Opća Kemija 1 I 2

Aleksandra Habuš ♦ Ljubica Petrić ♦ Snježana Liber ♦ Dubravka Stričević
Ivanka Filipan ♦ Željko Mrklić ♦ Dubravka Magdalenić
OPĆA KEMIJA 1 I 2
priručnik za nastavnike uz udžbenike Opća kemija 1
i Opća kemija 2 za prvi i drugi razred gimnazije
Opca kemija 1-2 PRIR 2014.indb 1 5.9.2014. 14:52:50

Izdavač
Profil International
Zagreb, Bužanova 20A
Za Izdavača
Daniel Žderić
Direktorica izdavaštva i razvoja

Ivančica Knapić
Glavna urednica
Marija Odak-Zidanić, prof.
Urednica
Anita Terzić Šunjić, prof.
Lektorica
Diana Herak-Jović
Fotografije
Getty/Guliver
Prijelom
Jedna briga manje
Ovaj priručnik usklađen je s udžbenikom i pripadajućim dopunskim

nastavnim sredstvima koja je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i
sporta uvrstilo u Katalog rješenjem pod brojem
KLASA: UP/I-602-09/14-01/00018
URBROJ: 533-26-14-0002
Zagreb, 15. svibnja 2014.
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu

Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.
ISBN 978-953-12-1434-6
1. izdanje, 2014.
Zagreb, Hrvatska
Tisak
PROFIL
Profil je član
© Sva prava pridržana. Nijedan dio ovog priručnika ne može biti objavljen Europskog udruženja
ili pretisnut bez prethodne suglasnosti nakladnika i vlasnika autorskih prava. izdavača udžbenika.

Nastavnicima kemije
Ovaj smo priručnik napisali s namjerom da vam olakšamo pripremanje i izvođenje nastave
te predložimo poneki od mnogobrojnih načina korištenja udžbenika Aleksandre Habuš, Vere
Tomašić i Snježane Liber: Opća kemija 1, za prvi razred gimnazije. Udžbenik upotpunjuje zbirka
zadataka i radna bilježnica (pomoćno nastavno sredstvo).
Priručnikom želimo poticati zanimljiviju nastavu, učenikovu misaonu angažiranost te sa-
mostalnost i kreativnost. Nastojali smo poštovati i nastavnikovu osobnost i njegovu mogućnost
odabira. Stoga je osnovna vrijednost ovog priručnika raznolikost i primjerenost.
Budući da je rad u skupinama sve popularniji, u priručniku se nalaze odgovarajući radni
listići za takav rad. Također nudimo A i B grupu pitanja. Zadatak nam je bio potaknuti i individu-
alni oblik rada, zato smo ponudili i radne listiće za rad s udžbenikom. Da bi se gradivo bolje
razumjelo, ponovilo ili uvježbalo, slijedi i izbor zadataka za domaću zadaću. Također se mnoge
pregledne prozirnice mogu primjeniti u pojedinim etapama nastave. Posebno smo mislili na
zahtjevnije učenike koji traže više, za njih smo, na primjer, pripremili zanimljive informacije o
radioaktivnosti.
Uvijek smo praksu i primjere iz svakodnevnog života nastojali povezati znanstvenim
tumačenjima. Na kraju svake cjeline nalaze se zanimljivi podaci vezani uz gradivo te cjeline. Bit
ćemo zadovoljni ako pomognemo da vaši učenici shvate da je kemija svugdje oko nas i da se
poznavanjem kemije mogu riješiti mnogi problemi u svakodnevnom životu. Stoga vas pozivamo
na suradnju i željno očekujemo svaki vaš prijedlog.
Zahvaljujemo cijenjenim recenzenticama mr. sc. Veri Mayer i profesorici Miri Hrvatin, a
posebno urednici mr. sc. Miri Herak koje su nam pomogle svojim dragocjenim savjetima i pri-
jedlozima da ovaj priručnik bude što bolji.
Također zahvaljujemo i profesorici Mirjani Mazalin-Zlonoga koja nam je pomogla prijedlo-
zima svojih zadataka od kojih smo neke uvrstile u ovaj priručnik.
U Zagrebu, kolovoz 2014.

