro došli'.
Posred zgrade garaže bio je ugrađen velik sat s rimskim brojevima. Na
prvom katu zgrade garaže posjetitelj bi se našao u galeriji koja se
sastojala od tri prostorije. Zidovi, pa čak i stropovi bili su
prekriveni stotinama fotografija obitelji Jackson.
Vani, na jezercima iza kuće bili su dražesni crni i bijeli labudovi.
Nekoliko paunova, dvije ljame, dva jelena, žirafa i ovan također su
bili ondje. Životinje bi noću bile u stajama, a tijekom dana slobodno
bi šetale imanjem. Michael mi je rekao da je Muscles, udav od dva i pol
metra, "treniran da jede novinare." Jednom prilikom, kad je Katherine
pospremala dnevnu sobu, ispod jastuka na kauču našla je Musclesa.
Vrisnula je tako glasno da su je mogli čuti u cijelom Encinu.
Pokraj garaže Michael je sagradio minijaturnu repliku glavne ulice u
Disneylandu, na kojoj je čak bio i dućan sa slatkišima. Ondje je bila i
replika robotiziranog Abrahama Lincolna koji je govorio baš kao i
Lincoln iz Disneylanda. Svaki put kad bi Michael otišao u Disneyland,
svoje "omiljeno mjesto na svijetu", svojom bi slavnom pojavom
prouzročio kaos. Zato je više volio da ga zaposlenici Disneylanda
provode kroz stražnja vrata i tunele do atrakcija u zabavnom parku. U
Encinu je sagradio vlastiti Disneyjev svijet, a njegova će nasljednika,
golem zabavni park, jednog dana sagraditi u Neverlandu. I ostali su
likovi iz bajke živjeli u tom privatnom zabavnom parku. "Baš su poput
pravih ljudi", Michael mi je objašnjavao dok sam ih
189
podozrivo promatrao. "Ali ne hvataju te i ne mole usluge. Uz njih se
osjećam ugodno. Oni su moji prijatelji."
Vijugavi cigleni putovi ukrašeni egzotičnim cvijećem i uredno
podrezanim grmljem vodili su do osamljenih dijelova velikog imanja gdje
je Michael često odlazio sam razmišljati. Bazen je bio golem i
primamljiv. Na potpornim zidovima bile su četiri izrezbarene fontane u
obliku bradatih Neptunovih glava iz kojih je istjecala voda. Slap se
prelijevao ispred složenog, šarenog keramičkog mozaika s likovima dvije
patuljaste papige. Voda je kaskadno padala u glavni bazen, a onda tekla
u pjenušav jacuni.
U prizemlju kuće bilo je kino s 32 sjedala od baršuna i projektorima od
16 i 35 milimetara. Zidovi i zavjese ispred platna bili su boje
petroleja. Michael je u kinu provodio brojne sate; filmovi Freda
Astairea i Three Stooges* uvijek su bili spremni za prikazivanje. "Sve
sam ovo ugradio da nikad ne bih morao izaći", primijetio je govoreći o
vanjskom svijetu.
Postojala je i soba s trofejima, obložena drvom, u kojoj su u
mahagonijskim ormarima bili izloženi Michaelovi trofeji. Zlatni i
platinasti albumi Jacksona krasili su zidove. Obitelj se šalila, ako
LaToya ikada dobije zlatni album, neće ga imati gdje objesiti. (Za sada
se ne moraju brinuti zbog toga.)
Medu naslovnicama časopisa i ostalim suvenirima nalazila se i
trodimenzionalna minijatura Snjeguljice i sedam patuljaka visoka 182
centimetra. "Jednog sam dana primio Mikeov poziv", prisjeća se Steve
Howell kojeg je Michael zaposlio da snima videodnevnik obitelji
Jackson. "Svrati k meni s videoopremom, nikad nećeš pogoditi tko dolazi
u posjet." "Tko?" pitao sam. "Snjeguljica i sedam patuljaka!" Unajmio
je Disneyjeve kostimirane glumce. Rekao sam: "Može, kul." Ništa nije
neobično kad radiš za Michaela.
Na Steveovoj snimci od tog dana prikazan je zaigran 26-godišnji Michael
koji se u sobi s trofejima igra s patuljcima dok mu Snjeguljica pjeva.
Prema izrazu na njegovu licu netko bi mogao pomisliti da mu je to bio
jedan od najsretnijih dana u životu.
Kružno stubište od bijelog mramora sa zelenim tepihom vodilo je do
odaja na katu: dvorane za vježbanje i četiri apartmana, svaki sa svojom
kupaonicom. Michaelova je soba bila velika i zakrčena stvarima. "Trebam
mjesta za ples i za knjige", rekao je. Nije imao krevet i spavao je na
podu pokraj kamina. Mjesto je bilo prekriveno plišanim zelenim sagom.
Neki su zidovi bili presvučeni tkaninom, na drugima su visjele slike
Petra Pana. Na prozorima su bile drvene žaluzine koje su većinu vremena
bile zatvorene. U sobi je uvijek bio nered. Nije bila prljava, ali
uvijek je bila neuredna. Posvuda
* Three Stooges — (Tri lakrdijaša) - američki vodviljski i komedijaški
trio posebno popularan u SAD-u tridesetih godina 20. stoljeća.
190
su bile knjige, albumi i visoke gomile videokaseta i ploča. U kutovima
su bila pisma obožavatelja.
U sobi je također bilo i pet ženskih lutaka različitih rasa —
bjelkinja, Azijka, Indijka i dvije crnkinje. Bile su posjednute i
bezizražajnim su očima gledale posjetitelje. Lijepo odjevene i u
stvarnim veličinama, izgledale su kao supermodeli u skupocjenoj odjeći.
Michael je rekao da je lutkama prvotno namjeravao osigurati odvojenu
sobu, ali predomislio se i odlučio plastične prijateljice ostaviti
sebi. Katherine je sigurno pao kamen sa srca.
"Želio bih ih oživiti", Michael je objasnio. "Zamišljam kako
razgovaramo. Znaš što to znači? Sve ću ti objasniti. Mislim da se
okružujem prijateljicama koje nikada nisam imao. Imam samo dvije
prijateljice. Nedavno sam ih stekao. Kad si zabavljač, ne znaš tko ti
je prijatelj. Okružen sam ljudima za koje želim da mi budu prijatelji.
S lutkama sam prijatelj, s njima mogu razgovarati."
Dr. Paul Gabriel, profesor kliničke psihijatrije iz bolničkog centra
njujorškog sveučilišta NYU, ima teoriju o Michaelovoj naklonosti prema
lutkama koja se mogla primijetiti i u dokumentarcu Martina Bashira iz
2003. "To je posebna ekscentričnost u kategoriji narcisoidnosti. Volimo
misliti da smo prekrasni. Stvaramo slike o sebi. Djeca su vrlo
narcisoidna. U svojim lutkama vide sebe, kao što je to slučaj s
Michaelom Jacksonom. Nakon pete, šeste godine života djeca polako
odustaju od lutaka, ali čini se da on to nikada nije učinio."
Poslije će u kutu sobe stajati kolijevka u kojoj će spavati Michaelova
čimpanza Bubbles, koji je i sam postao slavan.
Michaelova je kupaonica bila zadivljujuća, ukrašena crnim mramorom i
zlatom. Mjedene slavine na umivaonicima bile su u obliku labuda.
Vijugavo stubište vodilo je iz spavaće sobe do privatnog balkona gdje
je bio Michaelov jacu^n.
Niz hodnik nalazila se LaTovina spavaća soba. "Tako je bučan", jednom
se požalila. "Kad stvara, iz njegove se sobe čuje glazba. Ili se s TV-a
čuju Three Stooges koje gleda i smije se cijelu noć. Svjetlo je uvijek
upaljeno; Michael uvijek čita. Ne možeš mu ući u sobu od knjiga i
drugih tričarija. Žao mi je spremačice." Kako je oduvijek bio šaljivac,
Michael je obožavao skrivati bube i pauke ispod LaToyinih plahta.
Vrištala bi kad bi ih našla. LaToya je također rekla da je Michael bez
zadrške upadao drugima u sobe, otvarao ladice i kopao po njima. Cesto
bi ljutio članove obitelji njuškajući po njihovim osobnim stvarima, a
kad bi netko to učinio njemu, jako bi se uzrujao.
Havvenhurst — neslužbeno ime imanja prema ulici u Encinu u kojoj se
nalazilo — bio je Michaelu Jacksonu savršeno utočište. Bio je daleko od
skromnog doma u kojem je proveo rano djetinjstvo, ali i od
tradicionalnog doma koji je ondje prije stajao. S krova kuće Michael je
gledao zalazak sunca i
191
sjaj treptavih, bijelih svjetala koja su krasila sva stabla na imanju i
okruživala kuću.
Michaelov ponovni susret s Berryjem
12. ožujka 1983. istekao je menadžerski ugovor koji su Michael Jackson
i njegova braća potpisali s ocem Josephom Jacksonom, Ronom Weisnerom i
Freddyjem DeMannom. Očekivalo se da će nakon ponovnih pregovora Michael
obnoviti ugovor. Međutim, onbaš i nijebio zainteresiran. "Pričekajmo i
vidjet ćemo što će se dogoditi", ponavljao je kad bi netko načeo tu
temu. 24-godišnji Michael samostalnim je albumom Thriller postigao
velik uspjeh, što mu je donijelo veću sigurnost u vlastite odluke.
Nedavno je na tiskovnoj konferenciji održanoj u uredima CBS-a na
zapadnoj obali Thriller ovjenčan dvostrukim platinastim priznanjem, što
je Michaelu dalo do znanja koliko je moćan u glazbenoj industriji. Više
nije osjećao potrebu da slijedi braću koja su htjela obnoviti suradnju
s Josephom. Od tada su Ron Weisner, Freddy i Joseph radili s Michaelom
bez ugovora, dok ne donese odluku.
Ako je Joseph htio i dalje biti Michaelov menadžer, u prilog mu nije
išlo maltretiranje Katherine. Michael je proteklih godina bio svjedokom
čestih obiteljskih brodoloma pa mu je bilo nemoguće odvojiti poimanje
Josepha kao osobe odgovorne za obiteljske nedaće i Josepha menadžera.
Počeo je razmišljati o opcijama. "Zašto bi Joseph uopće morao biti
uključen?" pitao se. "Zato što mi je otac? To nije dovoljno dobar
razlog."
Michaela je mučilo i pismo koje je Joseph 1980. napisao Ronu i
Freddyju. U njemu je napao menadžere jer se previše posvećuju
Michaelovoj karijeri, a premalo karijerama ostale braće. Sigurno nije
očekivao da će pismo dospjeti u Michaelove ruke. Da su pitali Josepha,
Michael ne bi ostvario uspješnu samostalnu karijeru. Naravno, Michaelov
uspješni Thriller koristio je svoj braći, pogotovo po pitanju poslovnih
mogućnosti — i tako bi ostalo dok je god Michael dio grupe. No to se
već počelo dovoditi u pitanje nakon njegova posljednjeg televizijskog
nastupa.
U ožujku, istog mjeseca kad je Michael došao na prva mjesta top-
ljestvica hitom "Billie Jean", Suzanne dePasse privodila je kraju
pripremu specijalne emisije na mreži NBC pod nazivom Motown 25: Jučer,
danas i {auvijek kojom bi proslavili 25-godišnjicu Motowna. Suzanne je
u to vrijeme bila predsjednica Motown Productionsa i desna ruka Berryja
Gordyja. Očekivala je da će se
192
u emisiji pojaviti sve bivše Motownove zvijezde, čak i one koje su uz
teške riječi napustile Motown, odati počast 54-godišnjem Berryju i
priznati njegov utjecaj na svoj život i karijeru.
U dogovorima s izvođačima Suzanne je nailazila na mnoge probleme. Na
primjer, željela je ujediniti Dianu Ross i ostatak Supremesa, trinaest
godina nakon raspuštanja grupe. Ali Diana, koja je sad imala ugovor s
RCA-om i nije vidjela Berryja otkako je napustila Motown, nije bila
sigurna što misli o njemu pa je odbila suradnju. Njezina je odluka
dovela u pitanje nastup Supremesa. Umjesto njega dogovoreno je ponovno
okupljanje Michaela Jacksona i Jackson 5, uključujući i Jermainea, koji
s grupom nije nastupio od 1975. Braća su se složila da bi nastup
povodom 25. godišnjice Motowna bio sjajna ideja, ali Michael se s time
nije slagao.
Michael se nastupu protivio prvenstveno zato što nije htio nastupiti na
TV-u. Uživao je u snimanju videospotova jer je u tom formatu imao
potpuni nadzor nad finalnim proizvodom. Svaki se dio izvedbe mogao
usavršiti uz ponovna snimanja ili pažljivom montažom. Nastup uživo pred
studijskom publikom koji će se poslije emitirati na televiziji bio je
riskantan prijedlog. Ne bi imao dovoljan nadzor, a smatrao je da bi
nastup uživo trebao biti jednako kvalitetan kao i videospot. Bez obzira
na to kakav nastup bio, smatrao je da ne bi mogao biti jednako...
čaroban.
Za razliku od ostatka obitelji, Michael nije bio toliko zainteresiran
za nastup vs braćom, iako je bila riječ o nastupu u specijalnoj
emisiji, pred milijunskim gledateljstvom, u najgledanijem televizijskom
terminu. Godinama je ovisio o Jacksonima i njihovoj ljubavi, podršci,
pa čak i profesionalnom statusu. Međutim, u posljednje vrijeme počeo se
odvajati — prvo se udaljio emocionalno pa onda i profesionalno, a
njegovi su samostalni projekti bili uspješniji od grupnih. Nikad nije
službeno najavio da napušta grupu, ali više nije htio da se na njega
gleda tek kao na jednog od braće Jackson.
Osim toga, Michael je imao podvojene osjećaje prema Berryju. Nije
zaboravio njihov sastanak iz 1975. Berry mu je obećao da neće ni na
koji način nauditi obitelji. Međutim, činilo se da ohrabruje Michaelova
najdražeg brata Jermainea da napusti grupu. Situacija je zapravo bila
kompliciranija, ali Michael ju je pamtio samo iz te perspektive.
Također je osjećao da Motown igra "opasno", kako je on to govorio, i
sprečava braću da u CBS-u rabe ime 'Jackson 5'. Na neki je način
Michael imao nedovršena posla s Berryjem i poput Diane Ross nije bio
siguran hoće li nastupiti u emisiji koja bi slavila Berryja.
Nikoga nije začudilo što se Josephu svidjela ideja o ponovnom
okupljanju grupe. Naravno da nije mario za odavanje počasti Berryju,
već je u nastupu vidio priliku da obiteljsku pjevačku grupu predstavi
onako kako je oduvijek
193
htio — kao ujedinjenu frontu braće koji su jedni drugima odani do
kraja. Razmatrao je mogućnost da ponovno okupljanje grupe pretoči u
veliku, unosnu turneju. Michaela bi ta ideja zgrozila, ali Joseph je o
njoj ozbiljno razmišljao. "Učinit će ono što mu kažem", samouvjereno je
rekao. Kao i inače, podcijenio je sina. Zanemarujući Josephove želje,
Michael je o ideji razgovarao s menadžerima Ronom Weisnerom i Freddyjem
DeMannom i s odvjetnikom Johnom Brancom. Odlučio je da neće nastupiti u
emisiji.
Berry je bio poprilično ravnodušan prema ustezanjima nekih bivših
Motown-ovih zvijezda da mu odaju počast. Čak je i Marvin Gaye, njegov
bivši šogor, rekao da neće nastupiti. "Bez obzira na sve, bit će to
izvrsna emisija", rekao je Berry. "Misliš?" suprotstavila mu se Suzanne
dePasse. "Kakvu ćemo emisiju imati bez Diane Ross i Michaela Jacksona?
Nastupit će DeBarge i High Inergy. [Dvije Motownove manje popularne
grupe.] Moramo razgovarati s ovim ljudima."
Berry je nazvao Dianu. Nakon rasprave odlučila je nastupiti u emisiji.
I Marvin Gaye je naposljetku pristao. Ali Michael je još ustrajao pri
svojoj odluci.
K Jedne se večeri, dok je Michael radio na posebnom miksu pjesme
"Billie
Jean" u iznajmljenim prostorijama Motownova studija, nenajavljeno
pojavio Berry. Michael se prenerazio, ali vrlo se brzo sabrao. Berry je
Michaelu mnogo značio, unatoč događajima iz prošlosti. U jednom je
trenutku čak poželio da mu je Berry otac, a ne Joseph. Unatoč poslovnim
komplikacijama, Berry je oduvijek bio prijazan prema Michaelu, što se
za Josepha nije uvijek moglo reći. Također, Berry je poštovao Michaela,
što se za Josepha također nije uvijek moglo reći. Michaela je
razveselio njihov ponovni susret. Berryjevo nasmiješeno lice podsjetilo
ga je na dobra vremena s početka karijere u Motownu.
Berry je sjeo uz Michaela za miks-pult i pitao ga zašto ne želi
nastupiti u emisiji Motown 25. Michael mu je objasnio da ne voli
nastupati na televiziji. Nije mu rekao ništa protiv braće ili Motowna.
Razgovarali su o dobrim vremenima u tvrtki i bilo je jasno da
blagonaklono doživljava prošle dane u Motownu. Ipak, nije htio
nastupiti, osim ako iz toga ne bi mogao izvući nešto za sebe. Zašto i
ne bi? Svi su drugi izvukli nešto. Berry će dobiti svoju emisiju, braća
će ponovno okupiti grupu, Joseph će ostvariti želju, mreža će ostvariti
veliku gledanost... Zašto i Michael ne bi nešto dobio? "Slušaj, ako
pristanem, želim samostalan nastup", Michael je rekao Berryju. "Ma
naravno", Berry je revnosno odvratio. "I ja bih to želio." Berry je
pretpostavio da Michael misli otpjevati neki od samostalnih singlova
koji su izašli za Motown, "Got to be There" ili "Ben". Počeo je
194
nabrajati Michaelove samostalne pjesme. Č ak je spomenuo i "Never Can
Say Goodbye", koja nije bila solistička pjesma. Berry nije pamtio
detalje, za njega su sve pjesme bile iste — važno je da su bili hitovi.
Michael je odmahnuo glavom. "Ne, Berry", čvrsto je rekao. "Želim
izvesti 'Billie Jean'."
Berry je počeo žvakati jezik, kao što je to uvijek činio kad bi se
duboko zamislio. Objasnio je da je emisija posvećena Motownu, a kako je
"Billie Jean" snimljena za CBS, nije bilo smisla izvoditi je.
Michael je rekao Berryju da je izvođenje "Billie Jean" jedini uvjet da
nastupi u emisiji. Smatrao je da su Motownovi hitovi bili klasici, ali
želio je dokazati da je uspio skladati pjesmu koja je bila čak i bolja.
Iako nikad nije bio siguran je li napuštanje tvrtke koja ih je učinila
svjetskim zvijezdama bio pametan potez, ispostavilo se da je to bila
najbolja stvar koja se mogla dogoditi njemu i braći. Sad je htio da
javnost vidi koliko je u međuvremenu napredovao. "Billie Jean" bila je
na ljestvici najboljih deset pjesama i nije joj trebala dodatna
promocija, ali Michael ju je svejedno htio promovirati. Naravno, htio
je da bude po njegovom.
"Ne znam za 'Billie Jean'", odugovlačio je Berry. "To mi se ne čini
pošteno."
"U tom slučaju, Berry, žao mi je.
Trenutak tišine.
"Dobro", Berry se osmjehnuo i složio. "Neka bude i 'Billie Jean'. Ma
kvragu i sve, volim tu pjesmu."
"I još nešto. Želim imati posljednju riječ u montaži nastupa prije
emitiranja", Michael je dodao.
Nijedan drugi izvođač nije izrazio ovakvu želju. Većina ih se ne bi
opterećivala ovako neuobičajenim potezom. Berry nije bio siguran što da
misli o tome. Motown je oduvijek volio imati nadzor nad finalnim
proizvodom, tako je oduvijek bilo. Međutim, ako je želio Michaela,
stvari su se morale promijeniti.
"Dobro", zaključio je Berry uz čvrsto rukovanje. "Ali nastupit ćeš u
ponovnom okupljanju Jackson 5? Jermaine se tome veseli."
Michael je zakolutao očima i uzdahnuo. "Da, naravno. Zašto ne?"
Obojica su se nasmiješila i ustala. Michael je zagrlio Berryja i nešto
mu šapnuo na uho. Berry je iz studija izašao s velikim osmijehom na
licu.
&>
195
Jučer, danas i zauvijek
Prošle su godine od njegova posljednjeg televizijskog nastupa i 25.
ožujka 1983. na snimanju emisije Motown 25: Jučer, danas i zauvijek
Michael Jackson izgledao je drukčije: mršavije, gotovo krhko. Nos mu je
bio ravan i oblikovan, kao da je odavao počast njegovu kozmetičkom
kirurgu, Michelangelu dvadesetog stoljeća. Novo lice bilo je vješto
poboljšano. Bademaste oči bile su obrubljene crnom olovkom, kapci blago
osjenčani sjenilom, visoke jagodice bile su naglašene tek malom
količinom rumenila, a usne suptilno našminkane sjajilom. Nekadašnju
a/ro-frizuru zamijenile su mekane kovrče koje su mu uokvirivale lice.
Čelo iznad obrva krasila su dva pramena.
Ponovno okupljanje Jackson 5 proteklo je u redu. Prije njih na
pozornici društvenog centra u Pasadeni pojavili su se Marvin Gaye,
Smokey Robinson i Mary Wills. Publika je oduševljeno pljeskala dok su
ponovno okupljena braća izlazila na pozornicu. Tijekom pjesme "I Want
You Back" Jermaine se široko osmjehivao stojeći na staroj poziciji
pokraj Michaela. Kad su zapjevali "The Love You Save", pridružio im se
i Randy, a publika — muškarci u smokinzima i žene u večernjim haljinama
— ustala je i pljeskala. Tijekom "I'll Be There" Michael i Jermaine
stajali su nasred pozornice i pjevali u isti mikrofon. Č inilo se da su
ih preplavile emocije. Jermaineove su oči bile pune suza, a Michael je
preko bratova ramena prebacio ruku. Srdačno su se pogledavali. Bio je
to dirljiv trenutak za pamćenje.
Nakon što su se izgrlili, Jacksoni su napustili pozornicu.
Onda se samo on našao pod reflektorom. Njegov crni, sjajni sako s
manžetama bliještio je pod svjetlom. Manžete su bile usklađene sa
srebrnom, sjajnom košuljom, bijelim sjajnim čarapama koje su se
nazirale ispod crnih hlača do gležnjeva i sjajnim crnim mokasinkama. I
naravno, nosio je lijevu rukavicu s ručno našivenim cirkonima.
Michael je zahvalio publici. Govorio je kao da oklijeva, zastajkujući.
"Moram priznati, bili su to dobri stari dani. Volim te pjesme",
komentirao je medley. "Bili su to čarobni trenuci s braćom i
Jermaineom." Koračao je pozornicom s rukom u džepu i govorio kao da s
publikom dijeli misli koje su mu se rojile u glavi. Doimao se kao da je
sam, kao da nema publike. Zapravo je hodao do kraja pozornice kako bi
kriomice uzeo šešir. "Ali, znate", nastavio je, "bile su to dobre
pjesme. Drage su mi. Ali još su mi draže..." — stao je nasred
pozornice, licem okrenutim prema publici — "nove pjesme." Publika je
znala što slijedi. Počeli su skandirati "Billie Jean".
Uz funky gitarski rif "Billie Jean" Michael je počeo s koreografijom.
Od prvog je tona bilo jasno da pjesmu izvodi uz playback, ali
gledatelji nisu marili. Uz pulsirajući ritam, nabio je šešir na oči i
zauzeo pozu - desnom je rukom
196
pridržavao šešir i savio lijevu nogu, spreman za akciju. Ovaj stav kao
da je odavao počast Bobu Fosseju ili Sammyju Davisu Jr.-u, ali Michael
je u njega unio svoju čaroliju. Činilo se kao da su ostali izvođači
nastupali za publiku, a Michael za sebe. Možda je ovo bila katarza,
način na koji se suočavao s vlastitom boli, možda je istjerivao svoje
demone i suočio se s razočaranjima iz prošlosti, dok su je drugi
slavili.
Kad je gracioznim pokretom bacio šešir, publika je poludjela.
Cijelo se vrijeme kretao. Čak i kad je mirno stajao, činilo se kao da
se kreće.
Michaelova su braća stajala iza pozornice, otvorenih usta. Roditelji i
sestre sjedile su među publikom, kao začarani. "Nadmašio je sve
ostale", Joseph je rekao Katherine. "Mali ih je sve nadmašio." I Berry
je ustao i pljeskao, kao da je najgorljiviji obožavatelj u dvorani.
"Billie Jean is not my lover \ Michael je pjevao s bolnim izrazom na
licu. Bila je to intenzivna, osobna pjesma o očevima i sinovima, o
poricanju, hvatanju u stupicu, licemjernosti i granicama potpunog
ludila.
Premda je cijeli Michaelov nastup bio očaravajući, tijekom kratkog
instrumentalnog dijela izveo je plesne korake koji će zapečatiti
njegovu poziciju legende plesa. Počeo je s nizom brzih, energičnih
pokreta i poza, a onda je glatko i graciozno kliznuo pozornicom
izvodeći sada već slavni Moonwalk — sinkopirani, klizni korak unatrag
kojim se istodobno kretao naprijed i klizio unatrag. Nakon Moonwalka
izveo je slavni okret — koji je nakon godina vježbe postao profinjeniji
i brz kao tornado — a naposljetku se popeo na vrške prstiju. Nitko osim
Michaela Jacksona nije znao ovako plesati i publika je podivljala.
Michael nije izmislio ove pokrete. Poze su preinačene varijante
'lockinga', uličnog plesa iz 70-ih. Moonwalk je bio pokret koji su tri
godine prije izvodili plesači televizijskog šoa Soul Train, ali
odbacili su ga. I Sammy Davis Jr., James Brown i Jackie Wilson izvodili
su okret, a stajanje na vršcima prstiju pokret je koji je Michael
preuzeo od Freda Astairea iz filmskih klasika 30-ih. Ali za kombinaciju
svih ovih pokreta, iz svih područja, preuzimanje različitih stilova i
stvaranje vlastitog bila je zaslužna Michaelova plesna i stvaralačka
genijalnost.
Još kao dječja zvijezda i glavni vokal Jackson 5, Michael je imao
čudesnu sposobnost da pjevanjem i plesom pokrene publiku. Međutim, ove
je večeri nešto bilo drukčije. Publiku je pomeo s nogu snagom svoje
osobnosti, glasom i plesom. Snimke Michaelova nastupa ni približno nisu
zabilježile razmjer pomutnje koju je izazvao. Nekoliko minuta koje je
Michael proveo sam na pozornici društvenog centra u Pasadeni rezultirat
će najboljim nastupom dotadašnje karijere. Nakon ove večeri zauvijek će
se promijeniti njegov
197
osobni i profesionalni život.
Pred kraj nastupa Michael se činio iznenađen jer je izveo još jedan
korak prije nego što je primijetio da je glazba prestala. No možda ga
je samo ponio zamah. Dvorana se zatresla od ovacija. Michael se
naklonio, uspravio i podigao ruku. Srnećim je očima gledao ravno
ispred, a tijelo mu je bilo nepomično. Nije se osmjehnuo i činilo se da
ne primjećuje publiku, što je, naravno, bilo dio nastupa.
Poslije je priznao da ga je nastup razočarao. Namjeravao se okrenuti i
zaustaviti na vršcima prstiju. Okret je upalio, ali nije se dovoljno
dugo zadržao na vršcima prstiju, barem ne onoliko koliko je to uspio
dok je vježbao sam u kuhinji. Kako je oduvijek bio perfekcionist, želio
je ponoviti nastup. Da je bila riječ o videospotu, a ne o televizijskom
nastupu, ponovio bi ga. Mislio je da nastup baš i nije bio nešto
posebno, unatoč odobravanju publike.
Iza pozornice čekala su ga braća. Sva petorica — Jackie, Tito,
Jermaine, Marlon i Randy — izgrlili su ga po silasku s pozornice.
"Kakav nastup, Mike", Jackie je povikao.
"Nikad nisam vidio nešto slično", dodao je Jermaine.
Svi su govorili uglas. Nisu znali što će Michael izvesti tijekom
samostalnog nastupa jer im ništa nije najavio.
Jermaine ga je poljubio u obraz. Zatim i Jackie pa i ostali. Bio je to
neuobičajen prizor: slijedeći Josephov primjer braća inače nisu
međusobno iskazivala nježnost ili pretjeranu srdačnost. Ali Michaelova
je vještina izazivala poštovanje i nisu se mogli suzdržati. Možda je
ono ipak bio dobar nastup.
Međutim, zadovoljstvo nije dugo potrajalo. Braća su ubrzo počela
raspravljati što im znači Michaelova slava — grupa bi mogla krenuti na
turneju i zaraditi više nego ikada. "The Jackson 5 su se vratili",
ponavljao je Jackie, a drugi su se sa zanosom složili. "Ovo će biti
sjajno."
Michael nije htio sudjelovati u tome. Okrenuo se i počeo udaljavati od
njih. "Čovječe, mi smo obitelj", podsjetio ga je jedan od braće.
Michael je uz tajanstven izraz lica odmahnuo glavom i nastavio hodati.
Dok je hodao hodnikom, slijedio ga je dječak u smokingu. "Hej,
Michaele", pozvao ga je. "Pričekaj."
Michael se zaustavio.
"Čovječe, tko te naučio onako plesati?" Klinac je gledao u svog idola
očima punima divljenja.
"Sve je to vježba", rekao je Michael. "Bio si nevjerojatan", rekao je
obožavatelj. "Hvala, treba mi pohvala", odgovorio je Michael. Dječak se
okrenuo i otišao.
198
Michael je kimnuo i nasmiješen hodao hodnikom. Tek se sad osjećao
dobro.
Moonwalk — hod po mjesecu
Atmosfera u kući Jacksona na Hayvenhurstu bila je blagdanska, a telefon
je stalno zvonio jer su ljudi iz cijele zemlje zvali i hvalili
Michaela. Kuća je bila puna ljudi — rođaka, šefova iz CBS-a i Motowna,
susjeda, pa čak i obožavatelja — a članovi obitelji stalno su puštali
videosnimku Michaelova uzbudljivog nastupa. "Morate ovo opet vidjeti",
ponosni otac Joseph govorio je svim posjetiteljima. "Nikad nisam vidio
nešto slično. Pogledajte malog."
Joseph to možda nije shvaćao, ali snimke su se vrtjele u
videorekorderima diljem SAD-a. Nastupom na manifestaciji Motown
25Michael je postigao dva cilja: dugogodišnjim obožavateljima ponovno
je pokazao da ima nevjerojatan talent koji su oni oduvijek poštovali.
Također se, posredstvom televizije, predstavio milijunima gledatelja
koji nikada nisu vidjeli njegov nastup. U prošlosti su zabilježena samo
dva slučaja u kojima je televizijski nastup pop-izvođača vjerno prenio
zvjezdani potencijal — prvi nastupi Elvisa Presleyja i Beatlesa na
nacionalnoj televiziji u emisiji Show Eda Sullivana. Međutim, nastup
Michaela Jacksona vjerojatno je bio najupečatljiviji nastup pop-
izvođača u televizijskoj povijesti — on je i pjevao i plesao. Samo dva
tjedna prije nastupa pjesma "Beat It" dosegla je prvo mjesto na top-
ljestvicama. Svijet je pripadao Michaelu Jacksonu, a ostali Jacksoni
samo su živjeli u njemu.
Čak su i velikani plesa poput Freda Astairea bili zadivljeni
Michaelovim izvanrednim umijećem. Dan nakon emitiranja emisije Fred je
nazvao Hermesa Pana, legendarnog koreografa i dobitnika Oskara koji je
Freda i Ginger Roberts naučio nezaboravnim plesnim koracima. Kako su
Hermes i Fred bili susjedi u Beverly Hillsu, rekao mu je da ga posjeti
što je prije moguće.
Kad je Hermes stigao, Fred je ubacio videokasetu s Michaelovim
nastupom. "Ovo moraš vidjeti." Dva profesionalca s divljenjem su
gledali novu nadu koja je SAD ostavila bez riječi. Fred nikad nije
hvalio plesače, ali Michael ga je oborio s nogu.
"Složili smo se da odmah moramo nazvati Michaela", rekao mi je Hermes
Pan. "Fred je nekako došao do njega. Rekao mu je da je vraški dobar
plesač.
199
'Sjajno se krećeš.' Rekao je: 'Sinoć si ih zbilja pomeo. Plešeš
agresivno. I ja sam takav.' Javio sam mu se da ga pozdravim, a on mi je
odgovorio šapatom. Bio sam iznenađen — osoba koja pleše s takvom
agresivnošću imala je tako nježan glas. Rekao sam mu da sam uživao u
njegovu nastupu i da se vrlo graciozno kreće. Bio je uzbuđen zbog
poziva. Mislim da je na trenutak pomislio da se netko šali s njim.
Odmah mi se svidio jer mi se činilo da šoubiznis na njega nije ostavio
trag i da ga je poziv zvijezda jako iznenadio. Nije mogao vjerovati da
ga je nazvao Fred Astaire."
Michael je poslije izjavio da mu je Fredov kompliment značio više od
bilo kojeg drugog. Seth Riggs, Michaelov učitelj pjevanja, sjeća se tog
trenutka: "Kad ga je Astaire nazvao, Michael je doručkovao. Toliko se
uzbudio da mu je pozlilo pa nije mogao dovršiti doručak." Poslije je
Fred pozvao Michaela k sebi kako bi njega i Hermesa naučio Moonwalk.
Ubrzo nakon toga Michaela je u Encinu posjetio Gene Kelly kako bi
razgovarali o poslu. "Zna kad treba stati i kad zabljesnuti kao munja",
Gene je rekao za Michaela koji se, kako se činilo, pridružio novoj
plesnoj bratovštini. "Ima čiste, vješte, brze pokrete kojima izražava
čulnost", rekao je Bob Fosse nakon što je vidio Michaelov nastup na
manifestaciji Motown 25. "Nisu važni koraci. Važan je stil."
Michaela je Moonwalku poučio jedan od bivših plesača iz popularne
televizijske emisije Soul Train. Plesni je korak bio star neke tri
godine. Kad ga je prvi put vidio na televiziji, Michael ga je morao
naučiti. Ron Weisner spojio ga je sa šesnaestogodišnjim autorom pokreta
Geronom Candidateom, poznatijim pod scenskim imenom 'Casper'.
"Vidio sam pokret koji si izveo u Soul Trainu", Michael je rekao
Casperu. "Izgledalo je kao da se istodobno krećeš natrag i naprijed."
"To se zove klizanje unatraške", viknuo je Casper.
"Nevjerojatno je!" povikao je Michael. "Možeš li me naučiti?"
Casper je bio toliko zaprepašten da je jedva izustio potvrdan odgovor.
Sutradan su se Casper i njegov plesni partner Cooley Jackson susreli s
Michaelom u losanđeleskoj plesnoj dvorani. Uz pjesmu "The Pop-Along
Kid" grupe Shalamar, Cooley je pokazao klizanje unatraške koje je više
izgledalo kao da se odgurava na mjestu nego da klizi unatrag. To nije
bilo ono što je Michael želio. Onda je Casper pokazao klizanje koje
izgleda kao da plesač istodobno hoda natrag i naprijed. Michael je
poskočio. "Da, to je to! To sam htio naučiti."
Kad je Casper sjeo, Michael je zgrabio njegovu cipelu i proučavao
potplat. "Sto si ugradio u potplate?" zanimalo ga je. "Kotačiće? Zato
onako izvodiš plesni korak, zar ne?"
Casper je objasnio da cipele nisu ni po čemu posebne i da nema
kotačića.
200
Tajna je bila u vještoj izvedbi. Casper je uzeo stolac i počeo Michaela
poučavati plesnom koraku. Tijekom treninga Michael je stolac uhvatio za
naslon i izvodio korak u mjestu kako bi se navikao na rad nogu.
"Osnovni pokret naučio je za nekih sat vremena", prisjeća se Casper.
"Nije mu legao do kraja, ali shvatio je osnove."
Nakon nekoliko dana ponovili su trening. "Još mu nije legao", prisjeća
se Casper. "Dok sam ga ja izvodio, izgledalo je prirodno, kao da hodam
po zraku, a on je bio ukočen. To mu je smetalo. 'Neću ga izvoditi pred
publikom dok ga ne savladam', ponavljao je."
Nakon proba Michael je otišao s braćom na turneju. "Otišao sam na
njihov nastup u Los Angelesu, ali nisam vidio da je Michael izveo
korak", rekao je Casper. "Iznenadio sam se. Kad sam otišao iza
pozornice i pitao ga o tome, rekao je da se još ne osjeća spremnim.
Mislio je da ga još nije savladao."
Poput milijuna drugih, i Casper je gledao Michaelov nastup na Motownu
25. Vidio je plesni korak koji je ovaj prvi put javno izveo. "Nisam
mogao vjerovati", prisjeća se. "Srce mi je udaralo. Izletio sam iz
stolca i povikao: 'To! Izveo ga je! Napokon ga je izveo. Ja sam ga tomu
naučio.' Ali to nije bio Moonwalk", objasnio je. "Ono je bilo klizanje
unatraške. Moonwalk je korak kojim kližete unatraške ukrug. Ali korak
koji je Michael izveo na televiziji nekako je postao poznat kao
Moonwalk, a ne kao klizanje unatraške."
I zaista, Moonwalk ili klizanje unatraške uskoro je postao Michaelov
karakteristični plesni pokret. Njegov je nastup na manifestaciji Motown
25 nominiran za Emmyja, a sama je emisija osvojila nagradu. Za pouku
plesnog koraka Casper je dobio samo tisuću dolara. "Toliko sam i
tražio", rekao je smijući se. "Imao sam šesnaest godina. Za mene je to
bila dobra plaća. Da budem iskren, učinio bih to i besplatno. Odakle
sam mogao znati da će taj plesni pokret postati zaštitni znak Michaela
Jacksona?"
Videospotovi za pjesme "Billie Jean" i "Beat It"
U ožujku 1983. Michael je opet zasjeo na vrh top-ljestvica pjesmom
"Billie Jean". Pjesma se ondje zadržala čak sedam tjedana, prvenstveno
zbog odjeka nastupa na manifestaciji Motown 25, ali i zbog videospota
za pjesmu. "Kad su nam njegovi ljudi pristupili zbog snimanja špota za
'Billie Jean', nisu imali nikakve ideje", prisjeća se Simon Fields,
producent špota. Fields je rekao da je koncept zamislio redatelj Steve
Barron. "Michael je samo slijedio naše upute",
201
rekao je. "Ali genij je pa smo računali da će učiniti nešto
fenomenalno."
"Billie Jean" bio je prvi videospot s albuma Thriller i Michaelov prvi
važniji videospot, ali finalni je proizvod izgledao previše umjetnički.
U nizu apstraktnih kadrova, Michael se krije od fotografa koji se šulja
za njim i njuška. Fotograf je jedini drugi glavni lik, a radnja
naznačuje Michaelov paranoidni odnos s medijima. Pjesma govori o
djevojci koja proganja Michaela i govori da je on otac njezina djeteta.
Radnja pjesme ima previše snažnu i vizualnu priču koja je u spotu posve
zanemarena. Na kraju je spot rezultirao tek povezanim nizom čudnih
scena.
Najveća prednost špota bila je u tome što je Michael gledateljima
pokazao svoju novu stranu. Bio je kul, zagonetan i izbjegavao je
odgovore. Najneodoljiviji dio špota bio je, kako je to i inače bivalo s
Jacksonom, njegov ples. Svakim korakom zasvijetlio bi dio pločnika koji
kao da je bio, kako bi to Michael rekao, "začaran".
Michael je pokazao svu širinu plesnog umijeća u izvanrednom videospotu
za pjesmu "Beat It". Iako je za "Billie Jean" imao tek maglovitu
naznaku koncepta, za videospot "Beat It" imao je jasnu viziju.
Prekaljeni redatelj reklama Bob Giraldi i brodvejski koreograf Michael
Peters surađivali su s Michaelom na spotu koji će postati jedan od
najdinamičnijih i najskupljih spotova tog vremena. Idućih će godina
grupnu koreografiju plesne trupe iz špota "Beat It" oponašati mnogi
izvođači. Takvo je što i danas glavno obilježje videospotova mnogih
pop-umj etnika.
Od svih videospotova koje je Michael predstavio obožavateljima tijekom
karijere "Beat It" je naznačio najveći pomak. Pjesma je bila
nepatvoreni rock and roll, nešto što su Michaelovi obožavatelji,
pogotovo većina crnih obožavatelja, isprva odbacili. Osim toga, u spotu
je Jackson prikazan na dotad neviđen način: kao urbani mladić koji živi
na pogrešnoj strani zakona
— vrlo čovječan Michael.
Dio Michaelove publike koja je živjela u urbanim četvrtima smatrala je
da se spot prema njima sličnima odnosi pokroviteljski. Michael je rekao
da je pjesmu napisao imajući mladež na umu, a u spotu glumi dobričinu
koji sprečava sukob dviju moćnih bandi. Gledatelji koji nisu mogli
odvojiti Michaela glazbenika od Michaela glumca ljutito su pitali: "Sto
on zna o bandama?" ili: "Misli li da će plesom riješiti probleme s
kojima se suočavamo
— pljačke, ubojstva, ovisnost o drogama? Misli li da je ples odgovor
našoj nesreći?" Bili su u zabludi.
"Htio sam poručiti da nitko ne mora biti razbijač", Michael je
objašnjavao. "Možeš odustati od sukoba i ipak ostati muškarac. Ne moraš
umrijeti da bi dokazao da si muškarac."
Vizualno jespotbiopopriličnouvjerljiv. Sniman jenaopasnimlosanđeleskim
202
ulicama i izgledao je mračno i prljavo. Kako bi postigli autentičnost,
unajmili su stotinu pravih pripadnika losanđeleskih uličnih bandi koji
su bili statisti ili su stajali u pozadini kadrova. (Svi su dobili
tople obroke i 100 dolara za dvije noći rada.)
"Bande su bile na vanjskom rubu lokacija", rekao je koreograf Michael
Peters, "pa se Michael nije bavio njima. Ali bio je pomalo nervozan,
kao što smo isprva svi bili. Ipak, bio je divan prema njima. Mislim da
se prijelomni trenutak zbio kad su članovi bandi vidjeli kako plešemo.
Nakon toga su nas poštovali na drukčiji način. Michael je dijelio
autograme i fotografirao se s njima."
Michael je glumio s lakoćom. Na neki način, cijeli je život to činio na
pozornici. Ali grupni je ples za njega bio nepoznat teritorij.
Michaelovi obožavatelji nikad ga nisu vidjeli u okruženju sličnom
brodvejskoj predstavi i neki su se vjerojatno pitali zašto
profesionalni plesač poput Michaela treba koreografa. Ali Michael
Peters stvorio je dojam sjajnog, funky plesnog ansambla iz mjuzikla.
Činilo se tako lako, kao da bi to svatko mogao učiniti. Samo pokušajte!
"Izgled može zavarati, pogotovo kad je riječ o plesu", sa smiješkom je
objasnio Michael. Sve u svemu, videospot je izgledao kao najbolja točka
rock-teatra. Zbog plesnog stila i umješnosti i glazba se činila
zanimljivijom, što je, naposljetku, cilj glazbenih videospotova.
Zanimljivo je kako su videospotovi s albuma Thriller povećavali
popularnost tada mlade mreže MTV. MTV, televizijska kabelska postaja
koja 24 sata emitira glazbene spotove, počela je s radom 1981. i
postala fenomenom, ali rijetko je kad emitirala spotove crnačkih
izvođača. Postaja je "preferirala rock and rolF', rekao je Bob Pittman,
izvršni potpredsjednik i generalni direktor tvrtke Warner American
Express Satelite Entertainment Company i pokretačka snaga MTV-ja.
Pittmanova definicija rock androlla iz programa je isključivala većinu
crnačkih izvođača. Zapravo, tijekom prvih osamnaest mjeseci emitiranja
MTV je prikazao više od 750 videospotova, od kojih su tek dvadesetak
snimili crnački izvođači. Phil Collins slobodno je izvodio pjesmu
Supremesa "You Can't Hurry Love", Hall i Oates pjevali su pjesme s
crnačkim prizvukom, ali prava je stvar u to vrijeme MTV-ju bila potpuno
neprihvatljiva. Kad bi crnački izvođači predavali videospotove, odmah
bi ih odbijali uz objašnjenje da nisu dovoljno rokerski.
MTV-jevi odjeli za istraživanje tržišta i marketing nekako su
zaključili da bjelačka djeca u predgrađima ne vole crnačku glazbu i da
ih crnci na neki način zastrašuju. Bob Pittman u tome nije vidio ništa
pogrešno; ipak, "robna kuća Bloomingdale's nikad ne bi uspjela da
prodaju svu odjeću koja se sašije."
Bob Giraldi, redatelj Michaelova videospota za pjesmu "Beat It",
najbolje
203
je sažeo mišljenje crnačkih kritičara o MTV-ju kad je rekao da postaju
vode "rasistički gadovi". Motownov izvođač Rick James, čije je spotove
postaja odbila, također je tvrdio da je MTV rasistički i da su crnce
bacili 400 godina unatrag. Bob Pittman vjerojatno nije bio rasist, ali
on i MTV sigurno su potpaljivali rasizam bijelaca iz predgrađa.
Kad je CBS MTV-ju predao spot "Billie Jean" Michaela Jacksona, kabelska
postaja hitro ga je odbila. CBS je tada zaprijetio da će povući sve
svoje spotove s MTV-ja ako ne emitiraju "Beat It". Michael Jackson
postao je toliko popularan da ga Bob Pittman i bjelačka američka
publika iz predgrađa nisu mogli ignorirati. Napokon, početkom ožujka
1983. MTV je emitirao "Billie Jean", i to u 'agresivnoj kampanji', što
je značilo da se spot emitirao nekoliko puta tijekom dana. Slijedio je
i "Beat It". Nakon toga je MTV počeo emitirati više spotova crnačkih
izvođača i iako postaja i dalje preferira bjelački rock, barem su neki
crnački izvođači — doduše, ne previše njih — dobili mjesta u eteru, što
je posljedica Michaelova proboja prije mnogo godina.
Problemi s menadžerima
Do lipnja 1983. Michael i njegova braća još nisu dogovorili uvjete
novog ugovora s ocem niti su odlučili ponovno potpisati ugovor s
menadžerima Ronom Weisnerom i Freddyjem DeMannom. Iako su braća imala
različita mišljenja oko obnove ugovora, bili su to voljni učiniti.
Ionako nisu imali drugih mogućnosti. Naravno, Michael je zavlačio. Bio
je razočaran ocem, a sada i Ronom Weisnerom i Freddyjem DeMannom. Svi
su bili zabrinuti zbog Michaelova odgađanja. Njegova je odluka mnogima
bila od velike važnosti, barem što se ticalo novaca i moći. Ako potpiše
ugovor, ostala bi braća učinila isto. Ako ne potpiše, možda bi se i
drugi povukli.
Joseph u posljednje vrijeme nije mnogo surađivao s Michaelom, pogotovo
otkako mu je u život ušao John Branca. Michael mu je u potpunosti
vjerovao i pokušao ga uključiti u svaku svoju odluku. Ne čudi što
Josephu John i nije bio osobito drag (i obrnuto) i s njim je preko
volje razgovarao samo kad nije mogao izravno razgovarati s Michaelom.
Ron i Freddy rješavali su probleme koje John nije htio rješavati. Iako
tehnički, službeno ili zakonski za to nije bio ovlašten, John je bio
Michaelov menadžer i odvjetnik.
Michael se tijekom posljednje dvije godine Johnu tužio da Ron Weisner i
Freddy DeMann nisu osobito kreativni ljudi. "Ne znam zašto ih imam",
204
rekao je. "Ne znaju što rade, zar ne?" Ali kad bi John Ronu i Freddyju
prenio Michaelova razmišljanja, oni bi rekli da nemaju pojma o čemu
ovaj govori. Mislili su da je Michael zadovoljan njihovim radom jer im
nikada nije rekao suprotno. Sto se tiče posla, Michael je dosta toga
pokupio od Josepha, ali suočavanje mu nikada nije dobro išlo. Učinio bi
to, ako je baš morao... ali radije bi to izbjegao.
"Sjećaš se njihove ideje za videospot 'Beat It'?" Michael je podsjetio
Johna. "Željeli su da uzmem luk i strijele", Michael se požalio. "Ma
daj, Branca. Pa to je glupo." Ron i Freddy željeli su da se u
videospotu za pjesmu "Beat It" Michael odjene poput britanskog Robina
Hooda. Pa zašto ne? Ionako je sve u izvedbi. Da je netko opisao radnju
Michaelova špota za pjesmu "Beat It" onakvom kakva jest, i ona bi
zvučala blesavo: Michael nadahnjuje dvije suparničke bande na
miroljubivo rješenje problema tako što ih povede u ples.
Joseph je bio nervozan zbog površnog odnosa koji je imao s Michaelom pa
je reagirao impulzivno i nadao se da će Michaela okrenuti protiv
Weisnera i DeManna, čime bi ostao jedina konstanta u sinovoj karijeri,
kao što je to bio slučaj u prošlosti. "Gotovo je", Joseph je časopisu
Billboard rekao o odnosu s Ronom i Freddyjem. "Moji momci neće obnoviti
ugovor s njima. Mnoge bi pijavice veselio raspad grupe", primijetio je,
vjerojatno se osvrćući na Ronovo i Freddyjevo potenciranje Michaelove
samostalne karijere. "Mnogi ljudi Michaelu šapuću na uho, ali znamo mi
tko su oni. Zanima ih samo novac." Kao da je želio pritisnuti Michaela,
nadodao je: "Bio sam ovdje na početku i bit ću ovdje na kraju."
Braća nisu bila zadovoljna Weisnerom i DeMannom jer su ovi u
posljednjih nekoliko mjeseci svu pozornost poklanjali Michaelu. I
Josepha su se željeli riješiti. Međutim, čekali su Michaelovu, a ne
Josephovu odluku. Znali su da im predstoje nevolje.
I imali su pravo. Michael se naljutio na Josepha jer je preuzeo stvar u
svoje ruke, a još ga je više razljutilo što je otac s novinarom
razgovarao o njihovim privatnim poslovima. Joseph kao da je cijelom
svijetu htio reći što se zbiva kako Michael ne bi donio odluku protivnu
njegovim željama. Ali što je više Joseph govorio, kopao si je dublju
rupu. "Katkad sam osjećao da mi treba pomoć nekog bijelca u pregovorima
sa CBS-om", Joseph je objasnio. "Mislio sam da će mi Weisner i DeMann
pomoći, ali nikad me nisu poštovali kao poslovnog partnera."
Weisner i DeMann izjavili su da su s Josephom imali problema, ali da
nemaju "problema s Michaelom i Jacksonima" i da u posljednjih nekoliko
godina Joseph nije sudjelovao u važnijim poslovnim odlukama. "S njim
nemamo dobar odnos", Freddy je priznao, "ali mislim da on nema dobar
odnos ni s kim tko nije crnac."
205
"Ljudi govore da sam rasist. Nisam!" Joseph je odgovorio. "Da sam
rasist, nikad ne bih uposlio gomilu bijelaca. Nisam rasist. Amerikanac
sam. Svojoj djeci dajem sto posto svog umijeća, znanja i vremena,
pokušavajući od njih napraviti ovo što su danas. To mi se isplatilo i
još mi se isplaćuje."
Michael je napokon shvatio da je novinarima rečeno previše, pogotovo po
pitanju rase. Odlučio je skratiti priču i otpustiti Weisnera i DeManna;
ionako je to mislio učiniti pa njegov otac nije učinio ništa osim što
im je zapečatio sudbinu. "Rekli su da će se Thriller prodati tek u dva
milijuna primjeraka, a prodalo se mnogo više", obrazlagao je Michael
odluku Johnu Branci. "Kome su potrebni? Rekli su mi da ne nastupam na
Motownu 25. Vidiš da je to bio loš savjet."
John ga je podsjetio da ni sam nije htio nastupiti na Motownu 25.
Michael mu se suprotstavio: "Nije u tome stvar. Ron i Freddy složili su
se sa mnom, a trebali su me razuvjeriti. Učini to", rekao je Branci. "S
njima je svršeno."
Michael je 22. lipnja Ronu Weisneru i Freddyju DeMannu uručio otkaz.
Začudo, Ron je tog jutra razgovarao s Michaelom, koji se pretvarao da
je sve u redu. Kad je od Johna Brance dobio obavijest o otkazu, Ron se
prenerazio. Očigledno, nije bio najhrabriji potez nekog drugog zadužiti
da obavlja prljave poslove, ali Michaelu je to bio najlakši način. Osim
toga, John Branca zaradio je mnogo novaca obavljajući za Michaela ono
što on nije htio obaviti. Iako Michael nije naslijedio Josephovu
svadljivu ćud, bio je svog oca sin kad je bila riječ o obračunavanju s
onima za koje je smatrao da su ga prevarili. Takav je oduvijek bio: tko
mu se jednom zamjerio, nestao bi iz njegovih misli kao da nikada nije
ni postojao.
Michael je izdao javno priopćenje kako bi se ogradio od Josephovih
stavova. "Ne znam što ga je nagnalo da to kaže", Michael je rekao
novinaru u vezi s Josephovim komentarima o 'bjelačkim zaposlenicima'.
"Okreće mi se želudac kad to čujem. Ne znam odakle mu to. Ja ne gledam
boju kože. Ne zapošljavam ljude prema boji kože, nego prema
sposobnostima. Osoba može biti bilo koje rase ili vjeroispovijesti, dok
god radi što je najbolje za mene. Rasizam nije moja deviza."
Rona i Freddyja više nije bilo, a ugovor s Josephom nije se obnovio.
Činilo se da najpopularniji izvođač na svijetu, Michael Jackson, nema
menadžera. Njegova se ekipa sastojala od odvjetnika i glavnog
savjetnika Johna Brance, šefa osiguranja Billa Braya, računovođe
Marshalla Gelfanda i tajnice. Kad su i "Beat It" i "Billie Jean" ušle
među deset najboljih na top-ljestvicama, Quincy Jones sazvao je
telefonski sastanak između Michaela, sebe i Johna Brance.
"Ne mogu vjerovati što se događa, Michaele", rekao je Quincy. "Trebaš
menadžera, čovječe. Kako si mogao otpustiti Weisnera i DeManna? Sto ćeš
sad?"
206
"Branca će to srediti", Quincy se prisjeća Michaelovih riječi.
"Briljantan je. Ne živciram se. Zašto se ti živciraš?" Prije nego što
je Quincy odgovorio, Michael je prekinuo vezu.
Poslije je Quincy nazvao Brancu.
"Johne, zabrinut sam. Michael je kao zrakoplov bez pilota", rekao je.
"Karijera mu je ugrožena."
John nije mogao vjerovati ušima. "Sto? Ima dvije pjesme među deset
najboljih, a ti misliš da mu je karijera ugrožena?" pitao ga je smijući
se. "Čovječe, prestani se brinuti. Sve će biti u redu."
Quincy je bio zbunjen. Nije shvaćao kako će Michaelova karijera
napredovati bez vodstva menadžera. Ako prodaja Thrillera počne padati
bez menadžerskog vodstva, to će svima utjecati na zaradu, pa i
Quincyju. Međutim, Michael je bio zlatni dječak, javnost ga je voljela,
a glazba govorila sama za sebe.
"Mike zna što radi", John je rekao Quincyju. "Mali je genij. CBS i
Walter [Yetnikoff] pokrivaju osnovne stvari. Samo moramo slijediti
Michaelove upute."
"Ali..." Quincy je nastavio.
John ga je odrezao. "Ovo je naša prilika, čovječe. Učinit ću sve, dat
ću sve od sebe za ovog malog jer ima ono nešto, Quincy. Volim ga i
učinit ću sve što traži od mene."
X
Sin protiv oca
Koliko god se Michael ljutio na Josepha, ipak mu je bilo teško poduzeti
sljedeći korak - prekinuti profesionalni odnos s njim.
Baš kao što je smatrao da je važno pružiti Berrvju Gordvju priliku da
se iskupi prije nego što je grupa otišla iz Motowna, tako se sada nadao
da će otac učiniti nešto da mu se umili. No, Joseph nije znao
odgovoriti na taj izazov... uglavnom zato što nije ni znao da je pred
njim test. Joseph se nikada nije trudio impresionirati svoju djecu. U
njegovim očima dovoljno je impresivno bilo to što ih je doveo u Los
Angeles i omogućio im da postanu zvijezde. On se dokazao, smatrao je, i
to je bilo dovoljno.
"Gotovo je s njim", odlučio je Michael. Katherine ga se možda nije
mogla riješiti kao supruga, ali Michael će ga se svakako moći otarasiti
kao menadžera. Kada bi Michael Jackson donio odluku da će nekog
otpustiti, te
207
se odluke i držao, bez obzira na to tko ta osoba bila - pa čak i njegov
otac.
"Joseph je znao da će se to dogoditi", rekao je Josephov dugogodišnji
prijatelj Larry Anderson. "Znao je da mu je vrijeme isteklo."
Michael je zamolio Johna Brancu da sastavi službene dokumente kojima ga
obavještavaju da njegove menadžerske usluge više nisu potrebne. Michael
je izašao iz kuće onaj dan kada je znao da će ih teklič dostaviti.
Ostao je vani kako bi dao Josephu dovoljno vremena da se privikne na
vijest. "Nije lako otpustiti oca", poslije je objasnio, prilično
podcijenivši situaciju.
Braća su rijetko bila složna, ali pri ovoj odluci stali su zajedno kao
jedan. I oni su željeli isključiti Josepha iz posla i ako je Michael
bio spreman poduzeti prvi korak, oni će ga podržati. Nijedan od njih
nije produžio ugovor s Josephom.
Joseph se isprva ljutio, a onda se slomio. "Ne mogu vjerovati da me
napuštaju", rekao je Katherine. Njegov je očaj izazvao podvojene
reakcije kod Katherine. Naravno da je bila bijesna zbog načina na koji
je postupao prema njoj; rješenje zahtjeva za rastavu braka još se
čekalo. No ipak je suosjećala s njim kada je bila riječ o sinovima.
"Znam koliko je učinio za njih", rekla je poslije, "a ovo... ovo ga je
jako povrijedilo. Nisam htjela gledati kako pati."
Jedan od Michaelovih savjetnika ispričao je da se Michael sastao s
Josephom u dnevnoj sobi u kući u Encinu kako bi raspravili o svemu.
Michael je molio savjetnika da ostane s njima jer nije htio ostati
nasamo s Josephom.
"C injenica da ne možeš ni razgovarati sa mnom bez ovog momka... "
rekao je Joseph pokazujući na savjetnika, "boli me to, Michaele. Znaš
li kakav je to osjećaj?" Oči su mu bile pune suza, bio je potpuno
slomljen. "Znaš što osjećam prema tebi. Zašto ti to stalno moram
govoriti?"
Michael je odvratio pogled, nije htio čak ni gledati oca. "Nikada mi to
nisi rekao, Josephe", rekao je prkosno. "Ne glumi da si mi to ikada
rekao jer nisi, ni jednom."
"Nakon svega što sam učinio za tebe i braću?" pitao je Joseph.
"Razmisli o tome. Uvijek ste bili bitni jedino ti i tvoja braća. Tako
ja to vidim."
Michael ga je prezirno pogledao. "A da?" rekao je ogorčeno. "A sve ono
što si učinio Kate? Zašto sve to, Josephe?"
Jedan se svjedok sjeća da je taj Michaelov komentar razbjesnio Josepha.
"To nema nikakve veze ni s čim", rekao je podigavši glas tako da je
Michael ustuknuo. Joseph je ustao i nadvio se nad sina, koji je još
sjedio. "Moj brak nema nikakve veze s tobom, Michaele", urlao je na
njega. "Znaš da volim tvoju majku. To je moja i njezina stvar."
Michael je ustao i stao licem u lice s ocem, prkosno ga gledajući. "To
je stvar svih nas, Josephe", viknuo je. "Ako ti to nije jasno, ne znam
što bih ti rekao." Zatim je izjurio iz sobe.
208
Joseph se tada okomio na savj etnika." To j e zbog tebe", rekao j e
povrij edeno, ali i dalje bijesno. "Ti si mom sinu napunio glavu tim
glupostima i razaraš našu obitelj. Ovo je zbog tebe." Zatim se srušio u
naslonjač. Činilo se kao da se Josephu odjednom sve srušilo, kao da su
logika, pravednost i zdrav razum odjednom nestali i sada... ovo. Pokrio
je lice rukama i sjedio tako u naslonjaču, odmahujući glavom u
nevjerici.
Ljeto 1983. oni članovi obitelji Jackson koji su još živjeli na imanju
u Hayvenhurstu — Michael, Janet, LaToya i Joseph i Katherine —
proživjeli su u stanju emocionalne opsade. Zamislite to: Michael je
otpustio Josepha s pozicije menadžera, a još su živjeli u istoj kući.
Katherine je podnijela zahtjev za rastavu braka, a Joseph je i dalje
spavao na istom katu. Naravno, svaki bi se razuman čovjek na njegovu
mjestu iselio. No Joseph nije imao namjeru nikamo otići. Činjenica da
više nije bio vlasnik kuće njemu je bila potpuno nevažna.
"Moj je otac vrlo strog, vrlo grub", LaToya se u ono vrijeme požalila
novinaru Toddu Goldu. "Duboko u sebi on je zapravo divan čovjek, ali
morate ga upoznati. Ako ga ne poznajete, možete steći pogrešan dojam.
Pomislit ćete da je zao i da sve uvijek mora biti po njegovom, što i
jest istina. No ponekad, ako se izborite, stvari mogu biti i po vašem."
Zatim je bespomoćno izdahnula. "Ali obično se to ne isplati."
Čim bi Joseph otišao s imanja zbog nekog posla, kuću bi ispunio osjećaj
olakšanja. Na primjer, subotom, kada bi odlazio u posjet Joh'Vonnie,
kuća u Hayvenhurstu odjednom bi oživjela. Kako je LaToya ispričala
Toddu Goldu: "Pozvali bismo mnogo djece i prikazivali filmove u kinu,
pekli bismo kokice, sve bi životinje bile puštene i svi bismo plesali."
Tijekom tjedna Michael bi se potrudio da se ne susreće s Josephom. Ako
bi se slučajno susreli, neizbježno bi uslijedila glasna prepirka.
Michael bi u suzama otišao u svoju sobu, Katherine bi pošla za njim.
Zatim bi došao i Joseph. Slijedilo bi još dernjave, još plakanja.
Lupali bi vratima na sve strane. Takva je napetost utjecala na sve u
kući. Janet i LaToya mnogo su vremena provodile u sobama uz glasnu
glazbu.
Obitelj Jackson možda je proživljavala vrlo teško razdoblje, no i dalje
su oni bili Jacksoni i uzimali si nevjerojatno pravo na povlašten
život. Svi su očekivali potpunu predanost osoblja u kući; zaposlenici
kao da nisu imali vlastite živote. Steve Howell, tadašnji Michaelov
videosnimatelj, prisjeća se što se dogodilo kada je otišao na odmor na
jezero Tahoe. "Bio sam ondje s djevojkom i gadno pogriješio nazvavši na
imanje da provjerim je li sve u redu. 'Odmah se moraš vratiti',
histerično se izderao Bill Bray, Michaelov
209
zaštitar. 'Televizor ne radi, a Michael želi gledati televiziju! Odmah
se vraćaj!' I tako sam otkazao ostatak odmora, zrakoplovom se vratio u
Los Angeles, odmah odjurio na imanje i otkrio da se odvojio kabel za
kabelsku televiziju. Priključio sam ga natrag u televizor, slika se
vratila i Michael je sjeo gledati televiziju. 'Hvala', rekao je."
Dobru poslugu nje bilo lako naći, čak ni u Encinu. Jednom je prilikom
iz jedne od spavaćih soba ukraden novac. Jacksoni su odmah posumnjali
na neku od sobarica. Počeli su ostavljati novac nadohvat ruke, a zatim
bi skriveni virili iz kutova da vide tko će ga uzeti. A-ha! Bila je to
sobarica! Michael ju je uhvatio na djelu; uzela je dvadeset dolara.
Nakon toga su zaposlenike obitelji često stavljali na kušnju. Katherine
bi namjerno zaboravila namjestiti alarm na ormaru u kojem je držala
skupe bunde od lasica, činčila i drugih životinja. Vrata bi ostavila
lagano odškrinuta tako da svatko tko prolazi pokraj njega može vidjeti
što je unutra. Zatim bi sasvim mirno stajala u blizini na mjestu s
kojega može vidjeti tko pokazuje najviše zanimanja za krzna. Tu bi
osobu zatim svi pomno promatrali. "Pazi na onu", rekla bi Michaelu.
"Nimalo joj ne vjerujem." Vjerojatno su joj te igre nadgledanja posluge
pomagale da ne razmišlja o problemima s Josephom.
U to vrijeme neznanci na Hayvenhurstu nisu bili dobrodošli. Pogotovo
novinari koji bi mogli nanjušiti neslaganja u obitelji. Naravno, uporni
obožavatelji i dalje su predstavljali problem. "Volim svoje
obožavatelje, ali bojim ih se", rekao je Michael fotoreporteru Daveu
Nussbaumu. "Neki od njih spremni su na sve da dodu do tebe. Ne shvaćaju
da bi te time što čine mogli povrijediti." Michael mu je ispričao o
jednoj obožavateljici koja je uspjela ući na imanje. "Probudili smo se
i našli je kako sjedi uz bazen. Preskočila je dvorišna vrata. Na sreću,
psi su bili zatvoreni. Obično su pušteni, i da je bilo tako, razderali
bi je. Uveli smo je u kuću. Na vrlo grub način tražila je da ostane pa
smo je zadržali dok netko nije došao i odveo je van."
Na odlasku novinar je ponudio Michaelu da zajedno odu nešto pojesti.
"A, ne", rekao je Michael odmahujući glavom. "Ja ne smijem onamo."
Pokazao je prema elektroničkim dvorišnim vratima. "Uhvatit će me. Odmah
su iza ugla i znam da samo čekaju da me se dočepaju." U očima mu se
vidio istinski strah. "Ne želim izaći."
Dok je Michael razgovarao s novinarom, njegov je zaštitar Bill Bray —
bivši policajac — cijelo vrijeme bio blizu i promatrao ih.
Bray, koji je radio za Michaela sve do odlaska u mirovinu, u ono je
vrijeme izgledao zaista zastrašujuće. Jednom se neka obožavateljica
ušuljala na imanje dok je jedan od zaposlenika obitelji izlazio.
Kako se prisjeća Steve Howell: "Razgovarao sam s Michaelom ispred kuće.
Bila su tri sata poslijepodne. Sjećam se točnog vremena zato što u 15
sati — kada djeca izlaze iz škole — dva stražara dolaze na dužnost,
umjesto jednog. Mike i ja razgovarali smo i odjednom nam je neka
djevojka prišla i pozdravila nas. Zatim je snažno zagrlila Michaela.
Iza njezinih leđa Michael je bespomoćno mahao rukama kao da me želi
pitati: 'Tko je ova osoba?' Zaustio sam da ću nešto reći, kad sam
osjetio nalet vjetra. Nešto je prošlo pored mene, kao vjetar, gotovo
brzinom svjetlosti. Bio je to Bill Bray.
Zgrabio je curu, bacio je na tlo, stavio joj lisičine i odvukao je od
nas. Došla je policija i odvela je. Ona je histerično plakala,
vjerojatno nasmrt uplašena. Michael je sve to promatrao, a zatim se
okrenuo prema meni i kao da se ništa nije dogodilo, rekao:
'Uglavnom...' I nastavili smo razgovor kao da ništa nije bilo.
Bilo je ondje mnogo slučajeva 51-50 i to nije bilo ništa novo." Kako je
Steve Howell objasnio, 51-50 policijska je šifra za mentalno nestabilne
osobe.
Koliko je dugo mogla trajati ta emocionalna opsada? Joseph je bio vrlo
odlučan i, kao što je i sam rekao u ono vrijeme: "Trajat će toliko dugo
koliko ću ja htjeti da traje."
Na kraju je Katherine bilo dosta drame oko rastave, koja se odvijala
paralelno s ovom obiteljskom krizom. Godinama poslije objasnila je
svoju dilemu. "Našla sam se u situaciji da moram izabrati manje od dva
zla", prisjetila se. "Iako sam htjela da Joe ode, nisam htjela da
cijela javnost za to sazna tako što ću ga na silu otjerati. Znala sam
da bi mediji odmah zagrizli, a takav publicitet nisam mogla podnijeti.
Bilo je to zaista čudno razdoblje. Bilo je dana kad me obuzeo bijes
kada bih ga samo pogledala. A opet, bilo je i dana kada bismo
razgovarali kao da se nikada ništa nije dogodilo."
Deset mjeseciposlije Katherine je ipak povukla zahtjev za rastavu.
Zaključila je da bi bez Josepha njezin život ionako bio prazan. Još ga
je voljela, govorila si je, iako nije znala zašto to osjeća.
"Dio mene vjeruje da si sami nanosimo više boli kada ne opraštamo osobi
koja nas je povrijedila", objasnila je. "Osim toga, ja vjerujem u
Kristovo učenje o oprostu. On je rekao: 'Koliko ćete puta nekomu
oprostiti? Sedamdeset puta sedam puta... koliko god puta treba.'
No neću se pretvarati da je odjednom između Joea i mene sve kao što je
bilo nekad", zaključila je, vjerojatno malo idealizirajući svoju burnu
prošlost s njim. "Zato što nije."
211
Michael pod pritiskom
Michael Jackson pretpostavio je da će Joseph, sada kad su se on i
Katherine pomirili, očekivati da ga obitelj prihvati natrag ne samo kao
Katherineina muža nego i kao menadžera. "A to se neće dogoditi", rekao
je Janet. "Majka ga možda želi natrag, ali ja ga ne želim. A mislim da
ga ni braća ne žele. Nema šanse da ga prime."
No Joseph je ipak bio malo lukaviji nego što je Michael mislio jer je
imao plan kako da se vrati, i to takav kojemu Michaelova braća sigurno
neće moći odoljeti: povratnička turneja.
Mnogi od umjetnika koji su sudjelovali u posebnoj emisiji u čast
Motownove obljetnice razvili su nov osjećaj bratstva i drugarstva prema
staroj diskografskoj kući. Nakon emisije Berry Gordy ponovno je sklopio
ugovor s Four Topsima i ujedinio ih s Temptationsima na ploči, baš kao
što su zajedno nastupili na pozornici te večeri u Pasadeni. I drugi su
izvođači ponovno počeli pregovarati s Berryjem. Vratili su se Holland-
Dozier-Holland, a i Diana Ross ponovno se počela družiti s Berryjem.
Kao da su svi željeli ponovno proživjeti onaj osjećaj koji su imali u
vrijeme najslavnijih dana Motowna — svi osim Jermainea Jacksona.
Nakon što je emisija snimljena, Jermaine se počeo sastajati s braćom i
Josephom i pregovarati o mogućnosti da napusti Motown, vrati se grupi i
ponovno s njima ode na zajedničku turneju. Michael nije znao za te
sastanke. "Michaelov uspjeh može nam samo pomoći", rekao je Tito. "On
je daleko iznad nas i možda bi nam mogao baciti uže i povući nas gore."
Turneja bi također pomogla Marlonu da riješi novčane probleme. On i
supruga Carol živjeli su neko vrijeme odvojeno, no pomirili su se.
Odlučili su spasiti brak usprkos financijskim teškoćama. No trebali su
pomoć.
U to vrijeme braća su pripremala i novi album za CBS nazvan Victory.
Michael nije htio sudjelovati u tom projektu. Pristao je napisati i
otpjevati samo dvije pjesme te sudjelovati u pisanju treće, a čak mu je
i to bilo previše. S druge strane, braća su nakon završetka snimanja
oduševljeno počela razmatrati mogućnost odlaska na promotivnu turneju
kada album bude objavljen.
Nitko nije htio ni razmišljati o tome kako će Michael reagirati na
ideju o turneji, vjerojatno zato što su u sebi znali da će stvarati
probleme. "Stvar je u tome da smo svi uvijek naporno radili", objasnio
je tada Marlon. "Otkad pamtim, otkad smo Michael i ja imali šest i
sedam godina, išli smo u školu, pisali zadaće, odlazili na probe,
vikendima smo nastupali po noćnim klubovima, ostajali budni do četiri
ujutro, a zatim bismo se u ponedjeljak ujutro ustali i otišli u školu.
Bilo je zaista vrlo teško. Ne vjerujem da možeš prerasti svoju braću i
sestre, a Michael to također vjeruje. Mi smo povezani krvlju. A takve
212
se veze ne mogu prekinuti."
Do ljeta 1983. Jermaine se toliko zagrijao za ideju turneje s braćom da
je zamolio Berryja da ga oslobodi ugovora s Motownom. Htio je istražiti
druge opcije, rekao mu je. Arista Records ponudila mu je ugovor (koji
će poslije i prihvatiti), a htio je i biti slobodan da ode na turneju s
Jacksonima.
Nažalost, Jermaineova samostalna karijera u Motownu nikada nije krenula
u pravom smjeru. Toliko je tjeskobe izazvao u obitelji — a zbog čega?
Jedne ploče medu Top 10, Lets Get Serious, koja je prodana u 722.737
primjeraka, i to tek 1981., šest godina nakon one noći na glazbenom
festivalu u Westburyju kada je morao izabrati između svoje obitelji i
obitelji Gordy. Jedino što se može reći u obranu Motowna jest da su
neki ondje smatrali da Jermaine nije dovoljno motiviran, da ne žudi za
slavom poput Michaela. Mnogi od njegovih obožavatelja smatrali su da je
trebao ostati s braćom u grupi i u braku s Berryjevom kćeri... i nadati
se najboljem.
"Ponekad sanjam da sam s braćom na pozornici", rekao mi je u intervjuu
1983. "Odbrojavam do početka pjesme kao što sam uvijek činio kada smo
nastupali zajedno. Svi smo na pozornici i gomila luduje. A onda se
odjednom probudim. Kakvo razočaranje! Svi smo počeli zajedno ovdje u
Motownu", rekao je, "i ako je itko ikoga ostavio, mislim da su oni
ostavili mene u Motownu. Kada bismo ponovno nastupali zajedno, nema
toga što ne bismo mogli napraviti, izazvali bismo ludnicu."
Berry je dopustio Jermaineu da ode i to je bio razočaravajući kraj
njegove suradnje s Motownom.
Joseph je na kraju sazvao sastanak sa svom braćom u dnevnoj sobi.
Objavio je da je vrijeme da se okupe i ponovno krenu na turneju,
originalna postava Jackson 5 plus Randy. Michaelov odgovor bio je brz i
jasan: "Na mene ne računajte."
Joseph je pokušao razgovarati s Michaelom. Velika turneja pomogla bi
braći da riješe mnoge novčane probleme, a svi su ih imali. U zadnje
vrijeme nitko nije zarađivao, osim Michaela. Naravno, Michael je znao
da se nitko od njegove braće nije toliko obogatio kao on s Thrillerom.
No isto je tako znao da bi im bilo sasvim dobro da malo obuzdaju svoj
ekstravagantni ukus. "Michaelov novac nije zanimao nikoga osim
Michaela", smatrao je Joseph. "A on je uvijek bio tako tajnovit. Mnogo
je važnije bilo to što su braća trebala nekako popraviti svoju
situaciju. Kao i svaka druga grupa, trebali su tu turneju."
Sljedeća Josephova taktika bila je izazivanje krivnje. Optužio je
Michaela da je okrenuo braći leđa sada kad je postao superzvijezda. Da
je Michael, koji nikada nije bio sebičan kada je bila riječ o obitelji,
osjetio potrebu, a ne pohlepu, možda bi i odgovorio na njegov zahtjev.
No on je dobro znao kada ga ljudi iskorištavaju. Znao je i da će njegov
status superzvijezde potpuno
213
ignorirati pristane li na turneju s njima. Njegov bi glas bio samo
jedan od šest
— i to onaj jedan suprotan, kao uvijek. "Ne", rekao je. "Ja ne idem."
Braća su izjurila iz sobe. "Vidiš?" rekao je Joseph upirući prstom u
njega. "Sad se ljute na tebe."
"Pa?" rekao je Michael. "Što onda?"
Otprilike tjedan dana poslije braća i Joseph ponovno su pozvali
Michaela na sastanak i ovaj put pokušali su šaljivim pristupom. Sa
sobom su donijeli kartonski plakat Michaela u prirodnoj veličini. "Ako
nam se ne pridružiš, stavit ćemo ovo na pozornicu umjesto tebe", rekao
mu je Jermaine sa smiješkom na licu. Jermaineovu osmijehu uvijek je
bilo teško odoljeti; on i Michael oduvijek su bili vrlo bliski. I
ostala su se braća nasmijala i Michael je rekao da će razmisliti.
Nekoliko dana poslije, kako se Michael još nije odlučio, Joseph je
planuo na njega. "Slušaj, ionako te ne trebamo", izderao se na njega.
"Zapravo, mislim da bi bilo bolje da te nema na ovoj turneji. Jermaine
može otpjevati neke pjesme, a i Jackie, Marlon i Randy mogu pjevati. I
Tito. A ti možeš ići dovraga, Michaele! Dovraga!"
Josephova je obrnuta psihologija odmah upalila; Michaela su pogodile
očeve primjedbe. Johnu Branci rekao je: "Branca, o čemu on to govori?
Moja braća ne znaju pjevati. Samo ja mogu biti glavni pjevač."
Baš kada je Michael bio na rubu odluke da ipak ode na turneju, kako ne
bi otišli bez njega i možda — iako to nije bilo vjerojatno — dokazali
da je zamjenjiv, Joseph je izvukao tešku artiljeriju: Katherine je
postavljena za kopromotoricu turneje. Njezin će glavni zadatak biti da
novi obiteljski san pretvori u stvarnost tako što će, jednom i
zauvijek, uvjeriti Michaela da im se pridruži. "Kada majka govori, svi
slušamo", rekao je jednom Jermaine.
Može se reći da je Michael tijekom godina, i financijski i emotivno,
učinio više za Katherine nego ijedan od svoje braće. Stoga se nije
činilo poštenim što će ga sada ona nagovarati da učini nešto što on
očito ne želi, samo zato da udovolji braći i pomogne obitelji da zarade
više novaca. No Katherine je voljela svu svoju djecu, ne samo Michaela.
Znala je da su u novčanim teškoćama i da im samo turneja s Michaelom
može pomoći da dovedu svoj životu red. U njezinim očima to je bilo
najmanje što je Michael mogao učiniti. Pa ipak su oni bili obitelj.
Katherine se nasamo sastala s Michaelom i zamolila ga da razmisli o
turneji
— zbog nje. Kako je mogao odbiti takvu molbu? Za Katherine bi bio
spreman pristati na to da ga obitelj i dalje sputava umjesto da učini
ono što je u tom trenutku trebalo biti prirodno za njegov život i
karijeru: osamostaliti se. Josephu i braći nije bilo pretjerano bitno
što Michael neće biti cijelim srcem u turneji, bilo je dovoljno da je
prisutan tijelom.
214
U svakom slučaju Michael je tada imao i drugih briga. U listopadu 1983.
susreo se s Jackie Kennedy Onassis na imanju u Encinu kako bi
razgovarali o mogućnosti pisanja autobiografije koju bi objavila
izdavačka kuća Doubleday, za koju je ona tada radila kao urednica.
Pet godina prije, 1978., Michael se sprijateljio s Johnom Kennedyjem
Jr.-om i Caroline kada ih je upoznao dok je u New Yorku snimao film The
Wi\. Bio je toliko odlučan u namjeri da upozna njihovu majku da je čak
pokušao započeti vezu s Caroline (koja je tada imala dvadeset godina)
misleći da će ga ona upoznati s bivšom Prvom damom. "Sjećam se da je
Michael počeo stalno nazivati Caroline, nadajući se da će se možda čak
i Jackie javiti na telefon", prisjetila se LaToya koja je u to vrijeme
bila s Michaelom u New Yorku. "Caroline je napokon prístala izaći s
njim. Išli su na klizanje i na večeru. Caroline je naručila osso buco,
za koji Michael nikada nije ni čuo. Poslije večere Michael ju je
pokušao poljubiti, a ona mu je rekla: 'Ako moja majka sazna da sam
poljubila crnca, ubit će me.' Michael se vratio kući uplakan, no čak ni
to nije umanjilo njegovu želju da upozna Jackie." (Mnogo godina poslije
kada je Michael pitao Jackie o toj Carolineinoj primjedbi, Jackie se
razljutila. Tvrdila je da je Caroline sve to izmislila kako bi izbjegla
poljubac.)
LaToya kaže da je pronašla nagu fotografiju Jackie u Michaelovoj sobi u
New Yorku, skrivenu u ladici medu čarapama. Posramljeni Michael navodno
je objasnio kako je nedugo prije posjetio novinara New York Daily Newsa
i večerao u njegovu domu. Dok su zajedno pregledavali njegove suvenire
iz svijeta šoubiznisa, naletjeli su na Jackienu fotografiju. Michaelu
nije bilo jasno zašto bi Jackie pozirala fotografu, i to naga. Novinar
mu je objasnio da je fotografiju slikao papara^o, očito bez dopuštenja.
A zatim mu je dao fotografiju kao suvenir. "Ne mogu je prestati
gledati", rekao je Michael LaToyi. "Moram je upoznati."
"I što ćeš kad je upoznaš?" pitala je LaToya.
"Ne znam", odgovorio je Michael. "Onesvijestit ću se, valjda."
U jesen 1983. Michael je bio svjetski poznata superzvijezda, a Jackie
urednica u Doubledayu koja je htjela uređivati njegove memoare. Michael
je napokon dobio priliku upoznati Jackie kada ga je pozvala da zajedno
ručaju u Los Angelesu. Na dan kada su dogovorili ručak Michaela je
uhvatio napadaj panike. "Ona je najpoznatija žena na svijetu", objasnio
je nekome od članova obitelji. "A ja sam... pa, ja sam samo ja."
Michael j e proveo poslijepodne na Hay venhurstu, povrać ao i
hiperventilirao dok su ga Jackie i njezini pomoćnici čekali u restoranu
u Beverly Hillsu. Sutradan je Michael pozvao Jackie u svoj dom u
Encinu.
"Svi su bili uzbuđeni taj dan kada je trebala doći u kuću", prisjetio
se Steve Howell. "Naravno, svi smo je htjeli upoznati, ali zadovoljili
bismo se i brzim
215
pogledom na nju dok izlazi iz limuzine i ulazi u kuću. Po cijeloj kući
šaputalo se: 'Dolazi Jackie O., dolazi Jackie O.' Njezin je vozač
nazvao iz automobila da upozori Michaela da su udaljeni tridesetak
minuta vožnje. 'Dobro, sad svi van', rekao je Mike. 'Svi možete kućama.
Van, van, van!' Nitko nije htio otići, ali morali smo. Michael je htio
da svi zaposlenici odu tako da može biti potpuno sam s Jackie. 'Ali i
ja želim upoznati Jackie O.', rekla je Katherine. 'Ne', odgovorio je
Michael. 'Ne ovaj put, Kate. Možda drugi put.'"
Jedan Michaelov prijatelj sjeća se: "Jackie je htjela razgovarati o
knjizi, ali Michael je imao druge planove. Htio je znati što ona misli
o tome što je fotografiraju kamo god ide. Htio je znati kako se ona
nosi sa slavom. Tražio ju je savjete kako izbjećipapara^e. Divio joj se
i nadao se da će saznati što je pokreće."
Michael je imao 25 godina i pomisao da piše memoare nije mu bila
bliska. "Još sam pokušavam sve shvatiti", rekao je Steveu Howellu. I
zaista, neke je dijelove njegova života trebalo pomno preispitati, ali
većina ljudi koji su poznavali Michaela u ono vrijeme složila bi se da
on nije najobjektivnija osoba za taj posao. Michael se previše brinuo
zbog svog imidža i imidža obitelji da bi napisao stvarnu priču o sebi.
Imao je mnogo osobnih problema, o kojima Jackie uglavnom nije ništa
znala, no učinio bi sve da zaštiti dostojanstvo obitelji. "Ne želim
razočarati obožavatelje tako da im otkrijem cijelu istinu", rekao je.
"To bi ih slomilo."
Michael je znao da u to vrijeme ne može ogoliti dušu u knjizi i zato je
zamolio Jackie da razmisli o izdavanju knjige drukčijeg formata koja bi
donijela ilustracije iz njegova života poput prve školske knjižice,
ranih fotografija i pjesama. Jackie je pokušala odglumiti zanimanje, no
zapravo je zamisao uopće nije oduševila. Željela je cijeli njegov život
na papiru, no zasad je pristala na ideju knjige u formatu albuma.
Sutradan je Michael odveo Jackie u Disneyland. Jackie je imala usku
kožnatu jaknu stegnutu remenom oko svog nemoguće uskog struka i vesele
hlače na pruge. Michael je obukao neizbježnu jaknu u vojničkom stilu
ukrašenu sjajnim detaljima, srebrnim patentnim zatvaračima i kopčama.
Oboje su imali sunčane naočale.
"Poslije mi je rekao da ju je doživio kao vrlo snažnu i inteligentnu, a
zbog činjenice da je proživjela smrt JFK-a želio je imati je u svom
životu kao majčinsku figuru", rekla je LaToya. "Rekla sam mu: 'Ali
Michaele, mi već imamo majku', a on je rekao, 'Da, ali mi se moramo
brinuti za Kate zbog svega onoga što je doživjela od Josepha. A tko će
se onda brinuti za nas?' Nisam znala kako mu odgovoriti na to",
zaključila je LaToya, "ali znala sam da to neće biti Jackie O."
216
U međuvremenu je Michael započeo prvo u nizu prijateljstava s mladim
dječacima. Bilo je to s dvanaestogodišnjim glumcem Emmanuelom Lewisom.
Emmanuel je u ono vrijeme bio visok samo 101 centimetar i Michael je
uživao noseći ga na rukama kao malo dijete. Emmanuel je došao u
Hollywood igrati glavnu ulogu u humorističnoj seriji Webster, a Michael
ga je primijetio u televizijskim reklamama i želio upoznati. Nazvao je
dječakovu majku i pozvao ga na imanje Hayvenhurst. Kada ga je dječak
posjetio, brzo su se sprijateljili. Zapravo, Michael je bio gotovo
opsjednut Emmanuelom Lewisom. Zajedno bi se igrali s Michaelovim
ljubimcima, trčali imanjem poput djece koja se igraju kauboja i
Indijanaca, valjali se po travi i smijali se. Promatračima se činilo
kao da Michael s njim pokušava ponovno proživjeti djetinjstvo koje je
propustio. Poslije je to za Michaela postalo normalno ponašanje. Svi su
već navikli na njegovo valjanje po podu s djecom. No 1983. to je bilo
neobično, čak i za njega.
Jedan od posjetitelja imanja u Encinu sjeća se kako je gledao Michaela
dok je Emmanuelu čitao priču o Petru Panu. Poslije su obojica
zamišljali da su likovi iz priče. Svjedoci su prepričali kako su 25-
godišnji Michael i dvanaestogodišnji Emmanuel sjedili na podu
zatvorenih očiju i maštali kako lete iznad Nigdjezemske. "Vjeruj i
ostvarit će se", šaputao je Michael. "Jesi li sad spreman? Vjeruješ li?
Vjeruješ li?"
"Da, vjerujem", odgovorio je Emmanuel držeći oči čvrsto zatvorene.
"Vjerujem."
Zatim su počeli izgovarati dijaloge iz knjige. Nakon nekog vremena
počeli su se smijati i hrvati se na podu poput psića.
Obitelj Emmanuela Lewisa navodno se zabrinula zbog njihova
prijateljstva kada su se Michael i Emmanuel prijavili u hotel Four
Seasons u Los Angelesu — kao otac i sin. Nije poznato u kojoj su se
priči zamišljali tom prilikom. No nedugo nakon toga prestali su se tako
intenzivno družiti.
Kada je Michael napokon pristao poći na povratničku turneju s braćom,
Joseph i Katherine zamolili su Dona Kinga da im pomogne promovirati
turneju. Don je u ono vrijeme bio razmetan, šokantan i kontroverzan
crnac kojeg su mnogi smatrali vodećim svjetskim promotorom boksačkih
mečeva. Odrastao u getu u Clevelandu, Don je 1966. završio u zatvoru
nakon što je ubio čovjeka u uličnom sukobu. Odslužio je kaznu od četiri
godine i počeo se baviti promocijom boksa.
Najpoznatiji je po sjajno odrađenim promocijama boksačkih mečeva
Muhammada Alija " Thrilla in Manila" i borbi Sugara Raya Leonarda i
Roberta Durana. No kada su ga mladi Jacksoni upoznali, nisu bili
impresionirani. Tijekom sastanka Don je na sebi imao bijeli krzneni
kaput, dijamantne prstene
217
i zlatnu ogrlicu s privjeskom — krunom na kojoj je pisalo DON. Sijeda
kosa stršala mu je u zrak, kao da je netom doživio strujni udar. Braća
su zaključila da je previše napadan, ne onakav tip čovjeka kakvog bi
oni htjeli da ih zastupa pred javnošću. No negativan stav o Donu naglo
se rastopio kada im je u znak dobre volje ponudio tri milijuna dolara,
bez obzira na zaradu od koncerata - 500.000 dolara za svakog člana
grupe. Braća su bila oduševljena, Joseph sretan, Katherine zadovoljna.
Michael nije bio impresioniran.
"Mislim da je čudan", Michael se povjerio prijatelju. "Ne vjerujem tom
tipu. On samo želi svoj komad kolača, to je sve." A to nikako neće biti
malen komad, to je bilo sigurno. Isplanirali su 40 koncerata,
procijenjeno je da će turneja donijeti 30 milijuna dolara bruto. Nakon
što se odbije šest milijuna za troškove, ostaje 24 milijuna čiste
zarade. 85 posto od toga dobila bi grupa, 7,5 posto Don King, a
preostalih 7,5 posto Joseph i Katherine. To je značilo 3,4 milijuna
dolara za svakog od članova grupe — dovoljno da se braća osove na noge
bar na neko vrijeme — kao i 900.000 dolara za Josepha i Katherine te
1,8 milijun za Dona Kinga.
Kad je prihvatio posao, Don King kontaktirao je Jaya Colemana,
poduzetnog promotora specijaliziranog za dobivanje sponzorstava za
turneje od velikih korporacija. Don je Jayu rekao za turneju braće
Jackson i da im treba bogat sponzor. "A ti si, prijatelju, pravi
bijelac koji može ući u veliku korporaciju i izvući taj sitniš od
njih", rekao je. I imao je pravo. Jay je uvjerio kompaniju Pepsi-Cola
da sponzorira turneju s pet milijuna dolara.
Jackie, Tito, Randy, Marlon i Jermaine glasali su za Dona Kinga kao
novog promotora. Pa ipak je dodatnih pet milijuna dolara bio velik
novac. No za Michaela je pet milijuna, kako bi to rekli u Garyju, bio
'tek sitniš', pogotovo kada se podijeli na pet dijelova i 15 posto se
podijeli Donu, Josephu i Katherine — pri čemu Michaelu ostane 700.000,
što baš i nije neki poticaj. Michael je nevoljko pristao da Don King
bude promotor turneje, ali htio je da se cijela stvar odradi bez
Pepsija. "To zaboravite", rekao je. "Ja ne pijem Pepsi. Ne vjerujem u
Pepsi."
Obitelj je tada počela obrađivati Michaela da prihvati sponzorstvo.
Previše je novaca bilo u igri da bi ga samo tako odbacili, a sam je
sponzorski dogovor bio impresivan i vjerodostojan bez obzira na to pije
li Michael Pepsi ili ne. Rolling Stonesi su u sklopu svojeg sponzorskog
ugovora dobili samo pola milijuna. Ustvari, najveći sponzorski ugovor u
dotadašnjoj povijesti industrije oglašavanja bio je onaj Atarija s
glumcem Alanom Aldom, koji je iznosio samo milijun dolara. Braća su
mislila da je Michael lud. "Jednostavno to ne želim učiniti", bio je
uporan Michael. "Imam loš predosjećaj."
Nakon cijelog vikenda pod pritiskom Michael je napokon potpisao ugovor
u četiri sata u ponedjeljak ujutro. Dodatna klauzula u ugovoru jamčila
mu
218
je da ni u jednoj reklami ni na promidžbenoj fotografiji neće morati
držati limenku Pepsija niti piti iz nje.
"Znaš što? Ne znam zašto je tom malom toliko mrsko zarađivati novac",
poslije je o Michaelovu oklijevanju pri potpisivanju ugovora s Pepsijem
rekao Joseph. "Uvijek možeš imati više novca. Koliko god novca imao,
nikada ne možeš doći do točke u kojoj ćeš reći da ne trebaš više. A u
to vrijeme svi su u obitelji, osim Michaela, očito, trebali novac."
30. studenog 1983. u restoranu Tavern on the Greenu New Yorku
organizirana je tiskovna konferencija na kojoj je najavljena
povratnička turneja Jacksona i predstavljen Don King kao njezin
promotor. Do tog trenutka Michael je već objavio dva nova velika hita,
"Human Nature" i "PYT", pa se moglo očekivati da će obožavatelji
nahrupiti onamo. Više od stotinu pripadnika policije osiguravalo je
restoran.
Konferencija je počela čudno... i nastavila se još čudnije. U uvodu je
Don King govorio o Bogu, a zatim ljubavi i "oduševljenju" te činjenici
da se "Michael vinuo u neviđene visine". A zatim je veliki promotor
rekao: "Prava je sreća za sve nas i divna simbolika da imamo ovako
lijepu obitelj koju možemo pokazati cijelom svijetu. Oni su ponizni.
Oni su dragi. Osvajaju neodoljivim šarmom. Ljubav koja izvire iz njih
tako je zarazna", govorio je oduševljeno. "Toliko je čarobna i zarazna
da me uvukla u ovaj vrtlog glazbene čarolije iz kojeg ne mogu..." I
tako je nastavio blebetati još gotovo pola sata. A zatim je prikazao
petnaestominutni dokumentarni film — o sebi. Katherine, Joseph, LaToya
i Janet zbunjenih su izraza lica promatrali kako Don King zatim
parafrazira govor Malvolija iz Shakespearova komada Na Tri kralja. "Ne
boj se veličine", rekao je ponosno se isprsivši. "Neki su ljudi rođeni
veliki. Neki postižu veličinu. A nekima je veličina nametnuta."
Joseph se nagnuo prema Katherine i pitao: "Govori li on to o nama ili o
sebi?" Ona je samo slegnula ramenima.
"Ima li išta što on govori ikakvog smisla?" pitala je zbunjeno.
Don King zatim je govorio o nadolazećoj turneji po 40 gradova, filmu o
koncertima i živom prijenosu putem satelita. Također je objavio da je
Pepsi Cola platila pet milijuna dolara za privilegij da sponzorira
turneju. U sklopu dogovora braća Jackson snimit će dvije reklame za
Pepsi. "Bit će divno. Turneja s najvećom zaradom, najčudesnija turneja
u povijesti i ovi nevjerojatni momci.
I tada su napokon Michael, Marlon, Tito, Jermaine, Randy i Jackie
izašli pred novinare praćeni gromkim pljeskom. Sjeli su na povišeno
mjesto, razočaranih izraza lica, skrivajući pogled iza sunčanih
naočala. Nikome
219
od njih nije bio zabavan način na koji je Don King nastavio paradirati
pred predstavnicima medija. Tada je Don napokon zamolio Michaela da
nešto kaže. "Zapravo nemam što reći", počeo je Michael. "Želio bih
predstaviti ostatak obitelji. Prvo svoju majku Katherine.
"Da, ovo je majka Katherine", ubacio se Don King. "Stup obitelji,
snaga,
IV Î5
srce, dusa...
"A ovo je moj otac Joseph."
"Hm, to je on. Joseph Jackson. Obožavam tog čovjeka. Taj me čovjek
zaista očarao."
"A ono su LaToya i Janet", rekao je Michael, sada se već mršteći prema
Donu.
"Da, nisu li uistinu lijepe? Sestre Jackson, LaToya i..." Don je
odjednom utihnuo kada je primijetio Michaelov izraz lica.
"A i ljupke supruge moje braće su ovdje", nastavio je Michael. "Hazel,
Carol, Enid i Dee Dee. Moja sestra Maureen nije s nama jer snima album
za CBS. Najljepša vam hvala."
Michael je odbio odgovarati na ikakva pitanja.
"Hvala, Michaele, zlatni glasu pjesme", Don je brzo dodao.
"I kako će se zvati ova turneja?" pitao je jedan od novinara.
"Nisu još izabrali ime", odgovorio je King.
"Oprostite, ali jesmo", ubacio se Marlon. "Zvat će se Victory."
"Pa, eto, dame i gospodo", važno je rekao Don. "To je ime turneje.
Victory. I kakvo moćno ime!"
"A koja je svrha ove turneje?" pitao je netko drugi.
"Značenje turneje jest da se braća ponovno okupljaju", rekao je
Jermaine, "kako bismo pokazali da smo složni i da želimo raditi
zajedno, da pokažemo svijetu da možemo donositi sreću ljudima. I tako
će svi na svijetu biti ujedinjeni, zato što mi želimo doći u miru za
sve", zaključio je jednako besmisleno kao sam Don King.
"Zašto Michael više ništa ne govori?" pitao je drugi novinar.
"Pa..." Don je brzo pogledao Michaela. On je odlučno odmahnuo, ne. "Pa,
on ima problema s glasom jer naporno radi na snimanju pjesama i
stvaranju hitova", rekao je Don. "Više ne može govoriti. Nije li tako,
Michaele?"
Činilo se kao da Michael iza sunčanih naočala strijelja promotora
bijesnim pogledima.
Poslije su novinari iz Washingtona Maxwell Glen i Cody Shearer događaj
prozvali "jednom od najneugodnijih tiskovnih konferencija u povijesti".
Jedan je drugi poznavatelj prilika turneju prozvao "Nitro-turneja"
objasnivši da bi "cijela stvar u bilo kojem trenutku mogla
eksplodirati".
Michael je dogovorio da se konferencija snima. Nekoliko sati nakon što
220
je napokon završila, on, John Branca i još nekoliko pouzdanih suradnika
pogledali su snimku u Michaelovoj sobi hotela Helmsley Palace.
"Strašno, zar ne?" presudio je Michael.
John je primijetio da je glavna zvijezda konferencije zapravo bio Don
King i da su mu Jacksoni poslužili tek kao dodatna atrakcija.
"Pa to je stvarno loše, zar ne?", rekao je Michael ljutito. "Moramo
pokazati ovu snimku mojoj braći."
Michael je sazvao sastanak u svojoj sobi. Za nekoliko minuta pojavili
su se Jackie, Tito, Jermaine, Marlon i Randy. I oni su nakon
konferencije počeli sumnjati u Dona Kinga. "Pogledajte ovu strahotu",
rekao je Michael stavljajući vrpcu u videorekorder.
"Sto je vama, ljudi?" pitao ih je nakon što su pogledali snimku. "Zar
ne vidite da nas taj čovjek iskorištava? Ovo je bio šou Dona Kinga,
Jacksoni su bili tek predgrupa. Zar ne vidite koliko je to loše?"
"Imaš pravo, Michaele", rekao je Jackie odmahujući glavom u očaju. "Tip
je totalni kreten."
"Nevjerojatno", složio se Jermaine. "Mike ima pravo. Nikada mi nije
bilo tako neugodno. Ono je bilo zaista jako loše."
I ostala su se braća složila. Sudjelovanje na konferenciji bilo je
dovoljno jadno, ali sada kad su vidjeli kako je to izgledalo s druge
strane stola, njihov ponos bio je povrijeđen. "Pa vi ste izabrali tog
ljigavca", rekao je Michael. "Sad ćemo Branca i ja za koordinatora
turneje izabrati nekog drugog tko će zaista znati odraditi posao,
nekoga poput Billa Grahama ili Irvina Azoffa, neko veliko ime u ovom
poslu", rekao je Michael spomenuvši dvojicu najvećih koncertnih
promotora. "Slažemo li se svi s time?" pitao je, preuzevši kontrolu nad
situacijom. "Nije li vrijeme da moć ponovno bude u našim rukama?"
Braća su složno potvrdno kimnula.
t A
Još jedna bombastična drama za privlačenje pozornosti?
Iako je tada već bio nevjerojatno poznat i vrlo bogat, Michael je sve
do 1984. nastavio evangelizirati po kućama za Jehovine svjedoke,
"dvaput na tjedan, po sat ili dva", rekla je Katherine. Kad god je bio
u gradu, četiri puta u tjednu odlazio je na sastanke u Kraljevsku
dvoranu.
Evo kako je izgledao jedan tipičan dan kada je odlazio propovijedati.
221
Prerušen Michael—brkovi, šešir i naočale—u puloveru i kravati, s
primjerkom Kule straćara u rukama, stajao je pred vratima nekog stana u
predgrađu Thousand Oaksa u Kaliforniji rano ujutro početkom 1984.
"Došao sam vam propovijedati Božju riječ", rekao je djevojčici koja je
otvorila vrata.
Ona mu je zalupila vrata u lice.
Nastavio prema sljedećem stanu.
"Došao sam vam propovijedati riječ Božju", rekao je čim su se vrata
otvorila. Žena ga je pozvala da uđe i zatvorila vrata. Louise Gilmore
sjeća se dana kada je Michael došao u njezin dom: "Bilo je vrlo čudno.
Prvo sam mislila da je to neka šala, kao kada maskirana djeca skupljaju
slatkiše. Mladi crnac došao je pred moja vrata noseći sasvim očito
lažne brkove i bradu i velik šešir. Njegovo je lice bilo previše glatko
za toliko dlaka. Izgledao je poput dječaka koji se pretvara da je
odrastao muškarac. Govorio je nježnim glasom i izgledao prilično
bezazleno. 'Možemo li razgovarati na trenutak?' pitao je pristojno.
Odlučila sam ga pozvati unutra.
Sjeo je i iz torbe izvukao gomilu knjiga i brošura. 'Trebali biste ovo
pročitati', rekao je. Održao mi je kratak govor o Jehovinim svjedocima,
ali nisam ga slušala pa ne mogu ponoviti što je rekao. Popio je čašu
vode, zahvalio mi i otišao dalje svojim putem. Nisam stvorila nikakav
poseban dojam osim što sam pomislila: 'Kakav pristojan momak!'
Sutradan me susjeda pitala: 'Je li Michael Jackson bio i kod tebe?'
Pitala sam je o čemu govori. Kad sam napokon zbrojila dva i dva, umalo
da se nisam onesvijestila. Materijale koje mi je dao zadržala sam kao
suvenir. Nisam prešla na njegovu vjeru."
Michael se više nego ikada prije smatrao pravim Jehovinim svjedokom.
Nije vjerovao u transfuziju krvi, Uskrs i Božić (koje je smatrao
'poganskim blagdanima') niti u proslave rođendana. Nije vjerovao ni u
polaganje zakletve državnoj zastavi. (U travnju 1984. nazočio je večeri
Zaklade T. J.-a Martella u čast Waltera Yetnikoffa, predsjednika CBS
Recordsa. Sjeo je za stol tek nakon što je monsignor Vincent Puma
izrekao blagoslov i nakon što su okupljeni odali počast zastavi i
otpjevali državnu himnu.)
Iako je Michael bio vrlo pobožan — i bez sumnje donirao mnogo novca
svojoj vjerskoj zajednici —crkveni vođe naljutili su se na njega 1984.,
najvećim dijelom zbog videospota za pjesmu "Thriller".
Michael se toliko oduševio hororom Američki vukodlak u Londonu da je za
redatelja videospota "Thriller" uzeo Johna Landisa, a zatim je zaposlio
i Ricka Bakera da napravi specijalne efekte. C etrnaestominutni
videospot imao je budžet od 600.000 dolara. U ono vrijeme glazbenici su
snimali sasvim pristojne videospotove za 25.000 dolara. John Branca
smatrao je da Michael previše ulaže i da bi trebali naći drugi način da
financiraju izradu videospota.
222
John i Michael došli su do ideje da snime film Snimanje videospota
Thriller. Istovremeno sa snimanjem videospota, sniman je dodatan
materijal o tome kako se radi, uključujući intervjue s nekima od važnih
sudionika i samim Michaelom. John je tada materijal ponudio Vestron
Videu, tvrtki za videodistribuciju, koja je platila otprilike 500.000
dolara za prava na distribuciju filma.
Poslije je John otišao i na MTV i objavio direktorima da Michael snima
60-minutni dokumentarac i da će ga morati platiti ako ga žele
prikazati. U ono vrijeme MTV nije plaćao čak ni diskografskim kućama za
prava na prikazivanje videospotova jer se smatralo da je prikazivanje
spotova na glazbenoj kabelskoj postaji izvrsna prilika za promociju
izvođača. I dok danas u pregovorima oko novca između MTV-ja i
glazbenika sudjeluju i menadžeri, odvjetnici i direktori diskografskih
kuća, 1984. nije bilo tako. No budući da je Michael bio tako popularan,
MTV je brzo pristao djelomično financirati izradu filma Snimanje
videospota Thriller — pod uvjetom da im Michael jamči premijerno
prikazivanje. Na kraju će snimanje videospota stajati čak malo više od
milijun dolara. Kabelska mreža Showtime također je platila za pravo na
prikazivanje filma. Zajedno su MTV i Showtime sakupili gotovo cijelu
drugu polovinu milijuna dolara, koliko je film stajao.
Videospot za "Thriller" bio je mješavina iluzije i stvarnosti, vješto
ih ispreplićući. Priča počinje tako što Michael u svom bijelom
kabrioletu Chevy staje uz rub ceste usred šume. Zatim izgovara poznatu
rečenicu, koja je u upotrebi gotovo od trenutka kada je prvi Model T
sišao s pokretne trake, okreće se prema Oli Ray (bivšoj Playboyevoj
zečici) i govori: "Bojim se da smo ostali bez goriva." No umjesto da
ostanu zagrljeni u automobilu, oni kreću u šetnju.
On je pita želi li biti njegova djevojka i ona pristaje. "Ja nisam kao
drugi muškarci", govori joj on tada nježnim, šaputavim glasom.
"Naravno da nisi", odgovara ona potpuno podcjenjujući važnost njegove
izjave. "Zato te i volim."
"Ne", ustraje Michael. "Želim reći da sam ja drukčiji."
Kako se mjesec pojavljuje iza oblaka, Ola otkriva koliko je Michael
zapravo drukčiji. Koliko drugih muškaraca ima vučje očnjake, kandže,
brkove i reži na mjesec te se pretvara u vukodlake? Počinje je loviti
kroz šumu. Ona se spotiče i pada. Leži na tlu na leđima. On stoji nad
njom i stvari ne mirišu na dobro.
Baš u trenutku kada se zvijer sprema napasti, kamera prelazi na
Michaela i Olu koji su dio publike u kinodvorani i nose ipak nešto
moderniju odjeću od njihovih dvojnika iz 50-ih na filmskom platnu. Ola
je očito prestravljena, dok Michael uživa u prizoru. "Ne mogu to
gledati", Ola govori, ustaje i izlazi iz dvorane.
223
Michael nevoljko ostavlja kokice i izlazi za njom, zadirkujući je što
se tako uplašila. Dok hodaju napuštenim ulicama, počinje pjevati pjesmu
"Thriller". Prolaze pokraj groblja i u tom trenutku skupina zombija
izlazi iz grobnica i okružje ih. Koža im je bolesne boje, iz kutova
usana cijedi im se krv, a očne jabučice gotovo im ispadaju iz duplja.
Izgledaju kao da se već dugo raspadaju u grobovima.
Ola bježi i skriva se u napuštenoj kući. Za to vrijeme Michael predvodi
grotesknu skupinu u plesnoj točki punoj izobličenih i prijetećih
pokreta, a njegova krvavocrvena odjeća dodatno pojačava zlokoban dojam.
Vodi skupinu zombija prema Oli, koja drhti od straha dok Michael i
zastrašujuće društvo trgaju zidove i lome prozore i podove. Ola
sklupčana na naslonjaču vrišti dok Michael pruža ruke prema njoj.
Odjednom se nalaze u Michaelovu domu. "Hej, u čemu je problem?" pita je
Michael smiješeći se. Ola zbunjeno podiže pogled prema njemu. Je li sve
bio samo san? Michael joj zaštitnički prebacuje ruku oko ramena. No
zatim se okreće prema kameri zvjerskog pogleda i prijetećeg osmijeha.
Sasvim je sigurno da Michael ovim videospotom nije htio propagirati
sotonizam ili okultno. Jednostavno ga je očarala fantastična strana
priče, za njega "Thriller" nije bio ništa strasniji od Noći vještica.
Ipak je on osoba koja je nakon naporna dana na snimanju videospota
odlazila kući, gdje su je u sobi čekale plastične lutke praznih
pogleda. No i prije nego što je završilo snimanje videospota, on je
ponovno aktualizirao sukob između Michaela i starješina Kraljevske
dvorane Jehovinih svjedoka u Encinu. Kada su saznali kako će videospot
izgledati, starješine su pozvale Michaela na sastanak tijekom kojeg se
razgovaralo o stanju Michaelove duše. On nije bio otvoren za njihove
primjedbe. Nije želio da mu itko govori što će raditi, ni otac, a ni
vjerska zajednica. Odbio je objaviti izjavu u kojoj se ograđuje od svog
rada, što je zajednica tražila od njega. "Znam da sam čovjek pun
nesavršenosti", rekao je. "Ne pretvaram se da sam anđeo."
No kada su starješine zaprijetili da će ga izbaciti iz zajednice,
Michael se ipak zabrinuo. Nazvao je ured Johna Brance. Kada je Johnova
tajnica podigla slušalicu, činilo se da s druge strane nema nikoga.
Čula je samo teško disanje, kao da netko očajnički pokušava doći do
zraka između jecaja. "Ne znam tko je", rekla je Johnu. "Mogao bi biti
Michael."
Kada je John preuzeo slušalicu i čuo samo teško disanje, zabrinuo se.
No prije nego što je mogao shvatiti što se događa, linija se prekinula.
John je nazvao Michaela, ali on se nije javljao.
Sutradan je Michael nazvao i rekao da ima "velik problem". Zatim je
ponovno neočekivano sklopio slušalicu. Je li morao raditi baš takvu
dramu? Ovakvi luđački, tajnoviti telefonski pozivi nastavili su se
nekoliko dana sve
224
dok se John nije ozbiljno zabrinuo za Michaela.
Na kraju se Michael napokon pribrao i nazvao Johna da ga pita ima li
vrpce videospota za "Thriller". Kada je odvjetnik rekao da ih nema i da
su u laboratoriju na obradi, Michael mu je naložio da ih povuče. "I
želim da ih uništiš", rekao je Michael. Zvučao je očajno. "Nitko nikada
ne smije vidjeti taj videospot."
Prije nego što je John uspio išta reći, Michael je sklopio slušalicu.
Michael je nazvao sutradan da sazna je li njegov odvjetnik uzeo vrpce.
Sada je Johnu već bilo dosta igrica. Htio je znati što se događa,
pogotovo zato što je Michael na "Thriller" već potrošio milijun dolara
koje su dali MTV, Showtime i Vestron. Kako će ih sada uništiti?
Kada je Michael objasnio da mu je zajednica zaprijetila da će ga
izbaciti ako videospot za "Thriller" ikada ugleda svjetlo dana, John je
ostao bez riječi. Pokušao je uvjeriti Michaela da ne smije dopuštati da
se vjerski starješine miješaju u njegov umjetnički rad, ali Michaela
njegovo mišljenje uopće nije zanimalo.
Sutradan je ponovno nazvao. "Imaš li vrpce?" pitao je. John je rekao da
ih ima. Kada je Michael pitao: "Jesi li ih uništio?" John je rekao da
je učinio baš to, iako su zapravo stajale na njegovu stolu. "Dobro
onda", rekao je Michael i sklopio slušalicu.
Slučajno je John baš u to vrijeme čitao knjigu o Beli Lugosiju. Nakon
što je razmislio o Lugosiju i njegovu liku Drakule, ponovno je nazvao
Michaela i počeo s njim razgovarati o zvijezdi horora. Objasnio mu je
da je Lugosi bio religiozan čovjek, ali da je kao glumac svejedno
glumio demonskog Drakulu i izgradio karijeru na tom liku. Michael je
pažljivo slušao kako mu John objašnjava da Lugosijeva vjerska uvjerenja
nisu imala nikakve veze s njegovom umjetnošću i da činjenica da je u
filmovima igrao vampira nije umanjila njegovu pobožnost u svakodnevnom
životu. Predložio je da Michael ipak razmisli o objavljivanju
videospota za "Thriller", uz napomenu na početku u kojoj bi objasnio da
taj rad ni na koji način ne odražava njegova osobna ili vjerska
uvjerenja. Michael je zaključio da je Johnov prijedlog genijalan. Nije
se čak ni naljutio kada mu je John priznao da ipak nije uništio vrpce.
Sutradan je John nazvao redatelja Johna Landisa da ga obavijesti da će
na početku videospota morati dodati napomenu. "Glupost", rekao je
Landis. "Nema šanse."
"Slušaj, bez te napomene nema ni videospota", objasnio je John. Zatim
mu je prepričao cijelu priču. "Isuse Kriste", rekao je Landis, "taj je
mali stvarno loše, zar ne?"
John Branca nije mu mogao proturječiti, ali iz poštovanja prema svom
225
klijentu suzdržao se od komentara. Michael se u cijeloj situaciji ponio
toliko čudno, gotovo zastrašujuće jezivo. Kakvo je to bilo luđačko
ponašanje? Nazivanje i spuštanje slušalice, jecanje i plakanje? Na neki
je način cijela priča podsjećala na Michaelovu dramatičnu izjavu da
uopće neće objaviti album Thrilhr. Teško je reći je li Michael zaista
bio uzrujan (čak ako i jest, sigurno se to moglo riješiti na mnogo
bolji način) ili je ponovno priredio bombastičnu dramu za privlačenje
pozornosti na svoj novi projekt.
Na kraju je videospot za "Thriller" objavljen uz sljedeću napomenu na
početku: U skladu sa svojim čvrstim osobnim uvjerenjima, želim
istaknuti da ovaj film ni na koji način ne podržava vjeru u okultno —
MichaelJackson.
U sklopu niza pratećih proizvoda napokon je objavljena i videokaseta
Snimanje videospota Thriller — film u kojem je prikazano kako je
videospot nastao. Prema podacima Američke diskografske udruge,
Jacksonovo prvo izdanje za videotržište bilo je prvo koje je odmah
postiglo zlatnu i platinastu nakladu. Bilo je to najprodavanije
glazbeno videoizdanje svih vremena. Michael je zaradio milijune na
njemu.
Tjedan dana prije nego što se krajem prosinca 1983. videospot za
"Thriller" počeo prikazivati, prodaja albuma Thriller pala je na
200.000 primjeraka na tjedan, što je još uvijek bilo vrlo dobro za
album koji je izašao gotovo godinu dana prije. Prema časopisu Time,
tjedan nakon što je videospot prikazan na MTV-u, koji ga je vrtio pet
dana, prodano je još 600.000 primjeraka albuma i on se vratio na broj 1
Billboardove liste albuma.
226
4
Michaelova opeklina zbog Pepsi-Cole
Prva stvar na dnevnom redu početkom 1984. bilo je snimanje dvaju
reklama za Pepsi-Colu. Michael i dalje nije bio oduševljen tim
sponzorstvom, pogotovo kada je tvrtka Quaker Oats za sponzorstvo
turneje braće Jackson ponudila čak 40 posto više novaca. Iako je ugovor
s Pepsijem već bio potpisan, John Branca pokušao je izvući Michaela. No
tada je Don zamolio Katherine da "razgovara s Michaelom i urazumi ga".
I tako je ugovor s Pepsijem ostao na snazi.
Od početka je svima bilo jasno da će Michael imati potpunu kontrolu nad
reklamnim spotovima. Njegova braća nisu imala nikakva prava komentirati
snimke, a to im je i odgovaralo. Za reklame su dobili pozamašne iznose
i bili su zadovoljni.
Nakon nekoliko sastanaka s Michaelom direktori Pepsi-Cole zabrinuli su
se. Michaelovi prijatelji Paul McCartney i Jane Fonda uvjerili su ga da
griješi što je pristao snimiti reklame za Pepsi zato što će na kraju u
njima biti previše eksponiran. Michael je odlučio ispraviti pogrešku
tako što će tražiti da se njegovo lice u reklami pojavi samo jednom u
krupnom kadru, i to ne duže od četiri sekunde. Drugim riječima, Michael
se htio pojaviti kao gost u vlastitoj reklami - a za to će Pepsi morati
platiti pet milijuna dolara.
"Postoji mnogo načina da me snimite a da mi ne gurate kameru u lice",
uvjeravao je Michael trojicu direktora Pepsi-Cole koji su došli na
sastanak u njegov dom. "Iskoristite moje simbole. Snimite moje cipele,
gamaše, rukavice, moj imidž — a onda na kraju otkrite mene." Ponudio im
je i da upotrijebe "Billie Jean" kao glazbenu podlogu, a on bi im
napisao nove stihove za reklamu. Michael se nije htio izvući od obveze,
samo je htio da reklame budu posebne. Ako ih već mora snimiti, onda
neka barem na nešto sliče, zaključio
229
je. Kada se sastao s Rogerom Enricom, predsjednikom i glavnim izvršnim
direktorom Pepsi-Cole, rekao mu je: "Rogere, zbog mene će Coca-Cola
poželjeti da su oni Pepsi."
Iako se trudio biti pravi timski igrač, Michael je ipak bio suzdržan.
"Još nemam dobar osjećaj", rekao je za to sponzorstvo. "Iskreno osjećam
da nije u redu reklamirati nešto u što ne vjerujem. Mislim da je to loš
predznak." A zatim je slegnuo ramenima i dodao: "Ali očito moram izvući
najbolje što mogu iz toga."
Petak, 27. siječnja 1984. bio je dan kada je počelo snimanje reklama.
Tri tisuće statista došlo je u dvoranu Shrine Auditorium u Los Angelesu
glumiti publiku na koncertu. Jacksoni su trebali izvesti pjesmu "You're
a Whole New Generation", za koju je uzeta melodija pjesme "Billie Jean"
na koju su napisani novi stihovi.
Prije jedne od proba braća su se pripremala za snimanje — namještali su
kostime, nanosili šminku — kad je Michael rekao da mora na zahod.
"Možeš u moj", ponudio je redatelj Bob Giraldi. "Bez brige, brzo ću",
rekao je Michael. Ušao je i zatvorio vrata.
Trideset sekundi poslije iz kupaonice se začuo krik koji ledi krv u
žilama.
"Isuse! Sto se dogodilo?" Bob Giraldi počeo je izbezumljeno lupati po
vratima. "Michaele! Michaele! Jesi li dobro?"
Kada je Michael polako otvorio vrata, Bob i gomila drugih uletjeli su u
kupaonicu. "Ispala mi je rukavica", rekao je Michael posramljeno.
"Gdje je?" pitao je Bob.
"Unutra", odgovorio je Michael tiho. Pokazao je na zahodsku školjku.
Unutra je plutala bijela rukavica ukrašena svjetlucavim kamenčićima.
"No dobro", rekao je Bob susprežući smijeh. "Neka netko donese
vješalicu ili tako nešto. Moramo je izvući odatle."
Svi su se razbježali u potrazi za vješalicom. Na kraju je Michael
rekao: "Ma zaboravi!" Posegnuo je rukom u školjku i izvukao mokru
rukavicu. "Ima li tko sušilo za kosu?"
Bio je to dug i naporan dan. Sva braća, osim Michaela, stigla su na set
u devet sati ujutro. Tito je zamijenio Michaela na probama kada su se
određivali kutovi snimanja i ostali tehnički detalji. Zvijezda reklama,
Michael, pojavio se tek nekoliko sati poslije.
Oko 18 h grupa je šesti put taj dan izvela pjesmu — ovaj put Bob
Giraldi riješio je posljednje tehničke detalje. U 18.30 kamere su
napokon počele snimati. Baš kao i tijekom proba Michael se počeo
spuštati s podija niza stube osvijetljene jakim reflektorima. Braća su
bila na pozornici i za instrumentima.
230
U tom su trenutku, prema planu, eksplodirale dimna bomba i pirotehničke
naprave zaklonivši pogled na Michaela. Prvo poza, a zatim
prepoznatljiva silueta.
Tada j e uz glasan prasak 60-ak centimetara od Michaelove glave
eksplodirala magnezij ska baklja.
Kako je Michael silazio stubama, dim je postajao sve gušći. Nešto nije
bilo u redu. Počeo je plesati. Izveo je okret. Zatim još jedan pa još
jedan. Nakon trećeg okreta zadržao se na vrhovima prstiju. Bio je to
vatreni ples — doslovno. Kada se okrenuo, publika je glasno uzdahnula.
Vatra mu je zahvatila kosu. Poslije se sjetio da je osjetio toplinu,
ali mislio je da mu je vruće zbog jakih reflektora. Nastavio je s
nastupom, ali ne zadugo.
Kada je osjetio snažan bol, povukao je jaknu preko glave i bacio se na
pod. "Tito! Tito!" dozivao je.
Bob Giraldi poslije se prisjetio: "Na snimci smo vidjeli da je pokušao
skinuti jaknu kada je osjetio da mu kosa gori. Možda je mislio da i
jakna gori. Dvaput se brzo okrenuo oko sebe i uspio sam ugasiti vatru."
Prvi je reagirao Miko Brando, Marlonov 22-godišnji sin koji je radio u
Michaelovu osiguranju. "Dotrčao sam do njega, zgrabio ga, srušio ga na
tlo i prošao mu rukama kroz kosu", prenio je Brando, koji je tijekom
događaja opekao prste.
Tih nekoliko kaotičnih trenutaka nitko nije znao što se točno dogodilo
ni kako na sve to reagirati. Uslijedila je opća zbrka. Jermaine je
poslije izjavio da je pomislio da je netko pucao na Michaela. Članovi
snimateljske ekipe istrčali su na pozornicu, srušili ga na tlo, pokrili
mu glavu dekom ne bi li ugasili plamen. Na glavu su mu stavili šaku
leda, a od nekoga posudili majicu da naprave privremenu kompresu i
zatim ga odveli s pozornice.
Kada je Michael odveden i nije se ponovno vratio na pozornicu, postalo
je sve teže obuzdati gomilu i zadržati red i mir. Dvoranu je ispunila
vriska. Kako nitko od odgovornih nije mogao dati točan izvještaj o tome
što se dogodilo, ljudi iz publike počeli su razvijati vlastite teorije.
Većina je vjerovala da je netko pokušao ubiti Michaela.
Kako bi izbjegli obožavatelje i medije, predstavnici vlasti odlučili su
Michaela izvesti iz zgrade na stražnji izlaz. No Michael je inzistirao
na tome da ga izvedu tako da ga obožavatelji i fotografi mogu vidjeti.
Rekao je da je okupljenoj gomili htio pokazati da je dobro. Zapravo,
Michael je znao prepoznati pravi trenutak kada bi mu se pružila
prilika, a ovo je bila idealna prilika za malo reklame. "Ne, ostavite
mi rukavicu", rekao je bolničarima iz vozila hitne pomoći dok su ga
premještali na nosila. "Mediji su ovdje." Bez obzira na bol, šok i
histeriju, zabavljač u njemu je prevladao.
Snimka Michaela dok ga prenose u vozilo hitne pomoći postala je te
večeri
231
glavna vijest informativnih emisija. Ležao je privezan na nosilima,
pokriven do nosa, glava omotana zavojima bila mu je podbočena jastukom,
a jedna ruka u svjetlucavoj rukavici jedva je provirivala ispod
pokrivača. Michael je podigao ruku naizgled zadnjim trunčicama snage...
i mahnuo prema kamerama. "Da E. T. nije došao k Elliotu, sigurno bi
došao k Michaelu", izjavio je već prije Steven Spielberg. Sada je
Michael bio E. T., neobično malo biće koje su ozlijedili odrasli
igrajući se vatrom i koje je sada tko zna tko i tko zna zašto vodio tko
zna kamo.
Michael se sjeća da je, dok su ga odvozili, primijetio skupinu
direktora iz Pepsija kako zabrinuto stoje sa strane. Očito su shvatili
da bi ova nezgoda mogla pokrenuti jednu od najvećih tužbi u povijesti
šoubiznisa. Nakon što se sve razjasni, Michael Jackson mogao bi novcem
od odštete kupiti Pepsi.
Sutradan su fotografij e Michaela kao E. T.-j a ispunile naslovnice
novina diljem svijeta. Michael će ih poslije zvati "one moje slavne
fotografije".
Odveli su ga na hitan prijem medicinskog centra Cedars-Sinai, gdje su
mu opeklinu premazali antiseptičkom kremom i zamotali. Ponudili su mu
tabletu protiv bolova, ali kako ne voli narkotike, odbio je. Ubrzo je
shvatio da mu ipak treba i prihvatio ju je. Zatim je u pratnji Josepha
i Katherine, Billa Brava, brata Randyja i svog liječnika Stevea
HoefHina prebačen u memorijalnu bolnicu Brotman u Culver Cityju.
Pokušao sam postaviti nekoliko pitanja Josephu i Katherine dok su se
žurili u bolnicu držeći se pod ruku. "Kako se osjećate?" pitao sam ih.
Katherine je nastavila prema ulazu, a Joseph je stao. Pogledao me. "Ono
je moj sin unutra", rekao je vidno uzrujan. "Sto misliš kako se
osjećam? Kako se jedan otac može osjećati kada mu je sin ozlijeđen?"
"Ali ti i Michael imali ste svojih problema", dodao sam.
Joseph se na trenutak zagledao u mene. "Čovječe, imaš li ti djece?"
Odmahnuo sam glavom.
"Onda ne možeš razumjeti kako se osjećam. Sto god se dogodilo, otac
ostaje otac. A sin uvijek ostaje sin. Dobro?"
Michael je petak navečer proveo u sobi broj 3307 odmarajući se. No brzo
se počeo dosađivati i zamolio je da mu donesu videorekorder. Kako nitko
od bolničkog osoblja nije imao ključeve prostorije u kojoj se čuvala
videooprema, netko je razbio lokot kako bi Michaelu donio uređaj i
nekoliko videokaseta. Izabrao je znanstveno-fantastični film Bliski
susreti treće vrste — koji je režirao njegov prijatelj Steven Spielberg
— i gledao ga do jedan sat iza ponoći, kada je zaspao nakon što je
popio tabletu za spavanje.
Ispred sobe su se Katherine, Joseph i Bill Bray spremali poći kući.
Činilo se da im je laknulo. Bilo je to za sve intenzivno i iscrpljujuće
iskustvo. Joseph je primijetio skupinu direktora iz Pepsija kako još
uvijek zabrinuto stoje u
232
grupici. Prolazeći pokraj njih upitao je: "Što ste se tako smrknuli?
Isuse, pa opeklina je jedva veličine kovanice od 50 centa."
Michael je imao sreće, u nezgodi nije zadobio nikakve ozljede lica i
tijela. Sa stražnje strane glave imao je opeklinu drugog i trećeg
stupnja veličine dlana. Samo mali dio glave, veličine kovanice od 50
centa, ili čak manji, poput 25 centa, pokrivala je opekotina trećeg
stupnja. Liječnici su rekli da će mu većina kose ponovno narasti.
Ironično je što je Michael baš na Novu godinu posjetio pacijente na
odjelu za opekline te iste bolnice. Posebno ga se dojmio jedan
pacijent, 23-godišnji mehaničar Keith Perry, koji je zadobio opekline
trećeg stupnja po 95 posto površine tijela. Michael se slikao držeći
njegovu ruku u svojoj sjajnoj rukavici. Kada su ga pitali zašto nosi
rukavice, Michael je odgovorio: "Tako se čini kao da sam uvijek na
pozornici." Fotografije su brzo dospjele u sve medije.
Do subote je, kako je rekla glavna medicinska sestra Patricia Lavales,
"Michael već pjevao pod tušem". Jutro je proveo razgovarajući na
telefon i gledajući emisije American Bandstand i Soul Train. Zvale su
ga Diana Ross i Liza Minnelli. Kasnije tog dana pušten je iz bolnice.
Sestra Lavales sjeća se da je Michael prije odlaska iz bolnice, u
zelenoj bolničkoj odjeći koju je navukao preko svoje odjeće i prekrivši
opeklinu na glavi crnim šeširom, šetao od sobe do sobe kako bi se
pozdravio sa svim pacijentima, fotografirao se s njima i podijelio im
autograme.
Nakon odlaska iz bolnice Michael se prijavio u hotel Sheraton Universal
kako bi još jednu noć proveo bez obitelji. Ondje ga je dočekao John
Branca.
"Mike, mislim da ti Bog želi poručiti nešto vezano za ovu reklamu",
rekao je John. "Nismo je ni trebali snimati."
"Znam, Branca."
"Znaš što? Za to možeš zahvaliti Donu Kingu", dodao je John. "Nemoj me
ni podsjećati", rekao je Michael. Očito mu je bilo muka od same
pomisli.
Te su večeri Michael, Steve Hoefflin — kirurg koji je operirao
Michaelov nos i bio šef plastične kirurgije u bolnici Brotman — i
ostali iz Michaelove ekipe, uključujući i Johna Brancu, pogledali
snimku incidenta kako bi utvrdili što se točno dogodilo. (Odmah nakon
incidenta Johnov partner Gary Stiffelman uzeo je vrpce od snimatelja.
Pepsi uopće nije imao snimke. Sve je bilo kod Michaela.)
Kada je Michael vidio snimku, razbjesnio se. "Mogao sam poginuti",
rekao je. "Jeste li vidjeli što su mi učinili? Jeste li vidjeli?
Čovječe, ne mogu vjerovati."
Iako su ga ostali pokušali smiriti, to im nije polazilo za rukom.
"Pokažite mi ponovno", naredio je Michael.
233
Netko je ponovno ubacio vrpcu u videorekorder i svi su je još jednom
odgledali.
"Sad je dosta", rekao je Michael. "Želim da javnost vidi ovu snimku.
Želim da je svi vide. Uništit ću Pepsi. Kada moji obožavatelji vide
ovo, Pepsi će postati prošlost."
"Ali Mike..." zaustio je netko od suradnika.
"Ne. Mislim ozbiljno", prekinuo ga je Michael. "Objavite snimku. Želim
je odmah vidjeti u vijestima. Želim da svi vide što mi se dogodilo i
želim da je svi emitiraju u ponedjeljak. Pepsi će zažaliti zbog ovoga."
"Ne možeš to učiniti, Mike."
"Želiš li se kladiti? Naravno da mogu", tvrdio je Michael. "I hoću."
U nedjelju je vijest o Michaelovoj odluci došla i do predsjednika
Pepsi-Cole Rogera Enrica. John Branca pokazao mu je snimku. "Jesu li
novinari pisali da mu se kosa zapalila?" Roger se pokušao prisjetiti.
"Meni se činilo da mu cijela glava gori. Izgledao je poput čovjeka u
plamenu. Nema šanse da itko vidi ovu snimku. Ovo je groteskno."
Roger je znao da mora nagovoriti Michaela da se predomisli. Inače
nijedan Michaelov obožavatelj više nikada neće piti Pepsi zbog "onoga
što mu je Pepsi učinio".
"Zabrinutiji nego ikada prije u životu" Enrico je nazvao Josepha
Jacksona da ga pita kako će riješiti taj problem. "Koji problem?" pitao
je Joseph.
"Michael želi objaviti snimku na kojoj se vidi kako mu kosa gori."
"Zašto bi htio takvo što učiniti?" pitao je zbunjeni Joseph.
Roger nije znao odgovor na to pitanje. Mogao je samo pretpostaviti da
Michael želi osvetu. Rekao je Josephu da će, ako Michael dopusti da se
snimka objavi, ljudi zauvijek povezivati Michaela s tom nezgodom, baš
kao što predsjednika Johna F. Kennedvja svi pamte samo po Zapruderovoj
snimci ubojstva.
Joseph nije znao što reći. "Samo pokušajte reći Michaelu što bi trebao
napraviti", rekao je. "Nema šanse. On radi samo ono što on želi. Sve
što vam mogu reći", zaključio je, "jest da će vam trebati mnogo sreće."
Michael je napokon odlučio da će snimku objaviti početkom tjedna. Želio
je osvetu. Poslao bi je medijima i prije, ali njegovi suradnici nisu
uspjeli naći laboratorij koji bi tako brzo mogao obraditi film u
nedjelju.
Prvo je, za otvaranje apetita, putem Associated Pressa medijima poslana
mutna fotografija Michaela kako silazi stubama dok mu kosa gori.
Dospjela je na naslovnice gotovo svih dnevnih listova.
Nakon što je ta fotografija objavljena, John Branca zaključio je da je
Michael imao dovoljno vremena da se ohladi i pokušao ga je odgovoriti
od
234
objavljivanja snimke.
"Morbidna je, Mike", rekao mu je John tijekom sastanka sa suradnicima.
"Nemoj to činiti svojim obožavateljima. Mislim da bismo se trebali
nagoditi s Pepsijem i jednostavno ići dalje. Zašto bismo izazivali
bijes, Mike?"
"A zašto ne bismo?" htio je znati Michael.
"Hajde, Mike. Ti si iznad toga", rekao je John.
Michael se nasmiješio. "Ponašam se glupo, zar ne?" pitao je
sramežljivo. Shvatio je koliko se neprimjereno ponašao. "Imaš pravo",
rekao je svom odvjetniku. "Završimo s tim. Ali želim da plate, Branca.
Ovo nam trebaju masno platiti."
Iako je Michael za snimanje reklame za Pepsi dobio samo 700.000 dolara,
publicitet koji mu je incident na snimanju priskrbio pokazao se
neprocjenjivim. Pokrenuo je val suosjećanja sa svih strana svijeta.
Bolnica u kojoj je primljen na hitan prijem morala je uzeti šest
volontera da se javljaju na telefonske pozive obožavatelja i svih onih
koji su mu htjeli zaželjeti brz oporavak. U bolnicu Brotman stigle su
tisuće poziva, pisama i čestitaka.
Čak se i Ronald Reagan pridružio pošasti poslavši pismo Michaelu 1.
veljače 1984: "Drago mi je čuti da niste ozbiljno ozlijeđeni u nedavnom
incidentu. Iz iskustva znam da se na snimanjima takve stvari mogu
dogoditi — bez obzira na to koliko oprezni bili..."
"Ono što je zaista razljutilo Mikea", sjeća se Steve Howell, "bilo je
kad su odvjetnici Boba Giraldija [producenta reklamnih spotova]
pokušali za nezgodu okriviti gel za kosu koji je Michael upotrijebio.
Rekli su da je taj proizvod uzrokovao zapaljenje kose. Michael je
mislio da mu je Giraldi prijatelj i pitao se zašto bi učinio nešto
takvo. Proizvodi koje rabi za kosu, rekao mi je, isti su kao i svi
drugi koje rabi, potpuno prirodni, bez dodatka kemikalija."
Kada se Michael vratio na imanje u Encinu, jedna od prvih stvari koje
je napravio bila je da je nazvao Stevea Howella: "Možeš li doći ovamo i
namjestiti mi video u sobu tako da mogu gledati The Three Stooges?"
Tog poslijepodneva Michael se provozao imanjem u svom električnom
automobilu, replici vozila iz jedne od atrakcija u Disneylandu, Mr
Toad's Wild Ride. S ulice, kroz dvorišna vrata, obožavatelji - kojih je
uvijek bilo — mogli su ga vidjeti kako jurca prilazom gore-dolje poput
dječaka oduševljenog što ga je majka napokon pustila van da se igra.
Nakon što je pospremio skupu igračku, Michael je zaigrano preko ograde
obožavateljima bacio ogrtač koji je nosio u bolnici.
Ostatak života Michael je znao osjećati bol na mjestu gdje mu je tjeme
opečeno. "Znaju da sam ih mogao tužiti", Michael je napisao o incidentu
s Pepsijem u svojoj knjizi Moonwalk, iako je većina ljudi smatrala da
je
235
vjerojatno produkcija odgovorna, a ne Pepsi. "Ali bio sam vrlo pošten
prema njima."
Zapravo i nije bio toliko pošten. Na Michaelov zahtjev John Branca
prisilio je Pepsi-Colu na novčanu nagodbu. Michael je htio 1,5 milijun
dolara. Tvrtka je odgovorila da je to previše. Platit će, ali nezgoda
čak i nije bila njihov krivnja; oni su krivili produkciju. "Može li
pola milijuna?" predložio je jedan od njihovih odvjetnika. Na kraju je
pod prijetnjom sudske tužbe Pepsi-Cola ipak pristala Michaelu platiti
1,5 milijun dolara.
Michael je prihvatio novac, a zatim ga donirao Centru za liječenje
opeklina Michael Jackson, koji je nakon Michaelove nezgode osnovan u
njegovu čast u bolnici Brotman.
"Ja se ne smiješim kad plešem"
Do veljače 1984. mediji su već tjednima izvještavali o nezgodi Michaela
Jacksona. Publicitet je samo stvarao dodatnu napetost u iščekivanju
novih Pepsijevih reklamnih spotova, koji će biti premijerno prikazani
tijekom dodjela nagrada Grammy. Neki su čak govorili o njihovom
'debiju', kao da je riječ o jednom od najvažnijih događaja stoljeća.
Prije same dodjele nagrada reklame će biti 'otkrivene' na svečanoj
večeri za tisuću predstavnika industrije bezalkoholnih pića u
njujorškom Lincoln Centru. Također će biti posebno prikazane za
predstavnike medija u New Yorku, doživjeti svjetsku premijeru na MTV-ju
bez dodatne naknade sponzora i onda napokon doživjeti svečano
prikazivanje tijekom prijenosa dodjele Grammyja.
Michael je do posljednje minute otežavao situaciju Pepsi-Coli. Kada je
pogledao završene reklame (bile su dvije: prva koncertna i druga
'ulična' u kojoj su nastupili Michael i profesionalni plesač Alfonso
Ribeiro), Michael je tvrdoglavo zaključio da nisu dovoljno dobre;
nimalo mu se nisu sviđale. U koncertnoj verziji previše se vidjelo
njegovo lice, rekao je. No veći je problem bilo to što Michael o svom
nezadovoljstvu nije htio razgovarati s direktorima Pepsija. Ili se
ponašao kao razmaženo derište ili se jednostavno sramio. Nitko nije
točno znao.
Roger Enrico tada je nazvao Josepha da mu se požali kako ne mogu
'poboljšati' reklame ako Michael odbija razgovarati o njima. Bez obzira
na to što su ljudi osobno mislili o Josephu, cijenili su činjenicu da
ih je obično bio voljan saslušati. Ako je smatrao da je neka ideja
dobra, dao bi sve od sebe da
236
uvjeri Michaela da razmisli o njoj i prihvati je.
"Vidi, Michaelu nije lako", rekao je Joseph Jackson jednom od direktora
Pepsija. "On ima sjajne ideje, ali ne zna ih uvijek izraziti. Ja ću
pomoći. Mogu odigrati ulogu posrednika i olakšati stvari. Poznajem
maloga. Znam kako razmišlja."
Nekoliko sati poslije Joseph je nazvao Rogera. "Michael je ovdje",
rekao je, "i siguran sam da se možete nekako dogovoriti." Uslijedila je
pauza.
"Hajde! Razgovaraj s čovjekom!" Joseph je brzo prošaputao. "Javi se ne
telefon, Michaele."
Michael je uzeo slušalicu. Požalio se Rogeru da su ga tražili da skine
naočale tijekom snimanja, što on zaista nije želio. Obećano mu je da će
u reklamnom spotu biti samo jedan krupan kadar njegova lica bez
naočala, "a sad vidim da ima mnogo krupnih kadrova bez naočala". Usto,
smetalo mu je što ga ima toliko mnogo u reklami, "mnogo više od četiri
sekunde mog lica". Snimka je bila premračna. Tijekom plesne točke
Michael izvodi dva okreta. "A pristao sam samo na jedan", podsjetio je
Michael Rogera. Usto, u reklami s Alfonsom Ribeirom, koja mu se
svidjela i za koju je rekao da je "čarobna, jednostavno čarobna", htio
je da se u trenutku kada se on i Alfonso sudare tijekom plesa čuje zvuk
zvončića, "poput onih malih ukrasnih zvonca iznad vrata".
"Zvončići?" iznenađeno je pitao Enrico. Da, zvončići.
Obje su reklame brzo prerađene prema Michaelovim uputama. On je zatim
ponovno pogledao nove verzije i nazvao Rogera Enrica da mu kaže svoju
presudu. "Halo, g. Enrico! Ovdje Michael Jackson", rekao je. "Znate,
neki dan smo razgovarali o reklamnim spotovima."
Roger se sjećao.
Rekao je da je reklama s Alfonsom Ribeirom dobra. No u onoj koncertnoj
još se previše vidi njegovo lice — punih pet sekunda. A trebalo bi se
vidjeti samo četiri, rekao je. Usto, u jednom trenutku tijekom plesa
vidi se kako se Michael smiješi.
"Pa?"
"Pa ja se ne smiješim kad plešem", objasnio je Michael. "Oh."
7. veljače Michael je na svečanosti u Američkom prirodoslovnom muzeju u
New Yorku uveden u Guinnessovu knjigu rekorda zbog rekordne prodaje čak
25 milijuna primjeraka albuma Thriller. CBS Records organizirao je
svečanu zabavu za 1500 uzvanika u Prirodoslovnom muzeju. Michael je na
svečanost
237
došao s glumicom Brooke Shields. Njezini su ljudi nazvali njegove ljude
i dali naslutiti da bi njih dvoje bili savršen par. "Zašto ne?"
odgovorio je Michael.
Kada se vratio u Los Angeles, Michael se susreo s Josephom, Katherine,
svojom braćom i Donom Kingom kako bi im rekao što je odlučio u vezi s
turnejom. "Želim da joj promijenimo ime", rekao je. "Ne sviđa mi se ime
Victory. Želim da je nazovemo The Final Curtain (Posljednji lastorj."
Michael je htio da bude sasvim jasno da će turneja biti posljednja
zajednička za njega i braću. Kad je završe, više neće surađivati s
Jacksonima i stoga The Final Curtain.
"Nikome od braće novo se ime nije svidjelo", sjeća se Marlon. "Ni
roditeljima se nije svidjelo. Michael je htio da zvuči kao da je to
sprovod, kao da je netko umro. Ali mi nismo bili mrtvi."
Michael nije bio zadovoljan imenom Victory jer je ono jasno davalo do
znanja da je turneja, na neki način, nešto pobjedonosno. On ju je
zapravo doživljavao kao poraz jer ga je majka prisilila da sudjeluje. I
kada se glasalo o novom imenu, Michael je ponovno, potpuno očekivano,
nadglasan.
"Što misliš, koliko ću Grammyja osvojiti?" pitao je Michael Quincyja
Jonesa.
Quincy je samo slegnuo ramenima. Mudar čovjek. Nakon incidenta s
Thrillerom znao je da je bolje ništa ne predviđati.
"Pa, ja samo mogu reći da se nadam da ću ih osvojiti mnogo", rekao je
Michael smiješeći se.
