Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • Stjepan Krovinović - Akademija - Potreba Za Slobodnim Sukobom Ideja

    Uploaded by

    Ivan Smiljanić
    32 views6 pages

    Original Title

    Stjepan Krovinović - Akademija_Potreba za slobodnim sukobom ideja

    Copyright

    © © All Rights Reserved

    Available Formats

    PDF or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    32 views6 pages

    Stjepan Krovinović - Akademija - Potreba Za Slobodnim Sukobom Ideja

    Uploaded by

    Ivan Smiljanić

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    of 6
    AKADEMIJA: POTREBA oe ZA SLOBODNIM Fakultet hrvatskih studija, Sveutiligte u Zagrebu SUKOBOM IDEJA skrovinov@hrstud.hr Akademiju mnogi vide, a mnogi bi ju i voljeli vidjeti, kao mjesto u ko- jemu se potiée i odvija slobodna argumentacija. Akademski milje, u tom kon- tekstu, bio bi poticajan za slobodno izrazavanje ideja neovisno o tome tko ih izrazava i hoée li se neke ideje ,,kositi” s uvrijezenim stavovima. No je li uistinu tako u akademiji danas? Moja zapazanja koja slijede niposto se ne trebaju uzi- mati kao kritika akademije jer vecina toga proizlazi, uvjeren sam, iz nase Ijudske prirode koja nerijetko podlijeze konformiranju, sto na ranima i uslijed éega se priklanjamo odredenim uvrijezenim stavovima akademskog miljea. Su- dionici akademskih rasprava su, prije svega, judi. Naime, misliti da se iskljucivo idealom razuma i racionalnosti (Koji se veé duze vrijeme nalazi u svojevrsnoj krizi) moze uzdidi iznad Ijudske bioloske i kulturne uvjetovanosti jest, najslabije reéeno, suvise idealizirana pretpostavka. Stoga, ovaj tekst prije valja shvatiti kao poticaj pojedincima do kojih ée doprijeti ove rijeci, da nastoje osvijestiti i iti autenticne misli u njima samima, koje bi posljediéno donijele akademskoj zajednici intelektualno bogatstvo. Da se ne pribojavaju propitkivati tude stavove, neovisno o autoritetu koji ih izgovara, ali da istovremeno ne strahuju od napu- Stanja vlastitih uvjerenja — jer upravo to ée se i dogoditi ulazimo li u,,sukob ide- ja”. Stoga, smatram da je potrebno prizeljkivati sukobljavanje ideja, neometanu borbu ideja medu akademskim gradanima. Ne radi se o borbama akademika, intelektualaca, profesora, studenata, odnosno njihovih persona i drustvenih ulo- ga, nego onoga zbog éega su oni zapravo ovdje — njihovih ideja. Cini mi se da je takav sukob ideja nesto sto jo8 uvijek nedostaje u akademskom svijetu (uz sve slobode i autonomiju koju posjeduje), sve zbog straha od neprihvaéanja unu- tar akademske zajednice, ovisnosti akademije o drZavi, interesnim skupinama ili korporacijama i sL., sve veeg konformizma akademika, koji se u danaénjem svijetu sve vise boje za vlastiti opstanak, dok u konformistickom gubljenju sebe pronalaze sigurnu luku ,,mentaliteta krda’. Cini se da kada dopustimo konfor- mizmu da postane uvazena norma u akademiji, tada se stvaraju uvjeti za politi- ziranje znanosti i gusenje slobodne misli pod izlikom ,visih ciljeva” — ideoloskih pristranosti kamufliranih u politicku korektnost koje nas uvjeravaju da je to za dobrobit Covjecanstva. ,Spustanje ograda” na slobodnu misao, pri Gemu se vise pazi na to kako ée ideja utjecati na neéiji ego (bilo sugovornika, bilo onih na koje se rasprava odnosi), nego na samu vrijednost (bila ona pragmatiéna, utilitarna i sl. ideje. Puno se energije trosi na stvari koje bi istinski misaonim pojedincima, u protivnom vasile kao manje relevantne. Fokus se prebacuje s ideje na dodatne spekte postjedica tih ideja po dostojanstvo suparnika u argumentaciji, tj. na odrzavanje normi i vrijednosti grupe unutar koje se odvija kontekst borbe. Sve se to odvija kako bi se odréale postojece strukture meduodnosa akademskih aktera i njihova statusa, a sve to na Stetu snage argumenata. Korijeni ovoga mogu se pronaéi u psihologiji normi i sirem drustvenom kontekstu kojemu se pojedinac prilagodava - da se osoba konformira s grupom s kojom ¢e kooperirati, pri éemu ée se poistovjecivati s idejama koje posjeduje, odnosno idejama koje su zarazile njegov um i trajno se nastanile do trena kada ée neka nova ,ideja krda” zauzeti svoje privilegirano mjesto unutar grupe. Stoga, moze se reci da i obrazovane skupine koje, iako raspolazu velikom koliginom znanja i razinom intelektualne sposobnosti, ipak ne mogu pobjeci od vlastite prirode konformiranja. Postoji joS jedna dimenzija koja se tiée naSe uvjetovane privrzenosti autoritetu koji smo uspostavili tijekom primarne socijalizacije, ostavivéi tako dozivotan trag u razvojnom periodu nasih Zivota. Potiskivali smo ono sto mi- slimo i osjeéamo (svatko u nekoj mjeri) kako bi zadrZali privrzenost roditelja 0 kojima egzistencijalno ovisimo zbog samog prirodnog tijeka Covjekova razvoja (jer Ijudska je vrsta vecinu svojeg ranog razvoja izrazito ovisna o roditeljskom ulaganju i brizi, usporedno s drugim Zivotinjskim vrstama), kako bi bili poslus- na i ,dobra djeca’, Sto se naZalost nerijetko nastavija na odraslu dob kada bi se zapravo trebali uzdiéi iznad ove infantile potrebe za slijepom privréenos

    You might also like