DRVO – MATERIJAL ZA

ZELENU GRADNJU
Strukturna, fizička i mehanička svojstva drva
DRVO – definicija
(http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=16354)

• drvo, termin koji ima dvostruko značenje: 1. određeni oblik

drvenaste biljke (latinski arbor) i 2. tvar, sirovina što je te
biljke proizvode (latinski lignum).
 Glavna podjela gospodarskih vrsta drveća
(HRN D. AO. 020)

• Četinjače
Ariš, Bor, Cedar, Čempres, Jela, Smreka, Duglazija,Tisa
• Tvrde listače
Bagrem, Brekinja, Brijest, Bukva, Cer, Dud, Grab, Hrast, Jabuka divlja,
Jarebika, Jasen, Javor, Kesten, Klen, Koprivić, Kruška divlja, Lijeska
medveđa, Mukinja, Orah, Oskoruša, Pajasen, Platana, Rašeljka, Trešnja
• Meke listače
Breza, Joha, Kesten, Lipa, Topola, Vrba
DRVO – definicija (http://struna.ihjj.hr/)
definicija tvrdi čvrsti vlaknasti lignocelulozni materijal ispod kore od kojega su izgrađena debla,
grane i korijenje drveća i grmlja

istovrijednice engleski: wood

njemački: Holz

napomena Drvo se može definirati i kao trodimenzijski prirodni i organski (bio)polimer sastavljen od
međusobno umreženih polisaharida celuloze i hemiceluloze (polioze) te polifenola lignina uz
manji udio ekstraktivnih (akcesornih) i mineralnih tvari. Drvo je glavno staničje za mehaničku
potporu i provodnju vode u stabljikama i korijenju drveća i grmlja. Ostali lignificirani materijali
poput bambusa i palme nisu drvo. U općem jeziku imenica drvo označuje i živi biljni organizam,
tj. stablo, ali i mrtvu tvar, tj. materijal koji je proizvod toga stabla. Kad izraz drvo označuje pojam
stabla, u genitivu jednine upotrebljava se oblik drveta, a kad izraz drvo označuje materijal, u
genitivu jednine upotrebljava se oblik drva.

razredba polje: drvna tehnologija

grana: drvni materijali
projekt: Izgradnja hrvatskoga drvnotehnološkog nazivlja
STRUKTURA DRVA
• Građa drva promatra se mikroskopski ili golim okom na tri karakteristična
presjeka: poprečni, uzdužni radijalni i uzdužni tangentni presjek.
 STRUKTURA DRVA
ELEMENTI STRUKTURE DRVA

s fiziološkim zadacima s mehaničkim zadacima

provodno tkivo spremišno/sekrecijsko tkivo

traheide kasnoga drva

traheide ranoga drva parenhim trakova libriformska vlakanca

traheide trakova aksijalni parenhim vlaknaste traheide

traheje smolenice

vaskularne traheide
STRUKTURNA SVOJSTVA DRVA
• Svaka vrsta drva ima jedinstvenu anatomsku građu, a posebno se razlikuju anatomska
građa drva listača i anatomska građa drva četinjača.
• Drvo četinjača građeno je pretežno od traheida, koje su šuplje, na oba kraja zatvorene
cijevi, sa svih strana opkoljene membranama te na oba kraja zašiljene. Tekućine
prolaze iz jedne traheidu u drugu kroz parove ograđenih jažica.
• Drvo listača pretežno je građeno od traheja, vlakanaca i parenhima. Glavna masa drva
listača izgrađena je od tipičnih vlakanaca i prijelaznih tipova od vlakanaca do traheida i
parenhima.