Pregled povijesti Grammyja — nagrade koju je Nacionalna diskografska
akademija ustanovila krajem 50-ih kao glazbeni ekvivalent Oskaru —
pokazuje da Grammy nije uvijek odlazio u ruke najznačajnijim
umjetnicima i najboljim izdanjima. Na primjer, Elvis Presley nikada
nije dobio Grammy za svoje velike pop-izvedbe, iako je bio
najutjecajniji pop-izvođač u zadnjih 40 godina. Chucka Berryja nagrada
je također redovito zaobilazila. Beatlesi su osvojili samo četiri
Grammyja, što je nevjerojatno kada uzmemo u obzir koliki su utjecaj
imali na popularnu glazbu i kulturu. Slavni album Boba Dylana Highway
61 Revisited nije 1965. osvojio nijedan Grammy. Važna kolekcija Davida
Bowieja Ziggy Stardust nije 1972. osvojila čak ni nominaciju. Ni James
Brown, Rolling Stonesi, Sly Stone i Diana Ross nikada nisu osvojili
nagradu. Jednostavno rečeno, šest tisuća nevjerojatno konzervativnih
ljudi koji glasaju za ove nagrade nisu u stanju brzo prepoznati važnost
i značenje novih glazbenika.
Važnu ulogu u igri ima i politika. Dugo postoje glasine da i u procesu
nominacija i u samom izboru dobitnika Grammyja glavnu ulogu imaju
238
najveće diskografske kuće koje su dodjelu pretvorile u poligon za
uzdizanje sebe samih. Do 1983. ova se dodjela pretvorila u bitku između
dvije velike diskografske supersile: skupine koju čine Warner Brothers,
Elektra-Asylum i Atlantic-Acto (WEA) i skupine koju čine Columbia i
Epic (CBS). Posljedica je toga da umjetnici koji snimaju za manje
diskografske kuće koje ne pripadaju WEA-i ili CBS-u teško dolaze do
Grammyja. Motownovi izvođači, uz iznimku Stevieja Wondera, obično nisu
bivali ni nominirani. CBS je 1982. osvojio 21 od mogućih 62 nagrada,
uključujući sve one u najvažnijim kategorijama.
Michaela nije zanimala politika dodjela Grammyja. "Koga briga za to?"
rekao je prijatelju. "Ja ih samo želim što više."
Nije se trebao brinuti. Michael Jackson bio je jednostavno previše
popularan da bi ga Akademija mogla ignorirati. Zapravo, bio je toliko
popularan da su se svi slagali oko njegove važnosti; postao je
najomiljeniji junak rock-g\azbe, a usto je bio i CBS-ov izvođač. Kada
su nominacije za Grammy objavljene, on je dobio nevjerojatnih dvanaest
— bio je to najveći broj nominacija za pojedinačnog izvođača u
povijesti dodjele Grammyja — uključujući i one za Ploču godine ("Beat
It"), Album godine (Thriller) i Pjesmu godine ("Beat It" i "Billie
Jean"). Usto je dobio nominaciju i za Najbolju dječju ploču za svoj rad
na E. T.—ju, nominaciju za inženjere zvuka koji su napravili
remiksiranu instrumentalnu verziju "Billie Jean" za B-stranu singla,
nominaciju za autore koji su napisali pjesmu "PYT", nominaciju za
producenta Quincyja Jonesa i dodatnu nominaciju u kategoriji Najboljeg
producenta u kojoj je nominiran zajedno s Quincyjem. I zapravo je
jedini pravi Michaelov konkurent bio baš njegov producent i aranžer
Quincy Jones, koji je nominiran u šest kategorija.
U kategoriji Albuma godine uz Thriller su nominirani i Synchronicity
grupe Police i album s glazbom iz filma Flashdance, te An Innocent Man
Billyja Joela i Lets Dance Davida Bowieja.
Dodjela Grammyja
U utorak, 28. veljače 1984., na dodjeli Grammyja, ispred dvorane Shrine
Auditorium u Los Angelesu vladao je na potpuni kaos. Golemi reflektori
dramatično su šarali bijelim svjetlom po noćnom nebu. Obožavatelji u
zonama odvojenima uzetom spremno su čekali da počnu vrištati i zazivati
imena zvijezda koje bi prepoznali. Kada je 25-godišnji Michael Jackson
239
stigao da ga okrune za svjetskog kralja popa, došao je u svjetlucavoj
odori s epoletama i svojom rukavicom optočenom kamenčićima na desnoj
ruci. S njim je bila i Brooke Shields.
Michael zapravo nije htio ići na dodjelu nagrada s Brooke Shields.
Netom prije same svečanosti, neočekivano se pojavila u kući u Encinu i
pitala ga bi li je htio povesti na dodjelu. Iako su bili prijatelji već
dvije godine, nije bilo jasno je li se tada osamnaestogodišnjoj Brooke
Michael sviđao ili je samo znala da će joj odlazak na dodjelu s njim
priskrbiti neviđeni publicitet. Već je bila s njim na dodjeli Američkih
glazbenih nagrada u siječnju kada je Michael nadmoćno pomeo
konkurenciju (osvojivši osam nagrada) i na proglašenju Guinnessovih
rekorda u veljači. Njezina fotografija s Michaelom pojavila se u svim
novinama diljem zemlje.
Brooke Shields 1984. je bila poznato lice, ali nije bila velika
zvijezda. Njezina karijera nije naišla na odobravanje kritike, a
njezini filmovi nisu bili uspješni. Više se nisu prikazivale ni njezine
slavne reklame za traperice, a film Sahara nije ni prikazan u kinima.
Pametna i rječita Brooke u to je vrijeme studirala na Sveučilištu
Princeton u New Jerseyju. Brooke i Michael uživali su u međusobnom
društvu i razumjeli se jer su oboje odrasli pod pritiskom zahtjevnih
roditelja koji žele da njihova djeca postanu zvijezde. Brookeina majka
i menadžerica Teri bila je oduševljena što joj se kći druži s
Michaelom.
LaToya i Janet bile su u kuhinji kada je Michael dotrčao reći što je
Brooke došla pitati. "Ne želim ići s njom", prisjeća se LaToya njegovih
riječi. "Zaista, zaista ne želim."
"Onda joj to i reci, Michaele", rekla je LaToya. "Reci joj da je ne
želiš voditi sa sobom." "Ali ne mogu." "Zašto ne?" pitala je Janet.
"Zato što je ne želim povrijediti", objasnio je Michael. Uz vidnu
nelagodu vratio se u dnevnu sobu.
Nekoliko trenutaka poslije ponovno se pridružio sestrama sramežljivo se
smiješeći.
"Onda?" pitala je LaToya.
"Idem s njom", poraženo je izgovorio Michael. Kakve li ironije da je
pop-zvijezdu, koju nisu mogle zastrašiti ni najveće face diskografske
industrije poput Berryja Gordyja i Waltera Yetnikoffa, jedna Brooke
Shields uspjela natjerati da učini nešto što nije htio učiniti.
Nekoliko mjeseci poslije Michael i Steve Howell zajedno su pregledavali
fotografije s dodjele nagrada. Na jednoj su bili Michael i Brooke
Shields. "Kakva je ona?" pitao je Howell.
240
"Ma, dobra je ona", rekao je nonšalantno Michael. "Ali poveo sam je sa
sobom samo da joj pomognem", dodao je. "Nema tu nikakve ljubavi. To sam
napravio za nju, radi publiciteta."
I zaista, kada su Michael i Brooke stigli u bijelom Rolls-Royceu samo
nekoliko trenutaka prije početka svečanosti, obožavatelji su ih
dočekali uz takvu histeriju kao da je došao kraljevski par. Jadna Tatum
O'Neal bila je na ulazu s još četvero prijatelja i promatrala to
ludilo. Michael i Brooke samo su jurnuli pokraj nje okruženi skupinom
tjelohranitelja. "Michaele! Hej, Michaele!" viknula je Tatum. Prekasno.
Već je prošao. Okrenula se k prijateljima. "Poslije ću vas upoznati s
njim. Obećavam."
Michaela, prekrivenog gustim slojem šminke i s jako iscrtanim očima,
posjeli su u prvi red zajedno s Brooke Shields i Emmanuelom Lewisom,
koji im se pridružio u dvorani. Prije dok su ih opsjedale gomile
fotografa, Michael je jednom rukom držao Emmanuela, a drugom grlio
Brooke. Kao da je htio podsjetiti Brooke — a možda i cijelu javnost —
da nazočnost tog dječaka znači da prema njoj ne osjeća ništa ozbiljno.
"Hajdemo odavde", netko je čuo kako je Brooke rekla Michaelu. "Ljudi
nas ismijavaju."
S balkona na kojem su sjedili obožavatelji i iz dijela partera gdje su
bili smješteni kolege glazbenici tijekom cijele dodjele čuli su se
povici — svaki put kad bi se Michaelovo lice pojavilo na ekranima ili
kad bi ga netko spomenuo. Kada su dvije Pepsijeve reklame napokon
doživjele 'premijeru', publika je odgovorila gromoglasnim pljeskom i
zvižducima odobravanja. Bilo je očito da će Michael biti zvijezda
večeri, i prije nego što je osvojio ijednu nagradu. Komičarka Joan
Rivers objasnila je kako se dodjeljuju glasovi: "Večeras vam
objašnjavamo pravila glasovanja kako biste svi znali zašto ste izgubili
od Michaela Jacksona."
Te večeri Michael je ušao u povijest Grammyja osvojivši osam od mogućih
deset nagrada i dvanaest nominacija (u jednoj je kategoriji nominiran
čak tri puta).
Još od fantastičnog trijumfa Motownova Stevieja Wondera sredinom 70-ih
(osvojio je pet Grammyja 1973. i 1974.) nisu se javnost, mediji i
glazbena industrija — tri grane koje se rijetko u bilo čemu slože —
tako uvjerljivo složili oko važnosti nekog pop-izvođača. Na neki način,
jednoglasno priznanje Michaelu Jacksonu u dvorani Shrine Auditorium
značilo je da su se obožavatelji, kritičari i glasači složili oko toga
tko je novi kralj pop-glazbe.
Primajući nagradu za Najbolji album za Thriller (koji se do tog
trenutka prodao u 27 milijuna primjeraka, postao najprodavaniji album u
povijesti i još uvijek držao prvo mjesto na Billboardovoj ljestvici
albuma), nervozan i sramežljiv Michael rekao je: "Ovo je velika čast.
Vrlo sam sretan."
Kada je kasnije te večeri primio sedmi, rekordni Grammy, skinuo je
241
tamne naočale i pobjedonosno pozdravio "djevojke na balkonu". Katherine
Hepburn ("draga prijateljica") prekorila ga je što je na dodjeli
Američkih glazbenih nagrada cijelo vrijeme nosio sunčane naočale i
rekla mu da "vara" obožavatelje kad im ne dopušta da mu vide oči.
Jednu od nagrada Michael je primio uz ove riječi: "Moram nešto važno
reći... zaista", i zatim je na vrlo dirljiv način odao počast
legendarnoj zvijezdi rhythm and bluesa Jackieju Wilsonu, koji je
preminuo prije dodjele.
Jackie je bio jedan od Michaelovih idola iz svijeta šoubiznisa. Nakon
što je u New Jerseyju 1975. doživio srčani udar tijekom nastupa, Jackie
je bespomoćno, u gotovo vegetativnom stanju, ležao u domu za bolesnike.
Jednom prilikom 1977. godine posjetila su ga sva djeca iz obitelji
Jackson. Njegova glavna njegovateljica bila je Joyce McCrae, koja je
poslije radila i za tvrtku Joseph Jackson Productions. Bila je glavna
protivnica Gine Sprague na radnom mjestu. Jackie nije mogao govoriti;
mogao je samo trepnuti jednom za ne i dvaput za da. Pomladak obitelji
Jackson okupio se uz njegovu postelju suzdržavajući suze dok ih je
Joyce jedno po jedno predstavljala. Kada je došla do Michaela, Jackie
se nasmiješio i dvaput trepnuo. Joyce se sjeća: "Lice mu se ozarilo
tako dragocjenom, dubokom i dirljivom srećom. Bilo mu je zaista drago
što su svi došli. Bio je to poseban trenutak."
Michael je također osvojio nagrade u kategorijama Najbolja ploča ("Beat
It"), Najbolji muški izvođač u tri kategorije: pop ("Beat It"), rock
("Thriller") i rhythm and blues ("Billie Jean"), Najbolji dječji album
(E. T.J, Najbolja rhythm and blues pjesma ("Billie Jean") i Najbolji
producent; tu je nagradu podijelio s Quincyjem Jonesom. Izgubio je u
dvije kategorije od grupe The Police, koja je pokupila sveukupno tri
Grammyja za album Synchronicity i singl "Every Breath You Take". Sve u
svemu, s osam nagrada nadmašio je prijašnje rekordere Simona &
Garfunkela, koji su 1970. osvojili sedam Grammyja s albumom Bridge over
Troubled Water.
Tijekom preuzimanja jedne od nagrada pozvao je sa sobom na pozornicu
predsjednika CBS-a Waltera Yetnikoffa. Nešto poslije poveo je sa sobom
LaToyu, Janet i Rebbie.
Nakon dodjele nagrada Michael nije iza pozornice imao što reći
predstavnicima medija. Svi su već unaprijed upozoreni da neće davati
intervjue — dopustio je samo da ga fotografiraju. Okupljeni mediji,
koji su ostali uskraćeni za priliku da pitaju Michaela što misli o
nagradama, nisu imali izbora nego pitati sve ostale dobitnike što misle
o Michaelovu uspjehu. "Za svog sam života vidio četiri glazbena
fenomena: Franka Sinatru, Elvisa Presleyja, Beatlese i Michaela
Jacksona", izjavio je Quincy Jones.
"Koja je tvoja omiljena pjesma?" netko je viknuo za Michaelom dok je
odlazio.
242
'"My Favourite Things' Julie Andrews", odgovorio je Michael. "Šališ se,
zar ne?" pitao je novinar.
"Ne." Michael je počeo pjevati "Raindrops on roses and whiskers on
kittens... / Kapi kiše na ruži i mačji brkovi..." skakućući niz prolaz
u pratnji četvorice tjelohranitelja. Kada je s Brooke i Emmanuelom
izlazio iz dvorane, njegovi su čuvari izgurali 50 ljudi da mu naprave
mjesta - medu njima i Tatum O'Neal i njezino četvero prijatelja.
"Poslije ću vas upoznati s njim", obećala im je ona ponovno. Dok se
Michaelov Rolls-Royce udaljavao od dvorane, Michael je spustio
prozorsko staklo i provirio kroz prozor. Pobjedonosno je podigao obje
ruke držeći u jednoj Grammy i mašući. "To!" viknuo je. "To je to!"
Michael Jackson postao je jedna od najtraženijih zvijezda u Hollywoodu
i uvijek su ga pozivali na sve najpopularnije zabave. Cesto mu je za te
prigode trebala pratnja, a kako se nije osjećao ugodno u novoj ulozi
traženog pratitelja, obično bi potražio nekog sigurnijeg — i starijeg.
Jedna od omiljenih pratilja bila mu je Liza Minnelli. Djelomično zato
što je bio očaran karizmom njezine majke Judy Garland, ali i zato što
je Liza, kao osoba odrasla u Hollywoodu, poznavala gotovo sve i
omogućavala Michaelu da se osjeća ugodno i opušteno.
Uostalom, 1984. je Liza, a ne Michael, dobila traženu pozivnicu za
zabavu koju je 10. travnja priredio slavni književni agent Irving
Lazar, znan kao Swifty. Zabava se održavala svake godine poslije
dodjele Oskara, a bila je toliko prestižna da su čak i neke od najvećih
zvijezda poziv smatrale velikom čašću. Slavni su često mjesecima
unaprijed upozoravali svoje agente da na vrijeme iskamče pozivnicu od
Swiftyja. 1984. godine zabava je održana u restoranu Bistro u Beverly
Hillsu. Među uzvanicima bili su i Orson Welles, Cary Grant, Jacqueline
Bisset i Linda Evans.
Bilo je očito da je Michael, unatoč svojoj slavi, u duši samo još jedan
očaran obožavatelj. Sudeći prema izrazu njegova lica, uspjeh nije
umanjio njegovo divljenje prema drugima, samo mu je omogućio da svoje
idole promatra iz blizine. S druge strane, mnoge bi zvijezde učinile
sve da upoznaju Michaela, momka koji je snimio samo jedan film (i to
loš!).
Michael se nije udaljavao od Lize. Obukao je jedno od svojih
svjetlucavih plavih vojničkih odijela, tamne pilotske naočale i
neizbježnu rukavicu ukrašenu kamenčićima. Osvrtao se po prostoriji i
vjerojatno nije mogao ne primijetiti kako ljudi zure u njega. A Liza je
ponosno šetala prostorijom držeći ga pod ruku kao da želi reći: "Da, ja
sam s Michaelom Jacksonom. Što kažete na to?"
243
"Donesite mi viski i Coca-Colu", rekla je Liza konobaru. "Gospodin
Jackson će isto."
"A, ne", usprotivio se Michael. "Ja ću..." Oklijevao je. "Ja ću sok od
naranče, molim vas."
"O, pa naravno", rekla je Liza. "I ja ću. S viskijem." Raspoloženo se
nasmijala.
Konobar je krenuo po piće. "Hej!" zazvao ga je Michael sramežljivo.
"Meni bez viskija."
Do njih je polako došetala Joan Collins. "Michaele, dragi dječače, kako
je divno vidjeti te." Srdačno ga je zagrlila i namignula Lizi, kao da
dijele neku internu šalu. Michael je izgledao zbunjeno.
"Brzo, stani pokraj njega! Da se slikamo." Neka je žena gurnula svog
muža prema Michaelu. "Za našu kćer Natashu", muškarac je posramljeno
objasnio. Michael, koji je sličnu rečenicu čuo već tisuću puta,
strpljivo je kimnuo.
"Ovaj, usput, moje je ime Michael Caine", rekao je glumac nakon što su
se slikali. Zatim su se rukovali dok ih je Caineova supruga Shakira još
jednom slikala.
Joan Collins okrenula se prema prijateljici. "Znaš, moram saznati ime
njegova plastičnog kirurga, rekla je. "Užasno mi se sviđa njegov nos,
tebi ne?
Johnny Carson, koji je sjedio s djevojkom Alexis Mass, promatrao je
cijeli prizor i prišao Michaelu baš kada mu je konobar donio sok od
naranče. "Lijepo je vidjeti te, Michaele", rekao je čvrsto mu stisnuvši
ruku. Michael je ostao iznenađen. "Ja... ovaj, i vas je lijepo vidjeti,
g. Carson." "Zovi me John."
"O, dobro. Vi mene zovite Mike."
Liza Minnelli uhvatila je Michaela za ruku. "Slušaj, Johnny, on je
večeras sa mnom", rekla je Carsonu srdačno se smiješeći.
"Ideš! Kako dobar čovjek, taj Johnny Carson", Michael je rekao dok ga
je Liza odvlačila dalje.
"Da, drag je", složila se. "A sad ćemo nazvati mog oca."
"Hoćemo?"
Povela je Michaela prema telefonu.
Nakon što je okrenula broj, počela je plesati step i pjevati "Forget
your troubles, c'mon get happy / Zaboravi brige, hajde, razveseli se".
Osjećala se... dobro.
Michael se nasmijao. "Volim se družiti s tobom, znaš?" rekao je. "Sšš",
rekla je Liza. Njezin se otac javio. "Tata, slušaj! Želim da upoznaš
Michaela Jacksona."
"Koga?" očito je pitao otac.
244
"Pa on je onaj sjajan pjevač i jedan je od mojih najboljih prijatelja",
objasnila je. "Hajde, pozdravi ga." Zastala je. "Daj, tata, samo ga
pozdravi. Hajde!"
Predala je slušalicu Michaelu. "Ne, ne mogu", pobunio se Michael
poklopivši rukom donji kraj slušalice. "Ali moraš", inzistirala je
Liza.
"Ali on je moj idol." Michael je oduvijek volio filmove koje je režirao
Vincente Minnelli.
"Pa onda ga pozdravi." Liza ga je zaigrano udarila šakom u ruku. "Neće
te ugristi."
Michael je maknuo ruku sa slušalice. "Zdravo, g. Minnelli", prošaputao
je. Slušao je idućih pet sekunda, a pogled mu je živahno bježao lijevo-
desno. Uz cerek vratio je slušalicu Lizi. "Bože, kako je dobar!"
provalio je.
Liza se javila na telefon. "Slušaj, tata, obuci baršunastu jaknu. Mi
ćemo doći za dvadeset minuta."
Šutnja.
"Da, dovest ću ga tamo." Šutnja.
"Nema veze što on ima na sebi." Ponovno šutnja.
"Dobro, da, ima svjetlucavu rukavicu. Jesi li sad zadovoljan?" Michael
se previjao od smijeha. "Dobro onda. Dovidenja!"
Dok su se Liza i Michael gurali kroz gomilu do vrata i dalje prema
limuzini, netko je čuo Jimmyja Stewarta kako govori: "Eno, odoše
Dorothyna kćer i Čarobnjak."
Gotovo dvadeset godina poslije 'Čarobnjak' će biti jedan od uzvanika na
zvjezdanoj svadbi 'Dorothyne kćeri' u New Yorku kada se udala četvrti
put. Michael je bio kum, a Elizabeth Taylor kuma u ožujku 2002. kada se
Liza udala za Davida Gesta na ekstravagantnoj ceremoniji punoj zvijezda
o kojoj su izvijestili mnogi mediji. Nažalost, brak je raskinut nakon
šesnaest vrlo burnih mjeseci.
"Vjeruj mi, čekaju nas nevolje" Nadolazeća turneja Victory uključivala
je četrdeset koncerata i, bar ako se
245
Michaela pitalo, 40 milijuna prilika da nešto pođe po zlu sve dok je
Don King uključen. Michael je zaključio da treba nekoga tko će štititi
njegove interese. John Branca bio je sjajan odvjetnik, ali Michael je
trebao pravog menadžera budući da Weisner i DeMann nisu više radili za
njih, a ni Joseph više nije bio menadžer.
Baš u to vrijeme Motown je objavio kolekciju pjesama koje je Michael
snimio početkom 70-ih. Album je prepredeno nazvan Farewell My Summer
Love 1984iako su sve pjesme na njemu snimljene deset godina prije.
Prodano je samo oko sto tisuća primjeraka, bijedan rezultat u usporedbi
s 33 milijuna primjeraka albuma Thriller koji su dotad prošli kroz
prodavaonice ploča. Michael je mislio da Motown želi zaraditi na
njegovoj slavi i to mu se nije sviđalo. "To nije pošteno", rekao je.
"Nisam imao nikakav nadzor nad tom glazbom. Neke od tih pjesama nisu mi
se čak ni sviđale. Trebam nekoga tko će spriječiti da se takve stvari
ubuduće događaju."
U nadi da će pronaći najbolju osobu Michael se sastao s mnogo
menadžera, među kojima je bio i veliki guru Elvisa Presleyja, Colonel
Tom Parker. Michael je bio izrazito oprezan pri odabiru menadžera.
Svoje je poznanike ispitivao o potencijalnim kandidatima pokušavajući
utvrditi njihovu stvarnu vrijednost unutar industrije zabave.
Razgovarao je s braćom ne bi li saznao sve tračeve koje su čuli,
provjeravao je što znaju šefovi diskografskih kuća. Na kraju je mnoge
iznenadio svojim izborom.
Sedam mjeseci prije, u kolovozu 1983., Michael je direktora promocije
Epic Recordsa Franka Dilea pitao bi li on htio biti njegov menadžer.
Bili su na sastanku u bungalovu hotela Beverly Hills i razgovarali o
Thrilleru. Michael je bio uvjeren da je Frank najzaslužniji za uspjeh
Thrillera, a i za uspješnu prodaju singlova s tog albuma. Nakon potrage
za menadžerom vratio se Franku Dileu, iako on nije imao baš nikakvog
iskustva kao menadžer. Mnogi poznavatelji prilika u industriji pitali
su se zašto Frank. ("I ja sam to isto pitao Michaela. Zašto ja?" rekao
je Dileo.) Michael je vjerovao da će mu Frankova agresivnost biti od
velike koristi. Znao je da u njemu dobiva sjajnog marketinškog
stručnjaka koji će možda postati i dobar menadžer, a možda i neće. No
bio je voljan riskirati.
U to je vrijeme Frank Dileo, poznat i pod nadimkom Tookie (i Michael ga
je zvao Stric Tookie), rodom iz Pittsburgha, imao 36 godina. U
diskografsku industriju ušao je kao pomoćnik promotora izdanja na
Srednjem zapadu. Početkom 70-ih, kada je imao 21 godinu, ugrabio je
posao u RCA Records u New Yorku kao šef promocije. Za vrijeme dok je
radio u RCA-u, njihov je odjel promocije pretvorio u jedan od
najuspješnijih u svijetu diskografije. 1979. imenovan je
dopredsjednikom promocije u Epicu. Ondje je došao na glas kao pouzdan
čovjek koji sve oko sebe drži potpuno pod kontrolom —
246
čak i one stvari koje ga se nisu izravno ticale. Bio je osebujan lik.
Dolazio bi na posao u trenirci, a na ruci imao Rolex vrijedan 8000
dolara koji su mu darovali članovi grupe REO Speedwagon koji su snimali
za Epic. Uvelike je zaslužan za uspjeh Meat Loafa, Culture Cluba i
Cyndi Lauper.
Nekoliko godina nakon što je došao u Epic, netko je pozvao Franka da
dođe gledati Michaela u studiju za vrijeme snimanja Thrillera. Tada su
on i Michael počeli graditi odnos iako su u gotovo svakom pogledu bili
čiste suprotnosti. Michael je bio sramežljiv i povučen, Frank glasan i
razmetan; Michael je obožavao zdravu hranu; Frank je uživao u dobrom
sendviču koji bi zalio Budweiserom; Michael nije pušio, Frank je
obožavao cigare, što smrdljivije, to bolje; Michael je težio oko 54
kilograma, Frank dvostruko više. No Michaelu se svidjelo kako si Frank
zadaje ciljeve i zatim ih ostvaruje. "Volio bih biti kao Frank Dileo",
rekao je. "On uvijek obavi posao."
Usto, Frank je bio blizak prijatelj i osoba od povjerenja Waltera
Yetnikoffa, predsjednika CBS Recordsa, a prijateljevao je i s
odvjetnikom Natom Weissom, jednim od Yetnikoffovih najbližih
prijatelja. Michael ja znao da će mu ta poznanstva u poslovnom smislu
biti vrlo dragocjena. No rekao je Franku da, ako bude njegov menadžer,
neće moći raditi ni za koga drugoga. Morao se posvetiti isključivo
Michaelu. Frank je pristao.
Do ožujka je pripremljen teren za turneju Victory. Iako je bit turneje
bila da se obitelj pred javnošću pokaže kao ujedinjena, iza scene su
stvari bile toliko drukčije da je bilo gotovo nemoguće osjetiti
zajedništvo među ljudima koji su u njoj trebali sudjelovati.
Michael je želio veću kontrolu nad turnejom, kad je već morao biti dio
nje. Nije to bilo samo zato što je htio veću samostalnost, znao je da
bi neuspjeh turneje naštetio i njegovoj karijeri. Dok su njegova braća
samo htjela zaraditi za život, Michaelu je to bila posljednja od svih
briga; novaca je imao dovoljno. No, kako je Michael sada imao vlastitog
menadžera, i braća su zaključila da i oni trebaju imati svog. Zaposlili
su Jacka Nancea, čovjeka koji je bio njihov road menadžer tijekom ranih
dana u Motownu. I tako je sada Michael imao svog menadžera, a oni svog.
Da stvari budu još gore, Michael nije htio imati ništa s Donom Kingom,
pogotovo kada mu je Frank prenio na kakvu je glasu. Frank mu je rekao
da su mnogi prozivali Dona zbog način na koji je promovirao mečeve tada
već zamrlog Prvenstva SAD-a u boksu za Televiziju ABC. Čuo je i za
optužbe, koje je King odbacivao, da je zarađivao na profesionalnim
mečevima i prodavao ulaznice za mečeve po 500 dolara, a prodaju uopće
nije prijavljivao. Ako već mora odraditi tu turneju, Michael je odlučio
učiniti sve što može da
247
se ogradi od Dona Kinga. "Reći ću ti jednu stvar", rekao je Johnu
Brand. "Ne želim da mi taj tip govori što ću raditi i ne želim da od
mene dobije ijedan novčić." Ili, kako će to Don King poslije reći:
"Michael vas uvijek gleda pod povećalom."
Preko Johna Michael je Donu isporučio niz uputa i pravila:
1. King ne smij e ni s kim komunicirati u Michaelovo ime bez prethodnog
dopuštenja.
2. Svu zaradu prikupljat će Michael ovi predstavnici, a ne King.
3. King ne smije pristupati promotorima, sponzorima ili bilo kome
drugome u Michaelovo ime.
4. King ne smije zapošljavati pomoćno osoblje ili lokalne promotore,
rezervirati dvorane ili raditi bilo što bez prethodna Michaelovog
dopuštenja.
Dona su Michaelovi zahtjevi iznenadili, ali nije imao izbora nego
prihvatiti ih. No Don je i dalje mislio da Michael olako dopušta da na
njegovo mišljenje utječu njegov bijeli menadžer Frank Dileo i bijeli
odvjetnik John Branca. "Vidim da Michael nema nijednog crnog
suradnika", Don je rekao jednom novinaru. "Niti jednog." To je bila
istina, ali Don je pogriješio što je to spomenuo pred novinarima.
"Otpustite ga", ljutito se otresao Michael. "Sto si on umišlja tko je?"
No Don je imao ugovor i nije se namjeravao povući.
John i Don sastali su se na večeri u hotelu Beverly Hills da pokušaju
izgladiti stvari. "Slušaj, Johnny, nema razloga da se ti i ja ne
slažemo", King je rekao Brand. "Michael mi se sviđa. I ti mi se sviđaš.
Zašto ne bismo radili zajedno?"
Složili su se da bi trebali pokušati riješiti nesuglasice. No tada su
se već i braća predomišljala oko izbora Dona Kinga, pogotovo nakon one
čudne tiskovne konferencije.
Tada su doveli Chucka Sullivana, šefa Korporacije za upravljanje
stadionima iz Foxbora u državi Massachusetts i bivšeg vlasnika
nogometne momčadi New England Patriots, da nadzire Dona Kinga. On će
organizirati sve koncerte. Michael je također nagovorio braću da povedu
i Irvinga Azoffa, šefa MCA-a, kao stručnog savjetnika tijekom turneje.
U isto vrijeme u pozadini se uvijek negdje muvao Joseph Jackson, koji
je činio sve što je mogao da ostane uključen i ne dopusti Donu Kingu da
ga izgura iz igre. Bila je tu i Katherine, koja je samo promatrala i
čekala sljedeću priliku kada će morati razgovarati s Michaelom i
uvjeriti ga da pristane na nešto što zapravo ne želi.
"Rekao sam da je nezgoda s Pepsijem bila loš predznak", rekao je
Michael jedan dan Franku Dileu dok su razgovarali o detaljima poslova.
"Ali tada
248
nisam znao što to točno znači. Sada znam. Vjeruj mi kada kažem da nas
čekaju nevolje."
Nova operacija nosa i Katherineina zabava
U proljeće 1984. Michael je dogovorio s dr. Stevenom Hoefflinom, svojim
plastičnim kirurgom, treću operaciju nosa. "Smatrao je da posljednje
dvije nisu bile dovoljno dobre", izjavila je osoba koja je nekoć radila
u Hoefflinovom uredu. "'Mora biti tanji', inzistirao je. 'Jeste li
vidjeli kako je izgledao na dodjeli Američkih glazbenih nagrada dok sam
stajao pokraj Diane?' pitao je. 'Njezin je mnogo tanji. Moj je izgledao
širok. Odvratno.' Nije otvoreno rekao da želi nos kakav ima Diana Ross,
ali bilo je jasno da je to oblik nosa za kojim teži."
"Vidjeli smo se nakon treće operacije", prisjeća se Steve Howell.
"Došao sam ostaviti neke snimke, a Michael je bio kod kuće. Nije znao
da sam došao u posjet. Kad smo se susreli, vrisnuo je: 'O, ne!' i
pobjegao. Reagirao je poput žene koju zateknete nenašminkanu, u donjem
rublju. Lice mu je bilo prepuno modrica. Preko nosa imao je tanahan
zavoj. Izgledao je poput boksača koji je zaboravio držati gard i
obraniti se od udaraca.
"Nakon nekoliko tjedana, tijekom razgovora, stajao sam mu vrlo blizu.
Primijetio sam da ima nešto oko nosa. Mislio sam da su pristići. Uz sve
one prirodne kreme i kozmetiku koju upotrebljava, i dalje ga muče
pristići? Kad sam bolje promotrio nosnicu, shvatio sam da ono nisu
miteseri, nego da oko nosa ima šest malenih šavova. Idućih tjedana
podvrgnuo se novim operacijama. Koža mu je izgledala zategnuto ili
izguljeno. Nisam posve siguran jer se o ovoj temi u kući nije
raspravljalo."
U svibnju 1984. u restoranu Bistro Garden u Beverly Hillsu, Michael je
s braćom i sestrama bio domaćin rođendanske zabave u čast njihove majke
Katherine. Bez obzira na to što im se događalo u životima, Jacksoni su
voljeli majku. Između ostalih darova, Katherine je dobila dijamantni
prsten i ružičasti Rolls-Royce s bež krovom. "Mediji su izvijestili da
joj je Rollsa darovao Michael", rekla je njegova pokojna šogorica Enid
Jackson. "A zapravo smo svi priložili dio novca. Sto mislite, kako su
se braća osjećala kad je cijeli svijet mislio da joj je auto darovao
samo Michael? Ali na takve su se stvari tijekom godina morali
naviknuti. Male stvari kao što je ova mogu povrijediti. Da svi, ne daj
Bože, poginu u zrakoplovnoj nesreći, javnost bi se usredotočila samo
249
na Michaelovu pogibiju... iako bi i braća stradala."
Na zabavi su bili i pripadnici šire obitelji Jackson. Kao posebno
iznenađenje, djeca su dovela Katherineina oca iz Indiane. Kako je bila
Jehovina svjedokinja, neki su se njezini prijatelji čudili što je
pristala na rođendansku zabavu.
Michael je zadužio Stevea Howella da snima zabavu. U želji da se
iskaže, i Jermaine je unajmio vlastitog snimatelja.
Steveova snimka otkriva mnogo toga. Obitelj se nije činila bliskom,
iako su svi bili srdačni dok su se družili u formalnom okružju. Kad je
Janet ušetala u restoran s pratiocem, pjevačem Jamesom DeBargeom, svi
su se raštrkali. Bilo je jasno da nikome nije drag.
Najemocionalniji trenutak večeri dogodio se između Michaela i
Katherine. Michael, odjeven u skupo, blještavo, srebrno odijelo s
kravatom, došetao je do pozornice i rekao majci: "Ovo je jedna od
tvojih najdražih pjesama. Volio bih je izvesti za tebe." Činio se
nervozan i sramežljiv. Bez problema je mogao pjevati pred tisućama
ljudi, ali intimna su ga okupljanja doista zbunjivala.
Michaelu se pridružila country zvijezda Floyd Cramer koji je svirao
električni klavir marke Fender Rhodes. (Cramera su doveli na zabavu jer
je Katherine bila njegova velika obožavateljica.) Dok je Cramer svirao
uz pratnju tročlanog sastava, Michael je Katherine pjevao country
pjesmu Krisa Kristoffersona "For the Good Times". Stihove je čitao s
papira.
Kad je Michael zapjevao prvi stih — "Don't look so sad, I know it's
over / Ne budi tako tu(na, ^nam da je gotovo " — Katherineine su se oči
napunile suzama. Tko god ju je vidio mogao bi pomisliti da se
prisjetila braka s Josephom, koji čak nije sjedio pokraj nje, nego
negdje drugdje. Dok je Michael pjevao pjesmu — kristalnog glasa, uz
tečnu izvedbu — Katherine se ljuljala u stolcu, potpuno očarana sinovim
nastupom. Gledala ga je pogledom punim ljubavi, a Michael joj je vratio
istom mjerom.
Michael upoznaje predsjednika
Ministrica prometa Elizabeth Dole nazvala je Johna Brancu i pitala ga
bi li Michael ustupio pjesmu "Beat It" za glazbenu podlogu
televizijskog spota od 30 sekundi i radijskog spota od 60 sekundi, u
kojima bi se govorilo protiv vožnje u pijanom stanju. Michaelova
reakcija na Johnov upit bila je brza. "To je neukusno", rekao je. "Ne
mogu to učiniti."
John je rekao Michaelu da će nazvati Elizabeth Dole i reći joj da nisu
250
zainteresirani. Međutim, Michaelu je sinula ideja. "Znaš što?"
razmišljao je. "Ako mi Bijela kuća dodijeli nekakvu nagradu, dat ću im
pjesmu. Sto kažeš na to?" uzbuđeno je pitao. "Vidi što se možeš
dogovoriti s njima, Branca." "A što bi htio?" John ga je zbunjeno
pitao.
"Pa", rekao je Michael, poput djeteta koje čita želje s popisa. "Želim
posjetiti Bijelu kuću. Želim biti na pozornici s predsjednikom
[Ronaldom Reaganom] i želim da mi uruči nagradu. Rado bih upoznao i
Nancy [Prvu damu, Nancy Reagan]. Sve što se nudi. Zašto ne? Misliš da
ćeš uspjeti, Branca? Možeš li srediti da me predsjednik nagradi?
John se nasmijao. "Pa, pokušat ću." Sutradan je John Branca poradio na
tome. Nazvao je Elizabeth Dole i rekao joj da će dobiti pjesmu za
kampanju protiv vožnje u pijanom stanju ako smisli nekakvu humanitarnu
nagradu koju bi predsjednik mogao uručiti Michaelu. Pristala je.
Također su pristali i predsjednik i Prva dama.
Dodjela nagrade dogovorena je za 14. svibnja 1984. Dan je uzbudljivo
počeo. Zapravo, govorilo se da je u Bijeloj kući vladalo slično
uzbuđenje jedino onog dana kad su se vratili taoci iz Irana. Za ovu je
priliku predsjednik odjenuo mornaričko odijelo, prugastu plavo-sivu
kravatu i bijelu košulju. Nancy je zračila elegancijom u bijelom
kompletu s obrubljenim rubovima, zlatnim gumbima i nitima. No gotovo da
nije bilo važno kako izgleda jer je tog dana, tko god bi stao pokraj
Michaela, izgledao neugledno. Blistao je u električno-plavoj,
blještavoj jakni ukrašenoj sjajnim nitima, s blještavom zlatnom lentom
i blještavim zlatnim epoletama. Također, nosio je prepoznatljivu bijelu
rukavicu ukrašenu sjajnim, kamenčićima.
Na tratini obasjanoj suncem okupile su se stotine dužnosnika i
službenika Bijele kuće. Mnogi su nosili fotoaparate i nadali se da će
bar načas ugledati Michaela. Nekih stotinu metara od pozornice, uz
ogradu oko Bijele kuće okupili su se Michaelovi obožavatelji. Mnogi od
njih nosili su bijelu rukavicu, baš poput Michaela.
Kad je Ronald Reagan u pratnji Nancy i Michaela stupio na pozornicu na
južnoj tratini Bijele kuće, začuli su se oduševljeni povici
dvjestotinjak ljudi. "Uzbudljivo je kao u trileru", rekao je. "Nismo
vidjeli ovoliko ljudi otkako smo otišli iz Kine. Kad samo pomislim da
ste svi došli samo zbog mene."
Dok su Michael, predsjednik i Prva dama išli prema Ovalnom uredu,
sredovječni službenik Bijele kuće koji je stajao preko puta Ružičnjaka
povikao je: "Vidio sam mu stopalo. Vidio sam mu stopalo!"
U Vrtu Jacqueline Kennedy postavili su poseban detektor metala kroz
koji su prošli Michael i njegovih osam tjelohranitelja, Frank Dileo,
John Branca i agent za odnose s javnošću Norman Winter. U Michaelovom
je društvu bio i jedan mladić kojeg nitko osim Michaela nije poznavao.
Bio je tamnoput, naočit
251
i u ranim dvadesetima. Dileo, Branca i Winter bili su zbunjeni jer nisu
znali o kome je riječ. Kad su Michaela pitali kako da ga predstave
medijima, rekao je: "On je moj bliski prijatelj. Nije me briga što ćete
reći ljudima. To nije ničija stvar." Norman Winter sigurno je znao da
će prisutnost zagonetnog prijatelja potaknuti zanimanje. Kako bi
Michaela zaštitio od kontroverze, rekao je da je mladić agent tajne
službe.
Dok su bili na podiju, predsjednik je izjavio da je Michael "dokaz onog
što čovjek može postati, ako vodi život bez alkohola i droge. Izaziva
poštovanje mladih i starih. Ako Amerikanci budu slijedili njegov
primjer, moći ćemo riješiti problem vožnje pod utjecajem alkohola i, da
parafraziram Michaelove riječi, 'potući ga.'" Nakon što mu je
predsjednik uručio plaketu, Michael je nervozno promucao, bolje rečeno
prošaptao nekoliko riječi: "Jako, jako sam počašćen. Mnogo vam hvala,
g. predsjedniče." Zastao je. "Ovaj, hvala i vama, gdo Reagan", dodao je
kao da se naknadno sjetio. Onda se počeo hihotati kao da je iznenada
shvatio da stoji pokraj predsjednika SAD-a.
Svih šest fotoreportera koji su bilježili događaj i fotografirali
Reagane i Jacksona na jednoj su ruci nosili bijelu rukavicu. Cijeli je
događaj trajao nekih devet minuta. Nakon toga su devet policajaca na
motorima, nekoliko kombija i policajaca na konjima ispratili Michaela
iz Bijele kuće.
Prije odlaska, Michaela i pratnju poveli su u obilazak Bijele kuće.
Posebno ga se dojmio portret Andrewa Jacksona u vojnoj odori sličnoj
plavoj blještavoj jakni koju je tog dana odjenuo. Nakon obilaska grupa
se družila s predsjednikom i Prvom damom.
Tada su stvari krenule naopako. Michael je došao u prostoriju za
diplomatske susrete, gdje se trebao nasamo sastati s Reaganima. Rečeno
mu je da će im se pridružiti i nekoliko djece službenika. Umjesto toga,
u prostoriji je bilo 75 odraslih. Michael je zakoračio u prostoriju, na
brzaka bacio pogled, izjurio van niz hodnik i ušao u toalet
Predsjedničke knjižnice. Frank Dileo i ostatak pratnje pošli su za
njim. Međutim, prije nego što su ga sustigli, Michael je zatvorio i
zaključao vrata.
"Hej, Mike, izađi", rekao je Frank.
"Neću. Rekli su mi da će ondje biti djeca. A ono nisu djeca", povikao
je iznutra.
"Ali doći će djeca. Idemo po djecu", obećao je službenik Bijele kuće.
Onda se okrenuo pomoćniku. "Čuj, ako Prva dama shvati što se zbilo,
poludjet će. Dovedi onamo neku djecu, dovraga. Dovedi kćer Jamesa
Bakera. Slatka je. [Sef kabineta James Baker doveo je šestogodišnju
kćer Mary Bonner]. Ne zanima me koga ćeš dovesti, samo dovedi neku
djecu."
Frank se opet okrenuo prema vratima toaleta. "U redu je, Michaele.
Dovest ćemo djecu." Govorio je strpljivo, kao da smiruje uznemireno
dijete.
252
U blizini je stajao i John Branca i sve zbunjeno promatrao.
"Morat ćeš se riješiti svih onih odraslih prije nego što izađem",
Michael ga je upozorio.
"Dogovoreno."
Netko je otrčao u prostoriju za diplomatske susrete. "No dobro, van!"
rekao je. "Svi van. Van, van, van!"
Viši članovi osoblja i članovi kabineta iz prostorije su izašli tako
brzo kao da su dobili dojavu o bombi.
"Sto se događa?"
"Gdje je Michael Jackson?" Zar je otišao?
Svi su govorili u isti glas dok su ih tjerali iz sobe.
Pomoćnik se onda vratio do vrata toaleta, gdje se okupila skupina
zabrinutih ljudi. Razmijenio je nekoliko riječi s jednim od njih.
"Dobro. Sad možeš izaći, Michaele", napokon je rekao Norman Winter.
"Sve je u redu."
"Siguran si?" upitao ga je nježan glasić.
Frank Dileo šakom je snažno udario o vrata. "Daj, Mike, izlazi.
Ozbiljno."
Vrata toaleta polako su se otvorila. Pojavio se Michael. Pogledao je
uokolo, pomalo posramljeno. Frank ga je zagrlio. "Zao mi je", rekao mu
je Michael, "ali nitko mi nije rekao da će ondje biti toliko ljudi."
Otpratili su ga u prostoriju za diplomatske susrete, gdje ga je
dočekalo nekoliko službenika s djecom. Elizabeth Dole prva mu je
pristupila. Predala mu je primjerak Thrillera i zamolila ga da se
potpiše na omot ploče.
Tada su stigli Ronald i Nancy Reagan i odveli Michaela u sobu Roosevelt
kako bi upoznao druge pomoćnike i njihove obitelji.
Nancy Reagan šapnula je jednom od Michaelovih ljudi. "Čula sam da želi
izgledati poput Diane Ross, ali istini za volju, kad ga pogledaš
izbliza, ljepši je od nje. Zar ne? Mislim, ne bih baš rekla da je ona
toliko privlačna, ali on zbilja jest."
Prva dama čekala je odgovor. Nitko nije rekao ni riječ.
"Kad bi barem skinuo sunčane naočale", rekla je. "Je li operirao i
oči?"
Čovjek je slegnuo ramenima. Znao je da se o Michaelovom privatnom
životu ne razgovara, čak ni s predsjednikovom ženom.
Pomno je proučavala Michaela dok je u drugom kutu sobe razgovarao s
njezinim suprugom. "Nos je zasigurno operirao", tiho je primijetila. "I
to nekoliko puta, rekla bih. A jagodice? Je li to samo šminka ili je i
njih operirao?"
Prva dama već je naslućivala da neće dobiti odgovor pa se tako i
ponašala, a čovjek iz Michaelove pratnje slegnuo je ramenima.
253
"Sve je to tako čudno", rekla je Nancy dok se Ronald Reagan rukovao s
Michaelom. "Momak koji izgleda poput djevojke, koji šapće dok govori,
nosi rukavicu na jednoj ruci i ne skida sunčane naočale. Ne znam što da
mislim." Odmahnula je glavom, potištena, bez riječi.
Napokon je čovjek iz Michaelove pratnje odlučio prekinuti tišinu.
"Čujte, ne možete si ni zamisliti što se događa", rekao je kolutajući
očima. Gledao ju je urotnički se smješkajući, očekujući da će mu
uzvratiti osmijehom. Ali to se nije dogodilo. Umjesto toga, hladno se
zabuljila u njega. "Ipak, darovit je", rekla je dok se udaljavala, "i
mislim da je to jedino o čemu biste trebali razmišljati."
<3
"Posljednja prilika"
Michaela su možda u svibnju 1984. slavili kao američkog heroja, ali
priča će se promijeniti u lipnju, kad će najaviti plan za prodaju
ulaznica za turneju Victory, koja bi trebala početi 6. lipnja u Kansas
Cityju. Joseph Jackson, Don King i Chuck Sullivan smislili su
jedinstven plan: ulaznice će se po cijeni od 30 dolara prodavati samo u
serijama po četiri. Naručivanje ulaznica nije jamčilo da će ih kupci
doista i dobiti. U lokalnim su novinama objavili reklame s kuponima
koje je onda slučajnim odabirom izvlačilo računalo. Obožavatelji
Jacksona morali su poslati 120 dolara poštanskom novčanom uputnicom* —
još dva dolara naknade za uslugu za svaku ulaznicu — i kupon, sve u
'standardiziranoj omotnici', i poslati je na adresu iz reklame.
Promotori su predviđali da će dvanaest milijuna obožavatelja poslati
1,5 milijardu dolara u novčanim uputnicama za turneju Victory, u čijem
će sklopu grupa obići dvanaest gradova i održati 42 koncerta. Samo će
jedan od deset obožavatelja dobiti ulaznicu. Da bi uopće ušli u
konkurenciju, na poštanskom je žigu morao stajati datum bar dva tjedna
prije koncerta. Povrat novca onima koji nisu osvojili ulaznicu trajao
bi četiri do šest tjedana, što je promotorima i Jacksonima omogućavalo
da tim novcem upravljaju šest do osam tjedana. Promotori su procijenili
da je za turneju prodano ulaznica u vrijednosti od oko 144 milijuna
dolara, što znači da su morali vratiti 1,4 milijarde dolara onima koji
ulaznice nisu dobili. Kad se novac uložio u banku
* Poštanska služba SAD-a sigurno je bila sretna zbog ovoga jer svaka
novčana uputnica stoji 1,55 dolara. Ako je dvanaest milijuna
obožavatelja kupilo novčane uputnice, pošta je zaradila 18 milijuna
dolara. U 1983. pošta je samo na novčanim uputnicama zaradila 124
milijuna dolara.
254
koja plaća sedam posto kamate, oročena je svota promotorima i obitelji
Jackson donosila osam milijuna dolara mjesečno. Glasnogovornik obitelji
Jackson, Howard Bloom, rekao je će kamate od svakih uplaćenih 120
dolara iskoristiti za plaćanje obrade i poštarine uplata obožavatelja
koji nisu dobili ulaznice.
Ako ste bili sretnik koji će nazočiti turneji Victory, tek biste dva
dana prije saznali u kojem ćete gradu i kojeg datuma pogledati koncert.
Ako bi nešto zapelo u pošti, ulaznice su vam mogle stići poslije
koncerta.
Ulaznice koje su se prodavale u serijama po četiri bile su preskupe čak
i za bjelačku djecu iz srednje klase. Bilo je nemoguće zamisliti da će
si mnogi od Michaelovih najvjernijih obožavatelja, djeca iz geta, moći
priuštiti luksuz da odu na koncert.
Da stvar bude još gora, Jacksoni i njihovi promotori rekli su da ne bi
htjeli platiti novinske reklame u sklopu kojih će objaviti kupone.
Smatrali su da bi one trebale biti besplatne jer je ovo "reklama od
javnog interesa". Naravno, većina novina nije se složila s tim. "Ovime
samo Jacksoni zarađuju milijune", rekao je Bob Haring, izvršni direktor
Tulsa Worlda.
Prije najave ovog nevjerojatnog plana, Michael i John Branca susreli su
se s braćom kako bi ih odgovorili.
"Na ulaznicama moramo zaraditi što je više moguće", rekao je jedan od
braće. "Samo je nebo granica."
"Ne", suprotstavio se Michael. "To nije pravi način. Obit će nam se
0 glavu. Ulaznice ne bi trebale stajati više od dvadeset dolara.
Zamisao s naručivanjem preko pisama je grozna." Istini za volju,
ulaznice za koncerte Rolling Stonesa i Brucea Springsteena u to su
vrijeme stajale šesnaest dolara. Michael je želio da ulaznica stoji
dvadeset i da odustanu od serija od četiri, novčanih uputnica i kupona.
Braća su glasovala protiv Michaelove ideje, pet naprama jedan.
"E, sad je dosta", poslije je rekao Michael na sastanku s Johnom
Brancom
1 Frankom Dileom. "Ovo je moja posljednja turneja s njima. Ozbiljno.
Nemojte se uplitati. Pustite ih da rade stvari na svoj način. Ja sam
samo jedan od šest. Neka rade što žele. Ovo im je posljednja prilika.
Povlačim se."
"Ali zašto, Mike?" zanimalo je Franka. "Sve će sjebati."
"Ako nešto pođe po zlu, ne želim znati", objasnio je Michael. "Ne želim
ništa čuti od majke, oca ili braće. Neka sve učine kako žele. Ja se
neću miješati. Možda će im zarada osigurati siguran život. Nakon ovoga
odlazim."
Kad je plan objavljen, obožavatelji iz cijelog SAD-a bili su ogorčeni.
Los Angeles Herald Examiner proveo je telefonsku anketu s pitanjem:
Mislite li da promotori iskorištavaju obožavatelje Michaela Jacksona?
Od 2795 ljudi koji su sudjelovali u anketi 90 posto ih je odgovorilo
potvrdno.
255
Iste su novine objavile riječ urednika u kojem su izgrdili Jacksone.
"Nije teško zaključiti da promotori, ako ne i mlade zvijezde osobno,
iskorištavaju obožavatelje. Rečeno je da su braća Jackson, uključujući
Michaela, pomogla isplanirati turneju. Ako je tako, trebali su pokazati
više razumijevanja za obožavatelje koji su ih učinili bogatima i
slavnima."
I druge su novine učinile isto. Grdili su Jacksone, a pogotovo
Michaela, najslavnijeg od njih. "Turneja Jacksona nije organizirana
zbog glazbe, nego zbog pohlepe i arogancije" pisali su vašingtonski
kolumnisti Maxwell Glen i Cody Shearer. "Sto im vrijedi imidž osoba
koje ne zloupotrebljavaju drogu, alkohol i brinu se o životinjama, kad
šalju poruku 'Dajte mi svoju kasicu-prasicu?'"
Budući da je bio uzor mladima, Michaelu su novinski napisi jako
škodili. "Nisam ni htio na ovu turneju", ljutito se požalio. "I eto što
se dogodilo."
Unatoč srdžbi, kad su objavljeni prvi kuponi u Kansas City Timesu,
mnogi obožavatelji probdjeli su noć kako bi dočekali jutarnje izdanje.
Times je tiskao dodatnih 20.000 primjeraka kako bi zadovoljili
potražnju. Zaposlenici pošte pripremili su 140.000 obrazaca novčanih
uputnica kako bi spremno dočekali lavinu. Ulaznice su se brzo
rasprodale.
Ipak, Michaelu je ovo naškodilo. Frank Dileo rekao mu je da će patiti
njegov ugled ne suprotstavi li se očitoj pohlepi braće i promotora. "Ne
razmišljaju o budućnosti", rekao mu je Frank. "Mare samo za
sadašnjošću. Zele zgrabiti što više mogu, dok još mogu. Tvoja će
karijera trajati duže od ove turneje. Njihova vjerojatno neće."
Michael nije znao kako da riješi problem. "Htio bih da sve ovo
nestane", rekao je. Međutim, bila je to jadna strategija. U izdanju
Dallas Morning Newsa pojavilo se otvoreno pismo koje je napokon
utjecalo na Michaela. Jedanaestogodišnja Ladonna Jones napisala je da
je čuvala svaki peni kako bi mogla vidjeti Jacksone, ali nikako nije
mogla uštedjeti za ulaznice. Michaelu je uputila oštro pitanje: "Kako
baš ti, od svih ljudi, možeš biti tako sebičan?"
Kad mu je pomoćnik pokazao pismo, Michael se uzrujao. Iza svih planova
stajale su pohlepa i sebičnost i on je to znao. Nije li njegova obitelj
već zaradila više nego što će većina ljudi zaraditi tijekom cijelog
života? Naravno da jest. Ali tek ga je tuga jednog djeteta natjerala da
nešto poduzme.
Nije se htio uplitati u pitanja oko turneje kako bi se udaljio od drame
koja ju je okruživala, ali shvatio je da nešto mora učiniti. Sazvao je
sastanak s Josephom, Donom Kingom i Chuckom Sullivanom. "Promijenite
odluku o ulaznicama", rekao im je. "Ovo je pljačka i vi to znate. Ja to
znam. Promijenite to. Ili ne idem na turneju."
"Ali, Mike..."
Michael nije htio raspravljati. Ako se stvar ne promijeni, rekao je,
braća će
256
na turneju bez njega.
Sutradan je donesena odluka o novom načinu prodaje ulaznica.
Muke turneje Victory
Michael je sa svoje uobičajene težine od 56 kg pao na 47. Nikad nije
bio mršaviji. Kad je 26. lipnja s braćom stigao u hotel Hyatt u
Birminghamu u državi Alabami, izgledao j e kao da j e pod velikim
stresom. Onamo su došli zbog dogovora u vezi turneje koji su trajali
tjedan dana. Dok se prijavljivao u hotel, Michaelu se toliko zavrtjelo
da ga je morao pridržati jedan od tjelohranitelja. Kad mu je prišao
hotelski kuhar kako bi ga pozdravio, tjelohranitelj ga je pustio i
zvijezda gotovo da se nije skljokala na pod. Promatračima se činilo kao
da Michael hoda posljednjim atomima snage. Kako će nastupati?
Možda j e problem s iscrplj enošću bio povezan s Michael ovim
prehrambenim navikama. Na njegov zahtjev, sikhski kuhar Mani Singh
Khalsa pripremao mu je obroke od indijskih oraščića, oraščića s juga
SAD-a, sjemenaka, trava i začina. "Lud je za zdravom hranom", rekao je
rođak Tim Whitehead, roadie turneje. "Ljudi to ne znaju, ali nije on
vegetarijanac samo zbog toga kakvi ljudi postaju jedući meso.
Vegetarijanac je i zato što ne može podnijeti pomisao da životinja mora
umrijeti kako bi on jeo. Cesto sam se pitao kako preživljava uz tako
malo hrane koju unosi u organizam."
"Da ne moram jesti kako bih preživio, nikad ne bih jeo", Michael je
jednom rekao majci.
Kasnije tog dana održavali su se naporni telefonski sastanci s braćom,
odvjetnicima i menadžerima. Kad je sve završilo, Michaelu je voda došla
do grla. Kad je ušao u teretno dizalo (uvijek je radije koristio
teretno nego službeno dizalo), naslonio se na zid i klizio niz njega
dok nije sjeo na pod. Netko ga je pokušao uspraviti, ali bio je previše
iscrpljen da bi stajao. "Pusti me na miru. Daj da se malo odmorim",
rekao je dok su se uspinjali na šesnaesti kat. Svjedoci ovakvih scena
počeli su šuškati da Michael pati od anoreksije, što nije bila istina,
ali činilo se moguće zbog njegovog izgleda i ponašanja.
Došlo je vrijeme za najavu novog plana prodaje ulaznica. Michael je 5.
srpnja održao novinsku konferenciju, dan prije prvog koncerta. Nosio je
bijelu, blještavu jaknu i crveno-bijelu prugastu lentu. Uz njega su
bili Marlon, Randy i Tito. Kako bi pobio glasine da je pohlepan i da će
održati koncert zbog zarade, Michael je najavio da će sav novac zarađen
kontroverznom turnejom
257
donirati svojoj najdražoj humanitarnoj udruzi. Osim toga, dvjestotinjak
ulaznica u svakom će gradu pripasti siromašnoj mladeži koja inače ne bi
mogla doći na koncert.
Michael je nadodao: "Dugo smo radili da usavršimo nastup. Znamo da
mnogo djece teško dolazi do ulaznica. Nekidan sam dobio pismo od
Ladonne Jones iz Teksasa. Rekla je da je štedjela od džeparca kako bi
kupila ulaznicu. Zbog trenutačnog sustava prodaje morala bi kupiti
četiri ulaznice, što si nije mogla priuštiti. Zato sam zamolio
promotore da smisle novi način distribucije, neki koji ne zahtijeva
novčanu uputnicu na 120 dolara. Govorkalo se da će promotori zadržati
novac od ulaznica koje se nisu prodale. Zamolio sam ih da što prije
ukinu sustav s novčanim uputnicama kako nitko ne bi morao platiti bez
jamstva da će doista i dobiti ulaznicu." Michael je rekao da će uskoro
uspostaviti nov sustav pojedinačne prodaje ulaznica. (Sustav se počeo
primjenjivati od trećeg koncerta u Jacksonvilleu.)
Michael nije htio odgovarati na pitanja. Njega i braću okružili su
tjelohranitelji i nestali su u tren oka.
"Zašto je odlučio donirati svoju zaradu u humanitarne svrhe?" jedan je
novinar pitao Franka Dilea, koji je ostao u prostoriji.
"Zato što je dobar čovjek", rekao je Frank.
Michael je u to vrijeme težio oko 75 milijuna dolara. Tri do pet
milijuna koliko bi zaradio turnejom i odlučio darovati bilo je mnogo
novca, ali nedovoljno da ga prisili da promijeni životni stil. Braća si
takav izdatak nisu mogla dopustiti. Michael nije dotaknuo druge
problematične teme, možda zato što nije mogao. Cliff Wallace, menadžer
dvorane Luisiana Superdome tvrdio je da su Joseph i Katherine Jackson,
Don King, Chuck Sullivan i braća Jackson tražili besplatno
iznajmljivanje dvorane, oslobađanje od gradskih, državnih i federalnih
poreza, dio zarade od hrane, pića i parkinga, kao i besplatno
reklamiranje. Za to bi gradski porezni obveznici morali platiti 300.000
dolara, a Jacksoni bi zaradili pet milijuna.
Michael je isposlovao da Ladonna Jones dobije četiri besplatne ulaznice
za koncert i besplatan prijevoz limuzinom do dvorane. Susreli su se
poslije koncerta. "Pitao me jesam li bila zadovoljna sa sjedalima",
prisjeća se. "Nisu baš bila najbolja, ali bilo je zabavno."
U ovom je periodu CBS izdao album Victory. Ako ne uzmemo u obzir album
uživo iz 1981., ovo je bio prvi album Jacksona nakon četiri godine i
mnogi su ga nestrpljivo iščekivali. Na albumu je bio duet Michaela i
Micka Jaggera "State of Shock" koji i nije bio osobito kvalitetna
pjesma, već 'uzdizanje u nebesa' gitarske dionice Rolling Stonesa.
Najbolju pjesmu na albumu, "Torture", napisao je Jackie. Bila je to
rokerska pjesma koju je Michael izvanredno dopunio svojim visokim
glasom. Pjesme s albuma pisala
258
su sva braća i svi su pjevali glavne vokalske dionice. Bio je to grupni
projekt i album koji je savršeno popratio početak turneje.
Dugo očekivana i kontroverzna turneja Victory napokon je počela 6.
srpnja 1984. u Kansas Cityju u državi Missouri. "Tko god pogleda
koncert, postat će bolja osoba", tog je dana Don King rekao medijima.
"Michael Jackson pregazio je sve ovozemaljske granice. Ovo iščekuju
pripadnici svih rasa, boja kože i vjeroispovijesti. Očarao me način na
koji će uveseliti sve koji se osjećaju beznadno i očajno. Ovo se može
dogoditi samo u SAD-u, samo u SAD-u. O, tako sam zahvalan što sam
Amerikanac..."
"Hoće li ga netko ušutkati?" Michael je pitao jednog pomoćnika. "Nije
li na nama dovoljan pritisak?" Da stvar bude složenija, Jackie je
ozlijedio nogu, zbog čega se tek poslije pridružio braći. Jermaine,
Marlon, Randy, Tito i Michael morat će nastupati bez njega.
Turneja i sukobi braće Jackson
Na dan prvog koncerta obožavatelji su se počeli okupljati ispred
stadiona Arrowhead mnogo prije izlaska sunca. U dvorani se 500
zaštitara i tisuću scenskih radnika pripremalo za masovno okupljanje.
Sa svake strane pozornice bila su velika platna s prizorom šume. Četiri
i pol metra od pozornice stajala je drvena prepreka koja je
obožavatelje sprečavala da ne jurišaju do braće Jackson.
"Digni se, svijete, i pogledaj kraljevstvo", odjekivao je glas dok je
koncert počinjao pred 43.000 obožavatelja. Glavna obilježja koncerta
bila su složena pozornica i svjetlosni sustavi. Pozornica je izgledala
kao iz filmova Georgea Lucasa, a svime je upravljalo računalo. Osim
glavne pozornice postojala je i ona hidraulična, na kojoj je stajao
sastav — Michael je odjenuo crno-bijele hlače s okomitim prugama,
košulju sa šljokicama, bijele čarape i starinske mokasinke i nosio je
bijelu rukavicu. Izgledalo je kao da se uzdižu ispod rešetkaste
strukture s 200 zasljepljujućih svjetala. Siluete braće polako su
marširale niza stube, prišli su mikrofonima, skinuli naočale i počeli s
prvom pjesmom, Michaelovom "Wanna Be Startin' Somethin'". Upalili su se
crveni i plavi laseri, grimizni stroboskopi i purpurne dimne bombe —
čarolija, iluzija i vatromet. Osamnaest pjesma grmjelo je iz stotina
velikih zvučnika. Sve od "I Want You Back" do "Shake Your Body (Down to
the Ground)". (Začudo, braća nisu izvela nijednu pjesmu s albuma
Victory. Poslije je Marlon objasnio
259
da ih Michael nije htio uvježbavati ni izvoditi pred publikom.)
Jermaine je izveo tri samostalne pjesme. Michaelove hitove "Billie
Jean" i "Beat It" čuvali su za kraj koncerta. Glas mu je bio u izvrsnoj
formi, bolji nego ikad prije. Bio je pravi pjevač. Do kraja nastupa
publika je bila izvan sebe iako je većina braću gledala na
nekvalitetnim, velikim televizijskim ekranima na golemom nogometnom
stadionu. Doduše, bilo je jasno da su skupo platili ulaznicu samo da bi
vidjeli jednu osobu — Michaela Jacksona.
Zahvaljujući glazbi koju je stvarao — i pojavi nove video-tehnologije —
Michaelova slava dosegla je mitske proporcije i više nitko nije mogao
dijeliti pozornicu s njim. Jim Miller napisao je za Newsweek: "Pleše
veličanstveno baš poput svog prethodnika Jamesa Browna, šarmantno vitak
poput Diane Ross, nespretno izazivajući patos poput Charlieja Chaplina,
uz smion ushit osobe koja kao da je iznenađena što je živa. A publika
uzdiše i vrišti.
Nakon prva tri koncerta u Kansas Cityju istina je bila bolno jasna:
Michael nije trebao pristati na turneju, ali ne samo zbog problema s
cijenom ulaznica ili promocijom. Bio je glavni vokal sastava čijim se
dijelom nije osjećao, a braća se nisu osjećala ugodno u sporednim
ulogama. Jedan je kritičar rekao: "Marlon, Jermaine, Randy i Tito
činili su se kao uznemireni statisti na vlastitoj proslavi."
Jermaineovi čudni komentari izrečeni pred novinarom Simonom
Kinnersleyjem otkrili su neslogu i bratsku ljubomoru koje su se širile
grupom. "Iako je Michael jako darovit, njegov se uspjeh također mora
pripisati dobrom tajmingu i sreći. Takav se uspjeh mogao dogoditi
njemu, ali i meni. Međutim, trenutačno se bavim drugim stvarima. Ja sam
najdarovitiji brat. To će tako ostati i kad moja druga braća uspiju."
Kad bi Michael, neporeciva zvijezda, stao na pozornicu, publika nije
marila za kontroverzom o kojoj su stalno slušali i čitali. Bila im je
važna samo njegova darovitost, strast za poslom koji radi, karizma i
njegov glas — i način na koji je preko cijele pozornice izvodio svoje
nemoguće klizanje unatraške. Publika je oduševljeno urlala odajući mu
priznanje tijekom svake pjesme. Ne samo da je prerastao obiteljske
nastupe nego ga je i sputavao strah da će zasjeniti braću.
U zraku se osjećalo da Michael nije mogao dočekati kraj koncerta. U
isto vrijeme braća koja su željno i gorljivo zabavljala publiku
izgledala su kao da znaju da su im ovi koncerti životna prilika...
možda posljednja životna prilika. Međutim, ni na tren nisu izgledali
kao da dijele zajedničke vrijednosti ili cilj da zabave publiku kao što
je to činila glavna zvijezda koncerta. Nikad dotad nije bilo tako jasno
da Michael s njima samo želi odraditi najnužnije. Pokušavajući pokazati
odanost obitelji, još se više udaljio od njih. Osim toga, činilo se da
je tijekom svega ovoga izgubio dio duše. Sigurno se razočarao kad je
James Brown — jedan od njegovih idola — odbio poziv da s njim nastupi
260
na koncertu u Madison Square Gardenu u New Yorku.
James je oduvijek bio velik Michaelov obožavatelj, ali smatrao je da će
vrtoglave cijene ulaznica onemogućiti dolazak velikog broja
afroameričkih obožavatelja grupe. Ta je odluka povrijedila Michaela i
natjerala ga da razmisli isplati li mu se nastaviti s turnejom.
Agonija turneje Victory nastavila se do 9. prosinca 1984. — tijekom
svakog koncerta repertoar i razgovori s publikom bili su isti. Michael
nije bio spontan izvođač. Kad je uvježbao nastup, rijetko ga je kad
mijenjao. U Philadelphiji je koncert gledao Bruce Springsteen. Nakon
nastupa, razgovarao je s Michaelom iza pozornice.
"Obraćaš li se publici tijekom koncerta?" Michael ga je pitao. "Čuo sam
da to radiš."
"Da. Pričam priče", rekao je Bruce. "Shvatio sam da to ljudi vole. Vole
čuti tvoj glas, ne samo dok pjevaš. Oduševe se kad progovoriš."
Michael se zgrozio. "Ne bih to mogao. Č ini mi se da te onda ljudi
upoznaju bolje nego što bi trebali."
Sto se više približavao kraj turneje, to je Michael željnije iščekivao
njezin kraj. "Isplanirali smo najbolju turneju svih vremena", rekao je
poslije Joseph Jackson. "Ali upleli su se autsajderi. Ubrzo su se braća
počela svađati."
Bez sumnje, tijekom svih godina, najiritantnija karakteristika braće
Jackson bila je njihova frustrirajuća nesposobnost da prihvate
odgovornost za svoje postupke. Za svoje interne probleme uvijek bi
upirali prstom u autsajdere. Bili su im krivi menadžeri, promotori,
javnost ili njihov najdraži neprijatelj — mediji. Oni sami nikad nisu
bili krivi. Naravno, istina leži u tome da su gotovo uvijek stvarali
vlastite interne probleme.
Izvođač se tijekom turneje može osjećati usamljen i pod stresom, čak i
u najboljim uvjetima. Međutim, osjećati se izolirano od ljudi s kojima
nastupaš, pogotovo ako ste obitelj, razorno je. Pogotovo za osobu
osjetljivu poput Michaela. Obitelj se već počela raspadati, a turneja
Victory kao da je ubrzavala stvar. U jednom trenutku tijekom turneje
Michael se toliko naljutio na braću da je zbog iscrpljenosti i
dehidracije morao biti pod liječničkim nadzorom.
Zbog takvog je pritiska Michael postao nevjerojatno težak. Neki su
njegovi zahtjevi bili nerazumni. U jednom je trenutku zaprijetio da
neće nastupiti osim ako jedan agent za odnose s javnošću ne dobije
otkaz. Navodno je ovaj dopustio objavljivanje nečega što se Michaelu
nije svidjelo. Braća su ignorirala prijetnju. U posljednji trenutak,
netom prije početka nastupa, Frank Dileo najavio je da Michael neće
nastupiti osim ako agent odmah ne dobije otkaz. Naravno, nakon ovoga su
agenta otpustili.
261
Na početku turneje dogovorili su se da će samo braća putovati u
obiteljskom vozilu. Međutim, Michael se počeo pojavljivati s Emmanuelom
Lewisom, na što su braća ludjela. Nešto prije sredine turneje, braća su
počela putovati u vlastitim kombijima ili limuzinama — Jackie (koji im
se na štakama pridružio na sredini turneje, ali nije nastupao), Marlon,
Randy i Tito bili su u jednom vozilu, Jermaine u vlastitom i Michael
sam u drugom. Kad su letjela, braća su putovala javnom aviokompanijom,
a Michael je putovao privatnim zrakoplovom. (Nekoliko se puta milijunaš
i suprug Pije Zadore, Meshulam Ruklis, prijatelj obitelji Jackson,
smilovao braći i dopustio im da se koriste njegovim privatnim
zrakoplovom.) Kad je grupa u New Yorku morala helikopterom odletjeti na
stadion Giantsa, dogovorili su se da neće primiti autsajdere. A onda se
Michael pojavio s Julianom Lennonom, Johnovim sinom. Tijekom kratkog
leta braća su bijesno zurila u njih.
U jednom su trenu Jacksoni dobili ponudu od producenta koji im je htio
platiti milijune dolara za snimanje nastupa. Htio ga je objaviti na
videokaseti po završetku turneje. Glasali su. Svi su pristali osim
Michaela. Zaprijetio je da više neće nastupati ako se dogovore s njim.
Naravno, nitko nije snimao nastup. Bespomoćna braća ogorčeno su odbila
ponudu i ponuđeni novac.
Tri večeri poslije toga grupa je na pozornici bila okružena kamerama.
Michael je sam dogovorio snimanje nastupa. "Dat ću vam snimku, bez
brige", obećao je braći kad su ga napali nakon nastupa. Ali nisu je
dobili. (Kad ih je Michael htio nagovoriti da mu dopuste objavljivanje,
spriječili su ga.)
Braća su u svim gradovima odsjedala na različitim katovima hotela. Na
putu do stadiona odbijali su međusobno razgovarati. Svaki put kad bi
bio sazvan sastanak, održavali bi se i dodatni sastanci između frakcija
grupe, uključujući i nekoliko odvjetnika koji su predstavljali
Michaela, Jermaineova odvjetnika i dvojicu odvjetnika koji su zastupali
stavove ostale braće. "Bilo je strašno", rekla je dugogodišnja
prijateljica obitelji Joyce McCrae. "Bilo je to najgore iskustvo koje
je Michael ikad doživio s braćom. Njegov je uspjeh utjecao na sve
članove obitelji. Neki su bili ljubomorni, neki su sve nijekali. Svi su
se osjećaji izmiješali."
Tijekom posljednjeg tjedna turneje, Joseph i Don King počeli su
pripremati nastavak turneje u Europi. Kad je Michael čuo za tu
mogućnost, nije mogao vjerovati ušima. Josephu i Donu Kingu preko
Franka Dilea poslao je kratku i jasnu poruku: "Ni u ludilu ne idem u
Europu s turnejom Victory. Sretno vam bilo. Michael."
9. prosinca 1984., nakon posljednje pjesme Michael je povikao s
pozornice u Los Angelesu: "Ovo je naš posljednji nastup. Bilo je ovo
dugih dvadeset godina, i svi vas volimo." Braća su iznenađeno gledala
Michaela, kao da je ova objava i njih iznenadila. "Koji seronja",
poslije je jedan od braće rekao za
262
Michaela. "Kako se usuđuje? Kreten."
"Michael Jackson se kao velika zvijezda ne bi smio na ovaj način
odnositi prema obitelji", ljutito je primijetio Don King nakon
posljednjeg koncerta. Bilo mu je jasno da se turneja neće nastaviti u
inozemstvu. "Misli da ga je otac povrijedio? Možda i je, ali je učinio
i mnogo toga dobrog."
Nastavio je: "Michael mora shvatiti da je crnčuga. Nije važno koliko
dobro pjeva ili pleše. Njegovo kočoperenje ne ostavlja dojam na mene.
Međunarodna je megazvijezda, ali uvijek će biti crnačka megazvijezda.
Mora to prihvatiti. Ne samo da to mora razumjeti nego mora to
prihvatiti i pokazati da želi biti crnčuga. Zašto? Zato da dokaže da i
crnčuga može uspjeti."
Da je Michael mogao eksplodirati pročitavši ovaj komentar, eksplodirao
bi. "Tuži ga", rekao je Johnu Branci. "Od prvog mi dana pleše po
živcima." John nije htio novu godinu početi tužbom protiv Dona Kinga.
Umirio je Michaela, kao što mu je to uvijek uspijevalo, i uvjerio ga da
zaboravi incident.
Kako bi se riješio lošeg okusa u ustima zbog turneje Victory, Michael
je darovao svu svoju zaradu — oko pet milijuna dolara — zakladi T. J.
Martell za istraživanje lijeka protiv raka, Ujedinjenom crnačkom
studentskom fondu i kampu Ronald McDonald.
Kad je u svojoj autobiografiji Moonwalk Michael opisivao turneju
Victory, nije spomenuo Dona Kinga, Josepha i Katherine Jackson, Chucka
Sullivana niti ikog drugog tko je iza scene vukao konce. O braći je
pisao s naklonošću, kao što je to uvijek činio: "Bio je lijep osjećaj
opet nastupati s braćom", dostojanstveno je napisao. "Opet smo bili
zajedno... Uživao sam u turneji." Htio to priznati ili ne, za Michaela
Jacksona prava je pobjeda bila činjenica što je s braćom i njihovim
sastavom napokon raskrstio.
Budućnost obitelji nije bila svijetla.
Janetino tajno vjenčanje
Dok su Michael Jackson i braća bili zauzeti turnejom Victory, kod kuće
su izbili problemi. Na opći užas, Janet (koja je 16. svibnja 1984.
navršila osamnaest godina) upustila se u vezu s mladim pjevačem Jamesom
DeBargeom. James potječe iz velike pjevačke obitelji iz Grand Rapidsa u
Michiganu, a s Jacksonima su se upoznali kad su, poput njih, bili jedni
od Motownovih izvođača. Kako oboje potječu iz obitelji koje se bave
šoubiznisom, činilo se, bar na prvi pogled, da Janet i James imaju
nešto zajedničko. Joseph i Katherine
263
nisu bili oduševljeni vezom. Tvrdili su da je James agresivan i
nepredvidiv. Također su smatrali da je Janet premlada i neiskusna.
James je poslije objavio da je spavao s Janet kad je imala petnaest
godina i netaktično dodao da je to bila "ševa i pol".
Kad su Janetini roditelji otkrili da se James drogira, proglasili su
kćerinu ljubavnu vezu završenom. Međutim, Janet im je rekla da je
zaljubljena i da će se udati za Jamesa unatoč njihovom protivljenju.
Možda joj je ono bilo i dodatni poticaj. Bila je svjesna njegovog
problema s drogom, ali je smatrala da će se moći nositi s tim, a možda
mu i pomoći. "Uvijek misliš da možeš promijeniti ljude", prisjetila se.
"Znala sam da se očajnički želi promijeniti. Pokušavao je, ali nije se
dovoljno trudio."
7. rujna 1984. pobjegli su u DeBargeov rodni grad Grand Rapids i ondje
se tajno vjenčali. James se prisjeća katastrofalne prve bračne noći:
"Sve sam uprskao. Janet se tijekom vjenčanja tresla od straha pa sam
joj htio prirediti prvu bračnu noć za sjećanje. Rezervirao sam najbolji
apartman u hotelu Amway Plaza, što me stajalo malo bogatstvo. Ali onda
sam izašao i napio se s prijateljima. Vratio sam se u hotel u tri sata
ujutro. Janet me čekala u suzama."
Sutradan je Janet nazvala LaToyu da joj priopći novost. LaToya je
šokantnu vijest morala prenijeti Josephu i Katherine koji je, kako se i
očekivalo, nisu dobro podnijeli. Nazvala je i braću, sve osim Michaela.
Svi su se uznemirili i naljutili, a pogotovo Jermaine. "Ubio bi Janet
da je se mogao dočepati", prisjeća se LaToya.
Pitanje je bilo kako priopćiti vijest Michaelu. Nijedan član obitelji
to nije htio učiniti. Kao da su znali da će ovaj zauvijek zamjeriti
osobi koja mu je vijest prenijela. Michael je uvijek prema Janet bio
zaštitnički nastrojen. Govorio bi da mu je ona najbolja prijateljica u
obitelji i da su "poput blizanaca". Vijest bi ga sigurno uznemirila, a
uz ionako tešku turneju, obiteljska previranja nikako mu ne bi olakšala
život. Nitko nije htio podnijeti taj teret. Napokon je Michaela nazvala
kći Quincyja Jonesa, obiteljska prijateljica. Nije imala što izgubiti.
Prema očekivanjima, Michaela je vijest dobrano zabrinula. "Ubilo me u
pojam kad sam shvatio da se udala", Michael se prisjećao. "Nisam se
znao nositi s time."
Na Jamesov užas, Janet i on mjesec su dana živjeli na Hayvenhurstu s
Jacksonima. "Želio je da žive u vlastitu domu", objasnila je njegova
majka Etterlene. "Znao je da moraju biti sami kako bi njihov brak stao
na noge. Ali Janet nije htjela otići od kuće. Bila je poput djevojčice
koja ne želi napustiti svoju sobu."
"James DeBarge dolazio je kući drogiran preko svake mjere", prisjeća se
Steve Howell. "Uzimao je toliko koke i alkohola da su ga zaštitari u
264
dva navrata pokušali spriječiti da uđe u kuću. 'Ako uđeš, g. Jackson će
te ubiti', upozoravali su ga na Josepha. Međutim, bio je ratoboran i
nije mario. Zanimljivo, kad nije bio drogiran, bio je divan čovjek. Bio
je poput dr. Jekylla i g. DeBargea."
"Pusti mog muža na miru", Janet je često vikala na Josepha.
"Nije dobar za tebe, Janet", Joseph joj je odgovarao. "Zaboravi. Neću
ti dopustiti da razoriš obitelj ostajući u braku s njim."
Katherine je pokušala naći razumno rješenje problema: ponudila se da
odvede Jamesa na odvikavanje. Odbio je.
U intervjuu je James DeBarge imanje u Encinu nazvao 'Kućom straha'.
Michaela, koji je kratko tijekom turneje boravio kod kuće, opisao je u
jezivom svjetlu. "Dok sam ondje živio, shvatio sam koliko je tužan i
usamljen. Bio je kao duh, tumarao je kućom i tražio nekoga s kim bi se
družio. Kasno navečer došao bi pred našu sobu, tiho zakucao na vrata i
pitao: 'Mogu li ući?' Jednom je upao dok smo Janet i ja vodili ljubav!
Ušao je k nama u krevet i otvorio dušu. 'Zavidim vam jer imate jedno
drugo i volite se. A ja nemam nikoga', rekao je. U njegovom životu
nikad nije bilo ni traga nekoj ženi.
Zbilja je bio usamljeno odraslo dijete", James se prisjeća šurjaka
Michaela. "Zabavljao se samo kad bi mu došli prijatelji s kojima bi se
igrao u zabavnom parku vrijednom dva milijuna dolara. Prijatelji su ga
cijelo vrijeme morali puštati da pobijedi. U suprotnom ih više ne bi
pozvao k sebi."
James se prisjeća niza nevjerojatnih dogodovština iz 'Kuće straha'.
Jednog je dana kišilo i Michael je gol plesao oko bazena. "Njegova je
majka vikala iz kuće: 'Odjeni se, Michaele. Otac uskoro dolazi kući.'
Kontrolirali su se samo zbog straha od Josepha", rekao je James.
(Naravno, James je bio drogiran, pa njegova sjećanja nisu baš
pouzdana.)
Nakon nekoliko mjeseci, James i Janet preselili su se u vlastiti stan
na adresi The Vista 12546 u okrugu Brentwood. "Iselili su se jer bi
Joseph ubio Jamesa", prisjeća se Steve Howell. "Ozbiljno."
"James i Joseph nebrojeno su se puta posvađali", potvrdila je Jamesova
majka Etterlene. "Bili su neprijatelji. Prezirali su jedan drugog."
Janet nije htjela imati veze s obitelji dok god ne prihvate njezina
muža. Zapravo se Janet već prije nekoliko godina počela udaljavati od
njih kad je počela glumiti u televizijskoj seriji Slava. "Moji su
roditelji bili strogi dok sam odrastala", jednom mi je rekla. "Bili su
važni samo glazba i rad. Nismo imali djetinjstvo, nikad ga nismo
proživjeli. Bilo je loše jer kad prvi put zakoračiš u svijet, iznenadiš
se. Vidjela sam mnoge dotad neviđene stvari."
Ubrzo je Janet u braku postala nesretna. Željela je neovisnost i dobila
ju je, ali po kojoj cijeni? Probdjela je brojne noći i brinula se zbog
Jamesa koji je rijetko kad bio kod kuće.
265
Jerome Howard, Josephov i Katherinein bivši poslovni menadžer, prisjeća
se: "Janet bi usred noći zvali Jamesovi prijatelji i govorili joj gdje
je on. Obično bi bio u getu, nekih 40 kilometara od Encina, gdje je
kupovao drogu ili se drogirao. Janet nikada prije nije bila u getu, ali
vozila je onamo da ga nade. S vremenom je upoznala geto bolje od ikojeg
drugog Jacksona. Voljela je Jamesa i za njega bi učinila sve."
Cijela se obitelj protivila braku i pokušavali su uvjeriti Janet da ga
okonča. Problemi na koje je novopečeni bračni par nailazio, pogotovo
problemi s drogom, bili su u suprotnosti sa svime što je Michael osobno
i duhovno predstavljao. Osim toga, vidio je kako brak emocionalno
razdire sestru. Jednom je kolabirala pa su je odveli u bolnicu. Bila je
fizički i emocionalno iscrpljena. Michael je bio jedina osoba koju je
slušala. Preklinjao ju je da ostavi Jamesa. Tijekom turneje Victory
mnogo je puta preko telefona plakao s njom. I napokon ju je uvjerio.
"Bože, osjećala sam da mi se život raspada. Vidjela sam da James ide
nizbrdo, ali ništa nisam mogla učiniti", rekla je Janet. "Rekao mi je:
'Nisi mi ni pokušala pomoći', ali pomislila sam, 'zašto si sam ne
pomogneš?' Mogla sam potonuti s njim i svršiti sa životom ili sam ga
mogla ostaviti i nastaviti sama."
Janet je 7. siječnja 1985. napustila Jamesa, pokrenula proces za
poništenje braka i vratila staro ime, Janet Demeta Jackson. Na zahtjevu
je napisala da mjesečno zarađuje samo 3000, dolara, što je neznatno u
usporedbi s onim koliko će poslije zarađivati. Navela je da joj je
mužev mjesečni prihod "nepoznat". Kad se vratila kući sa suda, nazvala
je prijatelja Renea Elizonda i rekla: "Bože, ne mogu vjerovati što sam
upravo učinila."
(Brak je poništen 18. studenog 1985. Dotad se Janet već vratila na
Hayvenhurst.)
James tvrdi da je, dok su bili u braku, Janet prekinula trudnoću.
"Mnogim članovima obitelji to nije priznala", rekao je, "ali njezina je
majka znala. Ne bih imao ništa protiv djeteta, ali odluka je bila
Janetina. Na nju su uvelike utjecali karijera, planovi i obitelj.
Otišli smo u kliniku u Los Angelesu, ali ušli smo i izašli na stražnji
ulaz jer smo bili slavni. Bilo je strašno. Poslije toga sam je odveo
kući, grlio je i govorio joj da će sve biti u redu."
Janet se godinama borila s glasinama da je rodila dijete koje sad živi
u Europi. Janet to niječe. Doduše, gotovo deset godina nijekala je da
je u braku s Reneom Elizondom. Istina je izašla na vidjelo tek kad je
podnijela zahtjev za rastavu. Bi li ikoga iznenadilo da Janet Jackson
jednog dana otkrije da je s Jamesom DeBargeom prije mnogo godina imala
dijete koje nije pobacila, nego odlučila odgajati podalje od oka
javnosti?
266
"Michael nije gej"
Bilo je teško zamisliti da bi Michael Jackson mogao imati pozitivno
mišljenje o ljubavnim vezama kad je bio okružen samo lošim primjerima.
Brak njegovih roditelja rijetko je kad bio sretan. Brak Marlona i Carol
bio je u problemima iako su se pomirili. Bilo je teško odrediti što se
događalo s Jermaineovim brakom, ali mnogima se činilo da Hazel drži
konce u svojim rukama. U ovom je periodu i Jackiejev brak bio klimav
jer je prevario Enid. Na kraju se ovo dvoje razvelo, ali tek u kolovozu
1987., nakon previše muka i navlačenja po sudovima. Na sreću, činilo se
da Titu i Dee Dee ide dobro. Ipak, Michael je rano naučio da mora biti
oprezan prije nego što se upusti u vezu koja bi mogla postati ozbiljna.
Zato je radije ostajao sam, osim kad se družio s Emmanuelom Lewisom i
1984. sprijateljio s desetogodišnjim Jonathanom Spenceom. Tijekom
jeseni 1984. često su se stiskali i grlili.
S Michaelovim velikim uspjehom ponovno su se pojavile glasine o
njegovoj seksualnosti. Michael je po tom pitanju oduvijek bio iznimno
osjetljiv. Ništa ga nije iritiralo više od činjenice da se o tome
špekulira svakih nekoliko godina. Bez obzira na to u rujnu 1984.
pitanje je i dalje bilo goruće: je li Michael gej?
Nije bilo lako biti 26-godišnji tinejdžerski idol djevac i pripadnik
vjere koja potiče na savladavanje spolnog nagona, pogotovo kad
šoubiznis diktira da slavni muškarac mora biti u vezi — ili, kako je to
Michael rekao — "biti sa ženom" — pa je zato i on u svom životu imao
Tatum O'Neal i Brooke Shields. Ali javnost je prozrela njegove
predstave pa su tračevi i dalje kolali.
Govorkalo se da je u Michaelovoj mladosti Joseph naložio da mu
ubrizgaju ženske hormone kako mu se s vremenom ne bi promijenio glas.
Smatrao je, ako mu glas ostane visok, i dalje će biti uspješni. "Nije
istina", rekao je Michaelov učitelj pjevanja Seth Riggs. "Na početku
karijere imao je visok glas, a uz moju pomoć postao je i viši.
Gluposti. Ne znam je li takav hormonski tretman uopće izvediv."
Tijekom jednog predaha na glasovnim vježbama Seth tvrdi da je Michaelu
rekao: "Znaš, svi misle da si gej."
Michael je kimnuo i ovo ispričao Riggsu: jednog mu je dana pristupio
visok, naočit, plavokos momak i rekao: "Michaele, divan si. Rado bih u
krevet s tobom."
Michael je zurio u njega. "Kad si posljednji put čitao Bibliju?" pitao
ga je. Plavokosi je momak šutio.
"Znaš, zbilja bi je trebao pročitati jer ondje piše o
homoseksualnosti." "Naravno, da sam djevojka, dobio bih drukčiji
odgovor", rekao je momak.
267
"Sigurno bi se želio poševiti sa mnom."
"Ne bih", odgovorio mu je Michael. "Biblija govori i o tome."
Ipak, o Michaelu su kolale čudne priče. Na primjer, novinarka Denise
Worrell, koja je o njemu pisala za časopis Time, pokušavala je
dogovoriti intervju, ali bez uspjeha. Umjesto s njim, razgovarala je s
njegovim roditeljima. Michael nije znao da je Joseph novinarki odlučio
pokazati kuću. Pokucao je na vrata Michaelove sobe. Nije bilo odgovora.
"Michaele, želio bih te upoznati s nekim", rekao je Joseph. Otvorio je
vrata. "Mogu li je uvesti u sobu?"
Denise je izvijestila da je Michael bio u sobi s dvadesetogodišnjim
momkom. Gledali su televiziju. S televizora je dopiralo jedino svjetlo
u sobi. Primijetila je obrise Michaelovih lutaka koje su bile
naslonjene na zid.
Michaela je preplašio Josephov i Denisein ulazak. S nelagodom je
Josephu predstavio prijatelja kojeg je oslovio samo imenom. Rukovao se
s novinarkom, koja je napisala da mu je stisak bio "nježan kao oblačak"
i da je "jedva promucao pozdrav". Michaelov je prijatelj nervozno
ispružio ruku; napisala je da je bila "vlažna". Michael se na tren
zabuljio u novinarku i onda opet u televizor.
Dok su Denise i Joseph izlazili iz sobe, Joseph je izgledao kao čovjek
koji je upravo otvorio Pandorinu kutiju. "Michaela je posjetio
prijatelj", objasnio je. "Neće davati intervjue. Ali bili ste blizu",
nervozno se hihotao.
Kad je Denise napustila kuću, za njom je dotrčao zaštitar. Joseph i
Katherine htjeli su opet porazgovarati s njom. Joseph je sigurno rekao
supruzi što se dogodilo u sobi.
"Nadali smo se da ćete razjasniti stvari i zaustaviti glasine", rekla
je Katherine čim je ugledala Denise. "Govore da je Michael gej. To se
protivi njegovoj vjeri. To je protivno Bogu i Bibliji."
"Michael nije gej", naglasio je Joseph.
Michael možda nije bio gej, ali ipak ga je zanimao taj životni odabir.
Jedan se prijatelj prisjetio da je s Michaelom posjetio gej bar na
bulevaru Santa Monica u zapadnom Hollywoodu. "Michael je snimao album u
studiju Larrabe, preko puta ulice u kojoj su većinom bili gej barovi",
prisjeća se prijatelj. "Rekao sam mu: 'Čovječe, idemo onamo popiti
piće.' Rekao mi je da ne pije, ali da bi mogao popiti sok od naranče.
'Znaš da je ono gej bar?' upozorio sam ga. 'Zbilja? Nikad nisam bio u
gej baru', odgovorio je. 'Sto se ondje događa?' pitao me. Rekao sam mu
da ode i sam provjeri. Oklijevao je. 'Oduvijek sam to želio učiniti.
Dobro, idemo.' I tako smo otišli.
'Zašto je ovdje tako mračno?' zanimalo ga je. Dobio sam dojam da nikada
268
nije bio u baru, kamoli u gej baru. Ondje je bilo nekoliko muškaraca,
ali kako je bilo rano, nije ih bilo previše. Michael je duboko udahnuo,
prišao konobaru i naručio sok od naranče. Konobar je pitao: 'Hej, nisi
li ti Michael Jackson?' 'Nisam', odgovorio je. 'Ali govore mi da
sličimo.' Okrenuo se prema meni i namignuo.
Sjedio je u kutu i promatrao muškarce. Nekolicina ga je prepoznala, ali
nisu ga uznemirivali. Nitko mu nije prišao.
'I to je sve što ovdje rade?' Michael me pitao. 'Samo piju, razgovaraju
i gledaju spotove?' Pitao sam se, 'što on misli da ljudi rade u
barovima?' Sjedili smo, kad su ušla dvojica i odmah se počeli ljubiti.
Kad ih je Michael primijetio, osjetio sam njegovu napetost. Naposljetku
je rekao: 'Dobro, vidio sam dovoljno. Odlazimo.' Ustali smo i izašli.
Na putu van Michael je rekao: 'Ne mogu vjerovati da su se ona dvojica
ljubili. Kako to mogu raditi?'
'Možda se sviđaju jedno drugom', odgovorio sam mu.
'Ako to rade u gej barovima, mislim da više ne idem onamo', Michael je
odlučio."
Isti se prijatelj prisjetio dana kad je s Michaelom otišao u Drakes,
specijalizirani dućan na holivudskoj aveniji Melrose koji prodaje
seksualna pomagala i pornografiju. U stražnjem dijelu dućana, iza
vrata, mogla se naći gej literatura i časopisi s fotografijama.
"Hej, što je iza?" Michael je pitao na ulazu.
"Ne želiš znati", rekao mu je prijatelj.
"Želim znati", Michael je inzistirao. Hrabro je ušao gdje vjerojatno
nijedan Jackson još nije bio.
Istrčao je van nakon tridesetak sekunda. Izgledao je potreseno, kao da
je vidio duha. "Moramo van, odmah", nervozno je rekao.
"Zašto?"
"Ne želiš znati", Michael je odgovorio.
Sto je zagonetniji Michael bio, to su ljudi više ogovarali i zbijali
šale na njegov račun. Njegov kućni snimatelj Steve Howell jednom ga je
pitao o skeču koji je Eddie Murphy izveo u emisiji Saturday Night Live.
Glumio je feminiziranog, izvještačenog Michaela koji gostuje u
izmišljenoj televizijskoj emisiji Muški razgovori u društvu jednako
ludog Liberacea kojeg je glumio drugi glumac. Njih su se dvojica
hvalisali o seksualnim uspjesima kod žena. Bilo je komično i beskrajno
smiješno.
Michael se nasmiješio. "Ne smeta mi to", tiho je rekao. "Sto se više
šale sa mnom, više će se ljudi pitati što sam zapravo. Ne smeta mi kad
me nazivaju pederom. Nitko ne zna istinu. Nitko ne zna tko ili što
sam."
269
"Ne mariš za to što ljudi govore o tebi?"
"Mogu reći što žele. Na kraju krajeva, ne znaju istinu i dalje će
istraživati jesam li gej, heteroseksualac ili što god drugo", Michael
je objasnio. "Ne smeta mi i što će ih to dulje kopkati, to ću biti
slavniji."
Možda se Michael katkad tako osjećao, ali ipak govorimo o čovjeku koji
je novinarki Rolling Stonea, Gerri Hirshey, rekao da je živio život s
opsesivnom opreznošću, "poput hemofiličara koji si ne smije dopustiti
da se ogrebe."
U kolovozu 1984. u jednom je tabloidu pisalo da je Michael u vezi s
britanskom pop-zvijezdom Boyem Georgeom, što nije bilo istina. Michael
je pobjesnio. Njegov agent za odnose s javnošću, Norman Winter,
prisjeća se: "Michaela su naljutila nagađanja da je gej i da mala djeca
koja su tek naučila čitati možda slušaju te glasine od majki koje
kupuju žuti tisak i s drugima raspravljaju o tome. Tko bi znao? Mislio
je da će doći na zao glas, što nije htio. Rekao je da želi organizirati
tiskovnu konferenciju kako bi porekao glasine. Rekao sam mu da to i
nije najbolja ideja. 'Zašto bih im davao ikakav kredibilitet? Kao da će
se stvari smiriti same od sebe', rekao je. 'Neće, bit će samo gore.
Moram odmah nešto učiniti.'
Frank [Dileo] tome se protivio, ali Michael je bio vrlo tvrdoglava
osoba. Prepričao mi je što želi reći javnosti, napisao sam tekst, on ga
je odobrio pa smo se bacili na posao."
Problem je bio u tome što se Michael nije želio pojaviti na tiskovnoj
konferenciji. Bio je previše sramežljiv da pred novinarima progovori o
tako osobnoj stvari.
5. rujna 1984. u studiju u zapadnom Hollywoodu organizirana je velika
tiskovna konferencija. Frank Dileo — s tamnim, sunčanim naočalama i
cigarom u ustima — zauzeo je poziciju pred podijem i najavio da će
pročitati Michaelovu izjavu na dvije stranice. Za Michaela je rekao:
"Svi znate da je na svom polju doživio nezapamćen uspjeh."
Grubim, dubokim glasom krupni je menadžer čitao: "Već neko vrijeme
preispitujem svoju savjest razmišljajući bih li trebao javno reagirati
na laži koje se šire o meni. Odlučio sam se na ovu izjavu zbog
nepravednih tvrdnji i dalekosežnih trauma koje proživljavaju osobe
bliske meni.
Sretan sam i blagoslovljen što su ljudi prepoznali moj trud. Međutim,
popularnost donosi odgovornost prema obožavateljima u cijelom svijetu.
Izvođači bi uvijek trebali biti uzori mladima. Rastužuje me što bi
mnogi od njih mogli povjerovati u ove zablude i lažne optužbe. Kako bih
to iskorijenio i zauvijek zatro: NE! Nikada nisam uzimao hormone kako
bih zadržao visok glas. NE! Nikad nisam operirao jagodične kosti. NE!
Nikad nisam imao kirurški zahvat na očima. DA! Jednog ću se dana
oženiti i imati djecu. Bilo kakve izjave suprotne ovima nisu istinite.
L
270
Od sada ubuduće, ako mediji objave neke nove bajke o meni, obavijestio
sam odvjetnike da poduzmu zakonske korake i tuže sve odgovorne strane.
Kao što sam prije govorio, volim djecu. Znamo da su ona podložna
sugestijama i da takve laži mogu utjecati na njih. Siguran sam da su
mnogima ove grozne klevete već narušile mišljenje o meni. Uz njihovo
divljenje, želio bih zadržati i njihovo poštovanje."
Nakon što je pročitao izjavu Frank je odbio odgovarati na pitanja
okupljenih novinara i napustio podij.
Nijedna slavna osoba nikada se nije toliko potrudila da bi potvrdila
svoju heteroseksualnost. Činjenica da se Michael nije osobno pojavio
malo je oslabila njegovo očitovanje. Također, u njemu je izrekao
poluistine. Možda nije operirao oči kao što je tvrdio, ali nos je
operirao čak tri puta. Kako je mogao poreći jedan kirurški zahvat a da
ne prizna istinu o operacijama nosa? Zbog očigledna propusta ljudi su
se pitali što je još Michael zatajio. Na kraju mu se tiskovna
konferencija obila o glavu; ako ništa drugo, utrla je put novim
pitanjima.
271
Michael otkupljuje pjesme Beatlesa
Tijekom turneje Victory Michael je punio naslovnice, ali ovaj put i
poslovnih listova zbog kupnje tvrtke ATV Music Publishing Company za
nevjerojatnih 47,5 milijuna dolara. Držalo se da je ovo najskuplja
publishing akvizicija privatne osobe, čemu je prethodilo deset napornih
mjeseci pregovora. Ideju za kupnju Michael je sigurno dobio nekoliko
godina prije kad je bio u Londonu i snimao hit-pjesmu "Say, Say, Say" s
Paulom McCartneyjem u studiju Abbey Road. Ondje se sprijateljio s
Paulom i Lindom McCartney. Cesto je ručao u njihovu domu izvan Londona.
Jedne večeri poslije jela Paul mu je pokazao debelu knjižicu s
naslovima pjesama čija je prava otkupio. One su uključivale većinu
pjesama Buddyja Hollyja i klasike kao što su "Autumn Leaves",
"Sentimental Journey" i "Stormy Weather".
"Ovako se masno zarađuje", rekao je Paul. "Svaki put kad netko snimi
neku od ovih pjesama, ja dobivam novac. Svaki put kad ih netko emitira
na radiju ili izvede uživo, ja zaradim."
"Ma šališ se", rekao je Michael.
"Izgleda li kao da se šalim?" ozbiljno je odgovorio Paul. Neki navodi
govore da Paul godišnje zarađuje više od 40 milijuna dolara od
tantijema albuma i pjesama koje nije sam komponirao.
Michael se zainteresirao. Bio je vlasnik prava na publishing vlastitih
pjesama — zbog njih su on i obitelj napustili Motown i Gordyjevu
publishing tvrtku Jobete. Michael je publishing smatrao dosadnim poslom
prikupljanja tantijema i licenciranja materijala za druge medije. Paul
mu je objasnio da publishing može biti unosan, pogotovo zahvaljujući
eksploziji prodaje CD-ova i sve češćoj uporabi popularnih pjesama u
reklamama, na filmovima i na televiziji. Autori pjesama često izgube
autorska prava zbog kojekakvih razloga: ponekad
275
ih prodaju da bi zaradili, što je vrlo kratkovidno rješenje, pogotovo
danas kad se u glazbenoj industriji okreću golemi iznosi. Cesto ih
izgube zbog neznanja, kao što je bilo s Beatlesima koji su jednostavno
odustali od njih jer su bili naivni i nisu znali koje im se mogućnosti
nude.
Slučaj je htio da su Paul McCartney i John Lennon u mladosti prodali
autorska prava publisheru Dicku Jamesu. James se obogatio na pjesmama
Beatlesa. Krajem 1960-ih, dok su McCartney i Lennon bili na medenom
mjesecu, James je prodao Northern Songs, tvrtku koja je imala autorska
prava Beatlesa, Sir Lewu Gradeu u ATV Music Limitedu. ATV-ovu imovinu
poslije je otkupila grupa Bell australskog biznismena Roberta Holmesa a
Courta. McCartney i Lennon autorska su prava podijelili s ATV-om za 251
pjesmu napisanu između 1964. i 1971., uključujući "Yesterday",
"Michelle", "Help", "A Hard Day's Night", "The Long and Winding Road",
"Hey Jude", "Let It Be" i mnoge druge. ATV je također bio vlasnik prava
na publishing tisuća drugih kompozicija, uključujući pjesme Pointer
Sistersa, Pat Benatar i Little Richarda ("Tutti Frutti", "Long Tall
Sally", "Rip It Up" i "Lucille").
Kad je Michael Paulu rekao: "Možda jednog dana kupim tvoje pjesme",
Paul se počeo smijati.
"Sjajno", rekao je. "Dobra fora."
Michael se nije šalio. Paul će jednog dana požaliti što mu je sve odao.
"Često sam ga savjetovao", poslije će reći. "I znate što? Riba se
uhvati na udicu kad otvori usta.
Michael je osoba koja često traži savjet. Kad smo zajedno radili, nisam
ni shvatio da je obavio plastičnu operaciju. [Istina je da se tada već
bio podvrgnuo zahvatu.] Imam fotografije na kojima smo zajedno kod mene
i na njima izgleda drukčije. Otada se podvrgnuo mnogim operacijama
lica. Rekao mi je da ide na duhovnu obnovu i povjerovao sam mu. Ali
vratio se s novim nosom. Eto što vam je moć molitve."
Michael i Paul ostali su u prijateljskim odnosima, ali Michael je
zadržao distancu. Nije htio Paulu biti išta više od poznanika, možda
zato što je kovao plan.
Kad se Michael vratio u SAD, spomenuo je Paulovu knjižicu s pjesmama
Johnu Branci i rekao da "poput Paula" želi otkupiti prava na neke
pjesme. John je istražio ponudu i pokazao Michaelu popis pjesama koje
su bile na prodaju. Michael je prvo otkupio prava na pjesme Slya
Stonea, uključujući i Slyeve pop-klasike iz 1970-ih kao što su
"Everyday People", "Hot Fun in the Summertime" i "Stand!" (tu su pjesmu
The Jackson 5 izveli tijekom prvog nastupa u emisiji Show Eda
Sullivana. Sada je Michael bio njezin vlasnik.) Za manje od milijun
dolara Michael je kupio i nekoliko drugih naslova, uključujući dva hita
Diona "The Wanderer" i "Runaround Sue", pjesmu
276
"1-2-3" Lena Barryja i "Expressway to Your Heart" grupe Soul Survivors.
Idućih nekoliko mjeseci Michael je bio previše zauzet turnejom Victory
da bi se mogao usredotočiti na pregovore o publishingu. Ali kad je u
rujnu 1984. John Branca odletio u Philadelphiju na sastanak s Frankom
Dileom i Michaelom zbog problema na turneji i usput spomenuo da su za
prodaju raspoložive neke pjesme iz ATV-ova kataloga, Michael nije znao
kakvu glazbu zastupa ATV.
"Pa, imaju neke koje bi te mogle zanimati", John ga je navlačio.
"Na primjer?" Michael je pitao.
"Pjesme koje posjeduje tvrtka Northern Songs".
Michael se uzbudio. "Ma ne misliš valjda one pjesme?"
"Da, Mike", rekao je John. "Govorim o Beatlesima, čovječe. Beatlesima."
Paul McCartney pokušao je 1981. kupiti tvrtku ATV. Pitao je Yoko Ono
hoće li je s njim kupiti za dvadeset milijuna dolara. Svatko bi platio
deset. Yoko je rekla da je to previše novca i odbila ponudu. Paul nije
htio sam uložiti dvadeset milijuna pa je kupnja propala.
Dok je Michael skakutao i vriskao po sobi, John ga je upozorio da će
imati opasnu konkurenciju pri kupnji popularnih pjesama. "Nije me
briga", izjavio je Michael. "Želim te pjesme. Sredi mi to, Branca."
John je rekao da će vidjeti što može učiniti. Nazvao je Johna Eastmana,
odvjetnika i šogora Paula McCartneyja i pitao hoće li Paul iznijeti
ponudu za katalog. "Ne", rekao je Eastman. "To je preskupo."
Nekoliko dana poslije Yoko Ono nazvala je Johna i rekla da je čula
glasinu da Michaela zanima kupnja ATV-a. Onda je idućih 45 minuta
provela pokušavajući ga uvjeriti da je kupnja kataloga loša zamisao.
John je to prenio Michaelu. "Sigurno ga sama pokušava kupiti", rekao je
Michael, "ali ne želi uložiti. Nada se da će cijena pasti, ako ga ja ne
kupim. Kupi ga, Branca."
Idućih nekoliko mjeseci vodili su se naporni i frustrirajući pregovori.
Uz Michaela potencijalni su kupci bili tvrtka Entertainment Company
Charlesa Koppelmana i Martyja Bandiera, Virgin Records, tajkun
nekretnina Samuel J. Lefrak i financijer Charles Knapp. U jednom je
trenutku John Branca u potpunosti obustavio pregovore.
Tijekom tih napetih osam mjeseci Paul McCartney opet je pokušao
uvjeriti Yoko Ono da zajedno uđu u posao. Kako je Yoko ponavljala da
nije zainteresirana, Paul je odlučio da se neće uključiti u nadmetanje.
U međuvremenu. Michael je jednom na tjedan zvao Johna Brancu kako bi
čuo novosti.
Kad su Koppelman i Bandier premašili Michaelovu ponudu od 47,5 milijuna
ponudivši 50, Michael je klonuo duhom. "Branca, ne možemo sad
izgubiti", rekao je. "Moraš nešto učiniti. Znam da smo se dogovorili da
nećemo ponuditi
277
više od 41 milijun, ali voljan sam uložiti više."
Ponudu Koppelmana i Bandiera financirala je tvrtka MCA pa je John
nazvao šefa tvrtke Irvinga Azoffa. "Čovječe, nemoj im dati novac da
otkupe katalog", John je rekao Irvingu. "Znaš li da se natječu protiv
Michaela? Zapamti, bio si konzultant turneje Victory."
"Johnny, bez brige", rekao je Irving Azoff. "Sredit ću to."
Azoff je sabotirao Koppelmana i Bandiera odbivši financirati njihovu
ponudu. John Branca opet je Michaela doveo na čelo.
Uskoro je Robert Holmes ä Court nazvao Johna Brancu i praktički ga
preklinjao da dođe u London i zaključi pregovore. John je igrao čvrsto
i pretvarao se da Michael nije zainteresiran. Holmes ä Court ponudio je
platiti Johnu let, ali John si je to i sam mogao priuštiti i nije htio
da mu u ovom trenutku Holmes čini usluge. John je pristao doći u
Europu, a Holmes ä Court je čak rekao da će nadoknaditi sve Johnove
troškove puta i smještaja ako odmah ne zaključe posao.
Michael je ovlastio Johna za kupnju i ovaj je otišao u Englesku.
Zaključio je pregovore u 24 sata. Michael Jackson nikad nije potpisivao
važne ugovore kojima se stvarala povijest. Uvijek je to činio John
Branca. Nazvao je Michaela kako bi mu priopćio dobru i lošu vijest.
Loša je vijest bila da je ostao kraći za 47,5 milijuna dolara, a dobra
je bila da je postao vlasnikom ATV-a.
Michael nije mogao vjerovati svojoj sreći. Isto bi se moglo reći za
Paula McCartneyja, koji je rekao: "Jednog me dana netko nazvao i rekao:
'Michael je kupio tvoje pjesme.' 'Sto?' rekao sam. Mislim da je to
podmuklo", požalio se Paul. "Bili smo prijatelji, a onda mi je zabio
nož u leđa."
Nakon zaključene kupnje Michael je pokušao nazvati Paula kako bi
porazgovarali. Znajući kakva je Paul osoba, Michaelu ovo nije bilo
lako, ali ipak se potrudio. Kad ga je nazvao, Paul mu je poklopio
slušalicu. Naposljetku je Michael zaključio: "Paul ima problem, a ja
više neću biti dobrica. Tko mu je kriv. Pjesme su moje i to je to."
Robert Hilburn analizirao je kupnju ATV-a u Los Angeles Timesu i na
konkretnim primjerima objasnio kolika će biti Michaelova zarada. "Ako,
na primjer, pjesma 'Yesterday' godišnje zaradi 100.000 dolara od
prodaje, emitiranja na radiju i izvođenja uživo, suautori Lennon i
McCartney dijele 50 posto zarade. Svakom će pripasti 25.000 dolara.
Publisheru, to jest Michaelu Jacksonu, pripada preostalih 50 posto. On
također kontrolira uporabu pjesme u filmovima, reklamama i kazališnim
produkcijama." No, pjesma "Yesterday" vjerojatno je zaradila i mnogo
više.
Čim je Michael kupio katalog, on i njegovi zastupnici počeli su
istraživati načine kojima bi zaradili. Uposlio je ljude koji su radili
na razvijanju antologijske serije i četiri filma u kojima će se
upotrebljavati glazba Beatlesa,
278
uključujući animirani film Strawberry Fields, film o ruskim rokerima
Back in the USSR i dva filma temeljena na pjesmama "Eleanor Rigby" i
"The Fool on the Hill". Michael je planirao prodavati glazbene čestitke
i glazbene kutije. Kad je licencirao pjesmu "Revolution" za Nikeovu
reklamu za teniske, učinio je to uz pristanak Yoko Ono, ali ne i Paula
McCartneyja. Zapravo, Paul je poput mnogih obožavatelja Beatlesa
smatrao da Michael ruši vrijednost glazbe Beatlesa.
Ipak, na kraju je Paul morao prihvatiti Michaelovu odluku. Svaki put
kad bi Paul izveo pjesmu nastalu između 1964. i 1971., morao je platiti
Michaelu.
Kad je Michael prodao pjesmu "All You Need is Love" tvrtki Panasonic za
240.000 dolara, Paul ga je nazvao i rekao mu da je pretjerao. Michael
mu nije spustio slušalicu, već mu je objasnio svoju odluku. Smatrao je
da uporabom pjesama Beatlesa u reklamama omogućava novim generacijama
da se upoznaju s radom grupe. Rekao je da će oni onda početi kupovati
njihove albume. "Ne sviđa mi se što je Michael jedina osoba na svijetu
koja odlučuje hoće li se neka pjesma Beatlesa upotrebljavati u
reklami", poslije je izjavio Paul. "Kao da ima svoj popis koje će
pjesme prodati! Ne znam zašto bi trebao imati takvu moć."
Paul je rekao da se nada da će "All You Need is Love" ostati himna
šezdesetih i da neće postati tematska pjesma za "nekakve proklete"
zvučnike. "Također, ne želim da 'Good Day Sunshine' postane pjesma za
kolačiće Oreo", požalio se. "Vidio sam da je to već učinio. Zbilja
otrcano. Mislim da Michaelu ne treba taj novac."
S druge strane, Paul je vlasnik pjesama Buddyja Hollyja i mnogo ih je
puta komercijalno iskorištavao, pravdajući se: "Buddy je i sam snimao
reklame i njegova udovica želi da zarađujemo novac na reklamama. Ona
odlučuje."
Yoko je bila zadovoljna Michaelovim potezima i rekla je da je
"blagoslov" što je on vlasnik kataloga. U studenom 1990. izjavila je:
"Biznismeni koji i sami nisu umjetnici ne bi imali obzira poput
Michaela. On te pjesme voli. Vrlo je brižan. Da smo Paul i ja vlasnici
pjesama, svađali bismo se i dovodili u bezizlazan položaj. A to ni
Paulu ni meni ne treba. Da je Paul vlasnik pjesama, ljudi bi rekli:
'Paul je napokon smjestio Johnu.' A da sam ja vlasnica, rekli bi:
'Zena-zmaj opet napada.'
Paul i Michael susreli su se 1990. kako bi razgovarali o
"problematičnom publishingu"', kako je to Paul nazivao. Paul se
prisjeća: "Kad smo potpisali ugovor, John i ja nismo znali što je
publishing. Mislili smo da su naše pjesme javno dobro i da smo svi
vlasnici. Danas čak i djeca znaju da nije tako. Lani je pjesma
'Yesterday' u SAD-u emitirana više od pet milijuna puta. Nijednoj
drugoj pjesmi to nije pošlo za rukom. Čak ni pjesmi 'White Christmas'.
Ali nitko mi nije prišao i rekao: 'Hej, čovječe, mislim da bi trebao
dobiti više
279
novca. Ovoj si tvrtki donio veliku zaradu.' Koji se vrag događa? Misliš
da bih ostatak života trebao biti zadovoljan što sam potpisao ovakav
ugovor kad sam bio zeleni dvadesetogodišnjak? Za ovu sam tvrtku mnogo
učinio."
Michael se ponašao kao da ne razumije što mu Paul govori. Zato mu je
Paul objasnio: "Želio sam da shvati da sam važan autor tvrtke čiji je
vlasnik."
Michael je rekao Paulu da "nikome nije želio nauditi" i Paul je rekao
da mu je to drago čuti. "Mike je odličan momak", tada je izjavio
smireni McCartney. Michael mu je obećao da će pokušati riješiti
problem.
Sutradan je John Eastman, Paulov odvjetnik, nazvao Johna Brancu i rekao
mu da su Paul i Michael postigli dogovor o većoj autorskoj naknadi za
pjesme. John je tvrdnju provjerio kod Michaela. "Ma ni govora, nisam se
tako dogovorio s Paulom", uzrujano je rekao Michael. "Neće dobiti veće
tantijeme osim ako ja ne dobijem nešto zauzvrat."
John je prenio komentar Paulovu odvjetniku.
"Onda dobro. Tužit ćemo vas", zaprijetio je Eastman.
"Samo naprijed", rekao mu je Branca.
Kad je John rekao Michaelu da bi ga Paul mogao tužiti, Michael se
glasno nasmijao. "Kul. Neka tuži", rekao je. "U međuvremenu, licenciraj
još pjesama, Branca. Hajdemo još malo zaraditi. Ponašajmo se kao da je
ovo samo posao."
Michaelov je suradnik rekao: "Evo kako je Michael razmišljao: Paul je
imao dvije prilike da otkupi tvrtku. Oba je puta bio previše škrt. A
govori se da je Paul najbogatiji zabavljač na svijetu i da vrijedi oko
560 milijuna dolara. Godišnje zaradi 41 milijun samo od tantijema. Mike
mi je rekao: 'Nije htio uložiti 47,5 milijuna u vlastite pjesme i zato
sada ne bi trebao cmizdriti.' Michael je igrač tvrda srca, baš poput
oca. A što se tiče Paula, Michaela više ništa ne zanima. 'Pošteno sam
kupio pjesme', rekao je. 'Moje su i nitko mi ne može govoriti što da
radim s njima. Čak ni Paul McCartney. Bolje mu je da se pomiri s
time.'"
Kupnjom ATV-a Michael Jackson pokazao se kao oštrouman i pragmatičan
biznismen, upravo onakav kakav bi njegov otac Joseph volio biti, ali
nije. Joseph je navaljivao, a Michael se dodvoravao. Joseph je vikao, a
Michael je najčešće slušao — premda je i on znao biti nerazuman. Joseph
je srljao nepripremljen, a Michael je proučio sve mogućnosti prije
donošenja odluke, ili je bar imao Johna Brancu koji bi to učinio za
njega. Zaista, Michael se razborito okružio briljantnim ljudima i
dopuštao im da rade svoj posao bez uplitanja. Joseph to nikada nije
činio. Uvijek je smatrao da njegova mora biti posljednja. Michael kao
da je proučio Josephov način rada i onda postupao suprotno. Međutim,
otac i sin imali su nešto zajedničko — ni jedan ni drugi nikome nisu
vjerovali i prema gubitnicima bili su nemilosrdni. Rijetko su
280
kome pružali drugu priliku.
3>
'% "We Are the World"
U siječnju 1985. turneja Victory postala je dijelom povijesti. Iako
iskustvo nije bilo lako, Michael je nakon svega ipak imao razloga za
zadovoljstvo: Chuck Sullivan dao mu je osamnaest milijuna dolara u
gotovini za dizajniranje odjevne linije. Nedugo nakon što su u dućane
stigli neki od Michaelovih komada, koji se nisu dobro prodavali, Chuck
je bankrotirao. Michael je zadržao osamnaest milijuna.
Jacksoni su, za razliku od promotora, turnejom Victory dobrano
zaradili. Kad su platili sve troškove, svaki je brat u džep spremio oko
sedam milijuna dolara, što je bio neto iznos šestine ukupne zarade.
Michael je svoj dio darovao u dobrotvorne svrhe; njegova su braća novac
potrošila na luksuzan životni stil i ubrzo su opet morali tražiti
posao.
Iako su ga nagovarali na "još samo jednu turneju", Michael se više
nikada nije odlučio na to.
Kad je stigao kući u Encino, odmah je sjeo u LaToyin crni Mercedes-Benz
450 SEL i odjurio bez pratnje tjelohranitelja. Želio je okusiti malo
slobode. (Kao da ju je ikada imao!) Po običaju, na ulaznim vratima
imanja dvadesetak obožavatelja čekalo je bilo koga tko bi sličio nekom
od Jacksona. Nisu ni sanjali da će ugledati onog najslavnijeg. Kad su
vidjeli da odlazi, skočili su u aute i krenuli u potjeru. Michael ih se
pokušao riješiti, ali bezuspješno. Već je gotovo bio stigao do kuće
Quincyja Jonesa, udaljene nekoliko kilometara, kad je ostao bez goriva.
Michael je iskočio iz auta i ostavio ga nasred ulice. Pretrčao je
nekoliko ulica, uz pratnju uhoda, dok nije stigao do Quincyjeve kuće,
gdje je našao utočište.
Nakon turneje Victory Michael se uključio u projekt "We Are the World",
povijesni pokušaj da se nahrane gladni u Etiopiji. Harry Belafonte već
je neko vrijeme planirao okupiti najveće zvijezde šoubiznisa i s njima
snimiti pjesmu čiji bi prihod darovali neprofitnoj organizaciji USA for
Africa i nahranili gladne. Uz pomoć u hrani i lijekovima i programe za
samopomoć za neke afričke regije, projekt bi prikupio novac i za gladne
u SAD-u. Harry je unajmio Kena Kragena, šoubiznis menadžera koji se već
okušao u humanitarnim akcijama, i pitao ga bi li mogao u projekt
ubaciti svoje klijente Kennyja Rogersa i Lionela Richieja. Kenny i
Lionel zatim bi pridobili Stevieja
281
Wondera kako bi osigurali da u projektu sudjeluju zvučna imena. Lionel
je zatim nazvao Michaela i pitao ga bi li nastupio u pjesmi. Ne samo da
je htio pjevati, Michael je Lionelu htio pomoći oko skladanja.
Michael je oduvijek suosjećao s gladnima, beskućnicima i bolesnima,
pogotovo ako je bila riječ o djeci. Frank Dileo ispričao je mnoge
srcedrapaljne priče o Michaelovu utjecaju na smrtno bolesnu djecu.
Činilo se kao da je u Michaelu postojalo nešto neobjašnjivo što je
dopiralo do takve djece; njegov je dodir djeci koju je čekala strašna
sudbina bio poput melema. Bila je to važna, pozitivna Michaelova
karakteristika koju je sam smatrao jednom od svojih najboljih.
Na primjer, jedne večeri nakon koncerta Michaelu su na nosilima
donijeli dijete koje je bolovalo od tumora na mozgu i raka kralješnice.
Kad su dječaka približili Michaelu, Michael ga je uhvatio za ruku i
čvrsto stisnuo. Dijete se nasmiješilo. Frank Dileo okrenuo se i briznuo
u plač. "Ne boji se pogledati u oči najgoroj patnji i naći makar i
tračak pozitivnog i lijepog", zaključio je Frank.
Seth Riggs, učitelj pjevanja koji je pratio Michaela na turnejama,
prisjeća se: "Svake večeri na nosilima su mu donosili djecu koja su
bila previše bolesna da bi se uspravila. Michael bi se sagnuo i
prislonio lice na njihova kako bi se mogli fotografirati. Dao im je
fotografiju za sjećanje. Nisam to mogao podnijeti. Plakao sam u zahodu.
U njegovoj prisutnosti djeca bi se odmah ozarila. Ako bi im to dalo
snage za još nekoliko dana života, Michael je smatrao da susreti imaju
smisla."
Tijekom rada na pjesmi "We Are the World" Lionel Richie tjedan je dana
svake večeri dolazio na Hayvenhurst gdje je s Michaelom u njegovoj sobi
radio na stihovima i melodijama. Znali su da žele napisati pjesmu koja
bi bila poput himne, pjevna i lako pamtljiva. Iako Michael i Lionel
javno nikada nisu ništa rekli, LaToya — koja ih je promatrala dok rade
— rekla je da je Lionel napisao tek nekoliko stihova pjesme. Tvrdi da
je 99 posto stihova napisao Michael, koji "nikad nije osjetio potrebu
da to naglasi." Stihovi i melodija dovršeni su 21. siječnja 1985.,
večer prije snimanja.
Dok su Michael i Lionel skladali, Ken Kragen okupio je zvjezdanu
postavu: Brucea Springsteena, Tinu Turner, Bette Midler, Billyja Joela,
Raya Charlesa, Dianu Ross, Dionne Warwick, Pointer Sisters, Stevieja
Wondera, Cyndi Lauper, Willieja Nelsona, Smokeyja Robinsona, Boba
Dylana i mnoge druge. Ukupno je sudjelovalo 45 zvijezda. Morali su
odbiti još 50 izvođača kako se projekt ne bi zakomplicirao. Na
Michaelov poziv priključila se i LaToya. (U postavi je stajala pokraj
Bette Midler). Priključili su se i Marlon, Jackie, Tito i Randy.
Quincy Jones nakratko je prekinuo produciranje filma Boja purpura kako
282
bi producirao i s Tomom Bahlerom aranžirao pjesmu u holivudskom studiju
A&M. One večeri kad se pjesma snimala održavala se i dodjela nagrada
American Music Awards pa je mnogo izvođača u studio stiglo odmah nakon
svečanosti. Pred vratima studija A dočekao ih je natpis: "Svoj ego
ostavite pred vratima." Zadivljujuće je kako je tako mnogo umjetnika s
različitim životnim pričama upravo to i uspjelo učiniti: nitko nije
imao problema s taštinom. Diana Ross nije mogla prikriti uzbuđenje i
druge je zvijezde tražila autograme. The Pointer Sisters fotografirale
su se s Michaelom. "Nikad još nisam osjetio ovakav osjećaj
zajedništva", primijetio je Kenny Loggins.
Oko 22 sata društvo je utihnulo. Obratio im se Ken Kragen i objasnio da
će novac prikupljen od pjesme doista otići "na prave adrese". Bob
Geldof, vođa grupe Boomtown Rats i organizator britanskog Band Aida,
glazbene dobrotvorne inicijative koja je stajala iza pjesme "Do They
Know It's Christmas?", govorio je o svojim posjetima Etiopiji. Dvije
Etiopljanke koje je pozvao Stevie Wonder govorile su o teškim patnjama
u svojoj zemlji.
Naposljetku se okupljenim zvijezdama obratio Michael. Tiho i pomalo
nespretno, svoju i Lionelovu kompoziciju opisao je kao "ljubavnu pjesmu
koja je digla svijest o dalekom mjestu koje je tako blisko našem domu".
Instrumentalni dijelovi snimljeni su tijekom dana pa je pitanje bilo
samo kako uskladiti stihove — "Hoćemo li pjevati 'brighter day' ili
'better day'? — i snimiti vokale. Michael je pjevačima približio
melodiju i stihove — većina njih već je dobila demosnimke s Michael
ovim glasom — pa su radili na aranžmanu glasova.
Michael Jackson bio je sastavni dio projekta, ali istodobno je bio
distanciran. Dok su pjevali pjesmu, sve je nazočne snimalo šest kamera,
a Michael je svoju samostalnu dionicu snimio poslije nasamo. Naknadno
je spojena sa snimkom. Ni u jednom trenutku nije skinuo sunčane
naočale. Nagađalo se da nije mogao snimati s ostalima jer su ga neki
kolege glazbenici ostavljali bez daha. Perfekcionist Michael smatrao je
da pred njima neće moći dati najbolje od sebe. Drugi su nudili
ciničniji odgovor: Michael se volio osjećati kao da je drukčiji od
ostalih i naglašavati te razlike distancirajući se od obožavatelja,
kolega i obitelji. I zaista, na videospotu za pjesmu "We Are the World"
Michaela su po njegovim uputama snimali od mokasinki i slavnih
blještavih čarapa, hlača, pa sve do pažljivo našminkanog lica. "Ljudi
će znati da je riječ o meni čim vide čarape", ponosno je rekao, i imao
je pravo. "Pokušaj snimiti čarape Brucea Springsteena pa ćemo vidjeti
je li ga tko prepoznao", dodao je sa smiješkom.
Snimanje vokala i prebacivanje zapisa na magnetske trake trajalo je
cijelu noć. Lionel Richie, producent Quincy Jones i aranžer Tom Bahler
nekoliko dana prije snimanja odlučili su tko će što i s kim pjevati.
Zanimljivi glasovni
283
parovi bili su Tina Turner i Billy Joel, Dionne Warwick i Willie Nelson
i, naravno, Diana Ross i Michael Jackson. Jedini znak da stvari nisu
išle kao po loju bilo je sparivanje Michaela i Princea. Michael ga nije
volio, ali zbog dobrotvorne akcije pristao je pjevati s njim. Međutim,
Prince se nije ni pojavio. U šest ujutro nazvao je studio i pitao bi li
mogao doći i odsvirati gitarsku dionicu. Quincy mu je rekao da je
prekasno.
Posao je dovršen do pola osam ujutro i izvođači su počeli odlaziti.
"Michael je bio iscrpljen kao i svi ostali", rekao je Jeffrey Osborne.
"Nije mnogo govorio. Spomenuo je da je sretan, ali vidio sam da je
zapravo ushićen."
"Očekivao sam da će se sukobiti taštine", rekao je Paul Simon. "Ma
znate, 'Tip s rukavicom' susreo se s 'The Bossom'. Moglo je biti svega,
ali nije."
"Ne želim da ova noć završi", rekla je Diana Ross dok je grlila Tinu
Turner.
Činilo se da su svi koji su sudjelovali u snimanju dijelili Dianine
osjećaje. Dobronamjeran, poletan duh pjesme ganuo je i javnost kad je
7. ožujka 1985. pjesma objavljena. Prva pošiljka od 800.000 primjeraka
singla prodala se već tri dana nakon objavljivanja. Pjesma je mjesec
dana bila na prvom mjestu top-ljestvica u SAD-u i nekoliko tjedana na
vrhu britanskih, ali i top-ljestvica drugih zemalja. Videospot "We Are
the World" izgledao je kao dobronamjerna proslava i pridonio prodaji
četiri milijuna singlova. Za pomoć SAD-u i Africi prikupljeno je oko
osam milijuna dolara.
Neuspjela psina
Dodjela Grammyja 1986. bila je poprište jedne od bizarnijih Michaelovih
psina, koja nije ispala kako se očekivalo.
Frank Dileo, John Branca, Norman Winter i Michael Jackson često su
razgovarali o karijerama ikona šoubiznisa poput Franka Sinatre i
Beatlesa i kako su njihovi menadžeri ponekad plaćali tinejdžerima da na
javnim nastupima vrište i plaču kad ugledaju svoje idole. Histerija ide
u prilog dobroj fotografiji. Michael je smatrao da je unajmljivanje
mlađarije koja viče, pada u nesvijest i rida genijalan potez za
privlačenje publiciteta.
Jedne su večeri Michael i Frank nazvali Normana i predstavili mu svoju
zamisao. Michael je htio uzrokovati pomutnju tijekom televizijskog
prijenosa dodjele Grammyja u veljači. Michael, Quincy i još neki kolege
izašli bi na pozornicu prihvatiti nagradu ako bi pjesma "We Are the
World" bila
284
proglašena Pjesmom godine. Ne zna se je li mu to bila namjera, ali čini
se da je Michael tijekom zahvale htio prebaciti pozornost s Quincyja na
sebe. On i Quincy oduvijek su imali čudan odnos — nadopunjavali su se,
ali i nadmetali.
Michael je htio da obožavateljica istrči iz pozadine i zaskoči ga dok
stoji pokraj Quincyja. Ekipa tjelohranitelja pod vodstvom Billa Braya
spremno bi čekala i odvukla djevojku od Michaela, koji bi glumio
iznenađenje i strah. Kako se dodjela Grammyja prenosi u cijelom
svijetu, svi bi svjedočili ovom ludom prizoru. Sutradan bi Michaelova
popularnost i histerija koju je izazvao na dodjeli bili tema diljem
svijeta. Scena koju bi uzrokovala Jacksonova 'uzbuđena obožavateljica'
vjerojatno bi i zasjenila činjenicu da je pjesma "We Are the World"
osvojila priželjkivani Grammy za Pjesmu godine. Naravno, Quincyjev
govor zahvale pao bi u drugi plan zbog Michaelove manične
obožavateljice.
Frank i Norman protivili su se Michaelovoj ideji. Da su mediji saznali
da je Michael sam platio djevojci da ga napadne, svi bi se osramotili.
"Ali nitko neće saznati", Michael je oduševljeno govorio. "Koga ćemo
unajmiti? Tko bi to mogao učiniti? "
Frank i Norman nisu imali pojma. Napokon je agentica za odnose s
javnošću iz Normanova ureda našla tinejdžericu za koju je smatrala da
je dovoljno snalažljiva da uspješno izvede psinu. Unajmili su je.
Stigla je večer dodjele nagrada i ljudi upleteni u psinu bili su na
iglama kad je "We Are the World" proglašena Pjesmom godine. Michael, u
crnoj vojničkoj jakni, crvenoj košulji s crvenim brošem, ustao je sa
sjedala. Frank je sjedio iza Michaela i široko se osmjehivao, a iz usta
mu je visjela cigara. Michael se s Lionelom Richiejem zaputio do
pozornice.
Uskoro su se i Quincy Jones, Dionne Warwick, Kenny Rogers i Stevie
Wonder našli na pozornici. Dok je Quincy držao govor, Michael se
nervozno ljuljuškao s noge na nogu. Stalno je pogledavao prema pozadini
pozornice odakle je djevojka trebala izletjeti.
No Michael nije znao da se djevojka, iako je imala propusnicu za prolaz
iza pozornice, teškom mukom probijala kroz mnoštvo tehničara, suradnika
u produkciji i novinara koji su se okupili iza pozornice kako bi
vidjeli zvijezde. Prije nego što se nesretna 'napadačka' snašla, govor
je bio gotov i trenutak propušten. Plan nije upalio.
"Sto se dogodilo? Sto se dogodilo?" poslije je zanimalo Michaela.
"Stajao sam i čekao, čekao, i ništa!"
Kad mu je Frank Dileo objasnio što je bilo, Michael je prasnuo u
smijeh. "Pa, šala je na kraju bila na moj račun", rekao je. "Nisam se
mogao usredotočiti na zbivanja jer sam iščekivao djevojku koja će me
zaskočiti... ali ništa. Quincy
285
je rekao da sam se toliko meškoljio da je mislio da mi je sila na
zahod! Idući ćemo put to bolje isplanirati", zaključio je Michael i
namignuo.
Nove plastične operacije
U lipnju 1986. Michael Jackson podvrgnuo se još jednoj operaciji kako
bi istanjio nos, što mu je bio četvrti zahvat na nosu. Htio je da mu
Steven Hoefflin načini brazdu na bradi. Godinama poslije rekao je
jednom suradniku da ga je "najviše radovala činjenica da s licem može
raditi što želi". Suradnik je pitao Michaela za savjet oko operacije
nosa pa mu je ovaj predložio da ga operira dr. Hoefflin. "Nije to ništa
strašno, čovječe", rekao je Michael. "Nakon prve, više i ne boli
toliko. Nakon operacije nećeš se moći prestati gledati u ogledalo.
Osjećat ćeš se sjajno. Učini to. Oduševit ćeš se."
Kad je Michael rekao Katherine da će načiniti brazdu na bradi, rekla mu
je da "pretjeruje".
"Zašto?" zanimalo ju je. "Ne razumijem."
Katherine je prijateljici prepričala što je Michael odgovorio. "Mogu si
to priuštiti i želim to. Zato ću to i učiniti." Ponašao se kao da
kupuje auto, a ne kao da će se podvrgnuti bolnom kirurškom zahvatu
kojim će izmijeniti izgled lica. Dok većina ljudi može tek maštati —
"Bilo bi lijepo imati drukčiji nos ili bradu." — Michael je mogao
ostvariti svaki svoj hir. "Da si više ljudi može priuštiti operaciju,
sigurno bi se i oni odlučili za nju", pokušavala je argumentirati
Janet. "U tome ne vidim ništa loše."
Psiholog dr. Raymond Johnson nagađao je da se Michael odlučio za brazdu
na bradi zbog svoje narcisoidnosti. "Bilo je očito da Michael Jackson
sve više i više postaje opčinjen svojim izgledom. Nastavio je potragu
za savršenim licem."
"Doista želim biti savršen", potvrdio je Michael. "Gledam se u ogledalo
i želim se promijeniti, biti bolji. Uvijek želim biti bolji, možda sam
zato poželio operirati bradu. Ne znam kako bih to drukčije objasnio."
Naravno, jedna od omiljenih teorija u javnosti bila je ona da se
Michael pokušava transformirati u Dianu Ross - kao da je Diana imala
brazdu na bradi! Ova je teorija vjerojatno nastala zbog stalne
povezanosti koju su ove dvije zvijezde održavale tijekom godina i zbog
toga što su se neki članovi
286
obitelji, poput Janet i LaToye, prisjetili Michaelovih izjava poput:
"Nisi dovoljno lijepa dok ne sličiš Diani." Nakon operacije i s pomoću
pomno nanesene šminke, Michael je ponekad doista sličio Diani zbog
počupanih, naglašenih obrva, visokih jagodica i zašiljenog nosa (bio je
šiljatiji i od Dianinog). Ipak, sličnost su najviše vidjeli upravo oni
koji su je željeli vidjeti. Kad je jedan Dianin pomoćnik rekao Diani da
joj Michael pokušava sličiti, ova se užasnula. Odmjerila je Michaela i
brzo odvratila: "Zar ja izgledam ovako}"
Michael nije htio izgledati poput Diane, čak i ako je bio zanesen
njezinim likom, čarima, glamuroznošću i moći. Doduše, s vremena na
vrijeme pred svjedocima bi se pretvarao da je "gđica Ross". Vozač
limuzine iz Beverly Hillsa Ralph Caricosa prisjeća se da je Michaela
nekamo vozio. Pogledao je u retrovizor i pitao: "Kamo idemo, g.
Jackson?" Michael je rekao: "Zovi me gđica Ross." Jedne večeri iza
pozornice u hotelu Caesars Palace u Las Vegasu Diana ga je zatekla dok
je nanosio njezinu šminku. Bivša zvijezda Supremesa Cindy Birdsong
rekla je da ga je Diana izgrdila ("Koliko sam ti puta rekla da mi ne
diraš šminku!"), i da joj je Michael odgovorio: "Ali, Diana, čarobna
je."
Jedanput kad je Michael odsjeo u elegantnom Helmsley Placeu na
Manhattanu, nazvao je recepciju s telefona u predvorju i pred
oduševljenim svjedocima oponašao Dianin glas kako bi prevario
zaposlenicu hotela. "Moj apartman nije dovoljno dobar", rekao je,
ponašajući se kao nezadovoljna diva. "Kako se usuđujete dodijeliti mi
takav apartman? Nema cvijeća i mislim da sam vidjela miša. Zbilja sam
uzrujana. Ne mogu natrag gore."
"Tko je?" pitala je iznenađena zaposlenica.
"Gđica Ross", odgovorio je Michael, pokušavajući suspregnuti smijeh.
"Gđica Diana Ross. Sto mislite, tko je? Kako se to usuđujete pitati?"
Kad ga je zaposlenica stavila na čekanje, Michael se smješkao od uha do
uha. "Povjerovala mi je", uzbuđeno je prošaptao. "Misli da sam Diana
Ross!"
Telefonistica se opet javila. "Diana Ross nije odsjela u hotelu."
"Nije?" Michael je pitao. "Oprostite."
Brzo je prekinuo vezu i počeo se smijati tako histerično da je jedva
hvatao dah.
Većina ljudi koji su dobro poznavali Michaela slažu se da su postojala
dva razloga za njegove brojne kirurške zahvate. Prvo, težio je nekom
idealu fizičke savršenosti, ili barem vlastitoj verziji savršenosti.
Većinu života proveo je proučavajući svoje fotografije, plešući ispred
ogledala, gledajući videospotove i odlučujući koje su mu fizičke
značajke bolje, a koje lošije.
287
"Želim izgledati najbolje što mogu", rekao je Franku Dileu. "Ali kad
ćeš stati?" Frank ga je pitao.
Michael je slegnuo ramenima. "Ja sam djelo u izradi", rekao je nježno
se osmjehnuvši.
Pred javnošću Frank nikad nije imao strpljenja za pitanja o Michaelovim
plastičnim operacijama, u većini slučajeva zato što nije imao
objašnjenje. "Dobro, sredio si je nos i bradu — i što sad? Da vam nešto
kažem", rekao je. "Slomio sam nos pet puta. Dva sam puta bio na
operaciji. Koga to briga? Tko uopće mari? Elvis je operirao nos.
Marilyn Monroe operirala je nos i grudi. Svi su se podvrgavali
operacijama."
Osim što je htio popraviti izgled, Michael je imao i drugi razlog za
odlaske na operacije. Sva su braća Jackson sličila ocu Josephu. Michael
nije mogao zamisliti goru sudbinu pa je poduzimao sve da tu sličnost
uništi. Naravno, naslijedio je mnoge očeve karakterne crte, želio on to
priznati ili ne: Josephovu odlučnost do granice bezobzirnosti, poslovnu
hladnokrvnost i jednu dobru osobinu — predanost obitelji. I emotivno je
sličio Josephu, premda nikad nije hladnokrvno varao izabranice poput
Josepha — i kao što je i sam priznao, to ga je plašilo. Doduše, izvana
nimalo nije sličio ocu.
"Sam mi je to rekao", rekla je bivša djevojka Berryja Gordyja koja je
dugi niz godina poznavala Michaela. "Učinio bi sve da ne izgleda poput
Josepha. Vjerujte mi, posljednja osoba koju je želio vidjeti u ogledalu
bio je njegov otac. Svakom operacijom nije se udaljavao samo od oca
nego i od cijele obitelji. Bojim se da je to bio glavni razlog za silne
operacije."
"U tome je postojalo i nešto tragično", zaključila je Joyce McCrae,
dugogodišnja bliska prijateljica koja je radila u Josephovu uredu. "Bez
obzira na to koliko se Michael trudio izribati Josepha sa svog lica, on
je i dalje bio ondje."
Ili, kako je to Joseph Jackson zgodno rekao: "Jabuka ne pada daleko od
stabla."
Nakon operacije brazde na bradi Michael se prvi put u javnosti pojavio
s kirurškom maskom, crnim šeširom i naočalama. Mediji su nagađali da je
opsjednut virusima, što ih je podsjećalo na opsesiju Howarda Hughesa
zdravstvenim problemima. Michael u javnosti nije ništa govorio. "Ako
ste dobro poznavali Michaela, znali ste što se događa", rekla je Joyce
McCrae. "Čim sam ga vidjela s kirurškom maskom, rekla sam: 'Opa,
operirao je bradu.' Ljudi su mi govorili: 'Sto? To je suludo.' Znala
sam da je o tome riječ.
Nedugo nakon toga Michael se pojavio na izložbi filmskih suvenira u
holivudskom hotelu Continental Hyatt s plavom kirurškom maskom i crnim
šeširom. Ne bi bilo pretjerano reći da je itekako upadao u oči. Kad su
kupci
288
vidjeli da dolazi, digli bi sve cijene tri puta zato što su znali da im
će im Michael donijeti neočekivanu dobit. Kupovao je suvenire u društvu
dječaka i tjelohranitelja Billa Brava. Kad bi vidio nešto što mu se
sviđa, kroz kiruršku masku promumljao bi Brayu da mu to kupi. Bray bi
izvukao svežanj stotica, platio prodavaču pa bi krenuli prema idućem
štandu. Michael je primijetio da su trgovci zbog njega podigli cijene.
"Vide da dolazim, pomisle da sam pun love pa me iskorištavaju", rekao
mi je. "To baš nije pošteno, zar ne?"
"Nije, Michaele. Ali što će ti kirurška maska?" pitao sam ga.
"Vadio sam umnjak", rekao mi je. "Čovječe, kakva patnja. Nemaš pojma
što sam proživio."
"Zvuči grozno", rekao sam.
Michael je tužno odmahnuo glavom. "I jest grozno."
