Lorena Jozić

Farmaceutsko – biokemijski fakultet

Sveučilište u Zagrebu
Kolegij: Sociologija i zdravstvo
Voditelj kolegija: prof. dr. sc. Živka Juričić 1.lipnja 2020.

O nekim uzrocima i posljedicama medikalizacije čovjekovog života

Početkom 21. stoljeća pojavljuje se sve više novih bolesti,bolesti za koje naše bake i djedovi nisu
čak ni znali ili su ih pak smatrali normalnim stanjima, donedavno normalna stanja tijekom nekoliko
zadnjih desetljeća definirana su kao bolesti ili poremećaji te se medicinski tretiraju i liječe.Ta
pojava u znanstvenim krugovima, ima već i svoje ime, medikalizacija ljudskih stanja.
Poznati austrijski filozof i društveni kritičar medikalizaciju je definirao kao :"Proces u kojem se
nemedicinski problemi počinju definirati, a potom i tretirati kao medicinski, obično u terminima
bolesti ili poremećaja" dok je Sedgwick rekao da je to :" Progesivno uključenje ne-bolesti u bolest".

Ljudi više ne moraju biti bolesni kako bi bili pacijenti. Pretilost, ćelavost,stidljivost, trema, manjak
koncentracije, slabije pamćenje, smanjeni libido, loše raspoloženje. Ako ste mislili da su navedeni
pojmovi, normalna i uobičajena stanja, varate se. U novim medicinskim spisima, ovo su već postale
dijagnoze, koje se kao takve i liječe poput svih drugih "standardnih" bolesti, odnosno i za njih
dobijate adekvatnu terapiju.Depresija(praznička, post-porođajna), kronični umor, disleksija,
anksioznost, stres, pred-menstrualni sindrom, hiperaktivnost. Bolesti koje naši stariji nisu ni
poznavali, u moderno doba, postale su vodeće bolesti našeg doba, uz bok s kardiovaksularnim
bolestima i karcinomom.Dijagnoza hiperaktivnosti kod djece je toliko učestala, da se gotovo
svakom malo živahnijem djetetu može postaviti ta dijagnoza. Treba li se onda tretirati lijekovima,
kada se stanje popravlja samo od sebe s godinama?Medikaliziraju se potpuno prirodni događaji kao
što su trudnoća, pubertet, menopauza, starost te postaju stanja za koja moramo potražiti određenu
vrstu medicinske pomoći.Korijeni medikalizacije sežu čak u daleku prošlost,antiku.Čak je Platon
svojevremeno govorio o medikalizaciji, doduše ne u tom egzaktnom terminu, već o stanju kad
određeni oblici čovjekovog ponašanja počinju nositi pogrešan naziv bolesti. Pokretom
antipsihijatrija kojim se skreće pozornost na to da liječnici sve veći broj uobičajenih, normalnih
psihičkih stanja, dijagnosticiraju u terminima psihičke bolesti postavljaju se temelji pojmu
medikalizacije koji poznajemo danas.
Postavlja se pitanje, koji je uzrok ovoj pojavi? Uzroka je naravno nekoliko. Za početak, suvremeni
čovjek želi da i lijekovi budu efikasni i brzi te da pružaju pomoć na licu mjesta, kao i lijekovi
protiv boli bez recepta. Iako je opasnost možda velika, mi želimo da naša obrana bude jednostavna,
te preziremo bilo koju opciju koja ne nudi brzi efekt. Zatim čovjekova sklonost da „bezuvjetno
bude oslobođen boli” i da „ozdravi u hipu” još je jedan od razloga ovoga problema.
Naime, terapija lijekovima predstavlja najuobičajeniji oblik tretmana u suvremenoj zdravstvenoj
zaštiti. Velika se profit ostvaruje prodajom bezreceptnih lijekova upravo zato jer je marketinška
industrija stvorila okruženje u kojemu se gutanje tableta prikazuje kao nešto bezopasno,
uobičajeno,tj. rutinsko, nešto što se radi između obroka, u pauzi ili prije spavanja. Ne pomaže ni
činjenica da su lijekovi prezentirani na reklamama kao čarobni preparati koji nas trenutno
rješavaju svih bolova , a najvažnija uloga zdravstvenih djelatnika u upotrebi tih lijekova svodi se na
dvije vrlo poznate rečenice: „Prije upotrebe pažljivo pročitati uputu o lijeku. Za obavijesti o
indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama upitajte svog liječnika ili ljekarnika.
Još jedan od uzroka medikalizaciji su pretjerano visoki standardi zdravstvenih normi. Referentne
vrijednosti često se mijenjaju. Neka vas ne iznenadi ako vas zbog toga preko noći proglase
bolesnim, iako ste još jučer po starim pokazateljima bili savršeno zdravi.Tome svjedoči primjer
snižavanja gornje granice normalne vrijednosti kolesterola u krvi, do prije nekoliko godina
normalna vrijednost kolesterola nalazila se u intervalu od 3.1 do 6.5 mmol/L. Danas je taj interval
znatno manji, te se "zdrava" vrijednost nalazi u rasponu od 3.1 do 5.2mmol/L. Nije to samo slučaj s
kolesterolom i vrijednost krvnog tlaka ključna za hipertenziju nekoliko se puta snižavala.
Normiranje vrijednosti ima pozitivan ishod samo ukoliko postoje referentne vrijednosti koje
određuju koliki je normalan krvni tlak ili razina kolesterola te ukoliko postoje dokazani simptomi
koji uzrokuju njegovo smanjenje ili povišenje (u odnosu na referentnu vrijednost). Ali ukoliko se
propisane vrijednosti koriste kako bi se svako minimalno odstupanje od norme označilo kao
odstupanje koje se hitno treba vratiti na zadanu,normalnu, u tom slučaju normiranje ima negativan
utjecaj. Mjerenje tlaka u kućnim uvjetima i malo odstupanje od "normalne" vrijednosti može
potaknuti pojedinca da se počne samoliječiti na vlastitu odgovornost bezreceptnim lijekovima, što
može rezultirati većom štetom, nego koristi,također ih može navesti da odu kod liječnika kako bi
spriječavali simptome do kojih ni ne mora doći.