Stvarna i idealizirana struktura drva

SVOJSTVA DRVA
• Drvo je nehomogen, anizotropan, porozan, vlaknast i higroskopan materijal
sastavljen od celuloze (40-50%), lignina (25-30%), drvnih polioza (20-30%) i
popratnih tvari (smole, minerali, i dr.). Svojstva drva odraz su njegovog
prirodnog porijekla, tj. građe.
• Nehomogenost – drvo je izgrađeno od različitih stanica
• Anizotropnost – položaj vlakanaca je uglavnom u smjeru rasta stabla što je
razlog različitosti svojstava drva u različitim smjerovima
• Poroznost – određena je odnosom stijenki i lumena vlakanaca
OSNOVNA FIZIČKA SVOJSTVA DRVA
• Higroskopnost - drvo u sebi uvijek sadrži količinu vode određenu
higroskopskom ravotežom između drva i okoliša. Kada je vlaga okoliša
(zraka) veća od higroskopske ravnoteže drvo će upijati vlagu i obratno.
• Sadržaj vode - voda u drvu može biti u lumenima (slobodna voda) i u
stijenkama stanica (vezana voda – higroskopna i kemijski vezana voda).
Prilikom sušenja drva, prvo isparava slobodna voda, a nakon toga i
higroskopna vezana voda. Kemijski vezana voda ne isparava i oslobađa se iz
drva posebnim postupcima uz visoku temperaturu.
• U trenutku rušenja stabla, količina vode u drvu je najveća i iznosi 35-200 %.
• Prema sadržaju vode, drvo se može podijeliti na:
• sirovo – MC > 40%
• provelo – MC = 23-40%
• prosušeno – MC = 19-22%
• zrakosuho – MC = 13-18%
• sobosuho – MC = 6-12%
• standardno suho – MC = 0% (laboratorijski osušeno)
SADRŽAJ VODE U DRVU
• sadržaj vode u drvu – količina vode koja se nalazi u drvu (sadržaj vode u drvu
izražava se kao postotni odnos mase vode u drvu i mase apsolutno suhoga drva)
• maksimalni sadržaj vode u drvu – saržaj vode postignut kad su vodom
zasićene sve stijenke i svi lumeni stanica
• sirovo drvo – drvo sadržaja vode iznad točke zasićenosti vlakanaca (s obzirom
na proces sušenja, sirovo drvo možemo definirati i kao drvo koje nije osušeno do
točke zasićenosti vlakanaca ili ispod nje; uzevši prosječno za sve vrste drva,
sirovo drvo ima sadržaj vode viši od 30 % u odnosu na apsolutno suho drvo)
• provenulo drvo – drvo u stanju točke zasićenosti vlakanaca (provenulo drvo
izgubilo je svu slobodnu vodu, a zadržalo vezanu vodu; sadržaj vode provenuloga
drva kreće se između 22 i 40 %)
• ravnotežni sadržaj vode u drvu – sadržaj vode pri kojemu drvo niti prima vodu
iz okolnoga zraka niti otpušta vodu (drvo postiže takav sadržaj vode nakon
dovoljno dugoga razdoblja izlaganja u stabilnim klimatskim uvjetima koji su
određeni relativnom vlagom i temperaturom zraka u prostoru)
• točka zasićenosti vlakanaca - stanje drva u kojemu stijenke stanica sadržavaju
najveću količinu vezane vode, dok su lumeni potpuno prazni
Problemi u uporabi drva
kao posljedica higroskopnosti
odnosno neodgovarajućeg
sadržaja vode u drvu
OSNOVNA FIZIČKA SVOJSTVA DRVA
• Utezanje i bubrenje – utezanje drva je proces promjene dimenzija drvenog
uzorka (predmeta) uslijed sušenja koji počinje kod točke zasićenosti
vlakanaca (25-30% sadržaja vode), a to je stanje kada su lumeni prazni, a
stijenke maksimalno zasićene vodom i traje do stanja standardne suhoće.
Izlaskom molekula vode iz stijenki stanica smanjuje se volumen stijenki pa
tako i dimenzije drvenog uzorka za koji kažemo da se uteže. Promjena
dimenzija se događa linearno sa gubitkom vode.
• Utezanje je najmanje u uzdužnom smjeru (paralelno s vlakancima) (od 0,2 do
0,5%), a najveće poprečno na vlakanca (od 3,0 do 9,0%). Veličina utezanja je
također veća u smjeru tangencijalno na godove, od onog okomito na godove.
Bubrenje je proces obrnut utezanju.
• Gustoća drva – masa drvne tvari i pora po jedinici volumena
• Gustoća drvne tvari, tj. gustoća stijenki je za sve vrste drva podjednaka i
kreće se oko 1,5 g/cm3. Za vrste drva koje se tehnološki iskorištavaju u
Hrvatskoj, gustoća drva kreće se od 0,30 g/cm3 (suha jelovina) do 1,00 g/cm3
(sirova bukovina).
KOEFICIJENT UTEZANJA DRVA

Sadržaj vode u drvu, %

GUSTOĆA DRVA
Vrsta drva Gustoća, kg/m3 Vrsta drva Gustoća, kg/m3

min. srednja maks. min. srednja maks.