Kad Michael nije pokrivao lice kirurškom maskom, u javnosti se
pokazivao noseći masku čupavog gorile izbečenih očiju. "Sviđa mi se kad
ljudi preplašeno zastanu", rekao je. "I sviđa mi se što ne znaju da sam
ispod maske ja. Obožavam to." Paradoksalno, Michael je obožavao biti u
središtu pozornosti, ali istodobno je bio vrlo povučen. Katkad su
njegovi podvizi bili nezgodni. Jednom je prilikom hodao zračnom lukom
noseći masku gorile pa se spotaknuo o pepeljaru punu pijeska i pao na
pod pred mnoštvompapara^a, samo zato što nije dobro vidio.
Kad su mu skinuli zavoje nakon operacije brade, usredotočio se na svoj
izgled kao nikad prije. Nova brazda na bradi izgledala je čudno na
njegovu nježnom, nevinom licu. Nakon svih zahvata, Michaelov je nos bio
tanji nego ikada. Vršak nosa bio je čudno podignut. Čupanjem obrva
postigao je nježniji, ženstveniji izgled, rekao bih. Činilo se da mu je
koža svakog dana sve svjetlija. Za to je zaslužna Porcelana, krema za
izbjeljivanje kože koja se mogla kupiti u ljekarni. I LaToya ju je
rabila. Na Hayvenhurstu su pohranili sanduke kreme i čuvali je kao da
je najdragocjeniji kozmetički proizvod.
Također, Michael se držao stroge makrobiotičke prehrane zbog koje je
bio poprilično mršav i zbog koje je njegovo lice imalo još oštrije
crte. "Da jedem poput njega, umro bih", kratko je rekao Frank Dileo.
Zapravo, Michael Jackson počeo je izgledati čudnije nego ikada. Bilo je
teško boraviti s njim u istoj prostoriji i ne buljiti u nevjerici,
pogotovo ako ste ga poznavali odmalena. Komičar Eddie Murphy vjerojatno
je to najbolje rekao: "Volim Michaela, ali frajer je čudan."
289
Propali dueti
S 27 godina Michael Jackson našao se pred izazovom kako snimiti album
koji će nadmašiti nevjerojatan uspjeh Thrillera. Je li on to mogao? Je
li itko mogao? U ljeto 1986. kada je počeo raditi na novom albumu, koji
će dobiti ime Bad, Michael si je stvorio ogroman pritisak. Izuzetno
kompetitivan, čak i sam prema sebi i vlastitim postignućima, mislio je
da će ga ljudi smatrati promašajem ako novi album ne nadmaši rekordnu
prodaju Thrillera od gotovo 38,5 milijuna primjeraka. Usto, trebao je
ostvariti uspjeh i sa singlovima. Jednom je, govoreći o fenomenu četiri
hit-singla s albuma Off the Wall, koji je prethodio Thrilleru 1979.,
rekao novinarki Gerri Hirshey: "Još nitko nije srušio moj rekord, hvala
Bogu! Hali & Oates su pokušali, ali nisu uspjeli." Na kraju je sam
nadmašio svoj rekord albumom Thriller, čiji je konačan uspjeh u SAD-u
bio ovakav: "The Girls is Mine" drugo mjesto na ljestvici singlova,
"Billie Jean" prvo mjesto, "Beat It" prvo mjesto, "Wanna Be Startin'
Something" peto mjesto, "Human Nature" sedmo mjesto, "PYT (Pretty Young
Thing)" deseto mjesto i "Thriller" četvrto mjesto. Sa singlovima s
albuma Bad morao je postići bolji uspjeh od ovog.
Kad je počeo raditi na albumu, na zrcalo u kupaonici zalijepio je
papirić na kojem je pisalo "100 milijuna". Htio je da Bad bude, kako je
rekao, "najsavršeniji album koji čovjek može napraviti". Prije početka
snimanja albuma u kolovozu 1986., Michael i Quincy Jones morali su
izabrati između 62 pjesme koje je Michael napisao. "Pedeset posto bitke
jest odlučiti koje pjesme snimiti", rekao je Quincy. "To je stvar
instinkta. Moraš izabrati one koje dotiču nešto u tebi, one od kojih se
naježiš." U konačnici osam od deset pjesama na albumu bit će
Michaelove. Zanimljivo je da Michael nije znao čitati note. Pjesme je
smišljao u glavi, zatim bi ih otpjevao i snimio, a onda uzeo glazbenike
koji bi ih zapisali u notni zapis. A ipak je bio nevjerojatno
muzikalan. Cesto i iznimno vješti glazbenici ostajali bi iznenađeni
notama koje on čuo i načinima na koje bi ih ukomponirao u pjesmu.
Jedna od pjesama koja je trebala biti na albumu kao duet jest rhythm
and blues pjesma "I Just Can't Stop Loving You". Michael ju je htio
snimiti s Barbrom Streisand, no ona ga je odbila. "Ne mogu vjerovati da
me odbila", rekao je Michael. "Zar ne zna da će ovo biti najveći album
u povijesti glazbe?" Predložio je da se njegovi ljudi ponovno jave
njezinim ljudima i objasne joj "da radi veliku pogrešku". Barbra je
rekla da je duet ne zanima zato što će zbog prevelike razlike u
godinama tekst ispasti neuvjerljiv, a ni pjesma joj se nije naročito
svidjela. Franka Dilea to nije nimalo uznemirilo. "Znao sam da je
pjesma hit — s Barbrom Streisand ili bez nje", rekao je.
290
"Zaboravi nju", zaključio je Michael. "Pitajmo Whitney Houston." No ni
Whitney nije bila zainteresirana. "Vjeruj mi, nisam razbijao glavu zbog
toga", rekao je Dileo. Netko je predložio Dianu Ross. "Nema šanse. Loša
zamisao", brzo je odgovorio Michael.
Nije objasnio da se Diana ljuti na njega zbog nedavnog nesporazuma. Bio
se dogovorio za večeru s njom u holivudskom restoranu Le Dome. No istu
večer nazvala ga je Elizabeth Taylor i pozvala na večeru. Želeći
iskoristiti priliku Michael ju je pitao bi li se htjela pridružiti
njemu i Diani. Elizabeth je uvijek morala biti u središtu pozornosti pa
je pristala pod uvjetom da im se Diana pridruži u restoranu. Drugim
riječima, Elizabeth nije htjela doći na Dianinu zabavu. Htjela je
svoju. Michael nije shvatio da je riječ o egoističnom prepucavanju;
mislio je da je baš ljubazna. Ionako je mislio samo na to kako će
"čarobno" biti sjediti za istim stolom s Elizabeth Taylor i Dianom
Ross.
Kada su Elizabeth i on stigli u restoran, nazvao je Dianu i pozvao je
da im se pridruži ondje. Diani nije bilo nimalo drago. Mislila je da on
te večeri izlazi s njom. "Tako se to ne radi, Michaele", prekorila ga
je. Objasnila mu je da će morati izaći neku drugu večer, bez Elizabeth
Taylor. Bila je ljuta i Michael je to znao. Kako mu nakon toga nije
odgovarala na pozive, znao je da nije pravi trenutak da je zamoli da
snime duet. Na kraju je Quincy uzeo pjevačicu Siedu Garrett. Ona i
Michael snimili su pjesmu koja je postala prvi singl s albuma Bad.
(Nekoliko godina poslije Michael je istu stvar koju je napravio Diani
Ross ponovio s Elizabeth Taylor. Trebao je izaći na večeru s njom u
restoran hotela Bel Air u Bel Airu. No ostavio ju je da čeka sat
vremena. Ona je jela kavijar Sveruga, pila pjenušac Cristal, čekala i
polako gubila živce. Kada se Michael napokon pojavio, objasnio je da je
bio na parkiralištu u svom Rollsu i na mobitel razgovarao s Jackie
Kennedy Onassis. Sef sale koji ga je odveo do Elizabethina stola i
stajao uz njih sjećao se da je Elizabeth rekla: "Ja neću biti ničija
druga violina, čak ni njezina! Kako se usuđuješ, Michaele?" Michael se
počeo braniti: "Ali, Elizabeth, donio sam ti dar." Iz sakoa je izvukao
par naušnica — dva ovalna tirkiza optočena dijamantima. Nisu čak bili
ni u kutijici. Elizabeth je bez riječi zgrabila naušnice. Zatim je
preko ramena prebacila krzno, stavila sunčane naočale (bila je večer!)
i izjurila iz restorana ostavivši Michaela pokraj stola sa šefom sale.
Michael nije mogao a da ne prasne u smijeh; bio je to jedan od
najdramatičnijih izlazaka koje je ikada vidio. "O, Bože! Ne mogu
vjerovati da je to učinila", uzviknuo je ozarena lica. "Jeste li
vidjeli? Ideš!")
Iz nekog razloga Michael je silno želio za album Bad snimiti nekoliko
dueta, ali to mu nikako nije polazilo za rukom. Dok je pisao naslovnu
pjesmu albuma, odlučio je da je želi snimiti s Princeom.
291
Koju godinu prije Warner Bros. sponzorirao je poslijepodnevno
prikazivanje Princeova filma Purple Rain za zaposlenike tvrtke i
filmske kritičare. U Hollywoodu se govorilo da je film, glazbena drama,
toliko napet da če Princea katapultirati medu filmske zvijezde. Michael
je bio silno razočaran što nije uspio ostvariti veći uspjeh na filmu.
Kompetitivan kao i uvijek, morao je pogledati Purple Rain prije nego
što izađe u redovnu distribuciju. Osigurao si je mjesto na Warnerovoj
projekciji.
Kada su se svjetla pogasila, Michael se ušuljao u malu kinodvoranu u
studijima Warner Brosa u Burbanku u svojoj svjetlucavoj jakni i
sunčanim naočalama. Izgledao je kao da odlazi na pozornicu primiti
nagradu. Film je odgledao iz zadnjeg reda i ni u jednom trenutku nije
skinuo sunčane naočale. Desetak minuta prije završetka filma ustao je i
izašao. Poslije ga je netko iz pratnje pitao kako mu se svidio film.
"Glazba je dobra, valjda", rekao je. "Ali Prince mi se ne sviđa.
Izgleda podmuklo i ne sviđa mi se kako postupa sa ženama. Podsjeća me
na moju braću i rođake. I ne samo to", zaključio je. "Uopće ne zna
glumiti. Nije dobar." Zatim je odahnuo s olakšanjem.
Iako nije naročito cijenio Princea kao umjetnika, Michael je znao da bi
duet s njim osigurao povećano zanimanje ne samo za naslovnu pjesmu
"Bad" nego i za cijeli album. Razradio je čitav prepredeni plan za
njihov duet.
Mjesec dana prije izlaska singla "Bad" Frank Dileo trebao je tabloidima
servirati priču o ljutom suparništvu Michaela i Princea. Michaelovi
predstavnici javno će kritizirati Princea, a zatim će Princeovi
prijatelji, nekoliko njih koji će biti upućeni u plan, osuditi
Michaela. Kako bi dodatno zbunili javnost, Frank Dileo tada će novinaru
Rolling Stonea objasniti da takvo suparništvo ne postoji i da se
Michael gnuša i nad samim glasinama jer su on i Prince dobri
prijatelji. Uostalom, "tko još vjeruje tabloidima"?
Tako će mjesec dana trajati nagađanja — jesu li prijatelji ili nisu? —
uz opći konsenzus da ipak nisu. Takav je bio plan. I tada će na vrhuncu
kontroverze biti objavljeni singl i videospot "Bad". Michael je
planirao da se u spotu on i Prince napokon razračunaju, naizmjence
pjevajući i plešući kako bi utvrdili tko je od njih dvojice 'opakiji'.
Quincy je dogovorio susret Michaela i Princea zaključivši da se takva
dva kreativna genija trebaju upoznati, snimili na kraju duet ili ne.
Novinar Quincy Troupe prepričao je: "Bio je to zaista čudan sastanak.
Obojica su bili toliko kompetitivni da nisu htjeli nimalo popustiti.
Samo su sjedili i odmjeravali se, gotovo bez riječi. Bila je to
zadivljujuća mat-pozicija između dva vrlo moćna momka."
No kada je Michael nazvao Princea i izložio mu svoju zamisao, on nije
bio previše oduševljen. Htio je prvo čuti snimku pjesme. Michael mu ju
je poslao. Nakon što ju je poslušao, Prince je zaključio da mu se
melodija ne sviđa i
292
da ne želi sudjelovati u cijeloj predstavi. I to je bilo to. Kada su
Princeovi predstavnici javili da ne želi surađivati, Michael je bio
razočaran, ali ne i ljut. "Sto kažeš na to što te odbio?" pitao ga je
Frank Dileo.
"Ma to sam si i mislio", rekao je Michael s gađenjem odmahujući glavom.
Barokomora
i.
U rujnu 1986. film Michaela Jacksona Kapetan EO trebao je biti
premijerno prikazan u zabavnom centru Epcot u Orlandu na Floridi i u
Disneylandu u Anaheimu u Kaliforniji. Bio je to vjerojatno najskuplji i
najrazvikaniji kratki film (sedamnaest minuta) u povijesti filma, a rad
na njemu trajao je godinu dana. Režirao ga je Francis Coppola, a
izvršni producent bio je George Lucas. Budžet tog 3-D filma procijenjen
je na 20 milijuna dolara. Oba zabavna parka morala su sagraditi nove
kinodvorane s pomičnim podovima koji se mogu naginjati sukladno akciji
na ekranu. Film je pratila i posebna zvučna i svjetlosna kulisa te dim
koji je izlazio iz ekrana. Michael je glumio zapovjednika svemirskog
broda čiju posadu čine roboti i čupava bića koji se bore protiv zle
kraljice (glumila ju je Angelica Houston). Stanovnici njezina planeta
kroz pjesmu i ples pretvaraju se u miroljubiva bića. Michael u filmu
izvodi dvije pjesme "We Are Here to Change the World" i "Another Part
of Me".
Michael je zaključio da mu za promociju filma treba nekakav sjajan
marketinški trik. Publicitet stvoren oko Michaela i njegova filma
Kapetan EO savršen je primjer da je Michael mogao manipulirati medijima
kako mu se prohtjelo.
Ranije, 1984., kada je Michael ozlijeđen na snimanju reklame za Pepsi-
Colu, u bolnici Brotman Memorial vidio je komoru s kisikom kojom se
koriste u liječenju bolesnika s opeklinama. Objasnili su mu da se zove
barokomora, a veličinom i izgledom nalikuje lijesu s prozirnim,
plastičnim poklopcem. U njoj je pacijent izložen stopostotnom kisiku
pod povećanim pritiskom, nekoliko puta većem od tlaka zraka na razini
površine mora, pa se tako njegovo tijelo puni kisikom. Kada je provodi
obučeno medicinsko osoblje, hiperbarična terapija potpuno je sigurna
metoda. No u rukama nestručne osobe može postati opasna i uključuje
rizike poput trovanja kisikom, napadaja i opasnosti od požara. Kada je
Steven Hoefflin s Michaelom podijelio svoju teoriju da bi spavanje u
njoj ljudima moglo produžiti život, Michael se odmah zagrijao za
293
ideju i poželio imati barokomoru. Njihova je cijena u to vrijeme bila
200.000 dolara.
Iako si ju je Michael lako mogao priuštiti, Frank Dileo odgovorio ga je
od bacanja novca na takvu složenu i nepotrebnu napravu. "Onda bih bar
htio da me netko fotografira u njoj", zaključio je Michael. Kada je
Frank s bolnicom dogovorio snimanje u barokomori, brzo se proširila
vijest da se Michael zanima za komoru, a uskoro je priča dospjela i na
stranice tabloida National Enquirer. "Izvor iz Los Angelesa dojavio mi
je da je Michael viđen kako odlazi u bolnicu fotografirati se u
barokomori", rekao je novinar Charles Montgomery koji je u to vrijeme
radio za Enquirer. "To je zvučalo senzacionalno. Htio sam biti prvi
koji će prenijeti tu priču."
Charles se susreo s Frankom Dileom i tražio da mu otkrije detalje.
"Nije htio razgovarati, rekao mi je da se gubim", sjeća se. "Nešto sam
malo saznao u telefonskom razgovoru sa Stevenom Hoefflinom, ali ne
mnogo. Kako nitko nije htio surađivati, morao sam pričekati s pričom."
Ali ne dugo...
Kada je Michael saznao da se Enquirer raspituje o njemu, pokrenuo je
cijelu mašineriju. Ranije te godine dao je Franku Dileu i Johnu Branci
primjerke knjige o P. T. Barnumu, njegovim teorijama i životnoj
filozofiji. "Ovo će odsad biti moja Biblija i želim da bude i vaša",
rekao im je. "Želim da moja karijera bude najveći šou na Zemlji."
Michaelova je zamisao bila da plasiraju priču o tome kako spava u
barokomori ne bi li si produžio život do 150. godine. Usto će dodati i
kako komoru namjerava nositi sa sobom na sljedeću turneju. Nije bio
siguran hoće li javnost povjerovati u tako neobičnu priču — u to
vrijeme čudne priče nisu se tako lako vezivale uz Michaela kao što se
to događalo poslije — no htio je vidjeti koliko zanimanja javnosti može
privući. John Branca smatrao je njegovu zamisao čudnom, ali dovoljno
bezazlenom da je podvale kao marketinški trik.
Frank Dileo dobio je zadatak da proširi izmišljenu priču. Nazvao je
Charlesa Montgomeryja i dao mu informaciju koju je prije tražio. Da
priča bude još zanimljivija, obećao mu je fotografiju Michaela u komori
— pod uvjetom da mu Charles garantira naslovnicu. Također ga je obvezao
da ne otkrije izvor informacije.
"Najiskrenije nisam znao je li sve to istina ili nije", rekao je
Charles Montgomery. "Ali Michael Jackson rekao je da jest, njegov
menadžer rekao je da jest, čak je i njegov liječnik to potvrdio. Koliko
vam još izvora treba? Uostalom, imali smo i fotografiju. Ipak, znali
smo koji su bili njihovi skriveni motivi. Rekli su nam da žele da
upotrijebimo riječi poput 'otkačeno' i 'bizarno'. Znali smo da ubrzo
slijedi premijera filma Kapetan EO i zaključili
294
smo da Michael vjerojatno želi promovirati novi znanstveno-fantastični
imidž. No to je svejedno bila dobra priča."
Nakon što su osigurali Enquirer, Frank je trebao razraditi strategiju
kako priču plasirati i u ozbiljnim medijima, ali tako da ne otkrije da
je on u to uključen. Objavljivanje informacije u Enquireru nije
predstavljalo nikakav rizik za njegov kredibilitet budući da je uvijek
mogao poreći da je imao ikakve veze s tim. Svatko bi uvijek prije
vjerovao Franku Dileu nego nekom novinaru National Enquirera. No
uglednije tiskovine bile su teži zadatak. Kako su mediji znali da
veteran u odnosima s javnošću Norman Winter radi za Michaela Jacksona,
on im nije mogao prenijeti bizarnu priču. Frank je morao unajmiti nekog
izvana.
Igrom slučaja Frankov ured na Sunset Stripu nalazio se odmah do ureda
jednog od najpoznatijih stručnjaka za odnose s javnošću u šoubiznisu,
Michaela Levinea. Frank ga je pozvao da ga posjeti u Encinu i iznio mu
cijelu zamisao, uz nekoliko uljepšanih dijelova. Malo je razradio
Michaelovu originalnu ideju. Htio je da novinari povjeruju ne samo da
Michael spava u barokomori nego i da Frank smatra da komora nije
sigurna i da nikako ne želi da je Michael nosi sa sobom na sljedeću
turneju. Michaelu Levineu rekao je da, ako želi plasirati priču
medijima, to mora učiniti bez kontakta s Michaelom Jacksonom i bez
otkrivanja da je sam (Michael Levine) na bilo koji način uključen u
priču. Drugim riječima, Michael Levine morao je medijima podastrijeti
jednu od najbizarnijih priča ikada smišljenih, i to tako da nitko
nikada ne sazna da je potekla od njega.
Sutradan se u uredu Michaela Levinea pojavila omotnica. Teklič je dobio
izrazitu uputu da samo Levine smije otkriti njezin sadržaj. Levine je
otvorio omotnicu i pronašao fotografiju Michaela Jacksona koji leži u
barokomori, u odjeći, ali bez cipela. Nije bilo nikakvog popratnog
pisma ni povratne adrese.
Bilo je vrijeme da se Levine baci na posao. Doveo je poznatog
holivudskog fotografa u bolnicu Brotman da fotografira praznu
barokomoru za sve one medije koji će tražiti dodatne fotografije.
Jedan se novinar sjeća: "Levine me nazvao i rekao mi: 'Slušaj, ne
zastupam Michaela Jacksona. C ak ga i ne poznajem. Ali bio sam kod
Franka Dilea i čuo za prilično ozbiljnu svađu među njima.' Tada mi je
rekao da Michael spava u barokomori i da se zbog toga stalno svađa s
Dileom. U roku od tri dana priča je kružila cijelim gradom."
Tjedan dana poslije složili su se svi dijelovi slagalice. Fotografija
Michaela Jacksona u barokomori pojavila se na naslovnici National
Enquirera 16. rujna 1986., kako je bilo i planirano. Većina ljudi
nikada nije čula za barokomore pa nisu ni mogli znati je li sve samo
fotomontaža. U stvarnosti pacijenti i
295
medicinsko osoblje koji se služe barokomorom moraju nositi posebnu
protupožarnu odjeću zbog visoke koncentracije kisika u komori, ne
običnu odjeću kakvu je Michael imao na fotografiji. I zašto bi uopće
skidao cipele?
Uz pomoć Michaela Levina glasina o Michaelovim čudnim navikama brzo se
proširila svijetom. Bio je to savršeno orkestriran marketinški trijumf.
Ako je cilj bio da Michael ispadne 'čudan'... to mu je apsolutno
uspjelo. Priču o barokomori prenijele su i novinske agencije Associated
Press i United Press International. Izašla je u Timeu, Newsweeku i
gotovo svakoj ozbiljnijoj tiskovini u zemlji. Vijest su prenijele i
radijske i televizijske postaje. Odjednom su za barokomoru znali svi
koji su tračali o ludom Michaelu koji želi doživjeti 150. i zbog toga
se svađa s menadžerom.
Kada mu se obratio Associated Press, Frank Dileo potvrdio je priču.
"Rekao sam Michaelu: 'Ta je vražja naprava opasna! Sto ako se nešto
dogodi s tim kisikom?' Ali Michael ne želi nikoga slušati. Oko toga se
ne slažemo. On vjeruje da mu komora pročišćava tijelo i da će mu pomoći
da ostvari cilj — doživjeti 150."
Časopisu Rolling Stone rekao je: "Michael zna da je ono što mu govorim
istina. Ne moram se sa svime slagati ako ne želim. Drugim riječima,
budući da znam da ćemo to i tako prije ili poslije spomenuti u ovom
razgovoru... Ta barokomora, ja sam sto posto protiv toga. Ne želim je u
njegovoj blizini. Javno sam govorio o tome. Neki menadžeri ne bi mogli
tako razgovarati sa svojim klijentima. Previše bi se bojali. Ali on
poštuje moje mišljenje. Iako ga ne prihvaća uvijek."
Za Time je dodao: "Ponekad ga uopće ne razumijem."
Čak se i Michaelov plastični kirurg Steven Hoefflin uključio u varku i
izjavio da je pokušao uvjeriti Michaela da odustane od te "čudne
ideje". No Michael se oglušio na sva upozorenja i u svojoj je sobi
napravio mjesta za barokomoru.
Kada je Joseph na televiziji čuo vijest, odmah je odjurio u Michaelovu
sobu provjeriti drži li on ondje barokomoru. "Ali ništa nisam našao",
prisjetio se. "I tako sam zaključio, ili je priča laž... ili komora tek
stiže."
"Mislim da ne bih dopustila Michaelu da drži to čudo u kući", izjavila
je Katherine.
Michaelova obitelj očito nije znala za varku. "Kada je bila riječ o
glasinama, Joseph je uvijek branio Michaela", rekao je njegov
dugogodišnji prijatelj Jack Richardson. "Govorio bi: 'Michael ne spava
ni u kakvoj komori. Ne vjerujte u priče koje čujete o mom sinu.'"
"Nikada ga nisam pitala za komoru", rekla je Janet. "Nemam pojma o čemu
je riječ. U kući nije, inače bih ja to znala. No poznavajući Michaela,
ako i radi takvo što, to je vjerojatno u vezi s njegovim glasom."
296
"Tada sam shvatio da Michael Jackson voli kada ga prikazuju u
apsurdnom, bizarnom svjetlu", rekao je Charles Montgomery. "Sljedećih
godina napisao sam najviše tekstova o Michaelu zaEnquirer. Prije nego
što bih bilo što objavio, provjerio bih istinitost informacije s
ljudima koji su mu bliski. Njegovi su ljudi gotovo uvijek surađivali sa
mnom. Michael je jedna od najinteligentnijih osoba u ovom poslu. Zna
kako plasirati svoje ime u javnosti. Zna što su dobri odnosi s
javnošću. Zna kontrolirati svoju karijeru. On je jednostavno
genijalan."
Michaela je oduševilo kako je njegova izmišljena priča dospjela na
naslovnice. U prošlosti su mediji objavljivali mnoge neistine o njemu i
to ga je uvijek ljutilo. Sada se osvetio medijima na svoj način. "Ne
mogu vjerovati da su ljudi popušili priču o barokomori", rekao je.
"Čini se da mogu medijima reći bilo što o sebi, a oni će povjerovati",
dodao je kao da tek sada shvaća koliku medijsku moć zapravo ima. "Mi
možemo kontrolirati medije", zaključio je. "Mislim da je to važno
otkriće."
Jednom su Franka Dilea pitali koliko je mudro činiti sve što mu padne
na pamet samo da bi Michael ostao toliko nevjerojatan ili, kako je on
to govorio, "tako popularan i tražen više od bilo koga drugog". "Može
li takav ekstravagantan publicitet štetiti njegovoj ionako krhkoj
psihi?" pitali su ga novinari Rolling Stonea Michael Goldberg i David
Handleman.
"Ionako je već kasno", odgovorio je Dileo. "On više neće imati normalan
život sve i da prestanemo s tim."
Kosti Čovjeka slona
Mašta Michaela Jacksona izrodila je u svibnju 1987. još jedan
marketinški trik, jednako nevjerojatan — a pokazat će se — i jednako
štetan za njegov imidž kao i onaj s barokomorom.
Godinama je Michael bio opčinjen filmom o Johnu Merricku iz 1980.,
Čovjek slon, s Johnom Hurtom u glavnoj ulozi. Kada ga je gledao u
svojoj privatnoj kinodvorani, toliko ga je dirnuo da je plakao cijelo
vrijeme trajanja filma. John Merrick, neprirodno, čudovišno deformiran
čovjek, bio je autsajder u viktorijanskoj Engleskoj u naizgled
beskrajnoj potrazi za ljubavlju i prihvaćanjem — a baš se tako i
Michael osjećao. Proučavao je Merrickov život i otkrio da se njegovi
posmrtni ostaci čuvaju u staklenom sanduku u bolnici Medicinskog
fakulteta u Londonu. Naravno, htio je vidjeti kostur star
297
97 godina i tijekom boravka u Engleskoj ishodio dozvolu da pogleda
izložak. (Nakon izlaska filma u bolnicu su se počele slijevati horde
turista pa je kostur sklonjen u zatvoreni dio bolnice.) Michael je
ostao potpuno opčinjen kosturom i nakon što ga je detaljno proučio,
rekao je Franku Dileu: "Volio bih imati ove kosti kod kuće na
Havvenhurstu. Ne bi li bilo baš fora da su moje?" "To možeš
zaboraviti", rekao je Frank.
"Ali... hmmm", Michael ga je pogledao kao da mu je nešto palo na pamet.
"O, ne", odmah je reagirao Frank.
Sjetivši se varke s barokomorom, Michael se dosjetio da bi mogli
ponuditi bolnici da će otkupiti kostur Johna Merricka tek toliko da
vide koliko će to zanimanja medija izazvati. "Čovječe, to je ludo",
rekao mu je Frank.
"Znam", rekao je uzbuđeno Michael. "Zato to i moramo učiniti."
Zapravo, Frank je bio za to. Volio je dobar šou kao i svatko drugi,
sigurno jednako kao i Michael. I tako je, uz objašnjenje da se Michael
ozbiljno zanima za posmrtne ostatke Johna Merricka zbog "etičke,
medicinske i povijesne važnosti Čovjeka slona", Frank novinarima
objavio informaciju da je bolnici ponudio pola milijuna dolara za
kostur. Vijest o ponudi nije plasirana na složen, makijavelistički
način kao što su to učinili s pričom o barokomori. Umjesto toga Frank
je sam nazvao nekoliko novinara i sam im sve ispričao. Čini se da su
pravila te sulude medijske igre ipak postala nešto fleksibilnija.
"Sto će učiniti s kosturom, Frank?" želio je znati jedan od novinara.
"Ne znam", odgovorio je Dileo. "Vjerojatno će ga pokušati donijeti u
prostoriju tijekom jednog od naših sastanaka."
Kao što se i očekivalo, mediji su odmah pokazali zanimanje za priču.
Pop-zvijezda koja spava u barokomori želi kupiti kosti Čovjeka slona.
Kako to ne bi izazvalo zanimanje? Obje velike novinske agencije —
Associated Press i United Press International — preuzele su vijest. Do
lipnja su svi koje su takve vijesti zanimale govorili o Michaelovom
novom ekscentričnom potezu. Britanski mediji počeli su ga nazivati
Wacko-Jacko (Ludi Jacko).
No Michael i Frank nisu se sjetili da bi mediji mogli u samoj bolnici
provjeriti jesu li zaista dali ponudu za kostur. I zaista, kada su ih
predstavnici medija nazvali, osoblje Medicinskog fakulteta objavilo je
da nikakvu ponudu nisu primili i da su za Michaelovo zanimanje za
Merrickove ostatke čuli samo iz britanskih tabloida. Č ak i da su
primili ponudu, objasnio je glasnogovornik, "ne bismo prodali Čovjeka
slona. Odgovor je vrlo jednostavan."
"O, čovječe, trebali smo to bolje isplanirati", rekao je Michael
Franku. "Sad im moramo dati pravu ponudu. A oni..." dodao je Michael,
"naravno da će ga prodati, za pravu cijenu. Svatko ima svoju cijenu."
"Ti to ozbiljno?" pitao je Dileo. "Sad ga zbilja želiš?"
298
"Da, želim ga", odgovorio je Michael. "Kupimo ga!"
Michael je zaista želio taj kostur, ali ne toliko zbog zanimanja za
Johna Merricka koliko zato što mu je rečeno da ga ne može dobiti.
Frank je nazvao bolnicu i ponudio milijun dolara za kosti Čovjeka
slona. Službeni predstavnici bolnice odgovorili su da je takva ponuda
uvredljiva. Glasnogovornik je rekao medijima: "Da, primili smo ponudu,
ali vjerujem da je to samo radi publiciteta. Uostalom, malo je
vjerojatno da bi Medicinski fakultet prodao kostur radi jeftine
reklame."
S druge strane Katherine je odmah prozrela prevaru. No ona je smatrala
da je zamisao bila Frankova; nije joj bilo ni na kraj pameti da bi
mogla biti Michaelova. Nazvala je Franka i rekla mu što je ljuti: "Zbog
tebe Michael ispada budala." Frank joj je objasnio da on samo želi
pomoći Michaelu da bude zanimljiviji javnosti. Katherine se takvo
objašnjenje nije dojmilo i jasno mu je dala do znanja što misli. Kada
je Frank pitao Michaela što mislio o majčinoj zabrinutosti, Michael je
rekao: "Kate se ne razumije u šoubiznis. Ne brini se zbog nje."
U isto vrijeme starješine zajednice Jehovinih svjedoka u Woodland
Hillsu u Kaliforniji počeli su ponovno vršiti pritisak na Michaela.
Mislili su da mu posljednji javni ispadi nanose veliku štetu, što se,
naravno, loše odrazilo i na Jehovine svjedoke budući da je Michael tako
poznat pripadnik njihove zajednice. Michaelu su se do tada već srušile
sve iluzije o vodama zajednice uglavnom zato što nije trpio da mu itko
govori što će i kako raditi. Usto, nikako nije mogao pomiriti svoj
životni stil i izbor karijere sa strogim zahtjevima religije. Zapravo,
gotovo je nemoguće istovremeno biti Jehovin svjedok i zabavljač. Stoga
se Michael na proljeće 1987. povukao iz Jehovinih svjedoka. U službenom
pismu koje je središnjica Jehovinih svjedoka u Brooklynu poslala
medijima stajalo je da organizacija "Michaela Jacksona više ne smatra
Jehovinim svjedokom". Gary Botting, koautor knjige The Orwellian World
of Jehovah's Witnesses, i sam Jehovin svjedok, rekao je da je napustiti
zajednicu "gore nego kada vas zajednica izopći ili izbaci". Ovako je to
objasnio: "Ako svojevoljno odbacite jedinu Božju zajednicu na Zemlji,
to je neoprostiv grijeh... grijeh protiv Duha Svetoga."
Michaelova odluka da napusti crkvu iznenadila je njegovu majku
Katherine i bacila je u očaj. Katherine više nije bila sigurna poznaje
li sina. No s njim nije mogla razgovarati o duhovnim stvarima — i to
doslovno. Jehovinim svjedocima izričito je zabranjeno razgovarati o
pitanjima vjere s bivšim članovima zajednice, čak i ako su im oni
obitelj. Stoga je Katherine objasnila da nikada nije pitala Michaela
što se dogodilo i da ga to nikada i neće pitati.
299
"Nitko nije tražio od mene da 'izbjegavam' svog sina", rekla je
osvrćući se na glasine o tome. "Ali više ne smijemo razgovarati o
vjeri, i to je šteta."
No smatrala je da je njezin odnos s Michaelom i dalje ostao prisan.
"Michael me još pita za savjete", rekla je. "Pomaže mi odabrati odjeću.
Upozori me da našminkam usnice kada nam dolazi društvo. Potaknuo me da
smršavim. Rekao mi je: 'Elizabeth [Taylor] je silno smršavjela. Ako je
ona mogla, možeš i ti. A ako ti se to ne sviđa, uvijek možeš na
estetsku operaciju.' Ali to nikad ne bih napravila", brzo je dodala
Katherine.
Michael je brzo izgubio zanimanje za kosti Čovjeka slona. To je bilo i
očekivano. Priča je svakako privukla mnogo publiciteta, iako nije sav
bio pozitivan. Časopis Playboy duhovito je objavio: "Govori se da su
potomci Čovjeka slona ponudili 10.000 dolara za ostatke Michaelova
nosa." S vremenom se kontroverza stišala. Prošla je, ali nije
zaboravljena. Nikad.
Michaelov lažan pokušaj da se domogne kosti Johna Merricka pokrenuo je
domino-efekt u tabloidima od kojeg se njegova slika u javnosti nikada
nije potpuno oporavila. Nakon priče o kosturu Čovjeka slona
beskrupulozni novinari počeli su sami izmišljati priče o Michaelu i sve
to sa željom da mu se osvete. Uostalom, ako je Michael već htio takav
publicitet kakav je stalno tražio, zašto ne bi udovoljili njegovoj
želji? Priče o ludom Michaelu prodavale su časopise u milijunskim
nakladama.
Ubrzo nakon toga, ako je vjerovati tabloidima, Michael je zaprosio
Elizabeth Taylor i izjavio: "Mogao sam joj biti posebniji od Mikea
Todda. Mogao sam biti pažljiviji i velikodušniji od Richarda Burtona,
ali odbila me." Također ju je pokušao nagovoriti da spava u njegovoj
barokomori; bio je uvjeren da će 1998. nastupiti smak svijeta; odbijao
se kupati u svemu što nije voda Evian i posjetio ga je duh Johna
Lennona (koji ga je nagovorio da pjesmu Beatlesa "Revolution"
upotrijebi u reklami za Nike). A pričama o čimpanzi Bubbles nije bilo
kraja. Ništa od toga nije bila istina i Michael se nastavio ogorčeno
žaliti ni u jednom trenutku ne priznajući (možda čak i ne prepoznajući)
da je on bio taj koji je pokrenuo lavinu. Kako je Michael i dalje, u
želji da ostane nedokučiv, odbijao davati intervjue, glasine su se
širile bez ikakvih objašnjenja ili demantija.
Jedan od direktora CBS Recordsa, Bobby Colomby, sjeća se: "Michael se
stalno pitao zašto tako ružno govore o njemu. Nije shvaćao zašto se to
događa. Zaista ga je boljelo kada je čitao sve to. Pokušao sam mu
objasniti da je problem u njemu. Objasnio sam mu da Brucea Springsteena
nikada nismo vidjeli na naslovnici NationalEnquirera u barokomori. Da
im je netko i poslao takvu sliku, ne bi vjerovali da je stvarna. Ali,
rekao sam mu, 'ti se
300
toliko trudiš ostati tajanstven, zatvoren i neobičan da će ljudi
povjerovati u svakakve priče o tebi.' Rekao je da razumije... valjda."
Priče su kolale cijelog njegovog života. Neke istinite, neke ne, ali
sve podjednako sulude.
Od priče o barokomori i kostima Čovjeka slona Michael se nije prestao
žaliti na medije, čak je napisao i pjesme u kojima govori o sebi kao o
žrtvi nepravednog medijskog tretmana — na primjer "Leave Me Alone".
Oprah Winfrey pitala ga je 1993. za barokomoru tijekom televizijskog
intervjua. "Nigdje u kući ne vidim komoru za oksigenaciju", rekla je
pomalo posprdno. "Kakva luda priča", nevoljko je počeo Michael. "Takve
su te priče iz tabloida. Potpuno izmišljene." Objasnio joj je da je
vidio barokomoru u Centru za opekline bolnice Brotman i odlučio "ući u
nju da je malo isproba kad ga je netko fotografirao. Kada je ta osoba
dala razviti fotografije, osoba u fotostudiju prepoznala je na njima
Michaela Jacksona. Umnožila je fotografije i tako su one obišle svijet
podupirući tu lažnu priču. A bila je potpuno lažna. Zašto ljudi uopće
kupuju te časopise?"
U svibnju 2003., baš prije objavljivanja dokumentarnog filma Kućne
snimke Michaela Jacksona kojim je htio ublažiti senzacionalistički
dojam Bashirova filma, Michael je za People izjavio: "Želim da ljudi
vide pravog mene. Ja se ne seksam s djecom. Ne spavam u barokomori i
nemam kosti Čovjeka slona u svom tijelu. Toliko se toga lažno govori o
meni, a ja nemam pojma odakle sve te priče."
Na kraju okrutna istina vjerojatno boli više od najluđe izmišljotine —
Michael Jackson sam je odgovoran za svoju sliku u javnosti. Tijekom
godina medijima je dao više nego dovoljno materijala, a oni su mu
zauzvrat pomogli da ostvari ono što je jednom rekao da mu je krajnji
cilj — da njegov život postane "najveći šou na Zemlji".
Jackie, Jermaine i Janet
U kolovozu 1987. napokon je, nakon godina žučnog parničenja, okončan
brak Jackieja Jacksona i Enid, najvećim dijelom zbog njegove nevjere.
Dva mjeseca poslije i Jermaine se rastao nakon gotovo četrnaest godina
braka. I u njegovom slučaju, ključni razlog raskida braka bili su
njegovi odnosi s drugim ženama. Čak je imao i dijete s drugom ženom.
Hazel je to dijete čak mislila i posvojiti, samo da im se brak ne
raspadne, ali onda je i sama ostala
301
trudna. Bio je to naporan emocionalan vrtlog koji je usisao sve
uključene. Neke je članove obitelji priča zastrašujuće podsjećala na
situaciju između Josepha, Katherine i Joh'Vonnie.
Ljudi nisu mogli a da se ne pitaju tko je kriv za takav emocionalan
raspad u obitelji. Je li Joseph toliko loše utjecao na svoje sinove da
se oni jednostavno nisu znali ponašati u braku? Je li Katherineino
prihvaćanje Josephova šaranja iskrivilo njihovo poimanje vjernosti? Ili
su samo iskorištavali sve ono što im je šoubiznis pružao? Jesu li se
toliko navikli na slavu i sve što ona donosi da više nisu imali
granica? Kada se braća danas prisjećaju 80-ih, žale zbog mnogih svojih
odluka. "Odrastanje nije lako", rekao je Jermaine. "Griješili smo. Svi
mi griješimo."
Za vrijeme trajanja brakorazvodne parnice Hazel je nastavila s djecom
živjeti u njihovu domu u Benedict Canyonu u Beverly Hillsu. U isto
vrijeme Jermaine, njegova nova djevojka Margaret i njihovo dijete
uselili su se... k Josephu i Katherine!
Katherine se protivila tome da sin, njegova nova djevojka i njihovo
dijete žive u Hayvenhurstu budući da Jermaine još nije bio rastavljen.
Njoj se takav suživot nije činio, kako je sama rekla, "moralnim". No
kada je Joseph zahtijevao da Jermaine i njegova nova obitelj dođu
živjeti na imanje (čiji je vlasnik bio Michael), to je bio kraj
rasprave.
Michael, s druge strane, nije odobravao ništa od onoga što se dogodilo
u Jackiejevu i Jermaineovu braku. Čak je i Tito imao problema s Dee
Dee. No Michael je ipak zaključio da su braća postupila najbolje što su
mogla, s obzirom na okolnosti u kojima su odrastali. "Mnogo smo toga o
postupanju prema drugim ljudima morali sami naučiti", rekao je LaToyi.
"Zato nam je bilo tako teško, zar ne? Mislim, nitko nas ništa nije
naučio."
"Osim majke", dodala je LaToya.
"Osim majke", složio se Michael. A onda je dodao: "Ipak, pogledaj kako
je njoj bilo teško. Sto smo trebali naučiti iz toga?"
U lipnju 1987. Michael još nije htio objaviti album Bad. Mislio je da
nije spreman za tržište i bojao se kako će javnost reagirati na njega.
Zabrinjavale su ga i usporedbe s Thrillerom, što je bilo razumljivo.
"Strah ga je dovršiti ploču", rekao je Frank Dileo. "Sto se više bliži
završetku, to ga je više strah suočavanja s javnošću."
Dok je Michael muku mučio s albumom Bad, njegova je sestra Janet
napokon ostvarila prvi veliki uspjeh s albumom Control za A&M. U to je
vrijeme Janet bila usred borbe s ocem baš oko tog pitanja — kontrole:
nad svojom karijerom i svojim životom.
302
Negdje u to vrijeme postala je vrlo bliska s 31-godišnjim direktorom
A&M Recordsa Johnom McClainom. Zapravo je Joseph predložio da John —
sjajan autor pjesama i studijski gitarist koji je postao menadžer -
uzme Janet pod svoje okrilje. John je bio dugogodišnji obiteljski
prijatelj, Tito ga je učio svirati gitaru.
Kada prva dva Janetina albuma za A&M nisu ostvarila komercijalan
uspjeh, Joseph ju je uvjeravao da će, ostane li s njim i nastavi se
truditi, postati "jednako velika kao Michael". No Janet je u to
sumnjala. "Nije ona glupa", rekla je Joyce McCrea. "Znala je da su
Michael i ostala braća imali dobre razloge što su napustili Josepha i
nije vjerovala u očeve menadžerske sposobnosti. I tako se okrenula
ljudima izvan obitelji."
Joseph se nadao da će John McClain pomoći Janet da oblikuje svoj imidž
i pokrene karijeru. I zaista, John je potaknuo Janet da vježba i zdravo
se hrani, poslao ju je na deset dana u odmaralište Canyon Ranch u
Arizoni ne bi li se ondje dovela u formu. Sto je još važnije, spojio ju
je s autorsko-producentskim timom koji su činili Jimmy Jam i Terry
Lewis, koji će joj pomoći snimiti album Control. Našao joj je učitelja
pjevanja, osigurao joj pomoć koreografkinje Paule Abdul u
videospotovima i gotovo preko noći pretvorio je u zvijezdu. Usput si
je, naravno, stvorio neprijatelja u Josephu. Janet je sada vjerovala
njemu, a ne ocu. Joseph je izgubio sinove, a sada je gubio i kćer.
Ostat će mu samo LaToya, a ona... jadna, koliko god se trudila, nikada
neće postati "tako slavna kao Michael".
"Mi imamo ono što svi drugi žele", izjavio je Joseph tada. "Stalno
osjećamo pritisak da zadržimo to što imamo. Ja sam Janet izvodio na
pozornicu još u Vegasu kada je bila djevojčica. Njezina se karijera već
tada počela pokretati i svatko tko se sada ubaci u igru, zapravo se
samo šverca. A to neću dopustiti."
Joseph nije htio da Janet surađuje s Jamom i Lewisom. Kada je prvi put
čuo album Control, nije mu se svidio — posebno naslovna pjesma i "What
Have You Done For Me Lately?" (koja je postala velik hit). Uopće nije
bilo čudno što se cijeli koncept albuma Josephu nije svidio. Tim je
albumom Janet objavila svoju neovisnost o ocu i obitelji. U naslovnoj
pjesmi govori kada će sada sama imati kontrolu nad svim stvarima u
životu. Pjeva kao da je još boli način na koji se obitelj umiješala u
njezin brak s Jamesom DeBargeom.
Control je postao jedan od deset najprodavanijih albuma 1986. i Janet
je imala pravo što je sumnjala u Josephovu prosudbu. John McClain rekao
je da bi ga bilo strah da je Joseph podržao album jer, kako je sam
rekao, "nisam tražio publiku među pedesetogodišnjacima. Zanimali su me
klinci. A budući da sam mnogo mlađi od Josepha, znao sam kakva će ih
vibra privući."
Kada se Janetin album prodao u šest milijuna primjeraka diljem svijeta,
303
Michaelovi su osjećaji prema njezinu uspjehu bili podvojeni. Jedan od
razloga što mu je bilo tako teško osmisliti album koji će slijediti
Thrillerbilo je i to što ga je Janetin album i oduševljena reakcija
njezine publike prilično uznemirila. "Michael je navikao biti glavna
zvijezda u obitelji", rekao je jedan od prijatelja obitelji. "Nije
navikao na to da drugi privlače toliko pozornosti kao Janet. Na kraju
je došlo do toga da nije htio ni plesati pred Janet iz straha da će mu
ona pokrasti korake. Bilo je zaista loše. I Janet je vrlo kompetitivna,
ali uvijek se to bojala priznati. Nije si htjela priznati da je zapravo
željela biti tako velika i poznata kao Michael Jackson."
"Znaš, zlo mi je od tebe", rekla je Janet jednog dana bratu Michaelu.
"Da je barem Thriller moj album." Oboje su se nasmijali, ali Janet se
nije šalila.
"Možda Michael ne želi da ona bude jednako uspješna kao on", tada je
izjavio John McClain, "ali nije grijeh da ona to želi."
Koliki bed može izazvati Bad?
Album Bad Michaela Jacksona napokon je objavljen u srpnju 1987. Iako su
gotovo svi izvođači zavidjeli Michaelu na rekordnom uspjehu Thrillera,
sigurno je da nitko od njih nije htio biti na njegovom mjestu kada je
taj uspjeh trebao nadmašiti novim albumom. Bad je bio dobar album, a
vjerojatno bi ga smatrali i vrhunskim da nije imao tu nesretnu sudbinu
nasljednika Thrillera, ali i majstorskog Off the Wall. Ironično je to
što su Michael i Quincy Jones, u pokušaju da nađu pravi put, previše
doslovno slijedili formulu Thrillera. Pjesme poput "The Way You Make Me
Feel" i "Another Part of Me" bile su pravi plesni hitovi, ali
pseudoljubavna "Liberian Girl", pandan pjesmi "Lady in My Life" s
Thrillera, nije ispunila očekivanja. Ni "Dirty Diana", koja je trebala
biti rock-hit — s pomoću Stevea Stevensa, bivšeg gitarista Billyja
Idola — nije bila ni do koljena mnogo uvjerljivijoj "Beat It".
Kritičari su tvrdili da je problem albuma Bad to što na njemu, za
razliku od Thrillera i Off the Wall, nema toliko pjesama za pamćenje.
Michael je sam napisao većinu pjesama na albumu, vjerojatno potaknut
novootkrivenim zanimanjem za publishing i milijunima od autorskih
tantijema koje je zaradio na pjesmama s prošla dva albuma. U radu na
ovom albumu nije sudjelovao Rod Temperton, koji je uvelike pridonio
sjajnom uspjehu albuma Thriller i Off the Wall. Najzanimljivija pjesma
na albumu zapravo je refleksivna "Man in the Mirror", koju su napisali
Siedah Garret i Glen Ballard, a ne Michael.
304
Suradnja sa zvijezdama gospela poput Andrae Crouch i Winansa činila se
tek bijednim pokušajem da se Michael umili crnačkoj publici.
No na najžešćem udaru kritika iz crnačke glazbene zajednice našla se
baš naslovna pjesma. Smatralo se da je baš nju Michael trebao
najprirodnije izvesti. Michael je crnac, objašnjavali su kritičari.
Započeo je karijeru u Motownu. On je funky plesač. Vokalno njegovi su
korijeni, bar dijelom, u gospelu. Je li onda "Bad" najviše od funka —
'najcrnačkije' — što on može ponuditi? Kritičari su zaključili da je
"Bad" u najboljem slučaju tek slabašan pokušaj da se okuša u ozbiljnoj,
crnačkoj glazbi.
Videospot za "Bad" režirao je Martin Scorsese, na prijedlog Quincyja
Jonesa. Michael nije poznavao Scorseseov rad, gledao je samo jedan
njegov film—New York, New York. On je htio da spot režiraju George
Lucas ili Steven Spielberg. No u to je vrijeme Frank Dileo htio
odvojiti Michaela od imidža Petra Pana i zaključio je da bi još jedan
fantastičan spot u Spielbergovu stilu bio kontraproduktivan. Ulična
glazba — pogotovo rap i hip-hop — počela je utjecati na popularnu
glazbu i modu. Stoga je Frank odlučio da bi za Michaela bilo najbolje
da se vrati 'korijenima'. Vjerovao je da će mu imidž momka s ulice
pomoći.
Od početka je na snimanju bilo problema, pogotovo kada je Michael
pokušao davati upute Scorseseu kako bi trebao režirati. Jedan je
redateljev prijatelj izjavio da je snimanje videospota za "Bad" bilo
"prava noćna mora". Scorsese je objavio da je "budžet premašen dva ili
tri puta" i na kraju je dosegnuo ukupno dva milijuna dolara. No nikada
nije javno negativno govorio o Michaelu, izjavio je samo da je Michael
"simpatičan, drag i otvoren".
Scenarij za spot napisao je romanopisac Richard Price, a nadahnuće je
pronašao u priči o Edmundu Perryju, učeniku iz Harlema kojeg je na
ulici ubio policajac u civilu tvrdeći da ga je mladić pokušao
opljačkati. Počelo je kao dobra zamisao — pokušaj da se ponovno uhvati
buntovni duh špota "Beat It", vjerojatno Michaelova najvažnijeg špota —
a završilo kao nespretna, iako zabavna parodija.
"Michael obožava Priču sa {apadne strane", rekao je plesač Casper koji
je plesao u spotu za "Bad". "Jedne večeri pozvao nas je sve da zajedno
gledamo film. On je sjedio na krevetu, a mi plesači - ja, Jeffrey,
Daniel, Greg Burge i još neki — raširili smo se po sobi. Gledali bismo
pažljivo prizor po prizor, a čim bi ugledao nešto što mu se svidjelo,
vrisnuo bi: "O, jeste li vidjeli ovo? Osjećate li to?" Rekao je da želi
da novi videospot ima takav ugođaj, kao Priča sa ^apadne strane.
Priča špota prati usamljenog, siromašnog učenika koji je pod stalnim
pritiskom kolega iz razreda i lokalnih nasilnika. Mladić ubrzo postaje
odvažan
305
vragolan koji traži osvetu. No, sve je to za gledatelja potpuno
neuvjerljivo zahvaljujući Michaelovu smiješnom kostimu. Bio je odjeven
u crno, na nogama imao čizme sa srebrnim potpeticama i kopčama; kožnatu
jaknu s bezbroj patentnih zatvarača; narukvicu s metalnim zakovicama i
širok remen sa srebrnim zakovicama i lancima. Ipak malo previše otmjeno
za geto.
Premijerno prikazivanje spota izazvalo je cinične reakcije. Radijske
postaje i tiskovine organizirale su nagradne igre u kojima su
natjecatelji trebali pogoditi koliko je točno kopča Michael imao na
kostimu. The Los Angeles Times preplavili su duhoviti odgovori
čitatelja:
"Postoji jedna kopča koju nitko nikada neće uočiti. Nalazi se na
njegovu zatiljku i služi tome da mu zateže kožu preko stalno sve
drukčijih kosti lica."
"Kopče su dio trajnog tretmana kojemu je svrha da Michael postane što
sličniji Liz Taylor u filmu National Velvet."
"66 kopča, koje su mu ostale još od one naprave s kisikom..."
Još čudnijim od samih kopča činilo se Michaelovo gotovo karikirano
shvaćanje toga što zapravo znači biti 'opak' — u uličnom smislu
'snalažljiv' i 'opasan'. Vikao je, udarao nogom, pucketao prstima i
tresao bokovima. Stalno se hvatao za međunožje. Je li to ono što je
Michael viđao kroz zatamnjena stakla svoje limuzine?
I dok je Michael bio previše otmjeno odjeven za mladića koji se vozi
podzemnom željeznicom, ostali glumci i plesači u videospotu izgledali
su sasvim u redu. No, bilo je teško zamisliti da bi takva ekipa tako
lako krenula za bilo kime — crncem ili bijelcem — tko je izgledao
toliko feminizirano kao Michael. Nekako je uznemirujuće izgledalo kada
bi Michael - s više šminke na licu nego Joan Crawford i s brazdom na
bradi poput Kirka Douglasa — počeo vikati na skupinu pripadnika opasne
crnačke bande, "Vi ste nitko i ništa". Gledatelj nije mogao a da ne
pomisli: "Ovaj će mali nadrapati." Jedna je osoba primijetila: "Prema
Michaelovu uvredljivom shvaćanju crnačkog iskustva, kao crnac mogli ste
biti samo kriminalac ili jedan od Lijepih ljudi."
Fotografija koja se prvotno trebala naći na omotu albuma Bad bila je
krupan kadar Michaelova jako našminkanog lica prekrivena crnom cvjetnom
čipkom. Walter Yetnikoff, predsjednik CBS-a, navodno je nazvao Franka
Dilea kada je vidio fotografiju i rekao: "Slušaj, ovo je sranje."
Fotografija koja je na kraju izašla na omotu — ona u kojoj Michael u
kožnatom odijelu iz spota "Bad" pozira čvrsto stisnutih šaka glumeći
opakog momka — snimljena je naknadno tijekom petnaestominutne pauze od
snimanja spota.
Prvi singl s albuma, "I Just Can't Stop Loving You", objavljen je u
cijelom svijetu istovremeno, 27. srpnja 1987., i odmah je zasjeo na
prvo mjesto američkih ljestvica, a dva tjedna poslije isto se dogodilo
i u Ujedinjenom Kraljevstvu.
306
Zatim je i sam album Bad dospio na prvo mjesto Billboardove ljestvice
albuma — nevjerojatan uspjeh koji je dokazao da Michael čak i kada
griješi, ne može pogriješiti. Album je dobio mlake kritike, ali ni to
nije bilo bitno. "Mi pobjeđujemo", rekao je Frank Dileo. "Mi uvijek
pobjeđujemo."
Drugi singl "Bad" također se vinuo na vrhove top-ljestvica u Americi,
Velikoj Britaniji i drugim zemljama svijeta. (U Ujedinjenom Kraljevstvu
album je čak ostao na broju 1 pet tjedana, a ukupno se zadržao na
ljestvicama nevjerojatnih 109 tjedana. U pet dana prodano je 350.000
primjeraka, što je prvi put da je nekom izvođaču to uspjelo u Velikoj
Britaniji.)
Album Bad bio je velik hit, ali ne tako golem kao što je bio Thriller.
Uostalom, je li više ikada mogao ponoviti uspjeh Thrillera} Nije li
dovoljno što je bar jednom u svom nevjerojatnom životu postigao takvo
što?
U rujnu 1987., istog mjeseca kada je turneja Bad počela u Tokiju,
časopis People objavio je velik članak o Michaelu pod naslovom "Michael
Jackson: On je crn. On je Bad (opak). Nije li vam čudan taj tip?"
Očito nakon priče o Čovjeku slonu nije mogao ni očekivati drukčije
komentare...
Cutler Durkee, autor članka, objasnio je da se mišljenje javnosti o
Michaelu Jacksonu promijenilo, iz "ovo je zanimljiv momak" u "ja ovog
momka više ne razumijem". No Durkee je brzo dodao da je baš to razlog
što ljudi i dalje pišu o njemu.
Naravno, Michael je imao razloga biti nezadovoljan člankom. "Pišu kao
da sam neki čudak", žalio se. "A ništa od toga nije istina."
Zbog tako negativnog publiciteta Michaelova j e turnej a loše počela.
Michael je smatrao da još treba raditi na nastupu, ali nije imao izbora
i morao je početi s koncertima. Datumi su bili zacrtani. I tako je u
rujnu 1987. nevoljko počeo iscrpljujuću turneju koja će trajati čak
osamnaest mjeseci. "Sto god svirali", uzvikivali bi Michael i njegovi
suradnici prije izlaska na pozornicu plješćući i udarajući nogama o
tlo, "mora biti funkjl"
Nakon uspješnog početka u Japanu, gdje su ga prozvali "Tajfun Michael"
(i gdje je zaradio 20 milijuna dolara), Michael je u Australiji naišao
na probleme. Ulaznice su se slabo prodavale. Australski se tisak
naveliko raspisao o Ludom Jacku i Australci su mislili da je lud. "On
svijetu daje dar, svoj umjetnički dar", požalila se bivša šogorica Enid
Jackson, "a svijet ga zauzvrat želi razapeti."
Tijekom turneje Michael je napisao pismo časopisu People i tražio da ga
objave. Htio je da svi znaju što misli o negativnom publicitetu koji ga
je pratio. Neraspisanim rukopisom — poput dječjeg, bez margina i
odlomaka — Michael je napisao:
"Kao što kaže stara indijanska poslovica, ne sudi čovjeka dok nisi 2
mjeseca hodao u njegovim mokosinama [sic]. Mene većina ljudi ne poznaje
i zato i
307
pišu stvari koji [sic] uglavnom nisu istinite. Ja često plačem jer me
to boli i brinem se zbog djece. Zbog sve moje djece diljem svijeta, ja
živim za njih. Da ljudi ne mogu govoriti protiv drugih, osim onoga što
mogu dokazati, njihova priča ne bi bila ispisana. Životinje napadaju ne
iz zlobe, nego zato da bi preživjele. Isto je i s onima koji
kritiziraju, oni žele našu krv, ne našu bol. Ali ja moram uspjeti.
Moram tražiti istinu u svim stvarima. Moram izdržati zbog moći koja mi
je dana, zbog svijeta, zbog djece. No budite milostivi jer sad već dugo
krvarim. MJ."
"Nisam siguran da razumijem ovo pismo", rekao je Frank Dileo jednom od
suradnika nakon što je pismo objavljeno u časopisu People. "Ako ga
pažljivo pročitaš, ono uopće nema smisla. 'Žele našu krv, ne našu bol.'
Koji kurac to znaci?
Suradnik je ponovno pročitao pismo. "Znaš, nije stvar toliko u tome što
pismo znači", rekao je, "koliko u tome što govori o Michaelu. On se
pogubio... Mali se pogubio. Zar ne vidiš?"
Frank je počeo odmahivati glavom u očaju. "Isuse Kriste", uzviknuo je.
"Sto smo to učinili? Sto se događa s tim malim? Koji se kurac događa s
tim malim?
Bijelac mu neće dopustiti...
U siječnju 1988. Michael je bio sve bliže 30. rođendanu. Unatoč
najproda-vanijim albumima, slavi i bogatstvu u zadnje se vrijeme počeo
žaliti da ga glazbena industrija, ali ni javnost, ne cijene dovoljno.
"Elvisa nazivaju kraljem", požalio se Franku Dileu. "Zašto mene ne zovu
kraljem?"
C ovjek bi pomislio da će Michael biti zadovoljan svime što je
postigao. Ali nije bio. Otkad je bio dijete, učio je da mu najvažniji
cilj u životu mora biti da bude najbolji. Bio je to cilj za koji je
radio godinama, i činjenica da ga je postigao prije 30. rođendana bila
je svojevrstan antiklimaks. Uostalom, što je još mogao učiniti nakon
što je prodao više ploča od ijednog drugog izvođača u povijesti
popularne glazbe?
Michael nije imao strategiju za umjetnički razvoj svoje karijere. Za
njega je snimanje albuma imalo samo jednu svrhu — da postane najveći i
najbolji. Trebalo mu je da njegov rad dobije veliko priznanje, inače ne
bi bio zadovoljan. Korijene takve odlučnosti vjerojatno možemo naći u
djetinjstvu kada je s Jackson 5 nastupao na natjecanjima mladih
talenata, gdje je jedini
308
cilj bio pobijediti. To je bila Michaelova prva životna škola.
Možda je jedan od razloga što ga javnost i glazbena industrija nisu
poštovale bio taj što se osjećao manj ak dviju važnih kvaliteta koj e
su posj edovali umjetnici poput Brucea Springsteena, Boba Dylana, Johna
Lennona i Elvisa Presleyja: humor i humanost. Zadnjih je godina
postajalo sve teže poistovjećivati se s Michaelom, koji je primao
brojne nagrade u svojim vojnim odorama, zahvaljujući čudnim, visokim
šapatom i skidajući sunčane naočale tek na trenutak zato što mu je tako
rekla prijateljica Katharine Hepburn. Činilo se kao da je s nekog
drugog planeta, ne sa Zemlje.
Iako je Michael još osvajao svojom poniznošću, pogotovo kada uzmemo u
obzir njegovu darovitost, njegov je imidž i dalje bio velik problem.
Naravno, obožavatelji su se divili njegovu pjevačkom umijeću i
genijalnom stiliziranom plesu: bio je — i ostao — pravi zabavljač. No
javnost se mogla poistovjetiti s mnogim drugim roc^-zvijezdama čije su
humanost i pristupačnost nadilazile njihovu slavu, ali nije se mogla
poistovjetiti s Michaelom. Uostalom, poznaje li itko ikoga kao što je
Michael Jackson?
Nakon albuma Thriller Michael je smatrao da je veći od Beatlesa i
važniji od Elvisa. "Brucea [Springsteena] nazivaju Boss, a zapravo je
prilično precijenjen", žalio se Michael. "Ne zna ni pjevati ni plesati.
A ako je Elvis kralj, što sam onda ja?"
Činjenica da je Michael bio crnac dodatno je zakomplicirala stvari.
Promotor Don King iskoristio je njegove slabosti tijekom turneje
Victory 1984. i rekao mu: "Ti si najveća zvijezda na svijetu, ali
bijelac ti nikada neće dopustiti da postaneš veći od Elvisa. Nikad. To
možeš zaboraviti." Michaela je Kingov komentar toliko pogodio da je
usred noći nazvao svog odvjetnika Johna Brancu i bez ikakvog
objašnjenja samo izlanuo: "Nikad mi neće dopustiti da postanem veći od
Elvisa."
Kada je John pitao o čemu govori, Michael je odgovorio: "Bijelac, zato
što sam ja crnac."
John ga je podsjetio da je već nadmašio Elvisa po prodaji albuma. Rekao
mu je da mu Don samo puni glavu rasističkim idejama.
No Michael se nekoliko dana nastavio žaliti kako je postao žrtva svoje
rase, sve dok se John nije toliko naljutio da je odbio dalje
razgovarati s njim. Kada mu je Michael počeo ostavljati očajničke
poruke na telefonskoj sekretarici moleći ga da mu se javi, John mu je
napisao pismo. Objasnio mu je koliko ga voli i cijeni i zašto misli da
se Michael treba izdići iznad rasističkih ideja Dona Kinga i njegovih
suludih teorija o Elvisu i bijelcima. Ako ne zaboravi Donove primjedbe,
John više nije siguran hoće li ga moći zastupati, toliko ga je
povrijedio takvim razmišljanjem. Michaela je Johnovo pismo dirnulo.
Iako je obećao da će pokušati zaboraviti što mu je King rekao, nikada
to nije učinio.
309
(Ali bio je dovoljno lukav da to više ne spominje pred Johnom Brancom.)
Do 1988. Michael je našao varijaciju na temu. Počeo se žaliti da ga
bijela Amerika ne cijeni dovoljno zbog "problema s imidžom". Tada više
nitko u njegovu timu nije imao pojma kako riješiti taj problem. Bilo je
već malo kasno da se sada počnu brinuti zbog imidža čudaka. C ak i da
su se Norman Winter i Michael Levine, dva stručnjaka za odnose s
javnošću koji su pomogli pri stvaranju 'problema', mogli domisliti
načinu da ga promoviraju kao pristupačnog, humanog izvođača čiji
ciljevi imaju umjetničku, a ne samo komercijalnu vrijednost, takvo što
vjerojatno ne bi prošlo. Nitko im ne bi vjerovao. Michael jednostavno
nije bio takav i nije se znao tako ponašati.
Michael je uvijek o svojim glazbenim uspjesima razmišljao kratkoročno:
Koliko su ploča kupili njegovi obožavatelji? Koliko je singlu potrebno
da dođe na vrh ljestvice? Koliko je ulaznica prodano? Za Michaela je
komercijalna vrijednost bila ključna i on nije razumio ljude koji to ne
shvaćaju. Na kraju krajeva, Joseph je posvetio život tome da izvuče
djecu iz Garyja kako bi imali bolji život, ne kako bi dali značajan
doprinos glazbenoj industriji. U glavi je Michael još bio s Josephom u
dvorani Apollo u Garyju pokušavajući nadmašiti ostale izvođače. Svakog
izvođača za kojeg je mislio da bi mu mogao zaprijetiti na top-
ljestvicama gledao je sa skepsom.
Na primjer, Michael nikada nije volio Madonnu. Žena koja je od početka
uspjela spojiti komercijalan uspjeh i umjetničku viziju znala je što
želi poručiti svojom glazbom i imala je jasan plan kako to učiniti.
Davala je intervjue, izražavala svoje stavove. Michael se u intervjuima
uglavnom samo žalio na izgubljeno djetinjstvo i loš tretman medija
prema njemu, a o temama od općeg značaja nije imao nikakav stav. Nije
bio naročito rječit, čak ni u najširem smislu te riječi. Na pozornici
je bio genije, ali u očima javnosti ispadao je umjetan. Sputavale su ga
njegove nesigurnosti, njegova sramežljivost i strah da će njegova
publika otkriti da nije onako važan kao što bi htio biti. Razumljivo
je, kada znamo kako je živio i kako ga je Joseph odgajao, da je imao
tako nisko mišljenje o sebi.
"Nije ona tako dobra", rekao je Michael jednom od suradnika. "Budimo
iskreni. Pjevati ne zna. Samo dobro pleše. A što zapravo zna? Zna se
dobro prodati. I to je to."
1989. Madonna je u mnogim časopisima i anketama proglašena 'Izvođačem
desetljeća'. Njezina diskografska kuća Warner Bros. čak je objavila
plaćeni oglas u jednom od stručnih časopisa u kojemu je nazivaju
'Izvođačkom desetljeća'. Bili su to tek prazni komplimenti koje su
diskografske kuće ponekad dijelile svojim izvođačima, ali to je
svejedno razbjesnilo Michaela. Nazvao je Johna Brancu i Franka Dilea i
požalio im se da Madonna nije zaslužila takvu titulu. "Sada ja ispadam
lošiji. Ja sam izvođač desetljeća. Zar
310
ne? Je li njezin album uspješniji od Thrillern?" pitao je Michael
otkrivajući pune razmjere svoje nesigurnosti. "Ne, nije", dodao je.
John, koji je u to vrijeme uglavnom rješavao Michaelove brojne
probleme, sjetio se da bi mogli predložiti MTV-u da počne dodjeljivati
novu nagradu. Na licu mjesta smislio je i ime za nagradu — "Avangardni
videoumjetnik desetljeća". Naziv je odmah impresionirao Michaela i
ponovno je bio sretan. "Sad će ta krava vidjeti", rekao je misleći na
Madonnu.
I tako je na dodjeli MTV-jevih nagrada 1989. Michael proglašen
"Avangardnim videoumjetnikom desetljeća". Peter Gabriel predao mu je
nagradu, vjerojatno ne najbesmisleniju u povijesti takvih dodjela, ali
svakako tužnu jer dodijeljena je momku koji je očajnički htio da
javnost zna da je zaslužuje. (I dan-danas se nagrada za Avangardnog
videoumjetnika dodjeljuje izvođačima koji briljiraju u području
videoumjetnosti, a priznanje je ne toliko Michaelovim sjajnim
videospotovima koliko nevjerojatnoj sposobnosti Johna Brance da u
svakoj situaciji smiri svog klijenta.)
Ironično je, s obzirom na Michaelovu opsjednutost Elvisom, da je baš
Branca zastupao Presleyjevu obitelj. Jednom je Franku Dileu rekao kako
je Elvis najbližim suradnicima znao darovati Cadillace. Natuknuo je da
je vrijeme da se i Michael počne brinuti za svoje bliske suradnike na
isti način, pogotovo nakon svih sranja iz kojih ga je zadnjih godina
izvukao. John se samo napola šalio. Pa tko ne bi htio novi automobil?
"Johnny, pa to ti je sjajna ideja", rekao je ozbiljno Frank.
Zatim je Frank razgovarao s Michaelom. "Čuj, Mike, misliš da si jednako
dobar kao Elvis, zar ne?"
"Da, naravno da mislim", odgovorio je Michael.
"E, pa, znaš što? Elvis je svojim zaposlenicima darovao Cadillace",
rekao je Frank. "A ti si nekad malo škrt, Mike", dodao je smiješeći se.
Zaigrano ga je gurnuo pod rebra.
"Kako to misliš 'škrt'?" pitao je Michael braneći se.
"A, vidiš, Mike, na takvu si glasu. Ma nije to ništa bitno. Promijenimo
temu."
No sjeme je posijano.
Kada su nekoliko mjeseci poslije Michael i John Branca u Londonu
pregovarali o kupnji ATV-a, Michael je rekao: "Branca, ako mi osiguraš
katalog Beatlesa, kupit ću ti automobil kakav želiš, baš kao Elvis."
"Čak i Rolls-Royce?"
"Apsolutno", odgovorio je Michael.
Naravno, John Branca uspješno je odradio posao i Michael mu je kupio
Rolls. Jedini je problem bio što ga nije kupio i Franku Dileu. Čim mu
je Michael rekao da je Branci kupio automobil, Frank je nazvao Johna.
311
"Kupio ti je jebeni Rolls-Royce?" pitao je Dileo izbezumljeno. "Ne mogu
vjerovati. To je bila moja ideja! A ti si dobio Rolls." Obojica su se
dobro nasmijali. Na kraju je i Frank dobio Rolls. Nema sumnje da su
obojica izigrala Michaela. John ga je zaslužio, to je bilo jasno. Ako
zbog ničeg drugoga, onda zbog načina na koji je riješio krizu s
objavljivanjem špota i albuma Thriller. No pitanje je čime ga je Frank
Dileo zaslužio, budući da je nesumnjivo naštetio Michaelovoj karijeri.
No, ako ćemo iskreno, Dileo je samo činio ono što je Michael od njega
tražio pa... da... vjerojatno je i on zaslužio Rolls-Royce.
23. veljače 1988. turneja Bad stigla je u SAD, a prvi je koncert održan
u Kemper Areni u Kansas Cityju, u državi Missouri. Do tog su trenutka
sva tri singla s albuma Bad- "I Just Can't Stop Loving You", "Bad" i
"The Way You Make Me Feel" — dospjela na vrh top-ljestvica. Michael je
bio dobro raspoložen, pogotovo kada je Frank Dileo predvidio da će s
albuma skinuti bar još dva hita za broj 1.
Prije koncerta ekipa je istovarila osam kamiona opreme, uključujući 700
reflektora, sto zvučnika, golemu pozornicu, dva velika videozida i 85
kostima. Na početku koncerta snažni reflektori okupali su publiku jakim
bijelim svjetlom i zaslijepili obožavatelje prije nego što se on
pojavio na pozornici medu plesačima. Odjeven u crno odijelo toreadora s
kopčama na Šavovima nogavica, Michael je eksplodirao poput supernove na
prve taktove "Wanna Be Startin' Something" kojom je otvorio koncert.
Koncert je bio pun iznenađujućih, grandioznih efekata: brze laserske
zrake u više boja, dimne bombe i eksplozije, sve vrlo dojmljivo i
glasno. Bilo je i mnogo vizualno atraktivnih trikova: Michael je u
jednom trenutku nestao na jednom kraju pozornice, a zatim se u oblaku
dima pojavio na drugom; tijekom izvedbe "Beat It" lebdio je iznad
publike na posebnoj dizalici. U smislu dizajna pozornice i izvedbe šoa
bilo je nemoguće naći manu Michaelu i njegovu velikom timu, u kojem su
bila i četvorica plesača koji su zamijenili njegovu braću.
U ovom je nastupu Michael postao i seksualno eksplicitniji. Tijekom
prve pjesme bar se pet puta uhvatio za međunožje. Ruka na kojoj nije
nosio rukavicu lebdjela je ispred njegova međunožja većim dijelom
pjesama "Heartbreak Hotel", "Bad" i "Beat It". Bila je to čudna gesta
za nekog poput Michaela, ali činilo se da se 17.000 uglavnom bijelih
obožavatelja sviđa. Publika je ostala na nogama tijekom cijele detaljno
razrađene, zahtjevne, dvosatne izvedbe. Svaki put kada bi Michael izveo
Moonwalk publika bi kričala, a Michaelovo bi se lice ozarilo od
radosti. Bilo je sasvim jasno da još uživa u nastupima.
"Riječ 'superzvijezda' postaje besmislena kada doživite tu moć i
gracioznost
312
koje ispune pozornicu", napisao je Gregory Sandow u izvještaju s
koncerta za Los Angeles Herald Examiner.
Vokalno je Michael bio u sjajnoj formi. Njegov je učitelj pjevanja Seth
Riggs veći dio turneje putovao s njim. "Michael je visoki tenor s
rasponom od tri i pol oktave", rekao je Riggs. "Od E (velika oktava) do
g2 ili a2 (druga oktava iznad cl — muški visoki c). Mnogi misle da je
riječ o falsetu, ali ti visoki tonovi pripadaju gornjem registru, što
je zadivljujuće. Tijekom satova pjevanja Michael je znao podići ruke u
zrak i početi se vrtjeti oko sebe dok bi držao ton. Pitao sam ga zašto
to radi, a on mi je rekao: "Možda ću to morati izvesti na pozornici pa
želim biti siguran da je moguće." Nikada prije nisam vidio takvo što.
Pomislio sam da bih ga trebao prekinuti i natjerati da se usredotoči na
pjevanje, a poslije neka pleše. Ali onda sam zaključio, ako on tako
može, neka."
Dobru trećinu koncerta činili su isti materijali koje su Michael i
braća izveli u Kansas Cityju četiri godine prije na početku turneje
Victory. Čak su i dijalozi s publikom bili isti. No ovaj put Michael je
izveo i "Thriller" - s maskom vukodlaka i sportskom jakom sličnom onoj
koju je nosio u spotu — budući da se više nije smatrao Jehovinim
svjedokom.
Katherine i Joseph uzrujali su se kad su vidjeli nastup. "Trebao bi
nastupati s braćom", rekao je Joseph još uvijek ne odustajući od te
ideje. "Kakva je svrha nastupa bez njih, nije mi jasno. Ima dobar šou,
ali s braćom imao bi još bolji."
Katherine je rekla Franku da je Michael bio bolji kada je nastupao s
braćom. Frank joj se nasmijao u lice. "Ti si luda", rekao joj je.
Zamislite! Reći Michaelovoj majci da je luda! Naravno da se uvrijedila.
"Nisam luda", brzo je uzvratila. "Imao bi bolji šou s braćom, i to je
istina."
"Aha, da..." rekao je Frank i udaljio se.
Netom prije izlaska na pozornicu u Kansas Cityju netko je Michaelu dao
primjerak tabloida Starna čijoj je naslovnici velikim slovima pisalo:
"Michael Jackson se majmunira. Počeo je razgovarati sa svojom čimpanzom
— na majmunskom jeziku." U članku je pisalo da je opsjednut odlukom da
nauči komunicirati s čimpanzom glasajući se kao ona. "Je li im Frank
podvalio tu priču?" htio je znati. "Odakle im fotografije mene i
Bubblesa?"
Pomoćnik je samo slegnuo ramenima.
"Ne sviđa mi se to", rekao je Michael. "Ne želim to gledati. Nemoj mi
pokazivati takve stvari prije izlaska na pozornicu. Koji je tebi vrag?"
Poput mnogih priča o Michaelu, i ova o opsjednutosti trogodišnjom
čimpanzom Bubblesom - koju je 1985. dobio iz laboratorija za
istraživanje raka — bila je laž. Michael je volio svog majmuna jednako
kao i sve svoje druge ljubimce. Iako su ponekad jeli za istim stolom —
što je već samo po sebi
313
bio dobar materijal za članak — Michael nije razgovarao s njim
glasajući se kao majmun. Bar nitko za to nije znao. (Suprotno nekim
novinskim natpisima, Bubbles je bio samo jedan — ne više njih. Samo
jedna čimpanza.)
Katherine je mjesecima molila Franka da prestane promovirati njezina
sina kao Ludog Jacka (Wacko-Jacko). Poslije je rekla: "Više smo puta
razgovarali
0 tome. Znala sam da to nije dobra ideja, počela mu se obijati o glavu.
Ali ništa nisam mogla učiniti."
Djelomično i zbog bizarnog imidža koji je Michael njegovao, dio njegove
publike počeo se okretati protiv njega. Čitatelji časopisa Rolling
Stone proglasili su ga najgorim izvođačem u gotovo svim kategorijama
godišnjeg izbora. No nadao se da će se iskupiti na dodjeli Grammyja 2.
ožujka.
Michael je odlučio nastupiti tijekom prijenosa uživo, prvi put u pet
godina otkako je počeo sam nastupati na televiziji. "Michael je htio
izbrisati sav negativan publicitet koji ga je pratio i zamijeniti ga
pozitivnom slikom o sebi u onome što najbolje radi", rekao je Bob
Jones, dopredsjednik odjela komunikacija tvrtke MJJ Productions. Htio
je cijelom svijetu pokazati da je ozbiljan umjetnik, da želi biti
istinski izvođač, ne neki ekscentrik. To je i učinio. S tim bi se morao
složiti svatko tko je vidio tu nevjerojatnu izvedbu. Michael je vrlo
kompetitivan ihtio je ostaviti nezaboravan dojam na akademiju
1 publiku.
No, nakon zaista nadahnutih izvedba "The Way You Make Me Feel" i "Man
in the Mirror", ostatak večeri sjedio je u prvom redu Radio City Music
Halla i, pred očima milijuna televizijskih gledatelja, trpio poraz za
porazom. Od četiri nominacije — za Album godine, Najboljeg muškog pop-
izvođača, Najbolju mušku R&B izvedbu i Producenta godine — nije osvojio
nijednu. Zadnji put kada se pojavio na dodjeli Grammyja, s Thrillerom,
osvojio je više nagrada (osam) od ijednog drugog izvođača u povijesti
dodjele te nagrade. Ovaj put nije dobio nijednu. Najviše od svih
nominacija želio je Grammy za Najbolji album. No na njegovo veliko
razočaranje osvojili su ga U2 s albumom The Joshua Tree.
"Ni bi izgledao ružnije ni da mu je netko ukrao voljenu čimpanzu",
napisao je Robert Hilburn, glazbeni kritičar Los Angeles Timesa.
"Vratio se u hotel Helmsley Palace, gdje je odsjeo, i plakao", rekao je
jedan od prijatelja. "On I Frank obećali su si da će osvojiti bar
nagradu za Album godine, a nisu uspjeli. Michael je mislio da je sve to
nepravedno. Problem nije bio u glazbi, nego u imidžu. Je li Akademija
mogla nagradu za Album godine dati čovjeku koji spava u barokomori?
Naravno da nije."
Michael nije imao mnogo vremena za samosažaljenje. Sutradan je trebao
održati koncert u Madison Square Gardenu. Nakon koncerta s
predstavnikom Pepsi-Cole (koja je sponzorirala turneju Bad) dodijelio
je ček na 600.000
314
dolara profita od koncerta Ujedinjenom crnačkom studentskom fondu.
Četiri godine prije Michael je istom Fondu donirao dio svoje zarade od
nesretne turneje Victory. U četiri godine 70 studenata primilo je
stipendije Michaela Jacksona. (Na nekim od manjih crnačkih koledža tim
se novcem moglo financirati studiranje cijele generacije studenata.)
Michael nije javno govorio o svojim donacijama. Da je javnost bila
bolje upoznata s njegovom velikodušnošću, možda ga Afroamerikanci ne bi
toliko oštro osuđivali da nema takozvanu 'crnačku svijest'. Michael je
zapravo tijekom godina donirao milijune dolara crnačkim dobrotvornim
organizacijama.
Većina ljudi koji su pratili Michaela tijekom turneje Badsjećaju se i
kako je velikodušan bio prema djeci koja su željela vidjeti njegove
nastupe. Za svaki koncert u sklopu turneje odvojio je dio ulaznica za
siromašnu djecu koja inače na bi mogla doći. Tantijeme od hit-singla
"Man in the Mirror" donirao je organizaciji za neizlječivo bolesne Camp
Good Times iz Los Angelesa.
I ako su nj egova dobra dj ela prolazila nezapaženo, nj egovi
ekscentrič ni ispadi i dalje su bili vrlo zanimljivi medijima. Na
pozornici Madison Square Gardena Michael je tijekom nastupa poljubio
fotomodela Tatianu Thumbtzen, koja mu je gostovala u videospotu za "The
Way You Make Me Feel". Tjedan dana poslije fotografija se pojavila u
NationalEnquireru uz naslov "Michael Jackson ludo zaljubljen u
manekenku". U članku je pisalo da je Michael započeo vezu s Tatianom
(što nije bila istina) nakon što je prekinuo s vizažisticom Karen Faye
(s kojom isto nikada nije bio u vezi).
Poslije je National Enquirer objavio da se Michaelu u oblaku dima na
pozornici ukazao Isus Krist. Istog tjedna tabloid Star objavio je da se
Michael zaljubio u princezu Dianu i da želi da mu gostuje u sljedećem
spotu. Kada je Michael pitao odakle potječu sve te priče, svi su prstom
pokazali na Franka Dilea. No u to vrijeme Frank više nije činio ništa
da pokrene takve priče. Mediji su ih sami izmišljali, stvarajući sliku
o Michaelu kakvu su mislili da želi.
Jedna od omiljenih izmišljotina među ljudima bliskima Michaelu također
je izašla u Enquireru. Tabloid je tvrdio da je Prince pomoću
ekstrasenzorne percepcije izluđivao čimpanzu Bubblesa. "Prince je ovaj
put zaista pretjerao", navodno je za tabloid izjavio ljutiti Michael.
"Kakav bi se bolestan um tako poigravao s majmunom? To je kap koja je
prelila čašu. Jadan Bubbles!"
Michaelu se ta priča čak i svidjela. John Branca i Frank Dileo nikada
ga nisu vidjeli da se tako smije.
315
Kupnja Neverlanda
U ožujku 1988., dok je još bio na turneji, Michael Jackson kupio je nov
dom, imanje površine 1092 hektara u dolini Santa Ynez koje se tada
zvalo ranč Sycamore. Ranč ga je osvojio kada je boravio ondje za
vrijeme snimanja videospota za pjesmu "Say, Say, Say" s Paulom
McCartneyjem. Paul je unajmio ranč i ondje boravio sa suprugom Lindom.
Na rancu Sycamore bilo je dovoljno mjesta za sve Michaelove životinje,
što mu je bilo vrlo važno, a bio je i dovoljno daleko od Encina da bude
siguran da ga naporna obitelj neće gnjaviti. Vlasnik zemljištabio je
građevinski investitor William Bone, koji je potrošio godine i godine i
pravo bogatstvo da ga sagradi prema vlastitoj zamisli. Glavna kuća bila
je površine 1207 četvornih metara. Bone je za imanje tražio 35 milijuna
dolara ako se kupuje namješteno ili 32,5 milijuna bez pokućstva.
Michael je imanje obišao u konjskoj kočiji koju je osigurao Bone.
John Branca upozorio je Michaela da, s poslovnog stajališta, ranč nije
dobra investicija. Michael je namjeravao ponuditi 50 posto od početne
cijene, ali čak i uz tu cijenu mogućnost zarade od preprodaje bila je
ograničena. Nema mnogo kupaca za imanje od 1000 hektara koje stoji 17
milijuna dolara. John je Michaelu napisao pismo i objasnio mu da, ako
zaista želi kupiti ranč, ne smije računati na to da će u budućnosti na
njemu profitirati. Smatrao je da bi bilo bolje kupiti imanje na kojem
je snimana televizijska emisija Seljačine s Beverly Hillsa, Predložio
mu je da kupi i okolno zemljište, sruši kuće na njemu i tako dobije još
dva hektara zemlje s kojom može raditi što ga je volja.
Michaelu nije bilo jasno zašto bi se zadovoljio s dva hektara kad je
mogao imati više od tisuću. Kada je posjećivao Paula na imanju, uvijek
bi ga očarala raskoš beskrajnog zelenila. "Moji gosti očekuju nešto
veličanstveno", rekao je Johnu. "Mora se vidjeti da sam zaista uspio.
Jer i jesam."
Uslijedili su dugi i teški pregovori s Williamom Boneom, jer Branca je
želio Michaelu osigurati najbolje moguće uvjete kupnje. No Michael je
bio nestrpljiv, zvao je Johna tri puta na dan i stalno ga forsirao da
što prije završi s pregovorima. Na kraju je zaključio da John uopće ne
želi da on kupi tu zemlju i da bi je zbog odugovlačenja mogao izgubiti.
Naljutio se. Htio je to imanje i jedino ga je to zanimalo. U jednom je
trenutku potpuno izgubio razum i nazvao jednog od odvjetnika iz Johnove
tvrtke te ga zamolio da provali u Johnov ured, ukrade dokumente vezane
uz kupnju ranca i zaključi ugovor. Naravno, taj odvjetnik to nije
učinio i još je obavijestio i Johna, koji je ostao potpuno zaprepašten.
Nazvao je Michaela i pitao ga kako mu je nešto tako odvratno uopće
moglo pasti na pamet.
316
"Mislim da ne želiš da potrošim previše novca", rekao je Michael u
svoju obranu. "Ne želiš da kupim taj ranč."
John mu je rekao da ima pravo, da se ne slaže s kupnjom ranca. No ipak
će poštovati njegovu želju. Rekao mu je da se nada da više nikada neće
izvesti takvu svinjariju. To je Johna zaista povrijedilo, ali i
pokazalo mu je koliko je iracionalan Michael ponekad mogao biti — kao
da mu je za to uopće trebalo još dokaza.
U posljednji trenutak William Bonepočeo sepredomišljatiu vezi sprodajom
ranca. Rekao je da ne želi izgubiti emocionalnu vezu s rancem; previše
mu je značio. Vjerojatnije je da je shvatio da će izgubiti mnogo novca
i uhvatila ga je nervoza zbog toga. John je ponudio 15 milijuna dolara,
ali to nije prihvaćeno. Nakon niza protuponuda, Bone je napokon
prihvatio Michaelovu konačnu ponudu od 17 milijuna dolara, što je
svakako bilo razočarenje s obzirom na početnu cijenu od 35 milijuna. Ne
zna se zašto je William Bone pristao na takav gubitak, vjerojatno se
samo htio što prije riješiti ranca. Uz imanje Michael je dobio i sve
pokućstvo, uključujući i antikne komade iz 18. i 19. stoljeća.
Kupoprodaja je uključivala i bogat vinski podrum. Kad se Bone počeo
predomišljati — a budući da je John znao da će ga Michael gnjaviti
cijeli život ako ne uspije sklopiti taj posao — John je u kupoprodajni
ugovor ubacio klauzulu koja dopušta Boneu da iduće tri godine jedan
tjedan na godinu provede na rancu u skladu s Michaelovim rasporedom.
Prodaja je uspješno zaključena. Mediji su izvijestili da je Michael za
imanje platio 28 milijuna dolara, što je njemu, zbog očitih razloga,
sasvim odgovaralo.
Michael je odmah promijenio ime ranca u 'Neverland Valley' iako su ga
svi oduvijek zvali jednostavno Neverland. Kad bi god poslovno bio u Los
Angelesu, Michael bi boravio u stambenoj zgradi koju je unajmljivao u
Westwoodu i nazivao je svojim 'skrovištem'. Ostatak vremena provodio bi
na rancu Neverland, a ne na Hayvenhurstu.
Odlazak iz roditeljskog doma bio je velika stvar za Michaela. Bilo mu
je žao što ostavlja majku, ali veselilo ga je što više neće morati
polagati račune Josephu. No vijest im nije mogao sam objaviti. Ustvari,
nije im ništa rekao ni o pregovorima za kupnju Neverlanda, niti im je
javio da je imanje kupio. Katherine I Joseph saznali su da napušta
Hayvenhurst tek u televizijskoj emisiji Entertainment Tonight.
Uspaničena Katherine nazvala je Marlona i pitala ga zna li što o tome.
Marion je tada nazvao Michaela, koji je rekao da to nije istina.
C ini se da nije htio da itko zna što namjerava kako se ne bi okupili i
pokušali ga odgovoriti — što bi sigurno pokušali učiniti. Sutradan je
poslao neke svoje zaposlenike u kuću u Encinu da pokupe njegove stvari
koje je htio imati na Neverlandu. "C ekao sam da Michael dođe i kaže
nam nešto", tužno je rekao
317
Joseph. "Ali on to nije učinio."
Nekoliko tjedana poslije Michael je održao zabavu za obitelj i rođake,
ali Josepha i Katherine nije pozvao. "To nas je oboje povrijedilo",
sjeća se Joseph. "Svašta smo doživjeli od toga malog, ali ovo nam
nikako nije bilo jasno. Ne znam zašto nas je toliko htio povrijediti,
pogotovo Kate. Ne razumijem to."
Michaelovo ime nije se nalazilo nigdje na kupoprodajnom ugovoru.
Potpisali su ga njegov odvjetnik John Branca i knjigovođa Marshall
Gelfand, jer je tako Michael tražio. Rekao im je da ne želi da itko
provjerava javne spise o vlasništvu i otkrije gdje zapravo živi.
Marshall je predložio da osnuju zakladu koju će voditi on i John.
Michael bi bio vlasnik zaklade i u svakom trenutku mogao ih je obojicu
otpustiti. Njih dvojica nisu imala nikakve ovlasti nad zemljištem bez
Michaelova dopuštenja. Michael je smatrao da je to dobra zamisao... ali
samo nekoliko dana. Bio je previše nesiguran, previše paranoičan da bi
dopustio da stvari ostanu takve zadugo. Bill Bray razgovarao je s
Michaelom o imanju i dolio ulje na vatru. "Čovječe, ti nisi vlasnik
imanja, nego oni", rekao mu je naivno i nerazumno. "Moraš sve to
provjeriti, Michaele. Sto ako te odluče izbaciti odavde? Sto ćeš onda?
Ha, Michaele?"
Sutradan je Michael nazvao Marshalla i zahtijevao da mu objasni zašto
on nije vlasnik imanja.
"Ali jesi", objasnio je Marshall. "Samo smo osnovali zakladu. To si ti
tražio, Michaele."
"Ne sviđa mi se to", odgovorio je Michael oštro. "Zvuči mi sumnjivo.
Promijenite to. Nisam utrošio toliko vremena na pregovore da sad ne bih
bio vlasnik imanja. To je moja kuća!"
"Dobro, zatvorit ćemo zakladu", odgovorio je Gelfand. "Riješena stvar.
Nema je više."
11. travnja 1988. John Branca i Marshall Gelfand potpisali su dokumente
kojima vlasništvo nad imanjem prenose na Michaela Jacksona i zatvorili
zakladu.
Michael se nadao da će na novom, kraljevskom imanju živjeti mirnim
životom. Rekao je da mu treba zraka, mjesta za razmišljanje, za odmor
od turneje Bad. No njegova je obitelj smatrala da se udaljio od njih ne
samo fizički nego i emotivno. Koliko god im je nedostajao, još su se
više brinuli za svoju budućnost bez njega. Sto Jacksoni uopće mogu bez
Michaela? Ne mnogo. Joseph, Katherine i braća ponovno su razmišljala o
povratničkoj turneji i ubrzo će ponovno izaći pred Michaela s tom
idejom. Poslije će se pokazati da je fijasko turneje Victory bio tek
sjena onoga što su ovaj put naumili. No, taj put Michael im više neće
onako poslušno izaći ususret.
318
Munovci
U proljeće 1988. Jerome Howard, 35-godišnji predsjednik brojnih tvrtki
Josepha i Katherine Jackson, primio je poziv od čovjeka po imenu
Kenneth Choi, korejskog poslovnog čovjeka koji je silno želio ugovoriti
sastanak s Josephom. Kenneth, kojega su već odbili u uredu Michaela
Jacksona - kao i u uredu Michaelova knjigovođe Marshalla Gelfanda i
odvjetnika Johna Brance - rekao je Jeromeu da je iz bogate obitelji
koja želi uložiti milijune dolara u organizaciju i promociju koncertne
turneje obitelji Jackson u Koreji. Svjestan da Joseph i Katherine
stalno razmišljaju o zajedničkim turnejama, Jerome je ugovorio sastanak
između Josepha i Kennetha.
"Na tom sastanku ponudili su im milijune dolara", sjeća se Jerome.
"Govorio je o deset do petnaest milijuna. Koliko god bude trebalo da se
Michael i njegova braća okupe za turneju, njegova je obitelj bila
spremna platiti. Joseph je bio uzbuđen. Choi nas je pozvao u Koreju da
izvidimo situaciju. Nismo imali pojma što se događa. Znali smo samo da
taj momak ima gomilu novca — i da nam ga želi dati."
Joseph, Katherine, Jerome i Kenneth otputovali su na četiri dana u
Koreju, a troškove putovanja podnio je Kenneth. Vodio ih je na ručkove
i večere i upoznao s mnogo vrlo bogatih i utjecajnih poslovnih ljudi,
slavnih osoba i političara. Upoznali su i jednog gospodina koji nije
govorio engleski, gospodina Leeja, koji im je predstavljen kao Choijev
brat. Rečeno im je da će Lee, vlasnik brodarske kompanije, biti glavni
sponzor koncerata braće Jackson, uz korejski dnevni list Segye Times. S
pomoću prevoditelja Lee je objasnio da će, ako koncerti budu uspješni,
uložiti dva milijuna dolara u Josephovu diskografsku kuću. Naravno, to
je zagolicalo Josephovu maštu i htio je što prije dogovoriti cijeli
posao.
32/
"Ti su ljudi dobro poznavali sve jake i slabe strane obitelji Jackson",
prisjetio se Jerome Howard. "Znali su da Joseph želi novac za svoju
tvrtku i za sebe. Razumjeli su i da Katherine samo misli na obitelj.
Ona je htjela zaraditi za djecu. C inilo se da znaju sve o Jacksonima,
i da znaju kako zaigrati na te karte."
Tijekom pregovora Jerome je saznao da je list Segye Times u vlasništvu
velečasnog Sun Myung Moona i Unifikacijske crkve. Tako je ispalo da će
glavni sponzori koncerata zapravo biti munovci*.
Iako su se ljudi godinama šalili na račun malih munovaca koji su u
zračnim lukama žicali sitniš, Moonovi su sljedbenici zapravo prikupili
veliko bogatstvo, koje je Moon zatim uložio u razne poslove,
uključujući banke, restorane, izlov ribe i medije. No Unifikacijska
crkva oduvijek je izazivala kontroverze. Kršćanske fundamentalističke
skupine tvrdile su da crkva nije kršćanska, liberalne skupine
optuživale su ih da su previše desno orijentirani, roditelji su
unajmljivali ljude da otimaju djecu koja su živjela u Moonovim
zajednicama. Iako je broj članova bitno opao, Unifikacijska crkva i
dalje je vrlo bogata.
Najviše od svega Moon je za svoju zajednicu htio da bude poštovana.
Kada bi se povezao s Michaelom Jacksonom (najprodavanijim i najvećim
pop-izvoctačem svih vremena) i s obitelji Jackson (koju su mnogi još
uvijek doživljavali kao jednu od najuglednijih u Americi), Moon bi
uvelike profitirao. Za to će morati platiti visoku cijenu, ali takav
prestiž sigurno je toga vrijedan.
Kada je Jerome rekao Josephu i Katherine da je i velečasni Moon
uključen u posao, Joseph je ostao očaran. Čuo je za Moonovo bogatstvo.
No Katherine se odmah uzrujala. "Ne želim imati ništa s bilo kojim
drugim religijama", rekla je. "Posao je posao, ali ne želim znati ništa
o tim vezama s religijom." Nije rekla Jeromeu da prekine pregovore.
Samo nije htjela znati sve detalje.
Od početka je Jerome bio sumnjičavprema ljudima koji su vodili
pregovore u Moonovo ime. "Stalno su nam iza leda govorili na
korejskom", rekao je. "Rekli bi nešto na engleskom, a onda se okrenuli
i nastavili govoriti na korejskom, i tko zna što su zapravo govorili?
Brinuo sam se da nam promiču bitne informacije. Moj je posao bio da
zaštitim interese obitelji Jackson na najbolji mogući način u tim
okolnostima."
Bio je to posao koji je Jerome zadivljujuće dobro obavljao. Negdje u to
vrijeme Katherine i Joseph kupili su veliku kuću sa šest spavaćih soba
u Las Vegasu u Nevadi, kamo su se mislili povući nakon odlaska u
mirovinu. Prodajna cijena kuće bila je 570.000 dolara. Poveli su
Jeromea sa sobom
* Munovci su pripadnici Unifikacijske crkve (Crkve otkrivenja). Ime su
dobili prema utemeljitelju Sun Myung Moonu.
322
u Vegas da im pomogne dogovoriti kupnju. Prije nego što su se našli s
vlasnicima, Jerome ih je uputio da skinu sav nakit — u vrijednosti od
gotovo 250.000 dolara — i ostave ga u pretincu u automobilu. Zatim ih
je uveo u kuću da upoznaju vlasnike. Katherine i Joseph ponašali su se
kao 'obični ljudi', uopće ne spominjući svoju slavnu prošlost. Očito su
odradili sjajan posao jer kuću su na kraju kupili za samo 292.000
dolara.
Katherine je 200.000 dala od novca koji joj je dao Michael, a na
ostatak iznosa podigla je hipoteku.
Mjesec dana nakon prvog posjeta Koreji Joseph, Katherine, Rebbie i
Jerome vratili su se radi novih sastanaka. Susreli su se s velečasnim
Chung Hwan Kwakom, predsjednikom uprave Segye Timesa. Velik uokvireni
portret Sun Myung Moona visio je u njegovu uredu. Katherine se trudila
ignorirati ga. Kwak je rekao Jeromeu da sastavi nacrt ugovora i "sve
što moj sin želi, tako ćemo učiniti". Tijekom cijelog sastanka govorio
je "moj sin" i "stekli smo dojam da mu je Choi zaista sin [a nije]",
sjeća se Howard. Kwak je vjerojatno upotrebljavao taj naziv u duhovnom,
a ne usko obiteljskom smislu.
Katherine i Joseph susreli su se nasamo s velečasnim Kwakom u svojoj
hotelskoj sobi. Obilato su doručkovali i razmijenili darove. Katherine
mu je darovala potpisane fotografije članova obitelji. Nakon sastanka
Katherine i Joseph otišli su s vodičem u kupnju u Etaewon dok Jerome ne
odradi ozbiljni dio poslovnih pregovora.
Zajedno s Kwakovim pomoćnikom Davidom Hoseom Jerome je u hotelu
Ambassador počeo sastavljati prijedlog ugovora. Joseph, Katherine i
Jerome složili su se da ga treba uobličiti tako da munovci budu
sponzori turneje, a Katherine i Joseph promotori. U tu svrhu Katherine
i Joseph osnovat će novu tvrtku koju će nazvati Jackson Family Concerts
International. Predstavnici velečasnog Kwaka zatim su uzeli Jeromeov
prijedlog, otišli iz hotela i odnijeli dokumente svojim odvjetnicima.
Vratili su se tri i pol sata poslije.
"Vratili su se s tako suludim ugovorom da nisam mogao vjerovati", rekao
je Jerome. "Htjeli su da Michael otvori koncert korejskom himnom, a
zatim da izvede tri korejske pjesme u tradicionalnu kostimu. Gledao sam
ugovor i mislio: 'Čovječe, ovo je smiješno. Michael neće učiti korejske
pjesme i sigurno neće odjenuti korejsku tradicionalnu odjeću na
pozornici.' Kad sam pokazao ugovor Katherine i Josephu, prasnuli su u
smijeh i gotovo se počeli valjati po podu. 'Da mi je vidjeti Michaela
kako pjeva na korejskom', rekao je Joseph. 'Ovo je stvarno previše! Ne
znam kako ćemo ga uvjeriti da pode na turneju, a kamoli kad mu kažemo
da mora učiti korejski!'"
Jerome je dogovorio sjajne uvjete. Braća Jackson održat će četiri
dvosatna koncerta na Olimpijskom stadionu u Seulu i za to dobiti 7,5
milijuna dolara. Također će dobiti i 1,5 milijun za troškove
produkcije, a sve što od tog iznosa
323
ne potroše ostat će njima. Obitelji će pripasti i sva prava na
prikazivanje koncerata izvan Koreje i 50 posto od prodaje materijala.
Munovcima će pripasti prava na snimanje i prikazivanje koncerata u
Koreji te 100 posto zarade od prodaje ulaznica. Stavke o korejskim
pjesmama i kostimima izbačene su iz ugovora. Munovci su se također
nadali da će Michaela i braću poslati i u Rusiju i Kinu, a za te
turneje ponudili bi im 30 milijuna dolara unaprijed. Ugovor su
potpisali Joseph, Jerome i Kwak. Katherine nije nikada ništa
potpisivala, zato je i uspjela sačuvati dobar glas i kredibilitet, za
razliku od Josepha.
'Zajednički projekt Jacksona i munovaca', kako su ga nazivali članovi
obitelji, bio je golem, multimilijunski posao za obitelj. A u tom
trenutku većina njih trebala je novac.
S Janet i LaTovom nitko nije ni razgovarao o projektu jer Korejci su
ionako htjeli samo braću. A i Janet je u to vrijeme bila zauzeta
snimanjem albuma za A&M pa i ne bi pošla na turneju s braćom. S
Jackiejem, Titom, Jermaineom, Marlonom i Randvjem neće biti problema,
tako su bar Joseph i Katherine mislili. Rebbie se pristala pojaviti na
turneji, ali to i tako nije bilo bitno jer trebala su nastupiti samo
braća. Naravno, cijeli je posao ovisio o Michaelu, koji je u to vrijeme
još bio na turneji po Europi.
"Kako ćete nagovoriti Michaela na to?" pitao je Jerome Josepha.
Joseph se okrenuo ka Katherine i nasmiješio se. "Pitanje je kako će ona
nagovoriti Michaela na to."
"A što ćemo s Michaelom?"
U rujnu 1988. Michael je nazvao Katherine i Josepha iz Liverpoola. Bio
je usamljen i nedostajala mu je obitelj. Zvučao je umorno. "Trebam
odmor. Razmišljao sam o svima nama. Obitelj se raspada, jeste li
svjesni toga?" Katherine mu je rekla da se slaže. "Sto ja mogu učiniti,
Michaele?" pitala
Michael je uzdahnuo. "Razgovarat ću s tobom i Josephom kad se vratim",
ponudio je.
Z atim j e tražio da mu da Josepha. Ispričao se ocu zbog nekih stvari
napisanih u njegovoj autobiografiji Moonwalk, koju je objavila
izdavačka kuća Doubledav. Objasnio je da nije sam napisao knjigu i da
je te dijelove o njemu napisao "netko drugi". Michaelu je uvijek bilo
žao kada bi javno kritizirao oca.
324
Joseph je htio znati misli li se Michael pridružiti braći nakon
završetka turneje Bad. Zašto je uopće išao postavljati to osjetljivo
pitanje u trenutku kad je Michael očito tražio obiteljsku toplinu?
Michael je bio nepopustljiv, rekao je da se ne želi pridružiti braći i
neka ga više ne gnjavi s tim. Joseph mu je tada rekao da nije istina to
što ljudi govore da ga on samo želi iskoristiti i profitirati na
njegovu uspjehu. "Tvoji me poslovi ne zanimaju, Michaele", rekao je,
kako se sjeća Katherine. "Da, imam novčanih teškoća. Ali samo želim da
ponovno budemo obitelj. Zar ti ne želiš isto?"
"Želim", rekao je Michael. "Zaista želim, Josephe."
Završili su razgovor puni nade. Katherine i Joseph osjećali su da će im
se sin vratiti. Za Josepha tajmingnije mogao biti bolji. Bio je u
ozbiljnim financijskim teškoćama nakon što je izgubio 700.000 dolara
uloživši u naftne bušotine i još 250.000 na svojoj tvrtki za
proizvodnju pića JoCola. Osim toga, nad glavom mu je visjela sudska
presuda. Tri godine prije ušao je u posao s ulagačem u nekretnine i
poduzetnikom Garyjem Berwinom. Zajedno su trebali kupiti građevinski
kompleks Berwin Entertainment Center u Hollywoodu za 7,1 milijun
dolara. "Joseph me uvjeravao da novac nije nikakav problem", rekao je
Gary "Nisam imao razloga sumnjati u njega. Michael je kupio katalog
Beatlesa za 47 milijuna dolara i vjerovao sam da obitelj ima novaca.
Ustvari, Joseph se nasmijao kada sam postavio to pitanje. 'Uz ovakvu
obitelj, novac nije nikakav problem', rekao je."
Joseph i Gary sklopili su ugovor prema kojem će Gary biti vlasnik 15
posto nekretnine, a Joseph 85 posto. Bit će ravnopravni partneri u
tonskom studiju, noćnom klubu i privatnom klubu u samoj zgradi. Joseph
se besramno razbacivao idejom da će i Michael biti uključen u cijeli
posao. "Rekao mi je da će Michael često dolaziti u klub i da će zbog
njega mjesto postati vrlo popularno", sjeća se Gary. "Rekao je da će
ulaziti na posebne ulaze, voziti se posebnim dizalom i da nitko neće
znati kada dolazi ili odlazi, bas kao što to Michael voli. I pristup
tonskom studiju bit će odvojen, što je također dobro za Michaela."
"Zašto si tako siguran da će Michael htjeti sudjelovati u svemu ovome?"
pitao je Gary.
"Gledaj, ako sam ja uključen, onda je jasno kao dan da će i Michael
htjeti sudjelovati", odgovorio je Joseph pun pouzdanja. "U to se možeš
kladiti. Ako smo ja i Katherine u tome, onda je i Michael."
Joseph je odlučio platiti u gotovini radije nego da pokuša podići
hipoteku sa svojim lošim kreditnim rejtingom. Ispisao je ček na 7,1
milijun dolara i dao ga Garyju uz napomenu da ga ne položi "prije
petka". U petak ga je ponovno nazvao i rekao mu da "pričeka do
ponedjeljka". U ponedjeljak je tražio da "čeka do petka". Tako je to
trajalo nekoliko tjedana dok Gary napokon nije
325
pokušao položiti ček — koji je odmah odbijen zbog manjka sredstava.
Godinu dana poslije stvar je riješena na sudu. Donesena je presuda da
Joseph mora kupiti nekretninu ili snositi posljedice štete koja je
nastala odugovlačenjem zbog kojeg zgrada nije prodana drugom kupcu.
Joseph je nije mogao kupiti. Gary se sjeća cijele priče: "Napokon smo
Michaelu uručili poziv da otkrijemo je li uopće rekao ocu da će mu
pomoći u tom poslu. Sjedio je u parkiranoj limuzini, a netko mu je
prišao i pružio list papira. Michael ga je potpisao misleći da osoba
samo želi autogram. Ali to je bio sudski poziv." Možete samo zamisliti
kako se Michael naljutio kada je shvatio da ga zovu na sud zbog loših
poslovnih odluka njegova oca. No to nije bio prvi put, a svakako ni
zadnji. Oglušio se na zahtjev da dode dati iskaz.
U listopadu 1988. odšteta Garyju Berwinu procijenjena je na tri
milijuna dolara. Budući da Joseph nije imao novaca, Gary je ishodio
obvezujuću sudsku presudu. Odštetu još uvijek nije naplatio. "Bio je to
pravi debakl", rekao je. "I to samo zato što sam se upleo u taj njihov
obiteljski kaos. To mi je bio najjadniji potez u životu.
Nisam mogao ni zamisliti da Michael Jackson, koji zarađuje milijune,
neće htjeti dati novac ocu. Nisam mogao vjerovati da će dopustiti da
njegov otac tako propadne. Ta bi zgrada omogućila Josephu da se jednom
zauvijek osovi na noge, i to neovisno od obitelji. Više nikada ne bi
morao poslovno surađivati s djecom. Pokušao sam razgovarati ne samo s
Michaelom nego i s drugom djecom, ali sve ih čuvaju prepredeni
odvjetnici. Nikoga od njih nije bilo briga za Josepha. Koliko god ga
nisam volio, opet mi ga je bilo žao."
Michael nikada nije ocu dao naslutiti da će mu pomoći pri tom ulaganju.
Joseph ga je nazvao prije početka pregovora i zamolio ga za pomoć.
Michael mu je jasno rekao da ne želi imati ništa s tim i upozorio ga da
ga ne upliće u to. No Joseph je ipak ispisao ček... i nadao se da će
nekako naći način da ga pokrije. Kada nije uspio, ponovno je nazvao
Michaela. "To je samo nekoliko milijuna", rekao je. "Pomozi mi,
Michaele."
Michael je rekao: "Ne, apsolutno ne." Nije htio izvlačiti oca iz
nevolje i nitko ga na to nije mogao nagovoriti, čak ni Katherine. "Mora
naučiti", rekao je jednome od svojih pomoćnika. "Ako mu dam novac,
stalno će dolaziti po još. Kvragu! Neću to učiniti. Jednostavno neću!"
Joseph je za pomoć molio i ostalu svoju djecu, među njima i Janet, ali
svi su mu rekli da mu ne mogu, ili ne žele pomoći. Vjerojatno su
mislili da to nije dobro ulaganje, s obzirom na Josephovu poslovnu
prošlost. Larry Anderson, Josephov dugogodišnji prijatelj, ovako je to
objasnio: "Joseph je volio svoju djecu i nadao se da će mu pomoći. To
se čini kao mnogo novca, ali zapravo i nije tako mnogo kad se sjetite
koliko je ta obitelj zaradila."
Do prosinca 1988. trebalo je početi organizirati najavljene koncerte
braće
326
Jackson u Koreji, ili će Josephu Jacksonu zauvijek ostati visjeti nad
glavom dug Garyju Berwinu. "Sastao sam se s Jeromeom Howardom", rekao
je Berwin. "Počeli smo uspoređivati svoja zapažanja o tome kako posluje
ta luda obitelj. U konačnici, nije se pisalo dobro ni njemu ni meni."
U to vrijeme Michael je s turnejom Badbio u Japanu. Joseph je zaključio
da će imati više argumenata da ga nagovori na koncerte ako prije
pridobije ostalu braću. Stoga je zakazan obiteljski sastanak u
privatnoj kinodvoram na Hayvenhurstu.
Prvo su se Joseph i Katherine obratili Jackieju, Titu, Marlonu,
Randyju, Jermaineu i njegovoj zaručnici Margaret Maldonado. (Jermaine i
Hazel rastali su se u srpnju 1988. On i Margaret poslije će dobiti još
jedno dijete.) Braći je trebalo pristupiti pažljivo, inače možda ne bi
pristali poći u Koreju. Za Josepha je to bilo poput ulaska u arenu s
lavovima. Braća su bila toliko sumnjičava prema njemu i svima koji su
surađivali s njim — poput Jeromea Howarda. Nakon gotovo dva sata Joseph
je izašao iz dvorane i mogao odahnuti. Bio je sav oznojen, kao da je
trčao triatlon.
"Slušaj sada", rekao je Jeromeu koji ga je Čekao u dnevnoj sobi. "Idi
unutra i učini što možeš. Nemoj govoriti ni o čemu osim o ugovorima. Ne
spominji munovce i sve to jer inače neće pristati. Samo im govori o
tome koliko će novaca zaraditi. I to je to."
Kada je Jerome ušao u dvoranu s 32 sjedala, našao je članove obitelji
raštrkane po cijeloj dvorani. "Pomislio sam, dovraga! Ne žele čak ni
sjediti jedan pokraj drugoga", sjeća se Jerome.
Stao je ispred projekcijskog platna i održao im govor o dogovorenim
koncertima. Govorio je o milijunima dolara zarade i silnom publicitetu
koji će ih pratiti. Nije spominjao munovce niti je mnogo govorio o
sponzorima. Spomenuo je samo Kennetha Choija. Čim je završio, Marlon je
ustao sa sjedala. "Nema šanse", rekao je. "Zaboravite. Ja više ne idem
na obiteljske turneje. Nije me briga o koliko je milijuna riječ, ja sam
svoju lekciju naučio prošli put. Na mene ne računajte."
Za Marlona grupa The Jacksons više nije postojala, a i prema Michaelu
je imao podvojene osjećaje. Braća su se nadala da će poći s Michaelom
na turneju Bod, ako već ne kao puni sastav, onda barem kao gosti koji
će izvesti medley starih hitova. Michael je izbjegavao razgovor o tome
i nikada nije jasno rekao da ih ne želi na svojoj turneji. On je to
prvi i predložio, iako s obzirom na dinamiku odnosa u obitelji, više
nitko ne zna — i ne sjeća se — zašto. Na kraju se ipak predomislio. "Od
prijatelja sam čuo što se događa", Marlon se poslije požalio u jednom
intervjuu. "Ako mi nije htio reći istinu, nije trebao ništa govoriti. A
umjesto toga on laže. Mislim da mi je zadnji put iskreno odgovorio na
pitanje još tamo negdje 1984." Nema sumnje da je
327
Marlona još boljela posljednja Michaelova laž, kada mu je rekao da se
ne seli s Hayvenhursta na Neverland.
No Marlon je ipak bio slab na brata. Kada se nije mogao izvući iz
osrednjeg ugovora sa CBS-om, Michael je nazvao predsjednika tvrtke
Waltera Yetnikoffa i osigurao bratu slobodu. "Ne želim da išta dodatno
naruši moj odnos s Mikeom", rekao je. "Mislim da ne bismo trebali
raditi zajedno. Bolje je da ne radimo."
"E, pa, baš šteta!" rekao je Jackie. "Jer ja sam za."
"I ja", dodao je Randy.
Jermaine se savjetovao s Margaret. Žurno su se došaptavali. "Dobro",
napokon je rekao. "I ja sam za."
"Računajte i na mene", javio se Tito.
"A što ćemo s Michaelom?" htio je znati Randy. "Sto ćemo učiniti s
Michaelom?"
"Ne treba nam on", rekao je Jackie. "Možemo to sami odraditi, bez
njega."
Katherine se složila. "Da, nemojmo uvlačiti Michaela u ovo", rekla je.
"Molim vas. Možemo li to nekako učiniti bez njega?"
Jerome je odmahnuo glavom. Morao je paziti kako će im to reći, ali
Olimpijski stadion u Seulu imao je 60 tisuća sjedala. Sami nikako nisu
mogli privući toliko publike. Nikada nisu nastupali bez Michaela, a ovo
nije bio trenutak da počnu. Uostalom, Korejci su mnogo više željeli
Michaela nego ostalu braću. "Mislim da bi bilo najbolje da ipak
razgovaramo s Michaelom", rekao je pažljivo. "Trebali bismo mu dati
priliku da odluči želi li i on ovako dobro zaraditi."
"Slušajte, prepustite Michaela majci i meni", nestrpljivo je rekao
Jermaine. "Mi ćemo razgovarati s njim." "Kako?" htio je znati Randy.
Jermaine se okrenuo prema Katherine. Ona je duboko udahnula i umorno
izdahnula. "Vidjet ću što mogu učiniti", rekla je. "Samo me strah da
ćemo ga izgubiti budemo li previše navaljivali. A ako se to dogodi, što
ćemo onda?"
"Navalit ćemo na njega — s ljubavlju"
Posljednji koncerti turneje Bad bili su zakazani za siječanj 1989. u
dvorani Sports Arena u Los Angelesu. NazoČile su Diana Ross, Elizabeth
Taylor,
328
Dionne Warwick i mnoge druge slavne osobe, kao i Katherine i Janet
Jackson. Michael je medley hitova iz Motowna posvetio Berryju Gordyju
koji je došao u pratnji Diahann Carrol i Suzanne dePasse. Od početka
turneje u rujnu 1987. koncerte je pogledalo 4,5 milijuna ljudi. Tijekom
posljednjih godinu i pol Michael je održao 123 koncerta u petnaest
zemalja, na četiri kontinenta. Tjedni troškovi turneje iznosili su
između 500.000 i 650.000 dolara, a na ulaznicama su zaradili preko 125
milijuna dolara.
Michael je radio po cijele dane. "Uvijek bi odvojio vremena da posjeti
znamenitosti", prisjeća se Seth Riggs. "Prekinuo je probu nastupa u
Liverpoolu kako bi promatrao prekrasne oblake koje je donio vjetar. To
vam je Michael. Pariški je Louvre cijeli dan bio zatvoren za
posjetitelje kako bi ga Michael i mi mogli pogledati. U Rimu mu je
Franco Zeffirelli priredio veliku zabavu. Došla je krema rimskog
društva, a ZefHrelli nigdje nije mogao naći Michaela. Posvuda ga je
tražio i naposljetku našao kako se igra u sobi s djecom u pidžamama. On
je najprirodnija i najemocionalnija osoba koju poznajem. Dobar je. Znam
da to otrcano zvuči", nastavio je Riggs, Michaelov dugogodišnji
suradnik.
"Kad vidi fotografiju slatkog djeteta, jednostavno poludi od sreće.
Tijekom turneje, onih dana kad ne bi nastupao, odlazio bi u trgovine
igračkama i kupovao na desetke raznihigračaka.Probdiobicijele
noćipunećiihbaterijama kako bi se uvjerio da su ispravne jer ih je
sutradan namjeravao pokloniti djeci koja su ga posjećivala iza
pozornice. Kao da nije imao dovoljno briga."
Tijekom jednog dijela turneje Michael je na put poveo svog
desetogodišnjeg prijatelja Jimmyja Safechucka. Za njega je dao izraditi
umanjenu repliku jednog od svojih scenskih kostima. Mnogi su njihov
odnos smatrali čudnim, pogotovo kad bi ga Michael vodio sa sobom u
kupnju. U Londonu je potrošio tisuće dolara na igračke za Jimmyja. Čak
je morao otkazati dva koncerta jer mu je mali prenio prehladu.
Jonathan Spence, drugi Michaelov mladi prijatelj, rekao je: "Kad se
družimo, on je poput svih drugih ljudi. Nikad ne govori o sebi, samo o
onome što se događa drugima. Nikad ne razgovaramo o šoubiznisu. Katkad,
kad smo u javnosti, navuče masku. U Disneyland ulazimo na stražnji ulaz
i krećemo se uličicama i stražnjim prolazima kako bismo izbili na čelo
kolone. On ne može čekati u redu. Nema šanse. Izbio bi metež. Kroz
Disneyland se krećemo brzo. Ako ga ljudi prepoznaju, izlet je gotov.
On je jedan od najboljih ljudi koje sam ikada upoznao. Pametan je. O
svemu mnogo zna. On je dijete. Nije imao djetinjstvo pa ga sad
proživljava. U novinama o njemu objavljuju same gluposti. Ignoriram to.
Nekoliko sam ga puta ispitivao o djevojkama i tim stvarima, ali nikad
nismo produbljivali temu. Ne razgovaramo ni o kirurškim zahvatima jer
me se to ne tiče. On ih
329
nikad ne spominje. Nije me pitao: 'I kako ti se sviđa moja nova brada?'
Ipak, teško je doći do njega. Moram nazvati njegovu sekretaricu, a onda
me on nazove nekoliko dana poslije."
Nakon što je Michael Jimmyjevim roditeljima darovao Rolls-Royce
vrijedan 100.000 dolara, Frank Dileo zabrinuo se kakav će to dojam
ostaviti. Činilo se neprimjereno. Predložio je Michaelu da raskine
prijateljstvo s Jimmyjem. Michael je bio povrijeđen i ljut. "Nema
šanse", rekao je Franku. "Zaboravi."
"Ali ne sviđa mi se to, Michaele", Frank je inzistirao. "Čudno izgleda.
Ti sa svom tom djecom."
"Gledaj svoja posla", Michael je britko odgovorio, "pa neće tako čudno
izgledati. Sto kažeš na to?"
Kad je turneja završila, Michael i Jimmy povukli su se na Neverland da
'napune baterije'. U međuvremenu, a da Michael o tome nije ništa znao,
nekakav Kenneth Choi tražio je da Michael potpišeugovor za projekt
Jacksona i munovaca. "Sa svih su strana stizali faksovi", prisjeća se
Jerome Howard. "Gorjelo nam je pod petama. Morali smo pridobiti
Michaela, ali tajming je bio pogrešan. Nije bio dobar trenutak da mu
pristupimo."
"Dajemo Michaelu prostora", rekao je Jermaine. "Ali kad završi s
turnejom, navalit ćemo na njega — s ljubavlju."
Michael im je mogao odgovoriti: "Molim vas, ne morate mi raditi
usluge."
Nitko od Jacksona nije uspio stupiti u kontakt s Michaelom. Bilo je
žalosno što se osjećao neugodno razgovarajući s obitelji, ali svaki put
kad bi im se otvorio osjećao je da nešto žele od njega. A više im nije
imao što dati. Pjesma "Dirty Diana" upotpunila je proročanstvo Franka
Dilea o pet uspješnih singlova s albuma Bad. Bio je to prvi album u
povijesti popa s pet singlova na samom vrhu top-ljestvica. Ipak, unatoč
silnim koncertima, posljednja dva singla "Another Part of Me" i "Smooth
Criminal" nisu dospjeli na prva mjesta. Michael je htio da svaki singl
bude prvi. Prodaja albuma Bad zapela je na broju od sedamnaest
milijuna, što je bilo nevjerojatno, ali i dalje daleko od četrdeset
milijuna prodanih primjeraka albuma Thriller. Bilo je očito da Michael
neće srušiti vlastiti rekord u prodanim primjercima albuma i to ga je
deprimiralo.
"Ljudi misle da je stidljiv i da okoliša" primijetio je gitarist David
Williams. "Ali nije tako. Uplašen je i umoran jer ga svi stalno
gnjave."
Michael je najčešće izlazio maskiran. Na primjer, otišao je u ljekarnu
u Westwoodu noseći veliku kovrčavu periku i tamne naočale. Ipak,
poslovođa ga je primijetio. "Prepoznao sam ga čim sam mu vidio nos i
bradu", rekao je. Kad su ga pitali što je Michael kupio, rekao je:
"Ručni vibrator."
330
Čovjek se mora zapitati zašto je Michael nosio sve te nevjerojatne
maske. Činilo se da bi, kad bi se zaželio pažnje, odjenuo toliko sulud
kostim da bi odmah postigao željeni učinak. Ponekad bi se stvari otele
kontroli. Na primjer, jednom je otišao u draguljarnicu u Simi Valley u
Kaliforniji noseći šiltericu, periku, lažne brkove i lažno zubalo. S
njim je bio i nepoznat dječak. Nervozno je namještao brkove i
pogledavao se u ogledalo. Zaposlenici su pomislili da sumnjivac 'mjerka
dućan' pa ga je zaštitar zamolio da izađe i objasni što radi. "Moram
nositi kostim", rekao je Michael. "Ja sam Michael Jackson." Skinuo je
masku. Dotad su već stigla tri policijska automobila i skupilo se
ljudi. Prisutnost Michaela i policije uzrokovala je histeriju. Svi su
htjeli njegov autogram. Veselo se potpisivao. Možda je maska ipak
poslužila nečemu, kad već nije poslužila prikrivanju identiteta. Bilo
je očito da traži pažnju. Volio je svoje obožavatelje i radovala ga je
spoznaja da i oni njega vole.
U drugoj se prilici stvar zakomplicirala. Michael je prerušen vozio
svoj Rolls-Royce. Zaustavio ga je policajac koji je pomislio da je auto
ukraden. (Nažalost, među mnogim američkim policajcima prisutan je
rasizam pa često rutinski zaustavljaju crnce koji voze skupe
automobile). Michael sa sobom nije imao vozačku dozvolu. Da stvar bude
gora, na vjetrobranu je imao istaknutu kaznu. Policajac mu nije
povjerovao da je Michael Jackson, čak ni kad je skinuo masku. U tren
oka završio je u zatvoru u Van Nuysu. Bill Bray platio je jamčevinu.
Nakon svega Michael je rekao: "Ovo je bilo kul! Nikad nisam pomislio da
bih mogao završiti u zatvoru. Uživao sam u svakom trenutku."
Razgolićena LaToya
Michael je mjesec dana uspješno izbjegavao članove obitelji, a onda je
njegova sestra LaToya učinila nešto zbog čega su se svi morali okupiti.
30-godišnji je Michael posljednjih dvadeset godina proveo brinući se
zbog svog i obiteljskog javnog imidža. Od dana kad su ga Berry Gordy i
Diana Ross naučili da laže o svojim godinama, Michael je shvatio koliko
su važni odnosi s javnošću. Trudio se obitelj Jackson predstaviti
složnom, zbog čega je čak otišao s braćom na turneju Victory iako to
nije htio. A sad je LaToya prijetila pomno izgrađenom imidžu obitelji
skidanjem za časopis Playboy.
Fotografije za Playboy bile su kruna događaja koja zamalo da nisu
uništili LaToyin odnos s obitelji. Bila je nesretna jer su se albumi
koje je dotad
331
snimila loše prodavali. "Želim platinaste albume", žalila se. Joseph je
shvatio da LaToya ima ograničene glasovne mogućnosti i slabu karizmu;
za nju nije mogao previše toga učiniti. Pokušao ju je uvjeriti da se
bavi manekenstvom, no ona se predomišljala iako je bila prekrasna mlada
žena. I ona je, poput Michaela, nekoliko puta operirala nos, iako
niječe da se podvrgnula ikakvoj operaciji. "Ne znam koga pokušava
zavarati", smijao se Marlon.
Kad je LaToya odlučila otkazati Josephove menadžerske usluge, slijedila
je primjer Michaela, braće i Janet. Otpustila ga je tako što su mu
njezini odvjetnici poslali pismeni otkaz na kućnu adresu gdje je i ona
živjela. Naravno, Joseph je ignorirao pisma. Naposljetku se odlučila
suočiti s njim. "Radije ću te stiskati dok te ne iscijedim nego da te
pustim", ljutito joj je rekao. Ipak, ona je bila posljednje dijete
kojem je bio menadžer. Smatrao je da sigurno postoji nešto što bi mogao
učiniti s njom. C ak je razmišljao da je ubaci u zajednički projekt
Jacksona i munovaca.
"Ali ne žele je, Josephe", Katherine mu je rekla. "Žele samo momke."
"Uzet će je ako im kažem da je uzmu. U suprotnom neće dobiti Michaela",
odgovorio je Joseph.
Katherine nije bila sigurna u Josephovu logiku, pogotovo zato što ni
sama nije znala kako će Michaela nagovoriti da pristane na turneju.
Ako Joseph više nije mogao zastupati LaToyu, potrudio se da to i
drugima onemogući. "Drugim riječima, govorio mi je da sama nikad neću
uspjeti", prisjeća se LaToya, "i da će se on pobrinuti za to." Kad je
LaToya za pomoć zamolila Katherine, ova joj je rekla: "Ne želim se naći
između dvije vatre. Ovo je između tebe i oca."
Nadajući se da će uvjeriti kćer da ostane uz oca, Joseph i Katherine
unajmili su vanjskog suradnika Jacka Gordona koji se trebao brinuti o
LaToyinoj karijeri. Roditelji su se nadali da se u tom slučaju LaToya
neće osjećati sputano. Jack, čovjek u srednjim 40-ima, odležao je
zatvorsku kaznu zbog pokušaja podmićivanja Državnog povjerenstva za
igre na sreću u Nevadi. Također, bio je povezan s podzemljem i navodno
je u Nevadi četiri godine vodio bordel. Ubrzo su on i LaToya postali
više od poslovnih suradnika. Prije nego što je obitelj shvatila što se
zbiva, on i LaToya kovali su plan kako da se oslobode Josepha i
Katherine.
"Kad sam ga pitao o troškovima koji su se prikazali na Josephovom
računu, Jack mi je zaprijetio da će me ubiti", prisjeća se Jerome
Howard. "Tip je bio opasan, ali LaToya je smatrala da je i Joseph
opasan. 'Znaš li kakav je moj otac?' jednom me pitala. 'Ne znaš',
odgovorila je. 'Ne znaš kakav je, Jerome. Ne znaš što sam sve
proživjela."'
U ožujku 1988. — samo tri dana nakon što se Michael odselio iz doma u
Encinu — LaToya je pobjegla s Jackom Gordonom. Ponijela je samo dva
332
kovčega, ostavila svoj Mercedes na prilazu i nije se osvrtala. Obitelj
je krivila Jacka. Njihova je mržnja bila obostrana. "Volim Josepha kao
što volim otrov", govorio je Jack.
Kako bi joj pomogao u karijeri, Jack se s Hughom HefTherom dogovorio da
će se LaToya fotografirati naga. Rekao joj je da će za to dobiti
milijun dolara. Na kraju su joj vjerojatno platili tek pola tog iznosa.
LaToya je svoju odluku objasnila holivudskom kolumnistu Franku
Swertlowu: "Htjela sam obitelji dati do znanja da sam svoja osoba i da
želim neovisnost. To je vrlo teško kad potječeš iz velike obitelji u
kojoj si cijeli život provela pod nečijim nadzorom."
Kad je Katherine čula za fotografiranje, nije mogla vjerovati ušima. I
drugi su LaToyini poznanici bili u nevjerici. "Oduvijek je bila
čistunka", rekla je dugogodišnja prijateljica Joyce McCrae.
"Nekoć sam se zakopčavala do grla", LaToya je izjavila za Playboy.
"Odgoj me učinio sramežljivom. Strogi me otac štitio od svijeta."
Katherine je nazvala LaToyu i pitala je li glasina istinita. "Pozirat
ćeš za duplericu u Playboyui Molim te, reci mi da nije tako." Čovjek se
mora zapitati zašto se Katherine uopće trudila. Je li joj ijedno dijete
iskreno priznavalo čime se bavi?
"O, majko", rekla je LaToya, "gdje samo čuješ ovakve tračeve? Naravno
da nije istina." Onda je učinila ono Što je Michael uvijek činio —
okrivila je medije. "Ne vjeruj glasinama, majko. Već si to dosad
trebala naučiti."
Poslije je LaToya objasnila zašto je lagala Katherine. "Da, majka me
pitala jesam li pozirala za Playboy. Izravno me pitala: 'Jesi li
pozirala za duplericu Playboya?' Rekla sam joj da nisam, kako je i
bilo. Pozirala sam za Playboy — ali ne za duplericu. Fotografije su
objavili negdje u časopisu."
Nakon razgovora s LaToyom, Katherine je nazvala Michaela i s olakšanjem
mu rekla da je glasina o fotografiranju za Playboy tek medijska
izmišljotina. Ipak, Michael je već počeo njuškati i shvatio je da priča
ima nastavak. Odlučio je uzeti stvar u svoje ruke.
Nakon što je obavio nekoliko poziva, saznao je da će se sastanak u vezi
s LaToyinim fotografijama održati sutradan u kući Hugha Heffnera.
Odvezao se onamo, uz ispriku da želi posjetiti Hughov vrt sa
životinjama. Njuškao je po imanju u pratnji jednog od svojih mlađahnih
prijatelja. Kad je ušao u sobu za primanje, ugledao je skupinu
muškaraca koji su sjedili za stolom i nervozno trpali fotografije u
aktovke. "Sto se događa?" pitao je Michael sa smiješkom koji kao da je
govorio 'uhvatio sam vas na djelu'. Hugh mu je prišao pa su se
rukovali. Razgovarali su o LaToyi i Hugh je Michaelu obećao idući
tjedan, preko teklića, poslati fotografije "nakon retuširanja".
Nakon tjedan dana Michael je dobio fotografije. "Ne mogu vjerovati da
333
je ovo moja sestra", rekao je dugogodišnjem zaposleniku. "Ovo će
uništiti imidž obitelji. Eto! Ništa neće ostati."
Zaposlenik je rekao: "Kad je Michael vidio fotografije, zabrinuo se za
majku i njezin krvni tlak. 'Bojim se da će Kate doživjeti srčani udar
ako vidi fotografije ', rekao je. 'Neću joj reći da ih imam. Nadam se
da će bar retuširati 'Toyine, ovaj... bradavice. Zar joj baš moramo
vidjeti bradavice?'" Michael se nadao da fotografije koje je dobio neće
završiti u časopisu. Ili da ih bar neće sve objaviti. Možda će nekako
kamuflirati LaToyine bradavice. Nazvao ju je.
Izjavila je da joj je rekao da su fotografije dražesne, što je teško
povjerovati. Kad ju je pitao ima li prijelom članka i fotografija koje
će biti objavljene, priznala mu je da ih ima. Bi li mu ih poslala?
Rekla je da ne bi.
Fotografije su objavljene mjesec dana poslije. Ostvarilo se ono čega se
Michael najviše pribojavao — objavljeno je svih jedanaest fotografija.
Pozira li to zaista LaToya, s pitonom od 30 kg koji joj klizi između
nogu? "Pitoni su opasni samo kad su gladni", izjavila je u popratnom
tekstu.
Nakon početnog šoka isplivali su poniženje i sram. Katherine i Rebbie
bile su ponižene; ne samo da je LaToya bila gola nego je bilo posve
jasno da je operirala grudi. Nekoć su bile male, a sada... bujne.
Josepha je dotuklo kad je kćer vidio u Playboyu sazmijom. Jedan od
njihovih prijatelja tvrdio je da se Joseph i Katherine nisu povukli na
mjesec dana na Hayvenhurst zbog straha od suočavanja s medijima, već
zbog razočarenja LaToyinim postupkom. Krivili su Jacka Gordona jer ju
je uvjerio da će joj poziranje za Playboy pomoći u karijeri.
I Michael je bio ljut na sestru, ali ne samo zbog onoga što je učinila
svojoj karijeri nego i zato što je narušila imidž obitelji. Fotografije
nije smatrao umjetničkima i jednom je prijatelju rekao da su one, što
se njega tiče, čista pornografija. Međutim, Michael se na LaToyu još
više ljutio zato što je u javnosti govorila da je Michael odobrio
fotografije i da mu je drago što je to učinila. "Kad je na televiziji
čuo da LaToya govori kako je on jedini u obitelji koji je podržava,
poludio je", rekao je Steve Harris, bivši suradnik. "Nazvao je majku.
Vodili su dug i bolan razgovor. 'Kako da joj išta više kažem kad ionako
sve izvrne u svoju korist?' pitao je. Katherine i Michael zaključili su
da je najbolje da Michael više nikada ne progovori s LaToyom.
Promijenio je broj telefona i nije joj ga dao. Naravno, nije ga mogla
dobiti ni preko drugih članova obitelji. Nitko se nije usudio dati joj
ga nakon što je Michael objavio da ne želi razgovarati s njom. Šteta.
Bili su jako bliski."
"Znaš što?" rekao je odvjetniku Johnu Branci. "Ne mogu je kontrolirati,
kao što oni [vjerojatno je govorio o obitelji] ne mogu kontrolirati
mene. Neka joj je sa srećom. Učinila je što je htjela i nije marila za
nas, zar ne? Kad ja takvo što učinim, svi se obruše na mene. Neka joj
je sa srećom, ako može
334
podnijeti taj pritisak." Nakon toga je zaposlenicima rekao da više
nikada ne spominju LaTovine fotografije u Playboyu. "Ne želim više
slušati o velikim grudima moje sestre", zaključio je. "Sve to želim
zaboraviti, kao da se nikada nije ni dogodilo."
Milijun dolara za Michaelov pristanak
"Treba nam Michael Jackson."
"Moramo pridobiti Michaela Jacksona." "Kako da dođemo do Michaela
Jacksona?"
U veljači 1989. ured Jeromea Howarda preplavili su faksovi Kennetha
Choija vezani uz organizaciju zajedničkog projekta Jacksona i munovaca.
Michaelu još nitko nije pristupio jer su se bojali da će ih odmah
odbiti i da će projekt propasti. "Naposljetku, u očaju, Korejci su se
domislili nečemu", prisjeća se Jerome. "Predložili su nagradu. Premiju
za Michaelov pristanak u iznosu od milijun dolara. Bilo tko — bio to
netko iz obitelji ili neki od suradnika — tko Michaela nagovori da
potpiše ugovor dobit će od munovaca milijun dolara. Najednom su svi
htjeli razgovarati s Michaelom", zaključio je Jerome hihoćući se, "i to
odmah."
Katherine je odlučila 'uhvatiti bika za rogove', nazvati Michaela u
Neverland i dati sve od sebe da ga nagovori. Obazrivo je objašnjavala
prijedlog Korejaca, što je pažljivije mogla, dok je pokraj nje Joseph
nervozno koračao. Naposljetku je puknuo. Istrgnuo joj je slušalicu iz
ruke. "Slušaj, Michaele", počeo je. "Rekao si da želiš da opet budemo
obitelj", rekao je osvrćući se na posljednji razgovor, kad ih je nazvao
iz Japana. "Slušaj. Riječ je o bogatim Korejcima i velikom projektu.
Žele da se uključiš. Zaradit ćemo mnogo novca. Treba nam, znaš da nam
treba i..."
"Josephe, vrati slušalicu majci."
Michael je rekao Katherine da zaboravi turneju. Nije ni pomišljao na
još jedan obiteljski pothvat, pogotovo ako je u njega upleten Joseph.
Podsjetio je Katherine na 1985. kad se Joseph udružio s holivudskim
producentom radi snimanja filma zasnovanog na sporu "Beat It" u kojem
je Michael trebao glumiti a da ništa nije znao o tome. Poslije je morao
poreći da je pokrenuo taj "sramotan" projekt. "Uvijek me upliće u svoje
projekte s kojima ne želim ništa imati", rekao je Michael. Nije htio na
još jednu turneju s braćom. "To je gotovo", rekao je majci. "Ozbiljan
sam", zaključio je. "Zaboravi, Kat [često
335
je tako zvao majku.] Neću pristati. Odustani od toga. Razumiješ?"
Bilo je očito da su dobri stari dani kad je Katherine Michaela na bilo
što mogla nagovoriti bili iza njih.
Do veljače 1989. Joseph i Katherine upali su u takve financijske
nevolje da si više nisu mogli priuštiti usluge Jeromea Howarda. Pristao
je raditi za njih za 3000 dolara mjesečno, iako su prvotno dogovorili
honorar od 10.000. Sad mu nisu mogli isplatiti ni dolara. Jerome je bio
posebno zainteresiran za zaključivanje projekta između Jacksona i
munovaca ne samo kako bi zaradio za obitelj nego i za sebe. Odlučio se
za pomoć obratiti Franku Dileu. Nažalost, nitko iz obitelji nije znao
kako doći do Franka. Braća su ga površno poznavala, a Joseph i
Katherine nisu se voljeli sastajati s njim jer su tvrdili da Michaelu
pogrešno prenosi njihove riječi. Katherine pogotovo nije voljela Franka
jer joj je rekao da je "luda" što misli da bi Michaelov nastup bio
bolji da uključi i braću.
Jerome je naposljetku morao dati 2000 dolara Frankovom suradniku kako
bi ga ovaj upoznao s Frankom, koji je bio u centru za mršavljenje na
sveučilištu Duke u Sjevernoj Karolini. Nazvao ga je i dogovorio
zajednički sastanak s Kennethom Choijem. Sastali su se potkraj veljače
1989. u sobi jednog hotela u Sjevernoj Karolini. Frank je rekao
Kennethu da će razgovarati s Michaelom, s obzirom na to da je i
Katherine upletena u projekt. "Voli svoju majku" rekao je Frank. "Ne
znam. Ništa vam neću obećati. Ali možda..U tom je trenutku Kenneth
otvorio aktovku i izvadio dva čeka na 500.000 dolara.
"Ovo je za vas", izjavio je. "Milijun dolara."
Frank mu se nasmijao u lice. "Ne mogu uzeti novac od vas. Sto vam je?
Jeste li ludi?" pitao je. "Ne mogu jamčiti da će Michael išta učiniti
za vas. Pametan je. Sam odlučuje. Nitko mu ne može reći što da radi.
Razumijete?"
Kao što je i obećao, Frank je razgovarao s Michaelom. Ovaj je rekao da
se ne želi uključiti u projekt. Onda mu je Frank rekao da razmisli.
"Možda se predomisliš, tko zna. Sam odluči."
"Nastavili smo dalje o poslu", Frank se prisjeća. "Sve je bilo cakum-
pakum."
Michael i Frank bili su nerazdvojni. Čak je dospio na omot albuma Bad,
a uz zajedničku fotografiju s Michaelom pisalo je da su "izvanredna
ekipa". Michael je jednu stranicu raskošne knjižice s koncertne turneje
ukrasio fotografijama njega i Franka. Zapravo, Frank je često isticao
da je Michaela smatrao sinom i da ga je ovaj nazivao "drugim ocem".
"Svaki sam dan bio s njim", prisjeća se Frank. "Katkad se s njim nije
dalo razgovarati. Katkad je bio na drugom planetu. Ali bio sam mu bliži
od bilo koga drugog." Frank je Michaela također savjetovao o
zabranjenim pitanjima plastične kirurgije, govoreći mu da je u mladosti
htio imati rupicu na bradi
336
poput Kirka Douglasa. "Ali previše je previše", rekao je Michaelu.
"Prestani s operacijama."
Nakon pet godina rada za Michaela Frank Dileo mislio je da su u dobrim
odnosima i da je njihova veza "cakum-pakum", kako je sam rekao. Ali
prevario se.
Michael otpušta Franka Dilea
Tri dana nakon kratkog razgovora o projektu Jacksona i munovaca, Frank
Dileo dobio je otkaz. Lee Solters, Michaelov agent za odnose s
javnošću, objavio je kratku izjavu: "Michael Jackson i Frank Dileo
objavili su prijateljski raskid suradnje. Jackson je rekao:
'Zahvaljujem Franku na svemu što je u proteklih nekoliko godina učinio
za mene.'"
Možda je Michael mislio da ima valjane razloge da otpusti Franka, ali
učinio je to kukavički — u njegovo ga je ime otpustio John Branca.
"Stari, žao mi je što ovo moraš čuti od mene", rekao je John, "ali
Michael više ne želi da radiš za njega."
"Sto? Ne seri! Šališ se, zar ne?"
"Zao mi je, Frank", rekao mu je John. "Nije šala."
Nakon rasprave Frank je rekao: "Dobro, neka tako bude. Neka mi isplati
što mi duguje i otići ću svojim putem."
"Ljutiš se, Frank?" pitao ga je John. Loše se osjećao zbog ovoga. Frank
mu je bio drag i znao je da je Franku iskreno stalo do Michaela.
"Ma ni govora", rekao je Frank, pokušavajući zadržati čvrstinu. "Gle,
Johnny, ako me mali ne želi, ne želim ostati u blizini. Vidimo se."