Zatim rana medikalizacija,liječnici se vode mišlju bolje spriječiti, nego liječiti te sve više propisuju
lijekove na prve znakove kroničnih bolesti kao što su srčani problemi ili dijabetes i sl.Tu je i
uvjerenje da lijekove treba biti i prije nego što se bolest pojavi, kako bi se spriječila ili kako bi se
olakšalo njezino liječenje. Budući da lijekovi kontroliraju bolesti, ideja je sljedeća ako se počne na
vrijeme s njihovom primjenom spriječit će se napredovanje bolesti, što znači da će troškovi
liječenja biti manji, samim time će se rasteretiti bolnice.Takva logika pokazala se potpuno
pogrešnom. Pokazalo se da više lijekova ne produžava život,dapače ugrožava ga.Dodatno
zabrinjava pojava interakcije lijekova koja može dovesti do eskalacije nuspojava,te naposljetku i
smrtnog ishoda.Tisuće ljudi umire svake godine,upravo zbog lijekova. Postoje bolesti i stanja, koji
su najčešće na udaru pretjerane dijagnostike i tretmana. Suvremeni uređaji otkrivaju rak štitnjače
sve češće i sve ranije. Usprkos svim agresivnim tretmanima, smrtnost je već godinama ista.
Naglašena i često bespotrebna medikalizacija prisutna je i kod raka prostate, pred-dijabetesa,
policističnih jajnika i kod već spomenute blage hipertenzije. S obzirom na sve spomenuto, ne čudi
činjenica da nekada medicinska struka čini više štete nego koristi, tj. uzorkuje iatrogenezu. llich ju
je definirao kao "proces u kojem se bolest i socijalni problemi povećavaju zbog medicinskih
intervencija".

Naposljetku se možemo zapitati koje su posljedice medikalizacije.Glavna je posljedica poznata

Illicheva izjava "Život više nije slijed različitih oblika zdravlja, nego niz razdoblja od kojih svatko
zahtijeva poseban oblik terapeutske potrošnje”.Počnimo samo od puberteta u kojem tinejdžeri
moraju naučiti kako preuzeti kontrolu nad svojim ponašanjem i emocijama pa se rad hormona
pokušava blokirati raznim lijekovima koji će povećati koncentraciju,a smanjiti anksioznost kako
bi u konačnici što prije odrasli i postali zreli. U fazi zrelosti počinje prva borba sa znakovima
starenja. Ubrzigavanje hijalurona, botoksa samo su neki od načini kako bi se uklonile "društveno
neprihvaćene" bore i usporilo starenje. Nakon toga slijedi terapija hormonima kako bi se na
neprirodan način zaustavio proces menopauze.
Ovu situaciju vrlo precizno oslikava izjava naše sociologinje Sandre Vukušić: Stvaraju se nova
shvaćanja bolesti i medicinskih stanja; jednom riječju, granice između ”normalnog” i
”abnormalnog” postaju krajnje elastične ,a nerijetko se te granice crtaju ”olovkama farmaceutskih
tvrtki”. Poznati američki sociolog Conrad rekao je :"Više trošimo na ta medikalizirana stanja nego
na rak, srčane bolesti ili javno zdravstvo”.

Nitko danas ne niječe medikalizaciju, štoviše itekako smo je svjesni. Veliki trend prema sve većoj
medikalizaciji ljudskih stanja, ne može se negirati jer broj medicinskih dijagnoza konstantno raste.
Mnogi liječnici tvrde da u Hrvatskoj nije prisutna hipermedikalizacija pučanstva, zahvaljući
limitima HZZO-a koje onemogućavaju liječnicima da propišu više lijekova od zadanog broja. Ne
može se točno povući granica je li medikalizacija krajnje pozitivna ili negativna. Svjedoci smo da je
pozitivan aspekt medikalizacije mogućnost pacijenata da svjesno poboljšaju vlastitu kvalitetu
života, tijela ili zdravlja općenito. A koliko koristi u tome svemu ima liječnička i farmaceutska
struka kojima je medikalizacija stalno rastući izvor zarade, ostaje na nama da sami prosudimo.
LITERATURA:

-O nekim uzrocima i posljedicama medikalizacije života i društva: analitičko-kritički diskurs :

Živka Juričić i Marica Malenica
-https://trecadobhrvatska.com/medikalizacija-i-humanizacija-medicine-2/