Topola 370 410 520 Breza 460 610 800

Jela 320 410 710 Hrast lužnjak 390 620 790

Smreka 300 430 640 Brijest 440 640 820

Lipa 320 490 560 Orah 640

Bor 300 490 860 Jasen 410 650 820

Joha 450 510 600 Hrast kitnjak 460 660 840

Kesten 460 510 550 Bukva 490 680 880

Ariš 400 550 820 Grab 500 790 920

Duglazija 420 560 750

Javor 480 590 750

MEHANIČKA SVOJSTVA DRVA
• Mehanička svojstva drva postaju vidljiva kad na drvo djeluju vanjske
mehaničke sile. Drvo se pred njima pokušava obraniti, pa bismo mehanička
svojstva mogli odrediti i kao otpornost drva na djelovanje vanjskih sila
(opterećenja).
• Pri uporabi drva u građevno-tehničke svrhe najvažnija mehanička svojstva
su:
• čvrstoća
• tvrdoća
• elastičnost

• Mehanička svojstva drva najviše ovise o:

• smjeru sile u odnosu na smjer vlakanaca
• vrsti drva
• gustoći drva
• pravilnosti građe drva
• sadržaju vode u drvu
ESTETSKA SVOJSTVA DRVA
• Tekstura drva - slika anatomskih elemenata građe drva promatrana prostim
okom. Po teksturi razlikujemo botaničku vrstu drva. Ovisno o presjeku može
biti čeona (čelo drvenog predmeta), radijalna (tekstura blistače) i tangentna
(tekstura bočnice). Tesktura drva može biti pravilna i nepravilna.
• Finoća drva - odnosi se na veličinu, raspored i tok elemenata građe drva,
kao i na širinu i izgled godova. Drvo je finije ako su elementi građe i godovi
pravilno raspoređeni, ujednačeni i sitni.
• Sjaj drva - sposobnost površine da odražava svjetlost. Budući da domaće
vrste imaju malen ili nikakav sjaj, on se pojačava površinskom obradom
predmeta.
• Miris drva - miris drva potječe od hlapljivih tvari koje se nalaze u njemu. On
može biti ugodan (bor, smreka), neugodan (cer) i neutralan (hrast, bukva,
jasen). Neugodan miris može biti znak uznapredovalog napada gljivica, tj.
truljenja.
OSTALA SVOJSTVA DRVA
• Toplinska svojstva - drvo je slab vodič topline, što ga čini izvrsnim
izolacijskim materijalom.
• Akustična svojstva - drvo je dobar vodič zvuka, a njegova akustično-
rezonancijska svojstva čine ga nezamjenjivim materijalom za izradu glazbala.
Ploče izrađene od drva drugačije provode zvuk i mogu poslužiti kao zvučna
izolacija.
• Vodljivost elektriciteta - drvo loše provodi električnu struju. Vlaga u drvu
povećava provodljivost. Potpuno suho drvo se smatra izolatorom.
TRAJNOST I OTPORNOST DRVA
(http://struna.ihjj.hr/)
prirodna
trajnost drva razdoblje u kojemu potpuno prirodno drvo zadržava svoja prirodna svojstva

trajnost drva razdoblje u kojemu drvni proizvod zadržava upotrebljivost i projektirana svojstva pri izloženosti
opterećenju i težim vanjskim smetnjama (u teže vanjske smetnje ubrajamo prekomjerno
mehaničko opterećenje, izlaganje vremenskim utjecajima, djelovanje biološke razgradnje i
djelovanje štetnih tvari); za razliku od prirodne trajnosti drva, koja označuje trajnost
nezaštićenoga recentnoga drva, trajnost drva označuje i zaštićeno i modificirano drvo

prirodna
otpornost svojstvo svake vrste drva da se odupire biološkoj razgradnji
drva
TRAJNOST DRVA
• Trajnost drva ovisi o vrsti drva te mjestu i načinu upotrebe drvenog
proizvoda.
• Prema prirodnoj trajnosti, drvo se dijeli na:
• vrlo trajne (bagrem, kesten, hrast, duglazija)
• trajne (bor, jela, smreka jasen)
• slabo trajne (topola, bukva, lipa)