Frank je spustio slušalicu. Napustio je centar za mršavljenje jer se
"morao baciti na posao". "Ostao sam bez posla", prisjeća se.
Sutradan je Frank nazvao Kennetha Choija koji je bio u San Franciscu.
"Samo sam vam htio reći da smo Michael i ja prekinuli suradnju."
"Sto? Kako to mislite 'prekinuli suradnju'?" pitao je Kenneth. "Ne
razumijem."
"Mali me otpustio. Kažem vam, gotov sam. Kraj priče!" "Aha", rekao je
Kenneth. "Jasno mi je."
Među Michaelovim se zaposlenicima proširila glasina da je Frank uzeo
premiju od milijun dolara, da je to Michael saznao i otpustio ga.
Naravno, to nije bila istina. Kenneth Choi prisjeća se: "Zbilja me
zadivio. Frank je rekao
337
da će uzeti novac tek kada Michael pristane otići u Koreju, ne prije."
"Frank je tog dana mogao uzeti milijun dolara, ali nije", potvrdio je
Jerome Howard. "Mogao je prihvatiti novac a da uopće ne osigura
Michaelov potpis. Novac bi morao vratiti tek nakon godina parničenja,
ako i tada. Častan je čovjek. Poslije mi je rekao da je Michaelu tek
spomenuo plan turneje po Koreji. Rekao je: 'Michaela ne možeš izravno
zamoliti da nešto učini, kao što je to Joseph učinio preko telefona.
Michaelu moraš ići niz dlaku. Prvo moraš dobrano ugoditi njegovom egu
prije nego što na bilo što pristane.' Pitam se j e li mu čak i previše
ugađao..."
Michael je imao mnogo razloga da se ljuti na Franka.
Prvo, osjećao je da si je Frank pripisivao previše zasluga za njegov
uspjeh. Bilo mu je preko glave ljudi koji su svojatali nešto što je on
smatrao svojom sudbinom. Budući da je Michael odbijao davati intervjue,
Frank se u medijima etablirao kao njegov glasnogovornik. Mnoge slavne
osobe — između ostalih i Michael — ne vole kad i njihovi
glasnogovornici postanu slavni. Michaelov je ego bio krhak. Frank je
postao previše poznat i dok je davao intervjue, kitio se Michaelovim
uspjesima. Svaki put kad bi to učinio, Michaelu je smetalo.
"Frank nije kreativan", Michael je rekao suradniku. "Budimo iskreni.
Sve su ideje moje."
Michael je smatrao da se Frank počeo previše zapovjednički ponašati. Na
primjer, kad je u sklopu turneje Bad Michael nastupao u Pittsburghu,
Frankovu rodnom gradu, organizirao je okupljanje na kojem je Michaela
htio predstaviti bliskim prijateljima i rodbini. "Michaele, očekujem da
se ondje pojaviš točno u osam", rekao je. "Razumiješ?" Dovoljno je
poznavao Michaela da pretpostavi da se ovaj možda i neće pojaviti.
Nadao se da ga neće osramotiti pred ljudima koji su mu bili važni.
"Očekujem da se pojaviš, u redu?"
Michael nije ništa rekao. Poslije se požalio: "Tko je on da mi govori
što da radim? Jebeš to! Ja njemu govorim što da radi."
Michael se pojavio uz sat vremena zakašnjenja, što je sigurno namjerno
učinio. Nakon okupljanja Frank ga je 'naribao'. "Osramotio si me",
vikao je na njega. "Koji ti je vrag? Kako si mi to mogao učiniti?"
Michael je kipio dok se Frank izderavao. Naposljetku je Bill Bray počeo
vikati na Franka da ostavi Michaela na miru. "Jebi se, čovječe", rekao
je Bili. "Ne radi on za tebe, nego ti za njega. Bolje ti je da se
središ." Bila je to neugodna scena.
Neki su čak smatrali da je Frank u Michaelovo ime obavio loš posao:
riječ je o multimilijunskom ugovoru za prikazivanje Michaelova 90-
minutnog filma Moonwalker u SAD-u {Moonwalker je kompilacija
videospotova i glazbena autobiografija).
338
U filmu se, između ostalog, može pogledati i inovativni Michaelov
videospot za pjesmu "Leave Me Alone" u kojem se našalio na vlastiti
račun prikazavši oltar Elizabeth Taylor, novinski naslov "Michael se
povjerava čimpanzi" i uznemirujući prizor u kojem pleše s kosturom
Čovjeka slona. U spotu se Michael kreće kroz nadrealni svijet lebdećih
stolaca, velikog zubala i vožnji iz zabavnog parka. Na spotu koji traje
četiri minute i 45 sekundi šest je mjeseci radilo 25 ljudi.
Cijeli je projekt Michaela Jacksona stajao oko 27 milijuna dolara.
Moonwalker se prikazivao u kinima u Japanu, ali ne i u SAD-u zbog
brojnih nesuglasica. Govorkalo se da je Frank stajao iza odluke da se
Moonwalker ne prikazuje u SAD-u, što je razjarilo međunarodne
kinodistributere koji su otkupili film. Kad su objavili da film ne
namjeravaju prikazivati u američkim kinima, mnoga kina diljem svijeta
skinula su ga s programa ili su umanjili promociju i reklamu. Ova je
odluka Michaela stajala milijune dolara koje je izgubio na
kinoblagajnama.
Frank je na kraju osmislio multimilijunski plan distribucije filma za
američka kina, ali netko od Michaelovih zaposlenika ga je odgovorio.
Michael se možda ljutio zbog načina na koji se rješavala situacija s
Moonwalkerom, ali za to nije u potpunosti krivio Franka.
Većina Michaelovih suradnika smatrala je da je Michael trebao biti ljut
na Franka zato što mu je dopustio da na film spiska 27 milijuna dolara,
iako je teoretski mogao biti snimljen za najviše pet milijuna.
Naposljetku je film zaradio oko 30 milijuna dolara prodajom na malo i
na druge načine, za što su bili zaslužni snalažljivi pregovarač John
Branca i uporni Walter Yetnikoff (tvrtka CBS Music Video Enterprises
preuzela je distribuciju videokaseta). Niti jedno drugo glazbeno
izdanje na VHS-u nije izvođaču donijelo toliku zaradu. Ipak,
nakonMoonwalkera Michael je izjavio da se osjeća "siromašno" i da "neće
tako skoro" uložiti novac u neki veliki projekt.
Postojao je još jedan problem. Michaelu se zgadila slika koju su o
njemu stvorili tabloidi, a za koju je smatrao da je Frank i dalje
propagira. Ali barokomora i priča o kostima Č ovjeka slona bile su
Michaelove zamisli, a ne Frankove.
Članak koji je 2. kolovoza 1988. izašao u časopisu Star posebno je
zgrozio Michaela: MICHAEL JACKSON ČETVORICU PRIJATELJA POTJERAO S
TURNEJE NAKON ŠTO SU PALI NA TESTIRANJU NA HIV. U članku je stajalo da
je Michael otpustio četvoricu zaposlenika jer su bili HIV pozitivi.
"Jako se bojim AIDS-a", navodno je izjavio Michael. "Kad se sjetim svih
zajedničkih ručaka, rukovanja i vremena koje sam proveo s njima."
Također je pisalo da Michael troši basnoslovne svote na zamrzavanje
krvi koju nosi kamo god ide. "Nikad ne znaš kad će ti zatrebati krv, a
siguran
339
sam samo u svoju", navodno je izjavio Michael.
Očito se Michaelu obila o glavu zamisao koje se dosjetio 1984. tijekom
turneje Victory. Htio je između sebe i publike postaviti komad
pleksiglasa koji bi ga štitio od njihovih bacila. Odmah je shvatio
koliko je plan apsurdan i odustao. Netko iz njegove ekipe toga se
prisjetio, ukrasio priču detaljima o HIV-u i prodao informaciju
tabloidima.
Michaelu je ta čudna ideja pala na pamet nakon incidenta na snimanju
reklame. Postao je fasciniran medicinom. Gutao je medicinske knjige i
uživao čitati iučiti o groznim bolestima. Neko je vrijemebio opsjednut
proučavanjem kirurgije, što je otišlo tako daleko da je čak nazočio
operacijama u bolničkom centru UCLA.
"Michaela zanima kirurgija", izjavio je jedan bivši suradnik. "To ga
pali. Satima ih može gledati. Ponajviše voli promatrati plastične
operacije — zatezanje trbuha, liposukcije, to ga zanima. Čak je
promatrao i operacije mozga."
Iako ga je medicina zanimala, nije bio opsjednut mišlju da bi se mogao
zaraziti AIDS-om i suosjećao je s oboljelima. "Michael se uzrujao kad
je pročitao članak", rekao je Michael Tucker, prijatelj obitelji
Jackson. (Nije riječ o glumcu Tuckeru). "Od svih bolesti AIDS je ona na
koju je Michael najosjetljiviji. 'Zašto bi netko ovo napisao o meni?'
pitao je. 'Nisam takav. Sto ako ljudi povjeruju u ovo? Sto će misliti o
meni?'
Razljutio se i želio saznati odakle je priča potekla. 'Ako saznam da je
ove drske laži proširio netko od mojih suradnika, otpustit ću ga.
Ozbiljan sam', rekao je."
Nije sigurno je li Michael otpustio Franka Dilea zato što je htio da u
tabloidima prestanu kružiti sulude priče o njemu. Nakon Frankova
otkaza, situacija se nije promijenila. Nisu Michaelovi suradnici morali
širiti izmišljotine. Novinari su ih smišljali u hodu...
Najvjerojatnije je da je Michael otpustio Franka jer album Bad nije bio
uspješan kao Thriller. Diljem svijeta prodalo se 'tek' dvadeset
milijuna primjeraka, tek petina onoga što je Michael priželjkivao.
Album Thriller u SAD-u se prodao u 24 milijuna, a albuma Bad u tek šest
milijuna primjeraka.
"Michael je ispizdio", rekao je jedan prijatelj Franka Dilea. "Htio je
još jedan uspješan album. Kad nije dobio što je htio, ponašao se poput
razmaženog djeteta. Imao je ispade bijesa. Plakao je. Zna biti vrlo
dramatičan. Frank je s njim imao pune ruke posla."
"Ali dali smo sve od sebe", rekao je Frank za album Bad. "Snimili smo
najbolji album i najbolje spotove koje smo mogli. Nemamo se čega
sramiti." Iako je to možda bila istina, ljudi su Michaelu na uho
šaputali da je Frank
340
mogao obaviti bolji posao. U Michaela se uvukla sumnja. Morao je nekog
okriviti za ono što je smatrao lošim uspjehom albuma Bod. Krivac je bio
Frank Dileo.
Nakon nekih godinu dana Frank je rekao: "Otpustio me bez upozorenja. Je
li me to razljutilo? Da. Učinio je to na uvredljiv način. Oduzeo mi je
vjeru u ljude. Nakon toga mi je dugo trebalo da opet vjerujem ljudima."
Frank je smatrao da ga je Michael barem mogao osobno otpustiti. Ali
Michael nikad nije bio sentimentalna osoba. Franka nije smatrao "drugim
ocem", nego sposobnim biznismenom koji je, prema njegovu mišljenju,
prestao biti od koristi.
Michaelova majka dobiva premiju
Nakon što je Frank Dileo otpušten, Katherine Jackson nastavila je
'kampanju5 da Michaela nagovori na korejsku turneju s braćom. Ipak,
Michael se nije dao privoljeti.
Kako Franka više nije bilo, Jerome Howard nazvao je Michaelova
računovođu Marshalla Gelfanda i zamolio ga da mu pomogne nagovoriti
zvijezdu da nastupi u Koreji. "Dakako", rekao je Marshall Jeromeu.
"Uvijek tražimo načine kako da Michael zaradi još novca. Nazovite Johna
Brancu i recite mu da sam vas ja preporučio. On će uvjeriti Michaela.
Michael obožava raditi, sigurno će pristati."
"Korejci su se pitali: 'A što ako ne pristane?' Uhvatila ih je panika",
prisjeća se Jerome. '"Ponudite mu deset milijuna', rekli su. To bi bilo
dodatnih deset milijuna, uz onih 7,5 milijuna koje bi braća dobila.
Rekli su da će jedan zrakoplov Korean Airlinesa ustupiti njemu, a drugi
braći. Ovako bi se Michael s njima morao susresti samo na pozornici.
Ponudu sam faksom poslao Johnu Branci koji mi se odmah javio i rekao:
'Michael ne želi ići.' Korejci su Michaelu poslali zlatnu bistu s
njegovim likom kako bi ga pokušali uvjeriti. Ipak, nije se htio
predomisliti. Nije htio ići na turneju, ali nitko ga nije slušao.
Onda su Korejci meni ponudili auto, jer su smatrali da mogu utjecati na
Michaela, što, dakako, nisam mogao", nastavio je Jerome. "Već sam imao
tri auta, nije mi trebao još jedan. Ali htjeli su mi kupiti Mercedes
vrijedan 70.000 dolara. Rekao sam to Katherine i Josephu koji je rekao:
'Neće ti kupiti nikakav auto.' Kako me Jacksoni više nisu plaćali,
prihvatio sam Mercedes. Kad sam
341
se njime odvezao k Jacksonima, Katherine se razveselila. Rekao sam joj
da ću ga prodati i novcem pokriti troškove dok mi Joseph opet ne počne
isplaćivati honorar. Rekla je: 'Nemoj, auto ti je potreban za
poslovanje. Dali su ti auto, zadrži ga. Nemoj ga prodavati.' Ali Joseph
je bio ljut jer su auto dali meni, a ne njemu. 'To su naša djeca,
Katherine. Zašto bi auto dobio Jerome, a ne mi?' zanimalo ga je. Otad
nadalje Josephov se stav prema meni promijenio. Osjećao sam da će me
isključiti iz planova oko turneje."
Korejci su i dalje smatrali da jedino Katherine može nagovoriti
Michaela na turneju. Zato su povećali ulog i dali joj milijun dolara
premije — pod uvjetom da njezin sin u roku od četrnaest dana potpiše
ugovor. Jerome Howard uručio je Katherine dva čeka od 500.000 dolara.
"Ne želim taj novac, Jerome", inzistirala je Katherine. "Nemoj mi ga
davati."
"Ako ga ne dam tebi, dat ću ga Josephu", upozorio ju je Jerome.
Katherine je prihvatila novac.
"Misliš da ćeš uvjeriti Michaela?" pitao ju je.
"Pokušat ću", odgovorila je Katherine. "Michael je svojeglav." Mahala
je glavom u nevjerici. "Milijun dolara. Zbilja smo uspjeli."
Joseph nije ni sanjao da je Katherine negdje na imanju imala skrivenih
milijun dolara. Jerome Howard strahovao je da će Joseph, ako sazna za
novac, odmah unovčiti čekove, bez obzira na to potpisao Michael ugovor
ili ne. Katherine je vjerojatno mislila isto jer Josephu nije rekla da
je uzela novac. Ako pridobije Michaela da potpiše ugovor, rekla je, dat
će mužu pola iznosa.
Godinu prije Michael je zaradio više od 65 milijuna dolara. Prema
izvještaju časopisa Forbes, u 1988. godini bio je jedan od najbolje
plaćenih zabavljača na svijetu. Mogao je biti velikodušan, ako bi
poželio, ali kad je bila riječ o njegovoj obitelji, bio je rezerviran.
Ipak, obitelj je trebala pomoć. Vjerovali su da bi ih Michael trebao
spasiti.
Braća su smatrala da im Michael nešto duguje. "Michael je vrlo
popularan", rekao je Jermaine, "a ja sam tome uvelike pridonio. Ne samo
ja nego i ostala braća. Michaelov uspjeh itekako se naslanja na naš
uspjeh iz perioda Jackson 5."
U ožujku 1989. Jerome Howard i Kenneth Choi posjetili su imanje
Jacksona u Encinu i s Katherine, Josephom i Jermaineom raspravljali o
problemu. "Mislim da bi za Michaela bilo najbolje da se zbliži s
obitelji", rekao je Jermaine. "Kad zarađuješ koliko on, ovo ti je
sitnica. U nekom se trenutku
342
trebaš okrenuti važnim stvarima kao što su ljubav, obitelj i zdravlje."
Dok su razgovarali, zazvonio je telefon. Katherine je otišla na kat
preuzeti poziv. Joseph je pošao za njom.
Nakon nekoliko minuta trkom se spustila niza stube, sopćući i dašćući:
"Michael je na telefonu. Michael je na telefonu! Joseph upravo
razgovara s njim." Jerome Howard sjeća se da je bila izvan sebe.
Jermaine je dotrčao do stubišta gdje je stajala Katherine i uzbuđeno
joj rekao: "Majko, pusti da Kenneth razgovara s Michaelom. Neka ga
Kenneth pokuša uvjeriti. Ipak, on je taj koji je nagovorio tebe i
Josepha. On bi trebao razgovarati s Michaelom."
Katherine je bila skeptična. "Ne znam je li to dobra ideja", rekla je i
užurbano se popela stubama. Sve je bilo tako frenetično. "Ali neka uzme
slušalicu i neka pokuša", povikala im je. "Ne može škoditi."
Jerome tvrdi da se Jermaine okrenuo Kennethu. "Čuj, čovječe, moraš
uvjeriti Michaela."
"Ali... kako?" bespomoćno je pitao Kenneth. "Kako da to izvedem?"
Izgledao je smeteno.
"Nemam pojma", odgovorio je Jermaine. Namrštio je obrve; činilo se da
na brzaka pokušava nešto smisliti. "Moraš to učiniti. Rasplači se ako
treba", našalio se. "Sto god. Samo to učini. Hajde."
Kenneth Choi podigao je slušalicu.
"Michaele, molim te, moji sunarodnjaci žele da ih posjetiš i nastupiš",
rekao je na lošem engleskom.
Nastao je tajac. Michael mu je vjerojatno objašnjavao zašto ne želi na
turneju.
"Ali, molim te, Michaele, preklinjem te..." Opet tajac.
Najednom je Kenneth zaplakao. "Ali, Michaele, ako ne nastupiš u mojoj
zemlji, neće mi preostati drugo nego da se ubijem", teatralno je
izjavio. "Ozbiljan sam. Učinit ću to." U tili je čas počeo
nekontrolirano ridati.
Jermaine ga je pogledao i pao na koljena od smijeha. Rukom je prekrio
usta da uguši zvuk. Onda je i Jerome pao na pod histerično se smijući.
Kenneth ih je obojicu ignorirao. "Znaš, ovo je moja misija", nastavio
je dok su mu niz obraze tekle suze. "Moja je misija da te dovedem, da u
Koreju dovedem velikog Michaela Jacksona koji će nastupiti pred mojim
narodom. Moramo se susresti. Molim te, preklinjem te. Michaele, molim
te. Molim te"
Napokon, Michael je pristao na sastanak s Kennethom Choijem. Oduvijek
je bio slab na suze.
Jerome tvrdi da se po završetku razgovora Kenneth počeo drukčije
ponašati. Veselo je plesao po sobi. "Bože, ne mogu vjerovati",
povikivao je.
343
"Razgovarao sam s Michaelom Jacksonom. Bože moj!"
U međuvremenu, dva tjedna tijekom kojih je Katherine morala nagovoriti
Michaela na turneju istekla su pa nije imala izbora nego vratiti
dobivenih milijun dolara. Joseph je bio ljut kad je saznao da je uzela
novac, a još se više razljutio saznavši da ga je vratila. "Novac bi nam
dobro došao, Katie", ljutito je rekao. "Bože. Kamo ide ovaj svijet?
Zena mi nije spomenula da ima milijun dolara."
Nedugo nakon ovoga, Jerome Howard prestao je raditi za Katherine i
Josepha Jackson. "Otkrio sam da se Kenneth Choi s njima dogovara iza
mojih leđa. Kad sam to shvatio, dao sam otkaz."
Prošlo je dvadeset godina otkako su se Jacksoni odselili iz Garyja u
Los Angeles u potrazi za slavom i bogatstvom. Sada su živjeli
povlaštenim životima. Ali činilo se da su neki od njih tijekom godina
izgubili svaku vezu sa stvarnošću. Kao da nisu znali kada stati.
Željeli su sve više i više. Kad su Korejci shvatili kako se smiliti
pohlepnim Jacksonima, potaknuli su dekadenciju koja se u obitelji
širila kao rak.
Munovci su Josephu poklonili Rolls-Royce kabriolet, a poslije i više od
50.000 dolara jer je on, na kraju krajeva, ipak otac Michaela Jacksona.
Smatrali su da nad sinom ipak ima nekakav utjecaj.
Katherine je dobila 35.000 dolara jer je bila Michaelova majka.
Jermaine je dobio Range Rover jer su smatrali da je brat koji nad
Michaelom ima najveću moć. (Jermaine je automobil u brakorazvodnoj
nagodbi dao Hazel.)
Michael je dobio 60.000 dolara i skupocjene umjetnine jer je bio
zvijezda turneje. To nije bilo dovoljno pa su mu Korejci poslali i
bijeli Rolls-Royce kabriolet koji je Michael s radošću prihvatio. Zašto
ne? Mislio je, ako su dovoljno glupi da mu ga daruju, bit će pametan i
prihvatiti ga. Rekao je da nije siguran odakle se točno automobil
stvorio. "Tko su ovi ljudi i zašto mi daruju auto?" pitao je Johna
Brancu.
I drugi su dobivali tisuće dolara samo zato što su poznavali Michaela i
zato što su munovci držali da će ga na neki način pridobiti. Jerome
Howard rekao je: "Munovci su taj novac smatrali mamcem, iznosima koje
moraju uložiti kako bi se približili Michaelu." Čak je i Michaelov
tjelohranitelj, Bill Bray, dobio pola milijuna dolara. Ni danas još
nitko ne zna zašto ili kako ga je dobio.
Svi su pohlepno uzimali koliko su mogli prije nego što su Korejci
shvatili da su šanse da Michael odradi koncerte jednaki nuli. Vrhunac
debakla bio je kad je djevojka Billa Brava pristupila Kennethu Choiju i
rekla: "Slušaj. Moj dečko kontrolira Michaela Jacksona, a ja
kontroliram svog dečka. Ako želite da se održe koncerti u Koreji, bolje
vam je da mi nešto date."
344
"A što bi htjela?" pitao ju je Kenneth, pun nade. Možda je ona mogla
obaviti posao koji nikome drugom nije pošao za rukom. Duboko je
razmišljala. "Sto kažete na Mercedes-Benz 560 SEL koji je parkiran na
vašem prilazu?"
"Tvoj je", rekao je Choi i predao joj ključeve.
Kenneth Choi napokon je zakazao žarko priželjkivani sastanak s
Michaelom Jacksonom. Katherine ga je povela sa sobom na dodjelu nagrada
Soul Train na kojoj je Michael bio jedan od laureata. Kad ga je
Katherine predstavila sinu, pao je na koljena i poljubio Michaelovu
ruku. "Moj te narod treba", rekao mu je. "Moraš nastupiti u Koreji.
Japan nas je dva puta napao, a u Japanu si nastupio dva puta. Čak si u
naručju držao japanske bebe."
"Ha?" iznenadio se Michael. Izgledao je zbunjeno. "A tko si, dovraga,
ti? Majko, tko je ovaj čovjek?"
"Ovo je onaj divni čovjek o kojem sam ti govorila", oduševljeno je
rekla Katherine. "Kenneth. Ma znaš, on dogovara one koncerte u Koreji."
Prema izrazu lica bilo je jasno da Michael nema pojma o kome majka
govori ili zašto je ovaj klečao pred njim.
"Moj te narod mora vidjeti", nastavio je Kenneth. "Ti si junak,
svetac." Onda je izvadio videokameru i počeo snimati Michaela. "Nemoj!
Čekaj!" rekao je Michael i rukom prekrio lice. "Stani! Govoriš o
zajedničkoj turneji?
0 tome je riječ?"
"Da, Michaele", rekla je Katherine. "Da, to je on! Kenneth Choi."
Pucala je od uzbuđenja.
"Ali s obitelji više poslovno ne surađujem", rekao je Michael Kennethu.
"Prestani me snimati. Prestani, rekao sam."
U lipnju 1989., nakon gotovo šest mjeseci pritisaka sa svih strana,
Michael je napokon potpisao ugovor kojim jamči da će u kolovozu održati
Četiri koncerta u Koreji. "Ne mogu to više trpjeti ni sekunde", rekao
je objašnjavajući svoju odluku. "Izludit će me dok ne dobiju što žele.
Obavimo te nastupe i svršimo s time."
Izvest će tek četiri pjesme i medley s braćom. Ostatak koncerta odradit
će braća bez Michaela.
"Radim ovo samo zbog Katherine", komentirao je korejsku turneju.
Obitelj je bila presretna. Michael je napokon pristao na projekt
Jacksona
1 munovaca. Na kraju nitko nije dobio milijun dolara premije jer se
Michael samostalno odlučio za turneju. "On je trebao dobiti milijun
dolara", rekao je John Branca, "jer se predao Korejcima." (Do izlaska
prvog izdanja ove knjige 1991. Michael nije imao pojma za premiju
ponuđenu bilo kojem članu obitelji koji bi osigurao njegov pristanak.)
345
Začudo, uzevši u obzir sve što se dogodilo u tih šest mjeseci, kad je
ugovor potpisan i kad je došao trenutak da Michael dobije obećane
milijune, velečasni Moon, koji je financirao projekt, odlučio je da je
svota previsoka. Jerome Howard tvrdi da je Moon zahtijevao da se smanji
Michaelov honorar, prvo na osam milijuna, pa na pet, pa četiri i pol i
naposljetku na dva i pol milijuna dolara. I tako se cijeli dogovor
izjalovio.
Korporacija Segye Times, koju financira velečasni, Moon tužila je
Michaela. Moon je htio da mu vrate sav novac i darove. U tužbi su bili
spomenuti i Joseph, Katherine, Jerome Howard, Jermaine Jackson i Bill
Bray.
Michael je uzvratio udarac podigavši tužbu protiv korporacije Segye
Times za iznos od osam milijuna dolara. Rekao je da neće vratiti darove
i da ni od drugih ne smiju tražiti povrat.
Osobe upletene u projekt između Jacksona i munovaca nisu sigurne tko je
odgovoran za propast dogovora, ali većina Michaelovih suradnika slaže
se da se ništa od toga ne bi dogodilo da je Frank Dileo bio Michaelov
menadžer. Ipak, Frank je u prošlosti stao na kraj mnogim obiteljskim
planovima prije ne^o što bi oni uopće došli do Michaelovih ušiju.
Čak ni John Branca Michaela nije mogao zaštititi od debakla jer ga je
Michael pitao za savjet nakon što je već odlučio potpisati ugovor.
Povrh svega, nekima se činilo da je paranoidni Michael počeo gubiti
povjerenje i u Johna.
"Ne znam kako se sve ovo dogodilo i kako su me uvukli", izjavio je
Michael. "Znam samo da sam stalno govorio 'neću, neću i neću'. Ali moja
obitelj ne prihvaća odbijanje. I eto što mi se dogodilo. Zlo mi je od
svega ovoga. Zlo."
Drama s LaToyom
U ljeto 1989. nakon što su riješili problem s projektom munovaca,
obitelj Jackson pripremila se na nove probleme s 33-godišnjom LaToyom.
Čuli su da piše knjigu koja neće nimalo sličiti Michaelovoj. Prijetila
je da će u njezinoj izaći "potpuna istina o disfunkcionalnoj obitelji".
(Čovjek bi pomislio da se obitelj neće toliko brinuti zbog knjige jer
je LaToya u travnju 1988. rekla novinaru: "Koliko znam, Michael se
podvrgnuo samo jednoj operaciji nosa.")
Marjorie Walker, tadašnja obiteljskaprijateljica, tvrdi: "Katherine
jenazvala LaToyu i pitala je planira li zaista napisati knjigu. LaToya
je to zanijekala. U
346
međuvremenu je započela pregovore s izdavačkom kućom G. P. Putnam's
Sons. Katherine je bila povrijeđena kad je saznala da je sklopila
ugovor za knjigu. Nekoć davno LaTova nije lagala. Ako ste je poznavali,
znali biste da se u potpunosti promijenila otkako je upoznala Jacka
[Gordona]. Nekoć se nasmrt bojala izaći iz kuće i smatrala je da
obitelj ne bi ni mrava zgazila. A sad je planirala napisati knjigu u
kojoj će razotkriti da Jacksoni gaze sve oko sebe."
LaTova jeporpisalaugovor s izdavačkomkućom koja joj je za
autobiografiju isplatila veći predujam nego što je Michaelu isplatila
kuća Doubledav. Michael je navodno dobio 300.000, a LaTova 500.000
dolara.
"Ma neće to biti tako loše", Katherine je umovala. "Sto bi uopće mogla
napisati o nama?"
Za početak je LaTova namjeravala napisati da su Michaela u djetinjstvu
spolno zlostavljali. Kad je to čuo, Michael se naljutio. "Može raditi
što ju je volja, ako se želi iz nekog razloga osvetiti Josephu i
Katherine", bjesnio je, "ali neka mene ne uvlači u to. Nikad je ničime
nisam povrijedio. Zaustavi je, Branca", rekao je svom odvjetniku Johnu.
John Branca dogovorio je sastanak s Jackom Gordonom tijekom kojeg mu je
rekao da Michael ne želi da sestra napiše da je bio zlostavljan.
"Zašto ne?" zanimalo je Jacka. "Istina je."
"Slušaj, ne znam je li istina ili ne", rekao mu je John. "Ali znam ovo
— ako to napiše, Michael će je tužiti. E, za to jebeno ^nam da je
istina."
Godinama su svijetom šoubiznisa kolale glasine da je Michael u
djetinjstvu bio spolno zlostavljan. Michael je to nijekao pa nitko nije
mogao išta drugo tvrditi. Vjerojatno bi se za takvo što već saznalo, s
obzirom na to pod kakvim je povećalom Michaelov život bio posljednjih
godina.
U pismima LaTovi i Jacku, John Brancaponovio je odluku koju je izrazio
na sastanku: ako LaTova objavi da je Michael u djetinjstvu bio spolno
zlostavljan, tužit će je. Također je spomenuo da će joj Michael biti na
raspolaganju kako bi pročitao njezinu knjigu i provjerio jesu li ostale
navedene informacije 'točne'.
Nakon što je primio pismo, Jack Gordon nazvao je bivšeg Katherineinog
poslovnog menadžera Jeromea Howarda i pitao ga ima li još uvijek
dovoljan utjecaj da mu ugovori sastanak s Katherine. Jerome tvrdi da se
Jack htio dogovoriti s Katherine: ako ona i Joseph LaTovi isplate pet
milijuna dolara, LaTova će otkazati pisanje memoara. "To je najmanje
što mogu učiniti za nju", umovao je Jack, "s obzirom na to što su joj
sve učinili." Ako Jerome uvjeri Jacksone da LaTovi isplate novac, dobit
će pet posto od ukupnog iznosa-500.000 dolara.
"Čovječe, ovo je ucjena", Jerome se prisjeća svojih riječi.
347
"Nije", odgovorio je Jack. "Ovo je posao. Samo posao i ništa više."
"Ne želim imati ništa s time", rekao mu je Jerome. "Predložit ću tvoju
ponudu Katherine i reći joj da ti se javi."
"Sto? Ne želiš 500.000 dolara?" u nevjerici je pitao Jack.
Jerome je rekao da ne želi. "Nazvao sam Katherine i susreo se s njom.
Ako želi spriječiti kćer da izda knjigu, to će je stajati pet milijuna
dolara. Nije baš bila zadovoljna. Rekao sam joj da se ne želim petljati
i da mi je Jack ponudio postotak, ali da nisam mislio da je to pošteno.
Predložio sam joj da se time pozabavi odvjetnik. Mislim da me
poslušala."
Nakon toga je netko od LaTovinih bliskih prijatelja prodao medijima
priču da joj je Michael ponudio dvanaest milijuna dolara da odustane od
projekta. U očitom pokušaju da oko svog projekta digne prašinu, LaTova
je bjesnila: "Michaelova je ponuda grozna. Pokušava me podmititi. Ništa
me neće zaustaviti", rekla je, kao da objavljuje rat, "bez obzira na to
koliko mi ponudio."
A onda je Jack Gordon objavio apsurdnu tvrdnju da je Michael htio
otkupiti tvrtku G. P. Putnam's Sons za 84 milijuna dolara kako bi
spriječio objavljivanje knjige.
Jedan je Michaelov suradnik rekao: "Evo što se zaista dogodilo. Netko
tko je zastupao LaToyu — ne tvrdim da je to bio Jack i ne tvrdim da
nije, jer iskreno ne znam — stupio je u kontakt s Michaelovim ljudima i
rekao da bi Mikeu bilo bolje da 'ispljune' milijune ako ne želi da se
knjiga objavi. Mike je bio povrijeđen. Nikad nije učinio ništa zbog
čega bi LaTova bila ovako zla prema njemu i mislio je da iza svega
ovoga stoji Jack. Ipak, LaTova je bila kriva za ishod situacije. 'Neće
se izvući ako kaže da je za prljavu igru kriv Jack', rekao je. 'Mora
preuzeti odgovornost, baš poput mene.' Bio sam ondje kad je Michael
donio konačnu odluku. 'Neću dopustiti da me ucjenjuje sestra, osoba
koju sam volio i koja me poznaje čitav život. Nije mogla niže pasti',
primijetio je. 'Reci LaTovi da sam joj poručio da se skrije u mišju
rupu. Od mene neće dobiti nijedan jebeni novčić.'"
Bilo je očito da LaToyi odanost obitelji više ništa ne znači. Kako bi
još više zakuhali stvar, Jack je izjavio da je LaTova zbog svih godina
provedenih na Havvenhurstu tako ljuta i ogorčena da će u knjizi
objaviti još jednu optužbu — onu da ju je Joseph spolno zlostavljao.
Katherine su uznemirile Jackove riječi. "Ali to nije istina", ustrajno
je tvrdila.
"Jest, itekako", rekao je Jack.
"Tko ti je to rekao?" Katherine je zahtijevala odgovor. "LaTova?" Jack
je rekao da je to saznao od Rebbie.
Kad se Katherine suočila s Rebbie, već je kiptjela odbijesa. Međutim,
Rebbie
348
je zanijekala da je Jacku rekla da je Joseph spolno zlostavljao LaToyu.
LaTova mi je poslije rekla da ju je nazvao Michael. "Svađali smo se oko
mnogo stvari, ali najviše oko knjige", tvrdila je. Kad je Michael htio
čuti hoće li u knjizi napisati nešto inkriminirajuće o njemu, nije mu
htjela reći. Rekla mi je da pravi problem nije bila knjiga, nego
činjenica da je "Michael ljubomoran na pozornost koju privlačim. Želio
je sam ostati u središtu pažnje."
"Slušaj, bavim se šoubiznisom od pete godine", prisjeća se Michaelovih
riječi. "A ti bi se samo pojavila niotkud. Cime pravdaš svoju slavu?
Još je nisi zaslužila, LaTova. Još ništa nisi postigla."
"Kako se usuđuješ?" povikala je LaTova. "Nakon svega što sam pretrpjela
u ovoj obitelji, kako mi to možeš reći?" Bilo je očito da je pobrkala
neslaganje u obitelji s umjetničkim dostignućem. Kako god bilo, rekla
je Michaelu da više nikad ne želi razgovarati s njim i tresnula
slušalicom.
5. rujna 1989. 33-godišnja LaTova i 50-godišnji Jack Gordon vjenčali su
se u Renu u Nevadi. Dva dana prije vjenčanja LaTova je nazvala
Katherine i rekla: "Više nemam obitelj. Nemam majku, oca, braću ni
sestre. Svih vas se odričem." Jacksoni su čvrsto vjerovali da LaTova ne
voli Jacka i da se udala za njega samo kako bi se udaljila od obitelji.
Jack je rekao da su cijelo vrijeme bili pod budnim okom šestorice
tjelohranitelja kako je Jacksoni ne bi oteli. "Jack mi je stalno
govorio da Joseph uporno pokušava oteti LaToyu i da je ona nasmrt
preplašena. Prema onom što sam čuo, Joseph ju je stalno tukao kad je
bila mala", prisjeća se Gary Berwin, čiji je pokušaj poslovne suradnje
s Josephom 1985. neslavno propao.
"LaToya nije bila osobito sretna osoba. Imala je težak život. Našla je
Jacka Gordona kojeg je voljela i na kojeg se mogla osloniti", nastavio
je Gary. "Napokon je pobjegla od te obitelji. Pitao sam Jacka zašto se
oženio njome. Pitao sam ga: 'Jesi li se oženio njome zato što je zaista
voliš ili zato što ste oboje iz toga mogli nešto izvući?' Rekao je: 'Ma
ne, čovječe, zbilja je volim.' Rekao sam: 'Daj, budi iskren.' Odgovorio
je: 'Ma kažem ti, jako je volim.'"
¦ - i
"Želim više novca od ikog drugog..."
U kolovozu 1989. Michael je navršio 31 godinu. Posljednjih mu nekoliko
godina nije bilo lako. Činilo se da je stalno nervozan zbog pritisaka
obitelji
349
i njihovih zahtjeva. Brinuo se i zbog karijere. Premda je napustio
roditeljski dom, nikada nije napustio 'gnijezdo'. Ostao je u kontaktu s
Katherine. Trudio se kloniti ostatka obitelji, ali mu to nikako nije
polazilo za rukom — većinom zato što se oni nisu htjeli kloniti njega.
Činilo se da njihovi problemi uvijek nekako postanu njegovi.
Unatoč činjenici da je bio u tridesetima, mnogi njemu bliski ljudi
smatrali su da nikada nije odrastao i da je još adolescent u srcu.
Igrao se s prijateljima tinejdžerima i na svom raskošnom imanju
uveseljavao hendikepiranu djecu. Volio se maskirati i ljutio se kad bi
ga ljudi izdvajali od ostalih, ne zato što nije htio da ga izdvajaju
nego zato što bi od kuće otišao uvjeren da ima tako sjajan kostim da ga
nitko neće prepoznati. U slobodno bi vrijeme i dalje najradije odlazio
u Disneyland, Disney World i u studije Universala. I dalje je većinu
života provodio u svijetu mašte.
Sto se tiče karijere, postojale su mnoge zamisli što dalje nakon albuma
Bad. Michael je želio nadmašiti sebe, baš kao u vrijeme kad je smišljao
koncept albuma koji će nadmašiti Thriller. Nije se prodalo previše
primjeraka albuma Bad pa je Michael bio razočaran. Ipak, umjesto da
pokuša nadmašiti posljednja dva albuma izdavanjem novoga, John Branca
uvjerio je Michaela da pokuša izdati kolekciju najvećih hitova pod
nazivom Decade. Uz hitove na albumu bilo bi i nekoliko novih pjesama.
Bila je to dobra ideja. Taj bi potez malo oslobodio Michaela pritiska u
trenutku kad mu je to bilo itekako potrebno.
Michael je u kolovozu 1989. album Decade namjeravao izdati za
korporaciju Sony, roditeljsku tvrtku CBS Recordsa. Album je trebao
izaći u studenom i naći se u božičnoj ponudi.
"Želim više novca nego što je itko drugi ikada dobio", rekao je Michael
Johnu kad su sa CBS-om započeli pregovore oko novog albuma. John ga
nije iznevjerio. Dogovorio je osamnaest milijuna dolara predujma, što
je doista bilo "više novca nego što je itko drugi ikada dobio". Ugovor
je uključivao petnaest milijuna predujma koje će CBS nadoknaditi od
Michaelovih tantijema prije nego što on počne ubirati zaradu od albuma.
Također, dobit će i tri milijuna koja će mu CBS darovati. (Za svaki od
tri albuma sa CBS-om Branca je uspio isposlovati da Michael dobije tri
milijuna dolara bonusa.)
Prije Michaelova, rekord za najunosniji ugovor držali su Rolling
Stonesi, također Brancini klijenti. Bonus za svaki njihov album iznosio
je više od pet milijuna dolara. U Hollywood Reporteru pisalo je da je
Billy Joel dobio 1,7 milijuna dolara, Bruce Springsteen 2,5 milijuna, a
Madonna milijun dolara, u što nisu ulazili dodatni bonusi koji su znali
biti čak i nekoliko puta veći od predujma.
Michael Jackson je od tantijema za album dobivao 41 bod. To znači da je
postotak od maloprodaje varirao ovisno o mediju na kojem je tiskan
album
350
— na CD-u, kaseti ili ploči. Ipak, zarada od albuma iznosila je oko 25
posto od maloprodajne cijene svakog prodanog primjerka. Michaelovih 25
posto značilo je da je od svakog prodanog primjerka dobio 2,5 dolara.
Međutim, kad su se Michaelovim tantijemama pribrojala i nepovratna tri
milijuna koje je dobio na dar, njegov je postotak skočio na 29 posto.
Kako bi shvatili koliki je bio iznos Michaelovih tantijema, važno je
spomenuti da je Madonna u to vrijeme dobivala tek osamnaest posto.
Većina drugih superzvijezda dobivala je dvanaest posto.
Michaelov novi ugovor sa CBS-om ukupno je težio oko 50 milijuna dolara
jer je, osim predujma i nepovratnih milijuna, John Branca s izdavačem
dogovorio zajedničko ulaganje. Dogovor je bio da će CBS financirati
pokretanje etikete za Michaela Jacksona - filijalu CBS Recordsa pod
imenom Jackson Records (podsjeća li vas to na Josepha?) koju bi Michael
nadgledao. CBS bi sami uložili u pokretanje etikete, a zaradu napola
podijelili s Michaelom. On bi bio i vlasnikom pola dionica, zbog čega
bi mu pripalo 50 posto od možebitne buduće prodaje etikete. Za Michaela
je to bio velik uspjeh. John Branca još je jednom iskazao svoje
fenomenalno pregovaračko umijeće.
Kako se Janet Jackson stalno oslanjala na brata za savjete i smjernice,
John je smatrao da bi najlogičnije bilo da upravo ona postane prvi
klijent na etiketi. Michaela je ta mogućnost oduševila. (To se ipak
nije dogodilo. Janet je potpisala ugovor s Virgin Recordsom težak oko
32 milijuna dolara. Kad je zaključen u ožujku 1991., govorilo se da je
to najskuplji ugovor u povijesti diskografije, ali takvim se terminima
diskografi Često razmeću. Uvijek postoji način manipulacije višeznačnim
iznosima i projekcijom zarade. Na taj način svaki diskografski ugovor
može postati pozamašan i vrijedan, "najskuplji u povijesti".)
Posljednji Michaelov trijumf u pregovorima za album Decade dogodio se
kad je Branca isposlovao predujam od pet milijuna dolara od tvrtke
Warner-Tamerlane Publishing Corporation, tvrtke za publishing pod kapom
Warner Brosa. koja se brinula za autorska prava Jacksonovih pjesama.
(Michael je bio nositelj svih svojih autorskih prava. Warner-Tamerlane
nema nad njima vlasništvo, već za sitnu naknadu prikuplja novac zarađen
od publishinga Michaelovih pjesama u cijelom svijetu.) Pet milijuna
dolara velik je predujam za publishing. Većina superzvijezda dobiva oko
milijun dolara.
Svi djelići slagalice bili su na mjestu i moglo se početi s radom na
albumu. Međutim, do siječnja 1990. postalo je jasno da Michael neće
uspjeti dovršiti Decade. Predomišljao se oko formata i nije znao koje
bi pjesme uvrstio na album. Prvotni je plan bio da se na albumu nađu
četiri pjesme s albuma Offthe Wall, sedam s Thrillera, šest s albuma
Bad i tri do pet novih pjesama: "State of Shock" (hit-duet s Mickom
Jaggerom), "Heartbreak Hotel", "Someone in the
351
Dark" (s Michaelova albuma koji je izašao uz film E. Z), "Come
Together" i dvije stare pjesme iz ere Motowna koje je Michael ponovno
masterirao. Stalno se predomišljao. Na kraju ga je blizak prijatelj,
šoubiznis mogul David GefFen, odgovorio od izdavanja albuma. Umjesto
albuma Decade Michael će snimiti album s novim pjesmama. (Ugovor koji
je Branca sklopio sa CBS-om i tvrtkom Warner-Tamerlane odnosio se na
bilo koji album koji Michael odluči izdati.) Branca je sigurno
pomislio: "Eto nas opet na početku."
David Geffen utječe na Michaela
Iako je Michael bio jedini direktor svih svojih tvrtki, oformio je
investicijski odbor koji se neformalno susretao jednom godišnje i
razgovarao o Michaelovim ulaganjima. 1990. u odboru su bili John Branca
i njegov partner Kenneth Ziffren, Jacksonov računovođa Marshall
Gelfand, John Johnson iz tvrtke Johnson Publishing Company (koja izdaje
Časopise Ebony i Jet) i David Geffen. Odbor nije imao nikakvu moć;
Michael je mogao uložiti veto na bilo koju odluku, već pet minuta nakon
njezina donošenja.
Nijedan član odbora nije profitirao od Michaelovih ulaganja. Michael je
sastavio odbor kako bi se ovi moćni ljudi upoznali i kako bi mogli
pratiti što rade tijekom godine. Michael je vjerovao u međusobnu
kontrolu zaposlenika kako bi se osigurao da ga nitko ne iskorištava.
Njegova su ulaganja bila fascinantna i činilo se da su ova gospoda
počašćena što su uključeni iako nisu ostvarivali nikakvu zaradu.
Michaelu nije bilo teško uspostaviti ovaj investicijski odbor.
Posljednjih je nekoliko mjeseci David Geffen, koji je oko deset godina
bio članom investicijskog odbora, imao velik utjecaj na Michaela. U
jednom je trenutku Michael s Davidovom produkcijskom kućom potpisao
investicijski ugovor za snimanje filma. Davidov je posao bio da osigura
scenarij koji će Michael odobriti. Međutim nikako se nisu mogli
dogovoriti. (Michael je oduvijek htio snimiti film koji bi bio
kombinacija fantastičnog, visokobudžetnog filma u stilu Ratova ^vije^da
i filmova Busbyja Berkeleyja*.)
Lako je shvatiti zašto je Michael — čovjek kojeg se najviše dojmilo
bogatstvo i moć — bio oduševljen Davidom Geffenom. Časopis Forbes je u
izdanju 24. prosinca 1990. Davida nazvao "najbogatijim čovjekom u
Hollywoodu",
* Busby Berkeley — glasovit holivudski redatelj mjuzikala čiji su
filmovi bili izuzetno popularni 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća.
352
što je vjerojatno i bio, kao što je i danas. Procjenjuje se da teži
više od 100 milijuna dolara.
David je na glasu kao pronicljiv, snalažljiv i intuitivan šoubiznis
genij koji zna kad kupiti i, što je jednako bitno, kad prodati.
Inteligentan je i dovitljiv. Katkad je i temperamentan, a neki ga
suradnici smatraju umišljenim i arogantnim. Tijekom godina sagradio si
je ime u svijetu glazbe (tvrtkom Geffen Records) i u svijetu filma.
Producirao je filmove koje je distribuirao Warner Bros., uključujući i
hitove poput Opasni posao i Bubimir. Zaradio je i u kazalištu
producirajući brodvejski hit Djevojke i{ snova s Michaelom Bennettom.
Pomogao je financirati mjuzikl Mačke Andrewa Lloyda Webb era.
Michael se divio Davidovoj poslovnoj snalažljivosti i viziji. "Michael
mi je rekao da je David najfascinantnija osoba koju je upoznao", rekao
je jedan Michaelov suradnik. "Mislio je, ako posluša Davidov savjet, i
on će postati mogul poput njega. Držao se svega što je David rekao, kao
što se nekoć držao svega što mu je govorio Branca. Za razliku od
Brance, David se ulagivao Michaelu i stalno mu laskao. Jako su se
zbližili. Ne samo da su imali profesionalan odnos nego su bili i bliski
prijatelji. David mu je rekao da je album Decade osrednja ideja i da ne
bi trebao trošiti vrijeme na njega. Uvjerio je Mikea da snimi album s
novim pjesmama, s čime se ovaj složio. Bilo je očito da David nije
Brancin miljenik."
Šuškalo se da će Michael za novi album ponovno angažirati Quincyja
Jonesa. Međutim, Michael više nije htio raditi s njim jer je smatrao da
je producent postao previše posesivan prema njemu i njegovom radu i da
si je pripisivao previše zasluga. Michael je još bio ljut jer ga je
Quincy namučio s pjesmom "Smooth Criminal" — Quincy je nije htio
uvrstiti na album Bad. Quincy je pak smatrao da je Michael postao
previše zahtjevan i krut. Zbog koktela emocija propalo je partnerstvo
koje je nekoć bilo zaslužno za prodaju milijuna i milijuna albuma.
Ipak, Quincy je bio siguran da će ponovno surađivati. Nitko ga nije
obavijestio o novonastaloj situaciji. Michael je počeo raditi bez
njega.
David Geffen dočepao se svih Michaelovih financijskih dokumenata —
moguće jedamuih je Michaelosobno dao—ipočelisurazgovaratioMichaelovu
odnosu sa CBS Recordsom. Rekao je Michaelu da je na videospotove s
albuma Bad potrošio 40 milijuna dolara (uključujući i film Moonwalker),
što je previše za videoprodukciju. David je imao pravo. Međutim, Branca
se pobrinuo da Michael dobro zaradi na distribuciji i prodaji
videomaterijala, zbog čega je izgubio 'tek' deset milijuna dolara neto.
Nijedan drugi izvođač ne bi zaradio 30 milijuna od videospotova. Ipak,
Michael je počeo vjerovati da CBS na njemu i njegovim videospotovima
zarađuje više od njega. Toliko
353
se naljutio da je odmah htio raskinuti ugovor.
Prije ovoga su Walter Yetnikoff i Michael imali izvrstan odnos. Kad ga
je Michael 1984. izveo na pozornicu tijekom dodjele Grammyja, Walter je
bio zahvalan. Smatrao je da je Michaelov otvoren iskaz zahvalnosti
njemu i izdavačkoj kući pomogao zaraditi milijune dolara. "Na dodjeli
Grammyja nitko ne izvodi direktore na pozornicu, jer za nas nitko ne
mari", Yetnikoff je 1988. izjavio za časopis Rolling Stone. "Vratio sam
se u CBS i rekao: 'Zbog ovoga ćete mi dati još dva milijuna dolara.'"
Walter Yetnikoff godinama je bio jedan od najmoćnijih ljudi u glazbenoj
industriji. Do 1990. oko sebe je okupio zvjezdane izvođače poput
Michaela, Brucea Springsteena, Rolling Stonesa i Boba Dylana. Ali
tijekom 1990. njegov je utjecaj počeo slabiti zbog sve lošijeg odnosa s
novom roditeljskom tvrtkom, Sonyjem, i zahlađenja odnosa između njega,
Springsteena i Springsteenova odvjetnika Johna Landaua. Bez Michaela
Jacksona u njegovu kutu Yetnikoffova se budućnost činila sivom.
Jacksoni su još na muci
1990. godine Janet Jackson napokon je došla na svoje. Postigla je
najveći uspjeh u karijeri izdavši album Janet Jackson's Rhythm Nation
1814 za izdavačku kuću A&M. Nizala je hitove — između ostalih, "Miss
You Much", "Escapade" i "Rhythm Nation" — i krenula na prvu američku
turneju. Šarmantna i stidljiva, darovita i motivirana, Janet se
etablirala kao jedna od bolje prilagođenih Jacksona. Udaljila se od
cijele obitelji, osim od majke. Iako joj Joseph više nije bio menadžer
— prekid suradnje bio je očekivano težak — album Rhythm Nation i njemu
je donio dobit.
"Učila sam od najboljeg, od Michaela Jacksona", rekla je Janet u
travnju 1990. "Ne govorim to samo zato što mi je brat. Zbilja smatram
da je najbolji. Vidjela sam kako naporno radi i koliko je ambiciozan.
Čudno je čitati tračeve o njemu. Ljudi ga baš ne razumiju."
Također je napomenula: "Michael je rekao da od svih u obitelji nas
dvoje najsličnije razmišljamo." Janet je jedina članica obitelji koja
je dolazila na setove Michaelovih videospotova, samo kako bi ga mogla
promatrati dok radi. Ipak, morala je priznati da je među njima
postojalo rivalstvo. "Ima jak natjecateljski duh", rekla je u studenom
1990. "Kao i ja."
Začudo, Michael se s Janet nije toliko natjecao koliko su ljudi
mislili.
354
Podržavao ju je i dijelio joj savjete kad god bi ih tražila. Smatrao je
Rhythm Nation genijalnim albumom. Brinuo se jer je album postigao
velik, ali ne i dovoljan uspjeh. "Zašto se prodalo tek pet ili šest
milijuna primjeraka?" pitao je bivšeg suradnika. "Sto to znači za mene
i moj idući album?"
Poput Michaela, ni Janet nije bila imuna na plastične operacije. Nos je
operirala bar dva puta, a neki su nagađali da je operirala i grudi. Ali
ona zna kako od estetske kirurgije izvući ono najbolje. Izgleda
zanosno, pogotovo nakon što se podvrgla dijeti od samo 900 kalorija
dnevno. Nakon mnogo godina borbe izgubila je suvišne kilograme.
Albumi ostalih Jacksona bez Michaela nisu prošli najbolje. Prodaja
samostalnih albuma Jackieja, Jermainea, Marlona i Randyja bila je
razočaravajuća. Ista je sudbina zatekla izvrstan zajednički album koji
su snimili Jackie, Jermaine, Tito i Randy. Nazvali su ga 2300 Jackson
Street prema ulici u kojoj su živjeli u Garyju.
Michaelu je smetalo što album 2300 Jackson Street nije postigao uspjeh,
između ostalog zato što je nazvao Waltera Yetnikoffa i zamolio ga da se
albumu iznimno posveti. CBS Records nije mogao uspješno promovirati
album bez Michaela. Nije da braća nisu bila darovita, štoviše. Nakon
desetljeća iskustva, većina Jacksona postali su vrhunski pjevači i
izvanredni zabavljači. Ali nije bilo lako ganjati vlastite karijere u
Michaelovoj sjeni. Činilo se da publika nije željela Michaelovu braću,
već samo Michaela.
Nakon albuma 2300Jackson Street CBS nije produžio ugovor s Jacksonima.
Nije bilo fanfara kao onomad kad su Jacksoni napustili Motown i prešli
u CBS. Izdavač nije predložio produljenje ugovora. Jacksoni su
jednostavno izgorjeli.
Bez Michaela za kormilom braća nisu uspjela osigurati nov diskografski
ugovor.
Ni Rebbie više ne snima albume, a bila je najumješnija pjevačica od
triju kćeri.
LaToyini memoari, LaToya — Odrastanje u obitelji Jackson, objavljeni su
u rujnu 1991. U njima je žestoko kritizirala obitelj, ali Michaelu je
bila izrazito naklonjena (nije napisala da je bio spolno zlostavljan).
Iako nije napisala da ju je Joseph zlostavljao — izdavač nije htio
riskirati pravne mjere zbog tako opasne teme — LaToya je to tvrdila
tijekom promotivne turneje. U svakom je talk-showu spomenula da ju je
Joseph tjerao na spolne odnose i da mu je Katherine govorila: "Ne
noćas, Josephe. Dosta joj je."
Uzevši u obzir osobe upletene u cijelo ovo ludilo, tko bi mogao znati
jesu li LaToyine optužbe protiv oca bile istinite ili ne?
355
Tko bi mogao nabrojiti sve te plastične operacije?
Oduvijek se mnogo nagađalo o Michaelovu nosu; to je prvo što se
spominje u razgovoru ili u šali na račun njegovih brojnih plastičnih
operacija. Do kraja 1990. većina je ljudi prestala brojiti Michaelove
operacije nosa, ali neki od njegovih suradnika vjerovali su da ih je
obavio barem deset. Godinama su estetski kirurzi nagađali je li njegov
nos — koji je izgledao kao u vilenjaka — načinjen od kosti, hrskavice
ili lateksa. To je postalo javna rasprava. Koja je bila prava istina o
Michaelovu nosu?
Istina je bila da se struktura Michaelova nosa urušila prije mnogo
godina, kao posljedica brojnih prijašnjih operacija. Tijekom jedne
operacije u vršak nosa ugrađena je hrskavica koja ga je trebala
poduprijeti i preoblikovati, ali zahvat nije bio posve uspješan. Zato
je Michael tijekom javnih istupa, a često i kod kuće, nosio nastavak od
lateksa, umjetni vršak koji je kamuflirao scenskom šminkom.
Zanimljivo, Michael je često nosio kiruršku masku koja je postala
dijelom njegova imidža, ali ne uvijek kako bi prikrio identitet ili se
zaštitio od virusa. Ponekad ju je nosio zato što nije volio nositi
protetski nos. Stavljanje nastavka iritiralo ga je i frustriralo. Svaki
je dan nosio taj križ i katkad to nije mogao podnijeti... Zato je nosio
masku.
U ožujku 2003. časopis Vanity Fair objavio je da bez nastavka Michael
"izgleda kao mumija s dvije rupe gdje su nekoć bile nosnice." To nije
istina. Bez nastavka nos mu je izgledao spljošteno, tupo i bezoblično.
Bez njega Michael uopće nije sličio na sebe. Kako je bio opterećen
izgledom lica, odbijao je pojaviti se u javnosti bez nastavka. Ako
ništa drugo, nastavak je bio bolan, svakodnevni podsjetnik na sve
prošle estetske zahvate i ono što su mu donijeli.
Govorkalo se da je Michael na neki način bio ovisan o estetskoj
kirurgiji. "Ljudi lako postanu ovisni o estetskoj kirurgiji, baš kao o
alkoholu, drogi ili hrani", tvrdi dr. Alfred Coodley, izvanredni
profesor psihijatrije na sveučilištu UCLA.
"Zapravo, to je više opsesija nego ovisnost", primijetio je dr. Robert
Kotler, estetski kirurg iz Beverly Hillsa koji nikada nije operirao
Michaela. "Mislim da morate znati kada prestati. To je najbolja poruka
koju plastični kirurg može prenijeti pacijentu. Savjestan će kirurg
reći pacijentu: 'Previše je previše.'"
Postoji nekoliko razloga zašto je Michaelova koža bila tako bijela,
pogotovo koža lica. Prvo je kožu izbjeljivao s pomoću nekoliko
kemijskih preparata. Je H moguće da crnac izbijeli kožu? "Moguće je",
tvrdi Robert Kotler. "Ne može
356
postati bijela, ali možete je posvijetliti. Postoje već dobro poznati
spojevi koji pomažu pri izbjeljivanju, a možete ih jednostavno kupiti u
ljekarni, u kremi kao što je Porcelana. Također postoje i agensi za
izbjeljivan je, nekoliko spojeva zvanih hidrokinoni koji pomažu pri
izbjeljivanju crnačke kože."
Jedan Michaelov zaposlenik prisjeća se: "Ujutro i navečer nanosio bi
kremu na lice i vrat. U torbici za šminku imao je mnogo malih tuba.
Pitao sam ga što je to, misleći da su nekakve hranjive kreme. Rekao mi
je da je to 'lijek'. Ostalo je na tome. Svaki put kad bi izlazio na
sunce, primijetio sam da je prekrivao lice rukom ili je nosio velik
šešir. Činilo se da se nasmrt plaši sunčeve svjetlosti, kao da se boji
da ne izgori."
U Priručniku lijekove be^ recepta stoji: "Koža lica brže tamni pod
utjecajem sunčeve svjetlosti nego što blijedi pod utjecajem
hidrokinona. Zato je nužno izbjegavati sunce. Iako će kreme za sunčanje
pomoći, čak i danja svjetlost može uzrokovati tamnjenje. Preporuča se
da se hidrokinon pakira u male tube. Dva puta dnevno nanesite tanki
sloj dvopostotnog koncentrata i lagano utrljajte na zahvaćeno područje.
Kad postignete željeni učinak, hidrokinon se nanosi prema želji kako bi
se zadržala depigmentacija." Neki su primijetili da su se u
dokumentarcu Martina Bashira iz 2003. vršci Michaelovih prstiju činili
smeđi i mrljavi. Jedan od razloga mogla bi biti uporaba hidrokinona
koji stimulira pojavu pigmentiranih stanica ispod ploče nokta zbog čega
nokti izgledaju tamniji.
U 80-ima Michaelu je dijagnosticirana kožna bolest vitíligo. (Neki su
liječnici nagađali da vitiligo nije nasljedan nego je posljedica
dugotrajnog korištenja kemijskih preparata za izbjeljivanje. Zbog
vitiliga pacijent postaje osjetljiv na sunčevu svjetlost.)
Krajem 80-ih dermatolog dr. Arnold Klein Michaelu je na tjemenu
dijagnosticirao diskoidni lupus — autoimunološku bolest koja uzrokuje
tamnjenje ili svijetljenje kože.
Postoje dvije varijante lupusa: diskoidni, to jest, površinski i
sistemski koji može biti smrtonosan. Tijekom liječenja diskoidnog
lupusa Michaelu je liječnik prepisao kreme za izbjeljivanje kože —
Solaquin, Retin A i Benoquin. Rečeno mu je da mora izbjegavati sunčevu
svjetlost, čak i više nego inače. Zato ga se često za sunčanih dana
moglo vidjeti pod suncobranom. Također se morao podvrći injekcijama
hidroksiklorokina (steroida) koje su mu ubrizgavali u skalp. Bili su to
bolni, učestali tretmani.
Posljednjih mu se nekoliko godina lupus bio povukao.
Michael je nanosio debele slojeve šminke kako bi izjednačio boju kože,
zbog čega se činila još svjetlijom.
Priznao je da se podvrgao dvjema operacijama nosa i operaciji brade,
ali niste morali biti stručnjak da primjetite da je najvjerojatnije u
obraze i
357
bradu ugradio implantate i da se podvrgao brojnim drugim operacijama,
uključujući one očiju i usana. Nije moguće navesti sve Michaelove
zahvate, to mogu samo njegovi kirurzi. Ljudima koji su ga dobro
poznavali činilo se da se ni sam Michael nije sjećao svih operacija.
Neki su liječnici i službeno rekli da vjeruju da je Michael patio od
dismorfnog tjelesnog poremećaja, psihološkog poremećaja ljudi
opsjednutih vlastitim izgledom. Oni vječno 'rade na sebi' i ne mare za
tuđe mišljenje.
Naravno, Michaelu nije bilo lako. Kad je 1995. na albumu HIStorj —
Past, Present and Future, Book I objavio pjesmu "Childhood", mnogima su
njegove vječne žalopojke o izgubljenom djetinjstvu bile dosadne. Ali
pjesma "Childhood" ne govori samo o tome; ona je vapaj za suosjećanjem
i razumijevanjem. Ako uistinu promislite o izazovima koje je morao
savladati po pitanju izgleda, pravo je čudo što je Michael Jackson
uvijek pronalazio snage da se pojavi pred kritičnom javnošću.
Mahnito desetljeće i nesigurna budućnost
Na 32-godišnjeg Michaela veliki pritisak obitelji i karijere počeli su
ostavljati trag.
U lipnju 1990. pregovarao je sa studijem Disney oko posuđivanja svog
imena robotskoj atrakciji u Disneyjevu tematskom parku. Istodobno je
David GefTen, koji je bio povezan s MCA-em (dijelom Universala), želio
da se Michael pojavi na otvorenju Universalova tematskog parka na
Floridi. Želji se pridružio i Steven Spielberg. Ali Michael Eisner, šef
Disneyja, rekao je Michaelu da u slučaju suradnje s MCA-Universalom
više neće moći surađivati s Disneyjem. Stvorio se pritisak.
Michael je očajnički htio surađivati s Disneyjem i Michaelom Eisnerom,
ali je htio ostati u dobrim odnosima s Geffenom i Spielbergom. Tjednima
se mučio s odlukom koja ga je na kraju i iscrpila do posljednjih snaga.
3. lipnja 1990. Michael je primljen u bolnički centar St. John's u
Santa Monici. Dopratio ga je Steven Hoefflin. Michael se držao za prsa,
izmrcvaren, blijed i slab. Poslije su izvijestili da je tijekom
subotnje plesne probe imao bolove u prsima.
U bolnici su ga odmah podvrgnuli mnogim pretragama, uključujući i test
na HIV. Michaelov je krvni nalaz prema očekivanjima bio negativan, ali
utvrdili su da pati od manjka enzima i da je zbog stroge vegetarijanske
dijete
358
anemičan.
Michaelova hospitalizacija danima je punila naslovnice. Predsjednik
Bush, Liza Minnelli i Elton John nazvali su ga i zaželjeli mu brz
oporavak. U posjete su mu dolazili Katherine i članovi obitelji. LaToya
je poslala desetak crnih ruža. Bila je to čudna gesta, ali LaToya je
izjavila da su ruže prekrasne. Obožavatelji su noćima bdjeli pred
bolnicom.
Mediji su izvijestili da je Michaelu dijagnosticiran kostohondritis,
upala hrskavice na prednjoj strani rebara, bolest od koje najčešće
obolijevaju mladi sportaši koji neredovito treniraju. Upalu izazivaju
premorenost i stres.
"Ma glupost", rekao je jedan od Michaelovih bivših bliskih suradnika.
"Mali je imao napadaj panike."
Zaista, Michael se znojio, tresao i teško disao, što se često povezuje
s klasičnim 'napadajem panike', stanjem od kojeg pate tjeskobni ljudi
koji su pod velikim stresom.
Michael je već u tinejdžerskim godinama patio od takvih napadaja.
Cijelog su ga života povremeno pratili. Nakon što su vijest o
hospitalizaciji objavili svjetski mediji, bilo ga je sram priznati da
je imao napadaj panike pa su njegovi glasnogovornici smislili bolest za
koju nitko nikada nije čuo. Javnost je progutala mamac.
Michaelov glasnogovornik Bob Jones priznao je da je Michael "u
posljednje vrijeme pod stresom". Rekao je da je Michaela rastužila
vijest o prijatelju koji je preminuo od AIDS-a. Pokojni
osamnaestogodišnji Ryan White pobijedio je u dugotrajnoj parnici kojom
je htio da mu se omogući završetak školovanja. Borio se protiv
predrasuda prema njemu i drugima oboljelima od AIDS-a. Bob je također
rekao da je Michael uznemiren zbog smrti bake s majčine strane Marthe
Bridges i Sammyja Davisa Jr.-a, koji su preminuli u svibnju. Osim toga,
Michael je bio nervozan jer se rad na novom albumu odužio. Nije
spomenuo pravi problem koji je Michael imao s Universalom i Disneyjem,
da ne spominjemo sve što je u posljednje vrijeme proživljavao s
obitelji i poslovnim suradnicima.
Nakon otpuštanja iz bolnice Michael je krenuo reorganizirati poslove.
Neslužbeno je rekao da će po povratku s turneje Bad otpustiti sve svoje
zaposlenike. "Nikome ne vjerujem", rekao je jednom suradniku. "Osim
Katherine."
Nakon završetka turneje otpustio je Franka Dilea. Bilo je očito da ne
žali zbog te odluke. Još je komunicirao s njim, ali samo preko
posrednika i samo kad je nečime bio iživciran. Na primjer, kad je čuo
da netko širi glasine da je homoseksualac, naložio je suradniku da
nazove Franka zahtijevajući da mu ovaj prizna je li glasina potekla od
njega. To je povrijedilo Franka. Poslije se pitao kako osoba koju je
smatrao sinom može prema njemu biti tako
359
nepovjerljiva. Međutim, oduvijek je znao da je Michael nepovjerljiv.
Dva mjeseca prije Frankova otkaza Michael je od njujorške tvrtke za
osiguranje kupio aktovku sa skrivenim snimaČem i šest uređaja za
šifriranje telefonskih razgovora za svoj dom. Snimacem su se mogli
tajno snimati sastanci, a uređaji za šifriranje onemogućavali su
snimanje telefonskih razgovora.
Nakon turneje Bad John Branca uručio je otkaz Marshallu Gelfandu,
računovođi s kojim je Michael surađivao sedam godina. Michael je
smatrao da je Gelfand previše suzdržan u financijskim ulaganjima pa je
unajmio novog računovođu Richarda Shermana, koji je radio i za Davida
GefFena.
Do ljeta 1990. Michael je počeo sumnjati i u Johna Brancu. Posljednjih
mjeseci, unatoč tome što je John sjajno vodio poslove, Michael je
dopustio svojim nesigurnostima da mu utječu na mišljenje o energičnom
odvjetniku. Neki su govorili da je i mišljenje Davida Geffena o Johnu
utjecalo na Michaela. Na primjer, Michael je bio opterećen drugim
Johnovim klijentima. Franku Dileu nije dopuštao da ima druge klijente,
ali John se bavio pravom i prije 1980., kad mu je pristupio Michael. Do
1990. uz Michaela je imao još 25 drugih klijenata.
Početkom 1988. John Branca bio je pravni zastupnik turneje Steel
IVheels Rolling Stonesa. Kad ga je Michael jednom nazvao zbog nekog
pravnog problema, John mu je spomenuo da će tjedan dana provesti na
Barbadosu. Michaela je zanimalo zašto. Kad mu je John rekao da će ondje
biti poslom, Michael je postao sumnjičav. Želio je znati zbog kakvog će
to posla John biti na Barbadosu. Umjesto da mu slaže, John je rekao da
se sastaje s Mickom. "Mickom? Mickom Jaggerom?" zanimalo je Michaela.
Uzrujao se.
John mu je napokon priznao da će biti pravni zastupnik turneje Rolling
Stonesa. "Je li to velika turneja?" pitao je Michael. "Neće valjda biti
velika poput moje? Ili čak veća od moje?"
U tom trenutku vjerojatno nije postojao pravi način da se Michael
smiri. Želio je znati gdje će sve Stonesi svirati. Kad mu je John
nevoljko priznao da razmišljaju o koncertu u dvorani Los Angeles
Coliseum, Michael se još više uzvrpoljio. "Coliseum! Pa to je veće od
sportske arene gdje sam ja održao koncert. Koliko će dana ondje
svirati? Sigurno neće svirati više dana od mene i braće na stadionu
Dodger, zar ne?" Bio je izvan sebe. Jedini način da završe razgovor bio
je da mu John kaže da ima drugi poziv i da mora prekinuti.
Kad je Branca počeo zastupati Terrencea Trenta D'Arbvja, Michael se
opet uznemirio. D'Arbvja je, kao i Princea, smatrao konkurencijom.
Michael je naložio Branci da prekine suradnju. John je rekao da će to
učiniti samo ako Michael doista inzistira. Zatim je Michael nazvao
D'Arbvja, kojeg nije poznavao, i rekao mu da nema nikakvu kontrolu nad
Brancom. Ako mu odvjetnik otkaže suradnju, rekao je, to će biti samo
odvjetnikova odluka.
360
"Ne smeta mi ako te Branca zastupa", rekao je D'Arbyju. Zapravo je
Michael pokušavao održati prijateljski odnos s D'Arbyjem za slučaj da u
budućnosti požele snimiti duet.
Kad je Branca saznao što je Michael učinio (D'Arbyjev menadžer nazvao
je Johna odmah nakon Michaelova telefonskog poziva), bio je razočaran i
ljut. Na kraju je John odlučio da neće prekinuti suradnju s D'Arbyjem.
Michael se morao pomiriti s time.
Mnogi su primijetili da je Johnu suradnja s Michaelom postajala sve
napornija i zahtjevnija. U proljeće 1991. John i Michael održali su
sastanak na kojem je John rekao da je vrijeme da dobije udio u
Jacksonovoj tvrtki za publishing. Objasnio je da se želi posebno
posvetiti razvoju tvrtke na polju publishinga i da bi mu Michael
zauzvrat trebao dati pet posto od zarade. John je sigurno znao da je
ovo rizičan prijedlog jer je bilo poznato da je Michael bio štedljiv s
isplatama pravnim zastupnicima. Smatrao je da je povremeno darivanje
Rolls-Roycea ili skupa sata pošten dokaz zahvalnosti; nije im davao
dodatne postotke. Do tog je trenutka John od Michaela dobivao tek
mjesečni honorar. Ponekad, u posebnim poslovima, u ugovor bi se uvrstio
i Johnov postotak. Na primjer, od turneja Victory i Bad dobio je pet
posto zarade. (Za usporedbu, dugogodišnji odvjetnik Franka Sinatre
Mickey Rudin dobivao je deset posto od Sinatrinih turneja.) U to je
vrijeme Michaelovo psihološko zdravlje bilo narušeno zbog neuspjeha
filma Moonwalker. Rekao je Johnu da će razmisliti o njegovu prijedlogu.
Nakon toga odlučio je o prijedlogu porazgovarati s Davidom Geffenom.
U istom je periodu GefFen pokušavao nagovoriti Michaela da prekine
suradnju sa CBS Recordsom tako da iskoristi rupu u ugovoru. Michael je
ugovor sa CBS-om potpisao 1983. i nadopunio ga 1985. nakon izlaska
albuma Thriller. Kako je od potpisivanja prvotnog ugovora proteklo čak
sedam godina, David je smatrao da Michael može bez problema pregovarati
o novim uvjetima. Naime, u Kaliforniji je trajanje ugovora o radnom
odnosu duže od sedam godina zakonom zabranjeno. Znalci iz glazbene
industrije smatrali su da David pokušava Michaela udaljiti od CBS-a
kako bi ga navukao da potpiše za njegovu diskografsku kuću.
Iako je Michaelov ugovor sa CBS-om istekao, dugovao im je još četiri
albuma. Istina, nakon sedam godina Michael je vjerojatno mogao
napustiti CBS. Tvrtka ga nije mogla spriječiti da snimi album za drugog
diskografa. Ipak, mogli su ga tužiti zbog nanošenja štete. Morao bi im
isplatiti iznos procijenjen prema zaradi koju bi izgubili zbog albuma
koje nije snimio za njih. Taj bi se iznos temeljio na procjeni zarade
albuma Off the Wall, Thriller i Bad. CBS je protiv Michaela mogao
podnijeti golemu tužbu. David je bio spreman zanemariti moguće pravne
postupke ("Sve će se to riješiti", rekao
361
je), ali John Branca na to nije bio spreman. Ipak, on je zastupao
Michaela, a ne David.
Kad su se John i David upleli u žustru raspravu oko pokušaja da se
Michael izvuče iz poslovne suradnje sa CBS-om, John mu je rekao da
gleda svoja posla. David mu je poklopio slušalicu.
Zatim je nazvao Michaela i ogovarao Johna. Govorio je da John nije
voljan surađivati i da Michael nije potpisao "dobar ugovor sa CBS-om"
zbog Johnove bliske povezanosti s predsjednikom tvrtke Walterom
Yetnikoffom. Michael si je dopustio da mu David zamaže oči. Zaboravio
je da je dobio najunosniji ugovor u glazbenoj industriji i da mu ga je
osigurao upravo John Branca.
Brancin odnos s Michaelom mogao bi se usporediti jedino s odnosom
Colonela Toma Parkera i Elvisa Presleyja. Premda John nije bio
Michaelov menadžer, utjecao je na njegovu karijeru kao što je Colonel
utjecao na Elvisovu. Kad ga je Branca počeo zastupati 1980., Michael je
bio težak jedva milijun dolara. Deset godina poslije, velikim dijelom
zahvaljujući Johnovu pregovaračkom umijeću, Michael je bio težak oko
300 milijuna dolara. U njegovo bogatstvo ubrajala su se i prava na
publishing koja su vrijedila oko 200 milijuna. Za to je, bez sumnje,
zaslužno Michaelovo umijeće, ali mora se odati počast i Johnovim
pregovaračkim vještinama. Unatoč svemu što su zajedno preživjeli,
Michael je sada sumnjao u Johna.
Nekoliko dana nakon napornog razgovora s Geffenom John se susreo s
Michaelom. NeštoseuMichaelupromijenilo. Bilo jetoočitočimsuprogovorili.
Michael je površno slušao Johna i činio se neprijateljski raspoložen.
Ušli su u žučnu raspravu o CBS-u i postavilo se pitanje je li Michael
uopće obvezan snimiti album za njih. Sastanak nije najbolje protekao.
Nakon sastanka John se vratio u svoj u red u Century City. Sutradan mu
je posebni teklič donio pismo Michaelova novog računovođe Richarda
Shermana, kojeg je John nedavno zaposlio. U pismu je stajalo da Johnove
usluge "Michaelu Jacksonu više nisu potrebne".
Michaelu nije bilo svejedno što je otpustio Brancu, ali nije bio
emocionalno potresen. Gledao je na to ovako: John je dobrano zaradio
radeći ono što voli, zastupajući Michaela u velikim šoubiznis
projektima. Ali kad je gotovo, gotovo je. Michael ga je brzo zamijenio
trima iskusnim veteranima prava: Bertramom Fieldsom (za parničenje),
Alanom Grubmanom (za pregovore sa CBS-om) i Leejem Philipsom (za
publishing). Sva su trojica bili blisko povezani s Davidom GefTenom.
U ožujku 1991. Michael se napokon dogovorio sa CBS Recordsom (danas
362
poznatijim pod imenom Sony Corp*.) Temelje ugovora položio je John
Branca. Uključivao je 25 posto od tantijema i Jacksonovu diskografsku
kuću (tada se zvala Nation Records). Michaelovi glasnogovornici tvrdili
su da je ugovor jamčio zaradu od stotinu milijuna dolara. Mediji su
izvijestili da je Sony Michaelu dao milijardu dolara, a zapravo je
Michael mogao dobiti tek 120 milijuna za svaki od idućih šest albuma,
ako prodaja nadmaši 40 milijuna, koliko je zaradio Thriller. U
suprotnom mu ne bi morali isplatiti toliko novca. Uz predujam i
financijske beneficije, Michaelov je ugovor bio težak nekih 50
milijuna, čime je elegantno nadmašio Janetin ugovor s Virgin Recordsom
od 32 milijuna dolara.
Činilo se da buduća karijera Michaela Jacksona ovisi o komercijalnom
uspjehu ili neuspjehu idućeg albuma. Ista je situacija bila sa svakim
albumom od 1991. godine.
* U međuvremenu se Sony udružio s BMG-jem, drugom velikom kompanijom. U
2008. Sony je otkupio BMG-jev udio i postao Sony Music Entertainment
363
Michael upoznaje Jordieja Chandlera
U svibnju 1992. Michael Jackson našao se na aveniji Wilshire u Beverly
Hillsu. Iz njegova džipa parkiranog uz cestu sukljao je dim. U oba
smjera dvotračne ceste jurila su vozila. Budući da nije znao previše o
mehanici, Michael se uvijek pitao što će učiniti ako mu se auto pokvari
dok je sam. Uzeo je mobitel i nazvao policiju. Rekli su mu da kvar na
autu nije hitan slučaj i da nazove servis za pomoć na cesti i nade
najbližu vučnu službu. "Ali ja sam Michael Jackson", pobunio se. "Ne
biste li mi mogli pomoći?" Odgovor je bio niječan.
Bjesnio je pokraj auta I razmišljao što da učini kad ga je spazila žena
Mela Greena, zaposlenica Rent-A-Wrecka, obližnjeg servisa za
iznajmljivanje automobila. Nazvala je muža i rekla: "Nećeš vjerovati
koga sam vidjela na aveniji Wilshire kako udara nogom gumu pokvarenog
auta. Michaela Jacksona! Idi onamo i pogledaj što se događa."
Mei Green požurio se na mjesto događaja. I zaista, ugledao je Michaela
Jacksona kako lomi prste, korača amo-tamo i udara nogama gume na autu.
"Vidim ga", Mei je telefonom rekao Daveu Schwartzu, vlasniku Rent-A-
Wrecka.
"Sto? Ma šališ se", rekao je Dave. "Zbilja je riječ o Michaelu
Jacksonu? Sigurno? Možda je samo neki otkačeni imitator. Nije valjda
pravi Michael Jackson."
"Ma siguran sam", rekao je Mei. "Odmah ću ga dovesti."
"Moram nazvati June", uzbuđeno je rekao Dave. Dave i njegova supruga
June imali su bračnih problema. Cesto nije živio kod kuće iako su bili
u prijateljskim odnosima. Nazvao ju je i rekao da u radnju dovede sina
Jordieja zbog "velikog iznenađenja".
367
June i Jordie došli su u radnju prije Michaela. Kad je Michael napokon
došao, imali su što vidjeti — nosio je crni turban s velom preko lica i
velike tamne sunčane naočale. Također je nosio crnu svilenu košulju
dugih rukava, traperice i tenisice. Jedini dio tijela koji mu nije bio
prekriven bile su blijede šake.
Pri pogledu na June Chandler-Schwartz ljudima bi zastajao dah. Bila je
zgodna žena azijskog podrijetla, tamne kose do ramena, s ravnim šiškama
do obrva. Imala je blistav osmijeh. Bila je ljubazna, elegantna i
graciozna. Kad se Michaelu uzbuđeno predstavila i upoznala ga s
Jordiejem, odmah ga je osvojila.
Jordie je već nekoliko puta vidio Michaela. Prvi ga je put vidio u
restoranu kad je imao neke četiri godine. Nije mu prišao, ali cijelo je
vrijeme buljio u Michaela dok je ovaj jeo.
Te je godine (1984.) Michael nastradao na snimanju reklame za Pepsi.
Kao i tisuće drugih obožavatelja, četverogodišnji je Jordie u bolnicu
Brotman Memorial gdje se Michael oporavljao poslao pismo i svoju
fotografiju. Priložio je i svoj broj telefona. Dva dana poslije, na
oduševljenje roditelja, Michael je nazvao Jordieja, zahvalio mu je na
pismu i rekao da je "prekrasan dječačić".
1989., kad je Jordie imao devet godina, Michaelov menadžer Frank Dileo
nazvao je Jordiejevu majku da je pita bi li ona i njezina obitelj
htjeli četiri ulaznice za Michaelov koncert u Los Angelesu. Naravno,
prihvatila je. Uživali su u koncertu, ali nije im pošlo za rukom da
poslije iza pozornice upoznaju Michaela. Jordie je i u ranom pubertetu
bio Michaelov velik obožavatelj.
U proljeće 1992. Jordie je došao na ideju da se našali na račun filma
Kevina Costnera Robin Hood: princ lopova 1 nazvao ga Robin Hood:
muškarci u tajicama. Bio je nevjerojatno kreativan za
dvanaestogodišnjaka. Jordie je s ocem Evanom napisao scenarij (s pomoću
Evanova prijatelja J. D. Shapira). S pomoću prijatelja iz šoubiznisa
ocu i sinu pošlo je za rukom scenarij pretočiti u film. Iako film
producenta Mela Brooksa nije bio previše uspješan, dječak je još imao
dvije zamisli na kojima je radio s ocem. Mladom Jordieju Chandleru sve
se činilo moguće. A sad je bio licem u lice sa svojim idolom,
takozvanim kraljem popa.
Jordie je imao tamnu kosu i velike, blistave oči. Iako je bio na
početku puberteta, bilo je jasno da je još samo dječak. Duguljaste,
koščate crte lica ublaživala je nježna, maslinasta boja puti. Tko god
bi ga vidio pomislio bi: "Ovaj će klinac za deset godina slamati srca."
Međutim, dok je stajao pred Michaelom, bio je samo dječak s velikim
osmijehom na licu.
June je zapisala broj telefona i predala ga Michaelu. "Mogao bi katkad
nazvati Jordieja", predložila mu je, kao da je prijateljstvo
dvanaestogodišnjaka i 33-godišnjaka nešto najnormalnije.
368
"Mama!" stidljivo se pobunio Jordie.
"Ne, Jordie", rekla je majka. "Mogli biste biti prijatelji."
"Naravno", rekao je Dave Schwartz ulazeći u prostoriju. "Nazovi ga,
Michaele. On je tvoj najveći obožavatelj."
"Može", rekao je Michael dok je potpisivao dokumente za unajmljivanje
auta. Uzeo je papirić i ugurao ga u džep. Preko naočala pogledao je
dvanaestogodišnjaka. "Nazvat ću te, Jordie", rekao mu je. "Može?"
"Naravno", odgovorio je dječak. Srdačno se nasmiješio pjevaču.
"Genijalno!"
"Baš tako", uskliknuo je Michael, kojeg je razveselio dječakov
entuzijazam. "Genijalno!" ponovio je.
Kamo li je nestalo njegovo djetinjstvo?
Ime Michaela Jacksona dugi se niz godina povezivalo s djecom. Tijekom
turneja redovito je posjećivao bolesnu djecu, a one siromašne pozvao bi
u posjet na svoj ranč. Njegove filantropske aktivnosti, uključujući i
rad zaklade Heal the World, bile su nadaleko poznate. U prošlosti se
Michaela često moglo vidjeti u društvu slavne djece poput Emmanuela
Lewisa i Macauleyja Culkina, ali i u društvu djece koja nisu slavna.
Zato su Jordiejevi majka i očuh bez ustezanja predložili da se njihov
sin druži s pop-zvijezdom.
"U slobodno se vrijeme volim družiti s djecom", objasnio je Michael u j
ednom intervjuu. "Razgovaramo i igramo se. Djeca znaju mnoge tajne.
Teško ih je nagovoriti da ih otkriju. Zadivljujuća su. Proživljavaju
nevjerojatnu fazu, ali kad uđu u određene godine, izgube ono nešto
posebno. Najkreativniji sam kad sam s djecom. Tada mi glazba dolazi
prirodno. Kad sam umoran ili kad mi je dosadno, djeca me ožive. Kad
vidim dubok, nevin pogled njihovih smeđih očiju, promrmljam: Ovo je
dijete pjesma."'
Početkom devedesetih većina je ljudi smatrala da je Michaelovo druženje
s djecom neobično, ali ne i neumjesno.
Ne samo da su Michaela smatrali djevcem nego i aseksualnom osobom. Bio
je 'roba s greškom', briljantni izvođač koji se u potpunosti predavao
svom poslu jer nije imao osobni život koji bi ga ispunjavao. Nitko nije
vjerovao da je bio u vezama s djevojkama poput Tatum O'Neal ili Brooke
Shields, bez obzira na to koliko on sve uvjeravao u njihovo postojanje.
Većina ljudi Michaela je sažalijevala jer su smatrali da nema osobni
život. Bio je osobenjak,
369
izvanredni, legendarni izvođač čiji je imidž bio zbunjujući i
ekscentričan, ali nikako seksualan. Čak i kad bi se tijekom nastupa
hvatao za prepone, to se nije smatralo seksualno aluzivnim činom, nego
umješno izvedenim dijelom koreografije. Svi su brujali o njegovu
"izgubljenom djetinjstvu"...
"Nije imao djetinjstvo", objasnio mi je Bert Fields, jedan od
Michaelovih odvjetnika, kao da mi otkriva nešto novo. "Zato ga sad
proživljava, shvaćate? Druži se s djecom. Tuku se jastucima. Sve je to
vrlo nevino."
O tome sam 1991. razgovarao s Michaelom, nakon izlaska prvotne verzije
biografije koju sam napisao o njemu. Susreo sam se s njim i LaTovom na
parkiralištu Capitol RecordsauHollywoodu, tijekomkonvencijekolekcionara
ploča. Nosio je žarkocrvenu košulju, crne satenske hlače... i crnu
kiruršku masku. Kad je LaTova otišla potražiti albume Partridge
Familvja, Michael i ja zapodjenuli smo razgovor o glazbi naše mladosti
i nekako okrenuli na temu njegova djetinjstva. "Nisam imao
djetinjstvo", tužno je rekao.
Kako sam osobno bio svjedokom djelića njegova djetinjstva provedenog u
Encinu, rekao sam mu da to doba i nije bilo tako loše kakvim ga on
pamti. Najveća je zabluda oko Michaela ona da je proveo život podalje
od 'stvarnog svijeta' i da je to razlog zašto se udaljio od društva.
Istina je da je Michael upoznao više ljudi od većine nas. Budući da je
nevjerojatno darovit izvođač, mnogo je puta putovao svijetom i
zabavljao ljude svih boja, rasa i vjerskih uvjerenja. Bio je dobro
upoznat s gromkim ovacijama oduševljene mase u krcatim dvoranama. Znao
je kako biti 'poseban', kako izvojevati i očekivati ispunjenje želja
samo zato što je zvijezda. Znao je kako biti iznimno bogat i dati majci
milijun dolara da ne bi morala raditi. Iskusio je užitak davanja,
iskusio je kako je biti dobrotvorom i znao je kakav je osjećaj gledati
nasmrt bolesnu djecu čija se lica ozare pri pogledu na njega.
"Mnoga djeca gladuju, Michaele", podsjetio sam ga. "Mnoga su djeca
siromašna ili ovisna o drogama. Mnoga djeca ne žive u vilama sa
slugama. Mnogima je bilo gore nego tebi. Zapravo", rekao sam, možda i
previše samouvjereno, "mislim da si imao prilično dobro djetinjstvo.
Putovao si. Imao si prijatelje. Zabavljao si mase. Bilo je zabavno. Da,
možda nisi u potpunosti proživio djetinjstvo. Ali ne mislim da si ga
izgubio."
Michael je bijesno buljio u mene. "Ne, bilo je grozno", suprotstavio mi
se. "Imao sam užasno djetinjstvo. Svi ti nastupi. Sva ta snimanja.
Obožavatelji su mi oduzeli život", rekao mi je. "Nikad se nisam igrao",
požalio se. "Bilo je strašno."
"Vidimo se", rekao je i okrenuo mi leđa. "Idem naći 'Toyu."
Godinama sam pamtio ovaj kratki razgovor. Prisjetio bih ga se svaki put
kad bi netko njegovo sve čudnije ponašanje pravdao izjavom da "Michael
nije imao djetinjstvo".
370
«2»
Mjesto na kojem dječaci imaju prava
Tjedan dana nakon što ga je upoznao, Michael Jackson nazvao je Jordieja
Chandlera. Dok su razgovarali o svojim životima i hobijima, Jordie je
otkrio da voli igrati videoigre. Michael ga je tada pozvao u svoje
'skrovište', stan koji je imao u Century Cityju u Kaliforniji. Većina
Michaelova osoblja i članova obitelji o tom su stanu samo slušali,
nikad ga nisu vidjeli. Michael je objasnio da ondje ima igraću konzolu
i da bi se Jordieju ondje sigurno svidjelo. Naravno, Jordie je htio
doći. Ali kada je tražio majčino dopuštenje, ona je to odbila
podsjećajući ga da mora učiti za školske testove. Sljedećih tjedana
Michael je nastavio nazivati Jordieja i brzo su postali prijatelji.
27. lipnja 1992. Michael je počeo ekstravagantnu turneju Dangerous u
Njemačkoj, na Olimpijskom stadionu u Mtinchenu. U sklopu prvog dijela
turneje planirao je održati 39 koncerata. Bila je to složena produkcija
puna očekivano bombastičnih specijalnih svjetlosnih efekata s
plesačima, sviračima i mnogim drugima koji su bili dio te fantastične
multimilijunske predstave. Michael je na koncertima izvodio osamnaest
pjesama — uključujući hitove poput "Wanna Be Startin' Something",
"Thriller", "Billie Jean" i "Beat It" — te četiri pjesme sa zadnjeg
albuma Dangerous, Na kraju koncerta, pred gotovo 75.000 ljudi, Michael
bi se spojio na spremnike s potisnicima i odletio sa stadiona. (Trik,
koji je osmislio iluzionist David Copperfield, zapravo je izvodio
kaskader dvojnik.) I bez pomoći Johna Brance Michael je donosio dobre
odluke. Prodao je prava na turneju Dangerous HBO-u za dvadeset milijuna
dolara, najveći iznos koji je dotada plaćen nekom izvođaču za koncert
uživo. HBO-ov prijenos zadnjeg koncerta s prvog dijela turneje donio je
toj mreži veću gledanost nego ikada prije.
Budući da je Michael sudjelovao u svakom dijelu organizacije koncerata,
od zvuka i osvjetljenja, kostima, sve do prodaje ulaznica, sva je
njegova pozornost bila usmjerena na turneju. Kako je usred svega toga
uspio i sekunde misliti na Jordieja Chandlera, zaista je nevjerojatno.
No baš je to činio. Tijekom devet mjeseci koliko je trajala turneja,
Michael je svaki tjedan jednom zvao svog novog prijatelja. Činilo se
kao da je za Michaela Jordie postao jedina veza sa stvarnošću, s domom,
dok je nastupao pred stotinama tisuća opčinjenih neznanaca. Zapravo je
Michael sa sobom vodio i jedanaestogodišnjeg Bretta Barnesa iz
Australije i devetogodišnjeg princa Alberta iz dinastije von Thurn und
Taxis, sina Glorije von Thurn und Taxis iz Bavarije i već tada jednog
od
371
najbogatijih dječaka na svijetu. Njegovo je osoblje već bilo naviklo na
to da tijekom turneje s Michaelom putuju i djeca, nitko to nije dovodio
u pitanje. No, iako je uz sebe imao druge mlade prijatelje, Michael je
mislio na Jordieja. Koliko se Jordie sjeća tih kasnovečernjih poziva iz
inozemstva, Michael mu je govorio o Neverlandu. "To je mjesto na kojem
dječaci imaju prava", rekao mu je obećavši da će ga odvesti onamo čim
završi s turnejom.
Michael je Jordieju govorio i o svom dobrotvornom radu, o tome kako je
u sklopu zaklade Heal the World prikupljao sredstva za siromašnu djecu
diljem svijeta i o planovima za Dječji svjetski kongres na kojem je
planirao okupiti djecu iz stotinu nacija. "Djeca su", objasnio mu je
Michael, "nada svijeta." Ponekad bi, ispričao mu je Michael, slao svoje
zaposlenike u trgovine igračkama u kamionetima. Oni bi ih napunili
igračkama tako "da nije ostao ni centimetar praznog prostora" i dovezli
ih na Neverland. A zatim bi se djeca "okupila oko mene, smješkala se i
smijala", a Michael bi im dijelio igračke. Obećao je Jordieju da će ga
jednog dana upoznati s Elizabeth Taylor i rekao mu: "Ona je jako stara,
ali je jako fora. Osvojila je nekih petnaest Oskara!" (Zapravo je
osvojila dva.)
Kada se Michael vratio kući nakon posljednjeg koncerta prvog dijela
turneje u Japanu 31. prosinca, zatekao je Neverland ukrašen božičnim
ukrasima. Elizabeth Taylor ukrasila ga je raskošnim dekoracijama u
vrijednosti nekoliko stotina tisuća dolara. Iako Michael, odgojen kao
Jehovin svjedok, nikada nije slavio Božić, ganula ga je Elizabethina
topla gesta. Nazvao je Jordieja da mu sve prepriča. "Trebao bi ovo
vidjeti", rekao je. "Izgleda poput Zimske bajke. Bolje bi moglo biti
jedino da si ti ovdje. Onda bi bilo jednostavno savršeno."
No u siječnju je Michael bio prezaposlen da bi primao goste na
Neverlandu. Na rasporedu je imao dodjelu nagrada Udruge za promicanje
prava obojenih osoba NAACP 16. siječnja, inauguracijski bal
predsjednika Clintona 19. siječnja i dodjelu Američkih glazbenih
nagrada 25. siječnja. Svakom nastupu prethodilo je nekoliko dana proba.
Zatim je 31. nastupio na Superbowlu sa zborom od 750 članova i uz točku
kojom je promovirao zakladu Heal the World, a u kojoj je s kartonskim
karticama u boji sudjelovalo 98 tisuća osoba. Pri kraju nastupa
Michaelu se na pozornici pridružilo 3500 djece s kojom je otpjevao
"Heal the World". Michaelov nastup gledalo je 120 milijuna gledatelja.
10. veljače 1993. Michael je dao intervju Opri Winfrey. Intervju je
emitiran i izvan granica SAD-a. Michael je navečer proveo Opru po
imanju Neverland i tada joj prvi put otkrio da boluje od vitiliga.
Govorio je i o svojoj 'djevojci' Brooke Shields. Kada je Oprah pokušala
saznati je li još djevac, Michael je objasnio da je on "džentlmen. I
možeš me zvati staromodnim, ako želiš."
372
Kada ga je pitala o plastičnim operacijama, rekao je da ih je napravio
"vrlo malo. Mogu se izbrojati na dva prsta." Neočekivano se pojavila i
Elizabeth Taylor, kao da je samo u prolazu, i objavila da je Michael
"najmanje čudna osoba koju sam ikada upoznala". (Michael joj je poslije
u znak zahvalnosti za taj kompliment darovao dijamantnu ogrlicu
vrijednu 250.000 dolara.) Bila je to sjajna emisija koja je postigla
rekordnu gledanost i privukla više od 90 milijuna gledatelja i postala
četvrta najgledanija zabavna emisija u povijesti američke televizije.
Sutradan je Michael nazvao June Chandler i pozvao nju, Jordieja i
njegovu polusestru Lily da provedu vikend na njegovu imanju. Budući da
je Michael ponovno punio naslovnice nakon intervjua s Oprom, June se
činilo gotovo nadrealnim da ih je baš sada pozvao na isto mjesto koje
je dan prije vidjela na televiziji, i još im ponudio da prespavaju
ondje. Prihvatila je njegov poziv.
June i djeca stigli su na Neverland rano poslijepodne u petak. Batler
koji ih je dočekao ponudio im je da sjednu u salon i pričekaju "g.
Jacksona", a zatim odjurio po sokove. June, Jordie i Lily stisnuli su
se na jednom od kauča i zabezeknuto gledali oko sebe. Jednostavno
rečeno, nisu mogli vjerovati vlastitim očima. Je li moguće da poznaju
osobu koja živi ovdje}
Iako je dnevna soba ove raskošne vile s 35 spavaćih soba u engleskom
stilu bila prevelika i pretrpana luksuznim pokućstvom, bila je ujedno i
topla i elegantna. Zidovi su bili u drvetu, pokućstvo je bilo antikno
talijansko (pomalo pretjerano, naravno, ali za Michaela ništa nije bilo
previše), a naslonjači tako veliki i mekani da biste propali petnaest
centimetara u njih kad biste sjeli. Po sobi su bili raspoređeni
Michaelu vrlo vrijedni ekscentrični predmeti: lutke staraca i djece u
prirodnoj veličini kako piju čaj, veliki uljani portreti Elizabeth
Taylor u raskošnim drvenim pozlaćenim okvirima, bijela haljina sa
staklenim perlicama koju je Diana Ross nosila u zadnjoj sceni filma
Lady Sings the Blues u velikom staklenom sanduku — osvijetljena
ružičastim lampicama. Posvuda su bile fotografije djece, djevojčica i
dječaka. Kuća je bila potpuno mirna, ništa se nije pomicalo. Bila je
tiha kao grobnica, nije bilo glazbe, nikakvih zvukova.
Vani se na 800 hektara, dokle je pogled sezao, protezao gotovo
pastirski krajolik koji je podsjećao na engleske pašnjake. Bilo je
nemoguće zamisliti da je netko vlasnik svega toga, bilo je tako veliko.
U daljini se naziralo duboko plavo jezero površine 1,6 hektara. Vrt je
bio pun kipova iz priča škotskog pisca J. M. Barrieja, pogotovo iz
Petra Pana. Iz više od stotine zvučnika, koji su bili skriveni kao
kamenje među cvjetnim gredicama, čula se Disneyjeva glazba (nikada
Michaelova; rijetko je slušao svoju glazbu). Vani se nalazio I zoološki
vrt s aligatorima, žirafama, lavovima, pitonom dugačkim 3,6 metara i
slonicom Gypsy teškom 31 tonu (koju mu je darovala Elizabeth Taylor).
373
Bili su ondje i Cricket, ždrijebe visoko 86 centimetara, Petunija,
vijetnamsko prase te Linus, ovca visoka 60 cm. Naravno, na imanju je
živjela i čimpanza Bubbles. Cesto je sjedila s Michaelom u kinodvorani
i krala slatkiše s pulta sa slatkišima. "Ponekad skine pelenu i obavi
nuždu na podu, ali uglavnom je vrlo čist", rekao je Michael Jordieju.
Bio je ondje i zabavni park: veliki kotač-vidikovac, električni autići,
vlakovi... a za one najmlađe, vrtuljak, vatrogasna kola i poligon.
Nekome bi možda smetalo što su po cijelom imanju prerušene u kućice za
ptice bile stotine sigurnosnih kamera. No za Michaela je to bila nužna
mjera opreza. Ako se bilo tko od 30 stalno zaposlenih vrtlara i deset
pomoćnika nije dovoljno smiješio ili se činio nezadovoljnim, Michael bi
ga otpustio — još jedno nužno zlo. To je ipak trebalo biti veselo
mjesto.
"Kako vam se sviđa moj dom?" Bio je to Michael. Ušao je u prostoriju
smiješeći se ponosno i zadovoljno, noseći u rukama pladanj s četiri
soka u bočicama. "Htio sam ih preliti u čaše", rekao je, "ali nisam ih
mogao naći u kuhinji", našalio se. "Toliko me dugo nije bilo da je
dobro da sam i kuhinju našao." Bio je duhovit, sjećala se June,
duhovitiji nego što je zamišljala da će biti.
Ostatak su se dana June, Jordie i Lily igrali, plivali, vozili se
imanjem u crno-ljubičastom vozilu za golf vrijednom 7000 dolara i do
kasno u noć u Michaelovom privatnom kinu gledali još neprikazane
filmove (Michaelu su ih slali veliki holivudski studiji). Sutradan ih
je Michael sve odvezao u trgovinu igračkama udaljenu sat vremena od
imanja. Poslovođe su je zatvorili na nekoliko sati kako bi Michael i
njegovo društvo mogli u miru kupovati. "Možete uzeti što god želite",
rekao je Jordieju i Lily. Dok ih je June gledala, mališani su počeli
juriti trgovinom i uzimati s polica igračke u vrijednosti od više od
10.000 dolara. Napunili su troja kolica.
U subotu navečer uživali su u vožnjama Michaelovim zabavnim parkom,
prvo na vlaku smrti, a zatim na velikom kotač u-vidikovcu. Kada je
košara u kojoj su sjedili Michael, Jordie, June i Lily došla do vrha
kotača, operater ga je zaustavio, kao što ga je Michael prije uputio. I
tako su njih četvero ostali sjediti visoko iznad tla — June, Jordie i
Michael jedno do drugog, a mala Lily majci u krilu — promatrajući sve
ono čime se Michael tako dičio. Lagan povjetarac mrsio je krošnje
starih stabala. Činilo se da posvuda svjetlucaju mala svjetla. "Ne znam
gdje ih ima više", rekla je očarana June, "na nebu ili na tlu." Svi
četvero izgubili su se u mislima dok su sjedili u tišini okupani
srebrnom mjesečinom. No, Michael je izgledao pomalo melankolično.
"Da znate koliko sam vremena proveo ovdje", rekao je tiho Michael,
"sasvim sam. Imam sve ovo", pokazao je na prirodu oko sebe, "a opet...
nemam ništa. Ono što zaista želim u životu, to nemam."
"Sad imaš nas", rekao je Jordie i prebacio ruku Michaelu preko ramena.
374
Michael se nasmiješio. "Moja nova mala obitelj", zaključio je. "U
životu je jedino bitno imati nekoga tko će te razumjeti, tko ti vjeruje
i tko će ostati uz tebe kada ostariš, bez obzira na sve."
U nedjelju ujutro nezaboravnom vikendu došao je kraj i June, Jordie i
Lily krenuli su u Los Angeles. Novi posjet već je dogovoren.
Sljedeću subotu navečer Michael se pojavio pred Juneinom kućom u
limuzini, spreman da ih odbaci na Neverland. No kad su June, Jordie i
Lily ušli u automobil, otkrili su da je ondje još jedan dječak.
Michaelu je u krilu sjedio jedanaestogodiŠnji Brett Barnes kojeg je
Michael predstavio kao 'rođaka'. (Nisu u rodu iako se dječak znao
predstavljati kao Brett Jackson.) Postalo je očito da se Michael ovaj
vikend neće posvetiti isključivo Jordieju.
Dok je June pokušavala pokrenuti razgovor, činilo se da su Michael i
Brett u nekom svom svijetu. Tako su se opušteno osjećali jedan uz
drugoga da se počelo činiti da Michaelov odnos s Jordiejem ipak nije
tako jedinstven. Vožnja do Santa Barbare protekla je u napetoj
atmosferi.
Kad su Michael i gosti stigli na Neverland, odmah su ih okružili čuvari
u odorama, sobarice, batleri i drugi zaposlenici, uzbuđeno se smiješeći
jedni drugima. Michael ih je pozdravio lamanjem, osmjesima, stiskom
ruke. Zatim je dvojici čuvara zapovjedio da Juneine stvari odnesu u
jednu od kućica za goste. "A Brettove stvari idu u moju sobu", dodao je
ležerno kada je Brett pojurio za jednom od sobarica. Zatim je zagrlio
ostale goste. "Neverland vam je na raspolaganju", rekao je June.
"Uživajte! Volim vas sve", rekao je iskreno toplo. "I vidjet ćete",
dodao je, "sutra će biti još jedan prekrasan dan."
"Da to više nikad nisi napravio, Jordie"
Poput mnogih slavnih osoba i Michael Jackson je duboko u sebi bio
svjestan praznine u duši. Priznavao je to i često, čak i bez mnogo
ispitivanja i kopkanja, opisivao se kao "najusamljenija osoba na
svijetu". Tijekom godina kako je postajao sve stariji, neka se tuga
uvukla u njegovu dušu. Kada je bio na pozornici, oživio bi i nitko mu
ne bi bio ravan. Ali izvan pozornice... u njemu nije bilo radosti. No
činilo se da se sve to promijenilo kad je upoznao Jordieja Chandlera.
"Michael je tužna osoba", potvrdio je netko tko ga je poznavao dvadeset
godina. "Imao je težak život, oduvijek je bio usamljenik, neprilagođen.
Da nije postao zvijezda, vjerojatno bi živio u Garvju u Indiani u malom
stanu
375
bez prijatelja i razvijao bi filmove u fotografskoj radnji. Michaela je
Jordieju privukao njegov smisao za humor. Kad god ga neka osoba
nasmijava, to je osoba koju želi imati u životu. Jordie ga je
nasmijavao. Ismijavao ga je, njegovu odjeću, njegovu nespretnost,
njegovu vožnju. Michaela je zabavljao takav Jordiejev opušten stav.
Osjećao je da uz njega može biti ono što uistinu jest.
Znali su plesati zajedno. Michael mu je pokazivao korake, a Jordie bi
sve nevjerojatno brzo učio. Bio je inteligentan. Michael je obožavao
pametnu djecu, a Jordie je usto bio i vrlo kreativan. Michael je
vjerovao da bi jednog dana mogao postati sjajan filmski redatelj. 'Ima
viziju', rekao mi je. 'Mislim da bi mogao raditi divne stvari.'"
Vjerojatno bi njih dvojica bili savršeni prijatelji — da nije bio te
nezgodne činjenice da je Jordie imao trinaest, a Michael 34 godine.
"Zaista ne mislim da u njemu ima trunčice zlobe", rekla je June za
Michaela. Ako je i mislila da se između Michaela i Bretta na Neverlandu
događa nešto čudno, nije to rekla čak ni kada su se ona i njezina djeca
vratili u Los Angeles.
Nije prošlo dugo, a Michael ih je pozvao na druženje u svoje
'skrovište' na aveniji Wilshire u Westwoodu, nekih deset minuta od doma
June i Davea Schwartza. "Imaš li i ondje zabavni park?" pitao ga je
Jordie. Michael se nasmijao: "Ne, budalice. To je mjesto gdje me nitko
ne može naći." A zatim je, stišavši glas kao da mu otkriva neku tajnu,
dodao: "Čim netko sazna, nestajem i selim se u drugo skrovište." Zatim
je nastavio: "Jednom je na vrata zakucala nepoznata osoba i ja sam se
odmah sljedeći dan preselio u novo skrovište."
"Zašto?"
"Ako jedna nepoznata osoba otkrije gdje živim", odgovorio mu je
Michael, "ubrzo će saznati milijuni drugih."
"Pa koliko si tih skrovišta već promijenio?" pitao je Jordie.
"Stotine", rekao je Michael smiješeći se. "Stotine i stotine."
Jordie, Lily i June lijepo su se zabavljali u Michaelovu skrovištu, kao
što se i moglo očekivati, i kako su dani prolazili, otkrivali su sve
više njegovih tajni. Na primjer, 9. ožujka Michael je primio nagradu
Soul Train za najbolji album {Dangerous) i najbolju pjesmu ("Remember
the Time"). Tijekom dodjele na pozornici je bio u invalidskim kolicima,
čak i za vrijeme pjesme "Remember the Time" koju je izveo okružen
gomilom plesača. Objasnio je da se ozlijedio tijekom proba.
No sutradan na Neverlandu odbacio je štake. "Čudo! Hodam! Ja hodam!"
uzviknuo je uživajući u vlastitoj šali. Uopće se nije bio ozlijedio.
Čini se da su invalidska kolica i štake bili samo još jedan trik za
privlačenje publiciteta.
376
Nekoliko dana poslije Michael je poveo Jordieja, Lily i njihovu majku u
Las Vegas. Odsjeli su u privatnom apartmanu hotela Mirage Čiji je najam
Michael plaćao 3000 dolara na noć. Michael i Jordie imali su svatko
svoju sobu, a June i Lily spavale su zajedno.
Te večeri kad su stigli June i Lily otišle su rano spavati, izmorene od
dobre zabave u Las Vegasu. Michael i Jordie ostali su gledati
Egiorcista. Jordie se toliko uplašio da je zamolio Michaela — ili je to
Michael predložio, ovisno o tome tko bi od njih dvojice govorio što se
dogodilo — da prespava s njim u sobi. Kako god su se stvari zapravo
odvile, na kraju su spavali zajedno. Michael u svilenoj pidžami, a
Jordie u majici kratkih rukava i donjem dijelu trenirke.
Sljedeće jutro kada je June ušla u Jordiejevu sobu, otkrila je da nije
spavao u svom krevetu. Dok je stajala u hodniku pokušavajući shvatiti
što se moglo dogoditi, ugledala je Jordieja kako se iskrada iz
Michaelove sobe. "Sto se ovdje događa?" pitala je. "Gdje si bio?"
"Ma, spavao sam s Michaelom", odgovorio je dječak nemarno.
"Sto?" dreknula je June. "Sto to govoriš? To se ne radi", ukorila ga
je. "Da to više nikad nisi napravio, Jordie."
"Zašto?"
"Zato što to nije u redu", rekla je June uzrujano. "Obećaj mi da to
više nikad nećeš napraviti. Nikad, Jordie." "Ali, mama..."
"Ništa ali", prekinula ga je. "Obećaj mi!"
"Obećavam", rekao je Jordie kao da priznaje poraz.
Sutradan je Jordie sve ispričao Michaelu. U tom se trenutku Michael
uzrujao. Nije mu bilo jasno zašto se June toliko protivi tome da njegov
sin spava s njim. Zar mu nije vjerovala? Kako Davea Schwartza nikada
nije bilo kod kuće, Michael je zaključio da je dobro da Jordie ima
nekog muškarca kao uzor. Odlučio je razgovarati s June. Kako se June
poslije prisjetila, Michael ju je odvukao na stranu i zapiljivši se
odlučno u nju, rekao: "Jordie i ja imamo posebno i potpuno nevino
prijateljstvo. Zašto si mu rekla da ne smije spavati sa mnom?"
"Zato što je to neprimjereno, Michaele", rekla mu je June ne
popuštajući. "A ne želim da Jordie bude povrijeđen."
"Ali ja nisam takav", odvratio je Michael. "Kako možeš misliti da bih
naudio Jordieju?" pitao je. "Veže nas lijepo, iskreno, pravo
prijateljstvo puno ljubavi." Michael joj je zatim izložio svoju teoriju
o 'uvjetovanju'. Djeca su nevina dok ih svijet ne počne uvjetovati i
mijenjati. I zato se u jednom trenutku pretvaraju u cinične, kritične
odrasle osobe koje lažu, varaju, ogovaraju i loše se ponašaju jedni
prema drugima. Michael bi želio da Jordie
377
uvijek ostane ovako Čist, neokaljan svijetom odraslih, neuvjetovan.
PoČeo je plakati.
June nije znala kako da odgovori na Michaelov emotivan govor. Njegova
je teorija, iako idealistička i naivna, vjerojatno bila bezopasna. No
bilo je i nešto zabrinjavajuće u pomisli da Jordie nikada ne odraste i
postane prilagođena zrela osoba. Na kraju krajeva, život nije med i
mlijeko, ni za koga, pa ni za njezina sina. Je li zaista htjela da
postane poput tog 34-godišnjeg muškarca koji je jecao pred njom? Ili je
i ona sama sada bila "kritična i cinična" i time samo dokazala
Michaelovu teoriju? Ne znajući što da drugo učini, ispričala se
Michaelu što ga je povrijedila. Zagrlili su se. "Moraš mi vjerovati",
rekao je Michael.
"Vjerujem", smirila ga je June. "Vjerujem ti."
Sutradan je Michael June darovao Cartierovu ogrlicu od rubina i
dijamanata vrijednu 12.000 dolara. June je zbunjeno gledala dok joj je
pružao dar. "Mali znak pažnje", rekao je. "Ništa strašno. Samo te
volim."
Nakon toga je Michael nastavio nazivati i posjećivati Jordieja uz
Junein pristanak i na čuđenje mnogih članova obitelji Chandler i
Schwartz. Zašto bi se bogata, slavna i tako zauzeta superzvijezda
toliko trudila izgraditi dubok i smislen odnos s jednim od svojih
obožavatelja tinejdžera? Čini se da na to pitanje nitko nije znao
odgovor. No onima koji su sve to promatrali iz Michaelova kuta stvari
se nisu činile tako čudnima. Mnogi od njih vidjeli su kako mladi
Michaelovi prijatelji dolaze i odlaze i znali su da o tome ne trebaju
ništa pitati svog poslodavca. Iako je bilo očito da je postajao
opsjednut nekima od tih dječaka, nitko nikada nije vidio da je učinio
išta neprimjereno, nitko ga nikada nije optužio ni za što loše... i
zato nije bilo potrebe za preispitivanjem. Objašnjenja su se uvijek
nekako vezala uz ono Michaelovo 'izgubljeno djetinjstvo' i njegovu
potrebu da bude u društvu nevinih osoba koje mu vjeruju... Bila je to
već pomalo dosadna isprika. Psihoterapija bi mu možda prije pomogla,
ali kao što mi je rekao jedan od njegovih dugogodišnjih suradnika, "Tu
temu s Michaelom bolje i ne načinji."
U petak 2. travnja Jordie Chandler i njegova majka i sestra Lily
ponovno su došli u posjet Michaelu na Neverland. Ondje su primijetili
dvije lutke u prirodnoj veličini odjevene u odore indijskih čuvara koje
je Michael dao postaviti pred teška vrata od mahagonija na ulazu u
svoju spavaću sobu. Rekao je da ih je ondje postavio kako bi čuvali
njegovu sobu od duhova.
U sobi je ispred kamina postavio golemo zlatno prijestolje. Bilo je to
zaista čudno.
Te noći June i Lily spavale su u sobi za goste. Jordie je spavao s
Michaelom u sobi dostojnoj kralja.
378
(
Jordiejeva majka ili vjeruje Michaelu... ili mu ne vjeruje
June Chandler veći je dio idućih pet dana na Neverlandu šetala sama i
razmišljala o čudnim događajima. S jedne strane, vjerovala je Michaelu
i nije mislila da se išta neprimjereno događa između njega i Jordieja.
Ali činjenica da su sada spavali u istom krevetu počela ju je
zabrinjavati. S druge strane, osoba s kojom je Jordie dijelio krevet
bio je Michael Jackson. MichaelJackson. June i njezina djeca boravili
su na Neverlandu, dobivali skupe darove i uživali u kraljevskom
tretmanu. Sve ju je to ponijelo. Danas bi svaki roditelj zaključio da
je, baš zato što je to bio Michael Jackson, trebala postupiti
opreznije, ako zbog ničega drugog, onda zbog kontroverza koje su
Michaela pratile kada je bila riječ o djeci — utemeljeno ili ne. No u
ono vrijeme June jednostavno nije znala što misliti o cijeloj
situaciji. I tako je dopustila da se nastavi. Pogotovo zato što njezin
muž više nije živio s njom i djecom. Zaključila je da Jordie treba
muškarca koji će mu biti dobar uzor.
Michael je u limuzini odvezao June, Jordieja i Lily natragu Los
Angeles. No, nije se vratio u Santa Barbaru, nego je otišao u svoje
skrovište u Westwoodu. Imao je zdravstvenih problema i htio je biti što
bliže svom dermatologu.
Tjedan dana prije Michael je odlučio pokušati izbijeliti mošnje
Benoquinom, kremom za izbjeljivanje kože koju mu je dermatolog dr.
Arnie Klein godinama prepisivao na recept. Michael je godinama
izbjeljivao kožu tom kremom. No čini se da je nikada prije nije
isprobao na mošnjama. Na tom je dijelu krema počela bockati i žariti te
mu uzrokovala veliku nelagodu. Za njega se pobrinula Debbie Rowe,
asistentica dr. Kleina. Kao znak zahvalnosti Michael joj je darovao
bijeli kamionet GMC.
Čim se vratio kući, Michael je počeo čeznuti za Jordiejem. Morao je
razgovarati s njim i nazvao ga je.
June se nije sviđalo kako se razgovor odvija dok je slušala zadnji dio.
Njezin je sin na pitanja odgovarao kratkim odgovorima kao da govori u
šiframa: da, ne, mo(da. Kada je sklopio slušalicu, June ga je pitala o
čemu su razgovarali. Izbjegavao je odgovor.
Pet minuta poslije zazvonio je Michaelov telefon. Zvala je June da mu
još jednom kaže da je zabrinuta zbog njegovog odnosa s Jordiejem.
Michael je ostao zaprepašten. Nisu li to već riješili? Ili mu je
vjerovala ili nije... No morala se odlučiti, objasnio joj je Michael.
Predložio je da dođe u njegovo skrovište tako da razgovaraju licem u
lice. Kada je stigla, June je našla Michaela u pidžami. Još jednom
molio ju je da mu pruži priliku. U prošlosti su ga često pogrešno
shvaćali, a on je zaista
379
mario za nju i njezinu djecu. Nije li joj to već dokazao? Pomalo je
nepošteno, istaknuo je Michael, da ponovno, nakon svega što je učinio
za nju i njezinu obitelj, ona sumnja u njegove motive. Podsjetio ju je
da je samo bio dobar i darežljiv prema njima. June se morala složiti.
Zatim joj je rekao da je usamljen u svom skrovištu i zamolio je da ga
povede sa sobom kući. Ona je pristala. Michael se nije ni presvukao iz
pidžame, samo je ušao u auto s njom. Nikakvo čudo što se osjećala kao
da vozi kući još jedno dijete, a ne odraslu osobu, kako je poslije
rekla.
Kada su stigli u dom obitelji Schwartz, June je predložila Michaelu da
ode spavati u jednu od gostinjskih soba. No on je, možda je testirajući
da provjeri vjeruje li mu zaista, pitao bi li mogao ipak spavati u
Jordiejevu krevetu... s njim.
Sljedeći vikend June, Jordie i Lily ponovno su bili Michaelovi gosti na
Neverlandu. Vikend iza toga Michael je morao otići iz Los Angelesa zbog
poslovnog putovanja. Nije htio ići i svojim je suradnicima povjerio da
se toliko vezao za Jordieja i njegovu obitelj da mu je teško ostaviti
ih. U zračnoj luci u Burbanku Michael je jecao dok je grlio Jordieja i
govorio mu da bi učinio sve samo da ne mora otići u Philadelphiju.
"Silno ćeš mi nedostajati", rekao je dječaku dok su ih Lily i June
gledale.
"Ali brzo ćeš se vratiti", dobacila je djevojčica.
"Znam", rekao je Michael i dalje čvrsto grleći Jordieja i plačući. "Ali
ja vas toliko jako volim. Vi ste moja jedina prava obitelj." Uzdahnuo
je i sakrio lice u Jordiejevu kosu. Zatim je zagrlio Lily, pa June.
"Vratit ću se", rekao im je, "i onda ćemo se dalje zabavljati.
Obećavam." Okrenuo se Jordieju i rekao: "Nemoj zaboraviti želje. Uvijek
ponavljaj želje." Konspirativno mu je namignuo.
"Neću zaboraviti", obećao je Jordie. I on je namignuo.
Kad je Michael otišao iz Burbanka, Jordie, June i Lily već su toliko
bili shrvani emocijama da nisu mogli prestati plakati. Kao da ih je sve
ponijela neka nadnaravna melodrama. Uostalom, Michael je otišao samo na
tjedan dana. A i nisu ga baš tako dobro poznavali, kao ni on njih. Pa
ipak, njihov je odnos postao toliko intenzivan da je June postalo već
pomalo neugodno. "Kakve želje?" pitala je kada su ona i Jordie ostali
sami.
"Nikakve", odgovorio je. "To je nešto između Michaela i mene."
"Ne sviđa mi se to, Jordie", rekla mu je. "Znaš da ne volim kad mi
nešto tajiš."
Jordie nije odgovorio.
"Zelje" su zapravo bile šest pravila koja su Michael i Jordie smislili
jednom tijekom igre, uglavnom kao šalu. No čini se da su one Michaelu
ipak nešto značile i često je podsjećao Jordieja na njih. Rekao mu je
da će se možda
380
ostvariti ako ih budu izgovarali tri puta na dan:
1. Nema djevojcura, kuja, krava i kurvi.
2. Nikad nemoj izgubiti blaženstvo.
3. Živi sa mnom na Neverlandu zauvijek.
4. Nema uvjetovanja.
5. Nikad nemoj odrasti.
6. Budi više od najboljeg prijatelja.
Michael upoznaje Jordiejeva oca
Jedna osoba nije bila impresionirana Michaelovim prijateljstvom s
Jordiejem kao svi ostali — Jordiejev otac, Evan Chandler.
Neobična situacija između Jordieja i Michaela Jacksona odigrala se tako
brzo da Evan nije uspio ni shvatiti što se dogodilo. Kada bi ga June
nazvala da mu kaže da odlaze na Neverland, bilo mu je teško povjerovati
da bi svjetski poznati zabavljač mogao imati vremena da se druži s
njegovom bivšom ženom i djecom. June i Evan često su se svađali oko
toga koliko je Evan prisutan u Jordiejevu životu. June je smatrala da
ne provodi dovoljno vremena sa sinom, Evan se nije slagao. No ipak mu
se činilo da polako gubi mjesto u sinovu životu i da ga preuzima
Michael. Nije smatrao da Michael išta loše radi s Jordiejem. Samo je
osjećao prisutnost drugog muškarca, utjecajnog muškog uzora, u životu
svog sina — i to mu se nije svidjelo. Nije pomoglo ni to što je June
često spominjala kako Jordie češće viđa Michaela nego svog oca.
"Michael ima velik utjecaj na tvog sina", rekla je Evanu tijekom jednog
razgovora. "Preuzima mjesto koje si ti ostavio praznim."
Kada je čuo da Michael spava s Jordiejem, Evan se jako uzrujao. "To je
nečuveno", rekao je svojoj bivšoj ženi. "To jednostavno nije u redu."
"Tako sam i ja ispočetka mislila", objasnila mu je June. "Ali morao bi
biti s njima. Moraš vidjeti koliko je Michael dobar i nježan s
Jordiejem."
"Glupost!" rekao je Evan ljutito. "To nije normalno i želim da
prestane."
"E, pa, neće", rekla mu je June. Već sam razgovarala s Michaelom o tome
i znam da je sve u redu. Ja sam Jordiejeva majka", rekla je, "i znam
što je najbolje za njega." Kako se usudio govoriti joj kao da odgaja
njihova sina? Davala je sve od sebe i dobro je razmislila o cijeloj
situaciji između Michaela i Jordieja. Nije htjela da Evan sada dovodi u
pitanje njezinu odluku.
Kada je Evan pitao svoje prijatelje za mišljenje, svi su se složili da
nije
381
prikladno da Jordie spava u istom krevetu s Michaelom Jacksonom. Jedna
od njegovih pacijentica — Evan je bio stomatolog — predložila mu je da
stane na kraj takvom ponašanju "za svaki slučaj". Poznavala je
Michaelova dermatologa Arnolda Kleinea i, na Evanov zahtjev, nazvala ga
je da se raspita o Michaelu. Klein joj je rekao da je Michael
"apsolutno heteroseksualan" i da nema razloga da se brine zbog njega.
"On je najbolji momak na svijetu", rekao je Arnold. "Kunem ti se, gadno
biste pogriješili kada biste ga pokušali rastaviti od tog dječaka. On
je potpuno nevin, sam je poput djeteta." Usprkos Kleinovim riječima
pacijentica je Evanu Chandleru rekla da, prema njezinu mišljenju,
odrasla osoba ne bi smjela spavati u istom krevetu s djecom, osim ako
mu nije roditelj — a čak i tada takve situacije treba pomno motriti.
Još jedan Evanov prijatelj, dr. Mark Torbiner, morao se složiti: nešto
nije bilo u redu s odnosom između Michaela i Jordieja i trebalo je to
što prije zaustaviti. "To nije normalno", ponavljao je Torbiner. "Ma
daj! Budimo iskreni, u realnom svijetu to je ludost."
U nedjelju 18. travnja Michael se vratio s poslovnog putovanja po
istočnoj obali. Čim je stigao na Neverland, uzeo je telefon i nazvao
Jordieja kako bi pozvao njega i obitelj na petodnevni odmor. Evan je
sad već pomno pratio koliko se često Jordie i Michael viđaju i cijela
mu se stvar sve manje sviđala.
22. travnja, na Evanovo veliko razočaranje, Michael je privatnim
zrakoplovom tvrtke Sony poveo June, Jordieja i Lily na tri danau
Disneyworld na Floridi. Kada su se vratili kući, Michael je zamolio
June da ostane s njom i djecom u kući. Ponovno je spavao u krevetu s
Jordiejem. Tjedan dana poslije kupio mu je računalo. Malac se oduševio
darom, ali Evan nije bio toliko sretan. Planirao je sinu kupiti isto to
računalo, a Michael ga je preduhitrio.
Michael i Jordie odlučili su da će računalo smjestiti u Michaelovo
skrovište tako da Jordie ima pristup internetu kada bude dolazio onamo.
Jordie se počeo osjećati sve bolje što je više vremena provodio u
Michaelovu skrovištu — a June se složila. Budući da je vjerovala
Michaelu — a možda i da prkosi Evanu — dopuštala je Jordieju da odlazi
k njemu i ostaje prespavati.
Početkom svibnja Michael je pozvao June, Jordieja i Lily sa sobom u
Monako na dodjelu Svjetskih glazbenih nagrada na kojoj je Michael
trebao dobiti tri nagrade, uključujući onu za "Najprodavanijeg
međunarodnog izvođača ere". Jacksonova ekipa putovat će prvim razredom
i odsjesti u luksuznom apartmanu Winstona Churchilla u Hotelu de Paris,
najraskošnijem hotelu u kneževini. June i obitelj čekao je uzbudljiv
odmor. Za Michaela je to što vodi prijatelje sa sobom na putovanje u
Europu bila sjajna stvar jer tako ih nije morao ostaviti, što mu je
postalo nepodnošljiva pomisao.
Na dan polaska Evan Chandler svratio je da se pozdravi sa sinom. Iako
još nije upoznao Michaela, nije imao izbora nego vjerovati June da zna
što
382
radi kada je pristala na putovanje. No smetalo mu je to što je Jordie
postajao sve hladniji prema njemu. Poslije je izjavio da mu se činilo
da se njegov sin promijenio, kao da mu više nije bilo stalo do oca. Dok
je Jordie ulazio u limuzinu s June i Lily, Evan je stajao uz rub ceste
i promatrao ih kako veselo čavrljaju. Sjeća se da se osjećao potpuno
izostavljenim. Poslije je izjavio: "June se mogla bez problema rastati
od Davea, budući da su ionako imali loš brak, i spetljati se s
Michaelom. Oni su se sjajno zabavljali, bez obzira na moje zadrške
prema Michaelu. Možda se varam, mislio sam si. Možda se varam."
U Monaku su Michaela često fotografirali s June, Jordiejem i Lily. Na
nekoliko fotografija Michael nosi Lily i hoda uz June. Jordie, u
crvenoj košulji i s prevelikim Šeširom, koji je očito pripadao
Michaelu, hoda ispred njih. Tijekom dodjele nagrada Michael je sjedio
uz princa Alberta, a Jordie njemu u krilu.
U nedjelju 16. svibnja Michael i njegovi gosti vratili su se iz Europe.
U suvenirnici u zračnoj luci naišli su na tabloid National Enquirer,
koji je objavio velik članak o "Michaelovoj novoj, posvojenoj
obitelji". Uz članak objavljene su fotografije Michaela i Jordieja u
Disneyworldu. "Ma, nemojte vjerovati u te stvari", Michael je rekao
prijateljima iako u članku nije bilo ništa neistinito. "Uvijek pišu
same laži o meni."
Članak je vidio i Evan Chandler. Zabrinuo se da će takav publicitet
pretvoriti Jordieja u metu za otmičare i zaključio da je cijela ta
priča između njegova sina i čovjeka kojeg nikada nije upoznao —
Michaela Jacksona — potpuno izmakla kontroli. Ljutit, nazvao je June da
razgovaraju o tome. Zatim je nazvao i Davea Schwartza i rekao mu što
misli o članku. Uslijedila je glasna svađa između njih dvojice.
Iako je Dave bio na strani svoje zanemarene supruge, to se počelo
mijenjati nakon objave članka kada su ga prijatelji počeli nazivati i
izražavati suosjećanje što je izgubio obitelj. Zahtijevao je od June da
raskine prijateljstvo s Michaelom. Odbila je rekavši da je Michael
dobar prema njoj i njezinoj djeci i da je njegovo uplitanje u tom
trenutku "jednostavno sebično".
Poslije je June rekla Michaelu za sve emocijama nabijene svađe na temu
njega i Jordieja koje su se odigrale u samo nekoliko sati. Zabrinut
Michael zaključio je da je to tipično ponašanje za odrasle ljude.
"Vidiš, odrasli ne vjeruju jedni drugima, i to je pravi problem", rekao
je. "Baš je sramota što se takve stvari događaju, zar nije?"
Prvi tjedan u lipnju 1993. Jordie Chandler družio se s Michaelom u svom
domu kada je njegov otac, Evan Chandler, neočekivano svratio u posjet.
Michael i Jordie igrali su se u Jordiejevoj sobi kad je Evan ušao. Kako
se
383
Michael općenito sramio upoznavati s novim ljudima, brzo se povukao u
kut.
Evan je prošao sobom razjapljenih usta ne primijetivši Michaela koji se
krio u sjeni. "Bože, koliko stvari, Jordie", rekao je iznenađen
količinom CD-ova, videokaseta, igara za Nintendo i igračaka u
vrijednosti od više tisuća dolara koji su ležali na podu, neki još
neraspakirani. "Odakle ti sve to?" pitao
Baš kada je postavio pitanje primijetio je da se nešto miče u kutu. Bio
je to Michael. Evanov prvi dojam bio je da je Michael čudna osoba. Bio
je potpuno našminkan, uključujući crveni ruž za usnice i crnu olovku za
oči. Imao je crn šešir i flaster preko nosa. Zvakao je žvakaću gumu.
"Dobar dan, g. Chandler", rekao je Michael prigušenim glasom. Pružio je
ruku. Rukovali su se, a Evan se poslije sjećao kako mu je ruka bila
slaba i mlitava.
U tom trenutku Evanov petogodišnji sin iz drugog braka, Nikki, utrčao
je u prostoriju. "Ideš! Michael Jackson", uzviknuo je dječak. Za
nekoliko trenutaka Nikki je već bio na podu s Michaelom, igrali se s
akcijskim figuricama i hrvali se dok su ih Jordie i Evan promatrali.
Poslije su svi zajedno otišli u dvorište igrati se s praćkama. Michael
je sumanuto svakih nekoliko minuta dodirivao svoj nos. Nitko nije znao
zašto, nitko nije ni pitao. Do odlaska iz kuće Evan je bio potpuno
opčinjen Michaelom. Bio je dobar i pažljiv s djecom, duhovit i "potpuno
se normalno ponašao", Evan se poslije sjećao.
Već za nekoliko dana Michael se toliko opustio u Evanovu društvu da ga
je pozvao u svoje skrovište. Rekao mu je da povede i Nikkija. Kad su
stigli, Jordie i Michael već su ih čekali ondje. Michael je Nikkiju
darovao razne igračke, a Evanu Cartierov ručni sat. Poslije, dok su se
dječaci igrali, Michael je rekao Evanu da bi volio povesti Jordieja sa
sobom na drugi dio turneje Dangerous koji će početi 24. kolovoza na
stadionu u Bangkoku u Tajlandu. Vjerovao je da bi putovanje s njim kroz
Tajvan, Japan, Rusiju, Izrael i Tursku za Jordieja bila jedinstvena
prilika za učenje. Rekao je Evanu da se nada da će razmisliti o
njegovoj ponudi i razgovarati o tome s June.
Poslije se Evan sjetio da mu u tom trenutku nije bilo baš najugodnije s
Michaelom. Morao ga je pitati: "Michaele, kakva je priroda tvog odnosa
s Jordiejem?"
"Ne znam što bih rekao", počeo je Michael, "osim da je..." Činilo se da
pokušava naći pravu riječ. "Kozmička", napokon je rekao.
Evan je prešao na stvar. "Slušaj, seksaš li se s mojim sinom?" pitao
je. Č ovjek bi očekivao da mu takvo pitanje postavi eventualno dok ga
pokušava ugušiti rukama, ali Evan se sjeća da je bio potpuno smiren i
sabran.
Michael se šokirao. Nije mogao vjerovati da bi mu Evan postavio takvo
pitanje, i to na tako izravan način. "Bože, ne mogu vjerovati da si me
to
384
pitao", rekao je.
Zurili su jedan u drugoga nekoliko trenutaka, očito ne znajući što da
kažu. Evan je odlučio ne pitati više ništa. Promijenio je temu i pitao:
"Sto ako jednog dana više nećeš željeti biti prijatelj s Jordiejem? To
će ga povrijediti."
"Da ne želim biti prijatelj s Jordiejem?" pitao je Michael. "Ali to se
nikada neće dogoditi. Nitko mu nije tako odan kao ja. Uvijek ću biti
Jordiejev prijatelj."
Uslijedilo je nekoliko trenutaka neugodne tišine. Zatim je Evan
predložio da se pridruže dječacima za igraćom konzolom.
U tom trenutku Evan Chandler zaista više nije znao što da misli o
Michaelu. Dvoumio se između oduševljenja njime i nelagode. Na kraju
krajeva, Michael nije porekao da se išta neprimjereno događa između
njega i Jordieja, a nije ni priznao.
Za nekoliko dana Evana je ponovno zadivila činjenica koliko je Michael
prisutan u Jordiejevu životu, čak do te mjere da mu je predložio da još
više vremena provode zajedno. To se dogodilo kad se Michael pojavio na
proslavi Nikkijeva rođendana i zapanjio sve roditelje koji nisu mogli
vjerovati da se Michael Jackson igra s njihovom djecom na rođendanskoj
zabavi. "Tko ne bi htio da mu se dijete druži s Michaelom Jacksonom?"
rekao je tada Evan. Čak je predložio da će proširiti kuću za Michaela
kako ne bi morao svaki put dolaziti iz Santa Barbare u Los Angeles radi
druženja s Jordiejem. "Možeš živjeti ovdje s nama", ponudio mu je. "Ali
mislim da bi ti bilo udobnije kada bismo proširili kuću."
Michael je ozbiljno shvatio ponudu i svoje je zaposlenike poslao u
gradski ured za gradnju da provjere je li u dijelu u kojem je Evan
živio moguće nadograditi još nekoliko prostorija na kuću.
Te večeri Michael je ostao kod Evana i spavao u sobi s Nikkijem i
Jordiejem. Nakon što su pogledali Petra Pana, Evan im je zaželio laku
noć i zatvorio vrata sobe. Posljednje što je vidio bili su Michael
Jackson na pomoćnom madracu i njegovi sinovi na krevetima na kat —
Jordie ja spavao na donjem, a Nikki na gornjem krevetu. Tako će njih
trojica spavati u Evanovoj kući i sljedeće dvije noći.
Kakav čudan prizor: Michael Jackson, vjerojatno najbogatiji i
najuspješniji zabavljač na svijetu, sklupčan na neugodnom pomoćnom
madracu spava u sobi s dva dječaka.
Zar nije imao nikakvih obveza? Činilo se kao da osoba u dječjoj sobi
nema nikakvih planova za budućnost, nikakvih studijskih obveza ni
datuma koncerata.
Nije li se on družio s filmskim zvijezdama, poslovnim moćnicima i
pripadnicima kraljevskih obitelji poput princeze Diane? Zašto ih nikada
nije
385
spominjao? Gdje je bila njegova obitelj? Zašto nikad nije govorio o
njima? Nijednom nije spomenuo svoju braću, čak ni njihova imena.
I nije li trebao biti izuzetno bogat? Prema časopisu Forbes, godinu
prije zaradio je 55 milijuna dolara. Zašto je onda hodao u starim
trapericama i majicama kratkih rukava? Zašto je svaki dan nosio iste
klasične crne cipele? Jedini put kada je spomenuo svoje bogatstvo, to
se činilo potpuno nepovezano s ičim. Jednom je Evan promatrao Michaela
i Jordieja kako pištoljima na vodu gađaju rajčice poredane na dasci.
Michael je dječaku rekao: "Mislim da ću si kupiti zrakoplov." Dječak je
samo slegnuo ramenima. A Michael je zatim rekao: "Znaš što? Kladim se
da mogu pogoditi rajčicu i ako se odmaknem još jedan metar."
Da je netko rekao Evanu da je osoba koja spava u sobi njegova sina
zapravo imitator Michaela Jacksona, Evan bi mu povjerovao. Činilo se da
muškarac koji spava na njegovom pomoćnom madracu nema nikakve veze s
istinskim kraljem popa.
Idućih nekoliko dana Evan i Michael nastavili su razvijati novo
prijateljstvo. Razgovarali su o obiteljskim stvarima i obrazovanju
Jordieja i Nikkija. Michael je rekao da je Jordie često opisivao Evana
kao sjajnog oca, a i sam se divio tome koliko je Evan predan svojoj
djeci. Razgovarali su i o Daveu Schwartzu i njegovom nezadovoljstvu
objavom National Enquirera da mu je Michael 'ukrao' obitelj. Evan je
rekao da se mora složiti s Daveom da je priča bila 'loše zapakirana'.
Michael mu je objasnio da je već naučio živjeti sa senzacionalističkim
pričama o sebi i svojim prijateljima i da se nada da mu Evan to neće
zamjeriti. Evanu se Michael jako sviđao i rekao mu je da će dopustiti
da se i dalje druži s Jordiejem i Nikkijem.
Rukovali su se i dogovorili se da će i dalje o svemu otvoreno
razgovarati.
No sljedećih dana Evan je imao malo više vremena za razmišljanje o
Michaelovoj analizi 'kozmičkog' prijateljstva s Jordiejem i činjenici
da je Michael stalno izbjegavao definirati njihov odnos jasnim
terminima. Nije odgovorio ni na izravno i uznemirujuće pitanje o
seksualnim odnosima s Jordiejem. Samo je pokazao da mu je neugodno.
Evan je počeo osjećati neku čudnu nelagodu u želucu. Nekoliko manjih
incidenata tijekom sljedećih dana potvrdili su taj osjećaj.
Na primjer, jednu je večer cijela obitelj zajedno gledala televiziju, a
Michael kao da nije mogao skinuti oči s Jordieja. Kada ga je Evan pitao
je li sve u redu, Michael je odgovorio: "Da, samo gledam." No kada je
Jordie ustao da ode po grickalice u kuhinju, Michael je pošao za njim.
Kada je Jordie izašao pozdraviti prijatelja, Michael je ponovno pošao
za njim. Kada je ustao da krene prema kupaonici, i Michael je ustao, a
Jordie mu je tada rekao: "Michaele, idem samo na WC. Možeš ostati
ovdje." Posramljeni Michael samo se nasmiješio i
386
rekao: "Dobro, može."
Evan je razumio da tinejdžeri grade različite odnose s osobama izvan
kruga obitelji i da vršnjaci često mogu snažnije utjecati na njihove
stavove i ponašanje. No je li Michael bio vršnjak? Ne. Njegov je
utjecaj na Jordieja izazivao nelagodu zato što je postojalo mnogo
neodgovorenih pitanja. Zašto su Michael i Jordie imali toliko internih
šala, kao da govore nekim svojim jezikom? Zašto su se došaptavali, a
čim bi čuli kako netko od Jordiejevih roditelja dolazi, odjednom
zašutjeli? Zašto se Jordie počeo odijevati kao Michael i nositi crne
šešire i sunčane naočale? I najvažnije od svega, zašto su morali
spavati u istoj sobi?
Sljedećih tjedana Evan je nastavio ispitivati Michaela o prirodi
njegova odnosa s Jordiejem i Michael se počeo udaljavati od Evana kako
bi izbjegao daljnja ispitivanja. Činilo se kao da Michael uopće ne
razumije zašto Evana toliko zbunjuje njegovo prijateljstvo s Jordiejem.
Nije li već objasnio da je istinski, odani prijatelj? Nisu li se
dogovorili da Michael može živjeti s njima kao pridruženi član
obitelji? Baš kao što je Michael rekao June, Evan će mu morati
vjerovati ili ne. Problem je bio u tome što Michael nije bio spreman na
mogućnost da mu Evan ne vjeruje. No hoće li prekinuti prijateljstvo s
dječakom zato što mu njegov otac nije vjerovao? Ne.
Kada Michael ne bi bio zadovoljan nekom osobom, brzo bi je udaljio iz
svog života. Tijekom godina mnogo je važnih osoba na taj način prošlo
kroz njegov život. Neki od njih, poput Johna Brance, smatrali su se
Michaelovim trajnim prijateljima, no čak ni to nije im pomoglo da ne
budu protjerani. Ako je Michael mogao ostaviti Johna nakon deset
godina, kakve je šanse imao Evan Chandler nakon samo nekoliko tjedana?
Čim je Evan postao problem, Michael mu se prestao javljati na pozive.
Da ga je mogao otpustiti i zaposliti nekoga drugog da bude Jordiejev
otac, učinio bi upravo to.
No, Michael je opasno podcijenio Evana. On nije bilo zaposlenik kojeg
je mogao lako otpustiti. On je bio otac dječaka koji je, iz nekog
razloga, postao Michaelova opsesija. Neće dopustiti da ga Michael
izgura iz dječakova života i svog prijateljstva s njim, pogotovo zato
što nije bio siguran može li mu uopće vjerovati. Nešto nije bilo
ispravno u Michaelovu odnosu s Jordiejem, zaključio je, i on će to
ispraviti. Ako iz nijednog drugog razloga, onda barem da dokaže
Michaelu Jacksonu da ne može raditi što god poželi.
387
Prljavi umovi
U lipnju 1993. Jordie Chandler završavao je sedmi razred osnovne škole.
Mjesecima je s nestrpljenjem očekivao učeničku zabavu koja će
obilježiti kraj školske godine. Iako je Jordie uvijek bio popularan u
školi i imao mnogo prijatelja, u zadnje vrijeme nije komunicirao s
mnogo njih. Otkad se počeo družiti s Michaelom Jacksonom, postao je
tako nedruštven da su se njegovi roditelji zabrinuli. No činjenica da
se još veselio odlasku na završni školski ples dala je Evanu i June
naslutiti da je njihov sin i dalje normalan tinejdžer.
