Professional Documents
Culture Documents
Osnove Tehnike Grejanja - AT7
Osnove Tehnike Grejanja - AT7
traz
voda
∆tul
tpov
∆tiz
tvaz tvaz
vazduh
Slika 7.1 Dijagram promene temperatura kod suprotnosmernog toka fluida u razmenjivaču
toplote
7-1
Katedra za termotehniku Osnove tehnike grejanja
Kako je uloga radijatora nadoknađivanje gubitaka toplote, onda i količina toplote koju
odaje radijator treba da bude jednaka trenutnim gubicima toplote:
QRAD = QGUB.TOPL. . (7.5)
Iz jednačine (7.1) dakle sledi da je površina radijatora:
QGUB.TOPL
A= . (7.6)
k ⋅ ∆t m
Orijentacione vrednosti koeficijenata prolaza toplote za različite vrste radijatora moguće
je naći u tablicama, ili ih daju sami proizvođači radijatora. Tačno određivanje koeficijenta prolaza
toplote za radijator je jako složen problem, zbog složene geometrije samog radijatora:
δ
k = fun (α u , , α s , α zrac ) . (7.7)
λ
Režim strujanja vode u radijatoru može biti različit - može se javiti laminarno ili
turbulentno strujanje, pa će i koefivijent prelaza toplote sa unutrašnje strane radijatora, tj. sa vode
na unutrašnju površinu radijatora zavisiti od Nuseltovog broja, definisanog preko izraza (3.9). S
obzirom da voda u radijatoru struji kroz kanale koji su obično kružnog ili ovalnog poprečnog
preseka, koeficijent αu se može izračunati sa dovoljnom tačnošću. Koeficijent αu ima višestruko
veću vrednost od koeficijienta αs.
Provođenje toplote kroz sam materijal grejnog tela ne predstavlja problem, jer su poznate
veličine koje definišu ovaj mehanizam prenosa toplote δ i λ. Toplotna provodljivost λ je termo-
fizička osobina materijala od koga je izrađeno grejno telo, odnosno - radijator (kao materijali za
izradu grejnih tela koriste se metali, kao što su liveno gvožđe, čelik i aluminijum). Otpor
provođenju toplote je zanemarljivo mali u odnosu na otpore prelazu toplote, naročito sa strane
vazduha, da se skoro može zanemariti.
Koeficijent prelaza toplote sa površine grejnog tela na okolni (sobni) vazduh αs je jako
teško odrediti. U donjem delu grejnog tela dolazi do laminarnog strujanja vazduha, pa se zatim,
idući ka vrhu grejnog tela, formira prelazna, a zatim i turbulentna oblast strujanja. Otežavajuća
okolnost je ta što se radijator najčešće postavlja uz parapet (ispod prozora), pa hladan spoljni
vazduh koji prolazi kroz fuge prozora infiltracijom u prostoriju, remeti strujnu sliku oko
radijatora, što još više otežava precizno određivanje vrednosti koeficijenta αs.
7-2
Katedra za termotehniku Osnove tehnike grejanja
Toplotu koju radijator preda zračenjem okolnim površinama takođe je teško odrediti.
Zbog člankastog složenog oblika radijatora i samog oblika članka, kod radijatora je izraženo
međusobno zračenje ižmeđu članaka, tako da je računski vrlo teško odrediti koji deo toplote
ramenjen zračenjem se preda prostoriji, a koji sa susednim člancima radijatora. Prostorije koje se
greju nisu prazne prostorije, već opremljene odgovarajućim nameštajem (prema nameni), tako da
i sama prostorija ima juako složenu geometriju.
Iz svih navedenih razloga, koeficijent prolaza toplote radijatora je samo okvirna vrednost.
Zbog toga se dimenzionisanje radijatora vrši na drugi način, a ne preko jednačine (7.6).
QGUB.TOPL
n= (7.9)
q
gde su:
QGUB.TOPL - gubici toplote koje radijator treba da nadoknadi (W) i
q - odavanje toplote jednog članka (W/č).
7-3
Katedra za termotehniku Osnove tehnike grejanja
U tabeli 7.1 su date vrednosti termičkih karakteristika grejnih tela u zavisnosti od vrste
grejnog tela.
7-4
Katedra za termotehniku Osnove tehnike grejanja
∆t m
log q = log q N + m ⋅ log
60
log q = log q N + m ⋅ log ∆t m − m ⋅ log 60
log q = C + m ⋅ log ∆t m
a) b)
Slika 7.2 Odavanje toplote grejnog tela u zavisnosti od srednje razlike temperatura – a) dijagram
sa linearnim osama i b) dijagram u dvostrukom logaritamskom sistemu
7-5
Katedra za termotehniku Osnove tehnike grejanja
7-6
Katedra za termotehniku Osnove tehnike grejanja
7-7
Katedra za termotehniku Osnove tehnike grejanja
7-8
Katedra za termotehniku Osnove tehnike grejanja
* Odavanje toplote radijatorskih članaka, za normalne uslove grejanja toplom vodom 90/70
°C i temperaturom prostorije 20 °C, ispitano je prema JUS M.E5, JUS.M.E6.082, ISO 3174 i
ISO 3150.
7-9
Katedra za termotehniku Osnove tehnike grejanja
Slično kao i kod člankastih i kod cevnih grejnih tela je potrebno odrediti njihovu površinu
za odavanje toplote:
QGUB.TOPL
A= .
k ⋅ ∆t m
Koeficijent prolaza toplote kroz cevno grejno telo zavisi od prečnika i debljine cevi, kao i
od broja cevi (jednocevni, dvocevni, trocevni registar). Najpre je potrebno usvojiti prečnik cevi
za cevni registar, a zatim odrediti dužinu cevi. Ukoliko dužina cevi prelazi ¾ visine prostorije,
onda je potrebno postaviti višecevni registar, odnosno podeliti ukupnu dužinu cevi sa brojem
manjim od ¾ hPROST, da bi se dobio odgovarajući broj cevi.
Dužina registra:
A
l= (7.11)
f'
gde su:
l - dužina cevnog registra,
A - ukupna površina registra (m2) i
f - spoljna površina dužnog metra cevi (m2).
Kao što je ranije bilo reči, cevna grejna tela se usvajaju za prostorije koje imaju male
gubitke toplote, gde nije potrebno stavljati radijator. Tada se može iskoristiti postojeća vertikala –
usponski vodovi koji prolaze kroz datu prostoriju, pa se samo u tom delu vrši proširivanje cevi u
cevni registar.
U novije vreme postoji veliki broj različitih konstrukcija cevnih registara, koji se izrađuju
u različitim veličinama i bojama, pa se veoma dobro uklapaju u enterijer (slika 7.6). Najčešće se
koriste za kupatila i poznati su pod nazivom „sušači peškira“. U nastavku su dati kataloški podaci
nekoliko proizvođača cevnih registara (slike 7.9 do 7.12).
7-10
Katedra za termotehniku Osnove tehnike grejanja
7-11
Katedra za termotehniku Osnove tehnike grejanja
7-12
Katedra za termotehniku Osnove tehnike grejanja
7-13
Katedra za termotehniku Osnove tehnike grejanja
7-14