• Na drvo prilikom uporabe utječe niz biotičkih i abiotičkih čimbenika.

Intenzivnost njihovog djelovanja ovisi o mjestu ugradnje pa je stoga trajnost
odnosno uporabljivost drva ovisna o razredu njegove ugroženosti. I kemijski
sastav raznih vrsta drva snažno utječe i na vrijeme njihove uporabe; zato u
pojedinim razredima ugroženosti koristimo samo odabrane vrste.
TRAJNOST DRVA
Biotički i abiotički čimbenici koji ugrožavaju drvo
Biotički čimbenici Abiotički čimbenici
bakterije vatra, toplina
gljive utjecaj vremena
DRVO
nametnici mehanički čimbenici
čovjek kemikalije

• Trajnost drva može se povećati premazivanjem površine ili impregnacijom

sredstvima koja ga štite od napada ksilofagnih gljivica i insekata. Zaštitna
sredstva djeluju otrovno na ksilofagne štetnike ili spriječavaju prodor vlage.
Osim toga zaštitna sredstva sprečavaju štetno djelovanje sunčevog UV
zračenja, erozivno djelovanje vode i druge abiološke utjecaje.
TRAJNOST DRVA
• Gljive se najbolje razvijaju na temperaturi od 22 do 27 stupnjeva Celziusa te
uz 30- do 60-postotnu vlažnost drva. Održavanje drva kod niskih (manje od 5
stupnjeva Celziusa) ili visokih (više od 40 stupnjeva Celziusa) temperatura i
osiguravanje niske (manje od 22 posto) ili visoke vlažnosti drva (više od 60
stupnjeva) zapravo je najprirodnija zaštita drva.
• Gljive prodiru u drvo i izlučuju enzime, a zbog njih se razlažu ekstraktivne
tvari parenhimskih stanica u bijelom dijelu drva (bjelančevine, škrob, šećeri),
lignin ili celuloza. Najbrže se šire po parenhimu, i to u za njih povoljnim
okolnostima. Ako gljive rastaču lignin, okuženi dio drveta obojit će se bijelom
bojom, dok će se ostatak moći trgati u malim snopovima vlakana (bijela
trulež). Kod smeđe ili prizmatične truleži gljive napadaju celulozu i polioze,
dok se lignin drobi u prizmatične komadiće. I kod bijele, i kod smeđe truleži
drvo je već toliko razgrađeno da nikakva zaštita više nema smisla.
 TRAJNOST DRVA
Razredi ugroženosti s obzirom na mjesto uporabe, sadržaj vode i mogućnosti
bioloških okuženja nametnicima ili gljivama (po SIST EN 335-2; HRN EN 335-2)
Razred Mjesto uporabe Sadržaj vode u Biotički čimbenici
ugroženosti drvu, %
kukci gljive

1 unutarnji prostori, uvijek ispod 20 + -

namještaj, podne obloge, vrata
2 pokriveni vanjski prostori, nadstrešnice iznimno iznad 20 + +
i potporno drvo (pravilno prozračivano)
3 nepokriveni prostori koji nisu u dodiru s povremeno ili + +
tlom ili vodom, konstrukcijsko drvo učestalo iznad 20
izloženo padalinama, prozori
4 u vodi ili na tlu, stalno iznad 20 + +
stupovi, željeznički pragovi, drvene
podloge
5 u morskoj vodi, stalno iznad 20 + +
piloti
OTPORNOST DRVA
• Podjela značajnijih vrsta drva prema prirodnoj otpornosti prema gljivama koje
rastaču drvo (po SIST EN 350-2; HRN EN 350-2)