No kada je Jordie ušao u majčinu sobu i objavio da ne želi otići na
ples, nego provesti večer s Michaelom Jacksonom, June se zabrinula. S
Michaelom mu je zabavnije nego s prijateljima iz škole, objasnio joj
je, i ako može biti po njegovom, on bi odmah otišao k Michaelu. June mu
je pokušala objasniti da ne treba raskinuti prijateljstva s vršnjacima
zbog Michaela. Može biti prijatelj s djecom iz škole i s Michaelom
istovremeno. "Ne moraš birati između njih", rekla mu je. No Jordie to
nije tako vidio. Ako se njega pitalo, vršnjaci iz škole nisu ga
razumjeli kao Michael i, da stvari budu još gore, bili su zli jedni
prema drugima zato što su bili 'uvjetovani' da mrze, baš kao odrasli.
June je ostala bez riječi. Njezin je sin kao papiga ponavljao
Michaelovu filozofiju i to ju je ozbiljno zabrinulo. "Radije razgovaraj
s tatom o tome", rekla mu je.
Evanov stav prema Jordiejevoj odluci bio je jasan. "Samo preko mene
mrtvog", rekao mu je ljutito. "Ne možeš sve vrijeme provoditi s
Michaelom Jacksonom. Neću ti to dopustiti. Sto je previše, previše je."
"E, pa, ne možeš me spriječiti", rekao je Jordie prkosno. "Radit ću
kako ja hoću."
Evan je počeo misliti da je Michael gej i da bi to možda i njegov sin
mogao biti. Nema drugog objašnjenja, mislio je, za takvu opsesiju.
Ipak, što god se stvarno događalo, osjećao je da se mora ponovno
zbližiti sa sinom. Ostvare li kvalitetnu komunikaciju, možda će uspjeti
otkriti u čemu je problem. "Dosta mi je svega toga", rekao je Jordieju.
"Mi te volimo. Zašto nam okrećeš leđa? Michael može biti dio tvog
života", zaključio je, "ali to smo i mi, i svi drugi."
Kada ga je Evan htio zagrliti, Jordie se ukočio i postao hladan. Nije
htio slušati što mu Evan govori i nije se htio zbližavati s njime ni na
kojoj razini. Evan će poslije izjaviti da je osjećao da gubi sina zbog
drugog čovjeka i da je zato odlučio spriječiti da se to dogodi. Nije
imao izbora nego postaviti stroga pravila: "Ići ćeš na taj ples,
Jordie! Nećeš provesti večer s Michaelom Jacksonom!"
"Ne, neću ići", rekao je dječak. "Ti nikad nisi volio Michaela",
povikao je
388
na izlasku iz prostorije. "Samo si se pretvarao. Michael mi je rekao da
je tako i imao je pravo."
Na kraju Jordie nije otišao na ples. Proveo je noć s Michaelom
Jacksonom.
Iako to Michael možda nije svjesno htio, njegova je nazočnost u
Jordiejevu životu izazvala mnogo briga njegovim roditeljima, Evanu i
June, pa čak i njegovu očuhu, Daveu Schwartzu. Pojava Michaela u
njihovim životima sve je preokrenula naglavce i okrenula troje
roditelja jedno protiv drugoga, a zatim i Jordieja protiv svih njih,
stvarajući među njima nepovjerenje i frustraciju. Bez kvalitetne
komunikacije bilo je neminovno da će se ozbiljni obiteljski problemi za
Jordieja nastaviti.
Je li Michael bio svjestan svoje uloge u tome što se događalo u
Jordiejevoj obitelji? Jedan od njegovih savjetnika sjeća se razgovora o
Jordieju koji su vodili u vozilu za golf na prostranom Neverlandu
promatrajući zvijezde. "Znaš, možda bi trebao ostaviti Jordieja na
miru", rekao mu je.
"Ne", brzo je odgovorio Michael.
"Zašto?"
"A što da ti kažem?" pitao je Michael. Lice mu je bilo mirno dok je
gledao u beskrajno nebo.
"Ali pogledaj kakvu je zbrku vaše prijateljstvo izazvalo u njegovu
životu", rekao je savjetnik. "Zar ne misliš da bi se trebao povući?"
ponovio je.
Michael se razljutio. U sekundi je mogao potpuno promijeniti
raspoloženje. "Vidi, nisam ja taj koji stvara probleme", rekao je.
"Jordiejevi su roditelji krivi. Ne prihvaćaju da je moj odnos s njim
potpuno nevin. Imaju prljave umove. Među nama nema ništa seksualno.
Zašto to ljudi ne shvaćaju?"
"Ali, Mike..."
Michael je ustao i otišao prije kraja razgovora.
Ako je ono što govore oni koji su ga najbolje poznavali istina, da je
Michael u srcu bio dijete, ta nezrelost svakako ima i svoju drugu
stranu. Kad god nije moglo biti po njegovom, on bi se ponašao kao
razmaženo dijete. Cesto nije mogao prihvatiti ničije mišljenje osim
vlastitog.
7. srpnja 1993. Evan Chandler zadao je konačan udarac Michaelovu
prijateljstvu s Jordiejem i, kako će se poslije pokazati, svojem odnosu
s bivšom suprugom. Tražio je da sud izmijeni uvjete sporazuma o skrbi
nad sinom. U zahtjevu je naveo da želi da sud zabrani Jordieju da se
približava Michaelu, da ga posjećuje u bilo kojem od njegovih domova i
druži se s njim bilo gdje. Tražio je i da se Jordieju dodijeli
psihijatar kako bi se utvrdili puni razmjeri Michaelova utjecaja na
njega. Optužio je June da 'potiče' odnos
389
između Michaela i Jordieja, za koji je on smatrao da je nezdrav, "zato
što je, prema mojim saznanjima, Michaela obasipa skupim darovima,
novcem i vodi je na putovanja."
U zahtjevu je naveo da zna da Michael "često provodi noći s mojim sinom
i da spavaju u istom krevetu. Kad sam ga pitao ima li spolne odnose s
mojim sinom, odbio mi je dati izravan odgovor. Rekao mi je da će i
dalje spavati s njim i da je njihov odnos 'kozmički', da su Jordie i on
stvoreni da budu zajedno."
Michaela je to povrijedilo i, naravno, razljutilo. No i dalje nije htio
ni razmišljati o mogućnosti da žrtvuje svoje želje i potrebe kako bi
jordieju dao prostora da se ponovno zbliži s roditeljima. Odrasle osobe
u Jordiejevu životu doživljavao je kao potvrdu svoje filozofije da se
odraslima ne može vjerovati, da se ponašaju iracionalno i da se može
računati da će se spustiti na najniže grane i ponašati najpodlije što
mogu. Da je Evanu u interesu Jordiejevo dobro, mislio je Michael,
dopustio bi im da njeguju prijateljstvo puno ljubavi, a ne bi ga
ispitivao i zaključivao najgore o Michaelu. Osim toga, srcu se ne može
naređivati — a Michaelovo je htjelo biti uz Jordieja Chandlera.
Tajna audiosnimka
Nakon što je Evan Chandler podnio sudski zahtjev protiv June, ona mu
više nije mogla vjerovati. Njezin suprug Dave, iako su se već prilično
udaljili, složio se da Evan predstavlja prijetnju. Hoće li odvesti
stvar još dalje i ustvrditi da je june nepodobna majka zato što dopušta
Jordieju da se druži s Michaelom? Hoće li pokušati dobiti puno
skrbništvo nad Jordiejem?
Evan i Dave susreli su se 2. srpnja 1993. u tvrtki Rent-a-Wreck kako bi
porazgovarali o situacijiu obitelji. Tijekom susreta Evan je jasno dao
do znanja da želi da Michaelov utjecaj na Jordieja prestane i da se
sprema poduzeti sve što bude potrebno da to i postigne. Zamolio je
Davea da mu pomogne. No Dave mu je objasnio da se ne slaže s njim i da
se ne želi miješati u Jordiejev odnos s Michaelom. june je nadgledala
situaciju i on ne želi dovoditi njezine odluke u pitanje. Učini li to,
riskirat će stvaranje još većeg jaza u svom braku, a vjerojatno će i
jordieja potpuno udaljiti od sebe.
Sljedeći tjedan Evan je nastavio stvarati probleme. Michael, June i
Jordie nisu mu vjerovali i nisu htjeli imati gotovo ništa s njima. Nisu
mu odgovarali na pozive i Evan nije razgovarao sa sinom gotovo mjesec
dana. Znao je da
390
June i Jordie namjeravaju otići s Michaelom na turneju i da ih neće
biti pet mjeseci. Nije želio da odu, smatrao je da to nije dobro za
Jordieja. Nazvao je June i ostavio joj poruku na telefonskoj
sekretarici u kojoj zahtijeva da se ona, Jordie i Michael nadu s njim
9. srpnja.
Dave je nazvao Evana da ga pita što misli postići zahtijevajući
sastanak. "Na taj način nećeš ništa dobiti", rekao mu je.
"Slušaj, kretenu", rekao mu je Evan. "Zabrinut sam za svoje dijete.
Želim da bude sa mnom, odmah. Ne znam što se događa između vas i
Michaela Jacksona, ali to mi se nimalo ne sviđa."
Svađa se nastavila idućih sat vremena, puna oštrih uvreda.
Dave je zatim, vjerojatno u želji da otkrije što točno Evan namjerava
učiniti, odlučio snimiti razgovor s njim. Sat vremena nakon prve svađe
ponovno ga je nazvao.
Transkripti tog razgovora 8. srpnja poslije su iznijeti kao dokaz na
Okružnom sudu u Los Angelesu. U razgovoru je Evan rekao da je ljut na
Michaela zato što ga je prestao nazivati i više nije želio prijateljski
odnos s njim. "Nije bilo razloga da mi prestane odgovarati napozive",
rekao je Daveu. Dodao je da je nedugo prije razgovarao s Michaelom i
rekao mu "točno što želim iz odnosa s njim". (No tijekom razgovora s
Daveom nije rekao što je to bilo.) Također je rekao da misli da Michael
previše vremena provodi s Jordiejem i da tu "nešto smrdi". Bio je
bijesan na June, koja mu je rekla da "odjebe" kada je s njom pokušao
razgovarati o Michaelu. Uz dodatna pitanja Evan je također rekao da
vjeruje da je Michael Jackson "razorio njihovu obitelj" i da je
Jordieja "zaveo njegov novac i moć". Tijekom razgovora nije spomenuo da
sumnja da Michael i Jordie imaju spolne odnose. No priznao je da je
uzeo odvjetnika koji će sve ispitati, svog prijatelja Barryja Rothmana.
To se dogodilo tako da je Barry jedan dan sjedio kod Evana u ordinaciji
kada mu je Evan počeo govoriti o promjenama u Jordiejevu ponašanju. I
samo V govorenje o posljednjim događajima toliko ga je potreslo da se
rasplakao. Između njega i sina nastao je zid, rekao je odvjetniku, a on
jednostavno nije znao kako da ga prijeđe ili sruši. Činilo mu se da
gubi Jordieja. Kako su nastavili razgovarati, Evan je rekao da počinje
sumnjati da je Michaelov i Jordiejev odnos postao seksualan. Barry
Rothman predložio je Evanu da uzme odvjetnika ako doista misli da je
tomu tako. Dogovorili su se za razmjenu, stomatološke za pravničke
usluge.
"Uzeo sam najkrvoločnijeg kujinog sina kojeg sam mogao naći", rekao je
Evan Daveu. Naravno, mislio je na Barryja Rothmana, koji je već bio
zastupao Little Richarda, Who, Rolling Stonese i Ozzyja Osbournea. "On
ovo želi što prije otkriti javnosti, na najpompozniji mogući način, i
poniziti koga god može", nastavio je Evan. "Krvoločan je, opak, pametan
i željan publiciteta.
391
Odsad se sve odvija prema planu koji smo zajedno smislili. Dovoljan je
jedan poziv i taj će momak [Barry Rothman] uništiti sve pred sobom
prepredeno, opako i okrutno kao što samo on zna. A ja sam ga ovlastio
da čini što god je potrebno.
Jackson je zao čovjek", i dalje je bjesnio Evan. "I gore od toga, a ja
imam materijale kojima to mogu dokazati. Odlučim li to učiniti, nema
šanse da izgubim. Sigurno pobjeđujem. Dobit ću sve što želim, a oni će
propasti zauvijek. June će izgubiti [skrbništvo nad sinom], a
Michaelova će karijera postati prošlost."
Evan i Dave zatim su razgovarali o Juneinim planovima da ujesen povede
Jordieja na Michaelovu turneju Dangerous. "Ona možda misli da će ga
odvesti", rekao je Evan, "ali nikamo oni ne idu."
Očito pokušavajući izvući što više informacija, Dave je pitao Evana
kako će to što namjerava učiniti pomoći Jordieju. Evanov je odgovor bio
zabrinjavajući. "To mi uopće nije bitno", rekao je. "Znam samo da mu
majka i Michael nanose štetu. Ja to mogu dokazati, i dokazat ću. Te su
me informacije stajale desetke tisuća dolara, a ti znaš da ja nemam
toliko novaca. Ali spreman sam i financijski propasti. Ako ne dobijem
što želim, bit će to potpuni masakr. Bit će to veće od svih nas
zajedno."
"Vjerujem da je Jordieju već nanesena nepopravljiva šteta", nastavio
je. "Sve će se to srušiti na sve nas i uništiti svakoga na putu. Taj će
čovjek doživjeti poniženje kakvo ne može ni zamisliti", zaključio je
Evan. "Neće vjerovati što će mu se dogoditi. Takvo što ne postoji ni u
njegovim najgorim noćnim morama. Neće više prodati niti jednu jedinu
ploču. Činjenice su toliko čvrste da će uništiti sve upletene."
Je li Evan Chandler znao da ga Dave snima? Je li naslućivao da će
Michael Jackson jednog dana čuti tu snimku? Je li toliko dramatizirao i
prijetio samo da zastraši Michaela? Ili ga je zaista namjeravao
uništiti? Samo on zna što mu je u tom trenutku bilo u glavi... Daveu to
nije rekao.
Dan nakon što je Dave Schwartz snimio bijesne komentare Evana Chandlera
0 Michaelu Jacksonu, cijela se obitelj trebala naći, na Evanov zahtjev,
da razgovaraju o Jordieju. No nitko se nije pojavio. Sada je Evan bio
još bjesniji. Napokon je uspio dobiti June na telefon i, prema riječima
Juneina bivšeg odvjetnika Michaela Freemana, ponovio svoje sumnje da se
između Michaela
1 Jordieja događa nešto neprimjereno. June mu je odgovorila da "govori
gluposti". Usto, rekla je da ona i Jordie i dalje namjeravaju poći s
Michaelom na turneju i da će se on "jednostavno morati pomiriti s
time".
Michael Freeman rekao je: "Evan je zaprijetio da će sve dati u medije.
392
Odmah smo pomislili: 'Zašto? Ako je zaista vjerovao da Michael
zlostavlja Jordieja, zašto prvo sve ne prijavi policiji, a ne
medijima?"'
Isti taj dan June i Dave odlučili su se naći s Michaelom da mu najave
da bi im Evan mogao uzrokovati probleme. No Michael to nije previše
ozbiljno shvatio. "Meni se takve stvari stalno događaju", rekao im je.
"Ljudi stalno pokušavaju izvući novac od mene. Moji će ljudi to
riješiti. Ništa se vi ne brinite." No kad su mu pustili snimku
razgovora s Evanom koji je Dave snimio, Michael se uznemirio. "Zvučao
je tako ljuti to", rekao mi je Michael mjesecima poslije. "Odmah mi je
bilo jasno da je riječ o ucjeni. I sam je to rekao. I zato sam ja
cijelu stvar prepustio Bertu [Fieldsu] i [privatnom istražitelju]
Anthonyju [Pellicanu] i odlučio to zaboraviti", rekao mi je Michael.
"Jesi li bio ljut?" pitao sam ga.
"Ne", odgovorio je. "Znao sam da nisam ništa loše učinio. Zašto bih bio
ljut?"
"Baš zato što si znao da nisi ništa loše učinio, a opet su te optužili
za strašan zločin," rekao sam.
"Ja ne razmišljam na takav način", brzo je odgovorio Michael. "Ja ne
živim u strahu."
Gledano unatrag čini se da je Michael samo glumio bezbrižnost preda
mnom. Možda zato što sam ga posjetio u ulozi novinara pa mi je
odgovarao onako kako je mislio da za intervju treba odgovoriti. Poslije
mi je jedan od njegovih najbližih savjetnika rekao da se Michael jako
naljutio kad je čuo snimku. "Rekao je: 'Nakon što sam bio dobar prema
njemu i njegovoj obitelji, on govori ovakve grozote o meni? Nakon što
sam njegovu obitelj vodio diljem svijeta, kupovao im darove, pustio ih
u svoj život, doveo ih u svoj dom? Reci mu da mu je Michael Jackson
poručio neka se nosi dovraga.'" To je bila njegova prava reakcija.
Pitao sam ga jesu li optužbe istinite. Događa li se što između njega i
Jordieja? 'Naravno da se ne događa', dogovorio mi je. 'To je potpuno
suludo, i uopće nije stvar u tome. Reci Evanu da mu je Michael Jackson
poručio neka se nosi dovraga. To je jedino bitno.'"
June i Dave Schwartz susreli su se 9. srpnja 1993. s Michaelovim
istražiteljem Anthonyjem Pellicanom u njegovu uredu na Sunset
Boulevardu. Pustili su mu snimku razgovora s Evanom koji je Dave
snimio.
Anthony je bio grub i ozbiljan čovjek, pomalo zastrašujući i uvijek je
postizao da stvari budu po njegovom. Svoje je klijente zastupao s
nepopustljivom odlučnošću. Proslavio se 1977. kada je ispod gomile
lišća
393
pronašao kosti trećeg muža Elizabeth Taylor, Mike Todda. Toddov les
ukrali su s groblja u Illinoisu mafijaši koji su tražili dijamantni
prsten od deset karata koji je Toddu darovala Elizabeth i s kojim je
navodno bio pokopan.
Danas Anthony odslužuje petnaestogodišnju zatvorsku kaznu. Osuđen je
2008. zbog reketarenja, urote i prisluškivanja. Odbio je otkriti
informacije o svojim slavnim klijentima i tako se spasiti od kazne.
Sastanku je nazočio i Bertram (Bert) Fields, Michaelov odvjetnik.
Fields je i danas jedan od najcjenjenijih i najutjecajnijih odvjetnika
u šoubiznisu. Na popisu njegovih klijenata nalaze se neka od najvećih
imena u industriji poput Beatlesa, Toma Cruisea i Johna Travolte. Kao
glavni parničar nikada nije izgubio parnicu. Odlučio je zastupati
Michaela što je agresivnije mogao, pogotovo nakon što je čuo snimku
koju su June i Dave donijeli. "Zabrinuo sam se", rekao je Bert.
"Zvučalo je loše. Zvučalo je kao ucjena."
Sutradan je Anthony Pellicano dogovorio susret s jordiejem Chandlerom u
Michaelovu skrovištu u Los Angelesu. Zamolio je Michaela, June i Davea
da izađu iz prostorije kako bi mogao nasamo razgovarati s Jordiejem.
Želio je ispitati dječaka o njegovu odnosu s Michaelom. "Odlučio sam
biti izravan s malim", poslije je rekao Anthony. "Bila je riječ o
ozbiljnim stvarima. Nije bilo vremena za diskreciju. Pitao sam ga je li
ikada vidio Michaela golog. Je li Michael ikada njega vidio golog? Je
li među njima ikada bilo ičega seksualnog? Mali me pogledao ravno u oči
i rekao: 'Ne. Ne. Ne.' Vjerovao sam mu." Anthony je razgovarao s
Jordiejem više od sat vremena i bio je uvjeren da se između njega i
Michaela ne događa ništa neprimjereno.
Nakon tog sastanka Bert Fields (koji je u ovom slučaju zastupao i June
Chandler i Michaela) i Barry Rothman (Evanov odvjetnik) postigli su
dogovor da će Jordie provesti tjedan dana s Evanom. June je nevoljko
pristala, ipak nije željela dječaka još više udaljiti od oca. Anthony
Pellicano i Bert Fields osobno su jamčili da će June i Michael dovesti
Jordieja ocu. Zatim je Barry Rothman dao riječ da će Evan vratiti
dječaka prema dogovorenom rasporedu.
U zakazano vrijeme Evan je čekao sina na dogovorenom mjestu, ali dječak
se nije pojavio. June je ipak odlučila povesti jordieja i njegovu
sestru Lily na Neverland gdje je Michael organizirao rođendansku
proslavu za Lily.
Na putu iz Los Angelesa prema Santa Barbari Michael i društvo svratili
su do kuće ulagača Michaela Milkena, takozvanog kralja spekulativnih
dionica koji je baš izašao iz zatvora, gdje je služio višegodišnju
kaznu zbog prevare sigurnosnim papirima. Bio je Michaelov prijatelj i
zajedno su htjeli pokrenuti obrazovnu kabelsku televiziju za djecu.
Dok su bili kod Milkena, Michael je nazvao Anthonyja Pellicana da ga
obavijesti da su promijenili plan: odlučili su da neće poslati Jordieja
k Evanu
394
na tjedan dana. Ta je odluka i Anthonyja i Berta Fieldsa dovela u težak
položaj. Dali su riječ, a sada će ispasti lažljivci. Anthony se
razbjesnio i počeo urlati na Michaela. "Ponašaš se glupo", sjeća se da
mu je rekao. Odmah da si doveo malog. Odmah, Michaele! Čini se da ti i
Jordie imate jedan mozak. Pa upotrijebite ga! Čuješ li što ti govorim?"
"Slušaj, nećeš ti meni govoriti što ću raditi", odvratio je Michael.
"Ja tebi govorim što da radiš, Anthony. Ne obrnuto. Čuješ li ti što ja
tebi govorim?"
Kako je Michael postajao sve ljući, June je bilo sve neugodnije.
Michael je nastavio: "Evan će vidjeti Jordieja kad ja..." Ispravio se.
"Evan će vidjeti Jordieja kad mi tako kažemo, ne kada on to želi. A mi
kažemo da sad ne može. Kraj rasprave. Razumiješ li?" Michael je zalupio
slušalicom. Stisnuo je šaku i namrštio se. Bio je toliko bijesan da se
činilo kao da će eksplodirati. "Zašto se ponaša kao da sam kreten?"
pitao je u prazno. "Nisam kreten. Ja sam Michael Jackson. Michael
Jackson!" Udario je u zid. "To me vrijeđa, dovraga!"
June, Jordie i Lily iznenađeno su gledali jedno drugoga. "Ajme, mamice,
kako se Michael naljutio", rekla je iznenađena Lily.
Nakon što je vidjela takav nenadani izljev bijesa, June više nije
htjela s Michaelom na Neverland i rekla mu je da više nije raspoložena
za proslavu. "Kako hoćeš", rekao je Michael nervozno. "Radi kako
hoćeš."
June, Jordie i Lily pozvali su taksi i vratili se u Los Angeles.
Michael se sam vratio u Santa Barbaru. Kada je stigao na rane, dočekala
ga je voditeljica kućanstva Adrian McManus. "Gdje su počasni gosti?"
pitala je. "Hoće li biti zabave?"
"Neće biti zabave", rekao je Michael. "Zaboravi to. Baci hranu. Sve
baci", rekao je. "I skini te ukrase", rekao je pokazujući na šarene
trake kojima je bio ukrašen ulazni hodnik.
Michael je ljutito odjurio u svoju sobu i zalupio vratima.
Michael se osjeća izdanim
Na putu natrag u Los Angeles June Schwartz imala je vremena razmisliti
razvoju događaja između njezina sina i Michaela Jacksona. Kad je stigla
kući, nazvala je Evana. Predomislila se, rekla mu je. Možda je, kad je
vidjela kako je Michael pobjesnio, shvatila da netko ipak treba dovesti
stvari u red. Iako Jordie još nije htio ići k ocu, zaključila je da je
važno da taj tjedan provede s njim.
395
U svijetu mladog Jordieja dotad se činilo da nitko ne mora činiti ono
što ne želi. Zato je pred Evanovu kuću stigao potišten i neraspoložen.
Rekao je da mu nedostaje Michael.
Evanu je već bilo dosta priča o Michaelu koje je stalno slušao zadnjih
mjeseci. Čim je sin došao k njemu, nazvao je odvjetnika i tražio ga da
sastavi papire kojima će June obvezati da ne odvodi Jordieja iz okruga
Los Angeles. To je značilo da ga neće moći odvesti k Michaelu na
Neverland (u okrugu Santa Barbara), a pogotovo da Jordie neće moći s
Michaelom na turneju.
Začudo, kad je sutradan dobila dokument, June se nije naljutila. Nije
uložila ni žalbu na zahtjev, uglavnom zato što više nije znala što bi
mislila o Michaelu. Trebalo joj je vremena da o svemu razmisli,
pogotovo nakon što su se ona i njezin odvjetnik sastali s dva
losanđeleska policajca koji su tvrdili da je otkriveno da je Michael
zlostavljao jednog dječaka (njegov identitet nisu htjeli otkriti). Evo
čega se sjeća Junein odvjetnik Michael Freeman: "Ozbiljna izraza lica
rekli su: 'Uvjereni smo da je Michael Jackson zlostavljao tog dječaka
jer savršeno odgovara klasičnom profilu pedofila.' June se uplašila.
Uplašila se za sina."
June je odlučila nazvati Michaela. Možda bi se mogli sastati i o svemu
razgovarati. Pa ipak su bili prijatelji. Kada ga bude vidjela licem u
lice, pogledat će ga u oči i znati istinu, tako je vjerovala. Napokon
je uspjela dobiti Michaela.
"Zao mi je, June", rekao je Michael, "ali stvari su toliko izmakle
kontroli da mi je odvjetnik rekao da ne smijem razgovarati s tobom,
niti te vidjeti." "Ali, Michaele..."
"Evan je počeo s tim, ne ja", rekao je Michael iznenađujuće hladno i
odlučno. "Evan je uništio naše lijepo prijateljstvo, ne ja. Bert će te
nazvati i odgovoriti na tvoja pitanja. Zbogom, June. Zao mi je."
June nije mogla vjerovati da je Michael tako razgovarao s njom. Tek
sada nije znala što bi mislila o njemu. Još je uvijek bila sklona
vjerovati da je nevin. Možda bi Michaelu bilo bolje da nije bio tako
oštar, bar bi je zadržao na svojoj strani. No, budući da je bio tako
hladan, nije joj ostavio izbora. Morala se složiti s bivšim suprugom da
Jordieju više neće dopuštati da posjećuje Michaela, bar neko vrijeme, i
da neće moći s njim na turneju. Čak se složila da Evan zadrži Jordieja
kod sebe 'neko vrijeme'.
Michael je saznao da je June promijenila mišljenje od jednog od svojih
zaposlenika tijekom sastanka u spavaćoj sobi na Neverlandu. Baš je
završio s probom kostima i ostao je u svojoj, kako ju je zvao, 'odori':
svjetlucavoj, crvenoj vojničkoj jakni s izvezenim cvjetovima na
ramenima. Sjedio je na krevetu.
"Zadnjih je dana Michael stalno bio tužan. Ali nakon što je čuo za
Juneinu
396
odluku, ta je tuga postala još veća", sjećao se taj zaposlenik. "Ipak
je predala Jordieja Evanu, a to nikako nije moglo biti dobro za
Michaelovo prijateljstvo s njim."
Nakon što je kratko o svemu porazgovarao sa savjetnicima, Michael se
bacio na krevet i počeo plakati. "Zašto ljudi nanose bol onima za koje
kažu da ih vole?" pitao je.
"Bit će sve u redu", rekao je zaposlenik, koji je sada sjedio uz
Michaela na krevetu. "Nemoj plakati, Mike."
Zatim je, tipično za njegove sve češće promjene raspoloženja, Michael u
trenutku postao crven od bijesa. "Izdala me", rekao je, sada sjedeći
uspravno, razjarena pogleda. "Ne mogu vjerovati da mu je tako popustila
nakon svega što sam učinio za nju i njezinu djecu. Sad više nikad neću
vidjeti Jordieja. Nisam učinio ništa lose", rekao je. A zatim je blijed
u licu i ljutita pogleda ponovio: "Nisam učinio ništa loše. Nisam"
Sutradan je Evan Chandler nazvao Anthonyja Pellicana. Htio se vidjeti s
Michaelom i razgovarati s njim "kao muškarac s muškarcem", rekao je.
Anthony je prenio poruku Michaelu. "Nema šanse", odgovorio je Michael.
"Ne želim se nalaziti s njim i dati mu još oružja koje će upotrijebiti
protiv mene. Njegovo je srce puno mržnje. Anthony, znaš da je tako.
Reci mu da sam rekao da nema šanse."
"Ali to bi mogla biti dobra ideja", predložio je Anthony. "Možda bismo
mogli izgladiti stvari."
Michael je odlučio da se neće nalaziti s Evanom. Rekao je da je
razmišljao o njemu i da ga je istina odjednom pogodila poput kakvog
otkrivenja. "Evan je ljut na mene zato što imam odnos s Jordiejem kakav
bi on samo htio imati", rekao je. "U tome je pravi problem. Jednostavno
je ljubomoran na mene."
Anthony mu nije mogao proturječiti. Michaelova analiza situacije činila
mu se sasvim uvjerljivom.
Jordiejevo priznanje
Evan Chandler 2. kolovoza u svojoj ordinaciji u Beverly Hillsu izvadio
je pokvaren zub svom sinu Jordieju. Tijekom postupka intravenozno mu je
dao natrijev amital. Tijekom zahvata bio je nazočan i anesteziolog Mark
Torbiner. (Torbiner je upoznao Evana s njegovim odvjetnikom Barryjem
Rothmanom 1991. kad je Rothman tražio stomatologa.) Evan je poslije
potvrdio da je
397
dao sinu taj anestetik, ali samo da bi mogao obaviti zahvat. Pod
utjecajem natrijevog amitala Jordie je napokon počeo otvoreno govoriti
o spolnim radnjama između sebe i Michaela Jacksona. Tako kaže Evan.
Natrijev amital pogrešno se naziva 'serumom istine'. Ustvari, većina
liječnika slaže se da su pacijenti pod njegovim utjecajem izuzetno
podložni sugestijama. "Lijek nije pouzdan", rekao je dr. Lewis Strong,
psihijatar iz Los Angelesa (koji ne poznaje ni Evana ni Jordieja
Chandlera). "Nikada ga ne dajem pacijentima. Pokazao se vrlo
nepouzdanim. To nikako nije serum istine. Katkad se upotrebljava pri
liječenju amnezije, ali često izaziva lažna sjećanja."
Zašto je Evan Chandler dao natrijev amital sinu tijekom rutinskog
stomatološkog zahvata?
"To je lijek koji se upotrebljava u psihijatriji", rekao je dr. Kenneth
Gottlieb, psihijatar iz San Francisca koji je tim lijekom liječio
pacijente s amnezijom. "Nikada ne bih lijek koji utječe na podsvijest
davao pacijentu, osim ako mu ne mogu dati neki drugi", dodao je. "I
obvezno bih ga davao samo uz opremu za oživljavanje u blizini, za
slučaj alergijske reakcije, i to pod nadzorom specijalista
anesteziologa." (Mark Torbiner mogao je davati samo lokalnu anesteziju
u stomatologiji.)
Dr. John Yagiela, koorodinator Odjela za anesteziju i kontrolu boli
Stomatološkog fakulteta na sveučilištu UCLA to je potvrdio: "Obično se
taj anestetik ne upotrebljava kod vađenja zuba. To nema smisla. Postoje
bolje, mnogo sigurnije alternative. Ja se ne bih odlučio za natrijev
amital."
Možda je Evan smatrao da nema izbora nego sinu dati anestetik kako bi
ga naveo da se otvori i progovori o pravoj prirodi svog odnosa s
Michaelom Jacksonom. "Je li te Michael ikada dirao po penisu?" pitao ga
je. Ošamućeni Jordie tihim je glasom rekao da je Michael to činio. Evan
je primio sina i čvrsto ga zagrlio, kao da ga više nikada ne želi
pustiti od sebe. "Zao mi je, Jordie", rekao je. "Tako mi je žao."
Evan je poslije izjavio da je duboko u sebi uvijek znao što se događa
između njegova sina i pop-zvijezde. Trebala mu je samo Jordiejeva
potvrda da učini ono što mu je savjest nalagala i pokrene razornu
kampanju koja će Michaelu uništiti život. No nije imao mnogo dokaza,
ako je Jordiejeva izjava da mu je Michael dirao penis uopće bila
istinita. No Evan je vjerovao da to nije sve. Uostalom, nije ni trebao
sve detalje. U konačnici dobio je ono što je želio: Michaelovu glavu na
pladnju. No ostalo je pitanje: Koliko je toga što je Jordie priznao pod
utjecajem psihijatrijskog lijeka bilo istinito?
398
DESETI Dl
Michael se susreće s optužiteljima
Nakon što je od Jordieja saznao ono za što je vjerovao da je istina,
Evan Chandler zahtijevao je još jedan sastanak s Michaelom Jacksonom.
Anthony Pellicano uspio je dogovoriti susret. Obračun između
zaštitnički nastrojenog oca i čovjeka za kojeg je vjerovao da je
zlostavljao njegova sina održao se 4. kolovoza 1993. u hotelu Westwood
Marquis. "Nikakvo dobro ne može proizaći iz toga", predvidio je
Michael. "Ali moram vidjeti Jordieja, bilo kako. Pa učinimo to."
U dogovoreno vrijeme Evan je ušao u hotelsku sobu, a njegov zabrinuti
sin za njim. Čim je Jordie ugledao Michaela, potrčao je prema njemu i
zagrlio ga. Poljubili su se u obraz. "O, Bože, tako si mi nedostajao",
jedva je progovorio Michael. Pogladio je Jordieja po kosi. "Kako si?
Jesi li dobro? Reci mi da si dobro."
"I ti si meni nedostajao", rekao je Jordie. "Ne mogu vjerovati što se
događa, Michaele. Da, dobro sam", rekao je, "ali moraš znati da..."
Dječak nije dovršio rečenicu.
"Što?" pitao je Michael. "Što moram znati? Nema veze", rekao je
ohrabrujući ga. "Sve ćemo riješiti, obećavam ti."
Zatim je Evan prišao Michaelu i zagrlio ga. "Drago mi je što te vidim,
Michaele", rekao je. Michael ga je gledao hladnim, tamnim očima. Bio je
to neobičan pozdrav, s obzirom na okolnosti. Poslije je Anthony
Pellicano rekao: "Da sam ja mislio da mi netko zlostavlja dijete i
mogao mu se tako približiti, sada bih čekao izvršenje smrtne kazne."
Sjeli su. Anthony i Michael na jedan dvosjed, Jordie i njegov otac na
drugi.
Evan je brzo prešao na stvar. "Vjerujem da se Michael neprimjereno
401
ponašao prema Jordieju", rekao je. "Zapravo, siguran sam u to."
"O čemu on govori, Jordie?" pitao je Michael okrenuvši se prema
dječaku.
Jordie ga je pogledao u oči i lagano kimnuo, kao da mu pokušava
prenijeti neku tajnu poruku. Michael ga je zbunjeno gledao.
Evan je tada posegnuo u džep jakne, izvukao omotnicu, a iz nje komad
papira. Objasnio je da je to psihijatrijska procjena Jordiejeva odnosa
s Michaelom. Pročitao ju je, ali zadnji je odlomak zapravo sadržavao
srž analize: "Maloljetnik je ugrožen, nastavio se taj odnos ili ne.
Treba uzeti u obzir i utjecaj koji će to imati na članove
maloljetnikove obitelji. Situacija daje naslutiti postojanje nemara
prema djetetu, možda čak i prostituciju."
"Sto to točno znači?" Michael je htio znati.
"To znači da ovaj liječnik misli da si imao spolne odnose s mojim
sinom", Evan je rekao sad već ljutito. Michael je ostao miran, što je
dodatno razbjesnilo Evana. "Ti i Jordie se seksate, zar ne?" povikao
je. "Jebote, priznaj to! Budi muškarac! Priznaj!" Sada je već bio
suznih očiju. "Kako si mogao, Michaele?" pitao je. "Moj Bože! Kako si
mogao? Kako si to mogao učiniti Jordieju?"
"Već sam ti rekao da nisam ništa učinio", rekao je Michael potpuno
miran. "Ovo je nečuveno. To se nije dogodilo. Ja čak i ne poznam tog
liječnika." Pogledao je Anthonyja. "Poznaješ li ti tog liječnika?"
Anthony, čista suprotnost smirenom Michaelu, rekao je: "Ne, dovraga! Ne
poznajemo tog liječnika. Sastanak je gotov", rekao je Evanu. "Gubi se
odavde! Odmah."
"Čekajte", rekao je Evan. Počeo je čitati iz drugog dokumenta koji je
napisao isti liječnik. "'Kada 34-godišnji muškarac spava u krevetu s
dječakom od trinaest godina, iako ima drugih slobodnih ležaja, to je...
' Evan je naglasio sljedeće riječi, 'izopačeno I opsceno.' Izopačeno i
opsceno, Michaele. Čuješ li što govorim?"
Michael je izgledao zaprepašteno. Molećivo je gledao Jordieja, ali
dječak ga više nije htio pogledati.
"Rekao sam daje dosta", Anthony je ponovno zarežao. "Ovo je rat", rekao
je upotrijebivši svoju omiljeni frazu. "Sto si ti umišljaš tko si?
Dođeš ovamo i optužuješ Michaela Jacksona za takav zločin? Jesi li ti
lud? Gubi se više odavde!"
"Čekaj!" ponovno je rekao Evan. "Ako je spreman na test detektorom
laži, onda dobro", rekao je upirući prstom u Michaela. "Ako test pokaže
da nije ništa učinio, dobro. Nestat ću iz vaših života zauvijek. Može
povesti Jordieja na turneju i ja više ništa neću reći."
"To je jebeno nečuveno!" dreknuo je Anthony. "Michael se neće podvrći
detektoru laži. Uostalom", dodao je, "radio sam za vojne službe. Zaista
misliš
402
da ga ne bih mogao pripremiti da prođe test?"
Ovakav komentar od jednog od Michaelovih savjetnika bio je poprilično
Čudan, pogotovo tijekom ovako važne rasprave. Evan na trenutak nije
znao kako bi reagirao. "Super", rekao je napokon. "A možda bi mogao i
Jordieja naučiti da laže."
Anthony je ustao. "Slušaj me dobro", rekao je agresivno upirući prstom
u Evana. "Michael Jackson nije imao spolne odnose s tvojim sinom i neće
se podvrći detektoru laži."
"Čujem te", odvratio je Evan. "Ali ne razumijem. Zašto neće?"
"Zato što je to uvredljivo, eto zašto", izderao se Anthony.
Svi su pogledali Michaela, koji je prazno gledao pred sebe, kao u
transu.
"Onda si više nemamo što reći", zaključio je Evan. "Sastanak je
završen." Evan nije spomenuo da je Jordie sam rekao da su on i Michael
bili intimni. Možda još nije htio odigrati tu kartu. "Vidimo se na
sudu, Michaele", rekao je. Nevjerojatno, ali Michael i dalje nije
reagirao.
Jordie je ustao i pošao za ocem iz sobe. Anthony Pellicano rekao je da
se na izlasku okrenuo i tužno pogledao Michaela. Michael se zagledao u
njega, vjerojatno i ne sanjajući da će to biti posljednji put da ga je
vidio.
"O, samo još jedna stvar", rekao je Evan upirući prstom u Michaela.
"Uništit ću te", rekao je. "Gotov si, Michaele. Gotov si."
Napokon su Michael i Anthony ostali sami. "O, Bože", rekao je Michael
za nekoliko trenutaka. Izgledao je izmoreno i blijedo, kao u šoku.
Ustao je s dvosjeda i zagledao se kroz prozor. "O, Bože", ponovio je
dok su mu suze curile niz obraze. "O, Bože."
Neuspješni pregovori
'Neoborivo' pismo dr. Mathisa Abramsa, psihijatra iz Beverly Hillsa,
koje je Evan Chandler čitao na sastanku s Michaelom Jacksonom pribavio
je Evanov odvjetnik Barry Rothman. Tražio je mišljenje stručnjaka koji
će utvrditi što se zapravo moglo događati između sina njegova klijenta
i Michaela Jacksona. Tijekom telefonskog razgovora s dr. Abramsom,
objasnio mu je koje dokaze ima protiv Michaela, predstavivši cijelu
situaciju kao čisto hipotetsku. Iako se Abrams nikada nije ni susreo s
Evanom, Jordiejem ili Michaelom, njegovo je mišljenje o slučaju bilo
iznimno negativno. Nakon telefonskog razgovora s Rothmanom napisao je
pismo (s datumom od 15. srpnja 1993.). U njemu je
403
izjavio da se, prema onome što mu je odvjetnik opisao, svakako činilo
da je seksualnih radnji između dviju uključenih strana bilo. Dodao je i
da, ako su se stvari koje mu je odvjetnik opisao zaista dogodile, neće
imati izbora nego sve prijaviti Uredu dječjeg pravobranitelja okruga
Los Angeles.
NakonočevaobračunasMichaelomJordiejebiopotištenijinego ikadaprije.
Pomisao da će morati svjedočiti protiv Michaela bila mu je
nepodnošljiva. Prije nego što je otišao spavati, nacrtao je crtež koji
prikazuje samoubojstvo. Čovječuljak skače s krova petokatnice, a zatim
leži u lokvi krvi na tlu.
Sljedeće jutro Evan je prije odlaska na posao ušao u Jordiejevu sobu da
ga pozdravi i našao uznemirujući crtež na podu. Jordie je još spavao.
Evan je pri vrhu papira napisao "Nemoj dopustiti da se ovo dogodi" i
podcrtao svaku riječ. Zatim je stavio crtež na isto mjesto. Na odlasku
se predomislio i ipak odlučio uzeti papir. On će biti dokaz o
Jordiejevu duševnom stanju.
Slj edeću več er Evan i B arry Rothman sastali su se s Anthonyj em
Pellicanom. "Položili su karte na stol", prisjetio se Anthony.
"Dvadeset milijuna. To su htjeli."
Zapravo, Evan je htio da cijela svota od dvadeset milijuna bude
oročena. Zatim bi se tijekom četiri godine novac isplaćivao Jordieju u
četiri rate po pet milijuna dolara. "Možda će toliko novaca naučiti
Michaela da više ne zlostavlja djecu", Evan je objasnio Anthonyju.
"Njime ćemo platiti Jordiejevo obrazovanje, psihijatrijsku procjenu.
Dio novca darovat ćemo udrugama koje se brinu za zlostavljanu djecu. Ja
ću moći prestati raditi i provoditi više vremena sa sinom kako bi mu
pomogao kroz ovo teško razdoblje. Ako ne pristane, dobro. Izaći ćemo
pred sud i vidjeti što će se dogoditi."
Iako je Anthony bio siguran da Michael neće ni pomisliti na to da
Chandlerima isplati i novčića, bio je obvezan ponudu prenijeti svom
klijentu.
Evan je već prije napisao pismo svom odvjetniku Barryju Rothmanu (s
datumom od 5. kolovoza), u kojem iznosi svoju namjeru u slučaju da
Michael odluči ne platiti. U tom je pismu objasnio da bi želio izbjeći
suđenje između ostalog i zato što zna da bi ono nanijelo veliku štetu
Michaelovoj karijeri. "Vjerovao sam da je Michael dobra, obzirna,
suosjećajna osoba koja je pogriješila u procjeni iz iskrene ljubavi
prema Jordieju", napisao je. "Sad znam da sam pogriješio."
Evan je zatim prepričao svoju verziju događaja na sastanku s Jordiejem,
Michaelom I Anthonyjem Pellicanom. Napisao je da je Jordie potvrdio da
on [Evan] imao dokaze da ga je Michael seksualno zlostavljao. (No
Anthony Pellicano tvrdi da Jordie na sastanku nije rekao ništa u vezi s
Michaelovim ponašanjem prema njemu.) "Michael se samo hladno,
podrugljivo smiješio poput kriminalaca koji tvrde da su nevini čak i
pred neospornim dokazima
404
njihove krivnje", stajalo je u pismu. "Bio je to jeziv prizor. Nije
pokazivao ni najmanji znak kajanja za svoja djela i bio je potpuno
indiferentan prema Jordiejevoj patnji."
Evan je u pismo iznio i mišljenje da bi psihijatar u razgovoru s
Michaelom sigurno utvrdio da je Michael pedofil. I zato, napisao je,
nema nimalo suosjećanja za Michaela i ne namjerava ga štititi od
kaznenog gonjenja. Štoviše, vjerovao je da Michaela treba zatvoriti
kako više ne bi spolno zlostavljao maloljetnike. Dodao je i da vjeruje
da bi svaka istraga državnog tužiteljstva neminovno dovela do
Michaelova zatvaranja. Čak i ako Jordie bude pozvan kao svjedok,
spremno će svjedočiti protiv Michaela. Ionako će samo trebati reći
istinu, napisao je Evan, vjerojatno uopće ne razmišljajući koliko će
teško njegovu sinu pasti tako mučno svjedočenje.
Želim da nastaviš pregovore s g. Pelikanom", zaključio je Evan u pismu,
"ali ako ne budu uspješni, onda te kao klijent molim da podneseš tužbu
protiv Michaela Jacksona zbog zlostavljanja mog sina." U post scriptumu
pisao je o crtežu koji je pronašao u Jordiejevoj sobi. "Trebao bi ga
vidjeti", napisao je. "Zaista se bojim. Kako god bilo, molim te da što
prije završimo s tim." Priložio je kopiju Jordiejeva crteža.
Kad je Anthony iznio Evanovu ponudu Michaelu, odgovor je bio jasan:
"Nema šanse", rekao je. "Naša je ljubav čista i zauvijek nevina. Neću
je pokvariti tako što ću tom čovjeku dati novac. Nema nikakve šanse."
13. kolovoza Anthony je Evanu dao protuponudu, uz Michaelovo odobrenje:
tri filmska scenarija u tri godine, svaki vrijedan 350.000 dolara,
ukupno više od milijun dolara, uz koje ide i obećanje da će jedan od
velikih studija pogledati scenarije koje Jordie i Evan napisu kao
nastavak filma s Melom Brooksom. Ne samo da je Evanu i Barryju Rothmanu
stvar zvučala sumnjivo, nego je bila riječ i o mnogo manjem iznosu od
prvotnih milijuna koje su tražili. "Niste ni blizu", rekao je Evan
Anthonyju. "Odbijam." Zatim je Evan pitao bi li Jordie mogao dobiti
računalo koje mu je Michael kupio, a koje je ostalo u Michaelovu
skrovištu u Los Angelesu. Anthony nije mogao vjerovati da može biti
tako drzak. Michael nije kupio računalo Jordieju, brzo je odgovorio
(iako vjerojatno uopće i nije znao o čemu Evan govori) i Jordie ga više
neće vidjeti. "To možeš zaboraviti." Evan je izjurio iz ureda.
Sutradan je Barry Rothman Anthonyju Pelikanu iznio protuponudu: ugovor
za tri filma u vrijednosti od otprilike petnaest milijuna dolara.
Michael je preko Anthonyja odbio. Zatim se Anthony potpuno neobjašnjivo
vratio s tako niskom ponudom da nije ni očekivao da će je Evan
prihvatiti: 350.000 dolara za jedan film, koje će Michael dati iz
vlastitog džepa. S tri filma spustio je ponudu na samo jedan... Ne baš
vješta pregovaračka taktika, reklo bi se. I naravno, Evan je odbio
ponudu. Zaključio je da se pregovori više ne vode s
405
ciljem pravednog rješenja i da ih više nema smisla nastavljati. Činilo
se da su sve bitke izgubljene i da rat može početi.
Jordie odlazi psihijatru
16. kolovoza 1993., nakon što su propali pregovori između Evana
Chandlera i Anthonvja Pellicana, Michael Freeman (Junein odvjetnik)
obavijestio je sve da će od suda tražiti da Jordieja vrati majci. June
nije znala što bi mislila o pregovorima između Evana i Pellicana. Ako
je Evan bio siguran da je Michael Jackson zlostavljao Jordieja, zašto
je pokušavao izvući dvadeset milijuna dolara umjesto da slučaj prijavi
policiji? Počela je sumnjati u Evanove motive i htjela je da joj vrati
sina. Određeno je ročište na kojem će se utvrditi tko će dobiti
skrbništvo nad Jordiejem.
No Evan nije htio vratiti Jordieja majci bez obzira na sudsku presudu.
Bio je siguran da će ga ona ponovno samo predati Michaelu Jacksonu.
Bojao se da će tada nastaviti zajedno sretno živjeti na Neverlandu, a
on svog sina više nikada neće vidjeti.
Ne znajući što da poduzme, a osjećajući pritisak da nešto učini, Evan
je Jordieju zakazao susret s dr. Mathisom Abramsom, psihijatrom koji je
napisao ono pismo, u kojem, na temelju hipotetskog slučaja koji mu je
ispričao odvjetnik, zaključuje da je seksualnog zlostavljanja bilo.
Rekao je liječniku da slučaj ipak nije hipotetski i da je riječ o
njegovu sinu i Michaelu Jacksonu. Evan je znao da će prava drama početi
tek kada Jordie ode k Abramsu. Liječnik će morati podnijeti prijavu
policiji i to će biti kraj bilo kakvoj povjerljivosti u slučaju
Jordieja i Michaela. No, kako će poslije izjaviti, osjećao je da mora
zaštititi sina. Ako je to značilo da mora žrtvovati Michaela Jacksona,
to je bila mala cijena, pogotovo nakon što su pregovori tako neslavno
propali.
Na ročištu 17. kolovoza 1993. Evanov odvjetnik složio se da se Jordie
te večeri u 19 sati vrati majci. Zapravo je samo kupovao vrijeme. Evan
nije imao nikakvu namjeru vratiti Jordieja bivšoj ženi. U vrijeme
saslušanja Jordie je već bio kod psihijatra.
Tijekom iscrpljujućeg trosatnog razgovora s dr. Abramsom Jordie je
govorio o mnogo slučajeva masturbacije i oralnog seksa s Michaelom
Jacksonom. Tvrdio je da on i Michael imaju spolne odnose već mjesecima.
Kao što se moglo i očekivati, psihijatar je sve što mu je Jordie rekao
prijavio Centru za socijalnu skrb. Za nekoliko sati dječaka su već
ispitali i socijalni
406
radnici okruga Los Angeles i predstavnici losanđeleske policije.
Rukom pisani izvještaj socijalnog radnika na jedanaest stranica
počinjao je opisom kako su se Michael i Jordie upoznali kada se
Michaelu pokvario auto. Jordie je rekao da su se sprijateljili i da ga
je Michael zvao gotovo svaki dan te su "dugo razgovarali o
videoigrama". Nastavili su se čuti i dok je Michael bio na turneji. U
veljači i narednih tjedana Michael se počeo sve više družiti s
Jordiejem i njegovom majkom June. Kupovao je Jordieju igračke i vodio
njega, June i njegovu polusestru Lily u Las Vegas. Ondje su gledali
film Egzorcist. Jordieja je film toliko preplašio da je te noći ostao
spavati u Michaelovu krevetu. Isto se ponovilo još nekoliko puta
tijekom Jordiejevih posjeta Neverlandu. Tijekom tih prvih druženja
ničega seksualnog nije bilo. U izvještaju stoji da je Michael tek
ponekad "zagrlio Jordieja i poljubio ga u obraz". No prilikom jednog
posjeta rancu, kada je June spavala u kućici za goste, a Michael i
Jordie u istom krevetu, kralj popa počeo se "trljati uz mene".
"Tijekom vremena", izjavio je Jordie za izvještaj, "Michael me počeo
ljubiti u usta. Jednom prilikom ljubio me i gurnuo mi jezik u usta.
Rekao sam mu: 'Nemoj to raditi.' Počeo je plakati. Vjerojatno mi je
htio izazvati osjećaj krivnje." U izvještaju je pisalo da je Michael
rekao Jordieju da je njihov odnos "suđen" i "zapisan u svemiru".
Prema izvještaju, Michaelov odnos s Jordiejem postao je seksualan kad
je Michael poveo cijelu obitelj u Monako. Od tog trenutka redovito su
imali spolne odnose. Jordie ih je opisao vrlo detaljno.
Jordie je također izjavio da mu je Michael zaprijetio da će se obojica
naći u nevolji bude li ikomu rekao što se događa između njih. Jordie bi
čak mogao završiti u popravnom domu za maloljetnike. "Maloljetnik je
također rekao da mu je g. Jackson otkrio da je isto radio i s drugim
dječacima", napisao je istražitelj, "ali da s njima nije otišao tako
daleko. Izjavio je da ga je g. Jackson pokušao okrenuti protiv majke i
oca tako da bi ostao samo s g. Jacksonom." Na kraju izvještaja stajalo
je da Jordie želi ostati s ocem i da vjeruje da je majka očarana
Michaelovim 'raskošnim životom'.
Poslije, kada su ga ispitivali na policiji, Jordie je ponovio iste
priče o spolnim odnosima i policajcima dao detaljan opis Michaelovih
spolnih organa.
Uz tako nevjerojatna otkrića seksualne prirode o svjetski poznatoj
zvijezdi, toliko kontroverznoj i naizgled androgenoj poput Michaela
Jacksona, nije bilo šanse da priča ne izađe na naslovnicama uz neke od
najšokantnijih naslova u povijesti šoubiznisa... Bilo je samo pitanje
vremena.
407
"Jorclie mi nikad neće oprostiti..."
Sutradan, 18. kolovoza 1993., Bert Fields i Anthony Pellicano prenijeli
su Michaelu mučnu vijest da je Odjel za djecu žrtve zlostavljanja
losandeleske policije pokrenuo kriminalnu istragu protiv njega. "O,
Bože", zabrinuo se Michael, "je li gotovo s mojim životom?"
"Ne", odgovorio je Bert. "Obranit ćemo te, Michaele. A izgledi su na
našoj strani."
"Znaš kako je s tobom i izgledima", optimistično je rekao Anthony.
"Toga se i bojim", jadno je promucao Michael.
Anthony je zagrlio Michaela. "Čovječe, ti nikad ne gubiš", sjeća se da
mu je rekao. "Pogledaj svoj život, Michaele. Pogledaj tko si ti. Nećeš
sad početi gubiti."
Michael je počeo jecati. "Toliko sam naporno radio", rekao je. "Cijeli
sam život tako naporno radio. Ne mogu sad sve to izgubiti, Anthony. Ne
smijem."
"Nećeš", brzo se ubacio Bert. "Kunem ti se, nećeš."
Isti dan policija je ispitala June i Davea Schwartza. Nisu više bili
tako sigurni da je Michael zaista zlostavljao Jordieja. Oboje su
osjećali da Evan toliko kontrolira Jordieja da više nisu znali što bi
mislili. "Mislim da vjerujem u možda polovinu toga", rekla je June
nevoljko. Sada će June izgubiti skrbništvo nad Jordiejem, na neko
vrijeme sigurno. Slomila ju je odluka Centra za socijalnu skrb. Iako
joj je rečeno da je privremena, ona ništa nije mogla učiniti. Jordie je
ionako rekao socijalnim radnicima da želi ostati s ocem, i zvučao
prilično uvjerljivo.
Nešto kasnije tog dana Michael se našao s još jednim od svojih
suradnika, stručnjakom za odnose s javnošću koji je trebao odrediti
kako će postupiti kada cijela priča dospije u medije. "Našli smo se u
njegovu skrovištu u Los Angelesu", sjeća se suradnik. "Izgledao je
grozno, kao da nije spavao danima. Nije bio našminkan, lice mu se
činilo upaljeno, puno mrlja. Izgledao je vrlo mršavo i bolesno. Bio je
u pidžami. 'Sto ću sad?' pitao je. 'Ne mogu vjerovati da se ovo događa
meni, Michaelu Jacksonu. Misliš li da će me policija ispitivati o mom
odnosu s Jordiejem?'"
Suradnik mu je rekao da nema sumnje da će ga policija ispitati, i to
skoro. Michael je počeo plakati. "Ali ne mogu im odgovarati", rekao je
kroz suze. "Ne mogu razgovarati o Jordieju. Zar ne razumiješ? On je
moja srodna duša. Ne znam što bih rekao."
" Samo reci istinu, Mike", rekao mu je suradnik dok ga je tapšao po
ramenu.
408
"Ali nitko mi neće vjerovati", rekao je Michael poraženo. "To je moja
riječ protiv Evanove. Jadan Jordie", dodao je brišući suze gornjom
stranom dlana. "Ne mogu vjerovati da je njegov otac ovo učinio. A bili
smo tako bliski. Evan je ljubomoran na mene, ljubomoran."
Suradnik ga je tada pitao kako želi da se postave prema medijima kada
priča dospije do njih. "Ma, jebeš medije", rekao je Michael razjarivši
se u tili čas. "Nije me briga što govore o meni. Ionako će izmišljati
stvari. Jebeš njih! Jebeš sve njih! Ionako sam zbog njih u ovim
problemima."
Suradnik se sjeća da ga je Michaelova izjava zbunila. "Kako su mediji
odgovorni za to?" pitao ga je.
Michael mu je odgovorio ljutito upirući prstom u njega. "Zato Što si ti
dopustio da pišu sve to o meni, ljudi vjeruju da sam sposoban to
učiniti", rekao je bijesno. "Ti si kriv. Ne. Oni su krivi." Michael se
iscrpljeno srušio u stolac. "Pokušavao sam zaustaviti glasine, a one su
se godinama širile i širile", rekao je. "Barokomora. Čovjek slon.
Plastične operacije. I sad ovo."
Michael je 20. kolovoza 1993. otputovao u Bangkok, gdje će započeti
drugi dio turneje Dangerous. Kakve li ironije što je turneju nastavio u
gradu poznatom kao glavni grad industrije seksa.
Michael je imao podvojene osjećaje u vezi s odlaskom iz Los Angelesa.
Nije mogao zamisliti da Jordie neće biti s njim tijekom turneje.
Isplanirao je mnogo zabavnih trenutaka za njih dvojicu na svim
kontinentima svijeta. Jedini razlog što je uopće htio ići bio je da
bude sa svojom "srodnom dušom". A sada će ići sam. Naravno, putovat će
s 250 ljudi koji su bili dio goleme, multimilijunske produkcije, od
glazbenika i scenskog osoblja, plesača i tjelohranitelja, do tajnika i
pomoćnika. No, ako se Michaela pitalo, ako nije bio s Jordiejem, on je
bio sam.
Isto tako nije htio otići od kuće zato što nije znao Što će se dogoditi
u SAD-u dok ga nema. U isto vrijeme, jedva je čekao da ode. Samo da ode
iz grada i da se ne mora nositi sa svim tim groznim stvarima koje će se
dogoditi. Osjećao je da mora pobjeći što dalje od svog života, ako je
to uopće bilo moguće. Poslije će se pokazati da je otputovao baš u
pravo vrijeme, jer već će se sutradan otvoriti vrata pakla.
409
Pročulo se
U subotu 21. kolovoza 1993. izdan je policijski nalog za pretres
Neverlanda, ranca Michaela Jacksona na adresi Figueroa Mountain Road
5225 u Los Olivosu u okrugu Santa Barbara. Policija je angažirala
bravara kako bi uspjeli ući u sve od mnogobrojnih soba na imanju,
uključujući Michaelove privatne odaje. Štoviše, nalog za pretres
dopuštao je policiji da pretraži Michaelovo 'skrovište' na adresi 1101
Galaxy Way 2247 u Century Cityju u Kaliforniji radi prikupljanja
dokaza. Dakako, svi koji su mislili da bi policija mogla naći išta
kompromitirajuće ispali su naivni. Očigledno je da je Michaelov tabor
uslijed niza događaja koji su prethodili očekivao izdavanje naloga.
Adrian McManus, Michaelov osobni sobar i jedini zaposlenik s pristupom
njegovoj spavaćoj sobi na rancu Neverland, prisjeća se: "Ljudi su
jurili cijelom kućom, zaposlenici su iznosili stvari u kutijama i
sanducima, kao da im gori pod petama. Iznosili su plahte, jastuke,
pokrivače i ručnike. Iznosili su kutije sa šminkom, tuševima za oči,
ruževima, kremama i gelovima. Iznosili su gomile časopisa i slika.
Sjećam se da je jedan Michaelov zaposlenik podigao fotografiju, a svi
su se okupili i pitali: 'Tko je to? Tko je to? Je li to Macaulay Culkin
u donjem rublju? Jest!' Zatim su spremili fotografiju u kutiju s
mnoštvom drugih fotografija djece u donjem rublju. Dok su mu kopali po
stvarima, čuo sam kako mumljaju: 'Tip je lud, zar ne? Što će mu toliko
slika Elizabeth Taylor?' Sve me to pogodilo.
Moj zadatak bio je skriti sve Michaelove ženske parfeme, a imao ih je
mnogo. Upotrebljavao je samo ženske mirise, nije imao muških, pa
pretpostavljam da su mislili da bi mu to naštetilo.
Kad je sutradan došla policija, obišli su kuću i netko je rekao: 'Hmm,
mršav plijen, koliko vidim.' Znali su. Naravno da su znali."
Kad je policija pronašla velik crni sef veličine ormara, nisu se mogli
suzdržati. Zamislite što bi se moglo nalaziti u takvom sefu tajnovitog
Michaela Jacksona. Policija je naredila bravaru da probije kombinaciju
sefa. Satima je radio na njemu. Napokon, voila. Sef je otvoren. Ali u
njemu nije bilo ničega osim jedne male crne aktovke. 'Otvorite je,
otvorite je', vikali su policajci. Unutra je bio samo jedan list
papira. Na njemu je bila kombinacija sefa. Netko od Jacksonovih ljudi
imao je smisla za humor.
Unatoč prethodnoj čistki policija je zaplijenila knjige, snimke, slike,
bilježnice i sve ostalo za što su smatrali da može poslužiti kao
dokazni materijal. Kad sam godinu dana poslije telefonom razgovarao s
Michaelom, rekao je: 'Zamisli da ti netko kopa po stvarima dok si ti
tisućama kilometara daleko. Uzeli su sve moguće stvari, gluposti kao
što su moje snimke iz
410
Disneylanda, fotografije mojih prijatelja, gomile kutija s osobnim
stvarima. I dnevnike! Zamisli da neki stranac čita tvoje najintimnije
misli, da njegove prljave ruke prebiru po tim intimnim bilješkama,
mislima o mojoj majci i mom viđenju Boga. To je bilo podmuklo. I još
nam nisu vratili dosta stvari. Dođe mi da plačem kad se sjetim. No među
svim tim privatnim stvarima nije bilo nijednog dokaza da sam učinio
išta loše.'
Policija je fotografirala sobe na Neverlandu kako bi ih mogli
usporediti s Jordiejevim opisima i dokazati da je svemu imao pristup.
Zaplijenili su Michaelov telefon i adresare kako bi poslije ispitali
više od tridesetero djece i njihove roditelje. (Među ispitanima bili su
i Emmanuel Lewis, Jimmy Safechuck i Jonathan Spence; sva trojica uporno
su tvrdila da se Michael nikada nije nedolično ponašao prema njima.)
23. kolovoza jedna losanđeleska televizijska postaja objavila je
šokantnu vijest da je policija upala na Neverland. Policija je
potvrdila da je Michael Jackson osumnjičen za zločin. Međutim, nisu
htjeli reći ništa konkretnije. Čak i uz šture podatke, ovo je sutradan
postala središnja vijest u više od sedamdeset informativnih emisija i
specijalnih izvještaja samo na području Los Angelesa. U roku od
nekoliko sati istraga je dospjela na naslovnice širom svijeta. New York
Post objavio je groznu fotografiju Jacksona u svom najgorem izdanju uz
bombastičan naslov: 'Petar Pan ili pervertit?' Jedno je bilo jasno: za
Michaela Jacksona više ništa neće biti isto.
Iako televizijski izvještaji o Michaelu nisu spominjali zlostavljanje
djece, glasine su bile dovoljno snažne i Jacksonov tabor odlučio je
istupiti i demantirati ih. Anthonyja Pellicana zapalo je da izjavi da
je Michael uistinu optužen za seksualno zlostavljanje maloljetnika i da
je potpuno nevin. Anthonyjevi komentari bili su prvi javni dokaz da se
protiv Michaela doista vodi istraga zbog seksualnog zlostavljanja.
Policija je održala tiskovnu konferenciju kako bi otkrili pojedinosti.
Rekli su da imaju razloga vjerovati da je Michael zlostavljao
trinaestogodišnjeg dječaka. To je izazvalo šok. Je li moguće da je pop-
zvijezda redovito viđana u društvu djece i poznata po svom interesu za
djecu i dobrotvorne organizacije doista pedoni? U roku od nekoliko sati
u Los Angeles sjatili su se novinari iz inozemstva koji su provodili
vlastite istrage o tome što je Michael učinio i kome. Oduvijek je bio
jako tajnovit I čudan. Sad su svi pretpostavili da je to odgovor na
pitanje zašto je takav. Svi koji su poznavali Michaela bojali su se da
su mu karijera, a možda čak i život uništeni. "Mislio sam da će se
ubiti", izjavio je tada jedan član njegova osoblja.
Sutradan je Anthony Pellicano medijima objasnio da je Michael "žrtva
411
propalog pokušaja ucjene" koju su njegovi ljudi istraživali posljednja
četiri mjeseca. "Primili smo zahtjev za dvadeset milijuna dolara",
rekao je agenciji Associated Press. "Više puta glatko je odbijen.
Smatramo da je odbijanje izazvalo ovo što se događa posljednjih dana."
Nije spomenuo da je Jacksonov tabor ušao u pregovore o iznosu i
uvjetima.
Michaelov tabor angažirao je Howarda Weitzmana, sposobna branitelja
specijaliziranog za kazneno pravo, da zastupa Michaela. On je pročitao
izjavu svog klijenta: "Uvjeren sam da će tužiteljstvo provesti poštenu
i temeljitu istragu koja će pokazati da nisam ništa skrivio. Namjeravam
nastaviti svjetsku turneju."
25. kolovoza, dan nakon Michaelova prvog nastupa u Bangkoku, Anthony
Pellicano je, u pokušaju da umanji štetu, omogućio medijima pristup
dvojici Michaelovih mladih prijatelja, Brettu Barnesu i Wadeu Robsonu.
Pod reflektorima, ispred kamera i mikrofona novinskih redakcija iz
cijeloga svijeta Brett je priznao da su on i Michael često zajedno
spavali, ali bez seksualnih primjesa. "Poljubi te kao što bi te
poljubila majka", izjavio je jedanaestogodišnji dječak. "Nije neobično
za njega da te grli, ljubi, umiljava ti se i slično."
I desetogodišnji Wade rekao je da je spavao s Michaelom u istom
krevetu, ali "samo kao prijatelj". Izjavio je: "Michael je jako dobra
osoba, ljubazan je i drag. Naravno, spavao sam s njim više desetaka
puta, ali krevet je bio golem."
Pellicanov izlazak pred novinare s Wadeom i Brettom nije previše
koristio Michaelu — ustvari, mnogi promatrači smatrali su da je samo
pogoršao situaciju. Kad je Michael na Tajlandu čuo za Anthonyjevu
odluku da dječaci istupe u javnosti, nije bio zadovoljan. Jedan od
njegovih tadašnjih savjetnika izjavio je da je Michael rekao: "To nije
dobro. Mislim da će mi samo naštetiti. Nije dobro."
Malo se koja priča iz šoubiznisa razmahala kao pedofilski skandal
Michaela Jacksona. Svjetski mediji objavljivali su drečave naslove koji
su jasno sugerirali da je Michael kriv, iako još nije optužen. Kad su
objavljene povjerljive i seksualno nabijene izjave koje je Jordie
Chandler dao policiji o spavanju s Michaelom, objektivnost kojom bi se
izvještavanje trebalo rukovoditi pala je u vodu. Novinari su imali
nepotvrđenu priču punu seksualnog sadržaja i ilegalnih aktivnosti
između najveće pop-zvijezde na svijetu i trinaestogodišnjaka. Većina
medija nije uspjela zadržati objektivnost. Michael se svakako doimao
krivim, barem ako se moglo vjerovati Jordiejevim izjavama.
412
Dana 26. kolovoza 1993. gostovao sam na CNN-u i izrekao svoje mišljenje
da bismo mi novinari trebali biti suzdržaniji u praćenju slučaja. Na
moje iznenađenje, Michael me nazvao iz Bangkoka nakon što su svjetski
mediji prenijeli moju izjavu.
Dan prije Michael je nastupio pred 70.000 ljudi. Završio je nastup na
pozornici punoj djece dok je oduševljenoj publici pjevao svoju himnu,
pjesmu "Heal the World". Rekao je da je iza pozornice vidio reportažu
CNN-a i nazvao me da mi zahvali na izjavi. "Kako se osjećaš?" pitao sam
ga.
"Loše", rekao je. Zvučao je slabo, govorio je gotovo šaptom.
"Mogu li ja išta učiniti?" upitao sam.
"Ne", odgovorio je. "Samo sam jako, jako... tužan. Svijet je grozno
mjesto, zar ne? Na svijetu uopće nema ljubavi."
Obećao je da će mi poslati dar s Neverlanda u znak zahvalnosti za moju
izjavu. "Možda ljamu", rekao je, i činilo se da ga je ta misao
razvedrila. "Imaš li mjesta za ljamu? Poslat ću ti lijepu veliku
ljamu!" Tiho se nasmijao.
"Reci mi, kako uspijevaš nastupati uza sve ovo što se događa?" upitao
sam.
"Prvi sinoćnji nastup bio je dobar", rekao je. "Ali nakon svake pjesme
morao sam trčati iza pozornice po kisik. Bilo je tako vruće i vlažno da
sam pomislio da ću umrijeti. Sad sam bolestan. Mislim da sam
dehidrirao. Jedva mogu udahnuti punim plućima. Ne znam hoću li večeras
biti u stanju pjevati."
"Jesi li razgovarao s nekime iz obitelji?" pitao sam. "Znaš li da
planiraju održati tiskovnu konferenciju u znak podrške?"
"O, sjajno", rekao je Michael, ne zvučeći pretjerano oduševljen tom
idejom. "To je jednostavno... sjajno."
Iste večeri Michael je trebao održati drugi koncert u Bangkoku.
Međutim, nastup je otkazan. Bilo je to prvo od mnogih otkazivanja koja
će uslijediti tijekom idućih nekoliko mjeseci, uz isprike koje su
varirale od dehidracije do migrena i stomatoloških zahvata.
Ubrzo nakon toga obitelj Jackson održala je tiskovnu konferenciju kako
bi "iskoristili priliku da kao složna i skladna obitelj svi zajedno
izraze bezrezervnu podršku i ljubav prema Michaelu". Ispred
snimateljskih ekipa iz cijeloga svijeta članovi obitelji izjavili su:
"Bez imalo sumnje vjerujemo da je Michael žrtva okrutnog i očiglednog
pokušaja iskorištavanja njegove slave i uspjeha. Mi, kao i svi ostali,
znamo da je posvetio život tome da pruži sreću mladim ljudima diljem
svijeta. Uvjereni smo da će njegovo dostojanstvo i ljudskost
prevladati."
Obitelj je na konferenciji također potvrdila da će uskoro otputovati iz
zemlje kako bi bili uz Michaela.
413
Ali Joseph je zapravo bio potpuno potišten zbog svega što se događalo
njegovu sinu. Očito je da su imali svoje razmirice. Međutim, teško je
podnosio televizijske vijesti u vezi sa skandalom. Po njegovu
mišljenju, Michaelov uspjeh na njega se odrazio na dobar i pozitivan
način. Smatrao je da je sve što je Michael postigao kao superzvijezda
usko povezano s njegovom ulogom u sinovu životu. Bio je ponosan na
Michaela. Posljednje što je htio vidjeti bio je raspad Michaelova
života, no nije mogao učiniti ništa osim pružiti mu podršku. Naravno,
problem je bio u tome što Michael nije htio Josephovu podršku. Njihov
odnos dugo je bio buran i Michael je izrazito negativno reagirao na
Josepha.
Sto se tiče Katherine, Michael ni nju nije htio uključiti u život u
ovom teškom razdoblju. Smatrao je da bi obitelj mogla manipulirati
njome kako bi ga uvjerila da učini ono što nikako nije htio: ponovno
nastupiti s braćom.
Katherine je od svih sinova uvijek bila najponosnija na Michaela. Bio
je njezin miljenik još otkad je bio dječačić. Međutim, u posljednje
vrijeme nije se slagala s njime jer nije mogla prijeći preko njegova
privatnog života. Jednostavno ga nije razumjela, i to s dobrim
razlogom: on ga nije htio objasniti. Znala je samo da je on...
drukčiji. Za razliku od svoje braće i sestara, nikad nije bio u
ozbiljnoj ljubavnoj vezi. Bila je zabrinuta za njega. I ona će mu
pružiti podršku, bez obzira na njegove hirove i ekscentričnost, i prva
progovoriti u njegovu obranu. No iskreno, ona zapravo nije poznavala
Michaela. Poznavala je samo one njegove strane koje joj je mogao
pokazati, što svakako nije ništa neobično u mnogim složenim odnosima
majke i sina.
Prije nego što je skandal izbio, obitelj je Michaelu predstavila
planove za nadolazeću posebnu televizijsku emisiju o obitelji Jackson,
osmišljenu povodom dodjele nagrade za posebna dostignuća određenim
slavnim osobama. Opet je bila riječ o Jermaineovoj ideji. Michael je
bio jasan; htio je da ne bude nesporazuma: želio je da njegovo
pojavljivanje u emisiji bude ograničeno. Najviše što su mogli očekivati
od njega bilo je da dodijeli nagradu i sjedi u publici. Kao i uvijek u
obitelji Jackson, bilo je mnogo natezanja oko Michaelova sudjelovanja i
u jednom trenutku htio je odustati od svega. No budući da mu je u ovom
teškom životnom razdoblju obitelj pružila podršku, osjećao se kao da je
stjeran u kut kad je riječ o emisiji. Kako ih može razočarati nakon što
su tako javno iskazali odanost?
414
Stiže Lisa Marie Presley
Lisa Marie Presley, kći pionira rock and rolla Elvisa Presleyja,
poznavala je Michaela jacksona od 1974. Upoznali su se u Las Vegasu
tijekom jednog od nastupa obitelji Jackson u hotelu MGM Grand. Lisa je
tada imala šest godina, a Michael šesnaest. Elvis ju je doveo da
pogleda nastup jer je bila velika obožavateljica grupe. "Oduvijek mi se
sviđao", rekla je Lisa Marie, koja voli da je zovu Lisa. "Michael me
zadivio svojom darovitošću. Voljela sam gledati kako pleše. Htio me
bolje upoznati, no uvijek sam mislila da je malo čudan. Nisam ga htjela
upoznati bolje nego što sam ga već znala."
Rođena 1. veljače 1968. kao kći Elvisa i Priscille Presley, Lisa Marie
bila je predodređena da postane kontroverzna osoba samo na temelju svog
slavnog porijekla. Imala je povlašteno djetinjstvo. Otac ju je obasipao
darovima, uključujući dragulje i bundu — za petogodišnjakinju! Ili,
kako je to rekla njezina majka: "Imala je sve što dijete ne bi smjelo
imati niti znalo cijeniti." Bila je razmažena, odnosno, kako je sama
izjavila bez dlake na jeziku: "Kad sam bila mala, užas! Bila sam jebeni
mali tiranin!"
Za svoje djetinjstvo također je rekla: "Moram priznati da nemam nijednu
lošu uspomenu. Oko njega [Elvisa] uvijek je bilo živo po cijeloj kući
[na Gracelandu] dok je bio ondje. Bio je veoma nestašan."
Satima bi sjedila ispred njegove sobe na Gracelandu, čekajući da se
probudi. Zatim bi mu se sklupčala u krilu i bez nekog očitog razloga
govorila stvari poput: "Tata, molim te, nemoj umrijeti." Naslutila je
da se neće dugo zadržati na ovome svijetu. "Bila sam svjesna da se
drogira", poslije je priznala. "Osjetila sam to, znala sam. Katkad je
bio loše raspoložen. Nije se doimao sretno. Vidjela sam ga kako uzima
tablete, koktele tableta. Ali mislim da se trudio sakriti to od mene
najbolje što je mogao. Ipak, znala sam. Osjećala sam se na neki način
bespomoćno. Boljelo je. Još boli. Bio je tako dobar čovjek, tako
pošten."
Kad joj je 1977. umro otac, Lisa je imala devet godina. Užasno je što
je bila nazočna kad je njegovo tijelo pronađeno na podu kupaonice i
promatrala kako ga ljudi pokušavaju oživiti. "Sto je mome tatici? " u
suzama je zahtijevala odgovor. Na sprovodu se činilo da je potpuno
šokirana dok je ošamućeno hodala po Gracelandu i rodbini govorila:
"Znate, ne mogu vjerovati da je Elvis Presley mrtav."
U listopadu 1988. Lisa se udala za glazbenika Dannyja Keougha dok je
već bila trudna s njihovim prvim djetetom. Danielle Riley rođena je
sljedeće godine, a Benjamin Storm 1993. Veza je trajala šest godina.
U veljači 1993. Lisa i Michael ponovno su se susreli na privatnoj
večeri
415
u losanđeleskom domu umjetnika Bretta Livingston-Stonea, zajedničkog
prijatelja. U to doba Lisa je snimila četiri pjesme koje je producirao
njezin muž. Osjećala je da ima mnogo toga reći o svom životu kćeri
ikone i tražila je način da to izrazi stihovima i glazbom. "Imala sam
glas", rekla mi je jedanput, prisjećajući se toga, "ali nisam imala
iskustvo. Stvari su uvijek izmicale kontroli kad bi ljudi saznali da
Elvisova kći želi pjevati. Sve se počelo vrtjeti oko ugovora i novca,
novca, novca: izgubila sam želju. Izgubila sam potrebu stvarati.
Pretpostavljam da sam se bojala pa sam se povukla."
"Nije imala samopouzdanja kao pjevačica", rekao je Brett Livingston-
Stone. "Bojala se da će je uspoređivati s Elvisom, bojala se da će je
odbaciti. Kad sam predložio da bi joj Michael mogao pomoći, rekla je:
'On je superzvijezda. Doista misliš da bi mi mogao pomoći?' Nakon
večere u mojoj kući Lisa je pustila neke svoje pjesme, a Michael je bio
oduševljen. Rekao joj je: 'Stvarno si darovita... Imaš lijep glas.
Mogla bi biti zvijezda. Vidjet ću što mogu učiniti za tebe.'"
Dok je sjedila s njim i slušala priče o njegovu životu u glazbenoj
industriji, osjetila je kako je očarava. Prema riječima Bretta
Livingston-Stonea, kad se Michael spremao otići, uputio je Lisi
prodoran pogled i urotničkim glasom rekao: "Ti i ja mogli bismo podići
mnogo prašine. Razmisli o tome, djevojko."
Ubrzo nakon toga Michael i Lisa na opće su iznenađenje postali
prijatelji i razgovarali telefonom gotovo svaki dan. Shvatili su da
dijele ista iskustva. Oboje su bili odvojeni i zaštićeni od stvarnog
svijeta, oboje su osjećali da su propustili djetinjstvo, oboje su bili
sumnjičavi prema ljudima izvana nakon što su proveli većinu života
osjećajući se iskorišteno. Mediji su im stvarali probleme. Ona je
odrasla na Gracelandu. On je živio na Neverlandu. Na neki čudan način
koji su samo oni razumjeli, kako se Lisa prisjeća, Činilo se da su
srodne duše. "Razlikovali su se po tome što je Lisa radila na sebi,
pokušavala se pomiriti sa slavom", rekao je Brett Livingston-Stone.
"Nije gledala na sebe kao na žrtvu. Michael jest. Mislim da mu je
htjela pomoći da promijeni mišljenje o sebi."
Nitko ga nije razumio, rekao joj je. "Znam da misliš da sam gej, rekao
je. "Ali nisam. Dojadilo mi je to što ljudi misle da sam gej. Ali,
jebeš njih. Znam da si čula mnogo toga o meni, a zapravo", nastavio je,
"većina toga nije istina. A ono što jest istina ne možeš mi zamjeriti."
Namignuo joj je.
"Hej, ja sam udana žena", rekla je Lisa. "A ti mi se nabacuješ."
"Da, ali jesi li sretna?" upitao je Michael. Ne.
"Vidiš?" uzvratio je Michael. "Znao sam. Izgledaš kao žena koja se mora
opustiti i zabaviti se. Izgledaš kao žena koja bi se trebala spetljati
sa mnom"
416
Lisa nije mogla sakriti iznenađenost njegovom otvorenošću i ...
normalnošću. Sjeća se da je zurila u njega i razmišljala: "Tko je ovaj
čovjek?" Njezina zbunjenost bila je opravdana; definitivno se nije
ponašao kao Michael Jackson kojeg su ostali godinama poznavali. Kao da
je bio na lekcijama mačizma kod Josepha! Lisa nije znala da su mnogi
ljudi tijekom godina pokušavali riješiti zagonetku Michaelove hirovite
psihe, često si umišljajući da ga samo oni razumiju bolje od ostalih.
Obično bi završilo loše po njih; naučili bi da je jedino Michael
razumio Michaela.
Lisa se prisjeća: "Pomislila sam da je pravi frajer. Psuje. Duhovit je.
Rekla sam mu: 'Čovječe, kad bi ljudi znali tko si zapravo, bili bi jako
iznenađeni. Ne bi mislili da sam luda jer me zanimaš kad bi vidjeli
kakav si zapravo; da sjediš i piješ i psuješ i duhovit si, znaš biti
prost i ne govoriš stalno onim visokim glasom.'
Rekao mi je: 'Pa nemoj im reći.' Mislila sam da je normalan, a da je
javna slika samo maska."
Lisa se prisjeća: "Kako je vrijeme prolazilo, Michael i ja sve smo više
razgovarali i pomislila sam da upoznajem pravu osobu. Za ljude izvana
glumi žrtvu, mislila sam, ali ja sam ta koja vidi pravu stranu, pravog
Michaela. Počela sam misliti da sam posebna, da mi se otvara kao nikome
prije. Ulijevao mi je taj osjećaj. Zna biti jako zavodljiv kad vas
obrađuje."
Zapravo, činilo se da Michael kao potencijalan ljubavni partner ima
sve: pamet, strast, energiju, viziju, uspjeh... novac. Sto se tiče
njegova izgleda, pa, mora se priznati, nije baš bio privlačan, uz
plastične operacije i blijedu put. A njegovo seksualno opredjeljenje
još se činilo neodređenim. Međutim, prilično ju je strastveno ljubio i
to, po mnogim pričama, na javnim mjestima. Činilo se i da uživa u tome.
Ili je glumio muževnost, možda uslijed štetnih optužbi, ili ga je
uistinu zanimala. Lisi se definitivno sviđao. "Ja ionako nisam žena
koja pada na normalno", rekla je objašnjavajući zašto je privlači.
"Volim čudne muškarce, one koji žive na rubu, one koji imaju muda, koji
osjećaju žar u utrobi. Takav je za mene bio Michael."
Lisa je bila Elvisovo dijete; nagledala se 'čudnih' stvari. Kad je
imala sedam godina, ona i njezin otac doručkovali su ispred televizora
kad se pjevač Robert Goulet pojavio na ekranu. Elvis je iz nekog
razloga mrzio Roberta Gouleta. Kad je ugledao njegov lik, izvukao je
pušku kalibra 0.22 i raznio televizor, koji se razletio u komadiće.
Zatim se mirno vratio šunki i jajima. Lisa je sjedila, zapanjena.
Michael se barem bojao oružja...
Sto se Lise ticalo, ona i Michael hodali su, a njezin motiv bio je
vidjeti kamo bi je to moglo odvesti, u ljubavnom smislu. No većina
ljudi iz Michaelova kruga nije bila sigurna u njegove motive, iako se
doista činilo da mu se sviđa. Govorilo se da je bio s njom radi novca,
što je bila ludost — kao da ga i sam
417
nije imao dovoljno.
Kao jedina Elvisova nasljednica, Lisa je trebala dobiti bogatstvo od
300 milijuna dolara, ali tek kad napuni trideset godina. Većina Lisina
novca rezultat je lukavosti i poslovne umješnosti Priscille Beaulieu
Presley. Elvis je za života zaradio oko 250 milijuna dolara, a kad je
umro, imovina mu je procijenjena na 5,4 milijuna. Njegova bivša žena
Priscilla pretvorila je raspadnuto Elvisovo poslovno carstvo u zaradu.
Svoju genijalnost pokazala je 1982. kad je Elvisovo pet i pol hektara
veliko imanje Graceland (koje je kupio 1957.) pretvorila u turističku
atrakciju. To je donosilo 20 milijuna dolara svake godine.
Tijekom 1993. godine, dok se činilo da je Michael opsjednut Jordiejem
Chandlerom, s prekidima je hodao s Lisom. Međutim, kad su optužbe za
zlostavljanje izbile na površinu, Michaelu je odnos s Lisom postao
mnogo važniji. Ironično, da nije bilo Jordiejevih optužbi i skandala
koji je proizašao iz njih, on i Lisa možda nikad ne bi bili više od
prijatelja. Njihovo bi druženje bilo nalik bezazlenim, neseksualnim
'romansama' koje je imao s Brooke Shields i Tatum O'Neil. Međutim,
nakon što je Michael krenuo na drugi dio svoje turneje Dangerous, a
istraga se zaoštrila, počeo je ovisiti o Lisinoj emocionalnoj potpori.
Zvao ju je iz inozemstva očajan i usamljen. Tijekom tih tjeskobnih
poziva Lisa bi pokušala ublažiti njegovu tugu humorom, vedrinom i
dobrim savjetom. Kako je postajao ovisan o njoj, njihov odnos bio je
čvršći.
"Znala sam za početak priče o zlostavljanju, zvao me i objasnio mi da
je riječ o ucjeni", prisjeća se. "Tada sam mu vjerovala. Odnosno, bila
sam uvjerena. Sizio je. Vjerovala sam da nije ništa zgriješio, da je
lažno optužen i, da, počela sam se zaljubljivati u njega. Htjela sam ga
spasiti. Osjećala sam da to mogu učiniti."
Elizabeth Taylor spašava stvar
Usred sveopće gungule, Michael Jackson primio je i dobru vijest kad je
čuo da će mu se Elizabeth Taylor i njezin muž Larry Fortensky
pridružiti u Singapuru, na sljedećoj postaji njegove turneje, kako bi
mu pružili emocionalnu potporu i proslavili s njim njegov trideset peti
rođendan.
418
Mnoge ljude intrigirao je Michaelov odnos s Elizabeth jer su njihovo
prijateljstvo smatrali čudnim. No zapravo imali su mnogo toga
zajedničkoga — mnogo više od činjenice da su oboje bili dječje
zvijezde. Poput Elizabeth, i Michael je bio navikao na usamljenost,
živio je u strahu da neće moći pružiti ljubav... ni dobiti ljubav.
Michael mi je jedanput objasnio da su se on i Elizabeth prvi put sreli
ranih 1980-ih. Iz vedra neba poslao joj je desetak ulaznica za jedan od
svojih koncerata na stadionu Dodgersa u Los Angelesu. "Nisam to znao,
ali bio joj je rođendan — 27. veljače", sjetio se Michael. "Mislio sam
da joj dajem odlična mjesta jer su bila u VlP-loži. Ali kad je
Elizabeth došla, jako se naljutila jer su sjedala bila vrlo daleko od
pozornice. I otišla je, uzrujana! Tijekom cijelog nastupa razmišljao
sam: 'O, Bože, gleda me Elizabeth Taylor. Gleda me Elizabeth Taylor!'
Ali nije je bilo. Kad sam sišao s pozornice, rekli su mi da se
naljutila i otišla kući. Sutradan sam je nazvao i plakao jer sam se
osjećao grozno."
Prema Michaelovu sjećanju, Elizabeth je bila srdačna ali izravna.
"Michaele", rekla je, "velika zvijezda poput mene nikad ne sjedi na
jeftinom mjestu."
"Nakon toga razgovarali smo telefonom svaki dan, u svakom gradu gdje
sam nastupao", rekao je Michael. "Pomislio sam, zar nema pametnijeg
posla? Ipak je ona Elizabeth Taylor! Na kraju turneje pitao sam je mogu
li doći na čaj. Pristala je. Poveo sam Bubblesa. Nije joj smetalo..."
Michael je uvijek govorio da nema bolje prijateljice od Elizabeth
Taylor. Zna se nositi sa svakim problemom; ništa je ne šokira, uvijek
će te saslušati i ponuditi topao zagrljaj. Budući da je Elizabeth
izuzetno karizmatična, lako je oduševiti se njome — kao što je bilo
lako oduševiti se Michaelom. Njih dvoje tako su brzo postali zadivljeni
jedno drugim da je Elizabeth 1989. razmišljala o tome da pozove
Michaela da se preseli k njoj kako bi mogli zajedno provoditi dane. U
to vrijeme Michael se spremao iseliti iz obiteljskog doma u Encinu i
razmišljao je o kupnji Neverlanda.
"Sto će ti toliko imanje kad ti i ja možemo živjeti zajedno u mojoj
kući?" predložila je Elizabeth, kako mi je Michael ispričao. "Zamisli
kako bi nam zabavno bilo. Možda se čak i vjenčamo." Vjerojatno se
šalila; nema sumnje, shvatila je da tajnoviti Michael pati i da mu
trebaju ljubav i osjećaj prihvaćenosti. Možda je naslutila i da se
sramio svoje tadašnje nesposobnosti da se uistinu zbliži i bude intiman
s drugom osobom, bilo muškom ili ženskom. "Hoćemo li morati voditi
ljubav?" zanimalo je uznemirenog Michaela. "Naravno da ne, budalice",
rekla mu je Elizabeth, blebećući na svoj jedinstven način. "Pa ne
poznajem nijedan bračni par koji vodi ljubav!" Michael je razmotrio
njezin prijedlog. "Na kraju", rekao je, "pomislio sam
419
da je to možda ipak malo previše." Michael je umjesto toga kupio
Neverland, ali on i Elizabeth ostali su bliski prijatelji. Zapravo,
Elizabeth se udala za svog sedmog muža Larryja Fortenskog pod sjenicom
na Neverlandu 1991. — medu labudovima, golubicama i barem jednom
žirafom — na obredu koji je stajao milijun dolara.
Lijepo je od Elizabeth što je bila tako glasna u obrani Michaela,
pogotovo zato što to nije bio popularan stav. Toliku količinu javne
potpore svakako nije dobivao od ostalih poznatih prijateljica, kao što
su Diana Ross, Jackie Onassis ili Liza Minellli."
"Michael mi je jedan od najboljih prijatelja", rekla je Elizabeth
Taylor novinaru u zrakoplovu do Singapura. Ona i Larry Fortensky
krenuli su na put okruženi svitom novinara. "Ne mogu zamisliti ništa
gore što bi čovjek mogao proživjeti od ovoga što on sada proživljava",
rekla je. "On je vrlo osjetljiva, ranjiva, sramežljiva osoba. Vjerujem
da će biti oslobođen optužbi." Kad su je upitali za razlog tih optužbi,
Elizabeth se uzrujala. "Ucjena", viknula je prodornim glasom. "Mislim
da je to jasno. Nije li?" bila je uporna i htjela je da se novinar
složi s njom.
Kad su stigli, Elizabeth i Larry prijavili su se u isti hotel u kojem
je odsjeo Michael, raskošni Raffles. Čim se prijavila, Elizabeth je
pojurila u prijateljevu sobu. Kad je Michael otvorio vrata, odmah joj
se bacio u zagrljaj. "Jadnice moj", rekla je, tapšajući ga. "Ja sam sad
ovdje. Elizabeth je tu."
Michael je uspio održati koncert tu večer 29. kolovoza, na svoj
rođendan. Na kraju mu je 40.000 ljudi pjevalo "Sretan rođendan".
Poslije je Elizabeth organizirala malu zabavu u njegovu apartmanu.
Sljedeća postaja bio je Tajvan, gdje su se Joe, Katherine i nekoliko
braće odlučili pridružiti Michaelu. "Baš mi je to trebalo", rekao je
Elizabeth, kako tvrdi svjedok. "Zašto moraju doći?"
"Oni su ti obitelj, Michaele", rekla mu je. "Moraš ih prihvatiti."
"Moj otac", rekao je Michael i primio se za glavu. "Ne mogu podnijeti
da sam u istoj prostoriji s tim čovjekom."
"Ni ja, dušo", rekla je Elizabeth sa suosjećanjem, masirajući mu leđa.
* Michael je 1993. poslao Jackie ekstravagantan dar, vjerojatno u
pokušaju da je pridobije. Stephen Styles, blizak prijatelj Johna F.
Kennedyja Jr.-a, prisjeća se: "Mislim da je Michael htio dublji odnos.
Ali to se jednostavno ne radi s Jaclde; ona je ta koja postavlja
granice. Jednog dana John me nazvao telefonom.,Nikad nećeš pogoditi što
se događa', rekao je. ,Moja je majka izvan sebe od bijesa.' Zatim mi je
objasnio da je Michael dostavom poslao televizor s velikim ekranom u
Jackienu zgradu i da je tako velik da ga nisu uspjeli unijeti kroz
ulazna vrata zgrade. Stajao je nasred pločnika na Petoj aveniji, s
divovskom ružičastom mašnom na kojoj je pisalo ,Za Jackie, najljepšu
ženu na svijetu'. Okupila se gomila ljudi, u nadi da će najljepša žena
na svijetu sići po nagradu. 'Moja je majka poludjela', rekao je John
kroz smijeh. Dostavljači su napokon donijeli televizor u njezin stan,
ali morali su ga rastaviti samo kako bi ga unijeli u stubište zgrade."
420
Kad je napokon došao na Tajvan, Michael je jednostavno odbio primiti
članove obitelji koji su mu došli u posjet. Njegov dugogodišnji
glasnogovornik Bob Jones čak je dobio zadatak držati ih podalje od
njega. Katherine je bila povrijeđena. "Zašto ga Elizabeth Taylor može
vidjeti kad god hoće", žalila se, "a ja moram dogovoriti sastanak da ga
vidim na pet minuta?"
Katherine je bilo teško nositi se s optužbama protiv Michaela. To je
utjecalo na njezin krvni tlak i obitelj je bila zabrinuta za nju. Bilo
joj je još teže kad je shvatila da ne može k njemu, da ga ne može
utješiti. Ona i ostali članovi obitelji osjećali su se izolirano u
hotelu i pitali su se hoće li ikada moći na privatnu audijenciju kod
kralja popa. Jermaine se poslije ogorčeno požalio u emisiji Larryja
Kinga. "Michaelovi ljudi ne žele da mu se približimo", rekao je.
Dok je obitelj čekala da ga vidi, Michael je ručao s Elizabeth Taylor.
Ona je držala nezgrapan komad kolača od mrkve s glazurom u ruci i
tjerala ga da jede. Smršavio je gotovo tri kilograma otkad je nedavno
počeo drugi dio turneje, u Bangkoku. "Uzmi", tjerala ga je. Michael je
prezirno pogledao kolač, činilo se da mu se gadi. "Ne, makni to", molio
ju je.
"Michaele, ne pojedeš li ovaj kolač, kunem ti se Bogom, pozvat ću tvoju
obitelj i pustiti ih na tebe", upozorila ga je. "Znaš da ću to
učiniti."
Michael se nasmijao. "Daj mi taj prokleti kolač", rekao je i uzeo ga iz
njezine ruke. Proždro ga je.
"Dobar dečko", radosno je uzviknula. "Dobar dečko!"
Michael je sutradan popustio i priredio ručak za Katherine, Josepha i
ostale članove obitelji koji su bili u posjetu. Uglavnom je tiho sjedio
u kutu. No, prije nego što je ručak završio, Jermaine mu se obratio u
vezi sa sudjelovanjem u nadolazećoj televizijskoj emisiji o obitelji
Jackson. Kako više nije bio u položaju izbjegavati to pitanje, Michael
je pristao.
Do jeseni 1993., kako se pravničko manevriranje zahuktalo, Michael je
bio u gorem stanju nego ikad prije, i fizički i emocionalno. Uništio ga
je intervju s Evanom i Jordiejem — iako nijedan od njih nije imenovan.
"Mislim da je Michael Jackson sad prilično uplašen, doista uplašen",
navodi se u dječakovoj izjavi. "I treba biti, jer je ono što mi je
učinio loše. Michael me nije ni nazvao..."
June i Dave Schwartz odlučili su se udružiti s Evanom protiv Michaela.
Juneini prijatelji rekli su da se bojala Evanove odmazde nastavi li mu
se suprotstavljati. Smatrala je da bi je Evan mogao optužiti za nemar
ako Michael bude proglašen krivim. U međuvremenu, njezin odvjetnik
Michael Freeman prestao je govoriti da mu Juneina odluka "nije draga" i
da ima loš predosjećaj u vezi s Evanom, kojeg je poslije opisao kao
"neiskrenu osobu".
421
Zatim se i Evanov odvjetnik Barry Rothman iznenada povukao sa slučaja
pa ga je zamijenio Larry Feldman. I tako je 14. rujna 1993. Evan
Chandler pokrenuo građansku parnicu protiv Michaela zbog seksualnog
zlostavljanja svog sina. Bilo je to zapravo osiguranje u slučaju da
kazneni sustav ne riješi stvar u njegovu korist. Osim toga, bio je to
siguran način da Michael u financijskom smislu plati za ono što je po
Evanovim tvrdnjama učinio Jordieju. Jordieja će u građanskoj parnici
zastupati odvjetnik Feldman, koji je u to vrijeme izjavio: "Michael je
bio zaljubljen u dječaka. Bio je to nježan, topao, brižan odnos." Larry
je također povjerovao svom klijentu kad mu je ovaj rekao da je odnos
bio seksualan, pa je stoga i pokrenuta parnica.
Iako se činilo da je Michaelu parnica dvostruko otežala situaciju, neki
od njegovih savjetnika nadali su se da bi mogla poslužiti kao
katalizator za završetak cijele priče. Ako se parnica može riješiti
novčanom nagodbom, mozgali su, mogla bi se okončati i policijska
istraga. Iako je ročište za građansku parnicu određeno za 21. ožujka
1994., još je bilo nade da bi se prije toga mogao postići dogovor.
Vladalo je uvjerenje da bi Evan Chandler prihvatio Michaelov novac, i
to s dobrim razlogom. Već su pokušali postići dogovor s njim, iako
neuspješno, kad je prije nego što je otišao policiji isprva tražio
dvadeset milijuna dolara. No, problem je bio u tome što su svi u
Michaelovu taboru dobro znali da on Evanu nikad ne bi isplatio ni
novčića. Michael je i dalje tvrdio da je nevin i bio je uvjeren da bi
bilo kakva novčana nagodba značila da je kriv; nije to htio učiniti bez
borbe. Međutim, kako se jedan savjetnik izrazio, odlučeno je "da će taj
most prijeći kad naiđu na njega".
Iako su neki potajice smatrali da bi se uz malo vremena i mnogo novca
stvar mogla riješiti, ostali u Jacksonovu taboru nisu bili takvi
optimisti. Prema riječima osobe upoznate sa slučajem, Elizabeth je
nazvala Michaela kako bi mu rekla da "stvari ne izgledaju dobro". Rekla
je: "Moraš nešto poduzeti." Michael je zatražio pojedinosti i rekao joj
neka ništa ne skriva. Rekla mu je: "Vrag je odnio šalu."
Jedan od Michaelovih pravnih zastupnika prisjetio se: "Gđica Taylor i
ja razgovarali smo telefonom s Michaelom. Michael je plačući pitao:
'Što da učinim? Što mogu učiniti?' Ona je postala nestrpljiva.
'Michaele, ne smiješ dopustiti da ja razmišljam umjesto tebe', rekla
je. 'Moraš prestati šiziti. Moraš preuzeti kontrolu nad životom.'
U kolovozu 1994. Michael mi je rekao: 'Kunem ti se, nisam znao da je
situacija tako gadna. Da sam znao, možda bi se to drukčije
rješavalo.'No iz današnje perspektive čini se da je znao više nego što
je tvrdio da zna i zapravo je samo bio u stadiju poricanja.
Elizabeth mu je rekla da se, po njezinu mišljenju, u Americi nitko ne
bavi
422
njegovim slučajem na način koji bi mu koristio. 'Mislim da bi trebali
prašiti, a ne čine to1, rekla je. 'Onda ti budi ta koja će prašiti,
Elizabeth', rekao je Michael. Na to sam se ukipio od straha", ispričao
je savjetnik. "Samo nam je trebalo da Elizabeth Taylor vodi obranu pa
da sve bude još gore. Na moje nezadovoljstvo, a i nezadovoljstvo
ostalih članova Michaelova tima, gđica Taylor ponudila je da se u
njezinu domu održavaju strateški sastanci dva ili tri puta na tjedan i
da potom ona izvijesti Michaela tko je što rekao."
U sljedećih nekoliko tjedana u domu Elizabeth Taylor održalo se
nekoliko sastanaka s desetak članova Michaelova tima. Elizabeth je
često bila kritična prema ljudima koji subili zaduženi za odnose s
javnošću, no prema odvjetnicima nešto manje. Neki članovi Michaelova
tima nisu htjeli nazočiti sastancima kod Elizabeth Taylor i bunili su
se da je smiješno što jedna filmska zvijezda ima toliku moć nad
njegovom karijerom. Dali su joj nadimak Kraljica Obrane. No zapravo
nije smišljala nikakvu pravnu taktiku, nego je organizirala forum na
kojem su odvjetnici, agenti za odnose s javnošću i ostali stručnjaci
slobodno raspravljali, kako bi potom mogla obavijestiti Michaela o
njihovim stajalištima. Naravno, neki članovi Michaelova tima nisu
htjeli dolaziti na sastanke k Elizabeth iz straha da će ona poslati
negativan izvještaj njihovu šefu.
Tijekom jednog sastanka Elizabeth je rekla: "Bojim se da više nikad
neće prodati nijednu ploču ako ne uspijemo riješiti ovu prokletu
budalaštinu. Mislim da se moramo pobrinuti da Michaelu nešto ostane
nakon što se to sredi."
"Možda bude u zatvoru kad ova prokleta budalaština bude riješena",
promrmljao je jedan od Michaelovih savjetnika.
Elizabeth je spustila pogled i zapisala nešto u svoj notes. Zatim je
pogledala tog savjetnika. "Zapisala sam da ne zaboravim obavijestiti
Michaela što ste rekli", rekla mu je.
Spustio je glavu, propisno kažnjen.
Anthony Pellicano jednostavno je odbio odlaziti na sastanke kod
Elizabeth Taylor. "Molim, šalite se?" rekao je kad ga je netko pitao
zašto nije došao. "Zauzet sam. Radim za Michaela. Nemam vremena za čaj
s filmskim zvijezdama."
Elizabeth je ionako bila nezadovoljna Anthonyjem. "On nije timski
igrač", rekla je. "Ne možemo ga pratiti. Radi svoj posao na svoj način
i ne znamo što misli. Ne sviđa mi se to. Nervira me."
Tijekom jednog drugog sastanka u njezinoj kući, Elizabeth, Sandy Gallin
(Michaelov tadašnji menadžer) i Howard Weitzman nazvali su Michaela u
inozemstvo kako bi raspravljali o Anthonyju. Prema riječima svjedoka,
svi troje bili su na zvučniku i razgovarali s Michaelom.
"Čuj, Mike, možda je vrijeme da ode", rekao je Howard za Pellicana.
"Tip
423
mi se sviđa, ali nisam više siguran u njega..."
"I ja tako mislim", složila se Elizabeth. "Apsolutno."
"Pa, i ja sam se sukobljavao s njim", priznao je Michael. Zvučao je
letargično, omamljeno. Rekao je da cijeni Anthonyja, ali da ipak misli
da njegova ideja da predstavi javnosti Wadea Robsona i Bretta Barnesa
nije bila dobra. Smatrao je da je istražitelj prvo trebao provjeriti
priču s njim prije nego što je iskoristio dječake. "I stvarno me ljuti
što taj tip pokušava meni govoriti što da radim", rekao je Michael,
"kao da ja radim za njega, a ne obrnuto. Također", nastavio je, "mislim
da plaši javnost, zastrašuje ljude. John Branca, e, to je dobar
glasnogovornik." I doista, nakon što ga se bio tako bezobzirno riješio,
Michael je nedugo zatim zamolio Johna da se vrati u ekipu. Znao je da
uvijek može računati na njega i, naravno, imao je pravo: Branca se
vratio i bio je odan kao i uvijek.
Nakon tog razgovora Michael je napisao iscrpan dopis Howardu Weitzmanu
u kojem je objasnio zašto smatra da bi on i John trebali preuzeti posao
njegova glasnogovornika. Rekao im je da im vjeruje, da su pouzdani i da
imaju ugled među odvjetnicima — za razliku od Anthonyja Pelikana, za
kojeg je tada smatrao da ga ljudi doživljavaju kao buntovnika. "Da
Anthony radi za Motown", primijetio je Michael, "bio bi čovjek kojeg
Barry drži podalje od javnosti. Kad me on predstavlja, to je kao da me
Joseph predstavlja. Zastrašuje ljude. To nam u ovom trenutku ne treba."
Michael prosi Lisu Marie
Bilo je teško zamisliti kako bi se Mkhaelova situacija mogla dodatno
pogoršati u jesen 1993. U svega nekoliko mjeseci, bez imalo sumnje,
iskusio je "brz i iznenadan pad", kako će poslije napisati u
ispovjednoj pjesmi "Stranger in Moscow" (Stranac u Moskvi).
Dakako, nitko nije računao na to da će Michael postati ovisan o
lijekovima i tako povisiti uloge što se tiče njegove neizvjesne
budućnosti i zdravlja. No ipak, Michael je patio od tjeskobe i nesanice
i, kako je rekao, trpio je bolove od stomatoloških zahvata i nedavne
operacije kože tjemena (posljedica opekline koju je zadobio na snimanju
reklame za Pepsi), pa je počeo uzimati više lijekova protiv boli,
Percodan, Demerol i kodein, kao i lijekove za smirenje Valium, Xanax i
Ativan. Takva ovisnost za njega je bila nepoznat teren. U prošlosti se
trudio ne uzimati previše lijekova tijekom oporavaka od
424
plastičnih operacija, objašnjavajući liječnicima da želi ostati
'bistar' kako bi mogao donositi razumne odluke u vezi s poslom i
karijerom. Međutim, uza sve što se događalo u njegovu životu u to
vrijeme, Michaelu više nije bilo stalo da ostane tako usredotočen.
Zapravo, želio je zaboraviti, pobjeći. Nije trebalo dugo da postane
potpuno ovisan o lijekovima. To se dogodilo tako brzo da njegov tim u
SAD-u uopće nije shvatio što se događa s Michaelom, dok nije postalo
prekasno da se bilo što učini.
Svi su bili zapanjeni kad su saznali da Michael ima problem s
lijekovima. Naravno, Elizabeth Taylor pokazala je razumijevanje za
njegovu situaciju. I ona je to proživjela i vodila bitke o kojima se
mnogo pisalo. Lisa Marie Presley također je suosjećala s njim; i ona je
bila liječena ovisnica.
"Kad sam bila tinejdžerica, bila sam potpuno izvan kontrole", rekla mi
je. "Počela sam se drogirati s četrnaest godina. Godinama sam se
vrtjela u krug, a onda sam napokon pala I dosegnula dno. Dogodilo se to
kad sam 72 sata bila na kokainu, sedativima, travi i alkoholu, sve u
isto vrijeme. Probudila sam se, a moji prijatelji ležali su na podu u
nesvijesti. Moj diler bio je u sobi i pokušavao mi prodati još kokaina.
Samo sam rekla: 'Dosta je bilo. Gubite se svi.' Ne znam zašto sam
postala ovisna, znam samo da bih umrla da nisam potražila pomoć.
Naposljetku smo moja majka i ja odlučile da odem na odvikavanje u
Scijentološki centar u Hollywoodu. To mi je spasilo život."
Kad je Michael nazvao Lisu iz inozemstva u rujnu 1993., bio je
omamljen, nesuvisao i buncao je. Lisa se uznemirila i pokušala je
uvjeriti Michaela da učini što i ona davno prije, da ode na
odvikavanje. Za Lisu je zadatak da spasi ovisnu superzvijezdu od
propasti bio jako važan. Prije je s prijateljima dijelila krivnju koja
ju je izjedala u djetinjstvu, jer je gledala oca kako upada u pakao
ovisnosti. Još je bila udana za Dannyja Keougha, ali brak nije bio
sretan. Bila je nemirna i osjećala je da nema pravi cilj; htjela je
više od majčinstva, rekla je. Činilo se da će joj rješavanje Michaelove
nevolje pružiti odušak. "Naravno, osjećala sam da imam odgovornost
spasiti ga", rekla je. "Ne razumijem psihološku stranu te potrebe ni
kako je to povezano s mojim ocem. Samo znam što sam osjećala."
Postojala je samo jedna veća prepreka za Lisu ako odluči pomoći
Michaelu da se riješi demona koji ga proganjaju: pristup. Bilo je
poznato da se Jackson dobro potrudio izolirati se od vanjskog svijeta.
Često bi započeo neobavezno prijateljstvo s ljudima i mnogi bi bili
uvjereni da će njihov odnos napredovati, ali Michael bi ih na kraju
odbacio. Ne bi odgovarao na pozive, katkad bi im vraćao nepročitana
pisma. Lisa je čula da je Michael poznat po odbacivanju novopronađenih
'srodnih duša' i vidjela je taj obrazac ponašanja kao opasnost prihvati
li se zadatka da ponovno izgradi njegov razoreni život. Morat će
oprezno postupati.
425
Tijekom svojih čestih telefonskih poziva Lisa je zaključila da
Michaelov privatni život i karijera dok je on u takvom stanju neće još
dugo funkcionirati. Bio je sputan nesigurnošću i osjećajem beznađa, što
je pridonijelo njegovoj ovisnosti. Predložila mu je ideju o kojoj se u
njegovu taboru već raspravljalo: neka si skrati muke novčanom nagodbom
s Evanom Chandlerom. Kako se moglo i predvidjeti, Michael se protivio
toj ideji. Kao čovjeku koji je gradio svoj imidž još od vremena kad je
većina ostale djece gradila kućice na stablu, Michaelu je bilo jako
stalo do onoga što ljudi misle o njemu. Čak i ako imidž koji je
godinama njegovao možda nije bio najbolji za njega, bio je u velikoj
mjeri rezultat taktike koju su razradili on i njegovi suradnici.
"Smatrao je da taj imidž bizarne, luckaste i čudne osobe funkcionira",
prisjeća se Lisa, "a neko vrijeme možda i jest. Ne znam. Uvijek sam
bila protiv toga. Smatrala sam da je veći i bolji od te slike. Oduvijek
sam smatrala da mu takav imidž škodi."
Jedno je bilo sigurno: godine 1993. Michael je bio usamljeniji nego
ikad prije, a taj podatak mnogo je govorio. Morao se suočiti s
činjenicom da mu je karijera, njegova najtrajnija strast, u opasnosti,
da je potencijalna žrtva ili protuzakonite, nemoralne ljubavne veze s
maloljetnikom ili loše prosudbe jer se tako tvrdoglavo udruživao s
pogrešnim ljudima u pogrešno vrijeme. Lisa je predložila da barem ode
na odvikavanje, ako ne želi novčanu nagodbu. Bilo joj je iskreno stalo
do njega, rekla mu je, i htjela je biti sigurna da on to zna.
Jedne noći dok je bio u inozemstvu, Michael se, kao i često prije,
osjećao zarobljeno u luksuznom hotelskom apartmanu, sam uz neprestan
žamor gomile koja je skandirala ispod njegove sobe. Nakon niza
telefonskih poziva odvjetnika i stručnjaka za odnose s javnošću,
Michael je odlučio opustiti se pozivom jedinoj osobi koja mu je nekako
mogla pomoći da zaboravi da mu karijera visi o koncu: Lisi.
Ona je svakako bila uporna u svojoj brizi o njemu. Ostavila mu je broj
telefona kuće koju je unajmljivala u Canoga Parku u Kaliforniji.
Također, ostavila je broj novog imanja veličine jedan hektar u ulici
Long Valley u Hidden Hillsu (ekskluzivno jahačko naselje zatvorenog
tipa u Calabasasu u Kaliforniji, gdje i danas živi) koje je upravo
kupila i kamo se spremala preseliti.
Zatim mu je, za svaki slučaj, ostavila i broj na koji je može dobiti u
Clearwateru na Floridi, gdje je kanila provesti neko vrijeme u
scijentološkom odmaralištu. Čak mu je poslala balone s porukama. Nekako
mu je uvijek uspijevala vratiti osmijeh na lice, čak i ako bi samo
hrapavim glasom rekla: "Tko ih jebe!" Pronašao ju je u Canoga Parku.
Michael je toliko cijenio smirujući učinak koji je Lisa imala na njega
da je tijekom telefonskog razgovora postavio pitanje koje je oboje
iznenadilo.
426
•EE*-
"Ako te pitam da se udaš za mene, bi li pristala?" Je li to bila šala?
Hipotetsko pitanje? Ili izazov za Lisu da ga shvati ozbiljno? Ako je to
bio izazov, Lisa je bila prava žena da ga prihvati — iako je još bila
udana za Dannvja Keougha. Bez trenutka oklijevanja odgovorila je:
"Pristala bih." Michael je isprva šutio. Zatim je rekao: "Pričekaj,
moram na zahod."
Kad je napokon opet progovorio, razgovarao je sa svojom novom
zaručnicom. "Moja ljubav prema tebi je iskrena", Michael je rekao Lisi.
"Molim te, vjeruj mi." Međutim, Michael nije shvaćao da Lisu ^apravo
nije zanimalo voli li je on ili ne. Njegova prosidba imala je višu
svrhu. Nadala se da će joj omogućiti pristup u njegov tajni svijet. A
zatim će iznutra početi sastavljati komadiće tog slomljenog čovjeka i
ovaj put neće zakazati.
"Sve ću vas otpustiti"
Kad je Michaela Jacksona 24. listopada 1993. nova turneja odvela u
Mexico City, šuškalo se da policija priprema nalog za detaljan pregled
njegova tijela. To se činilo čudno, gotovo nezamislivo. Da stvari budu
još gore, losanđeleska policija zaplijenila je liječničke kartone iz
ureda dvojice Jacksonovih liječnika, dermatologa iz Beverly Hillsa
Arnieja Kleina i plastičnog kirurga iz Santa Monice Stephena HoefHina.
"Zašto žele moje liječničke kartone?" pitao je zaprepašteni Michael
jednog od članova svog tima u telefonskom pozivu iz inozemstva. "Ne
mogu to učiniti, zar ne?"
"Vraga, mogu to učiniti", potvrdio je njegov suradnik. "Misle da mogu
što god požele. Kad dode ostatak vojske, dovedi ih u red. Situacija je
gadna, Mike."
Kartoni su bili potrebni radi potvrde nekih dijelova Jordiejeva iskaza.
Je li policija doista mislila da bi takvi dokumenti još bili na svom
mjestu? Svi Michaelovi liječnički kartoni obojice liječnika nestali su
davno prije nego što je policija došla po njih.* Pa ipak, možete
zamisliti pod kakvim je stresom
* Poslije je Arnold Klein bio prisiljen svjedočiti pred porotom. Doveo
je svoju pomoćnicu Debbie Rowe. Njih dvoje izjavili su da je Michael
njihov pacijent od 1983., da su mu 1986. dijagnosticirani vitiligo i
akne te da mu je 1990. prvi put prepisan Benoquin, krema za
izbjeljivanje koju će poslije često rabiti. Klein je rekao da nikad
nije vidio Jacksonov penis, ali da je jedanput vidio njegovu
stražnjicu, kad je Michael na nju pokušao nanijeti kremu za
izbjeljivanje Benoquin. Klein je također potvrdio Michaelovu nezgodu s
mošnjama, kad ih je pokušao izbijeliti u proljeće 1993. Međutim, taj
problem rješavala je Debbie Rowe, a ne Klein.
427
bila osoba poput Michaela Jacksona koja patološki čuva privatnost kad
je saznao da policija pokušava ući u trag njegovim povjerljivim
liječničkim kartonima.
Policija mu je bila za petama. Bilo je jasno da neće popustiti.
U isto vrijeme policija je obavila pretres Michaelova imanja
Hayvenhurst u Encinu. Dok su Jackson! bili u Phoenixu na sprovodu
Josephova oca, policija je iskoristila priliku da pregleda imanje i
potraži dokaze. Bravar im je pomogao da udu.
Policija je zaplijenila knjige, časopise, fotografije, vrpce i sve
ostalo što su smatrali zanimljivim — uključujući Katherineine tablete
za visoki tlak. Našli su i videosnimku naziva Pilići, koja se činila
obećavajućim dokazom budući da riječ 'pilići' katkad u slengu
upotrebljavaju pedofili kad govore o mladim dječacima. Kad su se
policajci vratili u postaju, prvo su pogledali snimku. Bili su prilično
frustrirani kad su vidjeli da snimka prikazuje... piliće, odnosno
ptice.
'Vojska' koju je spominjao Michaelov savjetnik bili su članovi
Jacksonova tima na putu u Mexico City: odvjetnici John Branca, Howard
Weitzman i Bert Fields, kao i dr. Arnold Klein (zbog Jacksonove kožne
bolesti izazvane stresom) i Elizabeth Taylor. Nadali su se uvjeriti
Michaela da se vrati u SAD. Sto je duže ostajao u inozemstvu,
obožavatelji su sve više dobivali dojam da je kriv. Lisa Marie Presley
također se nadala otputovati s njima.
Posljednjih nekoliko godina Elizabeth je pokušavala uvjeriti Michaela
da se otvori prema mogućnosti ljubavne veze. Međutim, kad se to počelo
događati s Lisom, odjednom se osjećala zanemareno. "Bila je jako
nesigurna kad je bila riječ o drugim ženama, pogotovo mlađima", rekao
je Michaelov prijatelj. "Proveo sam mnogo vremena u njezinu društvu i
uvjerio sam se da se prema Lisi odnosila kao da joj je konkurencija."
Jedan od Jacksonovih suradnika bio je na sastanku s Elizabeth i Lisom.
Obje su sjedile u savjetnikovu uredu i raspravljale o tome kako su
zabrinute za Michaela. Elizabeth je sjajno izgledala u crnoj dolceviti
i crnoj suknji, natapirane frizure. Njezine oči, najpoznatije
ljubičaste oči na svijetu, bile su pokrivene velikim sunčanim
naočalama, koje je nosila čak i unutar četiri zida. Za razliku od nje,
Lisa je izgledala kao pankerica u poderanim trapericama, bijeloj majici
kratkih rukava i crnoj kožnatoj jakni. ("Razumijem ako ne želi biti
zvijezda poput oca", Elizabeth je poslije rekla za Lisu. "Međutim,
čovjek bi pomislio da se barem želi odijevati poput zvijezde.")
"Mislim da ga trebamo poslati na odvikavanje", rekla je Lisa, misleći
na opterećenog Michaela. "Otputovati da budemo uz njega. Učiniti sve
što je potrebno."
Liz je hladno pogledala Lisu. "To je riješeno, dušo", rekla je.
"Godinama
428
spašavam Michaela."
"Pa, možda je u tome problem", uzvratila je Lisa. "Možda treba odrasti,
stati na vlastite noge..."
Elizabeth ju je prekinula. "A možda i ne, dušo", rekla je. Bolesno
umiljatim tonom izrazila je što je htjela: Lisa je uljez. Elizabeth je
možda shvatila da je bila bezobrazna jer se ispričala i okrivila stres
za svoje ponašanje.
Ipak, Lisa je bila ljuta i imala je osjećaj da se Elizabeth prema njoj
odnosi kao da je Michaelova obožavateljica, a ne pouzdana prijateljica.
Odlučila je da neće otići u Mexico City jer, kako je poslije objasnila,
nije htjela Michaelu dodatno otežati situaciju. Međutim, od tada pa
nadalje Lisa je Elizabeth smatrala, kako je sama rekla, 'protivnicom'.
Ubrzo nakon dolaska Jacksonova tima izbila je svađa između Berta
Fieldsa i Michaelova odanog šefa osiguranja Bilia Brava (koji je
poznavao Michaela i radio za njega od njegove dvanaeste godine).
Zaštitnički nastrojen Bray optužio je Fieldsa da loše vodi slučaj. Pred
svjedocima derao se na odvjetnika: "Upropastit ćeš sve! Mike će
završiti u zatvoru. Sto se događa?"
Jedan svjedok izjavio je: "Elizabeth se složila s Billom da odvjetnici
nisu dovoljno agresivni. Činilo se kao da čekaju da prođe vrijeme pa da
vide što će se sljedeće dogoditi. 'Morate krenuti u akciju i početi
uzimati izjave tih ljudi', rekla je. 'Lažljivci su posvuda i treba ih
razotkriti... Sve te domaćice, sobarice i batleri. Znam da je teško
naći dobro osoblje, Michaele', okrenula se prema njemu, 'ali gdje si
pronašao ove ljude? Pogledaj kako su te izdali.' Michael je sjedio i
zurio u nju otvorenih usta. 'Izdala me moja sobarica?' rekao je. 'Ne
valjda moja draga Bianca?' upitao je, zvučeći prilično glupo. [Mislio
je na svoju sobaricu Blancu Franciju.]
Dok je prije smatrala da je Michael sposoban preuzeti kontrolu, sad je
vidjela da je u lošem stanju. Bio je tako omamljen da se nije mogao ni
s Čim nositi. 'Sad mislim da ne može donositi važne odluke', rekla je.
'Pogledajte ga! Sto očekujete od njega? Proživjela sam to', rekla je,
misleći na svoje ovisničke dane, 'i znam da sada nije u stanju donositi
odluke. Moramo pomoći dečku. Dosta je bilo.'
Bila je ljuta na sve ljude u Michaelovu taboru. Michaela je Elizabethin
ispad tako dirnuo da je briznuo u plač. 'Sto da radim?' pitao je. 'Ako
vi ne možete smisliti kako da to riješimo, kako ću ja?' Elizabeth je
došla do njega i zagrlila ga. 'Svađamo se, Michaele, ali zato što te
volimo', rekla je, gotovo kao da razgovara s djetetom čiji se roditelji
rastaju. Bilo je dirljivo. 'I neka sam prokleta budeš li morao patiti
još i jednu sekundu zbog ovog sranja. Riješit ćemo to. Obećavam ti.'"
Michael se odmaknuo od Elizabeth. "Želim da to odmah riješite", rekao
je svima u sobi. "Ozbiljno mislim", dodao je. "Moj život neće ovako
završiti.
429
Sve ću vas izbaciti — otpustiti prije nego što se to dogodi."
"Bravo", rekla je Elizabeth plješćući. "Dobro si im rekao, Michaele.
Direktno u facu!" Pričekala je trenutak i dodala: "Samo da razjasnimo,
pritom ne misliš i na mene, je li, dušo?"
Michael si nije mogao pomoći i prasnuo je u smijeh, kao i cijeli njegov
tim.
Nakon te rasprave odlučeno je da će odvjetničkom timu dodati Johnnieja
Cochrana, odvjetnika koji je uživao ugled u crnačkoj i pravničkoj
zajednici Los Angelesa. Elizabeth je rekla da želi da se njezin
odvjetnik Neal Papiano pridruži timu. Međutim, naposljetku se složila s
Brancom i Weitzmanom da je Cochran (koji će poslije uspješno obraniti
O. J.-a Simpsona od optužbi da je ubio ženu i njezina prijatelja) pravi
čovjek za taj posao. Johnnie će imati jedan jedini zadatak: riješiti tu
"prokletu budalaštinu" novcem. Složili su se da neće biti suđenja.
Michael to ne bi mogao preživjeti. Bio je previše emocionalno shrvan da
zadrži čvrstoću na klupi za svjedoke. Ma koliko ga to stajalo, morat će
platiti, odlučili su. Ako javnost novčanu nagodbu shvati kao znak
krivnje, odlučili su da se tu ništa ne može učiniti. "Jednostavno će
morati reći da nije kriv, kao što cijelo vrijeme i tvrdi, i to
poricanje morat će potrajati godinama", rekao je jedan od odvjetnika.
"Ono što mi sad moramo učiniti jest spasiti čovjeku život, umjesto da
se brinemo za imidž superz vi jezde."
Kaos i odvikavanje
12. studenog 1993. mršav, umoran i ispijen Michael Jackson održao je na
stadionu El Estadio del Azteca u Mexico Cityju koncert koji će biti
posljednji na turneji Dangerous. Ostali nastupi otkazani su.
Michaelovo mentalno zdravlje naočigled se potpuno pogoršalo dok je bio
u Mexico Cityju. Šteta počinjena u njegovu peterosobnom apartmanu na
42. katu hotela Presidente koji je stajao 12.000 dolara na tjedan bila
je dokaz njegove teške ovisnosti. Nakon što se odjavio iz hotela,
osoblje je bilo zaprepašteno kad su otkrili da tepisi u dnevnom boravku
i u Michaelovoj spavaćoj sobi imaju mrlje od bljuvotine. Na zidu u
dnevnom boravku bilo je dubokih udubina i pukotina, kao da je netko
šakom ili glavom udarao u njega. U sobi je bilo dovoljno smeća da se
napune dvije velike vreće za smeće. Netko je švrljao po zidu ("Volim
te. Volim te."), pa čak i po tkanini na pokućstvu. Svuda po tepihu bile
su zgažene žvakaće gume.
430
Nakon posljednjeg koncerta Michael, Elizabeth i Larry ukrcali su se u
zrakoplov Boeing 727 hotela MGM Grand, koji je Elizabeth unajmila za tu
priliku, i krenuli u London. Kad su stigli na aerodrom Heathrow,
tjelohranitelj Steve Tarling dočekao ih je na pisti. Svi troje imali su
tamne sunčane naočale i duge kapute s kapuljačama preko glave, kao da
su na nekoj špijunskoj misiji. Michael je izgledao omamljeno dok je
hodao do kombija koji ih je čekao. S jedne ga je strane držala
zakukuljena Elizabeth, a s druge njezin muž. "Izgledao je kao
transvestit koji nosi istu šminku nekoliko tjedana", rekao je Tarling.
"Najviše me šokirao vrh njegova nosa, koji je izgledao kao otvorena
rana kad se stvrdne u krastu. Činilo se jako bolno."
Taktika je bila odvesti Michaela direktno u kliniku Charter
Nightingale. Međutim, morali su promijeniti plan kad su saznali da su
novinari počeli vrebati ispred bolnice jer se pročulo da bi se Michael
mogao pojaviti. Umjesto toga Michaela su brzo odvezli u dom Johna
Reida, menadžera Eltona Johna.
No uopće nije uspio ući u kuću. Čim je izašao iz kombija, srušio se na
tlo. "To je to", odlučila je Elizabeth. "Kvragu i novinari. Mora ravno
u kliniku. Odmah."
U roku od nekoliko sati Michael je bio u klinici. Uveli su ga kroz
pomoćni ulaz . Bio je to uspješan pokušaj izbjegavanjapapara^a koji su
čekali njegov dolazak na glavnom ulazu. Liječnici su ga odmah
pretražili da vide ima li lijekove kod sebe i, naravno, u jednom
kovčegu pronađeno je osamnaest bočica lijekova. Dakako, odmah su
zaplijenjene. Nakon brzog prvog pregleda Michael je službeno primljen u
centar — iako na način primjeren kralju popa: zauzeo je čitav četvrti
kat bolnice, za pedeset tisuća dolara na tjedan, a očekivalo se da će
ostati oko mjesec i pol. Michael je odmah završio na intravenoznom
tretmanu Valiumom, dijelu procesa odvikavanja od lijekova protiv boli.
Sutradan, 13. studenog, Michael je u izjavi za tisak objavio da
otkazuje ostatak turneje jer je ovisnik. Objasnio je da je počeo
uzimati lijekove protiv bolova prije sedam mjeseci nakon što je bio na
rekonstrukcijskom zahvatu kože tjemena zbog opekline koju je zadobio
1984. na snimanju reklame za Pepsi. "Lijekove sam isprva uzimao
rijetko", rekao je Michael, ali doza se povećala nakon što su ga
iscrpile optužbe za zlostavljanje.
"Prije nego što sam krenuo na turneju, bio sam meta pokušaja ucjene, a
ubrzo poslije toga optužen sam za grozan i nezamisliv čin. Ponižen sam,
osramoćen, povrijeđen i srce me jako boli", rekao je u izjavi.
"Pritisak koji je nastao zbog tih lažnih optužbi u kombinaciji s
nevjerojatnom energijom potrebnom za nastup prouzročio mi je toliko
boli da sam ostao fizički i emocionalno iscrpljen. Postao sam ovisan o
lijekovima protiv bolova kako bih izdržao turneju." Za Elizabeth Taylor
rekao je da je bila "izvor snage
431
i razuma otkad je počela kriza. Nikad neću zaboraviti njezinu
bezuvjetnu ljubav i potporu dok mi je pomagala tijekom ovog razdoblja."
Mnogi promatrači smatrali su da je ovisnost o lijekovima bila savršeno
tempirana varka smišljena isključivo zato da udalji Michaela iz SAD-a
kako bi uspio izbjeći kazneni postupak. Bert Fields izravno je
odgovorio na tu ciničnu primjedbu: "Posljednje što bi on htio bilo je
poniženje zbog priznanja da je postao ovisnik. On je osoba koja cijeli
život prezire lijekove. Da smo htjeli dimnu zavjesu", utvrdio je Bert,
"ostali bismo na turneji. To je savršena dimna zavjesa." Bert je
također rekao novinarima da Michael "intelektualno jedva funkcionira."
Ostali u Jacksonovu taboru smatrali su da je bila pogreška prikazati
Michaela kao osobu izvan kontrole. John Branca poslije je poslao
Michaelu isječak iz novina i napisao da je to bila Bertova izjava.
Michael je bio bijesan, iako je to bila istina. "To me ljuti", rekao je
Johnu. "Bert ne misli na moje obožavatelje. Kako to njima izgleda? A
moja majka? Kako li se ona osjeća?" U svoju obranu Bert je objasnio:
"Mislio sam da je iskrenost važna. Larry [Feldman] pokušavao je
dokazati da je Michael htio izbjeći kazneni postupak. Htio sam odagnati
takvu pomisao."
Istina je da je Larry Feldman potaknuo kritične novinare da posumnjaju
u Michaelove motive za otkazivanje turneje, pogotovo zato što se to
dogodilo prije nastupa u Portoriku. Bilo je sumnjivo. Portoriko je
teritorij SAD-a. Po zakonu SAD-a, Michaela su ondje mogli uhititi.
Istodobno s vijestima da je Jordie Chandler detaljno opisao Michaelove
genitalije, policija je ozbiljno razmišljala o tome da Michaela skinu i
fotografiraju kako bi mogli pregledati skrivene dokaze. "Sigurno se
šalite", uzviknuo je Howard Weitzman kad su ga na tiskovnoj
konferenciji pitali za to.
Michael je u međuvremenu dobio prvu porciju itekako potrebne
psihoterapije.
Odvikavanje nikad nije lako, ali još je teže za ljude koji žive
povlaštene živote. Tijekom svoje prve noći u centru lutao je hodnicima
i pitao ostale pacijente znaju li za 'tajni izlaz'. Nije htio slušati
nadležne. U njegovu privatnom svijetu nitko mu nije govorio što da radi
pa je očekivao da će tako biti i u centru. Nije bilo. Uskoro je završio
perući podove, što nije radio još otkad je živio u Garyju.
Uskoro se pokazalo da je i grupna terapija teška. Michael nikad nije
bio ni u kakvom terapijskom programu. Kako su mogli očekivati od njega
da sjedi u sobi punoj neznanaca i iskreno govori o svom privatnom
životu?
Michaelovu privatnu terapiju vodio je poznati psihijatar Beechy
Colclough
432
i ona se pokazala intenzivnijom i produktivnijom od grupne terapije,
tijekom koje jedva da je progovorio jer se bojao da bi netko to mogao
prenijeti tabloidima. Tijekom privatnih seansi, kako tvrdi osoba još
uvijek bliska s Michaelom, napokon se počeo baviti izvorom velikog
broja svojih problema: bijesom prema Josephu. No, tanka je linija
između okrivljavanja oca za sve što mu se dogodilo u životu i
preuzimanja odgovornosti za neke od tih stvari. U prošlosti Michael
nikad nije preuzimao odgovornost za svoje postupke. Uvijek je bio sklon
okriviti članove obitelji, novinare, pa čak i obožavatelje za postupke
koji su mu donijeli nesreću.
"Na terapiji je počeo uviđati da je sam sebi najgori neprijatelj",
rekao je jedan njegov suradnik. "No, išlo je polako. Nije htio
prihvatiti da može promijeniti svoj život ako prvo promijeni način
razmišljanja. Stare navike teško je iskorijeniti. Uporno je htio drviti
o svom izgubljenom djetinjstvu, o tome kako je Joseph bio zao prema
njemu i kako je Evan okrutan. Praktički ih je izjednačio."
Nakon mnogih sati terapije u klinici činilo se da je Michael iznenada
razbistrio um. "Ja sam", rekao je jednom suradniku. "Nije Joseph. Ja
sam. Nije Evan. Ja sam taj koji je uprskao i moram početi iznova. Želim
drugu priliku."
"Možeš je dobiti, Michaele", rekao je suradnik.
"Zaslužujem je", rekao je Michael plačući. "Vjeruješ li još da sam
nevinr "Da."
Michael je nekoliko trenutaka šutio. Zatim je napokon rekao: "Kad
izađem odavde, počinjem iznova. Završimo ovo s Evanom. Želim svoj život
natrag." Uvijek je govorio o zlostavljanju kao o nečemu što se tiče
Evana Chandlera jer je vjerovao da Jordie ne bi mogao stajati iza onoga
što je smatrao podlom urotom protiv sebe.
Bert Fields je 23. studenog u SAD-u učinio, prema mišljenju nekih
ljudi, veliku pogrešku. Dok je sucu iznosio prijedlog da se Michaelova
građanska parnica odgodi do 2000. godine — kad bi nastupila zakonska
zastara kaznenog postupka — spomenuo je da će se porota okupiti u Santa
Barbari i da je podizanje kaznene optužnice protiv Michaela neizbježno.
Iako je Bert tvrdio da je informacije dobio od Howarda Weitzmana, svima
u Jacksonovu taboru bila je novost da je optužnica "neizbježna". Bert
je poslije objasnio da je to izjavio jer je smatrao da građansku
parnicu treba odgoditi tako da na sud prvo dođe kazneni postupak. Htio
je spriječiti da se informacije prikupljene u kaznenom postupku
upotrijebe protiv Jacksona u građanskoj parnici.
433
Postupio je kao dobar odvjetnik. Međutim, zbog te strategije stvoren je
dojam da Michael pokušava izbjeći odgovornost, barem u očima sumnjičave
javnosti i ciničnih medija.
Odmah nakon toga Howard Weitzman pokušao je obezvrijediti Fieldsove
komentare. Dok je ljuti Bert stajao kraj njega, Howard je rekao da se
Bert "pogrešno izrazio". Ne okuplja se nikakva porota; nikakva
optužnica nije "neizbježna". Tko zna kakve su bitke daleko od očiju
javnosti vodila dvojica odvjetnika, no očigledno su imali problema u
komunikaciji, zbog čega se činilo da se Michael želi izmigoljiti iz
građanske parnice.
"Ne želim stvarati dodatne probleme", rekao je John Branca Michaelu.
"Ali znaš li da ljudi misle da pokušavaš odgoditi suđenje na šest
godina?"
"Šest godina? O čemu govoriš, Branca?" zanimalo je Michaela. "Ne želim
odgoditi suđenje ni za jedan dan."
John je Michaelu objasnio što se u Los Angelesu dogodilo između dvojice
odvjetnika. "Nema šanse, Branca", rekao je Michael za Bertovu
strategiju. "Ne želim to. Nisam kriv. Želim da to završi." Bio je ljut.
"Što Bert izvodi? Nije ni čudo što svi misle da bježim u strahu."
Kasnije istog dana Michael je prilično dobro opisao situaciju kad je
telefonom razgovarao s jednim drugim suradnikom: "Zastupa me gomila
budala i propast ćemo."
Pitanje odgađanja Jacksonova suđenja postalo je bespredmetno. Sudac je
odbio zahtjev Berta Fieldsa i odredio ročište za 21. ožujka.
Zatim je, nekoliko tjedana poslije, porota u Santa Barbari doista
počela saslušavati svjedoke, tako da Bert Fields nije jako pogriješio.
Bijesan zato što je Howard Weitzman napravio budalu od njega, Bert se
povukao sa slučaja, a poslije je ovako opisao razvoj događaja:
"Sramota. Bila je to katastrofa i htio sam pobjeći što prije moguće."
U isto vrijeme otkaz je dao i Anthony Pellicano, koji se umorio od
kritika koje je dobivao na račun svoje agresivne taktike.
Kad je Michael čuo za potrese u svojem timu, nazvao je Elizabeth Taylor
da joj kaže da je "okružen ljudima koji ne znaju koga vraga rade".
Rekao je da je izgubio nadu, kako je Elizabeth poslije prepričala
jednom od Jacksonovih odvjetnika. "Prijeti da će se ubiti", rekla je
dramatično. "A ako se ubije, njegova krv bit će na našim rukama."
"Dajemo sve od sebe", rekao je jedan od savjetnika. "Što još možemo
učiniti?"
"Možemo se moliti", odgovorila je Elizabeth Taylor. "U ovom trenutku ne
možemo ništa drugo."
434
Uskoro se moglo čuti da Michael Jackson nema isti tretman kao ostali
pacijenti u Charteru, jer je nakon samo nekoliko dana dobio dopuštenje
da s odvikavanjem nastavi u idiličnom domu Johna Reida, menadžera
Eltona Johna. Ubrzo nakon toga viđen je na Manor Farmu, imanju 70-
godišnjeg britanskog bankarskog mogula Jacka Dellala, prijatelja
Beechyja Colclougha. Valjda je još uvijek primao psihološku pomoć koja
ga je stajala 50.000 dolara na tjedan. Mnogim ljudima, uključujući
Elizabeth Taylor - koja je proživjela intenzivne procese odvikavanja
tijekom života — činilo se da Michael odrađuje samo 'brzinsko krpanje'.
Sigurno je potrebno više od nekoliko dana, čak i nekoliko mjeseci, da
se Michael riješi tolikih godina disfunkcionalnosti. Njegovi prijatelji
samo su se mogli nadati da napreduje i da će uskoro moći barem
djelomično razumjeti sebe i svoje odluke.
Međutim, činjenica da se Michael u ovo vrijeme još bavio poslom budila
je sumnje. Zapravo, dok je navodno bio na odvikavanju, dogovoren je
važan posao. S Johnom Brancom savjetovao se o najvećem
glazbenompublisherskom ugovoru u povijesti: 150 milijuna dolara od EMI-
a za upravljanje katalogom njegova ATV-a. John mu je faksirao ugovor u
kuću Johna Reida. Nakon što je potpisao, 70 milijuna dolara sjelo je na
Michaelov bankovni račun. "Posao je već bio dogovoren", John je poslije
objasnio. "Nekoliko sam puta nazvao Michaela radi nekih finesa. Nije to
bila gnjavaža, vjerujte, inače ga ne bih zvao. Nije imao ništa protiv.
Bilo je dobro za njega da zna da stvari napreduju, da mu život nije
gotov."
Doista, unatoč nevoljamausvom životu, Michael je jošuvijekzarađivao, i
to poprilično. Dotada je u cijelom svijetu prodano dvadeset milijuna
primjeraka albuma Dangerous. U Ujedinjenom Kraljevstvu album je
debitirao na prvom mjestu top-ljestvice. Na krilima hit-singla "Black
or White" i pripadajućeg kontroverznog videospota (u kojem Michael
iskaljuje bijes na automobilu, izgleda kao da se zadovoljava dok se
vrti i pleše, a zatim se pretvara u panteru), postao je najbrže
prodavani album broj jedan u Ujedinjenom Kraljevstvu i zadržao se na
ljestvici 96 tjedana. Taj uspjeh nadmašen je samo u Americi. "Njegove
stare tantijeme bile su goleme, pogotovo za Thriller, kao i zarada od
kataloga Beatlesa, dionica i ostalih ulaganja", primijetio je jedan
savjetnik . "Dečko je imao dovoljno novca, milijune." No, jedno je bilo
jasno: bio je odlučan ne isplatiti ništa Evanu Chandleru, unatoč svim
mogućim taktikama koje je njegov odvjetnički tim razmatrao s Johnniejem
Cochranom, i unatoč vlastitoj odlučnosti da se taj problem riješi.
Jedan suradnik koji je bio s njim u Dellalovoj kući prisjetio se da ga
je priupitao za moguću nagodbu dan nakon što je potpisan ugovor za ATV.
"Rekao sam: 'Mike, možeš se odreći dvadeset milijuna od novca koji ćeš
dobiti za ATV. To je ionako neočekivan novac. S dvadeset milijuna
dolara možemo riješiti cijelu stvar s Chandlerom.'
435
'Nema šanse', rekao mi je. 'Da, želim da se problem riješi, ali uz
isprike, nekakvu izjavu za medije, što god. Baš me briga. Znam samo da
nikomu ne dam niti jedan jedini dolar. Neću spiskati novac na tu laž.
Zaboravi.'
Iz očiju mu je sijevalo. Uporno je tvrdio da nije ništa skrivio i da
neće platiti nikakvu nagodbu. 'Nisam ni taknuo tog dečka', rekao mi je,
'i točka. Vjeruj što hoćeš. Baš me briga.'
Rekao sam: 'Mike, naravno da ti vjerujem. ' Bijesno me pogledao i
rekao: 'Da, da, naravno da vjeruješ.'"
Razgolićeni Michael
10. prosinca 1993. Michael Jackson vratio se u SAD nakon što je
otpušten iz klinike Charter. Naravno, nije jednostavno uhvatio prvi
komercijalni prekooceanski let, nego je odletio u SAD privatnim
Boeingom 727 u vlasništvu sultana od Bruneja, navodno najbogatijeg
čovjeka na svijetu i Michaelova obožavatelja.
Kad je Michael izašao iz zrakoplova u Santa Barbari, izgledao je
zdravije nego prethodnih mjeseci. Nosio je crven šešir i crvenu svilenu
košulju, crne hlače i... kiruršku masku. S njim su bila i dva dječaka,
Eddie i Frank Cascio iz New Jerseyja, koji su putovali s njim na
turneji. Eddie je imao deset, a Frank četrnaest godina.
Michael se sprijateljio s obitelji Cascio prije deset godina; njihov
otac Dominic bio je direktor njujorskoghotelaHelmsley Palace. Michael
je poželio upoznati dječake nakon što je vidio njihovu sliku na zidu
Dominicova ureda. U to vrijeme bili su bebe.
Dominic je pratio svoju djecu na putovanjima s Michaelom 1993.; Michael
nije bio sam s njima. Međutim, medijima nije prikazana ta slika jer
Dominic nije bio u blizini kad se Michael pojavljivao u javnosti s
dječacima. Otišli su u alpsku kuću Elizabeth Taylor u Gstaadu (u rujnu)
i fotografirani su kako po cijelome selu traže dućane s igračkama, sva
trojica s velikim sunčanim naočalama, a Michael s velikim šeširom i
kirurškom maskom.
Eddie i Frank ostali su u prijateljskim odnosima s Michaelom. U sudskim
spisima povezanima s tužbom poslovnog menadžera Myung Ho Leeja, jednom
od mnogih parnica koje su se posljednjih godina vodile protiv Michaela,
piše da je Michael pozajmio Dominicu Casciu 600.000 dolara da pokrene
restoran u New Jerseyju. Međutim, restoran nikad nije otvoren. Frank
Cascio 2003.
436
promijenio je ime u Frank Tyson i bio je jedan od najpouzdanijih
Michaelovih pomoćnika.
Neki u Michaelovu taboru bili su jako suzdržani prema tome da se
Michael i dalje u javnosti pojavljuje u društvu djece u tako kritičnom
razdoblju. Je li joŠ bio toliko izvan doticaja sa stvarnošću da nije
shvaćao da je takvo ponašanje neprilično, da ne kažemo opasno? Ili,
kako se jedan savjetnik izrazio, terapija baš i nije uspjela?
Nisu mogli odgovoriti Michaela od javnogprijateljevanja s djecom.
Štoviše, nakon terapije u Charteru Michael se još više osokolio da živi
na svoj način, umjesto da razmisli o nekim ograničenjima.
"Gledaj, zamalo da nisam umro", rekao je jednom suradniku. "Znaš li
koliko sam blizu bio? Sad kad je to iza mene, nema šanse da ne radim
što hoću, kada hoću i kako hoću. Kratko i jasno", zaključio je Michael,
"i ako se to nekome ne sviđa, neka ide kvragu."
Michael Jackson proglašavan je genijalnim poslovnim čovjekom. Ma koliko
se ekscentričan činio, ljudi su ga smatrali pronicljivim marketinškim
genijem — on je taj koji se posljednji smije. Možda je to na neki način
istina. Međutim, teško je ne zapitati se ne bi li takav 'genij' trebao
znati kada treba... stati. Mnogi Michaelovi postupci, pogotovo u
posljednjih petnaest godina, naveli su promatrače da se zapitaju je li
dojam o genijalnosti iz 1980-ih zapravo samo posljedica dobrog tajminga
i njegove spremnosti da ga u potpunosti iskoristi. Je li moguće da je
Michael samo snimio nekoliko nevjerojatnih albuma, a zatim osvojio
svijet svojim zabavljačkim vještinama i sposobnošću da se okruži
drugima koji su bili istinski marketinški geniji, poput Johna Brance?
Neki su tvrdili da Michael upornim pojavljivanjem u društvu mladih
dječaka pokazuje svoju nevinost. Da je bio kriv za zločin za koji je
optužen, bi li se i dalje razmetao prijateljstvom s djecom?
Istina je da je Michael radio ono što je htio veći dio svog života i da
je živio povlaštenim životom jednostavno zato što je bio tko je bio.
Nikad nije razumio što je to 'primjereno ponašanje' jer, iskreno, nikad
nije imao razloga živjeti primjereno. Da je slava čudna stvar, govori
činjenica da javna predodžba o Michaelu kao bizarnoj osobi ima svoje
prednosti. Na kraju krajeva, je li se o njemu moglo suditi po
normalnim, uobičajenim standardima ako je on bio 'Wacko-Jacko'
(LudiJacko)?
Međutim, u prosincu 1993. Michael je iskusio, makar samo na jedan dan,
kako je to živjeti u stvarnom svijetu, gdje ljudi često moraju raditi
stvari koje možda i ne žele.
Kad se Michael vratio u SAD, policija mu je odmah uručila nalog za
tjelesni pregled koji mu je dugo visio nad glavom. Prema nalogu,
policija je imala namjeru pregledati, fotografirati i snimiti cijelo
Michaelovo tijelo,
437
"uključujući njegov penis, anus, bokove, stražnjicu i sve ostale
dijelove tijela. Dužni smo obavijestiti Michaela Jacksona", pisalo je u
nalogu, "da nema pravo odbiti pregled i fotografiranje. Svako odbijanje
suradnje upotrijebit će se protiv njega na sudu i tumačit će se kao
znak njegove krivnje." Njegovim odvjetnicima objašnjeno je da će ga
policija, odbije li suradnju, vjerojatno uhititi i odvesti u
lisičinama, pred fotografima. Takav scenarij bio je gori nego što je
itko u njegovu taboru mogao zamisliti.
Jordie je navodno tvrdio da Michael ima posebna obilježja na
genitalijama. Čak je policiji na ubrusu nacrtao Michaelov penis i
napisao: "Michael je obrezan. Ima kratke stidne dlake. Na testisima ima
ružičaste i smeđe mrlje. Kao krava, ali ne bijelo, nego ružičasto. Na
lijevom guzu ima smeđe mrlje."
Policija je bila odlučna u namjeri da sazna je li Jordiejev opis točan.
Ako jest, onda je očigledno vidio Michaela Jacksona bez odjeće.
Snimanje je bilo dogovoreno za 20. prosinca i bilo je sigurno da će za
Michaela biti najmučnije iskustvo u životu. Iz Santa Barbare došli su
javni tužilac Thomas Snedon te jedan detektiv, fotograf i liječnik. Iz
Los Angelesa došli su Michaelovi odvjetnici Johnnie Cochran i Howard
Weitzman te dr. David Forecast, jedan od Michaelovih liječnika iz
Engleske, kao i još jedan detektiv i fotograf (koje je Michael
angažirao). Svi su stigli helikopterom.
Nakon što su svi došli na Neverland, Johnnieju Cochranu i Howardu
Weitzmanu trebalo je sat vremena da nagovore Michaela da izađe iz svoje
sobe i uđe u salon, gdje će se obaviti fotografiranje. Michael je
naposljetku došao u smeđem ogrtaču. Dogovoreno je da će njegovi
odvjetnici i Sneddon napustiti sobu i neće nazočiti fotografiranju.
Tjelohranitelju Billu Bravu dopušteno je da ostane, kao i dvojici
detektiva, fotografa i liječnika.
Dok su se svi smještali, Michael je pogledao jednog od detektiva i bez
ikakva očitog razloga (osim što ga je možda zamijenio s nekim koga
poznaje) počeo se derati na njega. "Ti, van! Ne želim da budeš ovdje!
Van!" Michael je tada pokušao izjuriti iz sobe, ali uhvatio ga je jedan
od liječnika. "Čekaj, Michaele", rekao je, "čekaj." Kad su Johnnie i
Howard čuli galamu, vratili su se u sobu. "Odvedite ove gadove odavde",
Michael je vikao na njih, misleći na sve u sobi. Bio je izvan sebe od
bijesa i zapravo se doimao omamljeno, iako su se svi nazočni nadali da
to nije slučaj.
Fotograf javnog tužioca Gary Spiegel počeo je fotografirati Michaela
dok je još sjedio na naslonjaču. Michael je prekrio lice rukama, kao da
se brani od p aparata.
Napokon su uznemirenom Michaelu rekli da stane na podij nasred sobe,
kao da će mu krojač obrubiti hlače. Još je bio u ogrtaču. "Molim vas,
ne tjerajte me na ovo", rekao je, a njegove srneće oči bile su pune
suza. "Ovo je grozno. Ne tjerajte me na to."
438
"Gospodine, nemamo izbora", rekao je jedan od detektiva.
Michael je zatim, dok je stajao na podiju i zurio u sliku Elizabeth
Taylor na zidu, skinuo ogrtač. Ispod njega nosio je kupaće hlače.
"Morat ćete ih skinuti, gospodine", rekao je detektiv.
Još uvijek zureći u fotografiju Elizabeth, Michael je skinuo kupaće
hlače... ispod kojih je imao bokserice.
"Gospodine, molim vas."
Michael je sada tiho jecao. Skinuo je bokserice i stajao nag. Ostao je
ne samo bez odjeće nego i jedine iluzije koju je oduvijek gajio: one o
svojoj nepobjedivosti. Svi pogledi bili su uprti u njegov penis, koji
se nije činio obrezanim.
"Je li ispitanik neobrezan?" upitao je liječnik. Svi su se približili
da bolje vide. "Jest..." "Ne, nije..." "Da." Ne.
"O, Bože", zajecao je Michael. Izgledao je kao da mu se vrti, kao da će
pasti u nesvijest.
"Ne znate?" pitao je jedan od detektiva Michaelova liječnika.
Michaelov liječnik obrecnuo se. "Gospodine, nisam mu nikad prije vidio
penis."
"Pa, ispitanik očigledno nije obrezan", napokon je zaključio drugi
liječnik. Zabilježio je svoje otkriće.
Dok su svi polako kružili oko njega, počeli su uzbuđeno iznositi druga
zapažanja o Michaelovu tijelu.
Da, na koži stražnjice bile su mrlje, kao što je Jordie opisao.
Da, imao je kratke stidne dlake.
Da, na testisima su bile ružičaste i smeđe mrlje.
Međutim, kako god ga gledali, činilo se da se svi slažu da mu je penis
neobrezan. No je li to bilo važno? Zapravo, neobrezan penis može
izgledati obrezano kad je ukrućen. Ako je Michael bio seksualno uzbuđen
kad ga je Jordie vidio, bi li itko, a kamoli trinaestogodišnjak, znao
je li obrezan ili ne? No bilo je jasno tko je osoba o kojoj je bila
riječ.
"Snimio sam nekoliko fotografija Jacksonova penisa", rekao je Gary
Spiegel. "Prvo desnu stranu, zatim lijevu. Kad sam fotografirao lijevu
stranu, liječnik tužiteljstva rekao je Michaelu Jacksonu da podigne
penis. Nije htio pa je došlo do rasprave. Naposljetku ga je podignuo.
Zatim je bijesno skočio s podija. 'Gotovo', rekao je Jackson. 'Dosta je
bilo.' Obukao je ogrtač i pobjegao iz sobe."
439
Detektivi su se pogledali i jedan od njih otišao je u sobu u kojoj su
čekali Michaelovi odvjetnici. Kad je krenuo nazad u dnevnu sobu,
Michaelovi odvjetnici odjurili su niz hodnik po svog klijenta da ga
vrate pred snimatelje. Policajcima je bilo neugodno dok su slušali
svađu koju bi većina opisala kao glasan sukob pobunjenog tinejdžera sa
strogim, razočaranim roditeljima. Nakon petnaest minuta plakanja,
vikanja i molbi začula se tišina. Trenutak poslije kućom je odjeknuo
glasan tugaljivi jauk. Michael Jackson bio je slomljen. Lupao je bosim
nogama po drvenom podu dok je išao prema sobi za koju se tako silno
potrudio učiniti je savršenom za goste.
"Kad ovo bude gotovo, želim slike tebe\ rekao je Michael, pokazujući
ljutito jednog od fotografa, "i tebe", rekao je, upirući prstom u
drugoga.
Michael je ponovno stajao nag. Opet su ga slikali. A zatim snimali
kamerom.
"Molim vas", rekao je Michael molećivim tonom. "Možemo li sada
prestati?"
Jedan od liječnika izvadio je ravnalo.
"Dosta je bilo", rekao je Michaelov liječnik. "Mike, odjeni se. Ovo je
smiješno. Ne mogu vjerovati."
Michael je brzo navukao ogrtač. "Nemoj nikad, nikad, nikad više
dopustiti da se ovo ponovi", rekao je, iskaljujući bijes na jadnom
Billu Bravu, koji je cijelo vrijeme samo užasnuto sjedio u kutu.
"Ali ja nisam ništa učinio, Mike", rekao je Bili. "Zašto se dereš na
mene?"
Ne obazirući se na Billovo pitanje, Michael je sišao s podija i otrčao
iz dnevne sobe. "Kako se to moglo dogoditi meni?" viknuo je dok je
izlazio. Tresao se. Svjedoci su rekli da je izgledao kao da će
doživjeti živčani slom. "Kako se to moglo dogoditi meni?" ponavljao je.
LaTova u Madridu
Bila je zima 1993. kad je imidž Michaela Jacksona primio možda najteži
udarac — i to od članice obitelji: vlastite sestre LaTove. Iako ga
godinama nije vidjela ni razgovarala s njim, LaTova je tvrdila da ima
ekskluzivne informacije o Michaelu. Pokazalo se da su LaTova i njezin
suprug Jack, kao i mnogi zaposlenici u Michaelovu domaćinstvu koji su
prodavali priče tabloidima, imali svoju kliznu skalu za skandale: za
honorar od 50.000 dolara ispričat će određene tajne o obiteljskom
zlostavljanju koje nikad prije nije otkrila u
440
mnogim intervjuima na tu temu. Međutim, za dvostruku svotu dvostruko će
se otvoriti — a za pola milijuna odbacit će oprez, izaći u javnost i
priznati da je Michael pedofil te da ima dokaze da potkrijepi svoje
tvrdnje.
Rat ponuda počeo je britanski tabloid News of the World, koji je
izdvojio poveću količinu novca, ali nadmašili su ga američki National
Enquirer i Star. Međutim, dok su urednici tijekom tjedna zahtijevali
detalje LaToyina otkrića, pregovori su propali. Ipak je postalo jasno
da nema bogznašto ponuditi. Kad je ostao bez očekivanog bogatstva, Jack
je dogovorio da LaToya održi tiskovnu konferenciju u Tel Avivu, u
Izraelu, gdje je bila na turneji.
"Michael je moj brat i jako ga volim", pročitala je iz pripremljene
izjave, "ali nisam i neću biti tiha suučesnica u zločinima protiv
djece. Ako nastavim šutjeti, to znači da osjećam krivnju i poniženje
kao i ta djeca, a mislim da je to jako pogrešno. Zaboravite da je on
superzvijezda, zaboravite da je ikona. Da je riječ o bilo kojem drugom
35-godišnjaku koji spava s dječacima, ne bi vam se sviđao taj tip."
Rekla je i da je vidjela poništene čekove na velike iznose novca s
imenima nekolicine dječaka. Tvrdila je da joj ih je pokazala majka
Katherine. To bi značilo da je Michael kupio njihovu šutnju. Rekla je
da suosjeća s djecom, jer je i sama žrtva. "Kad roditelji zlostavljaju
svoju djecu, i djeca postaju zlostavljači" rekla je. "Znate li koliko
djece posjećuje psihijatre zbog Michaela? Jako mnogo."
Razumljivo, obitelj Jackson uznemirilo je LaToyino stajalište pa su
organizirali tiskovnu konferenciju na svom imanju u Encinu.
Izbezumljena Katherine rekla je: "LaToya laže. Reći ću joj u lice da
laže. Ne mogu vjerovati da imam kćer koja okolo govori takve stvari
kako bi izdala brata i okoristila se. Ona gramziva ništarija od muža
isprala joj je mozak."
Idućih tjedana LaToyine optužbe postale su velika vijest, a ona je
počela dobro zarađivati. To što je Michaelova sestra njezinim je
izjavama davalo posebnu vjerodostojnost. Njezine priče nanijele su
Michaelu štetu veću od svih izjava njegovih zaposlenika. LaToya i Jack
putovali su iz zemlje u zemlju i okretali televizijske producente i
urednike novina jedne protiv drugih u ratu ponuda za njezine anegdote o
Michaelu. Članovi obitelji u međuvremenu su nastavili klevetati LaToyu.
"Ali Michael financira cijelu obitelj Jackson", rekla je LaToya.
"Moraju ga podržavati."
U prosincu 1993. jedan od producenata španjolske televizijske emisije
snimane u Madridu La Máquina De Mentira (Lažljivi stroj) zamolio me da
nastupim s LaToyom i da raspravimo optužbe koje je iznijela protiv
Michaela. Kako su mi objasnili, LaToya će biti spojena na detektor
laži. Ja bih je zatim trebao ispitivati zašto misli da je Michael
pedofil. Publika će moći procijeniti istinitost LaToyinih tvrdnji na
temelju rezultata testa.
441
Slučajno je ispalo da smo bili u studiju i čekali emitiranje 22.
prosinca, isti dan kad je Michael na Neverlandu održao četverominutni
govor, koji je prvo uživo prenio CNN, a zatim i postaje diljem svijeta.
"Sve vas molim da pričekate i saslušate istinu prije nego što me
osudite", rekao je, susprežući suze. "Ne ponašajte se prema meni kao
prema zločincu, jer sam nevin."
Michael je nosio crvenu košulju, crveni ruž i umjetne trepavice, a dugi
pramenovi kose uokvirivali su njegovo jako našminkano lice. Bio je
oštar prema medijima, koje je optužio da "seciraju iznesene tvrdnje i
manipuliraju njima kako bi izveli vlastite zaključke". Postao je
osjetljiviji kad je opisivao pregled i fotografiranje svoga tijela:
"Serifov ured okruga Santa Barbara i losandeleska policija ranije ovaj
tjedan prisilili su me da se podvrgnem nečovječnom i ponižavajućem
pregledu. Uručili su mi nalog za pretres koji im je dopustio da
pregledaju i fotografiraju moje tijelo, uključujući penis, stražnjicu,
donji dio trupa, bedra i sve druge dijelove koje su htjeli. Navodno su
tražili izblijedjela mjesta, mrlje i druge dokaze kožne bolesti po
imenu vitiligo, o kojoj sam već govorio.
Bilo je to najveće poniženje u mom životu i ne bih to poželio nijednoj
osobi. Čak i nakon što sam iskusio poniženje tog pregleda, uključene
stranke nisu bile zadovoljne i htjele su snimiti još fotografija. Bila
je to noćna mora, strašna noćna mora. Ali ako to moram proći kako bih
dokazao svoju nevinost, potpunu nevinost, neka im bude."
"Ne ponašajte se prema meni kao prema zločincu", uporno je tražio
Michael, "jer ja sam nevin."
Dok je LaTova zurila u televizor, iz njezinih velikih izražajnih očiju
potekle su suze. Doimala se izgubljenom sve dok Jack Gordon nije upao u
studio i prekinuo njezino sanjarenje. "Emisija je gotova", rekao je.
"Ne dopuštam da LaTovu spojite na vražji detektor laži."
"Zašto?" zanimalo je LaTovu.
"Dogovorili smo pedeset tisuća dolara", objasnio je Jack. "Ali budući
da Michael cmizdri na televiziji, podižem honorar na sto tisuća. Rekao
sam to producentima i poslali su me kvragu. Zato odlazimo. Nek' se
nose."
Jack je zgrabio LaTovu za ruku.
"Zao mi je što si došao u Španjolsku nizašto", rekla mi je. Doimala se
izigrano. "Bez veze si potratio vrijeme. Sad sigurno misliš da sam
grozna osoba. Ali doista nisam." Zatim ju je suprug izgurao iz studija.
"Reci Michaelu da mi je žao", rekla je dok ju je suprug tjerao van.
Godinama poslije LaTova će uporno tvrditi da su optužbe na Michaelov
račun bile Jackove izmišljotine koje je morala ponavljati protiv svoje
volje. Iako je trebalo nekoliko godina, do 2003. ona i Michael
razriješili su sve razmirice i
442
ponovno su bili bliski. LaTova se također ispričala ostalim članovima
obitelji; oni su je potom ponovno prigrlili.
Michael plaća
Do 1. siječnja 1994. tužioci i policija na području Kalifornije
potrošili su gotovo dva milijuna dolara na istragu o Michaelu Jacksonu.
Dvije porote saslušale su više od dvije stotine svjedoka, uključujući
tridesetero djece koja su tijekom godina bila Michaelovi prijatelji.
Nije pronađen nijedan svjedok koji bi potkrijepio priču Jordieja
Chandlera, a bez drugih svjedoka tužiteljstvo nije imalo čvrst slučaj
protiv Michaela. Možda su dječaci s kojima je Michael općio osjećali
trajnu odanost prema njemu? Ili su svi koji su istraživali pjevača bili
nesposobni? A je li moguće da je nevin?
Jordieju je 11. siječnja bio četrnaesti rođendan, ali nije imao zabavu.
Nije bio raspoložen za slavlje, rekao je. Evan mu je rekao da zaželi
želju dok puše u svjećice na torti. "Želim da ova noćna mora završi",
rekao je. Evan mu je darovao suzavac u spreju, za zaštitu.
Istog dana Michaelov imidž ponovno je uzdrman kad su transkripti iskaza
u građanskoj parnici Jackson-Chandler poslani na Visoki sud u Los
Angelesu u sklopu zahtjeva odvjetnika Larryja Feldmana. Zahtijevajući
pristup Michaelovim financijskim dokumentima jer, kako se izrazio,
"postoji velika vjerojatnost" da će njegov klijent dobiti parnicu,
Feldman je poslao transkripte da pokaže da imaju dokaze protiv
Jacksona. Među njima se nalazila i nova Jordiejeva izjava, u kojoj
ponavlja izvorne optužbe koje je iznio protiv Michaela policiji i
socijalnim radnicima.
Transkripti koje je Larry Feldman poslao uključivali su izjave koje su
pod zakletvom dali Jacksonov bivši vozač, sobarice i tajnice. Nije bilo
važno jesu li istinite ili ne; sve je postalo dio službenih dokumenata.
Budući da su se te bilješke sastojale većinom od glasina, špekulacija i
nagađanja ljudi od kojih su mnogima tračerske televizijske emisije i
tabloidi već masno platili da "otkriju sve" o svom šefu, bilo je teško
zamisliti da bi takve izjave porota ozbiljno shvatila.
Nema sumnje, detaljni iskaz Jordieja Chandlera najviše bi naštetio
Michaelu. No postavlja se pitanje kako bi porota reagirala na činjenicu
da je izvorna optužba - da mu je Michael dirao penis - iznesena dok je
bio pod utjecajem opojnog sredstva. A što je s pitanjem je li Michael
obrezan ili ne?
r
443
Na kraju bi se sve svelo na Michaelovu riječ protiv Jordiejeve, jer
nije bilo svjedoka niti jednog čina zlostavljanja (no, s druge strane,
svjedoci su u takvim slučajevima rijetki).
Bilo je moguće da Michael pobijedi u građanskoj parnici zbog svog
statusa zvijezde. Gomila dokaza na osnovi indicija (da ne spominjemo
utjecaj koji bi na porotu imala njegova tvrdoglava odluka da se
neprestano pokazuje u javnosti s mladim dječacima) vjerojatno nije bilo
dovoljno da se osigura presuda. Međutim, pitanje je bilo: isplati li mu
se čekati da to sazna? Njegovi odvjetnici nisu bili za to, smatrali su
da bi od tolike izloženosti bilo više štete nego koristi. Osim toga,
što ako stvarno jest kriv? Sto bi takvo suđenje učinilo već dovoljno
izmučenom Jordieju Chandleru? Iako Jordie svakako nije bio prva briga
Michaelovih odvjetnika, suosjećali su s njim i osjećali određenu
odgovornost prema njemu jednostavno zato što je bio mlad. No vjerojatno
im nije bilo stalo do njegova oca nakon svega što se dogodilo.
Kad je Larry Feldman počeo gurati nos u Michaelove financije, prešao je
granicu. "Michael je doživio mnogo gadnih stvari, ali kad je Feldman
počeo zahtijevati informacije o njegovim bankovnim računima, znali smo
da više nema šale", rekao je jedan od Michaelovih savjetnika. "Možete
fotografirati Michaelov kurac, i to mu se neće svidjeti. Ali kad
počnete njuškati oko toga koliko novca ima, tu s njim više nema
zafrkancije."
Bez znanja Michaelovih odvjetnika Lisa Marie Presley također je
pokušala utjecati na njegovu odluku da prihvati nagodbu. Kao iskusna
veteranka medijskih propagandnih ratova, dugo je mislila da bi Michael
trebao završiti cijelu priču novčanom isplatom. Napokon ga je uspjela
uvjeriti, kako je poslije rekla, "da su neke stvari, kao miran san,
važnije od mišljenja javnosti."
Michael je rekao da želi da njegov život krene dalje kako bi se napokon
vjenčao s Lisom. Nakon njegove čudnovate telefonske prosidbe nije bilo
nekog napretka u njihovu odnosu i bojao se da ona gubi strpljenje.
"Terapija me naučila jedino to da sam sam odgovoran za to hoću li imati
dobar život ili ne", rekao je, "a možda mogu imati dobar život s Lisom.
Ne želim je sad izgubiti."
Doista, Michael Jackson napokon se počeo priklanjati mogućnosti isplate
novca koji je Jordiejev otac Evan Chandler isprva tražio. "Izmorili su
me, priznajem", rekao je jednome od odvjetnika. Pitao se: "Sto još mogu
učiniti da me ponize, da me unište? Ne znam što ja još mogu učiniti
osim platiti čovjeku."
Odvjetnik je natuknuo da su to možda trebali učiniti prije cijelog
debakla.
"Nije da se nismo trudili, zar ne?" primijetio je Michael zajedljivo.
"Ovo je bila prava noćna mora, a ponovno smo na početku." Zaključio je
da je tako nesretan zbog svega da poželi da se može "zavući u neku
rupu".
444
Još se nešto promijenilo za Michaela: više nije htio razmišljati o
Jordieju Chandleru. Nitko mu više nije smio spomenuti dječakovo ime.
Ako je između ljubavi i mržnje tanka Unija, kako kažu, čini se da ju je
Michael prešao nakon što je bio prisiljen nag pozirati policiji. Od
toga dana Jorđie je postao tabu tema.
Michael je 16. siječnja na Neverlandu priredio zabavu za dvije stotine
siromašne djece. Pojavio se na vijestima širom svijeta kako poskakuje s
djecom i veselo predvodi igru, poput vođe parade. Neki promatrači
pitali su se ima li imalo razuma. Njegovi savjetnici bili su više
frustrirani nego ljuti. ("Odustajem", rekao je jedan. "Jebemu sve,
odustajem.")
Michaelovo ponašanje nikad se neće promijeniti, to je bilo jasno. Kao
što se očekivalo, nastavit će raditi što hoće i tu se ništa nije moglo.
24. siječnja 1994. Michael Jackson pristao je platiti dvadeset dva
milijuna dolara Jordieju Chandleru, Evanu Chandleru, June Chandler-
Schwartz i odvjetniku Larryju Feldmanu. Dvadeset milijuna bilo je
namijenjeno Jordieju. Po jedan milijun išao je Evanu i June. Larry
Feldman dobio je zatim oko pet milijuna od svih troje kao honorar.
Jordiejev novac stajat će u zakladi i isplaćivat će mu se tijekom
godina pod nadzorom opunomoćenika kojeg određuje sud.
"Spavao je s Jordiejem i platio je", rekao je član Jordiejeve obitelji
za Michaela. "Uništio je malome život. Nadam se da je perverznjak
naučio lekciju. Ali sumnjam. Trebao bi biti u zatvoru. Ali nije, i
bolje za njega."
Na kraju protiv Michaela nije podignuta kaznena optužnica zbog
nedostatka dokaza. Policija je rekla da imaju mnogo svjedoka, ali
nemaju žrtve koje su voljne svjedočiti protiv Michaela Jacksona.
"Sve je dobro što se dobro svrši", rekao je Anthony Pellicano ogorčeno.
"Ovaj se slučaj od početka vrtio oko toga koliko novaca otac može
izvući od Michaela Jacksona. Pretpostavljam da je dobio što je htio."
Odvjetnik Michael Freeman, koji je zastupao June Chandler-Schwartz,
rekao je da po njegovu mišljenju Michael nije ništa skrivio. "Mislim da
je nepravedno optužen", rekao je odvjetnik. "Mislim da su Evan Chandler
i Barry Rothman ugledali priliku i iskoristili je. To je moje osobno
mišljenje. Vjerujem da je bila riječ samo o novcu, a njihova taktika
očigledno je upalila."
Komentar Elizabeth Taylor o završetku istrage i parničenju bio je
klasičan spin u Lizinu stilu. "Hvala Bogu da je slučaj odbačen", rekla
je. "Michaelova ljubav prema djeci nešto je najčišće što sam ikad
vidjela, ona sjaji kao drugo sunce, unatoč iskrivljenim lećama medija.
Oduvijek sam znala da će sud odbaciti slučaj i jako sam zahvalna."
/
445
Zaključak o slučaju
Kad sam s Micliaelom vodio telefonski intervju u kolovozu 1994., nakon
što su optužbe povučene, rekao mi je: "Već je počinjeno previše štete
svima upletenima. Baš me briga što ljudi misle. Ja znam istinu. Ako je
itko ikad proživio takvo što, zna da će čovjek učiniti sve da to
završi."
Michael je kao povod cijelom slučaju naveo ucjenu, no zapravo nije
rekao mnogo više jer mu je zakon branio da govori o slučaju (no to ga
nije sprečavalo u nekim drugim prigodama). "Mnogi ljudi stalno
pokušavaju izvesti takvo što, pokušavaju mi nauditi, osramotiti me.
Mislio sam da je ovo samo još jedan takav slučaj. Nisam ni sanjao da će
narasti do tolikih razmjera. Nikad ne bih naudio djetetu i svako dijete
koje mi je ikad bilo prijatelj to zna. Nikad, baš nikad ne bih naudio
nijednom djetetu na svijetu."
"Želim da moj život krene dalje", rekao je strastveno. "Želim snimati
albume. Želim pjevati. Želim ponovno nastupati. Reci mojim
obožavateljima da sam savršeno uvjeren da će mi suditi na pozornici i u
glazbenom studiju, kao što su to uvijek činili. Ne vjerujem da će ova
noćna mora utjecati na moju karijeru", dodao je, "jer sam proveo
previše godina razvijajući odnos s obožavateljima. Trebali bi znati
samo da sam platio određen iznos. Pa što? Ali ne, nisam kriv. Nisam
učinio ništa loše."
Pitao sam ga zabrinjava li ga što će velik dio javnosti, koji ne čine
njegovi obožavatelji, smatrati da je kriv zbog načina na koji se
nagodio. Njegov odgovor bio je izravan: "Važan je moj dar. Moj trud.
Moj životu. To je moja odluka."
Jordie Chandler je 2003. živio na istočnom Long Islandu u kući kraj
plaže vrijednoj 2,35 milijuna dolara, pod novim imenom. On i njegova
obitelj imaju i stan u neboderu na Manhattanu te stan u Santa Barbari.
Evan Chandler također živi na Long Islandu — pod novim imenom.
June Chandler i David Schwartz rastali su se.
Jordie nije vidio Michaela Jacksona od onog dana kad su Evan i Michael
u uredu Anthonyja Pelikana imali konačni obračun. Posljednja rata
Michaelove isplate Jordieju isplaćena je u lipnju 1999.
446
Michael i Lisa Marie postaju ljubavnici
1. veljače 1994. Michael je nazvao Lisu Marie Presley u njezin dom u
Hidden Hillsu u Kaliforniji. Bio j e u svom utočištu u Westwoodu.
"Slušaj, curo", rekao je, prema njezinu sjećanju, "spremam se u Las
Vegas pogledati Temptationse i Fifth Dimension. Podi sa mnom. Uzet ću
nam apartman u Mirageu pa ćemo tulumariti kao ludi."
"Odsjeli bismo u istom apartmanu?" pitala je.
"Pa da", rekao je Michael. "Što misliš?"
"Mislim da sam još uvijek udana", rekla je Lisa.
"Onda uzimamo odvojene sobe, ako tako želiš", odgovorio je Michael.
Lisa je pristala. Sutradan su otputovali u Vegas Michaelovim privatnim
zrakoplovom.
Otis Williams iz Temptationsa jedanput mi je rekao: "Čovječe, bili smo
iza pozornice nakon nastupa i eto Mikea s komadom, unosi joj se u lice,
ljubi je, i pitali smo se tko je ta cura. Napokon ju je predstavio:
Lisa Marie Presley. Da si me taknuo perom, srušio bih se. Rekao sam
dečkima: 'Pogledajte. Kralj popa i kći Kralja zajedno. To se moralo
dogoditi. Izgledali su prilično sretno."'
Dva tjedna poslije Lisa je ponovno pratila Michaela u hotel MGM Grand u
Las Vegasu na njegov nastup u emisiji The Jackson Family Honors Special
(emisija na kojoj je Jermaine mjesecima radio). Emisija je osmišljena
da oda počast Elizabeth Taylor i Berryju Gordyju, ali i da obitelj
Jackson sumnjičavoj javnosti prikaže pozitivnu sliku o sebi.
Janet je na brzinu izvela svoj hit "All Right", a onda nestala kao da
se stidi sebe i svih drugih na pozornici. Nije bila u najboljim
odnosima s ostalim članovima obitelji i uporno je odbijala nastupiti u
planiranom finalu. Č ak je I
449
odsjela u hotelu Luxor, kako bi izbjegla mogući susret s nekim tko se
preziva Jackson u hotelu MGM Grand, gdje je većina njih boravila. Ni
Michaelu nije bilo do druženja s ocem ili braćom, što se moglo i
očekivati. Iako mu je Jermaine velikodušno ponudio apartman u MGM
Grandu, odlučio se za Mirage.
"Sto misliš, kad je momak dovoljno odrastao da ne mora odlaziti na
obiteljska okupljanja?" pitao je Michael Lisu. Rekao je da mu je
potrebna "silna energija" kako bi se ponovno pokazao u javnosti nakon
svega što se događalo s Chandlerima. "A pojavljivanje na ovakvom
okupljanju jako mi teško pada." Da nije njegove majke, ne bi ni pokušao
doći, rekao je.
"Ali da tebe nema, ne bi ni bilo emisije", primijetila je Lisa.
"Točno tako", rekao je Michael hladno. Namjestio je crveni povez za
ruku na crni vojnički sako. "Da mogu, mislim da bih platio dvadeset
milijuna dolara da oni budu slavniji od mene." Doimao se iscrpljeno.
"Bilo bi pravo olakšanje kad bih mogao prihvatiti njihovu ljubav a da
se ne moram pitati kakve planove imaju za mene."
U to vrijeme Lisa je imala neugodan susret s Elizabeth Taylor, koja je
pokušavala nagovoriti Michaela na nastup. Nije htio pjevati. Umjesto
toga, htio se samo pojaviti, uručiti nagradu i zatim sjesti u publiku.
Dok ga je Elizabeth pokušavala navesti da se predomisli, umiješala se
zaštitnički nastrojena Lisa. "Slušajte, neće nastupiti", rekla joj je
Lisa, "pa vam je bolje da odustanete." Zatečena Elizabeth odmjerila je
Lisu od glave do pete i rekla: "Dobro, ti si šefica", te otišla.
(Nakon Što je emisija emitirana Michaela su uvukli u neugodnu parnicu
između producenata emisije i obitelji Jackson.)
Kad su se vratili iz Las Vegasa, Michael je 21. veljače pozvao Lisu na
Neverland. Satima su hodali lijepo uređenim imanjem držeći se za ruke,
dok su se Lisina petogodišnja kći Danielle i osamnaestomjesečni sin
Benjamin Storm igrali s dadiljom. Radnici na imanju sjećaju se da su se
Michael i Lisa ljubili dok su se vozili na kotač u-vidikovcu, a zatim
su dostojanstveno kimnuli zaposlenicima dok su šetali od jedne vožnje
do druge.
Michael nekoliko puta nije uspio obuzdati smijeh. Činilo se da mu se
sviđa Lisin bistar um, a uživao je i u njezinoj novoj ulozi njegove
zaštitnice i savjetnice. "Sve joj mogu reći", rekao je, "i uvijek će to
dobro sagledati. Sve joj je jasno, jako puno zna. Nikad prije nisam
sreo takvu osobu."
Trudio se da joj isti tren ispuni sve želje. Ako bi ožednjela, pljesnuo
bi rukama i kao u mađioničarskom triku pojavio bi se konobar s
aperitivom. Ako bi bila preumorna da hoda, pojavio bi se netko s
autićem za golf i odvezao je natrag u sobu da malo odspava.
Prva dva dana Lisa i njezina djeca odsjeli su u sobama za goste. Treće
je
450
večeri Michael naložio da njemu i Lisi na terasi uz svijeće posluže
večeru — poširanog lososa i salatu od krastavaca. Nakon večere dao je
Lisi dar: trorednu ogrlicu od bisera s dijamantnim privjeskom, vrijednu
oko 50.000 dolara. Te večeri, dok su njezina djeca i dadilja spavali u
krilu za goste, Lisa je ostala s Michaelom u njegovoj sobi.
Jesu li vodili ljubav? Lisini prijatelji kažu da je ona žena koja voli
fizičku bliskost i ne bi se upuštala u vezu koja nije seksualna. Bila
je svjesna da su njezini otac i majka prestali održavati intimne odnose
ubrzo nakon što je začeta. Elvis je upoznao Priscillu kad je imala samo
četrnaest godina; on je imao dvadeset četiri. Živjeli su zajedno šest
godina prije nego što su se vjenčali u Las Vegasu, ali tijekom tog
razdoblja nisu imali spolni odnos. Priscilla je zatrudnjela na medenom
mjesecu. Osam mjeseci poslije rođena je Lisa. Nakon toga Elvis nikad
više nije taknuo Priscillu jer je tvrdio da mu je čudno voditi ljubav s
majkom svog djeteta. "Bila sam mlada i prihvatila njegov način života
kao nešto normalno", rekla je Priscilla. Iako je bila jedna od
najpoznatijih žena u Americi, Priscilla je nekoliko godina živjela u
braku bez seksa prije nego što se spetljala s instruktorom karatea — i
to je više-manje bio kraj njezina braka s Elvisom. Lisa nije imala
namjeru naći se u istoj situaciji.
Mnoge je iznenadilo što su Lisa i Michael zapravo su imali intenzivan i
aktivan seksualni život. Prema svim dostupnim dokazima, tada je prvi
put osjetio kemiju s nekom ženom, zapravo bilo s kim. Njegovi suradnici
kažu da je rana faza te romanse pozitivno utjecala na njega kao osobu.
Poraslo mu je samopouzdanje i imao je bolje mišljenje o sebi. "Michael
Jackson navodno je zvijer u krevetu", rekla je Lisina prijateljica
Monica Pastelle. "Lisa je rekla da je nevjerojatan, a ona je bila s
mnogo muškaraca. Svi su govorili: 'Ma nema šanse, Lisa. Ne može biti.
Michael Jackson? Govorimo li o pravom Michaelu Jacksonu, onom koji nosi
rukavice?' No, nije se šalila i ubrzo joj takvi komentari više nisu
bili smiješni."
Nitko ne zna zašto je za Michaela odnos s Lisom postao tako intenzivan.
Međutim, ta iznenađujuća, nekima i nevjerojatna seksualna komponenta
najviše je učvrstila njihovu vezu.
'Prvi put' dogodio se na Floridi, kad su proveli vikend na Mar-A-Lagu,
imanju Donalda Trumpa u Palm Beachu. Donald se sjeća da je vidio
Michaela i Lisu kako hodaju imanjem držeći se za ruke, kao da su
izgubljeni u zajedničkom snu. Na fotografiji snimljenoj tog dana Lisa
je elegantna u jednostavnoj crnoj svilenoj haljini koja joj.pada oko
skladna tijela. Michael je nosio elegantno crno odijelo te grimiznu
košulju i kravatu. U jednom trenutku kleknuo je na jedno koljeno i
poljubio joj ruku. Pokazala mu je da ustane i zagrlili su se. Michael
je zurio u nju, hipnotiziran njezinim licem.
451
Poljubili su se. Iz prsluka je izvadio malu zamotanu kutiju. Kad ju je
otvorila, Lisino je lice zasjalo. Biseri.
"Bilo je romantično", prisjeća se Donald Trump. "Poslije sam pitao
Michaela kako situacija napreduje i rekao je: 'Odlično. Upravo sam
poljubio najljepšu ženu na svijetu. Nadam se da sam je dostojan. Mislim
da bih se mogao oženiti njome.'"
"Vodili su ljubav na Trumpovu imanju", rekla je bliska Lisina
prijateljica. "Rekla je da je bilo žestoko i da ju je ostavio bez daha.
Nemam pojma što su radili, ili što joj je radio, ali budući da nju
privlači nekonvencionalno, bila je luda za tim tipom. Možda je to
nekome teško povjerovati", zaključila je, "ali svejedno je istina.
Nakon prvog seksa ona je htjela upaliti svjetlo, a on je skočio iz
kreveta i otrčao u kupaonicu kako ne bi vidjela njegovo tijelo. Pojavio
se dvadeset minuta poslije, potpuno našminkan i u svilenom ogrtaču.
Zatim su ponovno vodili ljubav. Volio je kad bi u krevetu nosila nakit.
Uživali su u glumljenju uloga, iako Lisa nikad nije rekla tko je koga
glumio."
Reći da je Michael htio djecu preblaga je izjava s obzirom na jačinu
njegove želje za očinstvom. C eznuo je za potomcima. Kad Lisa nije
odmah zatrudnjela, čak i prije nego što su se vjenčali, bio je
razočaran. "Želim djecu", rekao je, "i mislio sam da ćemo očekivati
prinovu nekoliko tjedana nakon vođenja ljubavi. Ali Lisa kaže da za to
treba vremena. No ja nemam vremena", rekao je. "Želim da se to odmah
dogodi. Silno želim djecu."
A
Michael i Lisa Marie: Zauvijek sretni?
26. svibnja 1994. Michael i Lisa napokon su se vjenčali u Dominikanskoj
Republici nakon kratka i, prema njezinim riječima, 'neuzbudljiva'
razdoblja udvaranja. Lisina rastava od Dannvja Keougha okončana je
dvadeset dana prije.
Lisina majka Priscilla udala se za najpoznatijeg pjevača svog doba
1967., a sad je Lisa slijedila njezin primjer s čovjekom koji je
zasigurno najveća zvijezda pop-glazbe. Iako su Michael i Lisa tvrdili
da su ludi jedno za drugim, veći dio javnosti smatrao je da su
jednostavno ludi. "Uistinu sam bila zaljubljena u njega", rekla je za
časopis Newsweek u proljeće 2003., "ali nisam znala što me čeka."
Za blizak odnos koji su izgradili tijekom razdoblja optužbi znali su
samo
452
ljudi iz njihova najužeg kruga. Uspjeli su sakriti od novinara čak i
činjenicu da se uopće poznaju. Zato je njihovo vjenčanje odjeknulo kao
grom iz vedra neba.
Lisa je bila zaljubljena u Michaela, ali je li i on osjećao isto? Kako
je uvijek bio bolno svjestan ispraznosti svog života, rekao je da
previše propušta i da želi početi ispočetka. Nakon slučaja Jordieja
Chandlera stalna ibolna praznina u njegovu srcu činila se strasnijom
nego ikad. Bio je odlučan "početi živjeti", uporno je ponavljao, a tada
je to značilo zaljubiti se u ženu, oženiti se njome i imati djecu. Lisa
Marie Presley bila je ona prava.
"Kad je gotovo izgubio sve zbog optužbi i ovisnosti o lijekovima,
odlučio je ispraviti stvari", prisjeća se jedan od njegovih suradnika.
"Možda je bio zaljubljen u nju, ne znam. Mislim da je zapravo bio
zaljubljen u ono što je ona predstavljala: sklad i djecu. Svi koji su
ga poznavali smatrali su da je prerano da nakon odvikavanja skače u
brak, pogotovo s obzirom na to da nikad nije bio oženjen i nije imao
pojma što čini. Znao sam da emocionalno nije sposoban za to. Mislim da
je i fizička bliskost bila moćno sredstvo koje ga je uvjerilo da je ona
prava žena za njega. Međutim, koliko ja znam, bila je jedina."
Michael je poslije priznao da je bio duboko razočaran obredom
vjenčanja. On je romantičar. Uvijek se nadao velikoj, raskošnoj
ljubavnoj priči, kakvoj je svjedočio na Jermaineovu vjenčanju prije
mnogo godina. Bilo mu je važno da jednog dana priredi obred na kojem će
se združiti s voljenom osobom pred obitelji i prijateljima. Dakako,
godinama je maštao o toj ideji, pa što? Ljudi to oduvijek čine i snovi
im se ostvaruju. Michael nikad nije zamišljao da će pobjeći i vjenčati
se u tajnosti, kao da se stidi te veze.
Na kraju su Michael i Lisa imali petnaestominutni obred pred sucem
ispred njegove kuće u La Vegi, 140 kilometara istočno od Case de Compo,
odmarališta u vlasništvu modnog dizajnera Oscara de la Rente (gdje su
se Michael i Lisa povukli u vilu na plaži za četiri tisuće dolara po
danu). Obred je vođen na španjolskom, a Michaelu i Lisi prevodio je
odvjetnik. Umjesto smokinga o kojem je maštao, Michael je nosio crne
hlače i crnu košulju, kaubojski remen, bolero i crniflamenco šešir. I
Lisa je bila u crnom. Razmijenili su veliko zlatno vjenčano prstenje.
Michael je poslije rekao da mu je nedostajala Katherine, a na neki
način čak i Joseph. "Jednostavno, nije se činilo u redu", rekao je.
"Bilo je isprazno, kao i sve ostalo u mom životu."
Umjesto da za svoje frustracije okrivi sebe i Lisu zbog loše
organizacije, Michael je krivio medije. Rekao je da nije uspio
prirediti svadbu iz snova "jer bi je novinari pretvorili u fijasko".
Oni koji su ga poznavali i kojima je stalo do njega smatrali su da je
šteta što Michael zbog slave propušta dobar i ispunjen život i što i
dalje za svoje nedaće krivi nešto tako neodređeno kao što
453
su 'mediji'. Na kraju krajeva, čak su i svadbe njegove prijateljice
Elizabeth Taylor bile velike i lijepe.
Možda je pokazatelj Michaelove i Lisine nesigurnosti činjenica da
vjenčanje nisu najavili obitelji i prijateljima, za slučaj da ih netko
pokuša odgovoriti od te odluke. Možda ne čudi to što se Michael nije
povjerio Katherine, Josephu ili braći i sestrama, s obzirom na složen
odnos koji je imao s njima. Međutim, bilo je šokantno što vjenčanje
nije najavio Elizabeth Taylor - pogotovo za nju. Kad je Michael napokon
nazvao Elizabeth iz Dominikanske Republike da joj javi vijest, bila je
toliko izvan sebe da je sutradan provela telefonirajući prijateljima.
Govorila im je: "Tako sam zabrinuta za Michaela da ne znam što bih.
Čupam kosu od muke! Sto je to učinio? Sto je učinio?"
Te je večeri Elizabeth bila s prijateljima u Polo Loungeu u hotelu
Beverly Hills. Kad ju je jedan novinar pitao može li potvrditi glasine
da se Michael oženio, otresla se na njega: "Ja se ne bavim
potvrđivanjem glasina. Odlazite!"
Znakovita je bila i činjenica da je Lisa tajila vijest od majke
Priscille, s kojom je bila bliska. Prošlo je gotovo tjedan dana dok
Lisa svojoj izbezumljenoj majci nije potvrdila da se udala za Michaela
jacksona.
Priscilla nije bila zadovoljna. Bila je uvjerena da Michael iskorištava
njezinu kćer kako bi popravio narušeni imidž. "Zar ne vidiš što radi?"
pitala je, kako je Lisa poslije ispričala. "Posve je očito."
Lisa se nije slagala. Smatrala je da je Michael uistinu voli. Sam joj
je to rekao pa je smatrala da nema drugog izbora nego vjerovati mu na
riječ. "Ne znam koje su mu bile namjere, ali mislim da u životu nije
iskusio ništa stvarnije od toga", izjavila je Lisa 2003. "Majka mi je
govorila: 'Baš u pravi trenutak! Zar ne vidiš?' Ali pobunila sam se,
naravno, i svim sam se silama trudila ne razmišljati na taj način, ne
vjerovati u to."
"Zaboga! Slušaj svoj instinkt", upozoravala ju je Priscilla. Nije mogla
vjerovati da bi se njezina kći, od svih ljudi na svijetu, udala za
Michaela Jacksona. "Sto ti instinkt govori?"
"Govori mi da bi ti trebala gledati svoja posla", Lisa je uzvratila
paljbu. "Vrijeme je da sama živim svoj život i da se prestaneš
miješati." Priscilla i ona očito su imale problema i prije njezina
vjenčanja s Michaelom. Također, Lisina i Michaelova seksualna kemija
bila je tako jaka da nije htjela odustati.
"U to vrijeme samo sam htjela vjerovati ono što mi govori, i to je bilo
to. Odigravala se cijela ta psihodrama i doista sam majci zadala
glavobolje. Mislila je da mi on laže i iskorištava me."
NiLisinbivši muž Danny—jošuvijekpouzdan prijatelj —nijebio zadovoljan
njihovim brakom. Ali on je barem znao da nema smisla ulaziti u raspravu
s
454
njom. Međutim, rekao joj je da je zabrinut za nju i njihovu djecu.
Činilo mu se, kao i svima ostalima koje je poznavala, da je učinila
veliku pogrešku.
Michael je odlučio da ne želi objaviti vijest o vjenčanju. Rekao je da
želi da sačuvaju privatnost. Međutim, Lisa se nije slagala. "Sto više
to skrivamo, to će više zanimanja biti", tvrdila je. "Zašto ne objavimo
vijest pa će zanimanje splasnuti?" Nije baš dobro poznavala Michaela,
zar ne? Naravno, on je htio da njihov odnos bude kontroverzan, velika
zagonetka za cijeli svijet; nije si mogao pomoći.
Njegova je taktika upalila. Sljedeća dva tjedna novine su špekulirale
jesu li se Michael i Lisa vjenčali. Njih su dvoje u međuvremenu
unajmili dvosoban apartman u Trump Toweru u New Yorku (odmah ispod
Donalda Trumpa), a Michael je počeo raditi na novom albumu.
Ako je Lisa mislila da je prije bila slavna, kao Michaelovu ženu čekala
ju je potpuno nova — i neželjena — vrsta slave. Jedan od njegovih
tjelohranitelja prisjeća se: "Nastao je kaos kad su mediji i
obožavatelji posumnjali da su mladenci u apartmanu, ali nisu to mogli
potvrditi. Jednog jutra spremali smo se izaći i Mike nam je objašnjavao
kako da ih izvučemo odande. Nije htio da ih vide zajedno zajedno. Za
njega je sve bila velika drama. Ništa nije moglo biti jednostavno;
moralo je biti meteža i zbrke. Mislim da je navikao na to i uživao u
tome.
Dok je Michael na sebe stavljao šešir, kiruršku masku, sunčane naočale
i šminku, objašnjavao je Lisi: 'Prvo ti izlaziš, odvest će te niza
stražnje stube, a onda —jiju!— nestaješ u autu sa zatamnjenim staklima.
Zatim sam ja na redu. Naći ćemo se poslije i nitko neće ništa znati.'
Činilo se da ga tajnovitost oduševljava.
Bio je spreman, u svom poznatom izdanju, s maskom i šeširom", rekao je
tjelohranitelj. "Odmjerila ga je od glave do pete i rekla: 'Nema jebene
šanse. Jebeš to.' Otišla je u prednje dizalo i sama se spustila u
predvorje. On je počeo vikati: 'Lisa! Ne! Vani je opasno! Pojest će te
živu!' Zatim se okrenuo prema meni i rekao: 'Nemoj samo stajati, veliki
idiote, idi za njom.' Pojurio sam za njom u drugom dizalu. Kad sam se
spustio, više je nije bilo. Kad sam se vratio gore i rekao to Michaelu,
poludio je. 'Jadna moja žena! Oteta je', rekao je, kao da smo usred
najveće moguće drame. 'Kako ću to preživjeti? Zovite policiju', derao
se. 'Ne, zovite FBI. Ne, zovite CIA-u.' Rekao sam mu: 'Čujte,
vjerojatno u kafiću jede krafnu. Idem je potražiti.' I pronašao sam je,
sat vremena poslije, u kafiću malo niže u ulici, kako pije martini s
nekim tipom kojeg je tek upoznala, a bilo je deset ujutro. Pomislio
sam, kakav savršen par."
Michael i Lisa u srpnju su napokon objavili da su se vjenčali u
svibnju. Kad sam se pojavio u informativnoj televizijskoj emisiji Good
Morning
455
America da priopćim vijest o Michaelovu vjenčanju, našalio sam se da su
mladenci naručili darove iz trgovine igračkama Toys 'R' Us. Tada sam
smatrao da se temi treba pristupiti s dozom humora, budući da su
reakcije na vjenčanje u Americi odisale cinizmom. Nakon što je emisija
prikazana, nazvao me ljuti Michael. "Kako si to mogao reći?" pitao me.
"Kako si mogao zbijati šale o mom braku? Volim Lisu. Zašto mi ljudi ne
vjeruju? Zašto mi ne dopuštaju da budem sretan?"
"Moraš shvatiti da se čini čudno", objasnio sam. "Vaš je brak iznenadio
ljude. Neki misle da nije zakonit."
"Znaš što? Baš me briga što ljudi misle", rekao je Michael ljutito.
"Ona je moja žena, volim je." /
Iskoristio sam priliku da mu postavim nekoliko pitanja o njihovu
odnosu. Jesu li on i Lisa potpisali predbračni ugovor? "Naravno da ne",
rekao je. "Kakav bi to brak bio?"
Je li Lisa trudna, kako se pisalo? "Ne", rekao je, "ali želimo djecu i
imat ćemo djecu. Ne požuruj me", rekao je, hihoćući se.
Govorilo se da je Lisa u Los Angelesu bila na plastičnoj operaciji, da
je povećala grudi i obavila liposukciju bokova, na Michaelov zahtjev.
Činilo se kao besmislica, ali ipak sam ga odlučio pitati. "Glupost",
rekao mi je. "Pokušaj reći Lisi Marie što da radi. To je nemoguće. Ne
bih je mogao ni na što nagovoriti", rekao je. "Zapravo je bila na
uklanjanju ožiljnog tkiva od operacije slijepog crijeva i na
dermabraziji lica da se riješi starih ožiljaka od akni."
Podijelio je sa mnom i anegdotu o tome kako joj je dao zaručnički
prsten (nakon telefonske prosidbe, kad su se našli u Los Angelesu).
"Lisa i ja bili smo u dnevnoj sobi [na Neverlandu] i pili vino", rekao
je. "Upravo smo bili pogledali film Sve o Evi, s veličanstvenom Bette
Davis. Oboje volimo taj nlm. Došao sam do nje i iz džepa izvadio velik
dijamantni prsten. 'Sto misliš?' upitao sam je. 'Želiš li? ' 'Da, da,
da', povikala je. A sad moram ići", završio je. "Reci ljudima da nas
ostave na miru, hoćeš li? Sretni smo. I to je to."
Iako je Lisa bila zaljubljena u Michaela, ispostavilo se da je ona — a
ne on — bila ta koja se nadala izvući neku korist iz braka; uglavnom se
to odnosilo na ostvarenje glazbene karijere. "Michael je rekao Lisi da
će joj pokušati dogovoriti diskografski ugovor sa Sonyjem\ rekla je
njezina prijateljica Monica Pastelle. "Da, voljela ga je. Nije se udala
za njega zbog ponude da joj pomogne oko karijere, ali to je stajalo na
dnevnom redu kao nešto što će joj on srediti."
Mladenci su iduće godine dio vremena provodili na Michaelovu rancu od
1080 hektara kraj grada Santa Ynez u Kaliforniji, a dio 160 km dalje,
na Lisinu imanju od pola hektara u Hidden Hillsu. Neki su mislili da će
se Lisa
456
i njezino dvoje djece preseliti na Neverland. Nema Šanse. Htjela je
zadržati svoju neovisnost. Osim toga, njezina djeca mislila su da je
Michael malo čudan, pogotovo petogodišnja Danielle. Ma koliko se trudio
oko nje, Michael nije uspio pridobiti djevojčicu. Obično se odlično
slagao s djecom, ali ne i s Danielle. Pogledala bi ga, zacviljela i
pobjegla u suprotnom smjeru. "Sto sam učinio? Sto sam učinio?" pitao bi
Michael. Zato bi Lisa svaki put kad bi s djecom odlazila na Neverland
sluškinji rekla: "Spakiraj nam samo četkice za zube i nekoliko pari
udobnih cipela za hodanje jer mislim da nećemo dugo ostati."
Kad je počela živjeti s Michaelom, Lisa se još više začudila vidjevši u
kolikoj je mjeri Michael emocionalno sputan. Odlučna u namjeri da ga
'popravi', žustro je krenula oslobađati ga, guliti sloj po sloj
inhibicija, kao da guli glavicu luka. Međutim, išlo je teško; zaštitni
slojevi oko Michaela bili su debeli i neprobojni. Trebale su mu godine
da postane osoba kakva je bio i nije se dao olako promijeniti. Nije
htio postati komunikativniji, na čemu je Lisa inzistirala. Nije htio
postati ni otvoreniji, što je također zatražila.
Lisu je najviše izluđivalo to što je njezin novi suprug neprestano
krivio druge ljude za probleme koje je isključivo on stvarao. Lisa je
bila scijentologinja i čvrsto se držala stava da je sama arhitektica
svog života i da nema koga drugoga osim sebe kriviti ako joj nešto u
životu ne ide kako je zamislila. Kad je propao njezin prvi brak s
Dannyjem Keoughom, nije krivila novinare ni slavu, krivila je sebe i
poslije je smatrala da je počinila kobnu pogrešku kad je okončala taj
brak. Željela se vratiti u prošlost, ali to nije bilo moguće — zato je
krenula dalje i našla način da Danny ipak ostane dio njezina života,
kao najbolji prijatelj.
"Lisa je smatrala da Michael previše izigrava žrtvu", rekla je Monica
Pastelle. "Možda je to lako shvatiti, s obzirom na sve što je ona
prošla godinu prije. Odnos im je postao napet kad ga je ona pokušala
pokrenuti, potaknuti ga da se manje samosažalijeva, razvedriti ga.
Rekla je da je poput mladića koji je ljut na cijeli svijet. Nije imala
nimalo strpljenja za uobičajenu priču o izgubljenom djetinjstvu. 'Tko
nije imao jadno djetinjstvo?' rekla bi. 'Pokaži mi osobu koja voli
svaki trenutak svog djetinjstva, a ja ću ti pokazati osobu koja sama
sebe zavarava da takvo što postoji.'"
457
Izlazak pred javnost
Michael i Lisa nisu se često pojavljivali na televiziji. Učinili su to
tek dva puta, ali su zato ta dva nastupa bila za pamćenje. U rujnu
1994. prvi su se put pojavili na televiziji kao muž i žena na dodjeli
MTV-jevih nagrada u New Yorku, pred 250 milijuna gledatelja.
Lisa tvrdi da joj je Michael iza pozornice najavio: "Slušaj, poljubit
ću te kad dođemo na pozornicu."
"Ne, nećeš", rekla je ona.
"O, da, hoću", rekao je, smiješeći se. Mislio je da se zadirkuju, ali
Lisa se nije šalila.
"Ne, Michaele", rekla je. "Glupost. Ne dolazi u obzir. Ne želim to."
"Naravno da želiš", rekao je. "Bit će super."
"Kažem ti, da se nisi usudio, Michaele", upozorila ga je. "Ozbiljno
mislim."
Oko sat vremena poslije izašli su na pozornicu uz gromoglasan pljesak,
držeći se za ruke. Lisa nije znala kad će uslijediti poljubac, prisjeća
se, ali znala je da će je poljubiti jer je "do tada već shvatila da on
radi što god mu se prohtije". Tako mu je jako stiskala ruku dok su
izlazili na pozornicu da je pomislila da mu je prekinula cirkulaciju.
"Zamislite samo, nitko nije mislio da će ovo potrajati", rekao je
Michael publici i nasmiješio se. Pokazao je na Lisu. Zatim ju je
zagrlio i poljubio u usta.
"Izgledalo je čudno jer sam htjela iskočiti iz kože", rekla je Lisa
nekoliko godina poslije. "Bilo mi je grozno. Osjećala sam se
iskorišteno, kao rekvizit", rekla je. "Bilo je užasno."
"Nakon toga gadno su se posvađali", rekla je Monica Pastelle.
"Ponavljala mu je: 'Rekla sam da neću, a ti me nisi poslušao.' Ali
Michael je mislio da je sjajno ispalo, da su bili glavna atrakcija.
Samo mu je nastup bio važan, znate? Sto da učine da dospiju na
naslovnice? To je njega zaokupljalo. 'Ali ljudi će desetljećima
govoriti o tom poljupcu', rekao je. 'Zar ne shvaćaš? Stalno će puštati
snimku.' Lisa se danima durila. 'Da mi se nisi približio', rekla mu
je."
Istog tjedna Michaela su iživcirali novinski napisi o tome da Elvis ne
bi odobrio njihov brak da je živ. "Trebali bismo to ispitati", rekao
je. Predložio je da on i Lisa održe seansu i prizovu Kraljev duh. Nije
se šalio. Rekao je Lisi da ima prijatelje koji mogu komunicirati s
mrtvima i omogućiti njemu i Lisi da razgovaraju s Elvisom i pitaju ga
za mišljenje o svom braku. Lisa je ideju smatrala neukusnom. Michael je
navaljivao pa se okomila na njega. "Rekla sam ne", ljutito mu je rekla,
"a ako nastaviš gnjaviti, trebat će im medij da
458
kontaktiraju tebe jer ću te ja smjestiti na onaj svijet, odmah."
Michael nikad više nije spomenuo svoju zamisao. "Isuse, to je bio samo
prijedlog", poslije je rekao. "Zar ne smijem ništa ni predložiti?"
Devet mjeseci poslije, u lipnju 1995., novinarka Diane Sawyer
intervjuirala je Michaela i Lisu u televizijskoj emisiji Dateline.
Dok je općepoznato da je Michael rijetko davao intervjue za TV
(posljednji je bio 1993. s Oprom Winfrey), teško da bi se itko mogao
sjetiti je li Lisa ikad odgovarala na pitanja na televiziji. Prije ove
nevjerojatno iščekivane emisije pamtimo je samo s fotografija — kao
krhku plavokosu djevojčicu pospana pogleda i tužna, namrštena izraza
lica nalik svom ocu. Javnost ju je zamišljala kao jadnu malu
bogatašicu, žrtvu povlaštena života, pod stalnim povećalom. No to nije
vrijedilo za Lisu kao odraslu osobu. Nakon godina terapije s pomoću
scijentologije davno se pomirila sa svojom slavom. "Moja je najbolja
osobina to što se ni pred kim ne pretvaram", primijetila je. "Iskrena
sam. Scijentologija mi je mnogo pomogla. Uči me da ostanem, kako mi
kažemo, 'čista', da razumijem svoje osjećaje i ništa ne zadržavam u
sebi. Da, imala sam težak život, na neki način", priznala je. "Ali
prevladala sam to i dobro mi ide."
U televizijskom intervjuu Lisa se svijetu predstavila kao profinjena
27-godišnja brineta, lijepa i, bar se tako činilo, ničija žrtva.
Gospodin i gospođa Jackson sjeli su jedno do drugog, a Diane Sawyer
bombardirala ih je pitanjima o privatnom životu. Kad su razgovarali o
optužbama, Michael je rekao: "Nikad ne bih mogao nauditi djetetu ni
bilo kome. Nisam takav u srcu. Nisam takva osoba i to me uopće ne
zanima." Diane ga je zatim pitala: "Sto mislite, što treba učiniti
nekome tko radi takve stvari?" Michael je odgovorio: "Nekome tko radi
takve stvari? Sto ja mislim da treba učiniti? Pa, mislim da takva osoba
treba neku vrstu pomoći, razumijete?"
Zatim je objasnio zašto se odlučio na nagodbu u slučaju Jordieja
Chandlera. "Razgovarao sam sa svojim odvjetnicima i rekao: 'Možete li
mi jamčiti da će pravda pobijediti?'" prisjetio se Michael. "Rekli su
mi: 'Michaele, ne možemo ti jamčiti što će odlučiti sudac ili porota.'
Kad sam to čuo, ukočio sam se. Bio sam ogorčen, potpuno ogorčen. Rekao
sam si: 'Moram učiniti nešto da pobjegnem iz te noćne more, od tih
laži, ljudi koji žele novac i tabloide, sve su to laži, laži, laži,
laži.' Okupio sam svoje savjetnike i savjetovali su me. Svi su se
složili, jednoglasno smo donijeli odluku da se slučaj okonča."
Dok je objašnjavao, Diane ga je neprestano pokušavala prekinuti da ga
pita koliko je novca potrošio na nagodbu. Napokon ju je zaštitnički
nastrojena Lisa naglo prekinula i rekla: "Zabranjeno mu je govoriti o
tome."
459
Diane je pitala: "O uvjetima nagodbe?"
Lisa je potvrdila: "O uvjetima nagodbe i o iznosima."
Sve je išlo prilično dobro dok Diane nije postavila dvosmisleno pitanje
na koje nitko nikad nema dobar odgovor: "Zašto 36-godišnji muškarac
spava s dvanaestogodišnjim dječakom ili više njih?" Michael se kratko
vrpoljio i održao uobičajen monolog o nevinosti i čistoći takvog
ponašanja, sve dok frustrirana Lisa nije odlučila pokazati kako stoje
stvari.
"Želim samo reći", počela je, "da sam vidjela tu djecu. Ne puštaju ga
ni u kupaonicu, trče za njim. Ne ispuštaju ga iz vida. Kad on uskoči u
krevet, čak i ja moram van [iz kreveta], znate? Oni skaču u krevet s
njim" Lisa — majka dvoje djece — bila je na mjestu događaja; njezina
vjerodostojnost bila je upitna samo zbog činjenice da sjedi uz supruga,
na televiziji, i pokušava objasniti zašto je u redu da on spava s
djecom koja nisu njegova. Morala je barem pokušati dati sve od sebe.
Neumoljiva Diane nastavila je: "No nije li zadaća odrasle osobe koja
voli djecu štititi ih od dvosmislenih situacija? Ne zaboravimo,
govorimo o jednom osjetljivom životnom razdoblju. Biste li to dopustili
svom sinu kad naraste i navrši dvanaest godina?"
Lisa je ponovno junački uskočila da pokuša nemoguće. "Znate što? Da ne
poznajem Michaela, ne bih, nema šanse", rekla je. "Ali slučajno znam
tko je i kakav je i zbog toga, znate..." Glas joj je odlutao. "Znam da
nije... Znate? Znam da nije takav i znam da jako voli djecu..." Glas
joj je ponovno odlutao. "Oprostite..." napokon je rekla, ostavši bez
riječi.
"Samo me zanima, je li s tim gotovo?" pitala je Diane, okrenuvši se
prema Michaelu. "Hoćete li paziti da se to ne ponovi? Mislim da je to
ono najvažnije što zanima ljude."
"Je li s čim gotovo?" pitao je Michael.
"Hoćete li prestati zvati djecu da prespavaju kod vas? Ljudi su
zabrinuti zbog toga."
"Nitko nije zabrinut kad djeca spavaju u mojoj kući", rekao je. "Nitko
nije zabrinut."
"No je li gotovo s tim?' Diane nije odustajala. "Hoćete li biti
oprezniji?" "Ne", odgovorio je. A zatim, kao da zna o čemu ona govori —
a možda doista nije znao — trgnuo se i upitao: "Zašto da budem
oprezniji?" "Zbog dobrobiti djece i zbog svega što ste prošli?"
"Ne, jer je sve moralno i čisto", rekao je Michael tvrdoglavo. "Ja
uopće ne razmišljam na taj način. Nisam takav u srcu." "Znači, ponovit
ćete to?" pitala je. "Ponoviti što?"
"Pozvati djecu da prespavaju?" pojasnila je Diane, vidljivo
iziritirana.
460
"Naravno", odgovorio je. "Ako žele. Sve je to čisto, puno ljubavi,
nevino, u potpunosti nevino", zaključio je. "Ako govorite o seksu, to
je ludost. Ja nisam takav. Obratite se nekome drugome, jer Michael
Jackson nije takav. To me ne zanima." (Posljedica ovog intervjua bila
je još jedna tužba Evana Chandlera koji je tvrdio da je Michael
prekršio uvjete nagodbe s Jordiejem. Michaelovi odvjetnici naposljetku
su postigli da sud odbaci tužbu.)
Bilo je šteta što Michael nije mogao priznati Diane Sawyer da je u
prošlosti možda loše prosuđivao. Bila je na njegovoj strani, pokušavala
je surađivati i tjerala ga je da postupi zrelo — ili barem odgovorno —
i kaže da će ubuduće biti oprezniji kad je riječ o djeci. Bilo je mnogo
načina na koje je mogao pristupiti toj temi, ali tvrdoglavost i
bahatost nisu bile najbolji način. "Imala sam neslužbene informacije da
su neke nejasnoće u tom slučaju išle u Jacksonovu korist", Diane Sawyer
poslije je objasnila. "Ipak, čula sam da su ljudi nakon što su ga
vidjeli u tom intervjuu govorili da bi svaki roditelj bio lud da ostavi
dijete nasamo s njim."
Diane je poslije u intervjuu pitala Lisu je li njezinbrak s Michaelom
prevara. Lisa je za takve glasine rekla: "To je glupost. Zao mi je. To
je nešto najgluplje što sam ikad čula. Ne bih se ni za što udala za
nekoga ako nisam zaljubljena, i točka. A oni [javnost] neka se nose ako
žele misliti drukčije."
Lisa se nadala da će tijekom intervjua ostavljati dojam da su ozbiljan,
a ne smiješan par. Međutim, Michael je svojim grimasama i blesiranjem —
kao da iskušava koliko će grimasa uspjeti složiti prije nego što ga
stroga majka pošalje u sobu — uništio njezin trud. Bila je ogorčena,
pogotovo kad joj je on stavio dva prsta iza glave kao da ima rogove.
Međutim, intervju je zorno prikazao njihov odnos: ona je bila odrasla,
a on dijete.
"Koja jebena katastrofa", rekla je Lisa dan nakon intervjua. Bila je
postiđena i bijesna. "Tako sam ljuta na onu Diane Sawyer, kako je samo
davila pitanjima o našem seksualnom životu. Isuse, bilo je grozno. O,
Bože. Ne mogu vjerovati", rekla je i očajnički odmahivala glavom. "Ne
mogu vjerovati da je to bilo na televiziji."
"Ne znam, meni je bilo fora", rekao je Michael zamišljeno. "Hoću reći,
dobro smo odgovarali na pitanja o optužbama. I bili smo zgodan par.
Svima smo se svidjeli, Lisa." Nježno ju je obgrlio rukom. "Ne brini
se", rekao je, "bilo je dobro." Lisa je zakolutala očima.
Ono što je isprva zbližilo Lisu i Michaela bila je drama oko optužbi za
zlostavljanje i ovisnost o lijekovima. Njezina želja da riješi njegovu
krizu bila je jaka pokretačka snaga u njihovu odnosu. Međutim, kad je
drama završila, malo ih je toga povezivalo osim iznenađujuće tjelesne
bliskosti. "Stvari su se pogoršale odmah nakon intervjua s Diane
Sawyer", kaže Monica Pastelle. "Lisa se počela pitati je li pogriješila
izabravši Michaela za životnog partnera.
461
No, i dalje su imali odličan seksualni život. Zbog toga joj je bilo
teško ostati objektivna kad je on u pitanju. Sto god da se događalo u
privatnosti njihove spavaće sobe, bilo je dovoljno da ostane predana
vezi. Međutim, odnosi su postajali napeti. Kad nisu vodili ljubav,
svađali su se."
Jedan se savjetnik prisjetio: "Bio sam s njim u studiju dok je radio na
novim pjesmama, kad je upala Lisa. Skljokala se kraj Michaela i
izgledala je snuždeno. Nisu progovorili ni riječ jedno drugome. On se
samo igrao tipkama i gumbima i ignorirao je. Nakon otprilike pet minuta
tišine Lisa se zagledala u njega. Ustala je. Kad je bila na vratima,
rekla je: 'Bilo je lijepo razgovarati s tobom, kao i uvijek.' On ju je
ignorirao. Rekao sam: 'Hej, Mike! Sto ima? Je li sve u redu između vas
dvoje?' Rekao je: 'Naravno. Super smo. Ne znam zašto je tako ljuta na
mene.' A zatim, kao da se iznenada sjetio nečega, rekao je: 'Čekaj!
Misliš da ima... znaš... ono... znaš", dramatično je spustio glas,
"menstruaciju?"'
Lisu Marie zanima zašto je Michael "tako sebičan"
U listopadu 1994., oko šest mjeseci nakon što su se Michael i Lisa
vjenčali, Elizabeth Taylor pozvala je njih i nekoliko prijatelja na
večeru u svoju kuću na Bel Airu. 62-godišnja Elizabeth pozvala je 26-
godišnju Lisu u stranu da joj da poneki savjet kako da usreći svog
supruga. "Uvijek budi lijepa", rekla je Lisi. "On voli glamur, a moraš
i ti. A ako ti se ne sviđa nakit koji ti daje, glumi da ti se sviđa. I
spavajte u odvojenim sobama tako da se on uvijek pita na čemu je.
Također", rekla je, "saznaj koje boje voli i stalno budi u njima."
Poslije, kad je Elizabeth bila dovoljno daleko da ne čuje, Lisa je
pitala Michaela: "U kojem stoljeću ona živi? Nije ni čudo da se rastala
sedam puta!"
"No-no, Lisa", rekao je Michael mašući prstom. "Budi pristojna."
Lisi je bilo zabavno što je Michael, kako je rekla jednoj bliskoj
prijateljici, "potpuno lud za kozmetikom". Provodio je sate i sate u
kupaonici, rekla je, nanoseći i skidajući različite vrste šminke.
Zapravo, nikad ga nije vidjela bez šminke. Ako su spavali zajedno,
Michael bi ujutro nestao prije nego što bi se ona probudila — bio bi u
kupaonici i nanosio jutarnju šminku. Pogledala bi njegov jastuk i bio
bi uprljan šminkom. "Njoj to nije smetalo", rekla je njezina
prijateljica. "Smatrala je da je to rokerski, otkačeno, znate?" "Puno
rod:-zvijezda nosi šminku", rekla je. "Svejedno. Nije me briga, glavno
da
462
je on sretan. Što me briga?" No Lisa bi ga pokušala iznenaditi tako da
se probudi prije njega, a zatim ga lupne po ramenu. Sunce je izašlo i
Michael bi bio u krevetu s razmazanom šminkom na danjem svjetlu. "Ne,
Lisa", vrisnuo bi, "ne gledaj. Molim te, ne gledaj!" Zatim bi skočio iz
kreveta i odjurio u kupaonicu. Lisa bi umrla od smijeha.
Međutim, takvi bezbrižni trenuci u odnosu Michaela i Lise postali su
rijetki. Velik problem u braku bio je u tome što je Michael uporno
zahtijevao slobodu da može na putovanja sa svojim mladim prijateljima,
iako je bio oženjen čovjek. Lisa nije vjerovala da je njezin suprug
pedofil; to je jasno rekla. "Ne bih ga pustila blizu svoje djece da to
mislim", poslije je rekla. "Nikad ga nisam vidjela da radi nešto
neprilično, baš nikad." Međutim, bacalo ju je u očaj to što on i dalje
želi biti viđen u društvu djece, bez obzira na sve što su prošli s
Jordiejem Chandlerom. Smatrala je da će svako javno pokazivanje s
djecom, pogotovo s dječacima, samo potaknuti nove glasine o njemu, a
samim time i njoj. Dok su mnogi u "svijetu mašte" njezina supruga, kako
je zvala njegovu izoliranu okolinu, tolerirali Michaelovu slabu moć
rasuđivanja, ona to nije htjela. No, Michael nije htio kompromise; nije
imao iskustva s tim. Kad su se svađali o stalnoj nazočnosti djece u
njegovu životu, nametao je svoje tumačenje: radit će što hoće, a ako ga
Lisa voli, mora prihvatiti njegove odluke.
"Lisa nije razumjela zašto se Michael ne obazire na njezine osjećaje",
rekao je James Cruse, koji ju je tada dobro poznavao. "Bilo joj je
neugodno stalno braniti njegove poteze, uvijek objašnjavati da nije
pedofil, da ga ljudi ne razumiju, da je duboko u sebi dijete, bla-bla-
bla... sve ono što uvijek slušate o njemu. Činilo se da ga nije briga
što je njoj teško. Htio je samo živjeti onako kako je oduvijek živio.
"Ne tiče te se što ja radim", rekao joj je. To ju je zbilja razljutilo.
"Kako to možeš reći? Naravno da me se tiče", rekla mu je. "Ti si moj
suprug. Tiče me se."
"Zašto si tako sebičan?" Lisa se jednu večer derala na Michaela ispred
osoblja na Neverlandu. Upravo su završili s večerom i sjeli ispred
kamina, uz svjetlost i toplinu plamena. Dok su razgovarali, Michael je
natuknuo da razmišlja o putovanju u Francusku s braćom Cascio iz New
Jerseyja, Eddiejem II. i Frankom. Lisa je bila šokirana.
"Kako si postao takav?" pitala je, a pogled joj je bio prodoran i pun
prijekora. "Znaš li kakvu sliku o meni stvara to što odlaziš na odmor s
dvojicom klinaca? Zar ti nimalo nije stalo do mene?"
"Ja? Sebičan?" pitao je Michael očajno. "Ali pogledaj koliko novca
dajem u dobrotvorne svrhe. Lisa! Volim svu djecu svijeta."
Prema riječima svjedoka, Lisa je zinula i zurila u njega. "Kakve to
veze ima bilo s čim?" uzvratila je. Svakog trenutka postajala je sve
bjesnija. "Govorim
463
o tebi i meni, Michaele. Ne o svoj djeci svijeta. Zapravo", zaključila
je, "ti si najsebičnija osoba koju poznajem."
Michael je napravio grimasu kao da ga je netko udario u trbuh. Iz očiju
su mu ubrzo potekle suze. Nitko prije nije tako razgovarao s njim,
barem nitko osim Josepha.
"Ma, čemu sve?" pitala je Lisa, ne obazirući se na to da ga je
povrijedila. "Ne shvaćaš, zar ne? Sva djeca svijeta", ponovila je
ljutite "Zbilja ne mogu vjerovati da si mi to rekao."
"Sva sam se unijela u zadatak spašavanja Michaela", Lisa je priznala
2003. "Utuvila sam si u glavu nekakvu romantičnu ideju da ga mogu
spasiti i da možemo spasiti svijet. Mislila sam da je super to što
radi, filantropija, briga za djecu i sve to. Dobro. Halo} Nisam bila u
dodiru sa stvarnosti."
Kad je Michael poslije prepričavao svađu jednom suradniku, za svoju
suprugu rekao je: "Čovječe, tako je zla prema meni. Pitam se zašto je
takva kuja. Sto sam joj ikad učinio?"
"Tek si izašao s odvikavanja, Mike", rekao je savjetnik. "Takvi sukobi
nisu dobri za tebe. Trebaš raditi na tome da ostaneš čist."
"Eddie, Frank i ja godinama smo prijatelji", rekao je Michael, kao da
ne čuje što mu prijatelj govori. U nevjerici je odmahivao glavom.
"Zajedno smo proputovali cijeli svijet. Sve je to nevino. A sad me Lisa
mrzi zbog toga." Zastao je, kao da ga je pogodio grom. "O, Bože, mrzi
me. Kao da postajemo novi Katherine i Joseph, zar ne?"
"Čuj,zaboravibraću Cascio", predložio je savjetnik. "Hajde, Mike. S
njima se možeš vidjeti bilo kad. Zašto da dodatno uprskaš situaciju sa
ženom?"
"Jer sam odrasla osoba", rekao je Michael kad je ustao i krenuo van iz
sobe. "I ne trebam ničije dopuštenje da odem na odmor sa svojim dobrim
prijateljima. Zato."
Michael je i otišao na odmor u Pariz s Eddiejem i Frankom Casciom u
srpnju 1995... bez Lise.
Michaelova službena izjava
U rujnu 1995. pojavile su se glasine da je brak Michaela i Lise Marie
gotov, što je pokrenulo lavinu novinskih napisa. Uspio sam nagovoriti
Michaela da to prokomentira u telefonskom intervjuu za australski
časopis Woman's Day. "Reći ću samo ovo", nestrpljivo mi je rekao: "Ne.
Ne. Ne. Ne. To su proklete
464
laži. Smišljaju ih ljudi koji se nadaju da će se neka laž pokazati
istinitom pa će im se posrećiti."
Pitao sam ga želi li komentirati napise da Lisa nije znala da je otišao
na odmor u Pariz s braćom Cascio. "Misliš da joj ne bih rekao?"
odgovorio je Michael. Zvučao je napeto, izmučeno. "Kao da to ionako ne
bi negdje pročitala, ili nas vidjela na fotografijama svih mogućih
fotoreportera? Ni ja ni ona ne možemo imati tajne, čak i da želimo",
rekao je. "Jako smo sretni", rekao je o svom braku. "Živimo na svoj
način. Ne znam je li to konvencionalno. Moji roditelji u braku su
četrdeset godina. Je li njihov brak konvencionalan? Jesu li Lisini
roditelji bili u konvencionalnom braku? Ne bih rekao. Volim biti u
braku, znati da je Lisa uz mene", nastavio je. "Tako je jaka. Pametna
je. Uz mene je, razumije me, razumije moj svijet."
Ponovno su na površinu izbile optužbe za zlostavljanje djece. Pojavio
se članak da će Jordieju Chandleru 25 milijuna dolara nagodbe
isplaćivati u četrdeset rata od 466.000 dolara na godinu. To nije bilo
točno. Međutim, u članku je izneseno da Michael na igračke troši više.
"Ni to nije istina", potvrdio je. "Vjerojatno ne trošim više od..."
zastao je, kao da u sebi računa, "sto tisuća dolara na godinu za
igračke."
U to je vrijeme časopis Vanity Fair objavio izjavu javnog tužioca Santa
Barbare Toma Sneddona da službena istraga protiv Michaela Jacksona nije
završena. "Odgođena je", rekao je, "iako je građanska parnica riješena
novčanom nagodbom."
"Kog vraga to znači?" pitao je Michael uzrujano. "Ili ima istrage ili
nema. Gotovo je. Zaboravimo to."
Tijekom razgovora iskrsnula je tema policijskog fotografiranja.
"Fotografije nisu odgovarale [Jordiejevu] opisu", rekao mi je. "Koliko
ti to puta moram reći? Nisu odgovarale. A sad prekidam", rekao mi je,
"jer si tim pitanjem prešao granicu."
"Čekaj", rekao sam. "Još nešto: znaš li da pisac članka tvrdi da je
našao videosnimku tebe i nekog dječaka? Želiš li to komentirati,
Michaele?"
"To nije istina", rekao je potišteno."Čak i da sam najnastranija osoba
na svijetu, zašto bih čuvao takvu snimku?"
Zapravo, Michael Jackson tužio je Victora Guittereza (autora knjige o
Jordieju i Michaelu izdane u privatnoj nakladi pod naslovom
MichaelJackson bio je moj ljubavnik) zbog tvrdnje da takva videosnimka
postoji i zatražio od njega da je pokaže. Ispostavilo se da snimka ne
postoji. Victor je izgubio parnicu i dugovao je Michaelu gotovo tri
milijuna dolara. Proglasio je bankrot, preselio se u Čile i otada nitko
nije čuo za njega.
465
"Ljudi će povjerovati bilo što o meni. Više me nije briga. To želiš
čuti? Onda dobro", završio je, iskalivši se na meni. "Zašto ne kažeš
čitateljima da sam Marsovac? Reci im da jedem žive piliće i u ponoć
plešem poput vještaca. Vjerovat će svemu što napišeš jer si novinar",
zaključio je, prezirno naglasivši riječ novinar. "Ali da ja, Michael
Jackson, kažem: 'Ja sam Marsovac koji jede žive piliće i u ponoć plešem
poput vještaca', ljudi bi rekli: 'Čovječe, onaj Michael Jackson je lud.
Pukao je. Ne vjeruj mu niti jednu riječ.'"
Michael mi je umornim glasom napokon rekao: "Ljudi ne znaju kako je
meni. Nitko to uistinu ne zna. Nitko ne bi smio suditi o tome kako
živim", zaključio je, "ako nije u mojoj koži proveo svaki užasan dan i
svaku besanu noć."
Stiže Debbie Rowe
Michael je prvi put upoznao Debbie Rowe ranih 1980-ih kad je otišao
svom dermatologu da se požali na promjene na koži. Bio je u panici zbog
pojave tajanstvenih mrlja i uvjeren da ima smrtonosni rak kože. Ace
Johnson, koji je u to vrijeme radio kao tajnik Josepha Jacksona,
prisjeća se: "Michaelu je tada rečeno da ima vitiligo. 'O, ne', rekao
je, 'stvarno sam nakaza.' Jasno se sjećam da mi je rekao da u
liječničkoj ordinaciji radi bjelkinja po imenu Debbie, recepcionarka i
medicinska sestra, koja mu pomaže da prebrodi problem i uvijek je uz
njega."
Dr. Arnold Klein predložio je Michaelu da nazove Debbie kad god želi, i
noću i danju, ako treba nekoga s kime može razgovarati o svojoj
bolesti. Neko vrijeme Michael ju je doista zvao svaki dan da se raspita
o svom stanju ili da joj plače na ramenu. Uskoro su postali dobri
prijatelji. "U to vrijeme njegova braća mislila su da će to biti
početak romanse, budući daje Michael stalno govorio o Debbie", prisjeća
se Ace. "Jermaine je rekao: 'Želim upoznati tu Debbie. Mike je
zatreskan u nju.' Michael se hihotao i smijao kao zaljubljeni klinac."
Svaki put kad je Michael došao u ordinaciju na pregled, Debbie bi
skakala oko njega. Zauzvrat, kad god bi izdao novi CD, poslao bi joj
potpisan primjerak. Debbie je vješala omote njegovih albuma na zidove
ureda, sve dok joj Arnold Klein jednog dana nije rekao da ih makne, s
objašnjenjem da se takva naklonost prema pacijentu može pogrešno
protumačiti.
Debbiena dobra prijateljica Tanya Boyd prisjeća se: "Bila je opsjednuta
466
Michaelom. Govorila je: 'Reći ću mu da se pokuša otvoriti, jako je
sputan.' Stalo joj je do njega, razgovarala bi s njim telefonom cijelu
noć. Rekla je da je najbolji preko telefona. 'Nije toliko zakočen kad
te ne mora gledati, licem u lice', rekla je. Mislila je da je drag,
neshvaćen, a i buntovan." Kao da ponavlja riječi Lise Marie, Debbie je
rekla Tanyi: "Da ga drugi poznaju kako ga ja poznajem, ne bi mislili da
je tako čudan. Jedinstven je, otkačen, zapravo. Volim takve muškarce."
"Neki su mislili da će završiti zajedno. Kad sam pitala Debbie zanimala
li je Michael u ljubavnom smislu, izbjegavala je odgovor. Na kraju se
udala za nekoga drugoga i provela u braku nekoliko godina — rastala se
[ 1990.] jer kaže da se osjećala zarobljeno — ali vjerujem da ju je
Michael zanimao."
Tijekom godina nastavilo se prijateljstvo između Debbie i Michaela. Č
esto su se jedno drugome povjeravali o svojim nesretnim brakovima.
Godine 1995. Deborah Jean Rowe imala je trideset šest godina, deset
više od Lise Marie Presley. Rođena je 1958. u Spokaneu u državi
Washington kao dijete Gordona Rowea i Barbare Chilcutt. Kad je imala
petnaest godina, preselila se u Los Angeles. U to vrijeme roditelji su
joj se rastali, a njezin otac otišao je iz SAD-a na Srednji istok.
Maturirala je u srednjoj školi Hollywood High 1977. i počela raditi kao
tajnica Arnoida Kleina. 1982. udala se za Richarda Edelmana, tada
tridesetogodišnjeg učitelja u srednjoj školi Hollywood High. Preselili
su se u mali stan u Van Nuysu u Kaliforniji, gdje je Edelman pokrenuo
tvrtku za računalni konzalting. Njihov brak počeo se raspadati 1988.;
godinu dana poslije prijavili su bankrot, uz imovinu od 40.000 dolara i
dvostruko veći dug.
Debbie je bila uistinu neobična osoba. Kad je bila malo mlađa, bila je
bajkerica koja je obožavala nositi crnu kožu i brzinom vjetra juriti
motorom po Los Angelesu. Njezin tadašnji prijatelj i bajker Mario Pikus
prisjeća se: "Doživjela je toliko sudara da je njezin moćni motor od
2000 kubika bio prepun ulubina. A psovala je kao kočijaš. Svaka njezina
rečenica bila je začinjena psovkama. Ponašala se kao muško. Pila je
pivo i tekilu i često bi vas udarila, onako od milja. Nakon što bi malo
popila, njezini prijateljski udarci mogli su oboriti čovjeka.
Nikad nije imala novaca, uvijek je bila švorc. Ali jednog dana, nakon
izleta, rekla je da mora skoknuti do kuće svojih roditelja. Bio sam
šokiran. Njihova se kuća nalaziblizu kuće Brucea Willisa u Malibuu,
koja je u usporedbi s njihovom izgledala kao straćara. Vrijedi sigurno
četiri milijuna dolara." Kad je ušao u kuću, Pikus (profesionalni
umjetnik) procijenio je da slike i kipovi vrijede deset milijuna
dolara. Debbie je objasnila da je njezin očuh uspješan trgovac
nekretninama. "Činilo se da imaju topao odnos, ali bilo je jasno da ne
uzima novac od njega. Njezin stan, koji je stajao oko sedam stotina
dolara na mjesec,
467
bio je malen i mračan, jeftino i turobno mjesto. Ali bio je to hram
posvećen Michaelu Jacksonu. Svaki djelić zida prekrivali su njegovi
posted i fotografije. Mnoge od njih bile su potpisane: "Za Debbie, s
ljubavlju, Michael."
Nevjerojatno je da je osoba poput Debbie, za koju javnost uopće nije
znala, bila dio Michaelova života. Njegovi obožavatelji pretpostavljali
su — uglavnom zbog Michaelovih prigovora na nedostatak privatnosti — da
će svijet odmah saznati ako neka žena koja mu znači nešto više ude u
njegov život. Bit će to vijest za naslovnice. Međutim, Debbie je za
Michaelove obožavatelje i novinare više od deset godina bila tajna.
"Kad je otišao na odvikavanje od lijekova, Debbie je osjetila
olakšanje", kaže Tanya Boyd. "Bila je jako zabrinuta za njega, stalno
su bili u kontaktu dok se događalo ono s Jordiejem Chandlerom. Možda se
često telefonom čuo s Lisom, ali razgovarao je i s Debbie — iako slutim
da Lisa nije znala za to.
Kad je izašao iz klinike [Charter], počeo je hodati s Lisom, ali nije
se prestao viđati s Debbie, čak ni nakon što se oženio Lisom."
Lisina prijateljica Monica Pastelle prisjeća se: "Lisa mi je jedanput
rekla da se Michael zanima za medicinsku sestru bjelkinju koja radi za
njegova dermatologa. Nasmijala se na to. Mislila je da sigurno želi
izazvati njezinu ljubomoru i da su to njegove igrice. Pa ipak, bila je
dovoljno radoznala da ode u liječničku ordinaciju i baci pogled na tu
plavokosu, plavooku medicinsku sestru bujne građe po imenu Debbie.
Nakon što ju je vidjela, rekla je: 'Nisam sigurna da bi ona zanimala
Michaela. Nije njegov tip. On voli glamur. Ali mislim da se ona zanima
za njega. Mislim da, ne znam, *{/a{L, ili nešto. Ludo."'
Ispostavilo se da je to istina. Dok je bio s Lisom, Michael se doista
potajno viđao s Debbie, ali samo kao s prijateljicom. Kad je Lisa
saznala za to, bilo joj je Čudno što to skriva od nje. Međutim, slutila
je da on ima mnoge tajne i da ta vjerojatno najmanje zaslužuje
pozornost. Malo je istraživala i otkrila je da je Debbie, kako je
izjavila 2003., "medicinska sestra koja je zaljubljena u njega".
Lisa ju je zvala 'sestrica' i nije se činilo da je zabrinuta zbog nje.
Jedna prijateljica prisjeća se: "Jednog popodneva usput je rekla:
'Sestrica je danas deset puta zvala i tražila Michaela. Na kraju sam
joj morala reći, molim vas, nazvat će vas, dobro} Isuse Bože!' Rekla
sam joj: 'Lisa, u čemu je problem?' Odgovorila je: 'Ne znam. Valjda je
zatreskana u njega. Nemam pojma što želi. Dovoljno mi je teško
pokušavati shvatiti Michaela. Ne namjeravam pokušavati shvatiti i
njegove prijatelje.' To je bilo njezino mišljenje o Debbie Rowe. Nije
ju smatrala prijetnjom."
468
Lisa Marie suočava se s Michaelom u bolnici
Kad su se u rujnu 1995. Michael i Lisa zajedno pojavili na dodjeli MTV-
jevih nagrada, ona je sjedila kraj njega i doimala se ljuto i
potišteno. Bilo joj je dosta svađa i pokušaja da ga spasi od samog
sebe. Nedavno je nazvala Katherine Jackson da je pita Što da učini u
vezi s Michaelovom odlukom da se i dalje druži s dječacima. "Želim
spasiti brak, ali želim spasiti i Michaela", rekla je, prema onome što
je Katherine poslije ispričala prijateljici. "On jednostavno traži
nevolje. Sto da učinim? Sve me to izluđuje."
"Ne znam što možeš učiniti, ali znam što ne smiješ: ne smiješ mu
pokušavati reći što da radi", savjetovala je Katherine svojoj snasi.
Rekla joj je ono što je mnogo ljudi već znalo: "Michael radi što hoće."
Također je savjetovala Lisi da nazove odvjetnika Johnnieja Cochrana,
jer bi on mogao biti prava osoba za rješavanje problema s Michaelom.
Lisa je nazvala Johnnieja. "Zaboga! To druženje s djecom potpuno je
nevino", rekao joj je Johnnie. Predložio joj je da pusti Michaela da
bude svoj ako želi spasiti brak.
"Nadao sam se da se može pretvarati pred kamerama barem jednu večer ",
Michael se poslije žalio majci na Lisinu namrgođenost na dodjeli MTV-
jevih nagrada. "Ali ne. Ona svima mora pokazati osjećaje, zar ne? Tako
je otvorena."
"Ali to voliš kod nje", podsjetila ga je Katherine.
"Da, ali sad se to okrenulo protiv mene", primijetio je Michael.
Unatoč činjenici da im je brak poljuljan, Michael je i dalje nagovarao
Lisu da zatrudni. No, kad god bi spomenuo djecu, Lisa se ponašala kao
da to nije ništa ozbiljno. "Ozbiljno mislim", rekao joj je. "Vrlo sam
ozbiljan. Želim da imamo djecu. Mislim da ne shvaćaš što ti govorim",
rekao je.
Međutim, Lisa je sasvim dobro shvaćala. Imala je dvoje djece s Dannvjem
Keoughom. Znala je koliko ih voli i da ne može nijedan dan bez njih.
Razmišljajući unaprijed, pitala se što bi se dogodilo njihovu djetetu
ako bi brak propao. "Kad sam zamišljala da imam dijete s njim",
potvrdila je 2003., "u glavi mi se samo odigravao scenarij grozne borbe
za skrbništvo." Također, nakon što ga je bolje upoznala i vidjela
njegovu svakodnevnu interakciju s ljudima, bila je uvjerena da je
previše emocionalno nezreo za odgajanje djeteta. "Mislim da njemu treba
roditelj", rekla je jednoj prijateljici, "i možda još ne bi trebao
postati otac." No tada mu nije rekla sve to. Umjesto toga, samo se
nadala da će odustati od te zamisli, barem na neko vrijeme.
Također, u to se vrijeme vrela seksualna veza Lise i Michaela ohladila.
Nije mogla vječno trajati bez prave komunikacije između njih. Odlučila
je iskoristiti manjak fizičke bliskosti kao izliku. "Mislim da bismo se
morali
469
seksati da zatrudnim", rekla mu je. "A znaš što? Ja to neću."
Michael nije bio uvjeren da on i Lisa moraju biti seksualno aktivni
kako bi zasnovali vlastitu obitelj. Htio je djecu; to mu je bio glavni
cilj i jasno joj je to dao do znanja. Pitanje je bilo kako to postići.
Jednog dana dok su doručkovali, napokon joj je rekao: "Cuj, moja
prijateljica Debbie rekla je da će nositi moje dijete. Ako ti nećeš,
ona hoće. Sto kažeš?"
Lisa nije znala kako da shvati Michaelovu izjavu. Je li to bio izazov?
Prijetnja? Ili samo činjenica? Svakako nije bila vijest koju bi većina
žena rado čula od supruga: ako mi ti ne rodiš dijete, rodit će moja
medicinska sestra. Zaprepastio ju je njegov ozbiljan ton. Tko bi
odgajao to dijete? Ona i Michael? Debbie? Ili samo Michael? Život s
Michaelom Jacksonom postajao je čudniji nego ikad prije. Mirno je
presrela njegov prodoran pogled. "Ozbiljno?" pitala je. "Onda dobro.
Nemam ništa protiv", rekla je suzdržano. "Reci joj neka to slobodno
učini."
Tjedni su se pretvorili u mjesece. U zimu 1995. Lisa i Michael uopće
nisu razgovarali, ali ne zato što Lisa nije htjela komunicirati s njim,
nego zato što ga jednostavno nije mogla naći. Nije znala gdje je, znala
je samo da nije na Neverlandu — a nitko od njegovih ljudi nije joj
ništa govorio. Nakon tjedan dana potrage, u kuću u Hidden Hillsu
dostavili su joj cvijeće: desetke crvenih ruža s porukom na kojoj je
pisalo "S ljubavlju, Michael". U tadašnjim okolnostima njegova gesta
nije imala smisla. Ogorčena, bacila je cvijeće u smeće.
U to je vrijeme bila bijesna na njega i zbog intervjua u časopisu TV
Guide. Izjavio je da mu je Lisa rekla da je Elvis operirao nos.
"Citirao me: ,Presleyca mi je rekla da je Elvis operirao nos', što je
totalna glupost", prisjetila se. "Pročitala sam to i bacila časopis
preko kuhinje. ,Sto sam ti rekla?'"
"Postalo je gadno", prisjetila se deset godina poslije. "Bila sam
spremna ubiti ga, kunem se."
U prosincu 1995. Michael se napokon vratio na Neverland. Priscilla
Presley odlučila je nenajavljeno doći u posjet kako bi saznala što se
događa s njezinim zetom. "Kad je došla, ugledala je Michaela u dnevnoj
sobi kako se igra s desetak beba, koje su puzale okolo. Neke su se
smijale, a neke plakale", prisjeća se Monica Pastelle. "Činilo joj se
kao da je u jaslicama, a usred njih stoji odrastao muškarac koji se
doima blaženo. Iako se ništa loše nije događalo, bila je zabezeknuta.
Bio je to uznemirujući prizor. Priscilla je odmah otišla."
Lisa je ostala bez riječi kad joj je majka prenijela što je vidjela.
Tjedan dana poslije Michael je otišao u New York da počne s pokusima za
koncert u kazalištu Beacon, "Michael Jackson — Samo za jednu večer",
koji se 9. prosinca trebao prikazati na kabelskoj televiziji za 250
milijuna gledatelja. 6. prosinca srušio se tijekom pokusa i završio je
u njujorškoj bolnici
470
Beth Israel North. Liječnici su rekli da boluje od srčane aritmije,
odnosno nepravilnog kucanja srca izazvanog jakom dehidracijom,
gastroentritisom i kemijskom neravnotežom u jetrima i bubrezima. Imao
je i virusnu infekciju. No ranije toga dana činilo se da se dobro
osjeća. Marcel Marceau, koji je trebao nastupiti u HBO-ovoj emisiji
tijekom Michaelove izvedbe pjesme "Childhood", bio je na probi kad se
Michael srušio. "Bio je pun energije, u odličnom stanju", rekao je
pantomimičar, koji se na trenutak okrenuo dok je Michael uvježbavao
pjesmu "Black or White" pod vrućim i zasljepljujućim reflektorima.
"Nastupila je tišina", rekao je pantomimičar, "i sve je stalo. Bacio
sam pogled i ugledao ga na podu."
Kad su došli liječnici, Michaelovo srce nepravilno je kucalo, a tlak mu
je bio nizak. Imao je toliko šminke na sebi da su mu morali podići
majicu i na prsima provjeriti je li blijed.
Čim je primljen u bolnicu, Michaelovi agenti za odnose s javnošću
nazvali su Lisu u Los Angeles. Izbezumljeno su objašnjavali situaciju i
molili je da dode da bude uz supruga. "Ne dolazi u obzir", odgovorila
je. "Tko ga šiša. Neću doći. Zašto bih?"
No nije se mogla tako lako izvući. Michaelov kolaps postao je velika
vijest: "Jacko na leđima" vrištala je naslovnica New York Posta.
Bolnica je čak uvela telefonski govorni automat sa svakodnevnim
novostima o njegovu stanju. Novinari su se okupili ispred bolnice
čekajući da dođe njegova supruga. Njegovi 'ljudi' gnjavili su njezine
'ljude' zbog Michaelova imidža koji bi mogao biti narušen ako žena ne
bude uz njega. Na kraju krajeva, čak se i Diana Ross pojavila.
Naposljetku — a na iznenađenje svojih prijatelja — Lisa je popustila.
Sutradan je došla u bolnicu, u crnom kaputu i sunčanim naočalama, i
brzo su je uveli na sporedni ulaz.
Moguće je da je Michael doista htio da Lisa bude uz njega. Međutim, kad
je došla, vjerojatno je požalila što je prihvatila predstavu za
javnost. Pojavila se s mržnjom u očima. Kad je ušla u njegovu sobu,
prvo što je ugledala bili su uokvireni posteri Shirley Temple kao
djevojčice, Mickeyja Mousea i Topa Gigia, lutke miša koji se proslavio
1950-ih I 1960-ih u Showu Eda Sullivana. Kad je Lisa pogledala
Michaela, izgledao je kao da je na samrti; cjevčice su mu virile iz
svih udova. Poslije je izjavila da ju je podsjećao na jadnog
izvanzemaljca E. T-ja. iz scena pri kraju filma kad mu se stanje
pogoršalo. Dok je stajala kraj njega, 'E. T.' je slabašno podigao
pogled i na izmaku snaga uspio izgovoriti: "Bok, Lisa. Kako si?"
Lisa nije bila dirnuta. Nije joj bilo stalo do Michaelova zdravlja,
barem ne u tom trenutku. Slutila je da nije u bolnici zbog
"iscrpljenosti" ili "dehidracije". Davno joj je povjerio da ima
napadaje panike. Prema riječima ljudi koji je
471
dobro poznaju, zaključila je da je ponovno imao napadaj panike i da ga
je prilično uzdrmao, s obzirom na njegovo nestabilno stanje . Naravno,
uzrok nije mogao biti nadolazeći nastup, nagađala je. Održao je mnoge
nastupe, zašto bi tako reagirao baš na ovaj? Emitiranje je već odgođeno
na neodređeno vrijeme, što je skupo stajalo i Michaela i HBO. (Nastup
nikad nije održan.) O čemu god da je bila riječ, bilo je nešto
ozbiljno. Sad kad Michael nije mogao pobjeći, htjela se suočiti s njim.
Pa, gdje je bio? Zašto je bio tako uznemiren? I ono najvažnije, kako
stoje stvari između njih dvoje?
Michael je obično pokušavao izbjeći sukob. Upad bijesne supruge u
njegovo sigurno bolničko utočište jamačno ga je uznemirio. Srce mu je
sigurno lupalo kao ludo.
Da stvar bude još gora, braća Cascio napustila su sobu pet minuta
prije. Je li ih Lisa vidjela? Bilo je teško reći: lice joj je bilo
bezizražajno. No vrlo je vjerojatno da ih ne bi ni prepoznala. Ali
svejedno, bilo je za dlaku.
Lisa je zatvorila vrata za sobom. Ona i Michael tada su održali
privatan i, sudeći po njezinu deranju, žučan razgovor."Ja sam kao
lavica, ričem", rekla je 2003. "Ne želim biti žrtva. Ne durim se,
bjesnim. Odmah uzvraćam udarac."
"Nisam mogla shvatiti što se događa s njim", prisjetila se. "Počela sam
mu postavljati pitanja, ali uvijek bih dobila drugu priču. Rekao je da
izazivam nevolje i stvaram probleme. Rekao mi je: 'Srce mi lupa zbog
tebe', i zamolio me da odem. Rekla sam: 'Dobro. Dosta mi je ovog. Ovo
je ludost, potpuna ludost."'
Kad su se otvorila vrata Michaelove sobe, Lisa je izletjela kao iz
topa, prošla kraj svih ljudi u hodniku i ušla u dizalo. "Gđo Jackson",
uzviknuo je jedan od liječnika. "Zaboga! Ne smijete tako uznemiravati
supruga. Preosjetljiv je. Ako se budete tako ponašali, nećete ga smjeti
posjećivati."
Lisa ga je mrko pogledala.
Michaelova majka šetala je po hodniku i poprijeko je pogledala svoju
snahu. Nije mogla dokučiti zašto bi Lisa doputovala u New York iz Los
Angelesa samo radi svađe s njezinim sinom. Janet, koja je također došla
biti uz brata, netom prije otišla je u toalet. Dok je Lisa čekala
dizalo, Katherine je došla do nje i u nevjerici planula. "Što je tebi,
Lisa", bijesno je protisnula. "Tako si ra^mafena. Ne mogu vjerovati da
to možeš učiniti Michaelu." U tom trenutku otvorila su se vrata dizala
i Lisa je ušla. Okrenula se prema Katherine i mrko je pogledala. Srećom
po Katherine, vrata dizala tada su se zatvorila.
Lisa je sutradan htjela vidjeti Michaela. "Ne dolazi u obzir", rekli su
joj Michaelovi ljudi. Obitelj Jackson održala je sastanak. Odlučeno je
da Lisa predstavlja opasnost za Michaelov život i da ga treba zaštititi
od nje, po svaku cijenu. Bijesna Lisa vratila se u Los Angeles.
472
Ako analiziramo događaje koji su počeli krajem 1995., Michaelovo
udaljavanje od Lise i napadaj panike koji je uslijedio, mogli bismo
razjasniti njegovo ponašanje. Debbie Rowe tek će mnogo godina poslije
otkriti da je zatrudnjela tog prosinca. Michael je svakako upozorio
Lisu da će Debbie roditi njegovo dijete ako ona ne želi. "Reci joj neka
to slobodno učini", rekla je tada Lisa. Ako je bila sarkastična,
Michael to možda nije shvatio.
Je li Lisa znala za Debbienu trudnoću? "Mislim da ni Debbie to još nije
znala", rekla je Monica Pastelle. "Mislim da je bila trudna tek
nekoliko tjedana kad je Michael završio u bolnici. A što se Lise tiče,
da je znala, mislite da bi Michael ostao živ nakon što je izašla iz
njegove bolničke sobe?"
Svakako se čini da je Michael ili brzo djelovao kad je shvatio da mu se
brak ljulja ili skovao plan da postane otac, po svaku cijenu, čak i ako
to nije uključivalo njegovu suprugu. Neki kažu da su Michael i Debbie
imali intimne odnose. Drugi kažu da Debbie "nije bila njegov tip" i
uporno tvrde da su obavili postupak umjetne oplodnje ubrzo nakon što je
Michael završio u bolnici. Budući da osobe koje ih dovoljno dobro
poznaju i koje bi mogle znati odgovor ne žele razgovarati o toj temi,
Debbiena trudnoća ostaje jedna od Michaelovih najdelikatnijih tajni.
"Mogu vam reći samo da nisam o tome razgovarao s njim", rekao je jedan
od njegovih savjetnika. "Nisam htio dodatne informacije o tome."
Kad je Michael pušten iz bolnice nakon tjedan dana, otišao je u zabavni
park Euro-Disney na oporavak. S njim je bilo barem šestero djece,
sudeći po fotografijama s odmora.
18. siječnja 1996. pojavio sam se na CNN-u da priopćim da je Lisa Marie
Presley zatražila rastavu od Michaela Jacksona. U zahtjevu je kao datum
početka odvojenog života navela 10. prosinca 1995., dan nakon što je
posjetila Michaela u bolnici. "On je jedan od najvećih zabavljača na
svijetu", rekla je Newsweeku 2003. "Nije glup. Jako je šarmantan kad to
želi, a kad uđete u njegov život, to je kao da ste ušli u posve novi
svijet. Mogla bih vam reći sve o ludilu koje ondje vlada — opisati sve
te stvari koje su čudne, drukčije, zlobne ili ne baš lijepe — trebale
su mi dvije i pol godine da se izvučem iz toga."
U ožujku 1996. Debbie Rowe imala je spontani pobačaj. "Bila sam
slomljena", rekla je. "Mislila sam da nikad neću imati dijete, a
stvarno sam htjela roditi njegovo. Michael me cijelo vrijeme tješio."
Iz današnje perspektive, fascinantno je da su Debbiena trudnoća, a
potom i spontani pobačaj — kao i sama činjenica da je Debbie dio
Michaelova života — uspjeli ostati skriveni od javnosti. Čini se
nevjerojatnim da je osoba slavna kao Michael mogla biti oženjena jednom
ženom, a planirati dijete s drugom... a da nitko iz medija nije ništa
naslućivao. Morate se zapitati kako
473
je to izveo. "Oprezno", rekao je netko od Michaelovih ljudi, napola u
šali. "Jako oprezno." A moglo bi se reći da to uopće nije dobro izveo,
kad je zbog svega toga pretrpio napadaj panike.
Michaelova rastava od Lise okončana je 20. kolovoza 1996. Lisa je
nagodbom dobila deset posto od tantijema za Jacksonov album H/Story.
Prema dogovoru, dopušteno joj je napisati autobiografsku knjigu o
braku, ako to ikad poželi učiniti; nije potpisala takozvani sporazum o
povjerljivosti. No u to vrijeme Lisa je samo htjela nastaviti sa
životom i karijerom. Rekla je da jako poštuje Michaela i odbila je
kritizirati ga. Znala je da nije sasvim iskvaren... no tada još nije
znala što da misli o njemu. Stoga je odlučila sačuvati svoje
dostojanstvo i ne otkrivati tajne iz njihova zajedničkog života. No,
sedam godina poslije, u proljeće 2003., Lisa je progovorila o mukama
koje je proživjela kao Michaelova supruga tijekom promidžbe svog dugo
očekivanog albuma prvijenca To Whom It May Concern u izdanju Capitol
Recordsa.
Michael je bio duboko uznemiren zbog kraja braka s Lisom. Bio je
očajan. Nikad se ni s kojom ženom, ili bilo kim drugim, nije povezao
toliko kao s Lisom. Bila je uz njega kad ju je najviše trebao, tijekom
mračnog razdoblja optužbi i ovisnosti. "Ona je kao nezaustavljiva
sila", rekao je, "uvijek je uz mene. Ne znam gdje bih bio bez nje."
I njihova je seksualna povezanost bila snažna, a to je prvi put
doživio. Prije se ni pred kim nije uspijevao otvoriti, osjećati
slobodno i ostvariti fizički intiman odnos. Međutim, iz nekog razloga
uspio se opustiti s Lisom. Tko zna zašto. Lako možemo biti sumnjičavi
prema Michaelovoj vezi s njom, ali tada bismo zanemarili da je i on
samo čovjek. Unatoč plastičnim operacijama i suludom prijateljstvu s
dječacima, kao i svim ostalim oblicima ekscentričnog ponašanja koje je
Michaela Jacksona činilo takvim čudakom, on je ipak bio ljudsko biće s
emocijama i srcem — a Lisa Marie Presley na neki je način bila ta koja
ga je istinski dirnula i utjecala na njega. "Bojim se da to više nikad
neću doživjeti", rekao je tada. "Nasmrt sam uplašen da je zauvijek
gotovo." Doista, bilo mu je teško pomiriti se s tim.
Michael je nekoliko tjedana žalovao zbog svega što se dogodilo s Lisom.
"Lisa je rekla da je onaj samokritični dio Michaela — pretučeno dijete
u njemu — došao na svoje nakon rastave", rekla je Monica Pastelle.
"Htio je nazvati najbolju prijateljicu, nju, i razgovarati. Nije se
htio pomiriti sa situacijom. A ona je trebala prostora. Stvarno se
trebala maknuti od njega. Smatrala je da joj je doista pomutio razum.
Razboljela se i organizam joj je oslabio nakon rastave. Unijela je
svoju životnu energiju u Michaela. A sad ju je trebala za sebe. Njemu
je to bilo teško prihvatiti."
474
Na kraju Michael Jackson nije imao izbora nego da krene dalje sam.
Uvjeravao se da je žilav. Imao je glazbu, obveze vezane uz karijeru —
na pomolu je bila velika svjetska turneja s nastupom koji je, kao i
uvijek, zahtijevao potpunu usredotočenost. Osim toga, on i Lisa imali
su različite ciljeve u životu. On je htio odgajati djecu; ona je već
imala dvoje i jasno je dala do znanja da ne želi djecu s njim. Michael
nije navikao čekati da se drugi ljudi prilagode njemu i njegovim
ciljevima. Kad je Debbie Rowe rekla da mu želi roditi dijete,
iskoristio je priliku. Hladnokrvna odlučnost zamijenila je malodušnost
i bio je spreman krenuti dalje. Oduvijek je bio takav; nije se
namjeravao promijeniti u 38. godini.
; Debbie je trudna
U rujnu 1996. Michael je krenuo na novu svjetsku turneju HlStory, koja
je počela u Pragu u Češkoj, a završila u Honoluluu na Havajima u
siječnju 1997. na stadionu Aloha. Drugi dio turneje počeo je u Bremenu
u Njemačkoj, u svibnju 1997., a završio u Durbanu u Južnoafričkoj
Republici u listopadu 1997. Tijekom turneje Michael je održao osamdeset
dva koncerta u pedeset osam gradova pred više od četiri i pol milijuna
gledatelja. Bio je to naporan raspored. Turneja HIStory obišla je pet
kontinenata i trideset pet zemalja.
Mjesec dana nakon što je turneja počela i samo nekoliko mjeseci nakon
okončanja rastave Michael je ponovno dospio na naslovnice još jednim
bombastičnim otkrićem: neka je žena nosila njegovo dijete. Debbie Rowe
bila je u petom mjesecu trudnoće, što je značilo da su ona i Michael
radili na djetetu dok je on, tehnički gledano, još bio u braku s Lisom.
Debbie je poslije objasnila: "Rekla sam: 'Zaslužuješ biti otac. Dopusti
da ti to omogućim. Dopusti da nosim tvoje dijete.' Bio je iznenađen,
ali rekao je: 'Da. Učinimo to.'"
Debbiena uloga u Michaelovu životu — i njezina trudnoća — napokon su
otkriveni kad ju je na prevaru u razgovor uvukla 'prijateljica' koja je
sve potajno snimala. "Bila je naivna", objasnila je Tanya Boyd, njezina
susjeda u stambenom naselju u Van Nuysu, gdje je tada živjela. "Bila je
iskrena cura koja nije ni sanjala da postoje ljudi koji snimaju
razgovore za tabloide."
Međutim, vijest je izašla u javnost, na naslovnici tabloida News of the
World (3. studenog 1996.). "Nosim Jackovo dijete", glasio je naslov, s
odvojenim fotografijama Michaela i Debbie. Bila je u šoku. "O, Bože,
ne", rekla je Debbie prijateljici koja je bila s njom kad je vidjela
novine. "Molim te, reci
475
mi da to ne piše. Ja sam kriva. Pogledaj. Pogledaj. Prikazuju nas kao
da smo nakaze!" Debbie je bijesno bacila novine. Zatim je sjela,
uhvatila se za glavu i briznula u plač. "Gadovi", rekla je. "Kako to
mogu učiniti Michaelu? On to ne zaslužuje. I bit će jako ljut na mene."
C lanak je bio prilično istinit, pogotovo kad se čita iz današnje
perspektive. Objavili su Debbienu izjava da je Michael doista otac
njezina djeteta i da će ga odgajati bez nje. Tabloid News of the World
tvrdio je da je Debbie u audiozapisu potvrdila da su imali spolni
odnos. No budući da nije odmah zatrudnjela, odlučili su se za ono što
Michael zove 'nepogrešivom metodom' — umjetnu oplodnju. Rekla je da je
postupak obavljen u Losanđeleskom institutu za plodnost (u ulici
Brighton Way u Beverly Hillsu). Potvrdila je da je prvi put imala
spontani pobačaj. Ovaj put imala je osjećaj da će iznijeti trudnoću do
kraja. U članku je pisalo i da će Debbie nakon poroda od Michaela
dobiti 500.000 dolara.
Otkriće je možda i više šokantno i uzbuđujuće od Michaelova iznenadnog
vjenčanja s Lisom Marie Presley. Novinari su brzo i neumorno izbacivali
pitanja: Tko je majka? U kakvom je odnosu s Michaelom? Zašto nitko
prije nije čuo za nju? Sve se činilo čudno, kao da je riječ o nekakvom
pokušaju da se obmane javnost.
Debbien otac Gordon Rowe — umirovljeni pilot teretnog zrakoplova koji
živi na Cipru — javno je priznao da je dijete začeto umjetnom oplodnjom
u Losanđeleskom institutu za plodnost.
"Javila mi je vijest telefonom", rekao je. "Rijetko se čujem s njom i
znao sam da se nešto sprema. Odmah mi je rekla: 'Rodit ću Michaelovo
dijete.' Nakon što sam se oporavio od šoka, Debbie je rekla: 'Ma daj,
nije tako strašno. Dobili smo dijete umjetnom oplodnjom.' Rekao sam:
'Debbie, zašto umjetna oplodnja? Zar nije sposoban začeti dijete kao i
svi ostali?' Nasmijala se i rekla: 'Michael ništa ne radi kao svi
ostali.' Rekao sam joj: 'Nije li to isti čovjek koji je optužen za
zlostavljanje djece?' Rekla je: 'Nije ni za što optužen.' Zatim je
rekla: 'Tata, nemaš pojma kakav je pravi Michael Jackson. On je
najsuosjećajni)a osoba koju sam ikad upoznala. Kad bi mogao provesti
samo jedan dan s njim, zavolio bi ga kao i ja."'
Gordon je rijetko viđao Debbie otkad su se on i njezina majka Barbara
rastali prije više od dvadeset godina; nije bio izravno uključen u
njezin odgoj od ranih 1970-ih. "Uvijek je bila buntovnica", rekao je o
Debbie. "Da sambio bolji otac, možda bi situacija bila drukčija." Nakon
što su njegove komentare prenijeli diljem svijeta, izdao je demanti
svega što je rekao, do posljednje riječi. Ispalo je da je Gordon
prerano progovorio i da Michael nije bio zadovoljan njegovim
komentarima. Pop-zvijezda ubrzo je izdala vlastito priopćenje: "Napisi
u kojima se nagađa da se gđica Rowe podvrgnula umjetnoj oplodnji
476
i da postoji financijski dogovor u potpunosti su lažni i neodgovorni."
Međutim, Steve Shmerier, direktor računalne tvrtke iz Kalifornije koji
je šest mjeseci izlazio s Debbie prije nego što je prvi put zatrudnjela
s Michaelom, tvrdi: "Debbie mi je rekla da je pristala na umjetnu
oplodnju iz usluge prijatelju. Nije spominjala imena. Ali kad pogledate
unatrag, ne morate biti genij da shvatite o kome je govorila. No, ona
jednostavno nije majčinski tip. Uvijek je govorila da ne želi imati
djecu. Jedini razlog zašto je pristala učiniti to za Michaela bio je
dogovor da neće postati supruga u tradicionalnom smislu."
Michael je mogao tvrditi da dijete nije začeto umjetnom oplodnjom, a
javnost i novinari mogli su mu vjerovati ili ne. Međutim, otišao je
korak predaleko tvrdeći da nema 'financijskog dogovora' s Debbie. Takva
izjava samo je umanjila njegovu vjerodostojnost u vezi sa začećem
djeteta. Na kraju krajeva, tko bi normalan povjerovao da neće isplatiti
Debbie nešto novca? Č ak i zamjenska majka koja je potpuni stranac
dobiva neku naknadu za svoje usluge, a kamoli ne bliska dugogodišnja
prijateljica. Je li logično da bi Debbie Rowe rodila dijete jednom od
najbogatijih zabavljača u svijetu šoubiznisa a da joj on zauzvrat ne bi
platio ni novčića za njezin trud?
Zapravo, provjereni izvori tvrde da je Debbie tijekom godina od
Michaela dobila milijune dolara, ali ne kao naknadu za uslugu, nego kao
'dar'. Kad je Michaela njegov bivši poslovni menadžer Myung Ho Lee
2002. tužio zbog četrnaest milijuna dolara, među priloženim sudskim
spisima nalazio se i Michaelov mjesečni proračun, u kojem je navedena
"isplata Debbie Rowe" u iznosu od 1,5 milijuna dolara. Bilo da je od
njega dobivala novac na mjesečnoj ili godišnjoj osnovi ili po djetetu,
financijski se osigurala za cijeli život. Michael joj je sredio i
godišnju rentu, a naposljetku joj je u jesen 1997. kupio kuću od 1,3
milijuna dolara u ekskluzivnom naselju Franklin Canyon u Beverly
Hillsu. On i Debbie nikad nisu živjeli zajedno.
"U vrijeme kad je priča izbila u javnost Debbie se trebala naći s njim
u Australiji", rekla je Tanya Boyd. "Pretpostavila je da će putovanje
biti otkazano, da će Michael biti previše uzrujan zbog svega što se
dogodilo pa je neće htjeti vidjeti. Taj je dan provela u suzama."
Debbie je bjesomučno pokušavala pronaći Michaela u Sydneyju da mu
objasni kako ju je 'prijateljica' prevarila. No prije nego što je
uspjela doći do njega, on je nazvao nju. Suprotno onome što je Debbie
očekivala, prema njezinu sjećanju, Michael nije mogao pokazati više
ljubavi i razumijevanja. Sad tvrdi da je tijekom tog telefonskog
razgovora shvatila da je Michael čovjek za nju. "Čuj, mogu razumjeti
kako je došlo do te grozote", Michael je rekao Debbie. "I mene su
novinari znali prevariti. Smiri se. Sve će biti u redu, obećavam."
477
"Debbie ga je jako cijenila", rekla je Tanya Boyd. "Iako je bilo očito
da ga je dovela u škripac, nije ju krivio. Zbog toga je postao svetac u
njezinim očima. Laknulo joj je pa je odlučila da će mu biti odana, a
kad jednom steknete odanost Debbie Rowe, imate je za cijeli život —
osim ako žestoko ne zabrljate."
"Usredotoči se, Debbie", rekao joj je Michael. "Misli na cilj, a to je
tvoje i moje dijete. Naravno da bi novinari prije ili poslije saznali.
Očekivao sam to. Godinama mi zagorčavaju život."
Iako se trudio ne pokazati to budućoj majci, Michael je zapravo bio
zabrinut zato što je vijest o Debbienoj trudnoći iscurila u javnost.
Kao prvo, hoće li njegovi obožavatelji zbrojiti dva i dva i shvatiti da
je radio na djetetu s Debbie prije nego što se rastao od Lise? Sto će
misliti o tome? (Začudo, ispostavit će se da veći dio njegove publike
neće shvatiti, ili im barem neće biti važno.) Ne samo da nije bio
siguran kako će to njegovi obožavatelji prihvatiti nego je bio zabrinut
i zbog reakcije majke Katherine.
Doista, Katherine, još uvijek gorljiva Jehovina svjedokinja, nije bila
sretna kad je na vijestima čula da će njezin sin imati dijete sa ženom
s kojom nije u braku. "To me podsjeća na ono što je Michaelovotac
učinio usedamdesetima", rekla mi je Katherine, misleći na Joh'Vonnie.
"Slomio mi je srce. Ne želim da se to ponovi s Michaelom. Jednostavno
ne dopuštam."
Nakon što se pročula vijest o Debbienoj trudnoći, Katherine je pokušala
kontaktirati s Michaelom dok je bio u inozemstvu. To je bilo teško jer
je imao krcat raspored. Na dan kad se pročulo za trudnoću Katherine je
Debbie, koju je prije toga susrela nekoliko puta, našla u susjedinu
stanu, gdje se ova skrivala od najezde novinara. Susjeda se prisjeća:
"Javila sam se na telefon, nadajući se da to Michael zove Debbie iz
Australije, a žena s druge strane rekla je: 'Molim vas, dajte mi gđicu
Rowe.' Mislila sam da je novinarka pa sam rekla: 'Nije ovdje.' A žena
je rekla: 'Ovdje majka Michaela Jacksona. Možete li mi pomoći da je
nađem?' Nemam pojma kako je došla do mog broja. Dala sam Debbie
telefon."
Debbiena susjeda rekla je da je Katherine bila "jako ljubazna". Oko
trideset minuta razgovarala je s Debbie o svetosti braka i o vjeri
Jehovinih svjedoka. Debbie je bila zadivljena. Zapravo, do kraja
razgovora s Katherine ne samo da se složila da bi bilo najbolje da se
uda za Michaela nego je praktički bila spremna da se preobrati.
Kad je Michael saznao da su Katherine i Debbie razgovarale, vjerojatno
je naslutio da će mu se život promijeniti. I doista, prema riječima
jednog suradnika, kad je Michael napokon razgovarao s Katherine, ona je
tražila da se oženi "onom dragom djevojkom Debbie" i "prizna svoje
dijete, da ne bude kao njegova jadnapolusestra Joh'Vonnie". Michael
nije htio ponavljati grijehe
478
svog oca pa je Katherine vjerojatno znala kako da ga pridobije.
Suradnik je to ovako opisao: "Ubola ga je gdje je najtanji."
Michael je pristao oženiti se s Debbie. "To je definitivno ispravna
odluka", rekao je.
Kad se sagleda niz događaja koje su opisali ljudi bliski Michaelu,
zanimljivo je koliki su utjecaj Katherineini pozivi Debbie i Michaelu
imali na njihovu zajedničku budućnost. Prije majčine intervencije plan
je bio da Debbie bude zamjenska majka — bliska prijateljica koja bi
Michaelu učinila uslugu, rodila dijete i potom mu ga prepustila. Nakon
rođenja djeteta Michael je namjeravao izdati priopćenje te zatajiti
identitet majke, onako kako se inače štiti identitet većine zamjenskih
majki. Dobar primjer njegova i Debbiena plana jest uspješno zaštićen
identitet žene koja je rodila njegovo plavokoso treće dijete, Princea
Michaela II. Ne zna se tko je ona, zna se samo da nije Debbie; Debbie
je zanijekala da je dijete njezino. Michael nije odao ime zamjenske
majke, a nije se ni oženio njome. Naravno, ne bi bilo lako skrivati
Debbien identitet, ali budući da je uspio zatajiti ime te druge žene,
očigledno je takvo što bilo izvedivo. Tijekom godina Michael je dokazao
da je mogao čuvati tajne o svom privatnom životu ako je to želio.
Međutim, Debbieno povjeravanje prijateljici koja ju je izdala,
publicitet koji je vijest izazvala i Katherineina briga promijenili su
Michaelov plan — a i njegov život. Zbog toga ne samo da će postati otac
nego će ponovno postati i suprug.
Michael je u telefonskom razgovoru nagovarao Debbie da ga posjeti u
Australiji i da sjedne u prvi zrakoplov. Pristala je naći se s njim u
hotelu Sheraton on the Park, u kojem je Jacksonova svita zauzela
četrdeset soba. No nije znala da će se ondje udati za njega. "Bila je
iznenađena kad je napokon stigla i kad joj je on objavio plan", rekla
je Tanya Boyd. "Nazvala me [12. studenog 1996.] i rekla: 'Zamisli,
sutra ću se udati za Michaela.' Pitala sam je voli li ga. Nakratko je
razmislila i odgovorila: 'Da, na neki način.' Nisam odustajala. 'Jesi
li zaljubljena?' Zastala je i rekla: 'Ljubav koju osjećam prema
Michaelu veća je i važnija od puke zaljubljenosti. Većina ljudi to ne
može razumjeti. Obične ljubavne veze propadaju. Ova je veza vječna."'
Michaelova nova obitelj 13. studenog 1996. Michael Jackson sjeo je za
glasovir u svom trosobnom
479
apartmanu u hotelu Sheraton on the Park u Sydneyju. Svečano je odsvirao
Wagnerovu koračnicu poznatu pod imenom "Stiže mladenka". Nosio je bež
tekući puder i bezbojni puder u prahu pa mu je lice izgledalo gotovo
potpuno bijelo. Imao je debeo sloj tuša na očima, koji je naglašavao
njihov bademasti oblik; oči su mu se isticale kao dva grumena ugljena.
Naglasio je nos i jagodice brončanim tonovima rumenila. Obrve su mu
bile počupane I potamnjene. Nosio je crn šešir, a niz svaku stranu lica
padao je kovrčav pramen. Izgledalo je kao da nosi umjetne zaliske.
Ukupni dojam oduzimao je dah, ali u stilu Disneylanda.
Iz druge sobe došla je Debbie Rowe, u sedmom mjesecu trudnoće, odjevena
u crno, s malim buketom cvijeća u ruci. Prošlo je samo deset dana
otkako je svijet saznao da će postati otac, a sada, zahvaljujući
njegovoj majci, ponovno će postati suprug. Petnaest prijatelja nazočilo
je skromnom obredu vjenčanja između 38-godišnjeg Michaela i 37-godišnje
Debbie. Oboje su bili u crnom. Michaelov kum bio je njegov novi
prijatelj Anthony — imao je osam godina. Michael je izjavio da mu je to
nećak. (No, čini se da nema nećaka po imenu Anthony, osim ako nema
rođake za koje ostali članovi obitelji ne znaju.) Michael je objasnio
da je dječak bio potišten zbog smrti jednog od roditelja. "Poveo sam ga
sa sobom da ga razvedrim", objasnio je.
Dok su stajali u apartmanu ukrašenom egzotičnim orhidejama, ružama i
ružičastim ljiljanima, Michael je dao Debbie prsten od dijamanta i
platine vrijedan 100.000 dolara. Nakon što su proglašeni mužem i ženom,
nježno su se pogledali te izmijenili kratak i nesiguran poljubac.
Debbie se doimala napeto, držala se ukočeno. Kad su se odmaknuli,
Michael ju je primio i zagledao se u njezino lice. Zatim se sagnuo i
poljubio je u vrat. "Tako si prekrasna", rekao je, gledajući je.
"Ljepša nego što sam ikad zamišljao majku svog djeteta. Mnogo ti hvala,
Debbie. Mnogo ti hvala što si ono što jesi." Bio je to dirljiv
trenutak.
Sljedeće večeri Michael i Anthony išli su na australsku premijeru
Michaelova kratkog filma Duhovi. Hodali su jedan uz drugog ispred
fotoaparata i kamera. Michael se doimao zadovoljno u jednom od svojih
vojničkih odijela, s crnom svilenom kirurškom maskom. Anthony je nosio
jednostavnu crnu majicu kratkih rukava, bio je tamnokos i lijep... Po
mišljenju većine promatrača, bio je pljunuti Jordie Chandler.
Debbie je u međuvremenu u hotelskom apartmanu telefonirala prijateljima
u SAD-u. Marsha Devlin, još jedna susjeda iz Van Nuysa, prisjetila se
da ju je Debbie zamolila da joj plati račun za telefon. "Na brzinu je
otišla iz SAD-a i zaboravila je platiti", rekla je Marsha. "Linija je
već bila iskopčana; imala je dugove. Ničime nije dala naslutiti je li
već dobila novac od Michaela. Rekla mi je da u banci ima oko tri tisuće
dolara."
480
Na Marshino pitanje Debbie je odgovorila da Michael nije bio s njom u
istom apartmanu hotela Sheraton on the Park noć prije vjenčanja, a ni
prve bračne noći. Umjesto toga, rekla je, bio je s pomoćnikom u drugoj
sobi kako bi se ona mogla odmoriti jer je bila iscrpljena. Manje od
tjedan dana poslije Debbie se vratila u Los Angeles a da u Sydneyju
nijednom nije spavala s Michaelom.
Dan prije vjenčanja s Debbie Rowe Michael je nazvao Lisu Marie Presley
u Los Angeles da je obavijesti o svojim namjerama. Još ju je jako
volio, rekao je, i nije htio "da za vjenčanje dozna iz novina". Rekao
joj je da se užasno osjeća zbog načina na koji je završila njihova
veza. "Govorili smo si grozne stvari. Okrećem novi list", rekao joj je,
"ali osjećam da bih trebao imati tvoj blagoslov." Zapravo, ljudi bliski
Michaelu kažu da je bio zabrinut zbog vjenčanja s Debbie. Bio je živčan
i zaplakao bi na najmanju provokaciju. Puštao je da mu se suze
slijevaju niz obraze. Nije ni čudo da je bio izmožden; život mu je
oduvijek bio zbrkan i pun nervoze. Stres je itekako uzimao svoj danak,
pogotovo na putu, na još jednoj napornoj turneji. Bio je mrtav umoran;
svake godine bilo mu je sve teže popeti se na pozornicu i izvoditi svoj
poznati ples. "Postajem prestar za ovo sranje", rekao je.
Lisa nije znala kako da reagira na Michaelov poziv. Još ga je voljela,
rekla je, ali čvrsto je odlučila da više nikad neće biti zajedno. Zato
bi trebao krenuti dalje i učiniti što god želi, s Debbie Rowe ili bilo
kim drugim. Dala mu je svoj 'blagoslov'. U svakom slučaju, bilo joj je
vrijeme da se makne iz njegova ludog svijeta i prestane pokušavati
dokučiti nedokučivo. Nakon što su se ona i Michael rastali, zdravlje
joj se ozbiljno pogoršalo. "Bile su to najgore dvije godine mog
života", rekla je. U četiri oka rekla je da se nada da je zadovoljan
novim životom, ali predobro ga je poznavala. Njegova tuga proizlazila
je iz brojnih godina nepovjerenja i nezadovoljstva. Kako bi brak s
nekim u koga nije zaljubljen mogao prekinuti njegovu patnju, čak i ako
mu ta žena rodi dijete?
Lisa je možda bila zabrinuta, ali reakcije velikog dijela javnosti i
medija na Michaelov drugi brak bile su cinične. Činilo se da se oženio
ženom koju ne voli, koja nosi dijete koje možda jest, a možda nije
njegovo, ili je možda začeto umjetnom oplodnjom. "Molim vas, poštujte
našu privatnost", rekao je Michael u priopćenju, "i pustite nas da
uživamo u ovom prekrasnom i uzbudljivom razdoblju." Sto se tiče Debbie,
mnogi nisu znali ni što da misle o njoj. Dally Mirror na naslovnici je
objavio fotografiju Debbie na hotelskom balkonu u Sydneyju kako u se
prima za glavu iu nevjerici odmahuje, vjerojatno u očaju zbog
vojskepapara^a ispred hotela. Pisalo je: "O, Bože! Udala sam se za
Michaela Jacksona."
481
Prince Michael Jackson, Michaelov sin, rođen je u veljači 1997. u
bolnici Cedars-Sinai. (Danas je poznat kao Prince Michael I. Michaelov
djed i pradjed obojica su nosila ime Prince.) On i Debbie zajedno su
prerezali pupčanu vrpcu. Izvagali su dijete. Proveo je pet sati na
intenzivnoj njezi zbog manjih komplikacija, a zatim ga je Michael brzo
prebacio iz bolnice na Neverland.
Kad je Debbie puštena iz bolnice, oporavljala se u prijateljičinoj
kući.
"Neopisivo sam blagoslovljen", izjavio je Michael u priopćenju za
medije, "i svim ću se snagama truditi biti najbolji mogući otac.
Cijenim oduševljenje svojih obožavatelja, ali nadam se da će svi
poštovati privatnost koju Debbie i ja želimo i trebamo za svog sina. Ja
sam odrastao pod povećalom javnosti i neću dopustiti da se to dogodi
mom djetetu. Molim vas, poštujte privatnost mog sina." —
Michael, Debbie i Prince u ožujku su pozirali fotografima u hotelu Four
Seasons. Iako su slike izgledale toplo i nježno, a Michael i Debbie kao
ponosni roditelji, to je zapravo bio prvi put da Debbie vidi dijete
nakon što ga je rodila šest tjedana prije. Prokrijumčarili su je u
hotelsku sobu, dali joj dijete u ruke, rekli joj da se smiješi pred
fotoaparatom s Michaelom... A zatim, kad je posao obavljen, Michael joj
je srdačno zahvalio i poslao je van. Dok je u naručju njihala
bjeloputog dječačića crne kose i tamnosmeđih očiju, činilo se da ga
doista voli. No nije bilo sumnje da se nije htjela previše vezati za
Princea. To bi joj samo otežalo situaciju. U normalnim okolnostima
zamjenska majka nikad ne bi bila pozvana da pozira za fotografije s
djetetom koje je prepustila nekome drugome. Međutim, Debbie Rowe, koja
je uvijek činila sve što se tražilo od nje, našla se u drukčijem
svijetu... Michaelovu svijetu.
Kuharica koja je radila na Neverlandu prisjeća se kako su vodili brigu
o Princeu tijekom prvih šest mjeseci njegova života. "Debbie nije bila
važna", rekla je. "Nikad je nismo vidjeli. Za dijete se brinuo tim od
šest dadilja i šest dojilja. Radile su u smjenama po osam sati, tako da
su uz dijete uvijek bile dvije dadilje i dvije dojilje. Bile su pod
stalnim videonadzorom, a sve su nadgledali ljudi iz Jacksonova
osiguranja. Sve dadilje bile su posebno obučene. Dnevni tim radio je
vježbe s djetetom kako bi ojačalo. Noćni tim čitao je i pjevao Princeu
već kad je imao samo tri tjedna. Kad je plakao, činilo se kao da doziva
mamu. Bilo je jezivo, kao da dijete uopće nema majku. Nije bilo
fotografija Debbie. G. Jackson držao je samo jednu sliku uz krevet, a
ta je prikazivala malu Lisu Marie, snimljenu one godine kad su se njih
dvoje upoznali."
Rekla je da je Prince katkad spavao u Michaelovoj sobi, u kolijevci
punoj plišanih životinja. "Soba je više sličila vrtiću nego sobi
odrasla muškarca", prisjetila se. "Pred sobom su bile dvije lutke u
prirodnoj veličini, kao u trgovini igračkama. Jedna je bila dječak
izviđač, a druga djevojčica s kapom
482
britanskog policajca. Na zidovima sobe bili su posteri Petra Pana. Imao
je hrpu videoigara za Nintendo koje nismo smjeli dirati."
Jedna dadilja koja je radila na Neverlandu rekla je: "Imali smo osjećaj
kao da smo pod opsadom. No, dijete je imalo doista izvrsnu njegu.
Svakih sat vremena morale smo mjeriti kvalitetu zraka u njegovoj sobi.
Kad smo ga hranile, sve posuđe prvo je trebalo prokuhati i moglo se
upotrebljavati samo za jednu vrstu hrane. Nakon jedne upotrebe posuđe
bismo bacili." Prince je svaki dan dobivao nove igračke, a Michael je
dao upute osoblju da bace 'stare* igračke nakon što Prince ode na
spavanje. "Debbie Rowe nije imala nikakvog utjecaja", rekla je dadilja.
"Vidjela sam je možda tri puta i doimala se prilično mrzovoljno."
Brak s Michaelom za Debbie je bio prilika da se druži s bogatima i
slavnima. Međutim, katkad ne bi dospjela daleko koliko se nadala. Na
primjer, jedva je čekala da upozna ElizabetrfTaylor. Međutim, Elizabeth
se u to vrijeme ljutila na Michaela jer joj nije predstavio Debbie i
nije mogla shvatiti zašto bi se oženio ženom koju ona ne poznaje.
Michael je rekao Debbie neka se pokuša upoznati s Liz ako želi, ali da
nije pravi trenutak da on kumuje upoznavanju. Debbie je nekoliko puta
nazvala Elizabeth i pokušala doći do nje. Jedanput je dala
Elizabethinoj tajnici svoju adresu, tako da je Elizabeth ima u
adresaru. Jednog dana primila je pismo od filmske zvijezde: "Hvala što
se zanimate za moju karijeru. Šaljem vam svoju potpisanu fotografiju.
Uz pozdrave, [potpisano] Elizabeth Taylor."
"Debbie se smijala kad je dobila j)ismo", rekla je Tanya Boyd. "To joj
je bilo nešto najsmješnije na svijetu. Čak ga je uokvirila! 'Tako
blizu', rekla je za Elizabeth Taylor, 'a opet tako daleko."'
Lisa Marie se predomišlja
Michael Jackson bio je moćna osoba koja je ostavljala snažan dojam na
ljude, čak i na one najbogatije i najslavnije kojima je jedina želja
biti dio njegova života. Po svemu sudeći, ni Lisa Marie Presley nije
bila imuna na njegov utjecaj. Unatoč svemu što su prošli u svom 22-
mjesečnom braku, trudila se pratiti što se događa u Michaelovu životu.
Odjednom se počela družiti s Michaelovom sestrom Janet, možda kako bi
ostvarila taj cilj. Nekoliko mjeseci prije njih dvije viđene su u klubu
Life na Manhattanu. Činilo se da uživaju i ljudi su se čudili koga
vraga rade zajedno.
483
Lisa je objasnila prijateljima da je savjetovala Janet kako da se vrati
u formu za svoju nadolazeću turneju Velvet Rope; Janet se, navodno,
udebljala osamnaest kilograma i odlučila je skinuti ih, a po mogućnosti
i nekoliko kila više. Međutim, teško je zamisliti da bi Lisa i Janet
zajedno išle u teretanu. Jednostavno, činilo se da se zabavljaju jer su
isti tjedan viđene u šopingu, na ručku, u kinu, čak su pogledale
predstavu na ojf-Broadwayu, a obje su bile preruŠene. U rujnu 1997.
Lisa je bila na zabavi povodom izlaska Janetina albuma Velvet Rope.
Nedugo zatim zajedno su se pojavile na dodjeli MTV-jevih nagrada.
Kad je Michael čuo da se Janet druži s Lisom, to ga je jako
zainteresiralo. "Priča li ikad o meni?" zanimalo ga je. "Kladim se da
me sad mrzi. Mrzi li mer
Janet je rekla bratu da joj se čini da se Lisa ne ljuti na njega zbog
završetka njihove veze i da bi ga, zapravo, voljela vidjeti. No nije mu
rekla da je Lisa sumnjičava prema Michaelovu braku sa 'Sestricom'.
Poznavala je Michaela dovoljno dobro da zna da mu je glavni cilj
oduvijek bio imati djecu i nije mu bilo važno kako da to ostvari. Htio
je da mu Lisa rodi dijete, ali odbila je jer nije htjela da dijete
odrasta u nesretnom braku. Slutila je da su se Michael i Debbie
dogovorili da će imati dijete, a da su brakom samo željeli osigurati
legitimnost. Janet je potvrdila sve njezine slutnje i rekla joj da se
Michael zapravo oženio s Debbie zbog Katherine. Lisa nije Michaelu
zamjerala ništa u vezi s Debbie. "Ne možeš kriviti nekoga što je takav
kakav jest, zar ne? " pitala je prijateljicu Monicu Pastelle. "Mnogi se
ljudi koriste uslugama zamjenskih majki, a ako malo bolje pogledaš,
mislim da je to i ovdje slučaj. Ali", brzo je dodala, "strašno me
zaboli glava ako previše razmišljam o tome, pa se trudim ne
razmišljati."
Michael je zatim nazvao Lisu da je pita mogu li biti prijatelji.
"Uvijek sam te volio", rekao joj je, prisjetila se poslije, "i grozno
mi je što je naša veza onako završila. Doista."
Lisa mu je rekla da je važan dio scijentološke vjere imunost na ljutnju
i ogorčenje i da se posvetila tome da prevlada sve negativne osjećaje
prema njemu. Bilo mu je drago što to čuje. Zatim je pozvao nju i
njezinu djecu da mu se pridruže u Južnoj Africi, gdje će napokon
završiti njegova turneja HIStorj. Rekao je da dolaze i njegovi
roditelji pa Lisa ne treba razmišljati hoće H nekome biti čudno što mu
dolazi u posjet. Objasnio je da mu roditelji pomažu čuvati Princea
Michaela. (To je možda i bilo točno, ali Michael je također imao cijeli
tim dojilja i dadilja na raspolaganju.) Lisa nije mogla odoljeti i
pristala je.