Razred otpornosti Vrste drva

1 vrlo otporne
2 otporne
3 odmjereno otporne
4 slabo otporne
doussie, muhuhu, jarrah, merbau (→2), iroko (→2),
belinga, afrormozija (→2), padouk, bagrem (→2), tik,
makore
tisa, kesten, sipo (→3), karri, kempas, azobe, wenge,
hrast, bangkiraj, meranti, (→4), mahagonij am.,
framire (→3)
ariš, crveni bor (→4), duglazija, bintangor, tiama,
sapeli, oraj
jela, smreka, okume, limba, brijest

5 neotporne kriptomerija, javor, divlji kesten, joha, breza, grab,

bukva, jasen, topola, lipa, samba (wawa, abachi)
 PRIRODNA OTPORNOST DRVA
Na prirodnu otpornost drva utječu:
• struktura drva (rano – kasno drvo, srž – bjeljika);
• ekstraktivne tvari, koje djeluju na obojenja odnosno oksidaciju i reakciju sa
površinskim premazima; smole i ulja koja odbijaju vodu; ekstraktivi u
staničnim stijenkama, koji povećavaju dimenzijsku stabilnost;
• sadržaj vode u drvu;
• hrapavost površine; Razred Razred otpornosti
ugroženosti
• kvrge i druge nepravilnosti prilikom rasta. 1 2 3 4 5

1 + + + + +
+ dostatna prirodna otpornost
+0 prirodna otpornost je općenito zadovoljavajuća,
2 + + + +0 +0
dok se za posebne namjene preporučuje zaštita
0 prirodna otpornost je za određene vrste drva
3 + + + 0 0
zadovoljavajuća; ovisno o provodnosti i konačnoj
uporabi, zaštita je ipak potrebna
4 + +0 -0 - -
-0 preporučuje se zaštita, jer je prirodna otpornost
dostatna samo iznimno
5 + -0 -0 - -
- nužna je zaštita
 PRIRODNA OTPORNOST DRVA
Najvažnije mjere za dobru zaštitu drvenih proizvoda u uporabi:
• osušiti drvo na primjeren sadržaj vode (od 7 do 16 %);
• u vlažnim prostorima održavati sadržaj vode u drvu ispod 20 posto;
• spriječiti neposredan utjecaj padalina;
• omogućiti da se izloženo drvo što brže opet osuši;
• površinski zaštititi drvo;
• kemijski zaštititi drvo impregniranjem;
• koristiti otpornije vrste drva.
Drvo možemo zaštititi već u šumi, odmah nakon sječe, kao i u skladištima i
pilanama gdje se suši i obrađuje. Postupci zaštite drva su:
• biološki i biotehnički;
• fizički (treba spriječiti djelovanja negativnih čimbenika neposredno na drvo);
• kemijski (tehnološki postupci s uvođenjem zaštitnih sredstava u drvo);
• odgovarajuća konstrukcijska rješenja (dobro prozračivanje kako bi se
navlaženo drvo što brže osušilo, manji poprečni presjeci, odgovarajuća
zaštita čeonih površina).
 DRVO U GRADITELJSTVU
Posebno važna obilježja drva, koje je potrebno poznavati za ispravno
konstruiranje inženjerskih graditeljskih konstrukcija su:
• fizička svojstva (građa, gustoća, dimenzije i oblik, poroznost i sadržaj vode);
• kemijska svojstva (sastav, aciditet, alkalited);
• fizičko-kemijska svojstva (sorpcija, promjena volumena, kretanje vode);
• mehanička svojstva (elastičnost, čvrstoća, tvrdoća);
• termička svojstva (rastezanje, koeficijent vodljivosti topline, specifična toplina,
koeficijent difuzije topline);
• električna svojstva (vodljivost ili otpor, dielektrična konstantna);
• akustična svojstva (vodljivost, rezonancija, apsorpcija);
• estetska svojstva (boja, sjaj, miris, finoća, tekstura).
S aspekta trajnosti drvenih konstrukcija potrebno je dobro poznavati građu drva
te sorpciju i promjenu volumena, jer o tim svojstvima drva bitno ovisi i trajnost
drvenih konstrukcija.