Kakve god da su bile Lisine namjere kad se spetljala s Michaelom, još
je osjećala duboku povezanost s njim — nije joj bilo lako gledati kako
zasniva
484
obitelj s drugom ženom. Prošlo je već prilično vremena otkad je uronila
u njegov svijet. A kako je jedanput rekla: "To je jedini način da
saznate kako mu je. Ne možete pitati nekoga kako je na ringišpilu —
morate i sami uskočiti." Lisa se morala sama uvjeriti kako se
prilagodio životu oko sebe nakon što su se razišli. Mnogo se toga
promijenilo. Izbjegao je optužbe za zlostavljanje, objavio nove pjesme,
uspješno nastupao na turneji, oženio se, dobio dijete. Napokon se
činilo kao da se smirio, pronašao sebe. Hoće li sada vidjeti novog
Michaela Jacksona, koji se ponovno rodio iz pepela slomljenog čovjeka
kojeg je nekoć poznavala? Radoznalost će je odvesti na put preko
Atlantika, dvaput. Prvo će mu se pridružiti u Londonu, gdje od 12. do
17. srpnja nastupa na stadionu Wembley. Rekla mu je da se u Londonu
održava nešto u vezi sa scijentologijom. Zatim se vraća u SAD i ponovno
će se pridružiti Michaelu na kraju turneje, u Južnoafričkoj Republici.
Michael je sigurno bio oduševljen. Ispalo je da će mu se Debbie
pridružiti u Francuskoj, Austriji i Njemačkoj (25. lipnja — 6. srpnja),
tjedan dana prije Lisina dolaska, kako bi vidjela četveromjesečnog
Princea Michaela. Dotada je dijete nakon rođenja vidjela samo jedanput,
možda dvaput. Namjeravala je otputovati prije nastupa u Londonu, a to
je Michaelu odgovaralo jer se tako ne bi susrela s Lisom.
U Njemačkoj je Michael bio iskren prema Debbie i rekao joj da će mu se
Lisa pridružiti u Engleskoj i poslije u Južnoj Africi. Debbie nije bila
oduševljena viješću — možda je smatrala da joj Lisa ugrožava teritorij
— ali brzo se oporavila. Njihov odnos ionako nije bio takav da mu može
govoriti što da radi, čak i ako su vjenčani. Osim toga, zapravo je nije
bilo briga. "Gledaj, ovako stvari stoje", rekla je prijateljici. "Ja ne
govorim Michaelu Jacksonu kako da živi svoj život, a ni on meni.
[Debbie je svog supruga uvijek zvala 'Michael Jackson'.] I to je tako",
zaključila je. "Znači, ako se želi skitati sa svojom bivšom ženom, ja
ga neću sprečavati. Jer ne želim da on mene sprečava ako ja želim
učiniti isto sa svojim bivšim dečkom."
"Ali to nije normalan brak, zar ne?" rekla je Debbiena prijateljica.
"Govorimo o braku s Michaelom Jacksonom \ primijetila je Debbie. "Ma
daj! Uozbilji se. Sve je pod kontrolom. Odrasla sam i znam što činim, a
zna i on. Osim toga", rekla je, "mislim da ćemo uskoro objaviti veliku
vijest."
Debbie tada nije objasnila o čemu je riječ. Ili su Michael i ona vodili
ljubav (kao što su poslije uporno tvrdili), ili je u pitanju bio neki
umjetni postupak, ali dok je Debbie bila u Parizu, u hotelu Disneyland
izvan grada, zatrudnjela je s Michaelovim drugim djetetom. Znala je da
njezin odnos s Michaelom — takav kakav jest — nije u opasnosti. C inilo
se da njihov dogovor funkcionira.
Lisa i njezina djeca u međuvremenu su se u Londonu pridružili Michaelu
i njegovim roditeljima. Svi su odsjeli u Michaelovu apartmanu od 10.000
485
dolara po noći u luksuznom hotelu Carlton Towers.
Sva tri Michaelova koncerta na stadionu Wembley rasprodana su; bio je
sjajno raspoložen. No, koliko god se Lisa trudila, nije uspjela nasamo
provesti dovoljno vremena s Michaelom da shvati kako stoje stvari s
njim.
Prošla su tri mjeseca i Lisa je opet posjetila Michaela u Južnoafričkoj
Republici u listopadu. Ovaj je put izašla iz zrakoplova kose obojene u
plava pomalo nalik Debbienoj nijansi. Tijekom ovog posjeta svojski se
trudila "uguziti se" (kako se poslije izrazila) u njegov nabijeni
raspored.
Lisa i Michael, njegovi roditelji, sin i njezina djeca odsjeli su u
hotelu Palace u centru Johannesburga. Nekadašnji par viđen je kako se
drže za ruke i smiješe jedno drugome. No ispod maske vedrih osmijeha,
Lisa se osjećala sve nelagodnije u društvu novog Michaela Jacksona.
Iako je bio u mnogo boljem psihičkom stanju nego dok je ona bila s
njim, smetale su joj neke od promjena koje je primijetila.
Za početak, njegovu prijašnju ranjivost, koja je možda bila rezultat
paranoje ili lošeg predosjećaja, sada je zamijenila neka vrsta
razmetljivosti. C inilo se da se Michael osjeća nepobjedivo. Lisu je
posebno mučila nazočnost trinaestogodišnjeg Norvežanina. Bio je to
sladak dječak koji je cijelo vrijeme nosio crvenu šiltericu koju mu je
dao Michael. Čak i ako je sve bilo nevino, smetala joj je njegova
nazočnost. Zar Michael još nije shvatio koliko je opasno za njegov
imidž voditi dječake na turneju?
U petak 10. listopada Michael je nastupio pred 47.000 ljudi na stadionu
Johannesburg. Nakon toga Lisa je s njim provela sate i sate iza
pozornice. Dok su bili zajedno, pokušala je načeti temu Michaelova
novog prijatelja. Smatrala je da bi se trebalo progovoriti o
primjerenosti takvog ponašanja. No Michael joj je jasno dao do znanja
da o tome ne želi raspravljati. Činilo se da mu njezin savjet više nije
bio potreban, ili barem dobrodošao.
Most između njega i Lise Marie Presley uvijek je bio onaj nesigurni,
ranjivi dio Michaela Jacksona. Otkad je taj dio zaliječen, a njihova
seksualna povezanost nestala, Lisa se osjećala ne samo nemoćno nego i
suvišno.
Lisa i njezina djeca sutradan su nazočili svečanom obredu na kojem je
Michael postao počasni član afričkog plemena Bafokeng Ka Bakwena (Narod
krokodila). Pleme Bafokeng ima 300.000 pripadnika i smatra se jednim od
najmoćnijih u zemlji budući da je vlasnik druge najveće rezerve platine
na svijetu. Katherine i Joseph upoznali su pripadnike plemena nekoliko
dana prije i također su dobili potvrde o 'državljanstvu'.
Michael je nosio vojnički sako ukrašen zlatnim amblemima na prsima i
rukavima. Nakon obreda polako je hodao kroz gomilu domorodaca u gradu
Phokengu, 140 kilometara sjeverozapadno od Johannesburga. Lisa ga je
ponosno držala za ruku, a Michael se dobrodušno smiješio i dodirivao
ruke
486
svojih obožavatelja kao da je kraljevska ličnost u posjetu. Cijelo to
vrijeme jedan je pomoćnik nosio plavo-žuti kišobran da zakloni Michaela
i Lisu od sunca.
Poslijepodne su Michael i Lisa otišli skijati na vodi u odmaralište Sun
City. Ondje su večerali s Katherine. Tijekom večere pljeskom su
nagradili djecu u nošnjama od leopardove kože koja su za njih izvela
ples.
Sutradan je Michael uvježbavao nastup na stadionu Johannesburg. Lisa je
već bila odlučila da će otputovati i gledala ga je iza pozornice.
Čekala je da Michael završi pa da se oprosti s njim.
Mali krug ljudi gledao je Michaela dok je s plesačima uvježbavao pjesmu
"Thriller". Usred pjesme zaustavio je nastup. "Stanite", rekao je. "Sve
je pogrešno. Ide ovako. Gledajte." Zatim je s lakoćom kliznuo po
pozornici, kao da lebdi, pokazujući plesačima prave korake. Katherine
je stajala kraj Lise i blistala od sreće.
"Kad se sjetim onih prokletih laži i kako je loša situacija tada bila,
i kad vidim gdje je danas, moram zaplakati", rekla je Katherine, ne
skidajući pogled sa sina. "Bio je gotovo uništen. A gledaj ga sad, tako
je prokleto dobar." Zagrlila je Lisu i toplo je pogledala. "A izvukao
se zbog tebe. Znaš li to? Znaš li koliko cijenimo sve što si učinila za
njega?"
Lisa se slabašno nasmiješila i slegnula ramenima. "Ne znam jesam li
pomogla ili ne", rekla je skromno. "Ali voljela sam ga. To znam. No,
budimo realni, Katherine, vaš je sin velika zagonetka."
Katherine je zabacila glavu i nasmijala se. "Ma nemoj mi reći",
uzviknula
Michael je sišao s pozornice baš kad su Katherine i Lisa bile usred
razgovora. "A koga to vas dvije tračate?" upitao je dobronamjerno.
"Tebe!" rekle su uglas.
Na brzinu je izveo svoj plesni korak, izbeljio im se i vratio na posao.
Izgubljena ljubav
U studenom 1997. Debbie Rowe objavila je da nosi djevojčicu, svoj drugi
'dar* Michaelu. Za to su dijete rekli da je začeto u Parizu. Michael je
bio oduševljen. U to vrijeme kupio joj je novu kuću u Los Angelesu.
Uselila se s dva psa i činilo se da je zadovoljna novim životom.
Michael se nestrpljivo pripremao za rođenje novog djeteta i bio je
uzbuđen
487
što njegova obitelj raste. Iako on i Debbie još nisu živjeli zajedno —
a nikad i neće — dobro su se slagali. Ona mu je bila prijateljica —
prijateljica koja mu je rodila djecu. Druga žena u njegovu životu, Lisa
Marie Presley, još je bila ta kojoj je pripadalo njegovo srce, a Debbie
je to znala. "Rekla mi je da Michael drži Lisinu sliku u spavaćoj sobi,
uz krevet", rekla je Tanya Boyd. "Debbie nikad nije bila u zabludi da
je Michael zaljubljen u nju, a mislim da ni ona nije bila zaljubljena u
njega. Rekla mi je: 'Odnos između njega i Lise — e, to je prava ljubav.
Nikad se nisam borila protiv toga. Zapravo, podupirala sam ih/ Nije
htjela stati između Lise i Michaela. 'Da mu je Lisa htjela roditi
djecu', rekla mi je, 'ja to nikad ne bih učinila. Ne bi bilo razloga.'"
U subotu 7. veljače 1998. Michael je večerao s Lisom u restoranu Ivy u
Los Angelesu. Nazvao ju je i rekao joj da je želi izvesti za njezin 30.
rođendan, koji je bio tjedan dana prije.
Došli su u restoran držeći se za ruke. Michael je nosio crn šešir i
crnu kiruršku masku, a Lisa tamnoplavu haljinu i zlatnu ogrlicu. Nisu
imali rezervaciju pa ih je poslovođa odveo u svoj ured i ponudio im
piće dok su čekali stol u mirnom, romantičnom kutku. Kad su dobili
stol, Lisa je naručila povrće kuhano na pari. Michael je jeo polpete od
rakova i pečenu piletinu. Nije skinuo masku već je hranu gurao ispod
nje. Čovjek se zapita kako je to sjediti nasuprot osobe koja jede s
kirurškom maskom na licu. "Kad prestanete razmišljati koliko je to
apsurdno", objasnila je Lisa, "i prihvatite da čovjek neće skinuti
masku..."
Za desert podijelili su krišku torte ukrašenu jednom svjećicom — u koju
je Lisa veselo puhnula. "Kako ide s Debbie?" pitala je; barem je tako
poslije ispričala prijateljici.
Michael je malodušno rekao da mu je s novom ženom "dobro". Ispijao je
četvrtu čašu vina. Koliko god da mu je stalo do Debbie, rekao je, kad
je s njom, razmišlja o onome što mu nedostaje umjesto o onome što ima.
"Samo želim biti zaljubljen. Kao što smo ti i ja bili. Bilo me jako
strah", rekao joj je. "Sad znam da sam te isključio. Sto sad mogu
učiniti?"
Lisa kaže da nije odgovorila. Više nije imala odgovore ili rješenje za
njegove probleme. Zapravo ih nikad nije ni imala. Nije mu mogla
bogznašto predložiti, osim onog najosnovnijeg kad je riječ o dvoje
ljudi koji su bili zajedno i još se vole. "Želim da znaš", rekla mu je,
"ako ikad budeš trebao prijateljicu, tu sam. Imaš tako dobro srce,
Michaele", dodala je. "Ali, čovječe, reci mi: zašto moraš biti tako
jebeno čudan?"
Oboje su prasnuli u smijeh, vjerojatno shvativši da na to pitanje nema
jednostavna odgovora.
Nakon večere šetali su Avenijom Robertson u Beverly Hillsu i gledali
izloge pred uvijek budnim papara^ima. U jednom trenutku Michael je
488
poljubio Lisu u tjeme i prstima joj podigao bradu kako bi ga pogledala
u oči. Obgrlio ju je. Poljubili su se preko njegove svilene maske, kao
da je on kakav superjunak iz stripa i da je to posve normalno. Ona se
zatim privila uz njega. Jedan papara^o ovjekovječio je taj trenutak
nježnosti, a fotografije su pet dana poslije osvanule u tabloidu.
Poslije su šetali plažom u Santa Monici i razgovarali do dugo u noć.
"Volim je", rekao je Michael sutradan jednom od svojih suradnika, "više
od ičega, više od ikoga, još volim Lisu. Jako smo povezani." Oči su mu
se napunile suzama. "To mi je bila jedina prilika, čovječe", rekao je.
"Učinio sam mnogo gluposti. Možda više nikad ne dobijem priliku, znaš?"
"U nekom drugom svijetu bili bismo zajedno", govorila bi Lisa, "ali ne
u x)vom svijetu, nažalost."
Dva mjeseca poslije Michael je postao otac djevojčice.
Paris Michael Katherine Jackson rođena je 3. travnja 1998. (ime je
dobila po gradu u kojem je začeta, kako tvrde roditelji, ali i po
svojoj baki i ocu). Michaelovi suradnici kontaktirali su s papom u
Vatikanu radi mogućnosti da on krsti dijete. Međutim, dobio je službeno
pismo iz Vatikana preko predstavništva u Los Angelesu u kojem ga
obavještavaju da papa ne želi sudjelovati "u nečemu što neki mogu
protumačiti kao predstavu za javnost". (Vatikan je to već prošao s
Madonnom nekoliko godina prije kad je htjela da papa krsti njezino prvo
dijete Lourdes, ali također su je odbili.)
Kad Debbie više nije odgovarao 'dogovor', zatražila je rastavu. Dobila
ju je 8. listopada 1999., bez pogovora. Nagodbom je dobila oko deset
milijuna dolara, a prva rata od 1,5 milijuna isplaćena je u listopadu.
Michael je 2000. i 2001. nastavio sa životom i karijerom — kao što ću
opisati u daljnjem tekstu. A zatim je 2002. dobio još jedno dijete,
dječaka kojem je dao ime Prince Michael II. Rekao je bližnjima da se
nada da će imati još djece u budućnosti i da će svi dječaci nositi ime
Prince Michael (III., IV. itd.).
Prince Michael II. ima nadimak 'Blanket' (Dekica). Michael je objasnio:
"To je izraz koji upotrebljavamo ja, moja obitelj i zaposlenici. Ja
kažem: 'Pokrijte dekicom i zaštitite mene ili nju.' U tom smislu dekica
predstavlja svojevrstan blagoslov i zaštitu. To je način iskazivanja
ljubavi i nježnosti." Devetomjesečnog Princea II. Jackson je zanjihao
iznad balkona u Njemačkoj 2002., što je izazvalo poplavu napisa u
kojima se nagađalo o njegovoj emocionalnoj stabilnosti i sposobnosti da
bude otac. Michaela su vlastiti postupci zbunili, a medijska
popraćenost izbezumila. Također, bilo mu je neugodno; što će misliti
njegovi prijatelji i obitelj? Javno se ispričao za svoje ponašanje i
objasnio da se u tom trenutku zanio.
Nakon toga Michael je od Elizabeth Taylor primio pismo s datumom od 19.
prosinca 2002. koje ga je razvedrilo. "Nemoj im [javnosti] dopustiti da
te
489
rastuže, Michaele. Previše te ljudi voli, pogotovo ovo dijete. Volim te
kao i uvijek i razumijem te kao i uvijek. Ne skrivaj se. Nisi učinio
ništa čega bi se sramio. Budi ponosan na način na koji odgajaš djecu.
Bog zna da sam ja ponosna. Volim te svim srcem, zato što te tako dobro
poznajem. Uvijek ću te razumjeti, i kad drugi možda neće. Ali, znaš
što: tko ih šiša. S ljubavlju, Elizabeth."
Michael nije otkrio identitet majke svog trećeg djeteta. Poslije će
objasniti da je prvo dvoje djece plod 'prirodnog začeća' — što znači da
su on i Debbie vodili ljubav — a da je novo dijete plod umjetne
oplodnje. "Odlučio sam se zamjensku majku i vlastito sjeme", objasnio
je. "Ne poznaje me, a ni ja nju. Nije me zanimalo koje je rase, samo da
je zdrava i da ima dobar vid. I zanimalo me koliko je inteligentna."
Prvo je rekao da je majka crnkinja, a zatim je promijenio priču i rekao
da ne zna njezin identitet. Prince Michael II. izrazito je plavokos.
Debbie je potvrdila da dijete nije njezino. Ako je Michael i znao tko
je majka, odlučio je da neće otkriti njezino ime.
Dokumentarni film Martina Bashira
Kad je u veljači 2003. svjetlo dana ugledao kontroverzni dokumentarac
Život s Michaelom Jacksonom, otvorilo se još jedno čudno poglavlje u
Michaelovu životu. Dokumentarac je prvo pogledalo petnaest milijuna
gledatelja u Ujedinjenom Kraljevstvu, a zatim dvostruko više u SAD-u.
Izazvao je veliku pozornost s obje strane Atlantika zbog protogonista,
Michaela, i autora, Martina Bashira.
Prije filma s Michaelom Jacksonom Martin Bashir bio je najpoznatiji po
televizijskom intervjuu s princezom Dianom iz 1995. Gotovo 23 milijuna
ljudi gledalo ju je kako priznaje da je nezadovoljna mukotrpnim brakom
s princem Charlesom, njegovim odnosom s Camillom Parker Bowles te
složenom i neugodnom osobnom situacijom koju je nazvala "brak u troje".
Ubrzo nakon toga kraljica je zatražila da se Diana i Charles rastanu.
Budući da je Diana tim intervjuom pridobila suosjećanje cijelog
svijeta, Michael je povjerovao Martinu kad se ovaj predstavio kao
"čovjek koji je preokrenuo Dianin život". Zapravo, da je proučio
povijest dokumentarca o Diani, otkrio bi da joj nije pomogao. Dok je
sporim, hipnotičkim glasom otkrivala detalje o svom tragičnom životu,
činilo se kao da je odlučila uništiti samu sebe, i to na televiziji.
Tijekom intervjua doimala se distancirano, suzdržano i napaćeno.
490
No, u korist joj je išlo to što je žrtva problema kao što su poremećaj
u prehrani i bračna nesloga, što su gledatelji mogli barem donekle
razumjeti. Nisu je doživljavali kao nakazu. Umjesto toga, ostavljala je
dojam nesretne žene čiji se život oteo kontroli i koja je to odlučila
priznati. Međutim, Michael Jackson
— uza sve plastične operacije, djecu bez majke i duboku fascinaciju
dječacima
— upustio se u veći rizik kad je odlučio pustiti Martina Bashira u
svijet koji je njegova prva žena zvala Michaelovim "svijetom Čuda".
^Jakon spektakla s Dianom Martin Bashir osvojio je nagradu Britanske
akademije za film i televiziju i proglašen je televizijskim novinarom
1996. godine. Nakon toga dobio je intervjue s mnogim zvijezdama,
uključujući razgovor s ucviljenim britanskim homoseksualcem i glumcem
Michaelom Barrvmoreom nakon što se tijekom zabave u njegovoj kući
utopio jedan mladić.
Martin se pet godina umiljavao Michaelu Jacksonu pokušavajući ga
uvjeriti da sudjeluje u filmu. Nakon što ga je preporučio Michaelov
prijatelj iluzionist Uri Geller, Michael je napokon primio Martina i
ovaj ga je uspio privoljeti na suradnju. Martin je osam mjeseci imao
potpuni uvid u Michaelov život, unatoč činjenici što su njegovi
savjetnici smatrali da takva suradnja ne sluti na dobro. Bashir je
proveo neko vrijeme na Neverlandu u Kaliforniji te putovao s Michaelom
diljem SAD-a i Europe. (Uri će poslije požaliti što je upoznao Michaela
s Martinom.)
Iako su većina otkrića u dokumentarcu zapanjujuća, ona nisu
najzanimljiviji dio. U Životu s Michaelom Jacksonom fascinantno je to
što je glavni akter dopustio snimanje, iz čega možemo zaključiti ili da
Michael još nije shvatio kako ga doživljava veći dio javnosti, ili da
ga nijebriga. Prema tvrdnjama ljudi koji su ga najbolje poznavali,
uistinu je vjerovao da je mudar marketinški potez dopustiti strancu da
snima njegov svijet iz perspektive vanjskog promatrača, i to bez
kontrole nad konačnim sadržajem. Nije razumno razmišljao. Mislio je da
je dokumentarac fora jer ga je snimila i Diana, i bio je uvjeren da će
javnost zanimati njegov život. Uopće nije zamišljao da bi itko mogao
biti šokiran jer svoj život i sebe nije smatrao šokantnim.
Neki ljudi u Michaelovu taboru — John Branca, na primjer — smatrali su
da projekt nikad neće biti završen. Kao i mnogi zabavljači, Michael se
angažirao u mnoštvu projekata koji nikad nisu otišli dalje od početne
faze, pa su se svi nadali da će i dokumentarni film biti jedan od
takvih. Takav projekt jamačno se nikad ne bi realizirao u davnim danima
kad su drugi imali utjecaj nad Michaelom.
Neki Michaelovi pristaše pokušali su prikazati dokumentarac Martina
Bashira kao nešto pozitivno za Michaela, tvrdeći da je svojim nastupom
izazvao suosjećanje. Naravno, dok govori o tome kako ga je otac tukao,
491
gledatelji su svim srcem uz njega. Michael se prisjetio kako je Joseph
sjedio s remenom u ruci dok su dečki vježbali. "Ako nešto niste dobro
izveli, ošinuo bi vas, stvarno bi dobro opalio. Boljelo je. Doista je
boljelo." Još su ga mučile traume iz djetinjstva i čini se da se u
najvećoj mjeri nije uspio suočiti s njima. No, veći dio filma u
trajanju od 110 minuta prikazuje Michaela kao najvećeg ekscentrika pop-
kulture.
Na primjer, evo kako je opisao Parisino rođenje: "Bio sam tako
nestrpljiv da je odvedem kući nakon što je prerezana pupčana vrpca —
nerado ovo govorim — da sam je zgrabio i odnio, iako je bila prekrivena
posteljicom i svime time. Jednostavno sam je omotao ručnikom i
pobjegao."
Debbie Rowe dala je novo značenje riječi 'apsurd' kad je potvrdila da
je Michael zamrznuo posteljicu! (Naravno da je to učinio, netko će
reći. Kako bi je inače sačuvao?)
Michaelovi stalni prigovori da mu senzacionalistički tabloidi ne daju
mira gube na važnosti jer su njegovi čudnovati postupci takvim
tiskovinama bili prava poslastica. "Ludi Jacko oteo svoje dijete
nekoliko sati nakon rođenja", vrištala je naslovnica Stara u travnju
1998. ("Jednostavno je zgrabio dijete.") "Jacko ukrao dijete odmah
nakon rođenja", pisalo je u bombastičnom naslovu u National Enauireru
isti tjedan. ("Michael je ovlaš poljubio Debbie, uzeo Pariš u naručje i
zbrisao.") Tko bi povjerovao tim pričama? No, čak su i autori članaka
smatrali da je pretjerano napisati da je Michael {amr^nuo posteljicu.
To bi bilo previše čak i od njih!
U jednoj sceni iz filma Michael je prikazan kako hrani Princea Michaela
II. na bočicu. Dok je hranio dijete, umotano u zelen šifonski šal,
Michael ga je živahno njihao na koljenu. "Volim te, Blanket", gugutao
je, "volim te, Blanket." A zatim se, izbezumljena pogleda i pomalo
nervozan, prisjetio svog postupka na balkonu u Njemačkoj. Objasnio je
da je čvrsto držao dijete kad ga je zanjihao iznad ograde i da su
mediji krivi za cijelu halabuku, a ne on. "Zašto bih prekrio djetetu
lice šalom ako ga pokušavam baciti s balkona?" ljutito je upitao
Michael. "Mahali smo tisućama obožavatelja ispod nas koji su vikali da
žele vidjeti dijete. Bio sam ljubazan i pokazao im ga."
Za svoju ljubav prema djeci rekao je: "Ponovit ću milijun puta. Ne
bojim se reći to. Da na svijetu nema djece, da netko objavi da su sva
djeca mrtva, smjesta bih skočio s balkona. Nemam više što reći. Nemam."
Najluđe je bilo to što je Michael uporno tvrdio da nije operirao ništa
na licu osim nosa. "Operacija mi je pomogla da lakše dišem i pjevam
visoke tonove." Tvrdio je da je bio samo na dvije operacije, obje na
nosu. "Govorim vam istinu. Nisam operirao lice", rekao je. Nakon svih
tih godina čovjek bi pomislio da Michael ima bolji odgovor na pitanje o
plastičnim operacijama. Na primjer: "Očigledno je da sam bio na
plastičnoj operaciji. Sljedeće pitanje,
492
molim." Tko bi tome mogao prigovoriti?
Kad su zvijezde pod paljbom agresivnih medija, šutnja im uvijek spašava
glavu. Dovoljno je reći: "Bez komentara." To je učinkovit odgovor. Na
primjer, Jackie Kennedy rijetko je imala kakav pametan komentar na bilo
što, a nitko joj to nije zamjerao. Zapravo, ako slavni nemaju što reći
- pogotovo ako je riječ o nekonvencionalnim ljudima i njihovim
nekonvencionalnim postupcima — bolje im je da se brane šutnjom.
i Svima koji su poznavali Michaela bilo je bolno gledati dokumentarni
nlm Martina Bashira. Lisa Marie Presley nazvala je Neverland iduće
jutro i rekla Michaelovu pomoćniku da želi razgovarati s Michaelom što
je prije moguće. Bila je izvan Kalifornije, na radijskoj turneji
povodom promocije svog albuma. Pa ipak, našla je vremena da nazove i
provjeri kako se njezin bivši suprug nosi s kontroverznim filmom o
kojem svi bruje.
Kad je Michael čuo da Lisa pokušava doći do njega, srce mu je brže
zakucalo. Još nije bio prebolio raspad njihove veze, a na temelju onoga
što je rekao, vjerovao je da će jednog dana opet biti zajedno. Kad se
Lisa udala za glumca Nicolasa Cagea u studenom 2002. na Havajima,
Michael je patio. Kad su se razišli nakon manje od četiri mjeseca,
nazvao ju je da provjeri kako je. "Ma ne brini se za mene", rekla mu
je. "Samo još jedno sranje u mom životu. Idem dalje, lopatam kroz
sranja." Nasmijao se.
Nazvao ju je na broj koji je ostavila. "Čovječe!" rekla je Lisa čim se
javila. "Film je koma. Gdje ti je bila pamet?"
Nisu se mogli prestati smijati. Ona ga najbolje zna razvedriti. "Jebeš
Martina Bashira", rekla je. "Više nikad neće naći posao, Michaele. Tko
bi mu vjerovao? Gotov je. Uništio si njegovu karijeru."
"Mislim da je on pokušao uništiti moju, Lisa", rekao je Michael.
"Ma molim te", rekla mu je, "vjeruj mi, tvoju karijeru ne može uništiti
jedan usrani novinar."
Moglo bi se zaključiti da je Martin iskoristio Michaela sugestivnim
pitanjima, pretpostavkama te izražavanjem divljenja i stalnim
pretvaranjem da je zbunjen. Na primjer, potaknuo je Michaela da se
popne na stablo na kojem piše pjesme dok se divi ljepoti Neverlanda,
tzv. čarobno stablo, kako ga je Michael zvao. Malo je vjerojatno da je
to učinio jer je htio prikazati Michaelovu zaigranu stranu. Prikazao je
Michaela kako sjedi sam na vrhu stabla. Djelovalo je. Bio je to
dirljiv, pa čak i pomalo uznemirujući prizor. Kad je Martin poslije
pratio Michaela u pohodu po trgovinama u Las Vegasu i promatrao ga kako
troši tisuće dolara na najgore i najkičastije predmete, nije li jedini
razlogbioprikazati Michaela kao čudaka? Ali s druge strane, zašto mu je
Michael dopustio da ga prikaže na taj način? U filmu je i mnogo
licemjernih komentara koje Martin izgovara u pozadini dok sudi o
Michaelu i njegovu životu.
493
Michael je bio kod kuće, na Neverlandu, s nekoliko prijatelja i
savjetnika dok je gledao prvu verziju filma. ŽivotsMichaelom Jacksonom,
netom prije nego što je prikazan u Ujedinjenom Kraljevstvu. Očekivao je
da će biti zadovoljan. "Međutim, nakon pet minuta znao je da će biti
vrlo nezadovoljan", rekao je jedan suradnik. "Tiho je gledao film. Svi
su šutjeli. U sobi se ni muha nije mogla čuti. Kad je film završio, bio
je miran. Stalno je govorio: 'Ne mogu vjerovati da bi mi to učinio.'
Dosta smo raspravljali o tome da spriječimo emitiranje, ali šanse su
bile male. Mike je popio mnogo vina te večeri, pokušavajući ublažiti
bol. Tek se sutradan razbjesnio. Njegovi odvjetnici rekli su da je
nemoguće zaustaviti emitiranje. 'Nemojte mi to govoriti. Smislite
nešto', ljutito je rekao. Međutim, nisu uspjeli."
No, na kraju krajeva, Michael je doista rekao to što je rekao i bio je
takav kakav jest. Sumnjiva montaža nije kriva za to što se on s 44
godine hihoće i drži za ruke s dvanaestogodišnjakom koji je prebolio
rak te priznaje da katkad spava u istoj sobi s dječakom. Dječak je
stavio glavu na Michaelovo rame i prisjetio se: "Rekao sam mu:
'Michaele, ti spavaj u krevetu', a on meni: 'Ne, ne, ti spavaj u
krevetu.' Onda sam rekao: 'Ne, ne, ne, ti spavaj u krevetu', a on:
'Slušaj, ako me voliš, ti ćeš spavati u krevetu.' Čovječe!" rekao je
dječak. "I tako sam ja spavao u krevetu." (Michael je spavao na podu.)
Dok je dječak govorio, Michael nije skidao pogled s njega. Htio je
iskazati svoju ljubav i privrženost. I opet se sam predstavio svijetu
na način koji izaziva mrštenje i ogovaranje. Michael je rekao Martinu:
"Spavao sam u krevetu s mnogo djece. Zašto ne bih smio dijeliti krevet?
Dijeliti krevet s nekim najljepša je stvar koju možete učiniti. Kad vi
kažete 'krevet', mislite na seks. Novine to pretvaraju u seks, a tu
nema ničeg seksualnog. Odlazimo na spavanje, ušuškam ih i pustim
glazbu, pročitam neku priču. U kaminu gori vatra. Dajem im toplo
mlijeko, jedemo kekse. Sve je to jako dražesno i slatko. Cijeli bi
svijet to trebao raditi."
Naravno, darovitost i ekscesi u svijetu šoubiznisa idu ruku pod ruku, a
moglo bi se reći da Michael Jackson nije bio ništa veći ekscentrik od
nekih drugih zvijezda u povijesti pop-glazbe. Zamislite kako bi
izgledao film Život s Elvisom u njegovim kasnim danima, kad je bio
izoliran na Gracelandu, paranoičan i drogiran. Michaelov problem bio je
taj što javno šizi više od petnaest godina, od skandala s barokomorom
iz 1986. "Ne, ja doista jesam Petar Pan", rekao je Martinu Bashiru. "Ja
sam Petar Pan u srcu." Takav publicitet nikad mu nije koristio u očima
javnosti. Luckasti imidž samo je umanjivao njegov istaknuti i teškom
mukom zasluženi položaj u svijetu zabavne industrije.
Možda je to najbolje objasnila Lisa Marie novinaru Playboya Robu
Tannenbaumu: "Neko vrijeme Michael je bio poput Č arobnjaka iz Oza,
čovjek
494
iza zavjese- Zbilja mu je dobro išlo isfuravanje imidža u stilu Howarda
Hughesa. Postao je lik veći od života. No u jednom trenutku to se
okrenulo protiv njega i postao je čudak [u očima jednog dijela
javnosti]. A sada više ne može pobjeći od toga. Kad ste kralj u svojoj
palači, nema morala, etike ili poštenja. Svi će vam se uvlačiti u
guzicu, a zatim podmetnuti nogu da padnete."
Nakon što je film Život s Michaelom Jacksonom prikazan u SAD-u,
nezadovoljni Michael objavio je priopćenje u kojem kaže da se osjeća
"slomljen" i "potpuno izdan", da smatra da je film "iskrivljena slika
stvarnosti" i "neukusan pokušaj lažnog prikaza" njegova života i
očinskih sposobnosti. Michael je očigledno osjećao da ga je novinar
iznevjerio. Za senzacionalistički ton dokumentarca krivio je montažu i
Bashirove loše namjere, pa je krenuo u ofenzivu smatrajući da je u redu
priuštiti Bashiru ono što je on priuštio njemu. Pustio je u javnost
kratak neobjavljeni isječak iz filma koji je trebao posramiti Bashira I
prikazati ga kao budalu.
U filmu Život s Michaelom Jacksonom Martin je optužio Michaela da ima
premalo vremena za vlastitu djecu, petogodišnjeg Princea Michaela I.,
četverogodišnju Paris Michael Katherine i malog Princea Michaela II.
Martin je za Jacksonove potomke rekao: "Djeca imaju previše
ograničenja. Prezaštićena su." Opisao je Michaela kao "slomljenog,
djetinjastog i opsjednutog samim sobom". Rekao je: "Ono što sam vidio
prilično me uzdrmalo i uznemirilo."
Međutim, na Michaelovoj snimci Bashir ushićeno izjavljuje: "Imaš sjajan
odnos s djecom. Zapravo, dođe mi da zaplačem kad te vidim s njima jer
je vaš odnos tako prirodan, topao i pun ljubavi. Svi koji te upoznaju
znaju to." Michael Jackson odgovorio je: "Hvala."
Je li film prikazao Martina Bashira kao lažljivca, a Michaela kao
uzorna roditelja? Za neke možda i jest. Druge je iznenadilo to što se
novinar ulaguje čovjeku s kojim razgovara kako bi ga potaknuo da bude
otvoreniji.
Odlučeno je da će Michael objaviti dvosatni dokumentarni film o svom
životu iz vlastite perspektive, onako kako ga vide njegovi bližnji.
Fox-TV platio mu je dva milijuna dolara za prava na film Intervju s
Michaelom Jacksonom: Snimke koje niste smjeli vidjeti, koji se emitirao
u SAD-u, a zatim i u cijelom svijetu. Michaelovo tumačenje
neobjavljenih snimki Martina Bashira ne bi bilo dovoljno za cijeli
film, stoga su u obranu pozvani Katherine i Joseph, kao i njegov brat
Jermaine, visažistica Karen Faye i Debbie Rowe.
Debbie je pokušala objasniti svoj odnos s Michaelom i njihovom djecom i
vjerojatno mu donijela više štete nego koristi. "Djeca me ne zovu mama
jer ja to ne želim", rekla je. "To su Michaelova djeca. Ne kažem da
nisu i moja, ali rodila sam ih jer sam htjela da on postane otac. Ljudi
govore: 'Ne mogu vjerovati da je ostavila svoju djecu.' Ostavila? Ja
ostavila svoju djecu? Nisam
495
ostavila svoju djecu. Moja djeca su sa svojim ocem, kamo i pripadaju.
Nisam ih rodila da budem majka... Da me danas nazove i predloži da mu
rodim još petero djece, odmah bih to učinila."
Debbie se doima veoma dobronamjernom. Ne misli ništa loše. Međutim,
njezin neobičan odnos s Michaelom, a pogotovo s djecom, zbunjivao je
ljude, ma koliko ga se trudila objasniti. Takve stvari bolje je ne
objavljivati.
Nakon što su prikazani dokumentarci sukobljenih strana — Martinove i
Michaelove — Michael je ponovno otpustio svog dugogodišnjeg odvjetnika
Johna Brancu. Ovaj put učinio je to faksom. John je navodno rekao da mu
je žao što odlazi, ali i da mu je laknulo. Dvadeset pet godina, s
prekidima, obavljao je naporan posao, a bilo mu je još teže kad je
Michael prestao prihvaćati njegove dobre savjete. Kao dugogodišnjem
prijatelju, a ne samo odvjetniku, bilo mu je teško gledati Michaela
kako donosi pogrešne odluke. Trudy Green, tadašnja Michaelova
menadžerica, dala je otkaz. Ni ona nije znala da se Michael dogovorio s
Bashirom sve dok nije bilo prekasno da se bilo što učini. Michael je
zatim otpustio svog računovođu Barryja Siegela, kao da provodi čistku.
Istovremeno, jedna je internetska stranica objavila nikad viđene
dokumente koje je policija prikupila deset godina prije kad je Jordie
Chandler iznio detalje o navodnom seksualnom zlostavljanju. Moralo je
do toga doći. Ljudi su smatrali da je Michaelovo držanje za ruke s
dvanaestogodišnjim dječakom u dokumentarcu Martina Bashira
neprimjereno, a kao rezultat toga pojavili su se podsjetnici na muke s
Jordiejem i Evanom. Nakon što je objavljen senzacionalistički dokument
na pet stranica, Michael je izdao priopćenje u kojem kaže da je
"poštovao obvezu čuvanja povjerljivosti" i da je Jordiejeva izjava
iskorištena da se "dodatno ocrni" njegov lik. "Nikad neće prestati, zar
ne?" u očaju je pitao jednog savjetnika. Baš kad je nakratko uspio
zaboraviti Jordieja Chandlera, ponovno su ga podsjetili na njega. "Nije
pošteno. Zašto me novinari ne puste na miru?" pitao je. "Zašto?"
Ako se Michael uistinu želio iskupiti, možda je trebao učiniti jedino
što nikad nije — uvažiti mišljenje javnosti, priznati da je njegovo
ponašanje katkad čudno i uznemirujuće i pripisati ga nečemu, a ne da se
stalno ponaša kao da je sve u redu. Umjesto toga izdavao je priopćenja,
kao ono nakon intervjua s Martinom Bashirom kad je rekao: "Čudi me
dokle će ljudi ići kako bi me prikazali u lošem svjetlu." Dopuštao je
svojim dušobrižnicima da u javnosti daju izjave poput: "On nije lud.
Javnost je luda. Nije prolupao. Javnost je prolupala. Zašto to ne
vidite? Zašto ne mofete shvatiti?' A ljudi su zapravo željeli da
Michael Jackson bude taj koji će napokon 'shvatiti', ispričati se za
sve postupke koji se mogu protumačiti kao neumjereni i reći: "Da budem
iskren, ne znam što mi je bilo."
496
HIStory, Blood on the Dance Floor i Invincible
Michael Jackson preživio je teške optužbe za zlostavljanje djece u 90-
ima, ali ne bi se baš moglo reći da nisu naškodile njegovoj pjevačkoj
karijeri. Zapravo, prodaja njegovih albuma znatno se smanjila.
1995. izdan je CD HIStory — Past, Present & Future, Book I. Set se
sastoji od petnaest najvećih hitova ("Beat it", "Billie Jean" i ostali)
i petnaest novih pjesama, kao što su kontemplativna "Stranger in
Moscow", elegantna "Earth Song" i "Scream" (duet s Janet, prvi singl s
albuma).
Pjesma "You Are Not Alone", također dio seta, i dalje je jedna od
Michaelovih najboljih pjesama. Ušla je u diskografsku povijest SAD-a
kao prva pjesma koja je debitirala na prvom mjestu Billboardove top-
ljestvice. Zasjela je na vrh ljestvica i u Velikoj Britaniji, nakon što
je debitirala na trećem mjestu. Dok slušate pjesmu "You Are Not Alone",
pitate se koliko je puta Michael sam sebi tijekom najtežih razdoblja u
životu pokušao reći da ima podršku više sile, čak i prijatelja i
obitelji, vjerovao on u to ili ne.
Jedini je problem kod pjesme "You Are Not Alone" bizaran spot, u kojem
Michael i Lisa Marie polugoli paradiraju uz eteričnu pozadinu. "Ne znam
zašto sam pristala na to", kaže Lisa. "Zanijela sam se. Bilo je fora
pojaviti se u spotu Michaela Jacksona. Ideš!" Zapravo, razgolićenost
nije imala smisla i izazivala je nelagodu. Čovjek poželi da se odjenu.
Ističe se i Michaelova verzijapjesme "Smile" Charlieja Chaplina.
Prekrasno je i nadahnuto izveo tu pjesmu. Nikad nije zvučao iskrenije i
ljepše. Ta je pjesma trebala biti izdana kao singl, ali odluka je u
zadnji čas promijenjena zbog procjene da nije komercijalna. Međutim, u
javnost je iscurilo nešto promotivnih CD-a sa slikama na kojima je
Michael elegantno odjeven kao Charlie Chaplin. Danas su to vrijedni
kolekcionarski primjerci.
U nekoliko europskih gradova povodom izlaska albuma podignuti su i
otkriveni veliki kipovi koji prikazuju Michaela. (Tko bi drugi nego
Michael dao da se u svrhu promidžbe njegov veliki kip vuče rijekom
Temzom?) Također, podigla se prašina oko stihova pjesme "They Don't
Care About Us". Michael je optužen da je antisemit zbog riječi "kike
me" i "jew me"*. Zamijenio ih je riječima "strike me" i "do me".
Međutim, za Michaela je svaki publicitet bio dobar kad je promovirao
album. Diljem svijeta prodano je petnaest milijuna primjeraka albuma
HIStory. Bio je to pad nakon albuma Dangerous, koji je prodan u 27
milijuna primjeraka. (Album Bad prodan je u 25 milijuna primjeraka,
Thriller u 52 milijuna, a Off the Wall u 15 milijuna). Pa ipak, HIStory
je ostvario velik
* Riječ Jew na engleskom jeziku znači Židov, a riječ kike je pogrdan
naziv za Zidova.
497
uspjeh — i umjetnički i komercijalno — iako su ga mediji prilično
ignorirali, jer su još bili usredotočeni na Michaelov turbulentan i
zabavan privatni život.
Michaelov album iz 1997. Blood on the Dance Floor — History in the Mix
sadržava pet novih pjesama i osam dotad neobjavljenih odličnih plesnih
remikseva pjesama kao što su "Scream", "You Are Not Alone" i "Stranger
in Moscow" s albuma HIStory. Još je nekoliko pjesama s albuma Blood on
the Dance Floor vrijedno spomena. Ističe se pjesma "Ghosts", možda zato
što podsjeća na Michaelov očaravajući kratki him Ghosts u kojem se
pretvara u starog bijelca bez ritma. (Klasik, obvezno štivo za sve
obožavatelje Michaela Jacksona.)
Loša vijest za Michaela bio je neuspjeh albuma u Americi. Otpisali su
ga kritičari i velik dio Michaelove publike. Zbunjivalo ih je je li
riječ o novom izdanju ili o nekakvoj mješavini pjesama. No, Michaelovi
britanski obožavatelji nisu zakazali — Blood je bio velik hit u
Ujedinjenom Kraljevstvu. Prvo je singl "Blood on the Dance Floor" izbio
na prvo mjesto ljestvica, a zatim i album. Zapravo, u cijelom
Michaelovu opusu možda i nema bolje pjesme od "Blood on the Dance
Floor", za koju mnogi njegovi američki obožavatelji i ne znaju da
postoji jer je zanemarena. Sam ju je napisao i producirao.
Album Blood on the Dance Floor prodan je u četiri milijuna primjeraka
diljem svijeta. Iako nije pošteno uspoređivati prodaju albuma na kojem
su većinom remiksirane pjesme s prodajom ostalih Michaelovih uradaka,
rezultat je ipak loš. Kao i mnogo toga što je Michael radio u to
vrijeme, album i spot za pjesmu "Ghosts" zagubili su se u skandalima
koji su pratili njegov život: kontroverzan odnos s djecom, Lisom Marie,
Debbie Rowe... Nema sumnje da bi bez toga njegov rad bio bolje
primljen.
Treba spomenuti da šefovi u Sonyju zbog slabog rezultata Michaela više
nisu smatrali 'nepobjedivim'. Ispostavilo se da glave neće padati ako
mu se album slabo prodaje ili ako je nezadovoljan tvrtkom. Nakon što je
album Blood on the Dance Floor podbacio u SAD-u, Michael više nije bio
Sonyjev prioritet.
Album Invincible (objavljen u listopadu 2001.) navodno je najskuplji
album ikad snimljen. Sony je Michaelu platio 40 milijuna predujma da ga
snimi. Zatim su potrošili još 25 milijuna na promociju (iako je teško
precizno odrediti koliko je sredstava izdvojeno jer je promocija bila
slaba).
Michael od početka nije pokazivao oduševljenje prema projektu i možda
je dio publike zamijetio njegov nedostatak entuzijazma i koncentracije.
Snimanje albuma trajalo je tri godine. Producirano je, miksano i
remiksirano više od 50 pjesama, a autori i producenti stalno su
dobivali otkaze i izmjenjivali se. Neki promatrači zbog toga su stekli
dojam da je Michaelu, kako se jedan producent izrazio, "pun kufer
svega".
498
Također, Michael je počeo ratovati sa Sonyjem u ranoj fazi snimanja
albuma Invincible. Mislio je da će mu 2000. vratiti prava na izvorne
snimke najprodavanijih albuma (Thriller, Bad, Dangerous ltd.) i brojio
je dane do toga. Tada bi mogao plasirati pjesme na tržište sam ili u
suradnji s drugom diskografskom tvrtkom i ne bi trebao dijeliti prihode
sa Sonyjem. Međutim, kad su njegovi savjetnici pregledali ugovor,
otkrili su da Sony vraća prava Michaelu samo ako svake dvije godine
objavi jedan novi CD za njih. A to je nemoguće u Michaelovu svijetu, u
kojem su potrebne godine samo za jedan projekt. Ugovor spominje čak
ibožićni album (takvo što nije snimio od 1970-ih, kad je bio u sastavu
The Jackson 5), za koji Michael nije znao, pa i nekoliko albuma s
pjesmama iz filmova. Michael je debelo zaostajao za predloženim
rasporedom objavljivanja albuma, nije bilo moguće da nadoknadi
propušteno, a ne bi mu palo na pamet ni da pokuša. No, za svaki album
koji nije snimio (a bilo ih je mnogo) Sony je mogao dodati nekoliko
godina na rok do predaje prava. Ispalo je da bi Michael bio malčice
stariji od Metuzalema prije nego Što bi prava na njegove najuspješnije
albume prenijeli na njega.
Nakon podrobnije istrage utvrđeno je da je isti odvjetnik koji je pri
sastavljanju ugovora predstavljao Michaela predstavljao i Sony.
(Postavlja se pitanje kako je to bilo moguće.) Michael se dakle uspio
osloboditi ugovora sa Sonyjem tako što je u pregovorima iskoristio
argument očitog sukoba interesa. Na kraju je odlučeno da može otići iz
Sonyja, ali ne dok ne snimi album Invincible pa kompilaciju najvećih
hitova, a zatim box set.
No ipak, imao Michael ugovor s nekom diskografskom tvrtkom ili ne,
dugovao je Sonyju stotine milijuna od predujmova, pozajmica i ostalih
sredstava koja je tvrtka uložila u njegov kaotičan privatni život i
karijeru. Michaela je cijela situacija sa Sonyjem tako naljutila da
više doista nije htio snimati albume za njih.
Ako bi ga netko zvao telefonom dok je u studiju snimao Invincible, to
je moglo značiti da je posao za taj dan završen. "Zao mi je, moram
nešto obaviti", rekao bi na izlasku. Ako bi trebao na zahod,
produkcijski tim uzrujao bi se jer se Michael katkad znao išuljati van
i ne bi ga vidjeli ni čuli danima. "On je umjetnik", objasnio je jedan
producent. "Oni su obično prilično ludi."
Međutim, kad je album napokon objavljen, pokazao je nešto što su mnogi
Michaelovi obožavatelji već znali — bio je najbolji kad je snimao svoj
materijal, kao što je prekrasna pjesma "Speechless", jedina koju je
napisao (u 45 minuta, kako je tvrdio, nakon što su se on i djeca gađali
balonima napunjenima vodom) i producirao isključivo on, od početka do
kraja. No, činilo se da više nema žara stvarati i producirati glazbu
kao nekoć, pa je Invincible većim dijelom kompilacija materijala drugih
autora i producenata. Jedan od njih bio je Rodney Jerkins, genijalan
hitmejker zaslužan za pjesme
499
Backstreet Boysa, Britney Spears, Brandy i Destiny's Childa. Ako je
Michael u budućnosti želio album koji bi se dobro prodavao, možda je
sam trebao skladati pjesme i producirati ih — sve. Još je imao dara za
to, ako već ne i želje, ambicije i samopouzdanja.
Prvi objavljeni singl bila je pomalo Šablonska pjesma Rodneyja Jerkinsa
"You Rock My World". Tako je odlučio Sony Michael se protivio i gurao
je veselu, vjerojatno komercijalniju pjesmu "Unbreakable". Već je bio
osmislio videospot za nju. Zanimljivo je da je diskografska kuća mogla
staviti veto na Michaelove odluke čak i u ovoj fazi njegove karijere.
Na kraju se pjesma "You Rock My World" zaustavila na broju deset u SAD-
u. U Ujedinjenom Kraljevstvu debitirala je na broju dva, ali ubrzo je
pala. Rezultati u ostalim europskim državama bili su slični — u većini
zemalja pjesma je bila među prvih deset na ljestvicama, ali nije bila
velik hit.
Videospot za pjesmu "You Rock My World" bio je promašaj. Izgledao je
kao prerada spota za pjesmu "Smooth Criminal", ali s Michaelom u crnom,
a ne bijelom odijelu. Izgleda kao da Michael veći dio spota prekriva
gornji dio lica šeširom, a gledatelj se pita što pokušava sakriti.
Ponovno se čini da ga ideja spota nije nadahnula — čak i ako Marion
Brando ima čudnu gostujuću ulogu. Između Michaela i Sonyja vodila se
žustra rasprava o budžetu spota i kad je snimanje napokon počelo,
Michaelu je svega bilo dosta, kako je rekao jedan bliski suradnik.
Plesači su danima vježbali dok se Michael nije pojavio na snimanju. Kad
je napokon došao, izveo je više-manje iste grčevite plesne korake koje
je godinama izvodio, kao da je ostao zarobljen u vlastitom mitu i bojao
se probiti granice.
Na albumu/«vwn^/e ističe se živahna pjesma "You Are My Life*\ čiji su
autori Carole Bayer Sager, Kenny Babyface Edmonds i John McClain.
Snimljena je samo pet tjedana prije izlaska albuma — toliko su kasnili
s materijalom. Autori su je prvo izveli pred Michaelom u četvrtak i
svidjela mu se. Promijenio je riječi "You Are My World" ("Ti si moj
svijet") u "You Are My Life" ("Ti si moj život") te tako postao jedan
od tekstopisaca, a zatim ju je snimio sljedeću večer. John McClain,
jedan od šefova u tvrtki DreamWorks Records, desetljećima je bio jedan
od Michaelovih najpouzdanijih i najsposobnijih savjetnika. Skladao je
pjesmu na temelju vježbe za prste koju je osmislio za gitaru!
Drugi singl s albuma bila je pjesma "Cry". Međutim, Michaela je toliko
razljutio budžet određen za videospot da je odbio uopće se pojaviti u
njemu. Zatim su radiopostaje počele učestalo puštati prekrasnu pjesmu
"Butterflies" i mogla je postati hit. No, Jackson i Sony opet su se
prepirali oko spota i snimanje je otkazano, kao i objavljivanje singla.
Rat između Michaela i Sonyja postajao je sve žešći i to je prouzročilo
komercijalni neuspjeh albuma Invincible. Michael je pao toliko nisko na
500
Sonyjevoj ljestvici prioriteta da šefovima tvrtke, sve do tadašnjeg
glavešine Tommyja Motolle, uopće nije bilo stalo do njegova mišljenja.
Njegovu vrlo dobru pjesmu "What More Can I Give?" (snimljenu s mnoštvom
pop-zvijezda nakon terorističkog napada 11. rujna, s idejom sličnom kao
za pjesmu "We Are The World") diskografska kuća strpala je u ladicu.
Dakako, Michael nije olakšao situaciju kad je za spot angažirao
nekadašnjeg redatelja homoseksualnih pornofilmova. Bio mu je prijatelj
i Jackson nije vidio nikakav problem u tome. No, nehotice je dao Sonyju
dodatan argument koji mogu upotrijebiti protiv njega. Michael je bio
frustriran i ljut na diskografsku kuću iz tog razloga i mnogih drugih
pa je pokrenuo katastrofalnu, nepromišljenu kampanju protiv Tommyja
Motolle. U ljeto 2002. organizirao je tiskovnu konferenciju i druga
javna događanja kako bi ga prozvao "rasistom" i rekao da je "jako zao".
To mu nije bio najpametniji potez.
U svijetu je na kraju prodano deset milijuna primjeraka albuma
Invincible. Za Michaela je to bio težak udarac, kao i za vjerne
obožavatelje koji su ga promovirali s daleko više žara i
organizacijskih sposobnosti od Sonyja, Michaelove diskografske kuće.
Iako je ušao na prvo mjesto Billboardove top-ljestvice, brzo je pao, a
mjesto među prvih deset izgubio je u roku od mjesec dana. Na broju
jedan debitirao je i u Ujedinjenom Kraljevstvu, Njemačkoj, Nizozemskoj
i brojnim drugim zemljama, ali ni na jednoj ljestvici nije se dugo
zadržao na vrhu — osim u Francuskoj, gdje je tri tjedna bio broj jedan.
(U Velikoj Britaniji ispao je iz prvih deset nakon tri tjedna.) Kritike
su općenito bile grozne, a često i nepoštene, jer su se više bavile
Michaelovim čudnim karakterom nego glazbom. Možda su očekivanja o novom
albumu Michaela Jacksona bila tako visoka da ih ne bi ispunilo nijedno
izdanje, a kamoli album nastao usred verbalnog rata između umjetnika i
njegove diskografske kuće.
Justin i Britney
Michael Jackson nastojao je biti u tijeku s glazbenim trendovima, što
se vidi i iz hip-hop produkcije na albumu Invincible. Jedan od načina
na koji je to činio jest komunikacija s popularnim mladim izvođačima,
kao što je pop-idol Justin Timberlake. Michael je bio velik Justinov
obožavatelj i silno ga je htio upoznati. Kad je Justin imao dvadeset
godina, Michael je zamolio Wadea Robsona (kad je bio mlađi, po nalogu
Anthonyja Pellicana izjavio je da je spavao s Michaelom u krevetu, ali
da je sve bilo nevino) da dogovori susret.
501
Robson je bio Timberlakeov prijatelj i surađivao je s njim i sastavom
'N Sync kao koreograf.
"Šališ se?" rekao je Justin kad ga je Wade pitao želi li upoznati
Michaela. "Naravno. Tko ne bi htio upoznati Michaela Jacksona? On mi je
idol." Susret je dogovoren u hotelu Four Seasons u New Yorku.
U dogovoreno vrijeme Wade, njegova djevojka Mayte Garcia (bivša
Princeova supruga) i Justin pojavili su se u predvorju hotela... s
Justinovom tadašnjom djevojkom Britney Spears. Britney je bila velika
Michaelova obožavateljica i nije mogla odoljeti da ne pođe s njima.
"O, ne", rekao je Michael kad je čuo da je Justin doveo Britney. "Nju
nisam pozvao. Zašto je morao nju dovesti?"
"Pa ona mu je djevojka, Mike", rekao je jedan savjetnik.
"Ma sigurno se šališ", dobacio je Michael. "Doveo je svoju djevojku?
Kvragu. Htio sam vidjeti samo Justina. Možda bi ona mogla pričekati u
predvorju?"
Michaelovi suradnici nisu se usudili predložiti da Britney Spears čeka
u predvorju dok Michael zabavlja Justina, Wadea i Mayte. "Mike, slušaj.
Ona ne može čekati u predvorju", rekao je jedan od njih. "Kako bi to
izgledalo? Britney je jedna od najvećih zvijezda u šoubiznisu, Mike.
Molim te!"
"A joj", Michael j e ponovno prosvj edo vao, nezado vol j an razvoj em
događaja. "Kvragu. Samo će nam smetati."
Rasprava se nastavila. Michael je napokon pristao primiti oboje u svoj
apartman.
No kad su stigli, Michaela su očarali i Justin i Britney. Bili su
toliko oduševljeni što su ga upoznali da su ga obasuli s više
komplimenata nego što bi dobio u tjedan dana.
"A ono kad si izveo Moonwalk u emisiji Motown 25}" rekao je Justin.
"Čovječe, to je bilo super. Michaele, ti si najveća faca. Ne mogu
vjerovati da stojim pokraj jebenog Michaela Jacksona"
"A tek spot za 'Thriller'?" oduševljeno je rekla Britney. "To je nešto
najbolje. Izazvao si revoluciju u snimanju spotova. Najbolji si."
Michaelov neizbrisivi trag u modernoj pop-kulturi tako je velik da
uopće nije čudno što su Justin i Britney bili zadivljeni kad su se
našli u njegovu društvu. Michael je blistao od sreće: kad su u pitanju
aktualne tinejdžerske zvijezde, još je uvijek bio faca.*
* 2001. Michael je s justinom i 'N Syncom nekoliko puta nastupio na
televiziji, u sklopu megalomanske proslave tridesete obljetnice svoje
karijere, a zatim i na dodjeli nagrada MTV Video Music Awards iste
godine. Britney se također pojavila u posebnoj emisiji povodom
obljetnice i izvela je pjesmu "The Way You Make Me Fee!" s Jacksonom.
No, taj nastup nije prikazan na televiziji zbog ugovornih odredbi.
502
"Svi se prave ludi"
Procjenjuje se da je Michael Jackson do 2003. zaradio 500 milijuna
dolara, od čega 100 milijuna samo od albuma Thriller iz 1982. Časopis
Forbes je 2002. procijenio njegov neto-prihod na 300 milijuna dolara,
ali upozorio je da ima mnogo dugova i da nekontrolirano troši novac.
Iako je Michael imao nekoliko lukavih ulaganja, posljednjih godina
snašle su ga financijske nedaće zbog visokih troškova života. Trošio je
novac kao lud, što je i pokazao pred kamerom Martina Bashira u Las
Vegasu kad je u nekoliko minuta spiskao šest milijuna dolara na barokne
vaze i urne. "Želim ovu", uzviknuo je, "i ovu i ovu i... Hej? Koliko
stoji ova?" (No veći dio predmeta vratio je nakon što je film prikazan.
Vjerojatno je požalio što je to kupio, ili je možda promijenio ukus za
uređenje doma.)
Za osoblje koje je činilo 120 ljudi plaćao je oko 300.000 dolara na
mjesec. Tvrtka koja je iznajmljivala opremu za zabavni park više je
puta prijetila da će ga zaplijeniti. Michael je hitno morao namaknuti
novac pa nije mogao isplatiti neke zaposlenike. Mjesečni troškovi
Neverlanda dosezali su i do 1,2 milijuna dolara.
Između 1998. i 2000. Michael je iskoristio svojih 50 % udjela u
glazbenom katalogu Sonyja/ATV-a kao zalog za kredit od 200 milijuna
dolara. (Michael je 1985. kupio ATV za 47,5 milijuna dolara. Deset
godina poslije, 1995., prodao je 50 % ATV-a Sonyju za 90 milijuna.
Dakako, Sony/ATV vlasnik je publishing prava za stotine pjesama
Beatlesa, kao i više od 400.000 ostalih pjesama, uključujući i neke
Elvisove, pa čak i Madonnine.) Sony je bio jamac za Michaelov kredit od
200 milijuna dolara. No, ako ne bi otplatio kredit, Sony je mogao
preuzeti njegov udio u ATV-u.
"On je financijska tempirana bomba koja samo što nije eksplodirala",
rekao je odvjetnik Myung Ho Leeja, Michaelova financijskog menadžera od
1998. do 2001. koji ga je tužio zbog neisplaćenih sredstava. (Parnica
je završila u lipnju 2003. nagodbom.)
Nikad nije znao kako s novcem, no uvijek je živio kao kralj. Iz raznih
sudskih spisa vidljivo je da je dugovao stotine tisuća dolara
odvjetnicima, savjetnicima za odnose s javnošću, pa čak i tvrtkama koje
iznajmljuju limuzine. Ljudi bi za njega obavili posao, a zatim čekali
da im plati. To im se isplatilo jer onda su mogli reći da su surađivali
s Michaelom Jacksonom. U to vrijeme čak je još dugovao novac tvrtki
koja je sagradila Neverland! Oni koji su predviđali njegov financijski
slom zaboravljali su da je bio osoba s kojom su se moćnici željeli
družiti bez obzira na sve, slavna ličnost koja se kretala među
međunarodnom elitom. Negdje je uvijek postojao netko tko bi
503
mu pomogao ako je bilo potrebno, čak i ako je to ulaganje bilo rizično.
Zašto? Zato što je on bio Michael Jackson.
Osim toga, 200 milijuna dolara morao je otplatiti tek 2006. U
Michaelovoj glavi to je bila daleka budućnost. Bilo je razdoblja kad je
jednostavno pokušavao preživjeti tjedan; naravno da nije razmišljao što
će se dogoditi tri godine poslije. A i mogla ga je tješiti činjenica da
se cijeli problem dao riješiti ako učini ono što uglavnom nije volio
raditi: ode na turneju. Nekoliko neuspješnih albuma, spotova i
nepromišljene odluke nisu mogli baciti sjenu na karijeru koju Michael
Jackson gradio desetljećima. Turneja HlStory iz 1997. bila je jako
uspješna i svakim nastupom postavljao je nove rekorde posjećenosti.
Publika možda nije cijenila njegovu glazbu kao prije optužbi za
zlostavljanje, ali Michael je nakon skandala i dalje punio koncertne
dvorane.
Na primjer, bojao se da će imati problema s nastupima u SAD-u i bio je
posebno nervozan zbog dva nastupa na Havajima u siječnju 1997. To su mu
bili prvi koncerti u Americi nakon skandala (i prvi nastup na Havajima
od 1989.). Međutim, ta dva koncerta (4. i. 5. siječnja 1997. u
Honoluluu) bila su jako uspješna. Nijedan izvođač nije uspio rasprodati
tamošnji stadion, a Michaelovi koncerti rasprodani su u jednom danu.
Havajski promotor Tom Moffatt oduševljeno je rekao: "Nikad nisam vidio
takvo što. Rolling Stonesi, Elton John, Julio Iglesias, Eaglesi...
nitko mu nije ni blizu." Evan Chandler mislio je da će uništiti
Michaela Jacksona. Možda mu je i naštetio što se tiče prodaje albuma,
ali nije umanjio želju publike da posjećuje Michaelove koncerte.
2001. ponuđeno mu je deset milijuna dolara da održi dva koncerta u Las
Vegasu. Imao je i zajamčenih 100 milijuna za turneju po SAD-u.
Zamislite koliko je mogao tražiti za svjetsku turneju. Mogao je
zaraditi dovoljno da riješi pitanje kredita, a ostalo bi mu i da popuni
godišnji proračun za kupnju igračaka. "Ali to mi je prenaporno", još
1995. rekao mi je za turneje. "Svaki je nastup kao dvosatni maraton.
Kunem se, na svakom koncertu smršavim pet kilograma. Očekivanja su
prevelika. Teško je."
Michael je također trošio pravo bogatstvo na darove za djecu diljem
svijeta, od kojih je neke poznavao, ali većinu ne, a bio je povezan s
njima preko raznih dobrotvornih udruga. Naravno, novac je rasipao i na
sebe. Na primjer, u lipnju 1999. na aukciji je za 1,54 milijuna dolara
kupio kipić Oskara koji je za film Prohujalo s vihorom osvojio David O.
Selznick. Štoviše, velikodušno je davao novce prijateljima kao što je
bila Elizabeth Taylor. Ona je bila navikla redovito dobivati skupe
sitnice od Michaela, a on je nikad nije razočarao. Jedanput je u Las
Vegasu potrošio 10.000 dolara na parfem za nju.
Nažalost, Michaelu je život komplicirala činjenica da su ga uvijek
tužili bivši suradnici: promotori, producenti, menadžeri, računovođe,
investicijski
504
bankari, zaposlenici... Svi su od njega potraživali desetke milijuna
dolara. Čini se da tužbe nikad nisu prestajale. Brian Oxman, odvjetnik
koji je više od deset godina zastupao Michaela i neke od njegove braće
i sestara, kaže da je Michael do 2003. na sudu dao više od 500 iskaza i
bio je umiješan u više od 1500 parnica. Ako pretpostavimo da se Michael
nije parničio prije nego što je postao profesionalni pjevač, s deset
godina, a malo je vjerojatno da su parnice počele tako rano, to znači
da je u 35 godina povlačenja po sudovima u prosjeku odradio 40 parnica
na godinu.
Dakako, Michael nije bio jedini koji je davao iskaze — to su morali
učiniti i svi parničari. Takva saslušanja zatim postaju dostupna
javnosti i često su temelj za zanimljive priče. Časopis Vanity Fair
napisao je 2003. na temelju iskaza iz jedne parnice da je Michael
angažirao vrača po imenu Baba da žrtvuje 42 krave kako bi bacio kletvu
na Davida Geffena, Stevena Spielberga i desetke ostalih mrskih ljudi.
Dakako, takva je tvrdnja neumjesna, ali u Michaelovu svijetu — u kojem
bježi iz bolnice s novorođenim djetetom prekrivenim posteljicom — sve
prolazi.
U pjesmi "Tabloid Junkie" Michael je napisao: "Ako nešto pročitaš u
novinama ili vidiš na televiziji, ne znači da je to istina." Mogao je
dodati: "... ili pročitaš u iskazu."
Michael bi postao zabrinut zbog svake parnice pokrenute protiv njega,
ali često tek kad je ona zahtijevala njegov osobni angažman, to jest
kad je morao dati iskaz. "Znalo se dogoditi da ne jede", rekao je
Oxman. "Kad mora davati iskaz, jako je zabrinut i nervozan. Ne voli
parnice i muka mu je kad se mora nositi s tužbama koje ljudi masovno
dižu protiv njega. Umoran je od parničenja. Ali to je dio njegova
života. Nitko ne želi biti razuman. Svi se prave ludi."
Očevi i sinovi
Možda nije čudno stoje Michaelov otac Joseph osoba koju je dokumentarni
film Martina Bashira Život s Michaelom Jacksonom dirnuo više od svih
drugih u obitelji Jackson. Svaki put kad je Michael na televiziji
opisivao kako je dobivao batine kao dijete, Joseph si nije mogao pomoći
i pokrio bi se ušima.
Joseph se danas kaje zbog mnogih postupaka i žali što nije donosio
bolje odluke kao roditelj — iako se uvijek pravi hladan. Michael je
prvi put rekao što misli o ocu 1993. u intervju s Oprom Winfrey.
"Katkad bi mi pozlilo kad bi došao do mene", rekao je Michael. "Dizao
bi mi se želudac. Nikad mu to
505
nisam rekao", dodao je Michael. "Žao mi je", rekao je gledajući u
kameru. "Molim te, nemoj se ljutiti na mene."Brzo je dodao: Ali volim
ga." Nakon togo vidljivo povrijeđeni Joseph na televiziji je izjavio:
"Nisam znao da, bljuje' [sic], ali ako je doista 'gurgitirao',
'bljuvao' je sve do banke." Tipično za njihov buran odnos, Michael se
poslije osjećao krivo jer se ispovjedio Opri pa je kupio Josephu nov
auto da se iskupi."
"Bio sam strog prema njemu", rekao mi je Joseph za Michaela, nekoliko
godina prije intervjua s Oprom. U to vrijeme Michael i on nisu
razgovarali. Nisam znao oko čega su se posvađali. "Vidiš, htio sam da
zna da život nije bajka", nastavio je Joseph. "Bio je tako prokleto
osjetljiv, više od ostale djece, i bio sam zabrinut za njega. I ja i
Katie. Da, priznajem", rekao je, kao da se brani. "Bio sam grub prema
njemu. Možda i previše, ha?" Tražio je odgovor u izrazu mog lica.
"Možda sam trebao popustiti, što misliš? Ne znam. Ali jedno znam. Danas
bih drukčije postupio." Tužno je odmahnuo je glavom i zaključio: "Koji
otac ne poželi vratiti se u prošlost i sve učiniti drukčije?"
U veljači 2003. Josephov sin Michael bio je četiri godine stariji nego
Joseph onog dana kad je odveo svoje darovite sinove u Motown na
audiciju. Joseph je tada bio poletan i željan dokazivanja. Svađao se s
Berryjem Gordyjem i Ewartom Abnerom, šarao ženi iza leđa i komandirao
sinovima na svoj jedinstveni način. Sada je usporio. Katkad mu je teško
ustati iz stolca.
Oni koji ga najbolje poznaju kažu da je 80-godišnji Joseph Jackson pod
stare dane postao sentimentalan, pa čak i sjetan. Zali što nije bio u
boljim odnosima sa suprugom i djecom. Nekako je uspio izgladiti stvar s
Katherine, pogotovo u zadnjih šesnaest godina. Unatoč svemu što se
događalo u njihovoj obitelji — svađanju, obiteljskim pravilima, boli,
bijesu, izdaji i razočaranjima — Joseph i 79-godišnja Katherine i dalje
su zajedno kao muž i žena. U braku su duže od pedeset godina. Imena
žena koje su ulazile u njihov život i nestajale iz njega stvar su
prošlosti. "Kako se ono zvala ona cura?" Katherine ga je nedavno pitala
ispred člana obitelji. Razgovarali su o Gini Sprague, koja je bila
aktualna prije gotovo dvadeset godina. Joseph se na trenutak zamislio i
morao se nasmijati. "Kunem se", rekao je, "ne mogu se sjetiti."
Katherine je na trenutak izgledala začuđeno, a zatim je uzviknula:
"Zaboga, Josephe, ne mogu ni ja. Pa, ništa..."
Uza sve dokaze, ono što je trebalo biti priča o pobjedi jedne obitelji
nad siromaštvom ispalo je tragična priča o razočaranju. Međutim, možda
je takvo stajalište o Jacksonima cinično. Sto bi bilo da Joseph nije
bio tako odlučan da promijeni život svoje obitelji? Sto da nikad nisu
otišli iz Garyja u Indiani? Bi li im ondje bilo bolje? Sumnjam. Život u
Los Angelesu bio je neobičan i uzbudljiv, Čak i uz njihovu napornu i
Često bolnu melodramu.
"U biti, volimo se", objasnio je Joseph, "i to nas drži na okupu svih
ovih
506
godina. Čak i kad je bilo gadno", rekao je, a zatim se sa smiješkom
ispravio, "čak i kad sam seja gadno ponašao, a ponašao sam se gadno,
žena i djeca su me voljeli, nadam se. To se ne vida često. Sretan sam
čovjek."
I Josepha i Katherine uznemirio je dokumentarni film Martina Bashira.
Znaju kako je lako napraviti senzacionalističku priču o njihovu
najslavnijem sinu. Smatrali su da je Bashir iskoristio njegovu
očiglednu ekscentričnost i razbjesnilo ih je Bashirovo spletkarenje.
Također, dirnulo ih je Michaelovo prisjećanje na djetinjstvo. Iz
njegova ponašanja vidjelo se da još uvijek silno pati.
Kad je Joseph rano sutradan nazvao Michaela, zatekao ga je kako plače.
Michael je rekao da mu je grozno kako je film ispao i, prema tvrdnjama
jednog člana obitelji, rekao je ocu: "Nadam se da moja djeca to neće
vidjeti za dvadeset godina. Sto će misliti o meni, Josephe?"
Joseph je rekao da ga on i Katherine žele posjetiti na Neverlandu što
je prije moguće. Prošlo je dosta vremena otkad su bili na imanju.
Michael je bio sumnjičav. Kad god bi ga Joseph prije htio vidjeti, to
je imalo veze s nekakvim planom da ponovno nastupa s braćom. Michael
nije imao snage da ga ponovno odbije. "Obećavam ti, Michaele, nema veze
s tvojom braćom", rekao je Joseph. "Riječ je o nama, tebi, meni i
Katherine. Osim toga", rekao je, "želimo vidjeti djecu. Molim te."
(Mislio je na unučad.) "Važni su nam koliko i tebi, Michaele."
Michaela je to sigurno dirnulo. Soubiznis mu je nekoć bio najvažnija
stvar u životu, ali sad su mu djeca bila prva briga i najveća strast.
Ironično, optužbe za seksualno zlostavljanje podignute protiv njega
deset godina prije, optužbe koje su mu praktički uništile život i
karijeru, imale su iznenađujuću posljedicu — bile su katalizator za
promjenu. Evan Chandler, Jordiejev otac, zakleo se da će uništiti
Michaela. "Gotov si", rekao mu je. "Gotov." Bila je to grozna
prijetnja, kakvu nitko ne bi poželio čuti. Pokušavajući napraviti reda
u životu, Michael je proniknuo u sebe kako bi otkrio što mu je doista
važno. Htio je neku višu svrhu, ne samo u šoubiznisu, pa je odlučio da
će mu najviše zadovoljstva pružiti odgajanje vlastite djece. I tako je
postao otac — ne na uobičajen način, ali to se nije ni očekivalo od
Michaela Jacksona.
Katherine i Joseph došli su na Neverland nekoliko dana nakon što je
Bashirov film prikazan u SAD-u. Proveli su pet dana s Michaelom i
njegovom djecom. Michaelov i Katherinein jutarnji ritual bio je
zajednički doručak na terasi, uz miris šumskog cvijeća koje Katherine
obožava. Zatim bi nahranili djecu u prostranoj kuhinji.
Joseph bi u međuvremenu spavao dokasna u krilu za goste. Kad bi se
probudio, na raspolaganju mu je bio osobni batler. Joseph bi zatim
proveo poslijepodne u razgovoru s Michaelom, uživajući u pogledu na
njegovani
507
okoliš Neverlanda. Po svemu sudeći, činilo se da su sretni što su
zajedno. Jedan od rijetkih Michaelovih savjetnika koji je taj tjedan
također bio na Neverlandu prisjetio se popodneva kad su otac i sin
priredili piknik s Princeom Michaelom I. na travnjaku. Katherine i
Pariš s jednim od Michaelovih zaposlenika otišle su u trgovinu
igračkama u obližnjoj Santa Mariji. (Djevojčica je spavala cijelo
popodne.) Budući da je ranije tog dana kišilo, u zraku se tog
prohladnog zimskog poslijepodneva osjećala vlaga. Ipak, dok su jeli
pečenu piletinu koju je pripremio Michaelov osobni kuhar, sunce je
obasjavalo tri generacije Jacksona koji su ležali na deki. Razgovarali
su, smijali se i uživali u zajedničkom druženju. "Volim ga", Michael je
poslije rekao o ocu, "i u potpunosti mu opraštam."
Joseph i Katherine bili su oduševljeni što su obišli unučad i vidjeli
kako ih Michael odgaja. Otkrili su da su Prince Michael I. i Pariš
bistri, samouvjereni, osjećajni i razboriti. Mole se prije jela.
Pristojni su, pažljivi i duhoviti. Michael bi se jako naljutio kada su
psovali, što su katkad činili budući da su im većina prijatelja bili
odrasli ljudi. No nikad ih nije tukao. Nikad ne bi digao ruku na njih,
ali kako je sam rekao: "Ne znači ne." Nije podizao glas kad je bio ljut
i čini se da nije imao ni potrebe za tim — djeca su bila dobro
odgojena. Ako bi netko bio neposlušan, bio bi 'isključen iz igre',
odnosno stajao bi sam u kutu dok se ne ohladi.
Michael je objasnio da je djeci igračke davao u odmjerenim količinama.
Darove koje su za Božić dobivali od njegovih obožavatelja slao je
sirotištima diljem svijeta, a djeca su smjela zadržati samo jednu
igračku. Učio ih je da ne svojataju igračke kad im prijatelji dođu u
posjet jer je htio da nauče dijeliti. Znakovito je to što nije želio da
se njegova djeca predugo gledaju u zrcalo kad se ujutro spremaju.
"Super izgledam", rekao je mladi Prince jednom prilikom dok se češljao.
"Ne, izgledaš dobro", ispravio ga je Michael. Iako se Michael uvijek
bojao pasa (jer ga je jedan ugrizao dok je bio mali), prevladao je
strah kako bi mogao djeci kupiti zlatnog retrivera, kojeg su silno
željeli. Ako su imali neko pitanje (a djeca uvijek imaju pitanja),
Michael im ne bi odgovorio ako nije bio siguran da zna odgovor.
Koristio se svojom skupom bibliotekom kako bi provjerio odgovore čak i
na najbezazlenija pitanja svoje djece.
Michael i njegova dadilja odijevali su Princea kao da je mali
aristokrat, dok je Pariš nosila elegantne čipkaste i baršunaste
haljine. Beba Prince Michael II. doimao se kao sretno i uravnoteženo
dijete. Sve troje iskreno su obožavali oca. Jedanput u godini Michael
bi se odjenuo kao klaun i zabavljao ih. "Da mogu, stalno bih bio s
tatom", rekao je Prince Michael I. Katherine. "Mislim da je najbolji
tata na cijelom svijetu." Michael je podigao dječaka. "A ti si najbolji
mali Prince", rekao je Michael i poljubio ga u lice. "Volim te", rekao
je dječak. "A ja tebe još više", odgovorio je Michael.
508
Dok je Michael snimao pjesme za album Invincible u studiju The Hit
Factory Criteria u sjevernom Miamiju, Princeu Michaelu pale su kokice
na pod. Kako je ispričao Brett Sokol, jedan producent htio se sagnuti
da počisti, ali Michael ga je zaustavio. "Pusti, ja ću", rekao je
ispričavajući se. "To je moj sin. Ja ću počistiti za njim." Producent
se prisjetio: "Gledao sam Michaela Jacksona kako na podu skuplja kokice
svoga sina. Nisam siguran da bi Madonna to učinila."
Dakako, mogao bi doći dan kad će se njegovo troje potomaka zapitati
zašto su njihove majke odlučile da ne žele biti dio njihova života.
Možda će se osjećati napušteno. Hoće li jednoga dana možda tugovati nad
svojim djetinjstvom kao i njihov otac? Iako u odgoju djece nema
nikakvih jamstava — vrijeme će pokazati kakva će djeca biti kad odrastu
— obitelj Michaela Jacksona jedinstvena je gotovo u svakom pogledu.
Njegovu djecu u životu čekaju izazovi možda čak i veći od onih s kojima
se suočavao njihov slavni otac.
Bilo je uznemirujuće što su u javnosti morali nositi svijetle šalove od
gaze i slična sredstva za prerušavanje. Stariji sin i kći sigurno su
gledali televiziju i filmove pa su shvatili da su jedina djeca na
svijetu koja nose maske kad nisu maškare. Budući da su morali skrivati
lice u javnosti, postoji realna mogućnost da bi Michaelova djeca mogla
izrasti u asocijalne, paranoične ljude.
U ljeto 2003. Michael i dvoje starije djece otišli su u kupnju u
trgovinu u Santa Monici. Michael je nosio crveno-bijelu šiltericu i
kiruršku masku u boji lavande. Šestogodišnji Prince nosio je elegantne
hlače i prsluk. Petogodišnja Paris nosila je crveni pulover, kariranu
suknju i crvene cipelice nalik na cipele kakve je nosila Dorothy iz
Čarobnjaka O^a. Paris i Prince imali su crveno-crne Spidermanove maske
koje su im prekrivale vrat i glavu. Oca i djecu slijedila je LaToya u
slamnatom šeširu. Kakva li prizora!
Zašto je Michael mislio da djecu na tako neuobičajen način mora štititi
od otmičara? Podsjetimo se opet primjera Jackie Kennedy Onassis. Nije
bilo žene slavnije od nje i učinila bi sve da zaštiti svoju i
predsjednikovu djecu. No nikad joj nije palo na pamet tjerati ih da
nose maske u javnosti. Zapravo, nijedna slavna osoba u posljednje
vrijeme — ili nikad — nije skrivala vlastitu djecu na tako čudan način.
Čak i nakon što mu je 1963. otet sin Frank Jr., Sinatra ga nije tjerao
da se preruši kako bi spriječio buduće otmice! Postavlja se pitanje
jesu li takve maske bile u interesu djece ili su zapravo služile da se
Michael istakne kao najvažniji, najtraženiji čovjek na svijetu, a
njegova djeca kao najvažniji, najtraženiji potomci? Ako ništa drugo,
prenosio je vlastite strahove na njih. Međutim, istina je da su djeca
njegova i zato ih je mogao odgajati kako je god želio, sve dok ih ne
zlostavlja. (A i Debbie Rowe je
509
izjavila da su maske i šalovi za djecu njezina ideja. No, kad se uzme u
obzir Michaelova prastara navika prerušavanja u javnosti, to
objašnjenje slabo prolazi.)
Zanemarimo li čudnovato maskiranje djece, je li očinstvo bilo ono što
je napokon usrećilo Michaela?
Čini se da je bilo dana kad je bio sretan. Svi tvrde da je bio dobar
otac svojoj djeci. Uživao je dok je bio s njima, promatrao ih je kako
rastu i bio potpuno zaokupljen. Možemo se nadati da mu je roditeljstvo
bilo poučno iskustvo. Pružajući svojoj djeci čistu i bezuvjetnu ljubav
za kojom je oduvijek žudio, možda je zaboravio svoju prošlost ispunjenu
zlostavljanjem i više nije čeznuo za djetinjstvom.
Bilo je i dana kad se kao ranjen, izgubljen dječak na Neverlandu
skrivao od okrutnog svijeta. "Kako da zaboravim bol?" pitao je jednog
suradnika. "Stalno se to pitam. Dosta mi je toga da mojim životom
upravljaju strah", priznao je, "i moja vlastita sranja." Michael je
radio na sebi, pokušavao je oprostiti. Imao je i dobrih i loših dana.
Za loših dana sjedio je na takozvanom čarobnom stablu. Povlačio se u
svijet mašte i razmišljao o svom životu. Bio je nesretan, ali snalazio
se najbolje što je mogao i želio je promjene u životu - jednostavno je
želio osjetiti olakšanje. Svi smo katkad osjetili nemir i
nezadovoljstvo. Upravo zbog toga, kad bismo zanemarili njegovo
bogatstvo, slavu i nekonvencionalno ponašanje, na neki ljudski način i
sami bismo se mogli povezati s Michaelom Jacksonom.
Oko dvije godine prije nego što je prikazan intervju s Martinom
Bashirom Michael je na Sveučilištu Oxford održao govor o odgoju djece i
pokrenuo globalnu akciju u sklopu svoje dobrotvorne udruge "Heal the
Kids". Rekao je mnogo toga zanimljivoga, pogotovo zato što se Činilo da
se njegove riječi temelje na iskustvu s Josephom i vlastitom iskustvu
očinstva. "Sto ako me zamrze kad odrastu i zamjeraju mi na odlukama
koje su utjecale na njihovo djetinjstvo?" pitao je Michael retorički,
misleći na svoju djecu. "Možda se zapitaju zašto nisu imali normalno
djetinjstvo kao sva druga djeca. Molim se da će mi u tom trenutku moja
djeca ipak vjerovati. I da će reći da je tata učinio najbolje što je
mogao, s obzirom na specifične okolnosti u kojima je bio. Nadam se",
zaključio je, "da će uvijek biti usredotočeni na sve ono pozitivno, na
žrtve koje sam svojevoljno radio za njih, i da neće kritizirati stvari
kojih su se morali odreći ili pogreške koje sam činio i zasigurno ću i
dalje činiti u odgoju. Svi smo bili nečije dijete i znamo da se
pogreške uvijek događaju, usprkos najboljoj volji i trudu. To je
jednostavno ljudski."
Kad su Michaela u veljači 2003. roditelji posjetili na tjedan dana,
uživao
510
je u većini vremena provedenog s njima. Naravno, kako to ponekad biva u
obiteljima s burnom prošlošću, dogodio se kratak i iznenadan incident.
Trećeg dana Michael i Joseph ušli su u raspravu. Ne zna se točan razlog
svađe, ali svjedoci se prisjećaju da je Michael glasno govorio ocu: "Ne
tiče te se, Josephe. Ovo je moja kuća." Zvučalo je kao tipična svađa
odrasle djece i roditelja koji su u posjetu. Joseph je odjurio u
gostinjsku kuću i ostao je ondje oko tri sata. Katherine je potrčala za
Michaelom. Rasprava je izbila u kuhinji, dok je Michael njihao Princea
Michaela II. No do zalaska sunca situacija se smirila, o čemu god da je
bila riječ. Joseph je zajedno sa ženom, sinom i unučadi večerao u
bogato ukrašenoj blagovaonici.
Zadnji dan posjeta ponovno je padala kiša. Kad je došla crna limuzina
koja će odvesti stare Jacksone u dva sata udaljeni Encino, kroz tamne
oblake granule su prve zrake sunca i iznenada obasjale nebo. Michael je
bio odjeven za sastanak koji je taj dan imao s poslovnim suradnicima.
Uredio se kao da je član neke europske kraljevske obitelji. Nosio je
crni sako, bijelu košulju i kravatu s grbovima. Imao je paž-frizuru i
neprirodna, kao ugljen crna kosa ravno mu je padala do ramena. Bio je
potpuno našminkan, imao je debeo sloj tuša na očima, iscrtane obrve i
ruž na usnama. C ak si je i ruke napudrao. Zagrlio je majku i dugo su
ostali u zagrljaju. Katherine mu je nešto šapnula na uho. Široko se
osmjehnuo i poljubio je u obraz. Joseph je zatim nježno primio
Katherine za ruku i pomogao joj da uđe u limuzinu. Nakon što je sjela,
Joseph se okrenuo prema Michaelu i čvrsto ga zagrlio. Dugo su tako
stajali. Kad ga je napokon pustio, Joseph je potapšao Michaela, očinski
mu izravnao kravatu i zatim ušao u auto.
Visoka hrastova vrata na ulazu u imanje otvorila su se i Jacksoni su
polako otišli, a Michael je ostao na početku duge ceste koja vodi od
ranca. Mahnuo im je. Kad su nestali na obzoru, Michael je još malo
ostao stajati. Možda su ga preplavile uspomene i vratile ga u Encino k
roditeljima, ili još dalje, u Gary s ostatkom obitelji.
Dok je tiho stajao, počelo je sipiti. Zabacio je glavu i pustio da mu
kapljice padaju na lice. Kao da je dobio znak, mladić od kojih dvadeset
godina u crnoj svilenoj košulji i hlačama pojurio je prema Michaelu u
pratnji dvije uniformirane postarije sobarice. Požurili su se kad su
vidjeli da kralj kišne. Mladić je pompozno otvorio crven kišobran i
stavio ga iznad Michaelove glave. Žene su ga omotale šalom i plaštem
dok je nepomično stajao, kao lutka koju pripremaju za izlog. Michael se
slabašno osmjehnuo osoblju u znak zahvale. Njihova lica i dalje su bila
bezizražajna.
Počelo je jače kišiti pa se Michael okrenuo od vrata koja vode u
vanjski svijet. Svih četvero polako su prešli dug put do glavne kuće.
Michael i njegov mladi sluga hodali su jedan do drugog ispod kišobrana,
a dvije sobarice vukle
511
su se iza njih, mokre od pljuska. Jeziv mimohod stranaca po kiši. Svi
su šutjeli i svatko je znao svoj zadatak. Idemo dalje, do Neverlanda.
Michaelova lađa opet tone
Mislio je da je teško imati deset godina i biti slavan prije nego što
je stasao u čovjeka. Mislio je da je teško imati osamnaest godina,
proživljavati mladost dok su oči svijeta uprte u njega. Bilo mu je
teško i kao 21-godišnjaku. Osjećao se kao foliram, nije se uklapao...
Izabrao je plastičnu kirurgiju u nadi da će tako riješiti sve svoje
probleme. Navršio je tridesetu sa željom da čini dobro, ali bilo je
teško. Njegova karijera bila je veličanstvena, ali njegov život ostao
je... težak. Četrdeset. Zatim četrdeset i pet... Bilo je teže nego što
je ikad zamišljao.
Kraj 2003. i početak 2004. bila su najteža razdoblja u životu Michaela
Jacksona. Situaciju je još više otežavalo to što se, makar i
sporadično, trudio srediti svoj život i karijeru. Pokušavao se pomiriti
s prošlošću, s ocem i ostalim članovima obitelji, te donijeti važne
odluke i riješiti životne probleme. No još nije bio donio onu
najvažniju, koja se ticala zabavljanja tuđe djece na Neverlandu. Loše
prosudbe i neopreznost izazvali su još jedan potres i istinsku krizu u
Michaelovu životu.
Prava sramota. Nema drugih riječi da se opiše prizor uhićenja Michaela
Jacksona, kad su ga odveli u lisičinama. A zatim slikanje za dosje...
pa optužnica za seksualno zlostavljanje djece.
Michael je bio u apartmanu hotela Mirage u Las Vegasu 18. studenog
2003. kad je policija pretražila Neverland, drugi put u deset godina.
Snimao je spot za novu pjesmu "One More Chance", koju je napisao i
producirao R. Kelly (on je također bio uhićen zbog optužbi za snimanje
dječje pornografije, ali 2008. oslobođen je optužbe). Međutim, nikako
nije mogao nastaviti s projektom. Sedamdeset policajaca banulo je na
Jacksonovo imanje i proveli su četrnaest sati u potrazi za dokazima
koji bi ga mogli povezati s najnovijim optužbama. "Mislim da neću moći
izdržati", rekao je Michael, kako je prenio jedan od nazočnih
suradnika. Michael se doimao očajno i usamljeno, rekao je suradnik. "To
ga je potreslo do same srži. No ipak, među svima prisutnima vladalo je
uvjerenje da je sam kriv za to."
Istina je da je Michael Jackson nakon prvih optužbi za zlostavljanje
deset godina prije imao priliku promijeniti svoje ponašanje. Pametno bi
postupio da
512
se suzdržao, ne samo od umilnih komentara o djeci ("Umro bih da na
svijetu nema djece.") nego i od druženja s tuđom djecom. Ako ništa
drugo, bilo je nerazumno, pa čak i suludo da muškarac koji je bio
optužen za zlostavljanje i dalje zove djecu neznanaca da prespavaju kod
njega.
Nakon što je riješen slučaj Chandler, mnogi u Jacksonovu timu nadali su
se da nikad više neće spominjati djecu — a pogotovo ne maziti ih na
televiziji, kao što je prikazano u kontroverznom dokumentarcu Martina
Bashira. Kao što smo već vidjeli, tijekom intervjua s Bashirom, Michael
je priznao da je spavao zajedno s mnogo djece. "Kad vi kažete 'krevet',
mislite na seks", rekao je Michael. "Nema tu ničeg seksualnog. Ušuškam
ih i idemo na spavanje. Sve je to jako dražesno i slatko." Dok Michael
u filmu za ruke drži naivnog i zadivljenog dječaka, za kojeg je rečeno
da je prebolio rak, svatko tko je pratio Jacksonovu burnu povijest i
zna za njegove nevolje s roditeljima dječaka mogao je naslutiti
nevolje. I doista, godinu dana poslije isti je dječak optužio Michaela.
Sto je bilo Michaelu Jacksonu? Je li ga rješenje problema s Jordiejem
Chandlerom toliko osokolilo da je postao drzak? Zar nije uvidio potrebu
da se zaštiti od mogućnosti sličnih optužbi? Je li bio tako naivan da
nije shvaćao opasnost u koju je stalno upadao primajući stotine i
stotine djece na svoje imanje Neverland? Morate se barem zapitati, je
li možda jednostavno samo imao peh i naletio na obitelj koja je 2004.
odlučila napasti i uništiti ga?
Dakako, postoji još jedna mogućnost. Možda je Michael Jackson bio
pedoni — malo vjerojatna pomisao koja je istodobno i jednostavna i
strašna — i ponovno je uhvaćen na djelu. Na to pitanje nema odgovora.
Mnogi vjeruju da je nevin, a vjerojatno isto toliko ljudi smatra da je
kriv.
Prije deset godina, na vrhuncu skandala s Jordiejem Chandlerom,
situacija nije eskalirala do te mjere da policija izda nalog za
Michaelovo uhićenje. Da je Michael bio kod kuće tijekom zadnjeg
pretresa 2003., vjerojatno bi ga odmah odveli u zatvor i uhitili.
Policija je imala nalog za uhićenje na njegovo ime, a i kola hitne
pomoći bila su spremna za slučaj da se onesvijesti.
Bilo je razloga za zabrinutost zbog Michaelova mentalnog stanja, ali
čini se da se javni tužitelj okruga Santa Barbara Tom Sneddon nije
previše uzbuđivao oko Michaela. On je tako krhka osoba da ga je slučaj
s Chandlerom gotovo slomio. Postao je ovisan o lijekovima i da nije
bilo pozitivnog utjecaja Elizabeth Taylor i Lise Marie Presley, možda
se nikad ne bi oporavio. Međutim, oporavio se, a zatim se nagodio s
Jordiejem i platio mu milijune dolara kako bi mogao okrenuti novu
stranicu u životu.
Iako je Michael uspio riješiti taj slučaj bez priznavanja krivnje —
zapravo, često je naglašavao da je nevin — njegova karijera nikad se
nije oporavila. Prodaja albuma više nije bila ista. Ljudi su se nadali
da će mu kompilacija
513
najvećih hitova Number Ones pomoći kad izađe u studenom 2003. Singl
"One More Chance", melodiozna pjesma slojevite i bogate harmonije u
stilu njegovih najboljih radova iz 1980-ih, činila se predodređenom za
uspjeh. U Ujedinjenom Kraljevstvu kompilaciju su slušatelji odmah
prigrlili. Debitirala je na vrhu top-ljestvica. I pjesma "One More
Chance" bila je hit. Jasno je da su Michaelovi britanski obožavatelji i
dalje bili uz njega. Podupirala ga je i vojska obožavatelja u većini
ostalih zemalja, ali ne i u Americi. Doista, album Number Ones jako je
podbacio u Americi, nitko ga nije smatrao hit-albumom.
"Moraš ostati jak", rekao je Michaelu jedan suradnik na dan pretresa
Neverlanda. "Moraš biti jak zbog svoje djece."
Michael se srušio na stolac. "Dat ću sve od sebe", rekao je. "Ali..."
Glas mu je odlutao kad se primio za glavu. "O, Bože. Kakav šok. Ne mogu
vjerovati da mi se ovo događa... opet."
Životna bol kao isprika
Michael Jackson uvijek se iznenadio kad bi mu se nešto grozno dogodilo
u životu. Čini se da nikad nije uspio povezati nastale jade sa svojim
naglim potezima i lošim prosudbama.
Na primjer, nikad nije primijetio da svaki siromašni dječak koji je
posjetio Neverland ima i roditelje. Neki od njih, kao u slučaju
Jordieja Chandlera, možda su na ratnoj nozi i bore se oko skrbništva
nad djetetom (tako je bilo u oba slučaja). Također, bilo je vrlo
vjerojatno da svako dijete i svaki roditelj imaju vlastitu povijest
disfunkcionalnosti, kao i agresivne odvjetnike. Budući da nije bilo
moguće proučiti iz kakve sredine dolazi svako dijete koje je Michael
pustio u svoj dom, ne bi li bilo pametnije da nije zvao neznance na
Neverland? Ako je silno htio imati zabavni park za djecu na Neverlandu,
nije li mogao stanovati negdje drugdje? Michael je imao jednostavan
odgovor: ne. Morao je biti s djecom. Morala su biti oko njega.
Neverland je bio hram mladalaštva. Posvuda su bili kipovi djece i
fotografije dječaka i djevojčica. Bio je opsjednut djecom.
Ljudi su se pitali, koliko još dugo Michael i njegovi dušobrižnici mogu
opravdavati njegovo čudno ponašanje činjenicom da time nadomješta
djetinjstvo koje nije imao zbog karijere, slave i obožavatelja?
Djeca postaju svjesna sebe s nekih pet godina, a mogli bismo reći da
514
djetinjstvo traje do osamnaeste. Michael je postao slavan u dobi od
deset godina. Ne želimo umanjiti teškoće odrastanja u tako složenom
svijetu, ali ako inzistiramo na teoriji o izgubljenom djetinjstvu,
ispada da je Michael 'izgubio' osam godina. Kupio je Neverland 1988. U
ovom trenutku živio je na njemu već oko šesnaest godina, okružen
sanjarskim i lažnim mladalaštvom. Dakle, čini se da je već dva puta
nadomjestio svoje 'izgubljeno djetinjstvo'.
Neverland je zapravo bio spomenik Michaelove zbunjenosti i protuslovlja
u vezi s djetinjstvom. Nije ga izgubio, nego mu je taj period života
jako nedostaje Očajnički se držao svake sitnice koja ima veze s
mladošću kao da je odrastanje bilo najgore što mu se moglo dogoditi.
Nije mu bilo lako dok se vozio privatnim zrakoplovom Gulf Stream G-4 od
Las Vegasa do Santa Barbare 20. studenog 2003., na dan kad je uhićen.
Bio je uplašen i pesimističan u vezi s budućnošću. "Zašto svi drugi
mogu biti sretni, a ja se uvijek koprcam u blatu?" pitao je.
Michael je došao u zatvor u crnom odijelu, a ruke su mu bile vezane iza
leđa. Fotografirali su ga, uzeli mu otiske prstiju i predao je
putovnicu policiji. To je trajalo oko pola sata. Optužba se sastojala
od deset točaka nemoralnih djela s djetetom mlađim od četrnaest godina,
a svaka je bila kažnjiva s tri do osam godina zatvora. Michael je
pušten na slobodu uz jamčevinu od tri milijuna dolara. To znači da je
morao nabaviti 300.000, a to za njega nije bio problem.
Michael će poslije tvrditi da su ga policajci u postaji maltretirali,
čak su mu iščašili rame! Malo je vjerojatno da su redarstvenici bili
grubi prema Jacksonu — posvuda su bile kamere. Kad su ga maltretirali?
Sve je bilo u redu kad je došao u postaju. Mahao je ljudima i na
odlasku rukom pokazivao znak pobjede. Michael je u emisiji 60 Minutes
pokazao novinaru Edu Bradlevju modricu kao dokaz da su lisičine bile
prejako stegnute, no nalazila se tako visoko na ruci da je morala biti
posljedica nečega drugoga. Neki su nagađali da je sam sebe ozlijedio u
vožnji od Santa Barbare do Las Vegasa dok je obožavateljima pružao ruku
kroz poluotvoren prozor automobila.
Michaelov podrobni opis policijske brutalnosti činio se prenagljen, kao
da je bez razmišljanja donio ishitrenu odluku. Malo je vjerojatno da je
o tome unaprijed razgovarao s odvjetnicima. Izravno iz Michaelovih
usta, optužba za brutalnost bila je uznemirujuća. Sve što je Michael
govorio u to vrijeme našlo bi se pod povećalom. Njegova vjerodostojnost
bila je dovedena u pitanje kao nikad prije. No, malo je vjerojatno i da
bi se itko u njegovu taboru usudio izgrditi ga zbog impulzivnog
ponašanja. Veća je vjerojatnost da su bili zatečeni pa su se požurili
smisliti rješenje problema.
Nakon što je optužba za brutalnost dospjela u vijesti, policija je
uzvratila tako što su objavili snimku koja pokazuje da nisu bili grubi
prema Michaelu.
515
Naprotiv, policija je dobro postupala prema njemu. Sumnjive optužbe
protiv policije pogoršale su situaciju za Michaela. Njegov potez
izgledao je kao taktika za odvraćanje pozornosti, a dežurni kritičari
odmah su počeli nagađati s čega je to Michael želio odvratiti
pozornost.
Sve je kako Michael želi
Michaelovi obožavatelji žele ga zamišljati kako se sa svojim
suradnicima baca na posao u sobi za sastanke, naređuje ljudima što da
rade, bjesni, objavljuje proglase i udara šakom po stolu dok se
uplašeni ulizice komešaju oko njega. Zapravo, malo je dokaza, barem
posljednjih godina, koji bi potvrdili priče
0 Michaelu kao proračunatom strategu kakve su njegovi ljudi plasirali u
medije. U stvarnosti najviše vremena provodio je sa svoje troje djece i
trudio se što više ignorirati zastrašujuće detalje o svom neugodnom
položaju.
"Kad je bio prisiljen sastati se s odvjetnicima i računovođama, često
je bio napet, potišten i nerado je surađivao", rekla je jedna osoba
koja ga je dobro poznavala.
Možda je razumljivo da se Michael nije želio suočiti s problemima i
možda je imao sreće što je uspijevao izbjeći većinu podrobnosti.
Zapošljavao je mnogo ljudi čiji je posao bio štititi ga od okrutne
stvarnosti parničenja, kao
1 od medijskog prikaza aktualnog skandala oko zlostavljanja. Kad je čuo
za neku izrazito kontroverznu vijest — obično iz druge ruke budući da
nije gledao televiziju i nije čitao novine — bio je "zaprepašten".
Zatim bi netko napisao priopćenje u kojem Michael izražava svoju
ispraznu "zaprepaštenost" i "razotkriva" neistinitost objavljene
vijesti. Novi ljudi u njegovu taboru ponašali su se kao da živimo u
paralelnom svijetu i kao da se sve što je ikad objavljeno ili izrečeno
o Michaelu ili njegovoj obitelji — uključujući i ono što su sami
izrekli ili napisali jedni o drugima — dogodilo u nekoj drugoj
stvarnosti, a ne ovoj našoj. Jedina verzija Michaelove povijesti
prikladna za javnost počela bi tako što se jedno jutro netko od
njegovih ljudi pojavi na televiziji kako bi priopćio da je sve u
redu... I da griješimo ako vjerujemo ili samo posumnjamo da nije.
Nažalost, kad su ljudi tetošili Michaela i ugađali mu, time su samo
pojačavali sliku koju je stvorio o sebi. On je sebe vidio kao bogato
dijete u zlom svijetu punom gramzivih odraslih i zato se nije mogao —
ili nije želio — nositi s odgovornostima i obvezama. Kad bi i pristao
na izravan razgovor, doimao
516
se rastreseno, izvan dodira sa stvarnošću. Izražavao se kao da nikad
nije bio u društvu odraslih, kao da nije imao nikakve socijalne
vještine. Izgledao je izmučeno, napaćeno, kao da mu je zlo. Doista je
bio poput djeteta. Međutim, uznemirujuće je što su ga tako opisivali
članovi obitelji i razumni, obrazovani ljudi, i to na način kao da je
to za čovjeka u srednjim četrdesetima nešto privlačno i divljenja
vrijedno, a ne neugodno i zabrinjavajuće. Sto smo mogli učiniti da
pomognemo Michaelu Jacksonu? Svakako nismo smjeli odobravati njegovo
ponašanje.
Nakon uhićenja Michael je još jedanput izjavio da nikad ne bi naudio
djetetu i da je javnost "poludjela" ako nalazi išta sumnjivo u njegovu
odnosu s djecom. "Volim djecu. Prije bih si prerezao žile nego naudio
djetetu", Michael je rekao Edu Bradlevju u intervjuu za emisiju
GOMinutes. Oči su mu bile širom otvorene, trepavice jako naglašene, a
nos malen i šiljast. Doimao se nježno, krhko, gotovo kao gejša dok je
ukočeno sjedio u tirkiznoj svilenoj bluzi. Kosa mu je padala do ramena.
Bila je crna kao ugljen, u kontrastu s njegovom bjelkastom kožom. Svako
malo netko bi uznemireno dojurio do njega. Rekao je da se ne osjeća
dobro i bilo je jasno da želi završiti razgovor. Izgledao je kao da će
klonuti pod pritiskom.
Poslije su članovi obitelji u znak podrške Michaelu potvrdili da on
"voli svu djecu", kako se Jermaine izrazio, "i nikad ne bi naudio
djetetu."
Zapravo, Michaelu obitelj nije previše pomagala kad su branili njegovu
opsesivnu ljubav prema djeci. Štoviše, stvarali su dojam da su potpuno
otuđeni od društva i svega što se u stvarnom svijetu smatra primjerenim
ponašanjem, jednostavno rečeno, ljubav prema djeci i izjave da im ne
želi nauditi nisu bili obrana protiv zlostavljanja. Ustvari, većina
zlostavljača djece osjeća veliku ljubav prema svojim žrtvama i smatra
da im svojim postupcima ne nanosi zlo. Većina bi si radije "prerezala
žile" nego "naudila" djetetu... I što je najgroznije, na kraju svi
naude djeci.
"Mi koji živimo u stvarnom svijetu nadglasat ćemo njih koji žive u
svijetu bez moralnih barijera ", rekao je jedan pravni analitičar. "Ne
mogu nas pobijediti ili navesti da promijenimo mišljenje o tome što je
primjereno, a što ne kad je riječ o djeci i odraslima. Bilo bi im bolje
da dođu k sebi, sjednu i ozbiljno porazgovaraju sa svojim sinom i
bratom.
"Nakon intervjua za 60Minutes pogledali smo se i rekli: 'Isuse Bože!
Nije dobro prošlo, zar ne?'", rekao je Michaelov bivši glasnogovornik.
'Što se dogodilo?'
Michael je godinama prisutan na sceni i ljudi očekuju da briljira pred
kamerama. No oni koji ga dobro poznaju znaju da to nije moguće. Umjesto
toga ponaša se kao da nikad u životu nije dao intervju.
Doista se trudi i teško mu je. Vidio sam to svojim očima. Zlo mu je
prije
5/7
nego što mora odraditi intervju pred kamerama, povraća, nervozan je,
uznemiren i jako zabrinut. Bude vam ga žao. Pitate se kako je uopće
postao javna osoba i koliko se samo namučio da dospije tamo gdje je
sada.
Nakon što gostuje na televiziji, njegovi ljudi moraju odraditi kampanju
da ublaže šale i kritike tipične za večernje talk-show emisije te
objasne da je s Michaelom sve u redu, ali da javnost ima problema.
'Usredotoči se na poruku', to je moja taktika. 'Ne obaziri se na
glasnika.' Michael je nevin. Uvjeren sam u to. Drži se te činjenice i
zaboravi koliko je naštetio sam sebi pokušavajući uvjeriti ljude u
svoju nevinost na televiziji. Da mu pružimo stručnu pomoć? Ne dolazi u
obzir. Nitko nije toliko blizak s njim da bi uopće pomislio predložiti
to."
Neki promatrači koji su sumnjali u Michaelovu nevinost nagađali su da
su ljudi kojima je bio okružen — odvjetnici, agenti za odnose s
javnošću, računovođe, čak i članovi obitelji — duboko u sebi vjerovali
da je kriv. Vladalo je mišljenje da takvi saveznici samo iskazuju svoju
slijepu odanost Michaelu kad u javnosti glasno obznanjuju njegovu
nevinost. Na kraju krajeva, morali su odraditi svoj posao ili zaštititi
interes obitelji. Međutim, to nije istina. Ako je netko dovoljno dugo
bio uz Michaela Jacksona, počeo je vjerovati u njega. Michael je bio
tako neobična i čudnovata osoba da ste njega i njegov svijet mogli
shvatiti samo ako ste bili uz njega i ako ste sve iskusili na svojoj
koži. Iako mu je bilo drago što ima podršku bliskih ljudi, nije volio
kad bi mu pokušavali objasniti zašto je vanjski svijet sumnjičav prema
njemu i njegovu ponašanju.
"Ne želi to slušati", objasnio je Michaelov nekoć bliski prijatelj Uri
Geller. "Pokušavao sam mu reći: 'Michaele, znam da si nevin, ali moraš
shvatiti zašto ti neki ljudi ne vjeruju. Moraš prestati gurati djecu
svima pred nos. Moraš pokušati shvatiti javnost. Nije riječ samo o
tebi. Živiš u društvu.' Tada se rastuži i oči mu se zacakle. Zatim se
razljuti. U zadnje vrijeme nitko ne može razgovarati s njim. Mislim da
ljudi kojima je okružen rade svoj posao i brane ga, ali više mu ne
spominju ništa važno niti povezano s problemom."
Deset godina prije Elizabeth Taylor i Lisa Marie Presley ušle su u
Michaelov svijet i pokušale usaditi nešto razuma i mudrosti u njega.
Nisu bile plaćene, učinile su to iz ljubavi. Da nije bilo njih, tko zna
kako bi slučaj Jordieja Chandlera djelovao na Michaela.
Nažalost, Michael više nije imao saveznike kao što su Elizabeth i Lisa.
Elizabeth je bila prestara i previše ju je uzrujavala melodrama u
Michaelovu životu da bi se prihvatila tog mukotrpnog zadatka.
A Lisa se više jednostavno nije mogla baviti Michaelovim problemima. I
prošli put bilo joj je dovoljno teško. Kad je raskinula s Michaelom,
imala je zdravstvenih problema i bezbroj tegoba jer je predugo bila
jako opterećena
518
njime. Poslije se za vlastito dobro držala po strani. Neki su tvrdili
da joj je nova pjevačka karijera bila važnija od Michaela i da se nije
htjela vezivati za njega zbog straha od lošeg publiciteta... Kao da je
Lisi Marie Presley ikad bilo stalo što javnost misli o njoj. Bolje
rečeno, kako tvrde njezini prijatelji, brinula se o sebi onako kako se
nekad brinula za Michaela.
Posljednjih godina Michael Jackson najviše podrške dobivao je od ljudi
koji su zarađivali goleme svote novca kako bi ga zaštitili od ružne
istine o njegovu svijetu, a zatim ublažili njegovu bol i patnju
ponašajući se kao da je sve u redu. Jednostavno nisu imali izbora. Sve
je bilo onako kako on želi.
Michaelov novi optužitelj
Koliko su vjerodostojne bile nove optužbe protiv Michaela Jacksona?
Tijekom 2002. i 2003. Gavin Arvizo i članovi njegove obitelji nekoliko
su puta uživali u posjetima Michaelu na Neverlandu. Tamnokosi dječak
latinoameričkog porijekla iz istočnog Los Angelesa voli komediju i
želio bi postati komičar. Kad je imao deset godina, dijagnosticiran mu
je rak i bio je teško bolestan. Imao je zloćudni tumor težak tri i pol
kilograma na lijevom bubregu. Liječnici su morali ukloniti bolesni
bubreg i slezenu.
Dok je bio bolestan, dječaka je vlasnik jednog komiČarskog kluba u Los
Angelesu pitao što bi ga usrećilo. Rekao je da želi upoznati određene
slavne osobe. Jedna od njih bio je Michael Jackson. (Zapravo, Michael
je bio treći na popisu, iza komičara Adama Sandlera i Chrisa Tuckera.)
Nažalost, Michael je uvijek 'padao' na djecu koja su ga željela
upoznati. Nakon što je vlasnik kluba kontaktirao s Michaelovim
'ljudima', sve se brzo odigralo. Prije nego što su se uopće snašli,
Gavin, njegovi roditelji, mlađa braća i starija sestra bili su
Michaelovi gosti na Neverlandu. Zapanjujuće je kako je lako bilo dobiti
audijenciju na dvoru kralja popa.
Baš kao i u slučaju Jordieja Chandlera i njegove obitelji, Michael je
postao previše zaokupljen Gavinovim složenim i teškim životom. Ne samo
da je počeo plaćati dječakove liječničke troškove i osigurao mu
prijevoz na kemoterapiju nego je uzeo njega, majku Janet Venturu-
Arvizo, sestru Daveline i brata Starra pod okrilje i pustio ih u svoj
tajni svijet. Bio je velikodušan i prema poznanicima obitelji Arvizo.
Na primjer, unajmio je stan za majčinog dečka. Navaljivao je sve dok
nije postao dio njihova života, baš kao što je bilo i s Jordiejem.
519
Obitelj se fino snašla u sigurnosti lagodnog života kakav je vodio
Michael Jackson. U usporedbi s njihovim prilično siromašnim životom u
istočnom Los Angelesu, Neverland je bio... pa, prava Nigdjezemska.
Pronašli su sigurnost i stabilnost, a bili su i uzbuđeni jer poznaju
veliku zvijezdu i dio su njegova uzbudljivog svijeta u koji samo
odabrani imaju pristup. Janet je poticala djecu da Michaela zovu
'tatica'. Michael nije imao ništa protiv, ali neposredna i neumjesna
bliskost koju je novi nadimak sugerirao zabrinjavala je promatrače iz
njegova tabora. Nije li već imao troje svoje djece koja su ga zvala
'tatica'?
"Bilo je to previše", prisjeća se jedan od svjedoka. "Michael je očito
zaboravio što se dogodilo s Jordiejem Chandlerom i njegovim starim
[Evanom Chandlerom, njegovim ocem] pa je bez ustručavanja pustio ove
nove klince i njihovu mamu u svoj svijet. Dobili su što god su htjeli.
Novac. Putovanja. Darove. Igračke. Sve što se nudilo od Michaela
Jacksona. Sve živo... A provodio je previše vremena nasamo s jednim
dječakom [Gavinom]. Ljudi u njegovu [Jacksonovu] taboru bili su
zabrinuti, ali u razdoblju nakon Jordieja mnogo je djece i obitelji bez
posljedica prošlo kroz Michaelov život. S njim nema rasprave... On radi
po svom. Uvijek sam se pitao kad se stigne baviti karijerom. Kako je
uspio postati kralj popa kad je toliko zaokupljen tuđim životima? I
kako pamti svu tu djecu?
Kad se Gavinovo zdravlje popravilo, svi su bili presretni. C inilo se
kao da je Michael nekakav čudotvorac! U samo nekoliko mjeseci dječak se
preporodio. Dakako, nije škodila ni činjenica da se napokon pravilno
hranio i dobivao najbolje lijekove na svijetu, zahvaljujući Michaelovoj
velikodušnosti.
Priča je mogla imati sretan završetak da su tada svi otišli svojim
putem. Gavin i njegova obitelj mogli su napustiti Neverland i nikad se
više ne vratiti — i sve bi bilo dobro.
Međutim, u isto vrijeme Michael je sudjelovao u snimanju dokumentarca
Martina Bashira. Bashir je čuo za Gavina i preobrazbu koju je doživio
zbog Jacksona pa je htio uključiti njegovu priču u film. Michael je
pristao jer se činilo kao dobra zamisao. Nadao se da će ljudi napokon
shvatiti njegov odnos s djecom ako vide tu priču. Kad je dokumentarac
prvi put prikazan u Ujedinjenom Kraljevstvu, a zatim napokon i u SAD-u,
javnost je vidjela Michaela kako drži Gavina za ruke, hihoće se i
raspravlja o tome tko će gdje spavati. Također je jasno dao do znanja
da ne vidi ništa loše u dijeljenju kreveta s djecom.
Nakon što je dokumentarac 3. veljače prikazan u Ujedinjenom
Kraljevstvu, a tri dana poslije u SAD-u, počelo se šuškati o Michaelovu
čudnom odnosu s Gavinom Arvizom. Tada se Gavinova majka Janet javno
požalila da je Martin Bashir snimao njezina sina za dokumentarac bez
njezina dopuštenja.
520
Naravno, ni Michael nije imao njezino dopuštenje. No, u to vrijeme
obitelj je još bila u dobrim odnosima s Michaelom — i nisu smatrali da
je u nečemu pogriješio.
Michael Jackson zapravo nije navikao od drugih tražiti dopuštenje za
bilo što. Smatrao je da nakon svega što je učinio za Gavina i njegovu
obitelj, Janet neće imati ništa protiv ako joj se sin pojavi u filmu.
Nakon što se požalila, mislio je da će to jednostavno morati
prihvatiti. Međutim, Gavin je postao predmet sprdnje. Ostala djeca
prilazila su mu i nazivala ga "dečkom Michaela Jacksona". Jasno da je
Janet bila uzrujana. No, Michael je imao drugih problema, morao je
ublažiti štetu koju mu je film nanio. Bashirov dokumentarac dočekan je
na nož i Michael ga je optužio da su prizori i izjave izvađeni iz
konteksta.. "Onaj prokleti film Martina Bashira nije ispao kako sam se
nadao", rekao je jednom zaposleniku.
Kako bi izravnao račune, Michael je htio snimiti vlastiti film i
pokazati svoju stranu priče. Također, htio je angažirati Gavina. Pitao
ga je bi li htio gostovati u novom dokumentarcu i potvrditi da je
Michaelovo ponašanje prema njemu uvijek bilo bezazleno. Naravno da je
pristao, ovaj put uz majčino dopuštenje. Michael je poslao svog
takozvanog videografa Christiana Robinsona da snimi intervju s
obitelji. Malo je vjerojatno dabi Michael Jackson povjerio taj zadatak
Robinsonu da je znao da će ga obitelj Arvizo optužiti za zlostavljanje
djeteta.
Svi poriču
Christian Robinson, koji je oko dvije godine snimao Michaelove zgode na
turneji i kod kuće, došao je u dom majci i sinu da im postavi pitanja o
Michaelovu odnosu s njima. Pitao ih je je li se Michael ikad nedolično
ponašao. "Odgovorili su [Gavin, njegova sestra Daveline, brat Starr i
majka Janet] vrlo otvoreno i rekli 'ni govora'. A tijekom razgovora
vjerojatno sam im više od trideset puta rekao da budu iskreni. Stalno
sam ih podsjećao da želim da ispričaju istinu, svoju stranu priče.
Svi su mislili da se dogodilo čudo", Robinson je rekao za Gavinovo
ozdravljenje. Prisjetio se da su ga Gavin i Starr uvjeravali da su oni
spavali na krevetu, a Michael na podu svaki put kad bi spavali u istoj
sobi s njim. "Tako su odlučno odgovarali da se činilo kao da se ljute
na mene.: 'Zašto me to pitate? Michael je nevin.'" Kaže da obitelji
nitko prije nije davao upute što da govore. "Djeca su nevjerojatno
strastvena. Govorila su o Isusu, Bogu i
521
Michaelu kao o vrhovnim autoritetima."
Kao što smo već spomenuli, Michaelov odgovor — čudnovata naslova
Intervju s Michaelom Jacksonom: Snimke koje niste trebali vidjeti —
napokon je prikazan, ali nije promijenio mišljenje javnosti. Michaelovi
obožavatelji još su mu vjerovali, a kritičari su i dalje bili
sumnjičavi.
Razgovor s Michaelovim optužiteljem u dokumentarcu uznemirujući je,
pogotovo u svjetlu novih optužbi. Gavin je ćelav, zbog kemoterapije, i
u filmu se tvrdi da je već trebao biti mrtav, ali nije zahvaljujući
poznanstvu s Michaelom Jacksonom. Dječak je prikazan u bolničkom
krevetu, a zatim u invalidskim kolicima dok je Michael uz njega.
Postoje i snimke na kojima šeće Neverlandom s Michaelom. Gavin nosi
žutu bejzbolsku majicu, a zvijezda je u crnom od glave do pete i drži
kišobran da se zaštiti od sunca. Bili su na sigurnom u ugodnom,
poznatom okruženju Neverlanda, utonuli u razgovor, izgubljeni u
vlastitom svijetu.
Bilo je očigledno da je između Michaela i Gavina vladalo prijateljstvo
kakvo se rađa uslijed zajedničkog iskustva i iskrene privrženosti.
Međutim, svatko tko je poznavao Michaela i sjećao se prošlosti mogao je
pogledati snimku — kao i one iz Bashirova dokumentarca — i naslutiti da
je Michael ponovno pretjerao. Sav se predao tom dječaku, kao što je
bilo i s Jordiejem. Nije znao za granice kad je bio s nekim mlađim od
četrnaest godina. Michael Jackson predavao se kao na pladnju. Nije imao
nikakvu obranu, osjećaj za privatnost, pa ni razum, moglo bi se reći.
Jednostavno se nadao da će mu dječak i njegova obitelj pristupiti s
najboljim namjerama, kao i on njima. Na neki način, takvo je ponašanje
bilo pohvalno. Bilo je osvježenje vidjeti da je zvijezda njegova
kalibra tako naivna. No, takvo vezivanje uz djecu koja nisu bila
njegova ipak se nije smatralo normalnim i o tome se trebalo progovoriti
za njegova života jer to, očigledno, može stvoriti probleme (i stvorilo
je) i njemu i dječacima. Nakon što je prikazan u filmu, Gavinu se
cijeli život promijenio.
"Nakon što je prikazan dokumentarni film g. Bashira, Gavin i njegova
majka povukli su se, budući da su ih tabloidi diljem svijeta zasuli
zahtjevima za intervju", rekao je Maury Povich, narator u filmu.
Pročitao je i izjavu Janet Vanture-Arvizo: "Šokirana sam načinom na
koji je Martin Bashir iskoristio mog sina. Michael ima divan odnos s
mojom djecom, voli ih kao da su njegova. Za mene i moju djecu, Michael
je dio naše obitelji." Osim toga, zaključio je Povich, Janet je
razmišljala o tužbi protiv Martina Bashira zbog snimanja njezina sina
bez dopuštenja.
Iskreno, dječak se nije trebao pojaviti ni u jednom filmu — ni u
Martinovu ni u Michaelovu — i obojica su podjednako krivi što su ga
iskoristili u vlastite svrhe. Neki bi mogli reći da se ni Janet nije
iskazala. Međutim, kad govorimo o posjetima djece Neverlandu i spavanja
na imanju, moramo se zapitati je li
522
ijedan roditelj donio ispravnu odluku.
Nakon što je Michaelov dokumentarac prikazan, ljudi su ga brzo
zaboravili. No film Martina Bashira i dalje je predstavljao problem,
pogotovo kad su se oglasili zabrinuti psiholozi.
Velik broj psihologa, psihijatara i ostalih zagovornika dječjih prava,
uključujući dr. Carole Lieberman iz Beverly Hillsa, slao je pritužbe
Centru za zaštitu djece u Santa Barbari i losanđeleskom Centru za
socijalnu skrb. "Smatrala sam da je trebalo reći dosta", rekla je dr.
Lieberman, koja je i službeno uložila žalbu 11. veljače 2003. "Nisam
mogla vjerovati da svi samo stoje i puštaju djecu u situaciju koja može
biti opasna po njih." Još su neki ljudi izrazili zabrinutost, poput
učitelja u okrugu Los Angeles. Jedna učiteljica javila se losanđeleskom
Centru za djecu i obitelj (DCFS) i rekla da smatra da je odnos između
Michaela i Gavina Arviza prikazan u Bashirovu dokumentarcu čudan i
nepriličan. Ne samo da je učiteljica smatrala da taj odnos treba
istražiti nego je i postavila pitanje kakva to majka dopušta da joj
dijete snimaju u takvim okolnostima.
Nakon što je i sam primio nekoliko pisama, javni tužitelj okruga Santa
Barbara Tom Sneddon rekao je da dokumentarni film "ne može zamijeniti
iskaz vjerodostojne i na suradnju spremne žrtve". Nije pokazivao
interes da ponovno pokrene istragu protiv Michaela Jacksona. Međutim,
zapravo je bio zainteresiran, ali nije se još htio umiješati.
14. veljače 2003. Centar za djecu i obitelj pokrenuo je istragu.
Četiri dana poslije, 18. veljače, Serifov ured u Santa Barbari u
tajnosti je pokrenuo istragu.
Michael i njegovi ljudi nisu znali za istragu Serifova ureda. No, odmah
su saznali za istragu Centra jer ih je Janet Ventura-Arvizo nazvala čim
su joj se javili. Michael je bio zaprepašten. "Sto se događa?" pitao je
jednog od svojih odvjetnika. "Netko nazove iz vedra neba i odmah
pokrenu istragu?" Kad su mu potvrdili da je tako, Michael je odlučio da
želi saznati sve što može o pitanjima koja će postavljati
istražitelji... i o odgovorima Gavina i njegove majke.
Ubrzo poslije toga predstavnici Centra dogovorili su da se dvoje
socijalnih radnika sastane s obitelji u stanu Janetina dečka u Los
Angelesu. Istovremeno, Michael je dogovorio da i njegovi predstavnici
nazoče sastanku — jedan istražitelj i zaručnica komičara Chrisa
Tuckera. (Tuckerova buduća supruga bila je Janetina i Michaelova
zajednička prijateljica.)
Kad su istražitelji došli na razgovor, troje djece sjedilo je ispred
televizora. Hipnotizirano su gledali Michaelov spot. Na temelju snimki
razgovora iz Michaelova tabora, Janet je izjavila da nije upoznata sa
sadržajem optužbi protiv Michaela. Rekla je da želi biti uz svako
dijete tijekom razgovora i pitala
523
je: "Koja su moja prava? Koja su njihova prava?" Doimala se uplašenom.
Socijalni radnici rekli su da će joj objasniti svoj zadatak tijekom
razgovora. Zahtijevali su da Jacksonovi predstavnici napuste sobu.
Uplašena Janet zamolila je da je na trenutak ostave nasamo s
Jacksonovim istražiteljem. Njih su dvoje zatim raspravljali kako da
snime razgovor s predstavnicima Centra a da to ne pobudi sumnje. "Ne
morate ništa raditi", na snimci se čuje kako joj je rekao. Pričvrstio
joj je mikrofon na odjeću. "Radi", uvjerio ju je.
Serifov ured okruga Santa Barbara posjeduje detalje razgovora između
obitelji Arvizo i Centra za djecu i obitelj. "Michael mi je poput oca",
rekao je Gavin socijalnim radnicima. "Nikad nije učinio ništa što se
može protumačiti seksualno." Gavin je rekao da nikad nije spavao u
krevetu s Michaelom.
Štoviše, Janet je rekla da je uvijek bila svjesna toga što se događa na
Neverlandu. Objasnila je: "Michael je poput oca mojoj djeci. Voli ih i
imam povjerenja u njega." Rekla je da je Michael "dobar i neshvaćen" i
da je imao važnu ulogu u oporavku njezina sina od raka. Izjavila je i:
"Moja djeca katkad su na Michaelovu krevetu gledala televiziju i jela
kekse. Ali optužbe da su dijelili krevet nisu istinite." Uporno je
tvrdila da njezina djeca nikad nisu bila sama s Jacksonom, da je netko
uvijek bio uz njih. Za kraj je rekla: "Michael je uvijek bio divan.
Moja djeca nikad nisu osjećala nelagodu u njegovu društvu. Michael je
božji dar."
U izvještaju piše da su Gavinovoj starijoj sestri Davelini oči su bile
pune suza tijekom razgovora. "Michael je tako dobar i drag", rekla je.
Predstavnici Centra nasamo su razgovarali su s Gavinovim ocem Davidom
Arvizom. "Nema nikakva razloga za sumnje da je Michael išta skrivio",
rekao je. I on je smatrao da je Michael zaslužan za sinov oporavak.
Neki promatrači pitaju se zašto je Michael poslao svoje ljude da
nadgledaju istragu. Na temelju propisa Centra za djecu i obitelj,
razgovor s Janet Venturom-Arvizo i njezinom djecom trebalo je obaviti
bez ikoga drugoga i nije ga smjela snimati, ni za Michaela Jacksona ni
za ikoga od njegovih ljudi. Naravno, Jacksonov tabor htio je biti
nazočan iz jednog očitog razloga — htjeli su saznati kakva će biti
optužba. Naravno da su iskoristili mogućnost da ubace nekoga da sazna o
čemu se razgovara. Janet na snimci uporno tvrdi da su Jacksonovi
predstavnici došli "na njezin poziv, na njezin zahtjev".
Nakon što je Centar za djecu i obitelj proučio sve dostupne dokaze,
zaključili su da slučaj treba zaključiti jer su optužbe za
zlostavljanje neutemeljene. Nije bilo dovoljno dokaza pa nije bilo
potrebe za daljnjom istragom.
U isto vrijeme losanđeleska policija brzo je započela i obustavila
vlastitu istragu. Složili su se da nema dovoljno dokaza kako bi se
pokrenuo ikakav postupak protiv Michaela Jacksona.
16. travnja i Šerifov ured okruga Santa Barbara došao je do istog
zaključka.
524
U njihovoj dokumentaciji stoji: "Na temelju razgovora s djecom i
njihovim ocem utvrđeno je da ne postoje elementi kaznenog djela.
Predmet se stoga svrstava u prijave o mogućem slučaju seksualnog
zlostavljanja. Daljnja istraga nije potrebna. Slučaj je zaključen."
Nekoliko mjeseci poslije javni tužitelj okruga Santa Barbara Tom
Sneddon sazvao je tiskovnu konferenciju. Objavio je da će neminovno
uhititi Michaela i proglasio izvještaj Centra za djecu i obitelj
nevažnim. Rekao je: "Bilo bi pogrešno nazvati to istragom. Bio je to
samo razgovor, ništa više." Također, tvrdio je: "Taj centar ima mnogo
problema."
C ini se da je i ured javnog tužioca imao 'mnogo problema' jer Tom
Sneddon nije spomenuo da je Serifov ured okruga Santa Barbara započeo —
i obustavio — vlastitu istragu temeljenu isključivo na otkrićima
Centra. Sneddon nije razgovarao s obitelji Arvizo. Umjesto toga netko
iz njegova ureda samo je telefonirao socijalnoj radnici koja je
posjetila obitelj i nabavio njezine bilješke. Tom Sneddon potom je na
tiskovnoj konferenciji umanjio važnost saznanja Centra za djecu i
obitelj, iako je na temelju njih obustavio prijašnju istragu nad
Michaelom Jacksonom. Pa ipak, on to i dalje nije priznavao.
A
Alkohol, gole žene... i Michael Jackson?
Nakon razgovora Centra za djecu i obitelj i Serifova ureda okruga Santa
Barbara s obitelji Arvizo, dogodilo se nešto što ih je navelo da se
predomisle. Još se ne zna što je to bilo, no svi su se okrenuli protiv
Michaela Jacksona. Obitelj je odjednom Šuškala da je bilo seksualnog
zlostavljanja i priče koje su dopirale do Jacksonova tabora izazivale
su zabrinutost. Međutim, kad je Michael čuo za to, nije bio zabrinut.
"To bi mogao biti problem", primijetio je netko od njegovih ljudi.
"Navikao sam na probleme", rekao je Michael nehajno. "Sad sam
usredotočen na novi album. Nisam ništa skrivio i optužbe će nestati."
"Kao što je i Jordie Chandler nestao?" pitali su ga.
Rijetko tko je spominjao Jordieja pred Michaelom. Michaelove smeđe oči
stisnule su se. Izgledao je kao da želi reći: "Znaš da ne smiješ
spominjati to ime preda mnom." Duboko je udahnuo i glasno izdahnuo.
"Slušaj, samo ti to riješi", rekao je i otišao. "Ne želim više čuti ni
riječ o tome."
Još se ništa nije trebalo rješavati. Nitko nije znao pojedinosti o
optužbi. No svi su osjećali da će se nešto dogoditi i da ne sluti na
dobro. "Osjećalo se u
525
zraku", rekao je jedan od Jacksonovih ljudi.
Ustvari, ljudi koji su godinama bili dio Jacksonova tabora bili su
dovoljno zabrinuti da dovedu moćna odvjetnika Marka Geragosa i tim
istražitelja da im pomognu oko cijelog slučaja. "Možda će i dalje biti
biti naivan unatoč opasnosti koja prijeti", rekao je izvor blizak
Jacksonu, "ali ljudi kojima je stalo do njega nanjušili su nevolje.
Nisu htjeli da im se ponovi ono s Jordiejem Chandlerom. Odlučili su da
problem treba srezati u korijenu, bez obzira na to shvaća li ga Michael
ozbiljno ili ne. Rekli su mu da se drži podalje od obitelji Arvizo i
tako je i bilo."
Nakon što su Michaelovi dušobrižnici podigli zid između njega i
obitelji Arvizo, Janet Ventura-Arvizo povukla je svoj potez. Ona i
jedan od njezinih odvjetnika zatražili su savjet Larrvja Feldmana kako
da postupe. Feldman je odvjetnik koji je zastupao Jordieja Chandlera u
parnici protiv Michaela Jacksona. Sjedio je s Michaelovim novim
optužiteljem i njegovom majkom u istoj sobi za sastanke u kojoj je
sjedio s Jordiejem Chandlerom i njegovim ocem Evanom. Nakon što je
poslušao njihovu priču, smatrao je da se tu krije nešto više nego što
je dječak ispričao. Zato je dječaku dogovorio razgovor s psihologom dr.
Stanom Katzom.
Nakon nekoliko susreta s psihologom djelići priče napokon su složeni u
cjelinu i dječak se počeo prisjećati koječega. Bilješke dr. Katza bile
su dio materijala kojim se okružni tužitelj Santa Barbare koristio u
slučaju protiv Michaela Jacksona. Izjave obitelji bile su potpuno
suprotne u odnosu na sve što su ikad prije o pop-zvijezdi rekli Martinu
Bashiru, Christianu Andersonu i Centru za djecu i obitelj.
Dr. Katz u izvještaj je zapisao: "Tužitelj je izjavio da je svake noći
pio alkohol i da je bio omamljen. Pio je viski, votku i Bacardi." Kad
je dječak — koji boluje od raka, ne zaboravimo — imao glavobolje od
alkohola, Michael bi mu rekao: "Samo pij, bit će ti bolje." Dr. Katz
zabilježio je dječakovu izjavu da mu je Michael pokazao slike golih
žena na kompjutoru. Rekao je da je jednom prilikom nakratko vidio
Michaela kako stoji gol. Rekao mu je da mora masturbirati, inače će
poludjeti.
Nadalje, dr. Katz iznio je da je Gavinov brat Starr rekao da je na letu
od Miamija do Los Angelesa vidio Michaela kako liže Gavinovu glavu dok
je ovaj spavao naslonjen na njegova prsa. Rekao je da im je Michael
svima dao "vino, votku i tekilu, više puta". Prema tvrdnjama dr. Katza,
rekao mu je i da im je jedan od Michaelovih zaštitara prijetio "da će
im ubiti roditelje ako im kažu za alkohol." Rekao je da je Michael
"često govorio o seksu" te da su on i brat "stalno spavali u
Michaelovoj sobi, a brat je bio s Michaelom u krevetu." Zatim je
detaljno opisao seksualne odnose između Gavina i Michaela kojima je bio
svjedok.
526
Nadalje, dr. Katz napisao je da je Gavinova sestra Daveline rekla da je
Michael i njoj davao vina i da ga je vidjela kako ljubi njezina brata u
obraz, a "stalno ga je grlio i gladio".
Naprema izvještaju, kad su obitelj pitali za istragu Centra za djecu i
obitelj, rekli su da su bili "prisiljeni" izjaviti da im je Michael bio
poput oca i da između njega i Gavina nije bilo ničeg seksualnog. Katz
je u izvještaju napisao da smatra da obitelj prije nije bila iskrena,
ali da njemu govore istinu. "Nemam osjećaj da majka laže o bilo čemu,
iako možda iskrivljava istinu", napisao je. "Doista smatram da se djeci
može vjerovati."
Međutim, dr. Katz u izvještaju se dotaknuo i Michaela Jacksona: "Ne
ostavlja dojam pedoflla. Zapravo je desetogodišnjak zaostao u razvoju."
Dogodilo se isto što i u slučaju Chandler - medicinski stručnjak,
psiholog Stan Katz, po zakonu države Kalifornije bio je dužan otkriti
policiji detalje o seksualnom zlostavljanju. Sve se odvijalo tako brzo
da su svi u Jacksonovu taboru bili zatečeni, iako su slutili da bi
moglo biti problema. Kad je Michael čuo za policijski izvještaj, zinuo
je od iznenađenja. "Molim?" pitao je. "Šalite se? Stvarno?" Nekoliko
trenutaka doimao se izgubljen. "Ali..." Mucao je. "Ali... mislio sam...
ha?"
Disfunkcionalna obitelj
Zanemarimo li činjenicu da je obitelj prije negirala bilo kakvo
seksualno zlostavljanje, i pred Jacksonovim snimateljem i pred Centrom
za djecu i obitelj, još su neki elementi tužbe protiv Michaela bili pod
znakom upitnika. Važno je razmotriti dokaze o disfunkcionalnosti u
obitelji Arvizo i kako su ti čudni i turbulentni odnosi mogli utjecati
na optužbe protiv pjevača.
Prije mnogo godina, u kolovozu 1998. obitelj Arvizo dobila je prijavu
zbog krađe u robnoj kući J. C. Penney u West Covini, u državi
Kaliforniji. Osoblje je tvrdilo da su dječaci, Gavin i Starr, izašli iz
robne kuće s gomilom odjeće. Zadržani su, a Janet Ventura-Arvizo
pokoškala se s troje zaštitara. No, obitelj je tvrdila da su dječaci
bili manekeni za J. C. Penney, a ne da su krali. Začudo, nije bilo
nikakvih dokaza u prilog toj tvrdnji.
Optužbe za krađu naposljetku su odbačene, ali Gavin, Starr i njihova
majka tužili su robnu kuću i tražili tri milijuna dolara. Janet je
zatim optužila robnu kuću da su zaštitari, među kojima je bila jedna
žena, tijekom privođenja "brutalno" pretukli nju i sinove.
Više od 200 stranica spisa vezanih uz slučaj baca novo svjetlo na ovu
527
nestabilnu matrijarhalnu obitelj. Psihijatar kojeg je unajmila tvrtka
J. C. Pennev kako bi pregledao Janet Venturu-Arvizo zaključio je da je
"shizofrenična" i "izvan dodira sa stvarnošću". Liječnik je ustvrdio:
"Bila je nesretna zbog činjenice da je nitko i ništa, nije imala posao
i doživljavala se kao debela kućanica." Napisao je da je uzimala lijek
Zoloft i da je njezina depresija "i dalje prisutna, a možda se i
pogoršala." Naravno, tog psihologa angažirala je robna kuća i ne bi
upotrijebili njegov izvještaj da nije išao njima u prilog. Janetin
psihijatar smatrao je da je nakon incidenta "anksiozna i pati od
depresije", ali da je svjesna svega što se događa.
U cijeloj priči najviše uznemiruje činjenica da je Janet Ventura-Arvizo
dvije godine nakon incidenta podnijela novu tužbu. Tvrdila je da je
jedan od dvojice muških zaštitara "sedam minuta na pohotan način dirao"
njezine grudi i područje zdjelice. Čudno je što je prošlo toliko godina
prije nego što je odlučila spomenuti seksualno zlostavljanje. Tijekom
parnice psiholog kojeg je angažirala robna kuća izjavio je da je
uvježbala sinove da potvrde njezinu "izmišljenu priču" i da su se svi
troje slagali da su uz već spomenuto seksualno zlostavljanje pretrpjeli
i lomove kostiju. "Pojavila se s tom groznom pričom i držala je se",
rekao je Tom Griffin, odvjetnik koji je zastupao tvrtku J. C. Pennev.
Tvrdi da nije bilo dokaza ni za jednu od njezinih optužbi. David Arvizo
nije htio biti dijelom ove najnovije verzije optužbe.
Robna kuća na kraju se nagodila s obitelji i platila im 137.000 dolara
prije suđenja koje je bilo zakazano za 2001. "Po mom mišljenju, bio je
to incident koji se pretvorio u prevaru s namjerom da se izvuče novac
od J. C. Pennevja", kaže Tom Griffin. "Ovaj put igraju na pobjedu",
komentirao je tužbu obitelji Arvizo protiv Michaela Jacksona. "To je
ucjena. Ucjena, drugi pokušaj."
Da bi stvar bila još gora, Gavinovi roditelji — koji su se vjenčali dok
su bili tinejdžeri i rastali u tridesetima — godinama su bili u lošim
odnosima. Janet Ventura-Arvizo zatražila je rastavu krajem 2001., oko
mjesec dana nakon nagodbe s J. C. Pennevjem. Na temelju odluke suda,
David Arvizo nije vidio djecu od 2002., kad je odbio izjasniti se o
optužbama za bračno nasilje. Godinu dana poslije odbio se izjasniti o
optužbama za okrutnost prema djeci. Dobio je trogodišnju zabranu
prilaska djeci. Nakon Michaelova uhićenja David je redovito pisao molbe
sudovima da mu dopuste da vidi svoju djecu. Iako je uporno tvrdio da je
Janet nagovorila djecu na izjave protiv njega, odbijen mu je svaki
zahtjev da ih vidi.
Unatoč nedaćamaobitelji,nekinjihovipostupcibacajusjenuna slučaj protiv
Michaela. Činilo se, barem na prvi pogled, da Janet Ventura-Arvizo
često preuveličava, a možda i izmišlja stvari. "Zapitate se je li riječ
o prokušanom obrascu ponašanja", rekla je Karen Russell, odvjetnica iz
Los Angelesa koja nije bila uključena u slučaj protiv Jacksona. "Sto se
doista dogodilo s J. C.
528
Pennevjem? Ima li gđa Ventura-Arvizo naviku instruirati djecu da kažu
ono što želi kad ne dobije ono što bi htjela, a zatim podići tužbu? Ta
će se pitanja sigurno postaviti na suđenju."
Dr. Robert Butterworth, njujorški psiholog koji također nije bio
povezan sa slučajem, kaže: "Kad dijete čuje nešto mnogo puta, moguće je
da u to doista i povjeruje. Moguće je da roditelj na neki način
hipnotizira dijete da vjeruje u nešto što se nije dogodilo. Stalno
ponavljaju iskrivljenu istinu. To je vrlo uznemirujuća pojava i mogla
bi biti pogubna za ovaj slučaj."
Netko bi mogao reći da je Michael Jackson, kao slavna osoba koja je
stavljala ugled na kocku, trebao po svaku cijenu izbjegavati Gavinovu
obitelj da je znao za njihovu prošlost (a vjerojatno jest, budući da su
on, Janet i Gavin navodno bili dovoljno bliski da dijele intimu).
Međutim, dječak je bio prilično bolestan i Michael je možda smatrao da
ga ne smije iznevjeriti u tim okolnostima.
Također, tko zna koliko je drugih obitelji koje su tijekom godina
prošle kroz Michaelov život imalo i težih problema od obitelji njegova
novog optužitelja? Za njih ne znamo jer stvari nisu poprimile razmjere
kao s obitelji Arvizo, koja je bila u središtu najnovije istrage, ali
moguće je da su postojale mnoge slične priče. Bez pretjerivanja,
nemoguće je prebrojiti sve siromašne obitelji uz koje se Michael
emocionalno vezao u posljednjih deset, petnaest godina. Jednako tako,
nemoguće je pretpostaviti broj dječaka koje je upoznao, sprijateljio se
s njima, primio ih u svoj dom i u svoje srce. Bilo ih je toliko da ih
je nemoguće prebrojiti. Imao je sreće da su samo dvojica od vjerojatno
stotine njih prerasla u problem.
Isusov sok i Isusova krv
Isusova krv. Isusov sok. Ta dva naziva za crno i bijelo vino koja se
pripisuju Michaelu Jacksonu dospjela su na naslovnice u veljači 2004.,
nakon oštrog članka koji je o njemu u Vanity Fairu napisala Maureen
Orth. Optužila je Michaela da je dao Gavinu Arvizu i još jednom dječaku
vino —Isusov sok —u limenkama Coca-Cole na letu iz Floride u veljači
2003. Međutim, Jackson je više volio Isusovu krv. To je svakako bila
uznemirujuća pomisao, a još više zbog činjenice da su dvije službene
optužbe protiv Michaela bile povezane s davanjem 'opojnih sredstava'
maloljetniku kako bi pristao na seks.
Glavni izvor Maureen Orth za senzacionalističke članke o Jacksonu u
Vanity
529
Fairu bio je njegov nekadašnji poslovni savjetnik Myung Ho Lee. Lee je
bio Jacksonov financijski savjetnik od 1998. do 2001. Tužio ga je za 14
milijuna dolara 2002. i otada ne prestaje govoriti o njemu — iako se
Jackson nagodio s njim i platio mu. Lee je osoba koja je u jednom
drugom članku za Vanity Fair rekla Maureen Orth da je Jackson angažirao
vrača po imenu Baba da žrtvuje desetke krava kako bi bacio kletvu na
Davida Geffena i Stevena Spielberga. Teško je povjerovati u to... čak i
kad je riječ o Michaelu Jacksonu.
Međutim, priča o vinu djelomično je istinita. Michael je doista za
bijelo vino govorio "Isusov sok", a za crno "Isusova krv". To je bila
njegova neobična šala, vjerojatno ne baš dobra, ali svi u njegovu
taboru znali su za to. Također, doista je pio vino iz limenki soka. No,
Maureen Orth napisala je da je Michael na taj način od ostalih skrivao
činjenicu da pije alkohol. Zapravo, pio je vino iz limenki soka tako da
ga djeca ne vide da to radi. "Uvijek je okružen djecom i ne želi da ga
vide da pije", rekao je izvor blizak Michaelu. "To je čudno, ali nije
zločin." Također, Jackson se uvijek bojao da će ga netko fotografirati
s čašom vina u ruci i mislio je da to ne bi bilo prikladno za njegov
imidž.
Interni dokument o profilu putnika koji je postao dio javno dostupnih
spisa u parnici između Jacksona i Xtrajeta, privatne zrakoplovne tvrtke
koju je jednom prilikom angažirao, detaljno opisuje Michaelove zahtjeve
vezane uz hranu i piće i dodatno potvrđuje anegdotu o vinu. U dokumentu
od 1. rujna 2003. stoji: "Klijent zahtijeva bijelo vino u limenci
dijetalne Coca-Cole na svakom letu." Uz to, u dokumentu piše i da je
Michael tijekom leta katkad pio tekilu, džin ili viski.
Jedan od čudnijih zahtjeva u dokumentu je Michaelova želja za pečenom
piletinom iz američkog lanca brze hrane Kentucky Fried Chicken za svaki
obrok — doručak, ručak i večeru. Michael je zahtijevao takozvani tajni
recept s "originalnim pilećim prsima, pire krumpirom, kukuruzom i
keksima s maslacem u spreju". Na kraćim letovima tražio je žvakaće gume
Big Red, mentol-bombone, sir, krekere i voćnu platu. Nije jeo brokulu
ili "hranu s jakim mirisom". Prince Michael I. i Paris imali su stroži
režim prehrane i nisu smjeli jesti maslac od kikirikija, šećer ili
čokoladu. KFC je bio dio njihove prehrane kad su putovali zrakoplovom,
ali piletina nije smjela imati kožicu. U dokumentu piše i da djeca
"obično za svaki obrok traže jelo koje jede i njihov tata, ali on će
odrediti smiju li jesti krekere, na primjer." Uz njihov jelovnik
velikim slovima piše "BEZ ŠEĆERA!" i "BEZ PILEĆE KOŽICE!" Za Paris
konkretno piše da "voli laskati kako bi dobila šećer". Nadalje, Princea
Michaela II., poznatijeg kao Dekica, uvijek je hranila njegova dadilja
Grace Rwamba (koja, kako piše, nikad ne jede piletinu iz KFC-a).
Mališan je dobivao istu KFC-jevu piletinu — "narezanu na kockice" — a
uz to i krekere, grožđe i sok ili mlijeko. Napokon, što se tiče
putničkih navika Michaela Jacksona,
530
piše da je "nepušač... vrlo plašljiv... ali ustaje sa sjedala tijekom
uzlijetanja i slijetanja. Budite spremni na temeljito čišćenje nakon
što se iskrca."
No, moram napomenuti da su Jackson i Mark Geragos tužili Xtrajet.
Optužili su osoblje zrakoplova da su potajno snimali njegov let od Las
Vegasa do Santa Barbare na dan kad je uhićen, a zatim pokušali prodati
snimku. Stoga dokumente koji su tijekom parnice došli s Xtrajetove
strane treba uzeti s rezervom. Također, Richard Matsuura, dječak za
kojeg je Maureen Orth tvrdila da mu je Michael dao vino kad je imao
dvanaest godina, oštro je demantirao tu priču čim je Vanity Fair
objavljen. Kaže da ga novinarka nije kontaktirala prije nego što je
napisala članak. Njegov otac potvrdio je da mu Michael nije dao vino...
ni u čaši ni u limenci soka.
Priče o Michaelu u kojima se miješaju istina i izmišljotine — poput
anegdote s vinom u limenkama Coca-Cole — samo zbunjuju ljude i dovode
ih u nedoumicu.
Tijek događaja
Bilo je to neobično jutro u sudnici u Santa Barbari kad je 16. siječnja
2004. protiv Michaela Jacksona službeno podignuta optužnica za
zlostavljanje. Njegovi roditelji Katherine i Joseph te braća Jermaine,
Tito i Randy došli su na čitanje optužnice pružiti mu podršku.
Michaelovi odvjetnici došli su bez svog klijenta. Michael je napokon
ušao u sudnicu sa svojom prekrasnom sestrom Janet. Mnoštvo fotografa
snimalo ga je dok je pozdravljao, smiješio se i rukovao s ljudima, kao
da je na crvenom tepihu. Doimao se snažno, pripremljeno.
Na oduševljenje stotina, možda i tisuća obožavatelja koji su došli sa
svih krajeva svijeta da pruže podršku, Michael je skočio na jedan
terenac i pokazao nekoliko plesnih pokreta. Njegov snimatelj snimio je
taj čudan ali blistav trenutak. Michael je bio čovjek koji je razumio
vrijednost iluzije — zato je i stvarao privid da je sve u savršenom
redu i da ga nedavni događaji nisu uzdrmali — kao i važnost zabave.
Davao je obožavateljima ono što su htjeli od njega. Kad se nalazio u
javnosti, u kakvim god okolnostima, pa i onim najtežima, Michael je bio
na pozornici. Bio je velik sanjar pa je sigurno maštao kako bi snimka
tog povijesnog dana jednom mogla biti materijal za vraški dobar film.
Sudac ga je zatim ukorio zbog kašnjenja — kao da je Michael ikada u
životu
531
bio točan; sucu bi bilo bolje da se prilagodio 'džeksonovskom vremenu'.
Michael je ponizno izjavio da nije kriv ni za jednu optužbu. Optužnica
se sastojala od sedam točaka optužbi za zlostavljanje djece i dvije za
"upotrebu opojnih sredstava s namjerom kako bi se počinilo kazneno
djelo". Ljudi koji su ga dobro poznavali prisjetili su se da je dan kad
je pročitana optužnica bio "najgori dan za Michaela", da je bio "izvan
sebe od straha" i da noćima prije nije ni oka sklopio. Cijelo jutro
osjećao je grč u želucu, iako se to na prvi pogled nikad ne bi reklo.
Njegovo nekad okretno tijelo plesača patilo je od bolova zbog stresa i
nervoze. Bolio ga je vrat. Boljela ga je glava. Poslije je otkrio da mu
je vid bio zamućen. No, bio je odlučan u namjeri da izgleda
samouvjereno pred kamerama, javnošću, a pogotovo obožavateljima. Morao
je prevladati nevolje. Učinio je to već bezbroj puta, učinit će opet.
"Ne i Debbie."
Za još jedan neočekivan događaj u životu Michaela Jacksona u ovo
vrijeme zaslužna je Debbie Rowe svojim ne baš pozitivnim postupkom.
Iako je u prošlosti izjavljivala da je ne zanima odgoj djece koju je
rodila, Princea Michaela i Paris, očigledno je promijenila mišljenje
nakon što je Michael uhićen.
Tijekom mjeseci nakon Michaelova uhićenja uznemirena Debbie pokušala je
kontaktirati s njim kako bi saznala u kakvom je stanju. Znala je koliko
je osjetljiv bio i bila je zabrinuta za njega. Međutim, imala je još
jedan plan. Htjela je razgovarati o uvjetima skrbništva i posjeta,
pogotovo nakon što je saznala da se Nacija islama uplela u Michael
život. Ona je Židovka — preobratila se prije prvog braka — i njezina
bliska prijateljica tvrdi da je bila "izuzetno uznemirena" kad je čula
da se Michael priključio Naciji islama, organizaciji poznatoj po
antisemitizmu.
Moglo bi se reći da vijest o članstvu Michaela Jacksona u organizaciji
koja se smatra kontroverznom baš i nije imala previše smisla, pogotovo
iz aspekta odnosa s javnošću. On je ionako imao dovoljno problema. No,
Nacija islama laka je meta i mediji su dosta žestoko kritizirali
njihovu iznenadnu povezanost s Jacksonima zbog očigledno pristranih
društvenih stajališta. Zapravo, fundamentalističke vjere obično i
naginju predrasudama. Na primjer, i Jerry Falwell i Pat Robertson očito
pretjeruju u omalovažavanju islama i muslimana. Otvorena mržnja
prisutna je u mnogim vjerama. Ne
532
protivi li se katoličanstvo otvoreno homoseksualcima? Fundamentalisti
svih vjera često u ljudima raspaljuju osjećaje, bez obzira na to kojoj
vjeri pripadali: židovski fundamentalisti, kršćanski fundamentalisti,
islamski fundamentalisti itd. Debbie je privatno izjavila da ne želi da
joj djeca budu okružena fundamentalistima bilo koje vjeroispovijesti, a
pogotovo ne pripadnicima Nacije islama zbog njihovih kontroverznih
stavova o bijelcima i Židovima.
Jermaine Jackson je musliman, no nije pripadnik Nacije. Mnogo je
nejasnih i oprečnih priča o tome kako je Nacija ušla u Michaelov život,
ali istina je jednostavna. Organizacija mu se javila i pitali su ga
želi li njihovu potporu... A on je pristao. Michaelu je u tom trenutku
svaka potpora bila dobrodošla i bio je sretan tko god da mu ju je
pružio. Je li Nacija bila odgovorna samo za njegovu sigurnost, kao što
su on i njegovi ljudi tvrdili? Ili su vodili njegove poslove, kao što
se šuškalo? Je li to bilo nekakvo vjersko ispiranje mozga? Vjerojatno
ne. Jehovini svjedoci nisu uspjeli reći Michaelu što da radi kad je bio
mladić, a ni scijentolozi nisu mogli utjecati na njega kad je bio s
Lisom Marie. Malo je vjerojatno da bi mu Nacija islama uspjela govoriti
što da radi.
Međutim, pojava Nacije u životu umjetnika koji nikad nije propovijedao
separatizam ili rasizam zbunjujivala je ljude. Kako bi objasnili ovu
čudnu vezu, ljudi iz Michaelova kampa tvrdili su da je poznavao vođu
nacije Louisa Farrakhana od svoje šeste godine. "Molim?" rekao je
dugogodišnji suradnik obitelji Jackson. "Jesu li se družili u Garvju?
Je li im dolazio u kuću na probe prije osnutka Jackson 5?" Doista, kako
je šestogodišnji dječak koji još nije bio slavan upoznao Louisa
Farrakhana u Garvju u Indiani? Svijet je malen, zar ne?
No, poznato je da je Louis Farrakhan prije dvadeset godina govorio
protiv Michaela i kritizirao ga kao loš uzor za mladež. Očito mu je sve
bilo oprošteno jer je Farrakhan postao jedan od Jacksonovih pristalica.
"Vjerujemo da je Mkhael nevin", rekao je u jednom govoru. "Mnogo je
ljudi koji poznaju majku koja ga optužuje i dječaka kojem je pomogao da
ozdravi i ne misle da je Michael kriv. Sto se dogodilo s pretpostavkom
da je svatko nevin dok se ne dokaže da je kriv? Vidite, crnci su uvijek
krivi dok se ne dokaže da su nevini, a bijelci su uvijek nevini dok se
ne dokaže da su krivi."
Netko bi mogao reći da je Michael Jackson u to vrijeme trebao njegovati
imidž kakav bi prihvaćali i ljudi koji ga kritiziraju, a ne samo
obožavatelji koji će povjerovati u sve što im se kaže ako to čuju od
slavne osobe ili njezina 'službenog glasnogovornika'. Dakako, čim je
Louis Farrakhan iznio svoju neutemeljenu i neistinitu generalizaciju,
zaigravši na kartu straha pripadnika crne rase, njegova potpora
Michaelu izgubila je vjerodostojnost; odnosno, kako je jedan učeni
čovjek rekao: "Šteta je što nakon toliko godina Michael
533
još ne zna gdje povući granicu."
Doista se čini da je Nacija izolirala Michaela od kruga bliskih ljudi.
Čak ni članovi obitelji, primjerice majka, nisu mu mogli pristupiti
nakon velikodušnog iskaza obiteljske potpore na čitanju optužnice. Ni
snimatelj Christian Robinson nije vidio Michaela od dana kad je uhićen.
On je potpuno uvjeren da mu je Nacija islama branila pristup k
Jacksonu. Kad je Micheal prije čitanja optužnice skočio na automobil da
pozdravi obožavatelje, uz njega je bio drugi snimatelj. Robinson je
smatrao da je utjecaj Nacije bio neka vrsta zatočeništva, ali nadao se
da je to "najbliže zatvoru što će Michael ikad iskusiti".
Lako je kriviti Naciju što je stala između Michaela Jacksona i drugih
ljudi, ali ako proučite Michaelov život, vidjet ćete da je uvijek
postojala neka osoba ili skupina ljudi optuženih da ga izoliraju — i to
na njegov zahtjev.
Na primjer, 1993., za vrijeme katastrofe s Jordiejem Chandlerom,
Michael nije htio da ga prisiljavaju na još jedno okupljanje obitelji
Jackson. Tada su njegove odvjetnike i Elizabeth Taylor optuživali da
roditeljima I braći onemogućavaju pristup Michaelu. Sjećate se kako je
Katherine Jackson pitala zašto Elizabeth ima pristup k Michaelu, a ona
ne? Nekoliko godina prije toga krivac je bio Frank Dileo. Svi u
obitelji žalili su se da im on ne da da dođu do Michaela. Prije toga
John Branca bio je osoba koju su određeni članovi obitelji optuživali
da im ne dopušta slobodan pristup Michaelu. Ako se vratimo u davne
1970-e, Joseph i Katherine napadali su Michaelove menadžere Rona
Weisnera i Freddieja DeManna da su ugrozili njihov odnos s Michaelom
jer im nisu dopuštali da razgovaraju s njim.
No, zapravo nitko nikad nije branio Michaelu Jacksonu da komunicira s
obitelji ili nekime od osoblja bez njegova konkretnog zahtjeva da se
distancira. Predstavnici Nacije islama možda su imali, a možda ne neki
svoj financijski ili politički cilj zbog kojeg su se povezali s
Michaelom. Međutim, za Michaela je povezivanje s njima imalo dragocjenu
i uobičajenu svrhu — štitili su ga od onih za koje je smatrao da ga
žele lišiti još ono malo radosti koja mu je bila preostala. Možda je
njegova obitelj u tom trenutku imala najbolje namjere i doista ga
voljela. No, ako Michael to nije vidio na taj način i ako se nije
ponašao kao da želi da budu dio njegova života, njihova ljubav i
odanost ostale su pod znakom pitanja.
A što se tiče Debbie Rowe, iznenađujuće je što se našla izvan
Michaelova kruga bliskih ljudi. Ostaje pitanje ima li ona pravo na
mišljenje o Michaelovoj djeci i o načinu na koji ih odgaja. Ona i
Michael imali su dogovor o podjeli skrbništva i posjetima (iako nije
imala skrbništvo, dopuštao joj je nekoliko posjeta na godinu ako želi,
no ona nije iskoristila tu priliku), no njezin odvjetnik rekao je da se
on može promijeniti u bilo kojem trenutku, "ako se okolnosti
promijene". Iako se odrekla skrbništva nad djecom, očito se nije
534
odrekla roditeljskih prava. "Uvijek može natrag na sud i ponovno
zatražiti skrbništvo", rekao je jedan odvjetnik. "Međutim, nitko nije
ni pomišljao da bi to učinila, ali učinila je — jer joj Michael nije
uzvraćao pozive i osjećala je da je ne poštuje."
Kad je Michael bivšoj ženi poslao odbijenicu, njegovi sljedbenici
slijedili su njegov primjer i također je izopćili. Odjednom više nitko
nije odgovarao na pozive ni njoj ni njezinu odvjetniku. Samo godinu
dana prije Michael je zamolio Debbie da se pojavi u dokumentarnom filmu
kojim se branio od optužbi Martina Bashira, a sad nije htio imati posla
s njom. "Zar ona ne zna da imam dovoljno briga?" pitao je jednog
suradnika. "Zašto ne pusti mene i moju djecu na miru?"
Dok su Michaelovi suradnicibili na važnom sastanku u hotelu Beverly
Hills u siječnju 2004. na kojem su raspravljali o njegovoj budućnosti,
i Debbie je bila na sastanku. U restoranu Ivy u Beverly Hillsu sastala
se s dvojicom bivših Michaelovih menadžera, Dieterom Weisnerom i
Ronaldom Konitzerom, da rasprave o utjecaju Nacije islama na Michaelov
životu i mogućnosti skrbništva nad djecom.
Kap koja je prelila čašu za Debbie su bile glasine koje je čula u
veljači 2004., o tome da je Michael ponovno otišao na odvikavanje, ovaj
put u Colorado.
Michael zapravo nije bio u Coloradu na odvikavanju, nego ga je travar
Alfredo Bowman liječio od nečega što je bliski izvor opisao kao "ne baš
ovisnost, ali definitivno sklonost" morfiju i lijeku Demerolu. Ako je
Michael uzimao ta sredstva, to možda objašnjava zašto se tada ponašao
hladno i čudno, pogotovo u intervjuu s Edom Bradleyjem u emisiji
60Minutes, kad se doimao fizički i psihički umrtvljeno. Sudeći prema
izvještajima, uzimao je lijekove kako bi se mogao nositi s kroničnom
nesanicom i stresom uslijed optužbi. Takvo je ponašanje bilo opasno,
pogotovo ako se uzme u obzir da je prije deset godina, tijekom slučaja
Jordieja Chandlera, postao ovisan o lijekovima protiv bolova i završio
na odvikavanju u Engleskoj.
Alfredo Bowman ima urede u Beverly Hillsu i Hondurasu. Pjevačica grupe
TLC Lisa Lopes bila je kod njega na liječenju kad je u proljeće 2002.
stradala u prometnoj nesreći u Hondurasu. Bowman je navodno prije
nekoliko godina imao problema s njujorškim državnim tužiocem kad je
njegov ured osudio Bowmanove izjave da je pronašao lijek za sidu, rak i
leukemiju. Na svojoj internetskoj stranici hvali se da nikad nije išao
u školu — "čak ni u vrtić". Na njoj također piše: "S ponosom vas
obavještavamo da je Cosmo-terapija dio našeg iscjeliteljskog putovanja
u kojem vas ponovno spajamo sa životnom energijom jačom od duhovnosti.
Vratite se MAJCI!!!"
Debbie je pokušala doći do informacija o Michaelovoj takozvanoj
detoksifikaciji, ali opet nije uspjela stupiti u kontakt s njim ili
njegovim
535
suradnicima. Michael je podigao zid oko sebe i svoje djece. Ona je bila
s vanjske strane, a ljudi iz Jacksonova tabora s unutarnje. Uvijek je
govorila da Michael nije pedofil. No, prema riječima bliske osobe, više
nije bila sigurna što da vjeruje kad je o njemu riječ. A dok ne odluči
što da vjeruje, htjela je skrbništvo nad svoje dvoje djece. U
dokumentaciji koju je predala na sudu u Los Angelesu čak je naznačila
da Michael nije njihov biološki otac, što nije bilo nikakvo iznenađenje
za kritičare koju su oduvijek sumnjali u njegovo očinstvo.
U sudskoj odluci od 20. veljače 2004. sutkinja Vrhovnog suda Carolyn
Kuhl odobrila je dogovor Debbienih i Michaelovih odvjetnika da
umirovljeni losandeleski sudac Vrhovnog suda Stephen M. Lachs preuzme
slučaj. U odluci piše da će on biti zadužen za slučaj "sve dok se ne
postigne trajno rješenje".
Sudac Lachs radio je u centru za alternativno rješavanje sukoba koji je
omogućavao strankama u građanskim parnicama koje su zabrinute za svoju
privatnost da angažiraju privatne suce po cijeni od 650 dolara na sat.
"Angažiraju privatne suce tako da se sve obavi iza zatvorenih vrata",
rekla je odvjetnica Dana Cole, stručnjakinja za obiteljsko pravo koja
nije bila uključena u slučaj. No, sudac Lachs rekao je da će veći dio
suđenja u njegovoj 'privatnoj' sudnici ipak biti otvoren za javnost.
Odluke privatnog suca imat će istu vrijednost kao da su donesene na
državnom sudu.
Iako Michael nije želio da stvar završi na sudu, nije baš imao izbora.
Ironično, milijuni koje je tijekom godina platio Debbie omogućili su
joj da postane jedna od njegovih najvećih protivnica, a možda i najveća
noćna mora. Borio se sa ženom koja si je mogla priuštiti jednako
kvalitetan pravni savjet kao i on — a pritom je upotrebljavala novac
koji joj je on dao! Michaelov potpis na papirima velik je i neuredan,
kao da je bio jako ljut u trenutku kad se potpisivao.
Ljudi bliski Michaelu kažu da je za njega novonastali sukob s Debbie
Rowe bio bolan koliko i optužbe za zlostavljanje djece. Gledano iz
današnje perspektive, Michael je riješio problem Debbiena
nezadovoljstva onako kako je rješavao većinu problema — pokušao ga je
izbjeći. Kao što oni koji su ga poznavali stalno ponavljaju, Michael je
u mnogočemu bio djetinjast, a čini se da je tijekom te traumatične
godine postao još djetinjastiji, pogotovo kad je riječ o suočavanju s
neugodnim stvarima.
Kao dječak pred kojim je kakva nelagodna situacija, Michael se
jednostavno nije mogao, ili htio, suočiti s tim. Bojao se da će Debbie
Rowe postati ozbiljna prijetnja njegovoj obitelji. Ruke su mu se tresle
kad bi primio telefon da je nazove. Nije to mogao izvesti. Plašio se
njezinih potraživanja i mogućnosti da utječe na njegov odnos s djecom,
koja su mu bila najveća životna radost. Jedan od njegovih suradnika dao
mu je telefon da je nazove. "Učini to, Mike. Moraš je nazvati", rekao
mu je. Michael ga je pogledao tako prestavljen da
536
se činilo kao da će u očaju vrisnuti. Ali nije. Umjesto toga, spustio
je telefon i otišao u suzama. "Ne i Debbie", rekao je, odmahujući
glavom u nevjerici. "Ne i Debbie."
A
Koda
U travnju 2004. tajna velika porota okupila se na okružnom sudu Santa
Barbare da sasluša svjedoke koje je javni tužitelj Tom Sneddon doveo da
svjedoče protiv Michaela Jacksona. Svjedočio je i Gavin Arvizo. Porota
je zatim donijela odluku o podizanju optužnice protiv Michaela za
zlostavljanje. Njihova odluka značila je da je većina članova velike
porote smatrala da u slučaju protiv Jacksona postoji dovoljno dokaza da
se održi suđenje. Međutim, kalifornijska velika porota zapravo je
produljena ruka optužbe. Obrana nije imala priliku iznijeti svoju
stranu, a nije čak bila ni nazočna tijekom postupka. Stoga, nakon što
je tužitelj Sneddon s mnogo žara predstavio dokaze protiv Michaela
Jacksona — a Jacksonov tim nije mogao pobiti navode ni unakrsno
ispitati svjedoke — postupak je mogao završiti jedino podizanjem
optužnice.
Da stvar bude još gora, nakon podizanja optužnice Michael je iznenada
otpustio svoje odvjetnike Marka Geragosa i Benjamina Brafmana.
Zamijenio ih je Thomas Meserau Jr., još jedan ugledni odvjetnik, koji
je branio glumca Roberta Blakea u slučaju optužbe za ubojstvo (sve dok
se nisu razišli zbog nepomirljivih razlika). Brafman je u razgovoru
istaknuo da odluka nije došla direktno od Michaela (iako vjeruje da je
Michael imao prste u njoj), nego od "savjetnika i članova obitelji".
Dodao je da o razlozima razlaza "ne želi javno govoriti". Pojavile su
se vijesti da su na odluku utjecali MIchaelova braća Randy, Jermaine te
Leonard Muhammad iz Nacije islama.
Postalo je jasno da određeni članovi Michaelove obitelji imaju planove
za njegovu karijeru... A vjerojatno i za sebe. Pokušavali su zaštititi
brata (a to je vrijedno divljenja), a možda i vlastite interese (to
vjerojatno nije tako pohvalno, ali nije bilo nikakvo iznenađenje kad se
uzme u obzir o kakvoj je obitelji riječ). Pa ipak, čovjek se zapita
koliko je utjecaja na odluke u tom posljednjem iskušenju imao sam
Michael, i je li ga uopće htio.
Doista je tragično ako je Michael Jackson bio meta lažnih optužbi za
zlostavljanje djece. U ovom trenutku on proživljava najtužnije i
najteže razdoblje u životu. Ironično, ali prije ove kalvarije napokon
je počeo sagledavati svoj život u drukčijem svjetlu i pokušavao se
pomiriti s nemilim
537
događajima iz prošlosti. C inilo se da je zbog djece možda čak prvi put
osjetio određeno zadovoljstvo u životu. Također, ponovno je otkrivao
radost glazbe. I ljudi su napokon počeli zaboravljati skandal s
Jordiejem Chandlerom koji se dogodio deset godina prije. A onda se
dogodio ovaj novi skandal, toliko grozan da je upropastio sav napredak
koji je postigao. Vratio ga je unazad i vjerojatno uništio šansu da se
ikad pomiri s nedaćama koje su ga snašle te preuzme punu odgovornost za
svoje odluke i život. Međutim, kako to nije mogao učiniti, možda mu je
bilo suđeno da ponavlja iste pogreške, kao da je izmučeni glavni lik
neke grozne grčke tragedije. Ustvari, čini se da je u njegovu životu
uvijek bila neka kriza.
Postoji li još neka slavna osoba s takvim problemima? Je li stvar u
tome da je Michael bio toliko drukčiji, tako neobičan, poseban, tako...
slavan... da je bio laka meta za raznorazne ucjene, bilo da je riječ o
stotinama tužbi podignutih protiv njega ili drugoj optužbi za
zlostavljanje djece? Ili je na neki način sam bio kriv za ludilo koje
ga je snašlo jer je bio tako drzak, ili naivan... Ili oboje? Možda
jednostavno nitko u šoubiznisu nije bio toliko nesretan kao on?
No, jedno je i dalje neupitno. Ni slava u djetinjstvu ni kasniji status
superzvijezde ne umanjuju činjenicu da je Michael Jackson bio samo
običan čovjek. Nije bio ništa posebniji od običnog radnika koji se
trudi uzdržavati veliku obitelj od oskudne plaće, ali ni ništa
posebniji od bogatog pripadnika otmjenih krugova koji nema nikakvih
briga. Kao i svi ostali ljudi, sam je bio odgovoran za svoje odluke.
Bio je odrastao čovjek, a ne dijete. Sam je pisao svoju povijest i sam
je birao ljude koje je htio kraj sebe. Nitko nije prisilio Jordieja
Chandlera i njegova oca da mu priđu, kao ni Gavina Arviza i njegovu
majku. Nema nimalo sumnje da je Michael učinio jednu od najvećih
pogrešaka kad je odlučio primiti te ljude u svoj život.
To je tužno, čak i tragično. On je izuzetno povlaštena osoba, čovjek
blagoslovljen slavom, bogatstvom i obitelji. Dođe vam da se zapitate
zašto Michael Jackson nema nikakvu priliku za dobar, dostojanstven i
sretan život.
538
DVANAESTI DIO
Da je barem bilo drukčije
Stvarnost me udarila u glavu dok sam stajao u Michaelovoj kuhinji i jeo
sendvič s tunom. Nikad neću zaboraviti taj trenutak, bio je tako čudan
i nestvaran. Prošlo je osam dana otkad je 25. lipnja 2009. Michael
iznenada umro. Gotovo cijelo vrijeme davao sam izjave za televiziju i
javljao se uživo za CBS News, televizijsku kuću za koju sam četiri
godine prije prenosio vijesti sa suđenja Jacksonu za zlostavljanje. No
ovaj put bilo je drukčije. Napustio nas je kralj popa. Bio je mrtav.
Nisam to mogao shvatiti, ali bilo je istina. Pa ipak, čekalo me toliko
posla i nisam imao izbora. Morao sam suspregnuti osjećaje i obaviti sve
što je trebalo.
Stajao sam u prekrasnoj kuhinji na Neverlandu, punoj čeličnih kućanskih
aparata i antiknog drvenog pokućstva, jer su me u CBS-u zamolili da
vodim obilazak slavnog imanja. I dok sam tako stajao i jeo sendvič,
napokon mi je sinulo. To je to, shvatio sam. Michael je zauvijek
otišao. Težina u želucu koju sam tjedan dana pokušavao ignorirati
pretvorila se u krajnji očaj. Činilo se nepošteno. Iz kuhinje sam
pogledao prema skupocjenom dvorištu — potočiću koji žubori, golemom
drveću i, naravno, kipićima djece koja se igraju — i pokušao sam
zamisliti sretna vremena kad su smijeh i glazba ispunjavali taj golemi
prostor.
Imanje Neverland bilo je jedna od najvećih kreacija Michaela Jacksona,
trijumf njegove podivljale mašte. Obožavao ga je, a nije ni čudo —
doista vas ostavlja bez daha. Michael ga je stvarno prekrasno uredio,
pomislio sam, dok sam se osvrtao oko sebe. Bio je jako sretan što je
živio ovdje. Zapravo, cijeli njegov život bio je ispunjen trenucima
nevjerojatne sreće. Zašto je sve pošlo po zlu? Kad se to dogodilo?
OČito mnogo toga nije išlo kako treba i tijekom godina podrobno sam
opisao sve njegove nedaće. No što je to bilo u Neverlandu
541
zbog čega sam odjednom jasno vidio sav taj kaos? Sto je to bilo? Ova
kuhinja, zaključio sam, tu je sve pošlo po zlu. A i kutak za doručak —
koji je zapravo veličine prosječne dnevne sobe — također mu je
zapečatio sudbinu.
Ušao sam u prostoriju za doručak, stao nasred sobe i osvrnuo se. Kao i
ostatak kuće, bila je potpuno prazna, ali uspomene su još bile tu.
U ovim prostorijama Michael je u studenom 2003. svijetu predstavio
dječaka po imenu Gavin Arvizo, prvo u kuhinji, a zatim u sobi za
doručak. Smiješio se mališanu, čeznutljivo pogledao u kameru koja ga je
snimala za dokumentarni film Martina Bashira i pitao: "Zašto ne bismo
smjeli dijeliti krevet?" Gavin se doimao potpuno očaran pop-zvijezdom i
naslonio je glavu na Michaelovo rame. "Kad s nekim dijelite krevet, to
je najveći znak ljubavi", nastavio je Michael. Ali nakon što je Bashir
navalio s pitanjima, Michael je pokušao objasniti na što misli, kao da
je odjednom shvatio da bi njegove izjave ljudi mogli mogli pogrešno
protumačiti. "Uvijek prepustite krevet gostima", rekao je. Zvučao je
kao njegova majka Katherine, poznata kao savršena domaćica. "Htio je
[Gavin] spavati na podu pa sam mu rekao: 'Ne, ti spavaj na krevetu, a
ja ću na podu."' Kad je Bashir pitao Michaela zašto Gavin nije mogao
spavati u jednoj od gostinjskih soba, rekao mu je: "Mogao je, ali kad
god klinci dođu ovamo, uvijek žele ostati sa mnom. Ne žele u gostinjske
sobe, a nikad ih nisam pozvao u svoju sobu. Kažu mi: 'Mogu li ostati s
tobom večeras?' Ja im kažem: 'Ako se tvoji roditelji slažu, možeš.'"
Kad sam ušao u Michaelovu dnevnu sobu, zagledao sam se u kamin i
zamislio... Da je barem bilo drukčije. Da to barem nije izjavio na
državnoj televiziji. Da je barem bio razumniji, pogotovo nakon onih
optužbi deset godina prije toga.
No je li to doista bilo tako loše? Da, u to vrijeme jest, zaključio
sam. Ali danas, kad znamo sve detalje i kad smo na suđenju toliko puta
čuli onaj odvratni iskaz, sve se to čini potpuno nevažnim. No u ono
vrijeme, kad je Michael prevalio te riječi preko usta, da, bilo je
loše. To je bilo to. Zapravo, taj je trenutak, bez pretjerivanja,
potpuno uništio njegov život. Nakon što je 6. veljače 2003.
dokumentarac prikazan, određene institucije koje se bave zaštitom djece
počele su postavljati pitanja i krenula je nezaustavljiva lavina.
Naposljetku, 20. rujna 2003. Jackson je optužen za zlostavljanje djece
i uhićen.
Da Michaela nisu snimili s Gavinom, pitao sam se, bi li ga nevolje
zatekle u nekom drugom trenutku? Tko zna? No kad sam se vraćao u
kuhinju, zadubljen u misli, sažalio sam se nad njim, njegovom obitelji,
prijateljima i svima čiji su se životi promijenili u tom trenutku koji
je Michael vjerojatno smatrao potpuno nevažnim.
Doista, da je barem bilo drukčije.
542
Sjećanja iz Santa Marije
U proljeće i ljeto 2005., od 28. veljače do 4. lipnja, sjedio sam iza
Michaela Jacksona u sudnici u Santa Mariji u Kaliforniji. Prilično sam
siguran da sam bio jedina osoba — osim njegovih odvjetnika i obitelji —
koja je upoznala optuženika ili bilo kojeg drugog člana obitelji
Jackson. Jasno pamtim prvi dan kad je Tito došao u sudnicu da pruži
potporu bratu. Svi novinari okrenuli su se i pogledali me s čuđenjem na
licu. Bez glasa izustio sam "Tito", i svi su brzo zabilježili njegovo
ime. Nisu znali tko je on! Situacija je bila više-manje jednaka sa svim
članovima obitelji koji su svaki dan u drukčijem sastavu dolazili u
znak potpore najslavnijem Jacksonu.
Na početku suđenja činilo se da je Michael Jackson, tada 46-godišnjak,
u vrlo dobroj formi. Energično bi ušao u sudnicu, svi bi ga novinari
gledali, a on bi se protegnuo kao da se zagrijava pred koncert ili neki
sportski nastup. Bilo je zanimljivo gledati njegovo tijelo plesača kako
se savija i opušta. Sjećam se da sam mislio da izgleda kao da je u
naponu snage, kao kad je snimao legendarne spotove za pjesme
"Thriller", "Billie Jean" i "Beat It". Kad bi se okrenuo i nasmiješio
svojim odvjetnicima, ili čak promatračima, jasno sam osjećao moć
njegove karizme. Još je bilo čarolije u njemu. Još je to bio Michael
Jackson, mislio sam. Ljudi su bili očarani njime, a i zadovoljniji sami
sobom u njegovoj prisutnosti. A to je najbolje došlo do izražaja 1.
ožujka 2005., drugog dana izlaganja uvodnih riječi, kad je Michaelov
odvjetnik Tom Mesereau pustio poroti kontroverzni dokumentarni film
Martina Bashira, film koji je Michaela i uvalio u nevolje. Dok je
svirala Michaelova glazba, a na ekranu se izmjenjivale fotografije iz
njegove nevjerojatne karijere, ljudi su počeli njihati glavama u ritmu
i smiješiti se jedni drugima. Na trenutak se činilo da uopće nismo u
sudnici. Prebačeni smo na neko drugo mjesto — svakako bolje mjesto — i
svi smo bili kao jedan, dok su Michaelov prepoznatljivi glas i glazba
ispunjavali prostoriju. Pomislio sam, bit će to vrlo neobično suđenje
za seksualno zlostavljanje.
Ali tad je počelo svjedočenje.
Dok je optužba dan za danom iznosila slučaj i kao po traci nizala
svjedoke koji su govorili o Michaelovu neumjesnom ponašanju prema
dječacima, činilo se da se Michael sve više zatvara u sebe.
9. ožujka 2005., osmi dan saslušavanja svjedoka, svjedočila je
Michaelova navodna žrtva, petnaestogodišnji Gavin Anton Arvizo. Nosio
je plavu košulju i doimao se nervozno, na trenutke je mumljao.
Prisjetio se kako mu je Michael davao alkohol i rekao da ga je Michael
dvaput ručno zadovoljio. Bilo je uznemirujuće, najblaže rečeno. Jackson
je zurio ispred sebe kao da je voštana figura i nije pokazivao nikakve
osjećaje.
543
Dan nakon što je Gavin počeo svjedočiti, Michael je kasnio na sud sat
vremena. Nakon što je sudac izdao zahtjev da ga redarstvenici privedu
na sud i zaprijetio da će ga poslati u zatvor, Michael se napokon
pojavio, u pidžami. Objasnio je da su ga jako boljela leđa i da je
trebao liječnika. Nije se stigao presvući. Bilo je jasno da nije baš
najbolje. Zapravo, taj neuobičajeni dan bio je početak kraja za
Michaela. Po mom mišljenju, ako zanemarimo uznemirujuće svjedočenje,
pravi problem nije bio u činjenici da se pojavio u pidžami, nego u tome
što se činilo kao da umire pred našim očima. Bilo je jasno da trpi
strašne bolove, i fizički i emocionalno. Svakoga kome je stalo do njega
zaboljelo bi srce nad tim prizorom. Bilo je grozno gledati kako polako
vene i jedva uspijeva ući u sudnicu.
Optužba je tvrdila da imaju snimku dvadeset telefonskih razgovora
između Michaela i Gavina. Sve je počelo kad je Jackson nazvao Arviza u
bolnicu dok se dječak liječio od raka, a zatim ga je prvi put pozvao na
Neverland. Prve noći, prema Gavinovim riječima, Michael je predložio da
Gavin i njegov brat Starr spavaju u njegovoj sobi. Rekao im je da
pitaju roditelje za dopuštenje. Pitali su ih i odlučeno je da je bolje
da spavaju u Jacksonovoj sobi nego u kući za goste. Te noći navodno su
zajedno gledali pornografiju na internetu. "Mislio sam da je najveća
faca na svijetu, moj najbolji prijatelj", rekao je Gavin. "Znate što
hoću reći? Stvarno mi se svidio."
Ali tada, kao iz vedra neba, Michael je promijenio broj telefona i
napustio dečke. To mi se činilo svojstveno Michaelu. Znao je biti jako
hirovit. Možda je mislio da je Gavin samo obožavatelj i da mu je
posvetio dovoljno pozornosti. Pa ipak, po izrazu Gavinova lica i
njegovu ponašanju na klupi za svjedoke, činilo se da se osjećao
izdanim, pa čak i odbačenim. Zapravo, Gavin će svjedočiti kako se
vratio na Neverland, ali rekli su mu da Michaela nema. No Gavin je
zatim naletio na njega. "Imao sam osjećaj da mi je srce slomljeno",
prisjetio se, preplavljen osjećajima.
U iskazu je stajalo da je jednog dana netko neočekivano nazvao Gavina i
njegova brata i zamolio ih da sudjeluju u snimanju dokumentarnog filma
Martina Bashira Život s Michaelom Jacksonom. Kad je film prikazan,
izazvao je senzaciju zbog Michaelovih nepromišljenih izjava pa su
Gavina i njegovu obitelj zamolili da gostuju u filmu koji je trebao
biti odgovor i umanjiti nastalu štetu. Gavin je izjavio da su se on,
njegov brat Starr, sestra Daveline i majka Janet sastali s Michaelom na
Floridi, i tada je Jackson navodno dao Gavinu vino u limenki Coca-Cole
i nazvao ga Isusovim sokom.
Michael je navodno seksualno iskoristio Gavina na Neverlandu između 20.
veljače i 12. ožujka 2003. (nakon što jeprikazanBashirovdokumentarac).
Tada su Jacksonovi ljudi navodno držali Arvizove pod strogim nadzorom i
zapravo su ih oteli. (Tom Mesereau postavio je odlično pitanje tijekom
unakrsnog
544
ispitivanja Starra: "Koliko je puta vaša obitelj pobjegla s Neverlanda
pa se vratila kako biste mogli ponovno pobjeći?")
Vrhunac svjedočenja Arviza bila je snimka na kojoj policija u Santa
Barbari ispituje Gavina. Prikazana je poroti pred kraj suđenja. Gavin
je ponovno opisao kako ga je Michael u pet navrata prisilio da pije
alkohol, a zatim ga zlostavljao. "Rekao je da dečki moraju
masturbirati, inače bi poludjeli", ispričao je Gavin policiji. "Rekao
je da mi želi pokazati kako da masturbiram. Rekao sam da neću. Rekao je
da će učiniti to umjesto mene. Primio me za intimne dijelove. Stavio je
ruku u moje hlače... Počeo me zadovoljavati. Rekao sam mu da ne želim
da mi to radi... On je nastavio."
Nešto u ovoj priči nije mi imalo smisla. Možda je to bila optužba za
udruživanje radi izvršenja kaznenog djela, to jest tvrdnja da je
Jacksonova vojska držala Arvizove na Neverlandu protiv njihove volje na
Jacksonov zahtjev. To mi je zvučalo smiješno. Ako je javni tužitelj
izmislio tu optužbu, a činilo mi se da je tako, što je još u cijelom
slučaju bila izmišljotina? Ako nisam mogao povjerovati optužbi za
udruživanje, jesam li mogao vjerovati optužbama da je Michael davao
maloljetnicima alkohol i zlostavljao ih? I film koji je trebao biti
odgovor Bashiru bio je sumnjiv. U njemu Gavin i njegova obitelj hvale
Michaela Jacksona preko svake mjere i tvrde da on ne bi mogao nauditi
djetetu te da griješe svi koji su stekli taj dojam nakon gledanja
Bashirova dokumentarca. Bili su čvrsto uvjereni u to.
Pristalice obitelji Arvizo u njihovu obranu navode da se Gavin tek u
lipnju 2003. — kad je Janet Ventura-Arvizo odvela sina Larrvju Feldmanu
pa dr. Stanu Katzu — osjećao dovoljno sigurno da otkrije pojedinosti o
zlostavljanju. Možda je to istina. Žrtva seksualnog zlostavljanja često
ne želi odmah govoriti o detaljima tog groznog iskustva. Međutim, zašto
bi sva djeca promijenila svoju priču? Zašto se Starr Arvizo odjednom
sjetio da je svjedočio seksualnom zlostavljanju, a prije nije
spominjao, pa čak ni natuknuo ništa slično? I zašto se odjednom sjetio
da mu je Michael dao alkohol? Zašto se Daveline Arvizo odjednom sjetila
da joj je dao vino? Čak i da su svi šutjeli jer nisu htjeli kritizirati
Michaela i njegovo ponašanje prema njima, jesu li trebali otići tako
daleko i uzdizati ga na nebesa? Da su se bojali priznati kako se
ponašao, ne bi li prije šutjeli umjesto da nahvale Michaela kao da je
njihov spasitelj? To jednostavno nema smisla. No da bi to objasnio,
tužitelj je tvrdio da je sve pomno isplanirano i da su Arvizovi bili
prisiljeni dati takve izjave.
Sto god da je istina, bio sam uvjeren da je javni tužitelj Tom Sneddon
nerado pustio tu snimku poroti. Napokon, zbog te je snimke njegov
slučaj protiv Jacksona i došao pod znak pitanja. Činjenica da je
posjedovao tu snimku i
545
svejedno nastavio s tužbom nagnala me da posumnjam u njegove motive.
Zapravo, počeo sam se pitati je li riječ o osveti Michaelu Jacksonu
budući da ga nije uspio izvesti pred sud zbog onoga što se deset godina
prije navodno dogodilo između Michaela i njegova prvog optužitelja
Jordana Chandlera. Po mom mišljenju, kad je vidio snimku na kojoj
Arvizovi pjevaju hvalospjeve Michaelu, Sneddon je jednostavno trebao
reći: "Slučaj zaključen. Ovi ljudi vjerojatno lažu. A čak i ako nisam
potpuno siguran u to, barem postoji mogućnost da lažu, a to je dovoljan
razlog da odbacim tužbu i ne uništim čovjeku život."
Najgori dan bio je onaj koji mi novinari volimo zvati 'danom
pornografije'. Možda je to bilo i više dana, ne sjećam se, vjerojatno
zato što sam pokušao potisnuti sjećanje. Bilo je to kad je optužba na
golemom ekranu pokazala pornografske fotografije iz časopisa pronađenih
na Neverlandu. Bilo je grozno. Sjećam se da sam pogledavao Michaelovu
majku Katherine, pobožnu Jehovinu svjedokinju, dok je morala gledati te
užasne slike. Sjećam se da joj je glava bila jako mirna, kao da je
ukočena. (Mislim da jedan dan uopće nije došla na suđenje.) No, nijedna
od slika nije bila homoseksualne naravi. Nije bilo ni pedofilskih
slika. Zašto su ih onda pokazivali? Optužba je tvrdila da se Michael
služi heteroseksualnom pornografijom da bi uzbudio heteroseksualne
dječake kako bi mogao spavati s njima. To mi nije imalo smisla. Jedan
časopis, možda. Dva? Možda. Ali gomile? Iskreno, nisam čak bio siguran
ni pripadaju li Michaelu. Meni se to činilo kao potez koji je trebao
slomiti njega i njegovu obitelj.
Na kraju dana, dok je izlazio iz sudnice, Randy Jackson me pogledao,
podigao palac i široko se osmjehnuo. Izgledalo je čudno, s obzirom na
okolnosti. Ali uzvratio sam istom gestom. Te večeri vratio sam se u
svoju sobu i prisjetio se tog trenutka s Randyjem. Kao da sam to već
doživio. A zatim sam se sjetio da je Randy prije gotovo trideset godina
imao prometnu nesreću. Na tiskovnoj konferenciji održanoj u bolnici
osamnaestogodišnjeg Randyja doveli su u invalidskim kolicima, a obje
noge bile su mu u gipsu. Liječnici su rekli da više neće hodati. Sjećam
se da mi je pozlilo. Kakva tragedija. Stajao sam među ostalim
novinarima, a Randy me pogledao, podigao palac i nasmiješio se. Dakako,
ne samo da je prohodao nego je i plesao i nastavio normalno živjeti.
Recite što hoćete o Jacksonima, no u toj obitelji nada umire posljednja
— možda s dobrim razlogom.
Nikad neću zaboraviti još jednu zgodu sa suđenja. Kao i nebrojeno puta
prije, Michael je šepajući prošao kraj mene, nasmiješio se i kimnuo mi.
I ja sam se njemu nasmiješio. Sjećam se da je mirisao po staroj,
ustajaloj odjeći, kao da je voštana figura koja je predugo stajala u
muzeju pa je treba dovesti u red. Poslije je jedan od novinara došao k
meni i rekao: "Ugrožavaš svoju
546
objektivnost ako se smiješiš optuženiku. Ljudi će pomisliti da si na
njegovoj strani." Slegnuo sam ramenima. "Da, pa..." promucao sam u
prolazu. Mislio sam da je malo prekasno za zabrinutost zbog
objektivnosti. Pogotovo nakon 'dana pornografije'.
A
"Ne sjećam se nikakvog lizanja glave"
Sjećam se brojnih detalja s tog zloglasnog suđenja. Katkad mi naviru u
valovima kad ih najmanje očekujem, pogotovo nakon Michaelove smrti.
Na primjer, sjećam se dana kad je svjedočila Janet Arvizo, Gavinova
majka. Bilo je to 13. travnja 2005. Njezin iskaz bio je tako besmislen
i nevjerojatan da su mnogi od nas novinara stvarno počeli misliti da
nas netko vuče za nos. Spomenimo samo njezinu izjavu da je vjerovala da
će Michael oteti njezinu djecu i odvesti ih u balonu. Na kraju krajeva,
mjesece prije suđenja proveli smo na saslušanjima u Santa Mariji o
dokazima koji su bili zapečaćeni. Nismo imali pojma na čemu javni
tužitelj temelji slučaj protiv Jacksona, znali smo samo da ima nešto
gadno. Ali argumenti koje je dotada iznio bili su slabi i nedosljedni,
a kad je u grad došla osebujna Janet Arvizo, mnogim je ljudima postalo
jasno da slučaj baš neće ići kao podmazan. Je li moguće da je Jacksonu
smjestila obitelj željna zarade ili javni tužitelj koji ga je htio
napokon srediti? Nakon janetina svjedočenja novinar CNN-a došao je do
mene i rekao: "Stari, znaŠ što? Osjećam se tako... iskorišteno." Imao
je osjećaj kao da mu je netko nešto obećao, a zatim ga izdao. Moj
prijatelj Michael Lawler doputovao je na suđenje iz New Yorka. Bio je
gorljiv Michaelov obožavatelj i tako je pomno pratio slučaj da je
poznavao dokaze bolje od mene. Pomogao sam mu da uđe u sudnicu kad je
Janet svjedočila. Suđenje mu se tako zgadilo da je jednostavno morao
promrmljati nešto pogrdno ispod glasa. Redari su ga čuli i brzo
izbacili iz sudnice. "Idući put kad nekoga uvedete u sudnicu", rekao mi
je poslije zamjenik šerifa, "recite mu da drži jezik za zubima, čak i
ako su svjedoci ludi k'o šlape."
Dobro pamtim i dan kad je svjedočio Bob Jones. Bio je to 29. dan
suđenja.
Poznajem Boba više od 30 godina, otkad sam bio dijete. Bio je moćan
čovjek. Kao glavni čovjek zadužen za odnose s javnošću u Motownu, a
poslije Michaelov glasnogovornik, bio je osoba s kojom sam morao
dogovarati intervjue s Dianom Ross, Supremesima, Temptationsima,
Jackson 5 i ostalim
547
zvijezdama Motowna. Nikad mi nijebilo lako. Znao je biti jako svadljiv
i tjerati strah u kosti, ali bio je i velika dobrica. Obojica smo jedan
drugome učinili bezbroj usluga. Većinom sam ja morao pisati članke o
nekim nepoznatim Motownovim izvođačima do kojih nikome nije bilo stalo
u zamjenu za intervju s istinskom legendom poput Stevieja Wondera ili
Smokeyja Robinsona.
Kad je Bob Jones iz Motowna otišao raditi za Michaela Jacksona, svima
nama novinarima otežao je pristup Michaelu, kao što smo i očekivali.
Poznavao je Michaela od njegove osme godine i bilo je normalno da se
ponaša zaštitnički prema njemu. No, kad god je na Neverlandu bila
tiskovna konferencija ili nešto slično, autobus bi došao po sve nas.
Sjećam se da mi je jedanput rekao: "Ako snimiš samo jednu fotografiju,
vlastitim ću te rukama baciti u jezero." Nije se šalio.
Bob je prestao raditi za Michaela 2004., nakon gotovo sedamnaest
godina, ako ne računamo vrijeme provedeno u Motownu. Suradnja je
otkazana na prilično nezgodan način. Michael ga je pismeno obavijestio
o otkazu, nije ga čak ni nazvao. Jednostavno ga je otpisao i odbacio.
Ni dan-danas ta mi Michaelova odluka nije jasna, a koliko sam shvatio
iz razgovora s Bobom, ni njemu. Nakon svega, Bob je s novinarkom Stacy
Brown napisao prilično klevetničku knjigu o Michaelu. Čak sam i ja bio
šokiran, a nije me lako šokirati kad je riječ o takvim stvarima.
Dakako, optužba je uživala u svakoj gnjevnoj riječi, pogotovo u vezi s
Jordiejem Chandlerom, dječakom koji je 1993. optužio Michaela za
zlostavljanje. Prije nego što mu je knjiga službeno objavljena, Boba su
doveli da svjedoči protiv svoga bivšeg poslodavca i pod prisegom
ispriča priče koje je u knjizi napisao o Michaelu i Jordieju. Kako li
se Bob osjećao kad je s klupe za svjedoke gledao Michaela u oči nakon
što je napisao takvu knjigu? Sto god da je osjećao, nije mogao učiniti
ono što se očekivalo od njega. Bob nije mogao, ili nije htio, pomoći
tužiteljima. Toliko je godina štitio i volio Michaela da to jednostavno
nije mogao učiniti.
Ponašao se kao da uopće nije ni pročitao knjigu, a kamoli je napisao sa
Stacy. Ni danas nisam siguran je li glumio ili ne. "Ne sjećam se
nikakvog lizanja glave", rekao je Bob kad su ga pitali za neobičnu
zgodu koju je opisao u knjizi. (Moram priznati, to je postala omiljena
rečenica većine novinara.)
Tom Sneddon nije uspio slomiti Boba Jonesa. Koliko ja znam, nitko to
nije uspio učiniti. Bob je otišao s klupe za svjedoke a da nije rekao
ništa što bi Michaelu jače naštetilo. Zapravo, mislim da je na neki
način toga dana za Michaela žrtvovao vlastito dostojanstvo. Bio je to
možda njegov posljednji dar nekadašnjem prijatelju i poslodavcu. Nije
ga zabrinjavala činjenica što je pred tužiteljem ispao lažljivac. Bilo
mu je važno samo da svojim svjedočenjem ne izda Michaela Jacksona. No,
imao sam dojam da je za Michaela Bob bio mrtav.
548
Bob je umro nekoliko godina poslije, ali nikad se nije pomirio s
Michaelom.
Istog dana svjedočila je i June Chandler, Jordiejeva majka. Govorila je
o darovima koje joj je prije deset godina Michael davao i kako ju je
nagovarao i molio da mu dopusti druženje s Jordiejem. Doimala se
shrvanom dok je govorila o tome kako je odnos između nje i sina
uništen. Jordie već jedanaest godina nije razgovarao s njom. Tvrdila je
da joj je Jackson barem trideset puta kupio raznorazne skupe darove
kako bi zadobio njezino povjerenje, a možda je i privolio da dopusti
sinu da se druži s njim.
Priznajem, dok sam 1993. i 1994. pisao o slučaju Jordieja Chandlera,
nisam bio siguran što bih mislio o svemu tome. Kad sam razgovarao s
Michaelom — bili su to očajnički telefonski pozivi iz inozemstva —
uporno je tvrdio da nije kriv. Imao sam i mnogo povjerljivih izvora
koji su bili uvjereni da je Michael nevin i da je žrtva ucjene. No neke
od priča o Jordieju bile su toliko strašne da su vas morale barem malo
uznemiriti, čak i ako ste najveći naivac. Kad je bila riječ o Gavinu
Arvizu, došao sam do zaključka da je Michael nevin na temelju gomile
svjedočanstava iznesenih na sudu. Ali u slučaju Jordieja Chandlera
nisam bio tako siguran. Kako sam mogao znati?
Mnogi Michaelovi obožavatelji i članovi obitelji godinama su bili ljuti
na mene jer nisam jasno izrekao da je Michael nevin u slučaju Jordieja
Chandlera. Razumijem njihovo mišljenje da bi mi Michaelova riječ
trebala biti dovoljna da me uvjeri, i njegove izjave doista su utjecale
na mene. Ali činjenica je da nikad nisam boravio u istoj prostoriji s
Michaelom i Jordiejem. Kako sam mogao znati što se događalo između
njih? I još važnije, za razliku od situacije s Gavinom, nisam imao
priliku šezdeset dana slušati svjedočanstva koja bi mi pomogla da
odlučim. Naravno, htio sam vjerovati da Michael nije ništa zgriješio s
Jordiejem Chandlerom. Nadao sam se da je tako. No po mom mišljenju,
lijepo je slijepo vjerovati u nešto, ali to mogu samo članovi obitelji
i jako bliski prijatelji. Nama drugima ostaje samo nada, a nadati se
nije isto što i znati.
Usto, ne smijemo zanemariti činjenicu da je Michael isplatio Jordieju
25 milijuna dolara. To mu svakako nije pomoglo da spere ljagu s imena.
Sjećam se razgovora s Michaelom odmah nakon nagodbe. Rekao sam mu da
sam jako razočaran što je platio Chandlerima te puste milijune. Rekao
sam mu da će ljudi od tog trenutka biti uvjereni u njegovu krivnju.
Tada sam prvi put čuo Michaela kako psuje. "Boli me [izbrisano] što
ljudi misle", rekao mi je ljutito. Rekao je da mu je parnica uništila
život, da je potpuno nevin, ali da ima dovoljno novca da riješi cijelu
stvar. Pomislio sam da je to prvi put da Jackson odluku nije donio u
skladu s očekivanjima javnosti. Osjećao sam da je to bio sudbonosan
trenutak za njega. Pitao sam se jesu li dani pažljiva njegovanja imidža
iza njega i nadao se da će moći početi voditi normalniji život. Možda
549
je ipak nevin, razmišljao sam tada, i samo želi nastaviti sa životom i
zaboraviti da Chandleri postoje.
Ali deset godina poslije promatrao sam June Chandler na klupi za
svjedoke. Izgledala je kao ljudska olupina s mrtvim očima, kao da joj
se cijeli svijet srušio onog dana kad su ona i njezin sin upoznali
Michaela Jacksona. Više nisam bio siguran što da mislim. Od svih
svjedoka, ona je bila najjači adut optužbe. No ne toliko zbog onoga što
je rekla, a nije rekla mnogo, nego zbog toga kako je izgledala dok je
govorila. A izgledala je slomljeno, potpuno uništeno zbog prijateljstva
svog sina s kraljem popa.
Svjedočenje Debbie Rowe
Svjedočenje Debbie Rowe 28. svibnja 2005., četrdeseti dan suđenja, bilo
je možda najdramatičnije od svih. Dugo nije vidjela Michaela jer nije
htio razgovarati s njom. Ako se njega pitalo, više ga je puta izdala
jer je htjela vidjeti dvoje djece koje mu je rodila, Pariš i Princea
Michaela. "Katkad ih želi", rekao mi je u jednom telefonskom razgovoru,
"a katkad ne želi. Ne želim da moja djeca pate ako dopustim da se
pojavi pa opet nestane. Ljut sam na nju."
Michael je svakako bio ljut kad je Debbie pokušala dobiti skrbništvo
nad djecom 2003., nakon što je uhićen. U službenoj izjavi napisala je
da je oko godinu dana zadržala pravo na posjete, ali odrekla ga se jer
se nije mogla nositi s publicitetom koji je pratio njihov odnos i
smatrala je da postupa "u interesu djece". No poslije je izjavila
sljedeće: "Tijekom posljednjih nekoliko godina ostala sam u kontaktu s
osobama bliskima Michaelu kako bih mogla saznavati novosti o djeci. Po
cijeloj kući držim njihove slike i često sam razmišljala o tome kako je
njihov život s ocem sigurno divan. Ljudi su mi uvijek govorili da naša
djeca imaju kraljevski tretman i da su sretna. Htjela sam razgovarati s
Michaelom o djeci, ali nije mi se javljao. Nije uzvraćao telefonske
pozive niti je sam inicirao razgovor pa sam se, nažalost, nastavila
uzdati u izvještaje ljudi koji su osobno poznavali djecu i prilike u
kojima žive."
Također je tvrdila da je zbog optužbi za zlostavljanje bila prisiljena
promijeniti mišljenje. Dodala je: "Vjerujem da našoj djeci u ovom
trenutku mogu pružiti stabilniji život. Smatram da mi je odgovornost
zaštititi djecu, brinuti se za njih i biti s njima dok se ne provede
istraga koja bi odredila što je najbolje za njih. Moja je roditeljska
dužnost bila da interveniram kako bih
550
pomogla našoj djeci." Bojala se da će Jackson s djecom prije suđenja
pobjeći iz zemlje pa je zatražila da im se oduzmu putovnice. U zahtjevu
je napisala: "Michael ima utjecajne i bogate bliske prijatelje po
cijelome svijetu. Može unajmiti privatni zrakoplov u tren oka, odvesti
djecu iz SAD-a i nikada se ne vratiti."
Michael je smatrao da se ljudi moraju držati dogovora bez obzira na
sve. Sto se njega ticalo, Debbie se 2001. odrekla roditeljskih prava i
za to je dobila poveću svotu novca—zapravo, milijune. On je definitivno
znao biti tvrdoglav. Uvijek sam pretpostavljao da je takav na oca
Josepha. Kad Joseph Jackson nešto odluči, nitko mu to ne može izbiti iz
glave, a Michael je bio isti. Osim rijetkih iznimki, osobe koje bi
Michael isključio iz svog života za njega više ne bi postojale. Dakle,
svi smo znali da je Debbie otpisana, a sad su je pozvali da svjedoči.
Svi su mislili da će njezin iskaz jako naštetiti Michaelu. Očito je to
i optužba zaključila tijekom razgovora s njom, inače je ne bi pozvali.
Dok je Debbie polagala prisegu, Michael ju je gledao ledenog izraza
lica. A tada, kao što je uvijek bio slučaj s Debbie, zapljuštali su
udarci.
Za početak, priznala je da ona i Jackson nikad nisu živjeli zajedno —
nikad se nije preselila na Neverland. Činilo se da će reći da su njezin
odnos i brak s Michaelom bili prevara. Ali tada, kako to često biva na
suđenjima, sve se promijenilo. Svi su ostali iznenađeni, a pogotovo
tužitelj, kad je odjednom počela govoriti nešto sasvim suprotno od
očekivanog. Kao prvo, tužitelj je obećao poroti da će Debbie
posvjedočiti da su svi komplimenti koje je u dokumentarnom filmu
Intervju s Michaelom Jacksonom: Snimke koje niste trebali vidjeti
izrekla na Michaelov račun zapravo bili unaprijed napisani. Ona je
rekla upravo suprotno: "G. Jackson zna da mi nitko ne može narediti što
da radim." Međutim, priznala je da je pristala pojaviti se u filmu zato
što je smatrala "da će ponovno biti s njima [djecom] i pomiriti se s
njihovim tatom". Kad su je upitali zašto, progutala je knedlu u grlu,
pogledala Michaela i rekla: "Jer mi je on prijatelj." Kad su je pitali
je li dobila priliku vidjeti djecu nakon snimanja, tiho je odgovorila
da se devet mjeseci trudila doći do njih, a zatim je napokon odustala.
Debbie je također uporno tvrdila da je Michael sjajan otac, da nikad ne
bi naudio djetetu i da duboko vjeruje da nije skrivio ništa od onoga za
što je optužen. Naravno, morala je priznati da se nisu vidjeli ni
razgovarali već... Nije mogla sjetiti koliko dugo jer je bilo davno. Pa
ipak, rekla je da ga smatra prijateljem, ali želi da razgovara s njom.
Bilo je tužno. Ona je bila izuzetno simpatična i bez dlake na jeziku (u
jednom trenutku rekla je da je jedan Jacksonov savjetnik bio "seronja",
okrenula se prema sucu i ispričala). Kad je na klupi za svjedoke
saznala da je javni tužitelj bez dopuštenja snimao razgovore s njom,
izgledala je zgranuto i rekla: "Molim? Snimali ste me?
55/
Idite kvragu!"
Ako ništa drugo, Debbie Rowe tog je dana učinila veliku uslugu Michaelu
Jacksonu. Da je njegova bivša žena i majka dvoje djece svjedočila
protiv njega, ne bi bilo šanse da ga porota oslobodi krivnje. Nakon
suđenja intervjuirao sam tužitelja Rona Zonena za televizijsku postaju
Court TV i rekao mi je da je Debbie doista bila "najveće iznenađenje
suđenja. Nismo to očekivali".
Nakon iskaza Debbie Rowe svi smo pomislili: "Sad će joj sigurno
dopustiti da vidi djecu." Nažalost, iako je vjerojatno pomogla Michaelu
da ne završi u zatvoru, nakon suđenja djecu je vidjela samo jedanput,
kako tvrdi većina izvora.
Dok je Michael nakon suđenja bio u dobrovoljnom prognanstvu u Bahrainu,
poslao je Princea Michaela i Paris u SAD na susret s majkom, pod
nadzorom, u hotel Beverly Hills. Debbie ih je vidjela prvi put nakon
tri godine. Djeci su rekli da je Debbie obiteljska prijateljica, a ne
njihova majka. To je jamačno bilo veoma bolno za nju. I to je bilo to.
Nitko ne zna je li ikad poslije vidjela djecu.
Nakon što je Debbie 2003. podnijela zahtjev za skrbništvo, a Michael
2005. oslobođen optužbe, navodno su dogovorili da će se ona odreći
roditeljskih prava u zamjenu za šest milijuna dolara koje će joj
isplaćivati sljedećih deset godina. Krajem 2006. dobila je 900.000
dolara, a prvu ratu od 600.000 dolara 1. rujna 2007. Postavlja se
pitanje: je li dobila sljedeće rate? Moguće je da nije jer Michael
zadnjih godina života nije baš plaćao račune. Ako nije, to bi moglo
utjecati na njezinu odluku želi li zatražiti skrbništvo nad djecom
nakon smrti njihova oca.
Kao što je sad već dobro poznato, Debbie nije uvrštena u Michaelovu
oporuku. Iako ju je sastavio 2003., dvije godine prije suđenja, poslije
je više nije prepravljao.
Čudna obrana
Optužba je završila s ispitivanjem svojih svjedoka 4. svibnja 2005.,
nakon 45 dana. Obrana je došla na red sutradan.
Ironično, ali neki od nas smatrali su da svjedoci obrane štete Michaelu
više od svjedoka optužbe. Na primjer, prvi svjedoci obrane bili su Wade
Robson i Brett Barnes, dvojica od nekolicine mladića koje je Michaelov
odvjetnik Tom Mesereau pozvao da posvjedoče da su kao dječaci spavali s
Michaelom
552
u istom krevetu. Hvatali su me grčevi dok su pričali svoje priče.
Odvjetnik je htio poručiti da je u Michaelovu svijetu u redu spavati s
djecom. To nije značilo da je imao spolni odnos s njima, nego da su se
družili i zabavljali. Nije bilo važno što to graniči s neumjesnim, ni
što bi se svi razumni ljudi zgrozili nad time ili u najmanju ruku
postali sumnjičavi.
Drugi dan svjedočila je Wadeova majka Joy Robinson. Govorila je kako je
pratila desetogodišnjeg sina iz hotela u kojem su odsjeli do stana u
kojem je bio Michael Jackson da Wade prespava kod njega. Ako se nju
pita, sve je bilo nevino. Zašto? Jer je znala da Michael voli djecu.
"Michael Jackson posebna je osoba", rekla je. "Ako ga ne poznajete, ne
možete ga razumjeti. Nije prosječan čovjek." Bio sam potpuno zbunjen.
Bio sam siguran da poroti to nije imalo nikakvog smisla. Ipak, Joy se
doimala kao razumna žena, pa je možda i imalo smisla. U Michaelovu
svijetu često se nije mogla razabrati granica između razuma i ludila i
zato je bilo tako teško opisati ga.
Joy Robson u jednom se trenutku sjetila napetosti i ljubomore među
dječacima koji bi preko noći ostali kod Jacksona, uključujući glumca
Macaulayja Culkina i njegova brata Kierana. Ljubomore je bilo i među
obiteljima. Joy Robson ispričala je da je rekla June Chandler "da su
djeca jako potresena kad se Michael počne posvećivati novom miljeniku".
Nadalje, mislila je da je June "sponzoruša" koja želi postati
"gospodarica Neverlanda".
Marie Lisbeth Barnes svjedočila je da je njezin sin Brett proveo mnoge
noći u Jacksonovu krevetu, čak ga je i pratio na turnejama po Južnoj
Americi i Europi. Brett i Jackson na turnejama su dijelili hotelsku
sobu, dok je ostatak obitelji Barnes spavao u drugoj sobi. "Jednostavno
osjetite možete li nekome vjerovati ili ne, a Michaelu sam u potpunosti
vjerovala", rekla je gđa Barnes. Jesam li bio jedini koji je mislio da
to ne ide u prilog Jacksonu? Mislim da nisam. Kad sam se osvrnuo po
sudnici, vidio sam mnoga zbunjena lica. A kad je Brettova sestra Karlee
izjavila da je njezin brat u dvije godine s Jacksonom proveo sveukupno
"365 noći", dignuo sam ruke i zaključio da ovakva obrana nema nikakvog
smisla.
Kroz cijelo izlaganje obrane provlačile su se priče o Michaelovu
spavanju s dječacima, ali uz napomenu da je sve bilo nevino. Pedeseti
dan suđenja na klupu za svjedoke pozvan je čak i Macaulay Culkin, kako
bi ispričao više-manje istu priču. Po mom mišljenju, obrana je najbolje
radila svoj posao kad su skretali pozornost na nedosljednosti u priči
Arvizovih i izjavama ostalih svjedoka optužbe. Obrana je bila najgora
kad su Michaelovo neumjesno ponašanje pokušavali prikazati kao nešto
prihvatljivo i opravdano.
No nije cijelo suđenje bilo melodrama s visokim ulogom. Neke od
uspomena iz Santa Marije nasmiju me. Na primjer, sjećam se dana kad smo
svi spremno
553
čekali da suđenje počne, kad se u stražnjem dijelu sudnice začula
galama. Bilo je to 3. lipnja 2005., kad je Tom Mesereau već drugi dan
iznosio završnu riječ. Sve glave okrenule su se prema trima privlačnim
crnkinjama koje su pokušale doći do prednjeg dijela sudnice. Sve tri
probijale su se prema naprijed, pune nakita koji je zveckao. Bio je to
usklađen kaos. Zamislite Supremese kako pokušavaju doći do pozornice iz
stražnjeg dijela krcatog kluba i sve će vam biti jasno. Bile su to
Janet, LaTova i Rebbie odjevene u jednake crno-bijele kombinacije.
Njihov ulazak bio je bez imalo sumnje najzabavniji trenutak na suđenju.
Savršeno usklađene, paradirale su sudnicom, a Janet je predvodila.
Izgledalo je kao da im je rekla: "Cure, nastupamo. Jedan, dva, tri,
idemo."
Sjele su u prednji red dok je Thomas Mesereau završnu riječ privodio
kraju. "Dovoljna je jedna laž izrečena pod prisegom da odbacite ovaj
slučaj", rekao je Mesereau porotnicima. "A ovdje ih je bilo toliko da
ih ne možete ni prebrojiti." Kad je završio, sudac je najavio da će Ron
Zonen iznijeti završnu riječ u ime optužbe. U tom trenutku, kao da im
je netko dao znak, sve tri sestre Jackson ustale su, okrenule se i brzo
izašle iz sudnice.
A
Presuda
"Imate najbolje mjesto u sudnici", rekao mi je jedan od šerifa iz Santa
Barbare 12. lipnja 2005., večer prije očekivanog donošenja presude.
Rasprava pred porotom trajala je 60 dana. Optužba je iznosila slučaj 45
dana, a obrana petnaest. Porota je počela s vijećanjem 3. lipnja i
raspravljali su deset dana. "Jer, kad Jacksona osude — a osudit će ga,
uvjeravam vas", nastavio je šerif, "zgrabit ćemo ga i odvesti tako brzo
da će vam se zavrtjeti u glavi." Zanimalo me zašto. "Zato što se bojimo
da će biti gužve. Njegova braća preskočit će pregradu [koja razdvaja
gledatelje od suca, optuženika i odvjetnika] i izazvati nered."
Zamislio sam taj prizor i ostao zapanjen. Pretpostavljao sam da Michael
neće biti proglašen krivim. Optužba je slabo iznijela slučaj, barem po
mom mišljenju. Dječaku se nije moglo vjerovati, a njegova majka i mnogi
drugi svjedoci doimali su se emocionalno nestabilno. Čudno, ali s
ovakvih suđenja najviše pamtite najgore trenutke, kojih se prisjetite
kad pokušate posložiti cijelu priču. Na primjer, Starr Arvizo svjedočio
je kako je Michael ušao u sobu potpuno gol i uzbuđen, a dječaci su bili
užasnuti. Prema Starrovim riječima, Michael je rekao da je to "posve
prirodno" i da ne trebaju previše
554
razmišljati o njegovoj erekciji. Ali Gavin je izjavio da je Jackson
ušao u sobu gol, ugledao njih i izašao, što bi značilo da možda nije
znao da su u sobi. Gavin uopće nije spomenuo da je Michael bio uzbuđen
ni da je rekao da je to "prirodno". Nebitna razlika? Možda. Ali ipak...
Zapitao sam se jesu li dječaci jednostavno zaboravili uskladiti priče.
Ustvari, spomenuto je toliko mnogo djece i toliko ih je svjedočilo da
je jedno od pitanja koje je porota postavila sucu tijekom vijećanja
bilo: "O kojem je dječaku riječ?"
Ali što ako sam se prevario? Sto ako Michaela proglase krivim i pošalju
ga u zatvor? "Neće to moći preživjeti", rekao mi je njegov brat
Jermaine. "Jednostavno neće. To će biti njegov kraj."
Tog sudbonosnog dana, 13. lipnja 2005., trebao sam biti u sudnici da
čujem presudu, a zatim odmah otići van i priopćiti vijesti gledateljima
CBS Newsa. Novinari kraj mene koji su također smatrali da Jackson nije
kriv pitali su se kako će moći ostati objektivni ako presuda ipak ne
bude u Jacksonovu korist. "Imam grozan osjećaj da ću briznuti u plač",
rekla mi je jedna televizijska novinarka i prijateljica. "Ali kako bi
to izgledalo na televiziji? Ipak, riječ je o Michaelu Jacksonu",
zaključila je. "Volimo ga otkad je imao deset godina." Kimnuo sam. U
jedno sam bio siguran: u ovom slučaju Michael je bio nevin. Zaključio
sam to na temelju dokaza ili, bolje rečeno, nedostatka dokaza. Zato sam
se doista bojao za njega. Dok sam ga gledao kako polako i u bolovima
ulazi u sudnicu na dan izricanja presude, već se doimao kao slomljen
čovjek, a još nije bio ni znao kakva ga sudbina čeka. Izgledalo je kao
da ulazi u plinsku komoru. Predao se. Nije me to iznenadilo. Oduzeli su
mu dostojanstvo, a karijera mu se raspadala. Već bi i samo poniženje
slomilo većinu ljudi, a kamoli ne i tako krhku i složenu osobu kakav je
bio Michael Jackson.
Naravno, Michael je oslobođen krivnje po svim točkama optužnice.
Sjedio sam i gledao Michaela kako sluša oslobađajuću presudu. I u tom
sam trenutku shvatio, kao da me pogodio grom — taj je čovjek toliko
omamljen raznoraznim lijekovima da vjerojatno i ne razumije za što je
sve oslobođen krivnje!
"Mnogi ljudi bit će iznenađeni, a ne treba vam diploma pravnog
fakulteta da biste shvatili ovu presudu", rekao je CNN-ov pravni
analitičar Jeffrey Toobin. "To je potpuna pobjeda Michaela Jacksona i
poraz Thomasa Sneddona, javnog tužitelja koji proganja Michaela više od
deset godina i koji je pred sud doveo slučaj u koji porota uopće nije
zagrizla. Gotovo je."
Kad su reporteri izletjeli van da priopće vijest javnosti, u predvorju
je nastao metež. Michaelovi obožavatelji koji su stajali vani
podivljali su od sreće, a novinari su trčkarali uokolo pokušavajući
naći svoju snimateljsku ekipu. Vladao je opći kaos. Na trenutak sam se
našao rame uz rame s Michaelom. Pogledao sam čovjeka kojeg sam poznavao
od njegove desete
555
godine. Nasmiješio sam mu se. Teškom mukom uzvratio mi je smiješak, ali
izraz njegova lica i njegov pogled bili su prazni. To je trebao biti
najsretniji dan u njegovu životu, ali Činilo se kao da je odsutan pa
uopće ne može uživati. Michael Jackson zapravo je nestao.
Javio sam se uživo i odradio reportažu za CBS News. Iz prve ruke prenio
sam što se događalo u sudnici. Bio sam ganut i jedva sam izdržao do
kraja.
Dok sam se probijao kroz gomilu da se negdje izvan sudnice uživo javim
u vijesti, prišla mi je jedna žena, neznanka koja me prepoznala.
Uhvatila me za ruku i privukla bliže kako bi bila sigurna da je čujem u
cijeloj toj buci. "O, ne", rekla je i u strahu razrogačila oči. "Sto
ako je doista nevin?" Činilo se kao da joj je ta pomisao upravo pala na
pamet i morala ju je odmah izraziti, a ja sam se slučajno našao u
blizini. "Nakon svega ovoga", rekla je, "što ako je doista nevin?" Dok
sam gledao njezino užasnuto lice, prošli su me žmarci i pomislio sam:
O, Bo(e, što ako je doista nevin?
A
Posljedice
Nije lako posjetiti Bahrein ljeti. Pustinja prekriva veći dio trideset
otoka od kojih se država sastoji, a u kolovozu je tako vruće, vlažno i
teško da su temperature redovito bile više od 43 stupnja. No ova
udaljena država ipak nudi nešto privlačno. Ona je savršeno mjesto za
izmučena čovjeka koji želi pobjeći od svojih problema. To objašnjava
zašto je Michael Jackson nakon suđenja potražio utočište baš tu, u
Perzijskom zaljevu.
U kolovozu 2005. Michael je navršio 47 godina. Bio je slobodan. No
njegove muke zapravo nisu bile gotove. Umjesto da uživa u novostečenoj
slobodi, Michael je utonuo u tešku depresiju. Često je patio od
napadaja panike i nesanice, kao da ima traume od suđenja. Odbijao je
govoriti o tome. To nije bila 'pobjeda' za koju su se borili njegovi
prijatelji i obožavatelji. Nakon presude pop-zvijezda nestala je iz
javnosti. Nije bilo proslava nakon suđenja, ni pobjedničkih tiskovnih
konferencija. Michael zapravo nije bio u stanju slaviti. Bio je previše
bolestan. Nekoliko dana nakon presude prijavio se u bolnicu u Santa
Barbari da se izliječi od iscrpljenosti i dehidracije. Nedugo nakon što
je otpušten iz bolnice, otputovao je s Neverlanda, na koji se više neće
vratiti.
"Potpuno se izolirao od svijeta", rekao mi je izvor blizak pjevaču.
"Bio je depresivan, nemiran, nije mogao jesti ni spavati. Zamalo da
nije ostao bez
556
svega: slobode, obitelji, karijere. Nakon nečeg takvog ne možete se
samo tako vratiti. Rekao mi je: 'Još danas budim se uznemiren i nasmrt
uplašen. Treba mi pola sata da se sjetim da je gotovo.'"
Jedina osoba koja je nakon suđenja viđala Michaela, osim njegove djece
i dadilje Grace Rwamba, bio je psihijatar. Jackson je prvi put u životu
odlučio potražiti psihološku pomoć. Bio je to definitivno korak
naprijed. Znao je da mu je potrebna pomoć i umjesto da ignorira
probleme, zatražio ju je. Možda je to bio znak sazrijevanja. "Osjećao
je da su mu Gavin i ostali članovi spletkarske obitelji Arvizo, kao i
Thomas Sneddon, javni tužitelj Santa Barbare, nanijeli zlo", rekla mi
je osoba bliska Jacksonu. "Teško se nosio s bijesom koji je osjećao
zbog cijele te situacije. Jednog dana rekao mi je: 'Neka mi Bog
oprosti, i nemoj ovo nikad reći Katherine, ali mrzim tog klinca. Silno
ga mrzim.' Pogledao me na trenutak i rekao: 'Dio mene misli da to nije
u redu. Ne bih smio mrziti nikoga. Ali ne mogu si pomoći. Mrzim tog
malog zbog svega što mi je učinio. Psihijatar mi kaže da moram biti
iskren prema sebi i prepustiti se osjećajima, a ne ih potiskivati kao
što to obično činim. E, pa, osjećam da mrzim tog klinca. Doista ga
mrzim.'"
Ono što je Jacksonproživljavao zvučalo je nalik sindromu
posttraumatskog stresnog poremećaja. Stalno je imao noćne more u vezi
sa suđenjem, vrtio je u glavi grozne dokaze protiv sebe, svjedoke,
pornografske slike prikazane poroti, bolno lice svoje majke. Bilo je to
nešto najgore što mu se ikad dogodilo. Nakon toga osjećao se izmučeno
i, ako je to uopće bilo moguće, još se više isključio od svih.
Michael nije htio razgovarati ni s kim tko ga je podsjećao na suđenje u
Santa Mariji, čak ni s ljudima koji su cijelo vrijeme bili uz njega.
Sto se njega ticalo, obitelj mu nije trebala. Činilo se da ne želi
imati posla s većinom njih. Neki Jacksoni opet su govorili o
"povratničkoj turneji", a ovaj put Michael je sigurno osjećao da im to
doista duguje, no ipak nije pristao. Osjećao je pritisak jer su ga
htjeli uvući u ostale obiteljske probleme, da ne spominjemo njegove
financijske nedaće. Jednostavno se nije htio ničime zamarati. Zato je
otputovao. Otišao je u Bahrein, najdalje što je mogao. Time je duboko
povrijedio obitelj. Joseph je očajnički htio da Michael dođe na njegovu
rođendansku zabavu u Njemačkoj. Michael se nije mogao prisiliti na to.
Joseph je na kraju morao angažirati imitatora Michaela Jacksona.
Michael je navodno poznavao kraljevsku obitelj u Bahreinu pa se sklonio
kod njih. Dakako, princ je poslije tužio Michaela zbog kršenja ugovora.
Tvrdio je da je Michael morao snimiti albume, a nije to učinio.
Sto je još bilo novoga?
Nakon suđenja nisam više htio imati posla s Michaelom zbog njegova
nedostatka osobne odgovornosti. Izvještavajući o njemu, mogao sam
prijeći
557
preko optužbi za zlostavljanje. Na kraju krajeva, gotovo otpočetka
vjerovao sam da je Michael nevin u slučaju Arvizo. No jednostavno mu
nisam mogao oprostiti što nije pokazivao nimalo obzira prema ljudima
oko sebe. Smatrao sam da je bio dužan pokazati zahvalnost obitelji zbog
njihove odanosti. Možda su ga u prošlosti tjerali da ulazi u projekte
koji ga nisu zanimali, ali ovaj put smatrao sam da ima obvezu barem
pokušati ponovno surađivati s njima. Na koncu, njihova potpora valjda
mu je nešto značila tijekom suđenja. Nije bilo dana da u sudnici nije
bio netko od Jacksona.
Osim toga, nisam mogao shvatiti da ne osjeća odanost prema svim ljudima
koji su održavali Neverland dok je on bio na suđenju. Čim je suđenje
završilo, gotovo su svi otpušteni bez otpremnine. Bez previše
razmišljanja Michael je otpustio desetke domara, spremačica i ostalih
zaposlenika — ljudi koji su za njega davali sve od sebe i koji su
morali uzdržavati obitelji.
Zatim je nakon suđenja krenula navala tužbi nekadašnjih odvjetnika i
poslovnih suradnika. Naravno, Jackson je bio daleko od savršena
biznismena posljednjih deset godina, ali stvari su sada potpuno izmakle
kontroli. Je li ikad platio ikome s kim je sklopio dogovor? Je li ikad
potpisao ugovor koji nije prekršio? Bilo mi je jasno da nije čovjek od
riječi, a da budem iskren, to mi je išlo na živce kao njegovu biografu
i osobi koja ga je dugo poznavala. "Ja sam pošten čovjek", rekao mi je.
Bilo je to nakon što sam se našalio na račun njegova braka s Lisom
Marie Presley u TV emisiji Good Morning America pa me nazvao da me
izgrdi. "Ako me imalo poznaješ, vjeruj mi." Istina, kad gledam iz
današnje perspektive, mislim da sam se osjećao razočarano. Zato
godinama nakon suđenja nisam htio pisati o njemu. "Moraš biti
objektivniji", rekao mi je urednik. "Da, dobro", odgovorio sam. "Kad
počne plaćati račune, možda ću opet pisati o njemu."
Po mom mišljenju, Michael Jackson imao je sjajnu priliku za velik
povratak nakon suđenja. Nisam mogao shvatiti zašto ju je htio
propustiti. Stalno je obećavao albume koji nikad nisu izašli, nastupe
koji nikad nisu održani. Nije imao mjesto na kojem bi živio. On i djeca
živjeli bi kod prijatelja u jednom gradu pa se zatim preselili u drugi,
kao da su beskućnici. Nisam htio znati ništa o tome, sve me je to jako
razočaralo.
Kad se danas osvrnem, volio bih da sam imao više suosjećanja za čovjeka
koji je očito teško patio. Nikad nije prebolio suđenje, traume su ga
još izjedale. Sada ga razumijem. Kako bi mogao misliti na druge kad je
jedva uspijevao preživjeti dan? "Svi koji misle da će se vratiti nakon
takvog javnog poniženja ne poznaju Michaela Jacksona", rekao mi je
njegov bivši menadžer Frank Dileo onog lipanjskog dana kad je Michael
oslobođen optužbe. "Ovo je katastrofa. Bojim se da će čovjeku poput
Michaela Jacksona ovo uništiti život."
Doista, nakon suđenja Michael kao da nije mario ni za što. Osim za
svoju
558
djecu, jedino što mu je i trebalo biti važno. Karijera mu se raspadala
i bio je pred financijskim slomom, ali njega to kao da se nije ticalo.
Imao je troje djece koja su ga voljela i njemu je to bilo dovoljno.
Ironično je da su ljudi koji su ga najbolje poznavali smatrali da su mu
godine nakon suđenja i stalne selidbe bile nešto najbolje u životu.
Smatrali su da je napokon spoznao što mu je doista važno. Više mu nije
bilo važno je li na broju jedan ili ne, a to mu je bio cilj najveći dio
života. Više nije osjećao onaj žar koji je potreban da vodite život i
karijeru onako kako je to činio Michael Jackson. Onima koji su htjeli
da se vrati na vrh bilo je teško prihvatiti da je izgubio strast i
zanimanje za karijeru. Ali možda je već bio dao sve što je mogao dati.
Nakon toliko vremena provedenog pod reflektorima, možda je napokon bilo
vrijeme da ga pustimo na miru.
Pedeseti rođendan
Sredovječnog muškarca u pidžami njegov pomoćnik gura u invalidskim
kolicima ulicom punom ljudi. Mršav je i slab. Koža mu izgleda kao da se
ljušti. Nokti su mu bolesno žuti — ili smeđi? Kirurška maska prekriva
donji dio njegova lica, a sunčane naočale štite gornju polovinu. Nosi
crvenu šiltericu. Ispred njega hoda troje djece, djevojčica i dva
dječaka. Doimaju se sretno. Svi troje izgledaju prekrasno u šarenoj
odjeći. Nose velike kape, ali čini se da to nije zato što namjerno žele
sakriti lice. "Usporite", govori im muškarac promuklim šapatom. No
djeca ne obraćaju pozornost na njega i brzo prelaze cestu. Zastaju kod
knjižare i čekaju čovjeka u invalidskim kolicima. Kad su kolica napokon
prešla cestu, jedno od djece poslušno otvara vrata knjižare i čeka dok
pomoćnik ne pogura kolica unutra. "Hvala", čovjek u kolicima tiho
izusti. Dok se djeca spremaju ući u knjižaru, začuđena prolaznica
prilazi najmanjem djetetu. "Je li to bio...?" pita. Dječak tek što će
odgovoriti, ali uto između njega i prolaznice stane krupan muškarac.
"Ne. Nije bio", kaže, primi dječaka za ruku i povuče ga u knjižaru. Ali
dječak se tad okrene prema ženi, nasmiješi i bez glasa izgovori samo
dvije riječi: "Michael Jackson."
Prizor koji sam opisao bio je tipična, gotovo svakodnevna pojava dok je
Michael 2008. živio u Las Vegasu. Većinu vremena lutao je gradom s
vojskom tjelohranitelja i troje prerano sazrele djece,
jedanaestogodišnjim Princeom Michaelom I., desetogodišnjom Pariš i
šestogodišnjim Princeom Michaelom II. Gotovo je uvijek bio u
invalidskim kolicima, nosio čudnu odjeću i
559
izgledao kao da je na samrti. Činilo se da je njegova megauspješna
karijera stvar prošlosti. Po svemu sudeći, još nije imao motivacije ni
za što. Nije imao nikakve konkretne planove za budućnost. Bio je do
grla u dugovima. Kad je 29. kolovoza navršio 50 godina, pitanje je
bilo: Kako je klinac iz Garvja koji je nekoć imao sve spao na ovo?
U to vrijeme, u ljeto 2008., Michael je bio u pregovorima za seriju
koncerata u Las Vegasu. Međutim, još mu se nije dalo raditi. U njegovu
obranu može se reći da su standardi izvrsnosti koje je godinama
postavljao sam sebi bili tako visoki da je bilo nemoguće ispuniti ih.
Najbolje je to sam sažeo kad mi je prije deset godina rekao: "Kad
izađem na pozornicu, ljudi mnogo očekuju. Žele ples, okrete, sve to.
Žele cijeli paket. Ali to zahtijeva mnogo rada. Ne znam koliko dugo još
mogu tako. Ne znam dokad će to biti moguće."
Istina, Jackson nije mogao krenuti na turneju i pružiti manje od onoga
što je godinama radio jer je njegov utjecaj na našu kulturu pregolem.
No s pedeset godina imao je artritične tegobe s koljenima, gležnjevima,
pa čak i zglobovima prstiju. "Zato se kreće u invalidskim kolicima",
rekao je jedan poznavatelj. "Raspada se. Teško je zamisliti ga na
pozornici. Zapravo, i samom njemu teško je to zamisliti. A ako on ne
misli da može nastupati, onda ništa od toga..."
"No nedostaje mu ono najvažnije za svakog izvođača — samopouzdanje",
nastavio je isti izvor. "Samopouzdanje ga je pokretalo i bilo zaslužno
za njegovu kreativnost i glas. Čini se da ga više nema."
A čini se i da je Michael vjerovao da mase obožavatelja koji su nekad
hrlili na njegove koncerte 2008. on više ne zanima. Bojao se da su se
obožavatelji nakon suđenja okrenuli protiv njega. Na primjer, na
sastanku s promotorom u Las Vegasu čudio se uspjehu ponovljenog izdanja
albuma Thriller. "Doista sam šokiran", rekao je. "Ne mogu vjerovati da
su ga ljudi stvarno kupili. Č uo sam da se prodalo više od tri milijuna
primjeraka. Možete li vjerovati?"
"Prvi sam put vidio da je iznenađen uspjehom", rekao je bliski suradnik
koji je bio na sastanku. "Obično bi bio iznenađen kad nešto ne bi dobro
prošlo. Osim toga, već se prodalo više od sto milijuna primjeraka
Thrillera pa dodatnih tri milijuna nije bilo nešto posebno. Njegovo
oduševljenje pokazuje da je imao niska očekivanja."
U čast njegova 50. rođendan diljem svijeta izdan je CD pod naslovom
King of Pop. Britanski obožavatelji izabrali su pjesme na temelju
podataka s određenih internetskih stranica i sastavili CD. U biti, bila
je to kompilacija najboljih Jacksonovih pjesama po izboru slušatelja.
Također, gostovao je kao vokal na pjesmi "Hold My Hand" pjevača po
imenu Akon. Zvučao je sjajno, Što je značilo da je i dalje mogao
pjevati ako je to htio. No turneja još nije dolazila u obzir. Najveće
poniženje bilo bi mu da najavi turneju, a zatim ne proda dovoljno
ulaznica.
560
Jedan od bivših Jacksonovih suradnika sastao se s njim u kolovozu 2008.
u hotelu i kasinu Treasure Island u Las Vegasu, gdje su Michael i djeca
gledali predstavu Mystery Cirque du Soleila. "Čuo sam da je nedavno za
deset milijuna dolara kupio kuću nedaleko od Poughkeepsieja u državi
New York", rekao je isti izvor. "Nalazila se u predgrađu, u četvrti
gdje su živjele dobro situirane obitelji. To mi se činilo čudno, ali...
to je Michael. No kad sam ga pitao za to, rekao je: 'Mislim da mi je tu
kuću kupio netko od mojih ljudi. Ne znam... ali zvuči dobro. Kladim se
da bi se djeci svidjela.' Nije znao ništa pobliže o tome.
"Pitao sam ga za Neverland i je li zadovoljan što je imanje spašeno.
[Jacksonovo nekadašnje utočište trebalo je biti zaplijenjeno i
stavljeno na prodaju jer nije plaćao kredit od 25 milijuna dolara. No
investicijska grupacija Colony Capital LLC otkupila je kredit u zadnji
čas i spasila Neverland.] 'Neverland? Ne znam ništa o Neverlandu',
rekao mi je Michael. 'Mislim da to sada više nije moj problem. Ali
nisam siguran...'
Zatim sam ga pitao ima li kakve planove. 'Za što?' pitao je. 'Za
budućnost. Albumi? Turneje?' Tada sam već vidio da ga živciraju moja
pitanja. 'Čuj, moj je plan da pogledam svaku mađioničarsku predstavu u
Las Vegasu', napokon je rekao. 'To je moj plan.' Okrenuo se i otišao
dalje."
"Imam dojam da je jako tužan i usamljen", rekao mi je jedan drugi izvor
u ljeto 2008. "Čini se da mu sve te godine uspjeha ništa ne znače.
Prije je živio u petoj brzini, donosio je mnogo loših odluka i
mukotrpno radio. Vlasnik je kataloga Beatlesa i to vrijedi mnogo novca,
ali to je sve samo na papiru. Taj novac ostaje njegovoj djeci. Pretvori
li ga u gotovinu, vjerojatno bi sve potrošio, tako da je dobro što je
vezan kreditima i ostalim novčanim zavrzlamama. I hvala Bogu na djeci.
Ona mu daju nadu."
Po svemu sudeći, Michaelu je najbolje ležala uloga oca Princea Michaela
I., Paris i Princea Michaela II., poznatog i kao Blanket. Svi su troje
prekrasna djeca, imaju visoke jagodice i duboke oči. Michael je u djeci
vidio mladoga sebe, pogotovo u Princeu Michaelu I. Svi troje imaju dara
za glazbu i smisao za stil, ali Michael je uvijek smatrao da će Prince
Michael I. biti sljedeća zvijezda u obitelji.
Budući da je Michael bio toliko opsjednut mladošću i toliko se trudio
ostati dijete dok je već bio u zreloj dobi, mnogi ljudi koji su ga
poznavali bojali su se da će 29. kolovoza za njega biti sudnji dan. Bio
je sredovječan — zapravo, i više od toga — i više nije bilo povratka.
"Mnogo vremena provodi pred zrcalom", otkrio je jedan od njegovih
tadašnjih suradnika. "Mislim da je požalio zbog nekih stvari, na
primjer plastičnih operacija. Nedavno je rekao: 'Ne znam što mi jebilo.
Pretpostavljam da svi griješe dok su mladi. No još uvijek dobro
izgledam, zar ne? Mislim,
561
za 40-godišnjaka?' Rekao sam mu: 'Mike, navršit ćeš 50 godina.'
Vragolasto se nasmiješio i rekao: 'Godine su proletjele, zar ne? Volio
bih da mogu sve ponoviti, doista.'"
Michael nije imao nikakve planove za proslavu 50. rođendana osim male
privatne zabave s djecom. Ovog puta rođendan nije obilježio velikim
intervjuom sa mnom. U svakom slučaju, pedeseti rođendan Michaelu nije
mnogo značio. "Nije ga to mučilo", rekao mi je jedan od njegove braće.
"Ne znam... Na neki način nadao sam se jačoj reakciji, razumiješ? Kao
da ga je ono prokleto suđenje umrtvilo iznutra. Poželim mu reći: 'Mike,
probudi se! Život prolazi kraj tebe. Aktiviraj se, buraz. Živi dok ne
bude prekasno.'"
«2»
Otišao je prerano 1958. - 2009.
25. lipnja 2009. popodne jurio sam svojim kabrioletom po 101. sjevernoj
autocesti. Vraćao sam se iz Burbanka u Encino, u kuću u koju sam se
uselio prije dva mjeseca. Krov auta bio je spušten, kalifornijsko sunce
pržilo je i treštala je glazba, kao i uvijek. Tog popodneva slušao sam
"I Wanna Be Where You Are", odličnu slabije poznatu Michaelovu pjesmu
koju je 1971. snimio za Motown. Sjećam se da mi je tog dana zvučala
posebno živahno i uzbudljivo. Bila je to sjajna izvedba za jednog
trinaestogodišnjaka. Sjećam se dana kad je objavljena. Tada sam se
pitao hoće li ikada napustiti Jackson 5. Zaključio sam da neće jer su
previše bliski. Sljedeća pjesma na CD-u bila je "Corner of the Sky".
Objavljena je 1973., kad je karijera grupe u Motownu već bila u stalnom
padu, ali tko je tada mario za to? Ja sigurno ne. Na toj pjesmi svaki
je brat dobio priliku pjevati, a za svakog obožavatelja Jackson 5 bio
je to dovoljan dokaz da nisu forsirali samo Michaela. Nasmiješio sam se
sjetivši se svoje mladenačke naivnosti. Dok sam se tako vozio, imao sam
osjećaj da me nostalgija za Jackson 5 preplavila kao nikad prije.
"Želim da moj život bude više od pukog življenja", pjevao je Michael
kad sam se zaustavio pred kućom.
C im sam ušao u kuću, čuo sam vijest da je Michael odveden u bolnicu
zbog zastoja srca. Odmah su mi se probudile sumnje. Vježbao je za
seriju od pedeset koncerata koji su se trebali održati od srpnja do
ožujka 2010. u Londonu. Svi su se nadali da će to biti njegov veliki
povratak. Bio je to zahtjevan projekt, a svi koji poznaju Michaela
znaju da je sklon jakim napadajima panike kad
562
se priprema za takve pothvate. Prisjetio sam se što se dogodilo kad je
prije mnogo godina trebao održati samo jedan nastup u kazalištu Beacon
u New Yorku. Imao je napadaj panike nalik srčanom udaru, ne samo zbog
koncerta koji se bližio (jednog jedinog!) nego i propalog braka s Lisom
Marie Presley. Završio je u bolnici. Njegov glasnogovornik Bob Jones
rekao je novinarima da je riječ o rijetkoj infekciji rebara. Kad sam ga
nekoliko godina poslije pitao o tome, priznao mi je: "Mislili smo da je
infarkt. Nije bio. Jednostavno se slomio zbog svega što mu se tada
događalo u životu. Dečko je bio u komi, to je sve što ću ti reći."
Pretpostavio sam da je i ovoga puta bio sličan slučaj. Da sam barem
imao pravo.
Ljude je teško pogodila vijest da je Michael Joseph Jackson umro kad je
doveden u medicinski centar Ronald Reagan UCLA. Njegova smrt može se
usporediti sa smrću predsjednika Kennedyja ili njegova sina John-Johna,
princeze Diane, Johna Lennona... Svi će se uvijek sjećati što su radili
kad su saznali za Michaelovu smrt. Odmah sam otišao na posao
izvještavati za CBS News.
Vijesti su brzo stizale, a neke od priča bile su vrlo uznemirujuće,
pogotovo kad je postalo jasno da je Michaelovo srce stalo
najvjerojatnije zbog prevelike doze lijekova. U njegovoj unajmljenoj
kući u Holmby Hillsu pronađene su brojne bočice opasnog anestetika
Diprivan Propofola, ubrzo nakon što je nutricionistkinja Cherilyn Lee
javno rekla da je Jackson od nje tražio da mu nabavi lijek. Lijek se
uzima intravenozno i smije se davati pacijentima samo u bolnici. Brojni
liječnici izjavili su da su čuli da taj lijek zloupotrebljavaju mnogi
zdravstveni djelatnici, ali nikad nisu čuli da se upotrebljava kao
sredstvo za lakši san. "Propofol uzrokuje komu, a ne lakši san", rekao
je dr. Zeev Kain, pročelnik Odsjeka za anesteziologiju na Sveučilištu u
Kaliforniji. "Njime vas mogu dovesti u stanje kome na koliko god dana
želite. Zapravo, taj lijek daje se na odjelima za intenzivnu njegu
pacijentima koji su na respiratoru." Dr. Rakesh Marwah s Odsjeka za
anesteziologiju Medicinskog fakulteta na Sveučilištu Stanford dodao je
da Propofol definitivno može izazvati zastoj srca ako se upotrebljava
bez nadzora. "Propofol usporava rad srca i disanje, kao i vitalne
funkcije organizma", rekao je. Iz tijela ne izlazi dovoljno ugljičnog
dioksida i ne ulazi dovoljno kisika. Takvo stanje može dovesti do
naglog prestanka rada srca. "Izuzetno je opasan", rekao je Kain. "Ako
upotrebljavate Propofol, a niste u rukama stručnjaka, umrijet ćete."
"Želim da mi ga ubrizgaš i da zaspim", rekao je Michael svojoj
nutricionistkinji kad je tražio lijek, koji mu je ona odbila nabaviti.
"Ne želim čekati da mi se proširi tijelom. Želim da me obori i da odmah
zaspim."
Takva izjava imala je smisla, koliko god jezivo zvučala. Michael bi
vjerojatno platio milijune dolara za miran san. Dugo je patio od
nesanice, ali
563
to mu je bio najmanji problem. Bolovao je i od lupusa, kronične
autoimune bolesti koja ga je godinama mučila. Naravno, imao je i
vitiligo, iako je bilo rasprave je li bolest bila nasljedna ili
posljedica sredstava za izbjeljivanje kože koje je godinama
upotrebljavao. Imao je i tegoba s leđima i koljenima te ostale probleme
s kojima se tijelo plesača susreće dok stari. Također, s godinama su i
plastične operacije kojima se podvrgavao počele utjecati na njegovo
zdravlje. Duboko se sramio stanja u koje se doveo plastičnim
operacijama. Požalio je zbog mnogih zahvata koje je obavio. Sramio se i
zbog štete koju je lupus prouzročio na njegovoj koži pa se odijevao u
čudnu odjeću ispod koje se skrivao i nosio uobičajene kirurške maske,
šešire i sunčane naočale. Sto je čudnije izgledao, to je više
pozornosti privlačio, a što je više pozornosti dobivao, to je
nesretniji bio. Bio je to zatvoreni krug koji mu je bio dobro poznat.
Da bi situacija bila još gora, imao je teške napadaje depresije. Nije
ni čudo da su mu liječnici prepisali toliko lijekova.
Veliko je pitanje je li Michael bio ovisan ili ne. Svima koji su imali
uvid u njegov svijet odgovor je bio jasan: naravno da je bio ovisan, i
svi su to znali. "Da je mogao nabaviti Demerol, odmah bi ga uzeo",
rekla je osoba bliska Michaelu. "Ljudi koji su mu bili bliski bezbroj
puta pokušali su intervenirati. No nitko nije mogao prodrijeti do
njega. Ne možete pomoći osobi koja to ne želi." Bliski izvori rekli su
dr. Sanjavu Gupti sa CNN-a da je Michael tijekom svjetske turneje
sredinom 1990-ih putovao s anesteziologom koji bi ga "uspavao" po noći
i "probudio" ujutro.
Istina je da je Michael bio navikao dobivati što želi, i ako je htio
ublažiti emocionalnu ili fizičku bol nekim lijekom, očekivao je da će
ga dobiti bez ikakvih pitanja. Međutim, on nije bio osoba koja bi se
omamljivala samo radi užitka. Nije kupovao tablete od nekog tehničara
iza autobusa za turneje. Dobivao ih je od pravih liječnika koji su se
odazivali na njegov poziv u pomoć. Jesu li neki od tih liječnika
trebali postupiti pametnije, umjesto da jednostavno daju Michaelu ono
što je htio? Očito. Jedan liječnik najbolje je to izrazio: "Dok sjedite
u sobi s njim, a on plače, pati od bolova, nije spavao tjedan dana i
preklinje vas da mu pomognete... Morate to učiniti. Ljudima koji
promatraju izvana lako je osuđivati i upirati prstima. Morali ste biti
s njim da shvatite koliko je fizički i emocionalno patio." Znakovito je
da je lijek koji je najčešće tražio bio anestetik. Htio je umrtviti ne
samo bol nego i cijelog sebe, kao da mu je svega bilo dosta.
Michaelova financijska situacija oduvijek je bila zanimljiva tema.
Najčešće pitanje kad je umro bilo je: koliko mu je novca ostalo? Nema
jednostavna odgovora. Svatko tko nije pripadao krugu ljudi bliskih
Michaelu, a želi na temelju informacija s raznih strana donijeti
zaključke o njegovu financijskom stanju nema pojma o čemu govori.
Proveo sam mnogo vremena s Michaelovim
564
genijalnim odvjetnikom Johnom Brancom, koji je upravljao Michaelovim
financijama (koliko su bliski bili govori podatak da je Michael bio
Johnov kum na vjenčanju 1987.).
Iako sam bio upoznat s Michaelovim financijama, ipak nisam u potpunosti
znao kakva je situacija i dok sam radio izvještaje za televiziju, nisam
se ni pokušao praviti da znam. No jedno znam... Dok god je Michael
odnekud mogao nabaviti milijun dolara, pa makar uzeo novac koji je
dadilja njegove djece Grace skrivala u jastučnici, sve je bilo u redu.
(I da, to se navodno dogodilo!) Nestao je lukavi biznismen iz 1980-ih
koji je imao pod kontrolom svaki svoj bankovni račun i zahtijevao od
Brance sve detalje. Branca je radio za Michaela od 1980. do 2006. i
vratio se nakratko prije njegove smrti.
Iako je Branca, kad se vratio, zatekao gomilu dugova koji bi zbunili i
najmudrijeg financijaša, Michaela ta situacija uglavnom nije
zabrinjavala. I opet možemo suđenje u Santa Mariji navesti kao glavni
razlog zašto je Michael izgubio zanimanje za svoje bogatstvo. Nakon
suđenja ništa mu nije bilo važno. Bliskim ljudima rekao je da nije
potpisao ugovor za koncerte u Londonu zbog stotina milijuna dolara koje
bi zaradio. Koji je onda bio razlog? "Moja djeca dovoljno su stara da
cijene ono čime se bavim, a ja sam još dovoljno mlad da se time bavim.
Nije me briga ako ljudi ne dođu na koncerte", rekao je, možda pomalo
neiskreno. Dakako da su se ulaznice rasprodale nevjerojatnom brzinom.
Bilo je jasno da publika još uvijek želi Michaela.
Sudeći po kratkoj snimci izvedbe pjesme "They Don't Care About Us" koju
je nakon njegove smrti objavio promotor koncerata AEG Live, Michael je
bio u dobroj formi. Čini se da je ovim nastupom doista želio mnogo toga
poručiti, u prvom redu to da se vratio i da je još uvijek kralj.
Stvarno je izgledalo da to i može postići, barem na temelju te snimke.
Nevjerojatno, ali unatoč pomanjkanju samopouzdanja i izmučenom tijelu,
Michael je još znao što radi i izgledao je vraški dobro. Svejedno, bila
bi ludost pomisliti da bi nadolazeći koncerti protekli u najboljem
redu. Napokon, ništa u Michaelovu životu i karijeri posljednjih godina
nije išlo lako. Na pomolu je vjerojatno bilo mnogo koncerata otkazanih
zbog 'bolesti', 'iscrpljenosti', 'dehidracije' i ostalih uobičajenih
tegoba današnjih izvođača. Pa ipak, koncerti koji bi se održali bili bi
za pamćenje. Svaki okorjeli obožavatelj imao je osjećaj da je Michael
bio spreman. Štoviše, činjenica da je ponovno pozvao sjajan dvojac iz
1980-ih koji mu je pomogao osmisliti najveće uspjehe — bivšeg
odvjetnika Johna Brancu i bivšeg menadžera Franka Dilea — pokazivala je
da je možda počeo razmišljati o budućnosti i da mu je možda čak i bilo
stalo do nje.
Michaela Jacksona posljednji sam put licem u lice vidio na dan
izricanja presude u Santa Mariji, kad sam mu čestitao na pobjedi, ali
on kao da nije shvaćao što se događa. Njegov parnički pogled proganjao
me još mjesecima.
565
Tijekom iduće dvije godine samo smo se dvaput čuli telefonom. Oba puta
bio je to kratak razgovor za novinski članak o budućim planovima koji
se nisu ostvarili. Kad sam mu poslao primjerak svoje biografije
Elizabeth Taylor, nazvao me da mi kaže da mu se svidjela. Zvučao je
dobro, ali kako je itko mogao znati kako je zapravo? Deset minuta nakon
što je prekinuo, nazvala me jedna njegova agentica za odnose s
javnošću. "Da se niste usudili iskoristiti Michaelov kompliment kao
reklamu za knjigu", rekla mi je. Ižfvcirala me. "Molim vas", rekao sam
joj. "Dugo se bavim ovime. Nisam glup. Pustite me na miru." Žena je
uzdahnula. "Svi se predugo bavimo ovime", rekla je iscrpljeno. "Možda i
predugo?" Složio sam se. "Da, možda malo predugo."
Bio sam u TV postaji CBS News i spremao sam se snimiti prilog o
Michaelovoj obitelji kad je objavljena oporuka. Dok sam stajao medu
kolegama i proučavao sadržaj oporuke, za oko mi je zapelo ime Diane
Ross. Michaelova želja bila je da ona — a ne Debbie Rowe — bude
skrbnica njegove djece u slučaju da Katherine ne bude sposobna za to.
To mi se činilo potpuno neprilično.
Kad se Michael s jedanaest godina doselio u Los Angeles, kratko je
živio s Dianom. Obožavao ju je, a i ona je njega jako voljela, iako je
bila jako zaposlena žena i spremala se napustiti Supremese radi
samostalne karijere. Poslije je rodila petero djece, od kojih nijedno
nikada nije sudjelovalo u nekom javnom skandalu. Ona i Michael u zadnje
vrijeme nisu bili bliski, ali samo zato što Michael posljednje četiri
godine svog života ni s kim nije bio blizak. Odao je pravo priznanje
njihovu vječnom prijateljstvu kad joj je odlučio povjeriti svoju djecu,
koja su mu značila najviše na svijetu. "Bit ćeš velika zvijezda", rekla
mu je za doručkom kad je imao jedanaest godina, barem mi je on tako
poslije prenio. A zatim je majčinski dodala: "A sad pojedi svoje
žitarice."
Čini se da je Michael Dianino proročanstvo smatrao naredbom jer poslije
toga doista nije bilo veće zvijezde od njega. Michael Jackson imao je
jedinstven dar da nadahne ljude, da im nadu i ujedini ih, bilo da je to
postigao svojim prekrasnim pjesmama, skladnim glasom ili plesnim
pokretima koji su dosegnuli vrhunac u Moonwalku. Dok su neki uzalud
pokušavali upotrijebiti svoju darovitost i vještine kako bi slavili
Boga, Michael Jackson uspio je svojim porukama o služenju i žrtvi, miru
i ljubavi, nadi, promjeni i slobodi izražavanja ujediniti milijune
ljudi bez obzira na rasu, svjetonazor, vjeru, dob, spol, spolno
opredjeljenje ili nacionalnu pripadnost. Pjesmama kao što su "Heal the
World", "We Are the World" ili "Man in the Mirror'1 približio je
ljudima tude patnje kako je samo on to znao. Na mnoge načine dao je
glas onima bez glasa, lice onima bez lica i nadu onima bez nade. Ako je
afroamerički dječak iz Garyja u Indiani završio na 1040 hektara velikom
imanju Neverland u Santa Barbari u Kaliforniji, onda možda svatko može
566
uspjeti. Uz mukotrpan rad i upornost, možda svi možemo ostvariti svoje
snove. Michael Jackson svakako je uspio, zar ne?
Komemoracija za Michaela 7. srpnja 2009. u dvorani Staples Center u Los
Angelesu bila je, naravno, tužna i bolna, ne samo za nas koji smo ga
poznavali nego i za obožavatelje diljem svijeta. Bio sam ondje i za CBS
News prenosio komemoraciju s najboljom voditeljicom naše TV kuće Katie
Couric. Bilo mi je nestvarno vidjeti Michaelovu braću kako unose njegov
lijes u dvoranu. Svaki od njih nosio je žarkožutu kravatu (Michaelova
omiljena boja) i jednu bijelu rukavicu (u čast jednom od najpoznatijih
Michaelovih zaštitnih znakova). Kako se to dogodilo? Odjednom sam se
prisjetio nastupa Jackson 5 na festivalu Valley Forge Music Fair u
Pennsylvaniji 1970-ih, dok sam bio mladić. Tada su još bili djeca, na
vrhuncu svoje karijere u Motownu. Svaki od njih blistao je u žutom
kompletu, a s obje strane hlača imali su šljokice. Činilo mi se kao da
je to bilo u nekom drugom životu.
Iako je komemoracija bila jako tužna, bilo je i nezaboravnih trenutaka.
Na primjer, mnogi ljudi koji su nazočili događaju neće zaboraviti
Jermaineov svečani trenutak. Slično kao kad je Michael oduševio svijet
izvedbom pjesme "Billie Jean" u posebnoj televizijskoj emisiji Motown
25, što je bila prekretnica u njegovoj karijeri, tako je i Jermaine
zabljesnuo na komemoraciji za brata i jednom za svagda dokazao da je
sjajan pjevač. Jermaine je oduvijek bio strastven pjevač i glasom
nadopunjavao Michaela u Jackson 5, no karijera mu je očigledno ostala u
sjeni poznatijeg brata. Zato je ispalo pomalo ironično, možda čak i
neprilično, da je jedino on iz obitelji Jackson dobio priliku nastupiti
na komemoraciji. Nije razočarao. Ukratko, bio je veličanstven. Jedva je
suzdržavao suze dok je pjevao Michaelovu omiljenu pjesmu. Bila je to
pjesma "Smile" Charlieja Chaplina, koja nosi jednostavnu ali dirljivu
poruku: "Smiješi se, iako te srce boli."
Sjećam se brojnih nezaboravnih trenutaka. Jedan od njih bio je iskren
govor Brooke Shields u kojem se prisjetila svog prijatelja Michaela.
Iako ga nije vidjela od 1991., podijelila je uspomene na njihovo
druženje u 1980-ima, kad su činili neobičan par iz svijeta šoubiznisa.
"Oboje smo od malih nogu dobro znali što to znači biti pod svjetlima
reflektora", rekla je. "Oboje smo morali jako rano odrasti, ali kad smo
bili zajedno, bili smo dvoje djece koja se zabavljaju."
Bilo je i drugih zanimljivih trenutaka tijekom 90-minutne komemoracije,
koja se na trenutke činila više kao televizijska priredba nego kao
komemoracija. Prisjetimo se Stevieja Wondera i izvedbe pjesme "Never
Dreamed You'd Leave in Summer" s njegova albuma Where I'm Coming From
iz 1971. Nikada nije zvučala primjerenije nego u toj prilici. Isticala
se i Jennifer Hudson s pjesmom "Will You Be There?" Zatim govori
Berryja Gordyja, Smokeyja
567
Robinsona... A tko bi zaboravio tužnu izjavu Marlona Jacksona? Rekao je
da nitko nikad neće shvatiti što je sve Michael pretrpio za života.
"Osuđivali su ga i ismijavali. Zar nije dovoljno propatio?" upitao je.
"Michaele, možda te sad puste na miru."
No ništa se ne može usporediti s posljednjim trenucima komemoracije kad
je jedanaestogodišnja Pariš Jackson, mala djevojčica koju nitko prije
nije čuo, učinila ono što je dotad samo rijetkima pošlo za rukom —
prikazala je Michaela Jacksona kao ljudsko biće. "Otkad sam rođena",
rekla je kroz suze, "tata je bio najbolji otac kojeg možete zamisliti."
Dok su oko nje bili članovi obitelji, uključujući Janet, Rebbie i
LaToyu, krhka djevojčica dodala je: "I samo želim reći da ga jako
volim." Iako je to bio dirljiv trenutak, prekrasno je oslikao Michaelov
odnos s djecom. Također, bio je i snažan podsjetnik da je jedna obitelj
ostala bez brata, sina i oca. Da je Michael bio živ, možda bi ga
uznemirilo što Pariš stoji na pozornici s braćom, dvanaestogodišnjim
Princeom Michaelom I. i sedmogodišnjim Princeom Michaelom II., i to bez
maske, šala ili neke druge zaštite. Zapravo, to ne bi nikad dopustio.
Međutim, izlazak djece pred javnost pokazao je svijetu da ih je otac
dobro odgojio. Doimali su se njegovano, inteligentno i simpatično.
Nažalost, nakon Michaelove smrti pojavit će se pitanja o njihovu
biološkom ocu. U vrijeme izlaska ove knjige na to još nema odgovora, a
možda ga nikad i ne bude. Šest tjedana od Michaelove smrti razgovarao
sam o tome s jednim od njegove braće. "To je sramota", rekao je. "Ljudi
ne shvaćaju da su djeca mlada i da tuguju i da im tim pitanjima samo
stavljaju sol na ranu. To su njegova djeca. On ih je odgojio. On ih je
volio. Oni su voljeli njega. Meni je to dovoljno."
Doista, u ovom trenutku to bi trebalo biti dovoljno i za ostatak
svijeta.
Č ovjek u zrcalu
Ne mogu zamisliti svijet bez Michaela Jacksona.
PosljednjihčetrdesetgodinasvismobilisvjedociMichaelovaveličanstvenog
uspona i tragičnog pada. Bodrili smo ga dok je ulazio u povijest i
obarao rekorde, album za albumom. Divili smo mu se dok je probijao
granice i ostvarivao nemoguće. Cijenili smo njegov jedinstveni smisao
za stil — jednu šljokičastu bijelu rukavicu, bijele čarape, crne
kožnate cipele, crvene kožnate jakne i crn šešir. Silno smo htjeli
savršeno otplesati Moonwalk. Bili smo u šoku dok je drastično mijenjao
svoj izgled. Bili smo ogorčeni zbog
568
optužbi za zlostavljanje djece i nismo znali kome da vjerujemo. Bili
smo tužni kad je najduži reality show na svijetu došao do kraja u
tragičnom i pomalo nestvarnom finalu 25. lipnja 2009.
Nakon što je Michael umro, vratio sam se na Neverland radi obilaska
imanja u sklopu svoje reportaže o Michaelovoj smrti za CBS News. Prvi
put ušao sam na imanje prije nego što ga je Michael kupio. U proljeće
1983. Michaelov glasnogovornik Bob Jones pozvao je nekoliko odabranih
novinara u dolinu Santa Ynez da gledaju snimanje špota za pjesmu "Say,
Say, Say", duet Michaela i Paula McCartneyja. Nešto se dogodilo, nikad
nismo otkrili što, i Michael nije došao na snimanje. Paul je pozvao
novinare u kuću koju je unajmio dok traje snimanje. Bio je to ranč
Sycamore Valley, koji će poslije, dakako, postati Neverland. Kad smo
došli na imanje, više nismo vidjeli Paula. Međutim, pobrinuo se da nas
dobro nahrane i zatim otpreme kući. Nisam bio pozvan u kuću, ali na
temelju prostranog i slikovitog imanja zaključio sam da je riječ o
posebnom mjestu. Kad sam šest godina poslije saznao da je Michael kupio
kuću, pomislio sam da mu je svakako krenulo.
Dok sam nakon njegove smrti stajao u praznoj glavnoj zgradi, prisjetio
sam se prigoda kad sam bio pozivan na imanje u sedamnaest godina koliko
je živio ovdje, od 1988. do 2005. Bile su to najvažnije, ali i
najzbrkanije godine njegova života. Svaki sam put došao radi tiskovne
konferencije o nekoj od dobrotvornih akcija u kojima je Michael
sudjelovao. Kuća i okoliš uvijek su odzvanjali smijehom i glazbom, čak
i ako se Neverland katkad činio kao jezivo i nestvarno mjesto. Prije
sam imao pristup samo u dnevnu sobu i blagovaonicu, a jedanput, koliko
se sjećam, i u kuhinju. Mislim da sam jednom bio i u biblioteci s
Johnom Brancom. Ali sada, ovog čudnog dana, imao sam priliku istražiti
cijelo imanje. Ima nešto jako tužno kod napuštenih kuća, a ni
Michaelova nije bila iznimka. Bilo mi je čudno doživjeti je praznu. Čak
je ni Michael nikad nije vidio praznu. Kupio ju je namještenu, a zatim
je dodao svoje stvari, mnogo svojih stvari. Bio bi zapanjen da vidi
kuću ovako praznu. Pomislio sam da je bio sretan što je živio tu. Put
koji je prešao od skromnih početaka u Garyju, a bio sam i u toj kućici
s drvenim oplatama, do ovog luksuznog imanja bio je bez imalo sumnje
jedinstveno putovanje. Sjećam se kako mi je pokazao prostor za roštilj
pokraj kuhinje i rekao mi: "Cijeli Hayvenhurst [imanje koje su on i
njegova obitelj kupili u ranim 1970-ima i koje je u 1980-ima preuredio
nakon što ga je otkupio od oca] stao bi u ovaj kut. Zamisli!"
Pitao sam se kako se Michael osjećao dok je hodao hodnicima u glavnoj
zgradi usred noći, u strahu da će možda provesti dvadeset godina života
u zatvorskoj ćeliji. To je posljednjih godina vjerojatno bila loša
strana života na Neverlandu. Kako je uspio prevladati taj strah i očaj?
A zatim sam pomislio:
569
O, Bože! Da je završio u zatvoru, možda bi još bio živ! No s druge
strane, kakav bi to život bio za Michaela Jacksona? Ne, zaključio sam,
vjerojatno bi radije bio mrtav nego u zatvoru. Bojim se da u to uopće
nema sumnje.
Ušao sam u Michaelovu spavaću sobu. Imao sam osjećaj da je njegov duh
još u njoj. Pogledao sam kamin i zamislio topao plamen u njemu. Sjetio
sam se slike Posljednje večere s Michaelom umjesto Isusa koja je nekoć
visjela iznad kreveta. Smatrao sam je najsmješnijim, a možda i
najsvetogrdnijim umjetničkim djelom koje sam ikad vidio. Ali odjednom
mi je imala smisla. Michael Jackson završio je razapet teškim životom i
gotovo da nije imao nikakve šanse, zar ne?
Zamišljao sam ga samog po noći u toj sobi, kako uzalud pokušava
zaspati. Ustao bi, lutao hodnicima, vratio se u krevet, okružen
bočicama tableta i tko zna čega sve ne. Popio bi bilo što da se riješi
nesanice, zabrinutosti, beskrajnih misli koje je vrtio u glavi. Ušao
sam u njegovu kupaonicu. Pogledao sam pločice. Svaka je na sebi imala
grb neke europske kraljevske obitelji. Stajao sam i gledao u zrcalo u
koje je Michael zurio dan za danom i vjerojatno si postavljao pitanja
koja si svi mi tu i tamo postavimo: Zašto ovako izgledam? Zašto se
ovako osjećam? Sto mogu učiniti da se stvari promijene i da naučim
voljeti samog sebe ili barem pronađem malo mira? Pogledao sam samog
sebe u oči. Proučavao sam odraz čovjeka u zrcalu koji je proveo toliko
godina svog života pokušavajući shvatiti drugog čovjeka, tražeći
istrošene dokaze koji bi mogli odgovoriti na jednostavno pitanje —
zašto? Počeo sam nešto shvaćati. Kao što je uvijek slučaj s legendarnim
osobama i ikonama, iako njihovoj darovitosti i energiji često nema
premca, duboko u sebi nisu ništa drukčiji, ništa neobičniji ni teže
shvatljivi od svih ostalih ljudi. Počeo sam osjećati zajedništvo s
Michaelom Jacksonom kao čovjekom, s njegovom kompleksnošću,
nesavršenošću i dobrotom. Nikad nisam zamišljao da bi tako nešto bilo
moguće kad je riječ o osobi koja je istovremeno tako čarobna i tako
tajanstvena, gotovo do granice s ludilom.
Naši životi bili su potpuno različiti. No mislim da sam napokon shvatio
istinu o Michaelu, istinu koju je, na kraju krajeva, lakše razumjeti
nego čovjeka koji ju je desetljećima utjelovljivao na najvećoj od svih
pozornica. Kao i većina nas, bio je čovjek koji je odigrao najbolje što
je mogao kartama koje je dobio. Katkad bi doživio veličanstven uspjeh,
a katkad tragičan pad, koji bi bio uvećan tisuću puta upravo zbog
njegovih uspjeha i mlade dobi u kojoj ih je postigao. I doista, dok sam
zurio u vlastiti odraz u zrcalu Michaela Jacksona, počeo sam osjećati
sažaljenje, ali i veliku ljubav prema njemu. Ali više od svega, osjećao
sam neizmjernu tugu zbog drugog ljudskog bića i zbog života kakav je
trebao imati, kakav je mogao imati, samo da nije...
570
Zahvale
Moram zahvaliti mnogim ljudima koji su tijekom godina sudjelovali u mom
radu na mnogim edicijama knjige i pomogli mi u istraživanju života
Michaela Jacksona. Bilo bi nemoguće odati počast svima — počeo sam
pisati
0 Michaelu još 1970-ih u novinama Black American - ali rado bih
spomenuo barem nekolicinu.
Zahvalio bih svom izdavaču Jamieju Raabu iz tvrtke Grand Central
Publishing i svim njihovim divnim zaposlenicima koji su naporno i pod
golemim pritiskom radili na ovom novom, nadopunjenom izdanju biografije
Michaela Jacksona. Proteklih se gotovo petnaest godina knjiga nije
mogla nabaviti u SAD-u. Prekrasno je opet je vidjeti u tisku, u
nadopunjenom izdanju.
Zahvalio bih svom agentu za SAD, Mitchu Douglasu, za predanost meni
1 svom poslu. Moja agentica za Europu, Dorie Simmonds, uvelike mi je
pomogla pri projektu i htio bih joj zahvaliti za sjajni posao koji
godinama obavlja za mene. Mnogo hvala i Ingrid Connel i svim
prijateljima u tvrtki Macmillan zbog napornog rada koji su uložili u
ovu knjigu.
Zahvalio bih Thomasu Mesereau, odvjetniku koji je zastupao Michaela
tijekom 2005. u parnici zbog spolnog zlostavljanja i pomogao da ga
oslobode prema svim točkama optužbe. Također bih zahvalio Brianu
Oxmonu, odvjetniku obitelji Jackson. Nadalje, moram zahvaliti Johnu
Branci, Michaelovom dugogodišnjem odvjetniku od povjerenja. Mislim da
odvjetnici ponekad završe na lošem glasu. Ova tri gospodina uvijek su
željeli najbolje za Michaela i zbog toga ih neizmjerno poštujem. Hvala
im na potpori koju su mi iskazivali tijekom godina dok sam bilježio
priču Michaelova života.
2005. sam iz Santa Marie u Kaliforniji izvještavao o Michaelovom
suđenju
571
zbog zlostavljanja za televizijske kuće CBS News i Court TV. 2009. opet
sam surađivao sa CBS-om, ovaj put zbog slučaja Michaelove smrti.
Tijekom suradnje s njima upoznao sam mnogo nevjerojatnih ljudi, kolega
koji su mi u međuvremenu postali bliski prijatelji i koji mi pružaju
potporu dok se trudim odraditi posao najbolje što mogu. Htio bih
navesti barem nekolicinu: moje dobre prijatelje Brucea Rheinsa i Dawn
Westlake, Jennie Josephson, Manuela Gallegosa, Vincea Gonzalesa,
Jennifer Sieben, Sosheau Lebowitz, Sherri Sylvester, Bena McShanea,
Susan Filan, Anne Bremner, Jima Moreta, Maureen Orth, Michelle Caruso,
Leslie Miller, Miguela Marquesa, Quintina Cushnera, Petera Bowesa,
Petera Shaplina, Lisu Strum Sweetingham, Pat Ketchum, Diane Dimond,
Jima Meitusa, Savannah Guthrie, Dawn Hobbs, Stacy Brown, Andrewa
Cohena, Trenta Copelanda, Hala Eisnera, Aphrodite Jones, Jane Velez-
Mitchell, Rogera Friedmana, jima Thomasa, Dana Whitcomba i Mikea
Taibbija. Ispričavam se svima čije ime nisam naveo. U srcu ste mi, ako
već trenutačno niste na vrhu jezika. Zahvaljujem i Raymone K. Bain,
glasnogovornici koja je zastupala Michaela tijekom suđenja u Santa
Mariji.
Naravno, moram zahvaliti i obitelji Jackson. Tijekom trideset godina,
koliko sam izvješćivao o njima, katkad su mi bili nakloni. C esto i
nisu. Tako je to, nažalost, između novinara i slavnih osoba. Ipak, jako
ih poštujem i nadam se da to znaju. Mnoge od njih smatram svojim dobrim
prijateljima. Dijelimo toliko zajedničkih uspomena koje sam prikupio
družeći se s njima na imanju Hayvenhurst u Encinu, još od početka moje
karijere. Mnogo sam ih puta intervjuirao i trudio sam se biti pošten i
suosjećati s njima. Nudim im svoju iskrenu sućut zbog gubitka Michaela.
Znam da je njihova tuga nepojmljiva. Šaljem im svoju ljubav: Josephu i
Katherine, Rebbie, Jackieju, LaToyi, Titu, Randyju, Marlonu, Janet i
Jermaineu. Ova je knjiga posvećena vječnoj uspomeni na njihova sina,
brata i voljenu osobu.
Posebno zahvaljujem Mikeu Lawleru na savjetima i pomoći sa svime Što se
ticalo obitelji Jackson. Tijekom godina nebrojeno mi je puta pomogao sa
svim što se ticalo Michaela i jako sam mu zahvalan.
Hillel Black bio je glavni urednik prve edicije knjige, koja je izašla
1990. godine. MichaelJackson — između čarolije i ludosti\y\\z je druga
knjiga na kojoj smo surađivali. Naime, g. Black također je bio urednik
moje knjige Call Her Miss Ross. Nijedan autor ne bi mogao poželjeti
bolju i strpljiviju osobu za urednika.
Paula Agronick Reuben bila mi je od neprocjenjive vrijednosti tijekom
ranih godina moje karijere. Beskrajno sam sretan što sam imao priliku
raditi s njom na prvom izdanju ove knjige. Besprijekorna je
profesionalka i moja bliska prijateljica.
572
Privatna istražiteljica Cathy Griffin za ovaj je projekt bila ključna
osoba. Zahvalan sam joj što je našla dokumente za koje se činilo da su
nestali s lica zemlje. Gđica Griffin vodila je brojne intervjue
potrebne za pisanje ove knjige, na čemu joj također zahvaljujem.
Posebno zahvaljujem Stephenu Gregoryju, ne samo na dugogodišnjem
prijateljstvu nego i na neprocjenjivoj pomoći s knjigom. Nikada me nije
iznevjerio i vječna mi je potpora.
Zahvaljujem i Jonathanu Hahnu, kolegi novinaru, mom agentu i dragom
prijatelju. Čovjek ne bi mogao pronaći boljeg konzultanta od njega.
Hvala i Alysiji Garrison što je Jonathanu i meni pružila neophodnu i
važnu podršku.
Moram zahvaliti Cloe Basiline na svom uloženom trudu transkribiranja
intervjua tijekom rada na novom izdanju knjige. Uložila je brojne sate,
pod teškim pritiskom rokova, kako bi sve intervjue točno zabilježila.
Hvala i Stewartu Payneu, koji je u moje ime vodio važne intervjue
objavljene u novom izdanju knjige. U Garyju u Indiani intervjue je
vodio James Burrell. Hvala mu što je našao ljude s kojima prije nisam
razgovarao, a koji su s Michaelom i braćom Jackson surađivali u
njihovim ranim danima. Moram zahvaliti i Thomasu DeWittu u Ujedinjenom
Kraljevstvu na svemu što je odradio za 'Slučaj Jackson', kako je on to
nazvao. Troje ljudi koji su pomogli pri istraživanju za knjigu i čija
se dobrota ne smije zaboraviti su Maxwell Taylor, Irene Roberts i Geri
Thomas. Oni su ispisali brojne bilješke i pojedinosti otkrivene tijekom
istraživanja u knjižnicama, čime su meni i ostalim suradnicima
uštedjeli mnogo vremena i energije. Vječan sam im dužnik.
Istraživač Julio Vera proveo je brojne sate na losanđeleskom Visokom
sudu tražeći dokumente presudne za ovu knjigu. Hvala mu na strpljenju i
upornosti. Intervjue objavljene u knjizi vodio je i John Redman. I
njemu zahvaljujem na pomoći.
Moram odati počast časopisu Soul, koji sam čitao kao dijete, a čijim
sam urednikom postao u odrasloj dobi. Hvala Regini Jones koja me
podržavala još od mladih dana. Zahvaljujem i prijateljima Steveu
Ivoryju, Leonardu Pittsu i Reggieju Wilsonu. Čak i 30 godina poslije i
dalje smo prijatelji. Cijenim vrijeme provedeno u Soulu. Nas četvorica
teško bismo mogli pobrojiti sve članke iz časopisa posvećene Michaelu i
obitelji Jackson. Vjerujem da su naši intervjui i objavljeni članci
važan dio povijesnog svjedočanstva o Jacksonima koje će ih približiti
budućim generacijama.
Hvala ljudima koji su na opipljiv ili neopipljiv način pomogli s prvim
izdanjem ove knjige. Oni su: Cindy Adams, Larry Anderson, Kristopher
Antekeier, Sherman Armstrong, Stewart Armstrong, Gii Askey, Virginia
573
August, Vern Austin, Billy Barnes, Glenn Bascome, Jeffrey Beasley,
Louis Becker, Gary Berwin, Cindy Birdsong, Stanley Blits, Judith Blum,
Wayne Brasler, Len Brimhall, Robert Brimmer, Ralph Brine, Robert Brown,
Kenneth i Dolores Bruner i njihova obitelj, Maryann Bryant, pokojni,
legendarni Walter Burrell, Tim Burton, Mark Butler, Lee Campbell, Geron
Candidate, Luis Cansesco, Eddie Carroll, Gordon Carter, Lee Casto, Tony
Castro, Kenneth Choi, Herman Cohen, Rob Cohen, Paul Coleman, Michele
Connolly, Marvin Corwin, Richard Crane, Ted Culver, Barbara Dalton, Hal
Davis, Etterlene DeBarge, David Delsey, David Doolittle, Lamont Dozier,
Stewart Drew, David Duarte, Beverly Ecker, Carl Feuerbacher, Mickey
Free, Rosetta Frye, Rudy Garza, Rick Gianotos, Louise Gilmore, Martha
Gonsalves, Theresa Gonsalves, Sylvester Goodnough, Berry Gordy i cijela
obitelj Gordy, pokojna, divna Vivian Greene, Susaye Greene, Michael
Gutierrez, Scott Haeffs, Sharlette Hambrick, Virginia Harris, Max Hart,
Mickey Herskowitz, Jerome Howard, Mary Ellen Howe, Steve Howell, Willie
Hutch, Monty Iceman, A. D. Ingram, Terry Ireland, Johnny Jackson, Sarah
Jackson, Susie Jackson, Walter Jackson, Etta James, Joyce Jillson,
Edward Jimenez, Val Johns, Gregorio Jove, Patty Kellar, Curtis Kelly,
Mark Kelly, David Kelsey, Randall King, Ken Kingsley, Mark Kotler, dr.
Robert Kotler, George Lakes, Lance and John (Hollywoodska Djeca), Randy
Lane, Harry Langdon, Joseph Layton, Edward Lewis, Jack Lewis, Michael
Lewis, Yolanda Lewis, dr. Carole Lieberman, Harold Long, Leonides
Lopez, Peter Lounds, Gregory Matthias, Joyce McCrae, Maryann
McCullough, James McField, Phillip Meadows, Charles Montgomery, Bryan
Moore, Clarence Moore, Lee Moore, Mark Mussari, Susan Myerson, Kenneth
Nagle, David Nuell, Bernard Pancheco, Ross Pendergraft, pokojni,
neprežaljeni Derrick Perrault, James Perry, Marcus Phillips, Rhonda
Phillips, Stewart Phillips, Andre Pittmon, Jonathan Ptak, John Reitano,
Rich Reitano, Deke Richards, Jack Richardson, Lionel Richie, Seth
Riggs, David Ritz, Grace Rivera, pokojni Danny Romo, Stanley Ross,
pokojni Raymond St. Jacques, Ramone Sandoval, Stan Sherman, Joseph
Simon, Liz Smith, James Spada, Reed Sparling, Judy Spiegelman, Gina
Sprague, Steven Sprocket, Rick Starr, Nancy Stauffer, Robert Waldron,
Vince Waldron, Marjorie Walker, Dan Weaver, Harry Weber, Tim Whitehead,
Susan Williams, Edward Willis, Douglas Wilson, Jeffrey Wilson, Rob
Yaren i John Whyman.
Odao bihpočast i pokojnim, neprežaljenim ženama Jackieja i Tita
Jacksona, Enid i Dee Dee. Bile su mi od velike pomoći. Obje su bile
prekrasne, srčane žene i prerano su nas napustile. Prijateljima i
obiteljima nevjerojatno nedostaju.
Želio bih zahvaliti ljudima koji su odigrali golemu ulogu u Michaelovoj
574
uspješnoj karijeri i s kojima sam surađivao prilikom rada na knjizi:
Diani Ross, Suzanne DePasse, Bobbyju Tayloru, Tonyju Jonesu, Chrisu
Clarku, Nancy Leiviski, Gladys Knight i pokojnom, slavnom Bobu Jonesu.
Sam nikad ne bih mogao napisati nijednu svoju knjigu i ako sam
zaboravio nekoga tko je na bilo koji način pridonio mom istraživanju —
pogotovo ljudima koje su moji istraživači unajmili — iskreno se
ispričavam. Za rad na ovako opsežnom projektu kao što je MichaelJackson
— Između čarolije i ludosti potreban je tim profesionalaca i vječno sam
zahvalan svim suradnicima.
Kao što sam često govorio, bez odanog tima predstavnika, autor obično
završi sjedeći kod kuće i pišući knjige koje nitko ne čita. Zato
zahvaljujem svima iz 'američkog tima J.R.T-ja' koji su se nekako snašli
u mom kaotičnom uredu: odvjetnicima Joelu Loquamu, Jamesu M. Leonardu i
Jamesu Jimenezu; javnom bilježniku Michaelu Horowitzu iz tvrtke
Horowitz, McMahon i Zarem iz južne Kalifornije; Felindi DeYoung,
također iz iste tvrtke.
Želim zahvaliti i Jeffu Hareu iz Warner Brösa, dobrom, pouzdanom
prijatelju koji je oduvijek razumio i cijenio posao kojim se bavim.
Također, hvala i Brianu Newmanu na svesrdnoj pomoći.
Moram zahvaliti još nekim dobrim prijateljima. Oni su: Andy Steinlen,
George Solomon, Frank Bruno, Andy Hirsch, Richard Tyler Jordan, Jeff
Cook, Andy Skurow, Hazel i Rob Kragulac, Scott Allen, Freda Payne i
Greg Abbott, Scheme Payne, Brandon Schmook, Lisa Reiner, Felipe
Echerri, Steve Ridgeway, Billy Barnes, Barbara Ormsby, John Passantino,
Linda DiStefano, g. i gđa Tumolo, Daniel Tumolo, Charles Casillo, Mark
Mussari, Peter Spotswood Dillard, John Carlino, Wayne Brasler, Jackie
Percher, Tony i Marilyn Caruselle, David Spiro, g. i gđa Steinlen,
David I Frances Snyder, Abby i Maddy Snyder, Maribeth i Don Rothell,
Mary Alvarez, Mark Bringelson, Hope Levy, Tom Lavagnino, Eric
Underwood, Ersan Jon Capan, John Townsend, David McCormick, Steven Kay,
Jesus Rodriguez, Walter Tabayoyong, Nick LaRocco, Roman D'Angelo, Susan
Kaya, Marlene Morris, Kac Young, Aaron Lawrence, Erik Rodriguez, Nolan
Blackford, Daniel Feser, Martha Vamos, Jared Murphy i William (Wm)
Rodriguez. Hvala i mom odanom prijatelju B. P.-ju. Jako te cijenim.
Znam da sam sigurno nekog zaboravio i udarat ću se u čelo kad izađe
knjiga. Tko god to bio, ako sam te zaboravio spomenuti, znaj da ću ti
se iskupiti obilnom večerom na moj račun.
Blagoslovljen sam obitelju koja mi je velika potpora. Zahvaljujem vam,
s ljubavlju. Roslyn i Billu Barnettu i Jessici i Zacharyju, Roccu i
Rosemariji Taraborrelli i Roccu i Vincentu, Arnoldu Taraborrelliju i
Yvette Jarecki.
Posebnu zahvalu dugujem svom ocu Roccu koji mi je vječno nadahnuće i
koji me i dalje potiče na nebrojene načine. Kad sam bio klinac, tata bi
se
575
KNJIŽNICA ZELINA
uvijek postarao da dobijem najbolje sjedalo u publici kad bi neka
Motownova zvijezda nastupala u obližnjem gradu. Ako ne bismo dobili
sjedala u prvom redu, ne bismo ni otišli na koncert! Tatina je
filozofija bila — samo najbolje za njegova sina. Mnogo mu hvala na
tome. Svaki dan života, on je moje nadahnuće.
I moja majka, Rose Marie, podržavala je moju dječačku fascinaciju
Motownovim zvijezdama. Moje je roditelje sigurno zbunjivalo što sam
slušao samo Motownove izvođače, pisao dnevnike o njihovim životima i
karijerama, izrezi vao novinske članke i s njima telefonom vodio
beskrajno duge razgovore. Ni danas ne mogu zamisliti što su moji
roditelji mislili o meni! Moja je majka bila moja najveća
obožavateljica. Svaki mi dan nedostaje.
Moram zahvaliti i čitateljima koji su tijekom godina pratili moju
karijeru. Osobito bih zahvalio obožavateljima Michaela Jacksona.
Tijekom godina uveseljavao sam ih izvještavajući o njihovoj zvijezdi.
No katkad im nisam prenosio baš i najsretnije vijesti. Mislim da većina
Michaelovih sljedbenika koji me znaju shvaćaju da sam se uvijek trudio
biti pošten i točan izvjestitelj. Uspomena na Michaela i dalje će
živjeti u njegovim odanim obožavateljima; zaista, živjet će i dalje u
svima nama koji smo marili za njega. Vječno sam zahvalan svima koji
odvoje vremena i pročitaju neku od mojih knjiga, ali pogotovo sam
zahvalan Michaelovim vjernim obožavateljima. Beskrajno vam hvala.
Sto bih mogao reći o smrti Michaela Jacksona? Upoznao sam ga kad je
imao samo deset godina, a tijekom godina mnogo sam ga puta intervjuirao
i napisao brojne članke o njemu. Bilo bi suvišno isticati ono što je
očito — reći da je bio neponovljiv i da njegovo mjesto nitko neće
upotpuniti. Da, imao je svoje demone. Poput svih nas, imao je mane.
Posljednjih petnaest godina njegova života bile su posebno teške. Ipak,
volio bih vjerovati da je sad našao svoj mir. Nije mi lako, pogotovo u
ovom trenutku. Znam da u mom srcu stvari više nikad neće biti iste...
ne bez Michaela.
J. Randy Taraborrelli Kolovoz 2009.
576
Randy TaraborrelK autor je trinaest bestselera, uključujući naslove:
The Secret Life of Marilyn Monroe, Elizabeth, Once Upon a Time; The
Story of Princess Grace, Prince Rainier and their Family, Call Her Miss
Ross, Sinatra: the Man and the Myth i Jackie, Ethel, Joan: Women of
Camelot te knjige dostupne i u Hrvatskoj Madonna: Intimna biografija i
Michael Jackson - Između čarolije i ludosti. J. Randy Taraborrelli
također je komentator TV kuće CBS, a živi u Los Angelesu.
KNJIŽNICA
ZELINA
577
Knjižnica Zeih
¦Il
540033450
A540033450B