Autori

Aleksandra Habuš ♦ Ljubica Petrić ♦ Snježana Liber
Ivanka Filipan ♦ Željko Mrklić ♦ Dubravka Magdalenić
PRIRUČNIK ZA
NASTAVNIKE KEMIJE
uz udžbenik Opća kemija 1 za prvi razred gimnazije
2. izdanje

Sadržaj
PRIRUČNIK ZA NASTAVNIKE KEMIJE

uz udžbenik Opća kemija 1 za prvi razred gimnazije
Što sadrži ovaj priručnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
1. DIO: PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE U NASTAVI KEMIJE

1.1. Nastavni planovi i programi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
1.2. Primjer moguće razrade operativnog programa iz kemije za
1. razred gimnazije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
1.3. Planiranje i priprema nastavnog sata odnosno nastavne jedinice
(mikroplan). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
1.4. Planiranje izvedbe nastavnog sata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
2. DIO: KAKO UČINITI NASTAVU KEMIJE ZANIMLJIVOM

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
1. Tvari. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
2. Građa atoma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
3. Periodni sustav elemenata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87
4. Veze između atoma i molekula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97
5. Kristali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
6. Uvod u kemijski račun . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122
7. Kemijske promjene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 130
8. Određivanje formule spoja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140
9. Stehiometrija kemijskih reakcija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145
PRIRUČNIK ZA NASTAVNIKE KEMIJE

uz udžbenik Opća kemija 2 za drugi razred gimnazije
Okvirni nastavni program kemije u gimnaziji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157
1. ENERGIJA I KEMIJSKE PROMJENE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167

Zadaci iz udžbenika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 173
Rješenja zadataka iz udžbenika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 175
Zadaci iz radne bilježnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 180
Rješenja zadataka iz radne bilježnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181

2. TEKUĆINE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185
3. OTOPINE I KOLOIDNI SUSTAVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 201

4. KINETIKA KEMIJSKIH REAKCIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237

5. RAVNOTEŽA KEMIJSKIH REAKCIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 253

6. KISELINE, BAZE I SOLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 265

7. REDOKS-REAKCIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 297
8. OSNOVE ELEKTROKEMIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 311


UKRATKO O DIDAKTICI
I METODICI NASTAVE KEMIJE
1.1. Osnovna načela, metode i oblici rada u nastavi kemije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 333

1.2. Motivacija u nastavi kemije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 337
1.3. Udžbenik kao nastavno sredstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 339
1.3.1. Upoznavanje učenika s udžbenikom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 340
1.3.2. P
rimjena udžbenika i priručnika za izradu ilustrativnih
nastavno-radnih sredstava. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 341
1.4. Pokusi u nastavi kemije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 344
1.4.1. Planiranje, priprema i izvođenje pokusa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 345
1.4.2. Pravila za izvođenje učeničkih pokusa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 345
1.4.3. Upozorenja nastavniku/nastavnici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 346
1.5. Nastavna tehnologija u nastavi kemije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 349
1.5.1. Primjena metodičkih pomagala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 350
1.5.2. Primjena TV-medija u nastavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 350
DODATCI
Piktogrami opasnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 355

Požari, njihovo gašenje i prva pomoć pri opeklinama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 361
Otrovi – pojam i djelovanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 367
Opći činitelji apsorpcije otrova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 368
Mjesta ulaska otrova u krvotok . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 370
Što se događa s otrovom u organizmu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 371
Sprečavanje apsorpcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 372
Što treba ponijeti u zdravstvenu ustanovu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 372
Prva pomoć u radu s kemikalijama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 373
Tri temeljna pravila . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 373
Oprema za prvu pomoć . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 373
Pružanje prve pomoći . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 373

Što sadrži ovaj priručnik
U priručniku se ne nalaze gotove razrade (pripreme) za izvođenje pojedine nastavne jedini-
ce jer smatramo da je nastavnik samostalan kreator nastavnog procesa prilagođenog moguć-
nostima učenika, materijalnoj opremljenosti škole i dr. U priručnicima za 7. i 8. razred osnovne
škole nalaze se priloženi prijedlozi priprema za sve tipove nastavnih sati.
Ovaj je priručnik, kako smo već napomenuli, sačinjen od pojedinačnih listova da bi se sva-
ke godine mogao nadopunjavati novim, aktualnim sadržajima koje će po potrebi napisati vo-
deći stručnjaci iz pojedinog područja. Sigurni smo da će priručnik postajati na taj način svake
godine sve bolji, a naročito onda ako nam tijekom godine javite koji bi vas sadržaji zanimali, a
posebno ako nam i sami pošaljete prilog iz prakse u kojem ćete prikazati neku uspješno izve-
denu nastavnu jedinicu, koji koristan radni listić, fotografiju i opis nekog nastavnog pomagala
koje ste izradili Vi ili vaši učenici ili kratak prikaz neke stručne teme koju ste pronašli u tisku,
stručnoj literaraturi i sl.
U uvodnom dijelu Priručnika ukazali smo na važnost planiranja i programiranja u nastavi
kemije, kao i pripremanja nastavnika za izvođenje nastavnog sata. Na početku svake cjeline
uz ciljeve i zadatke dan je pregled nastavne tehnologije (sredstva, pomagala i postupci) što
će nastavniku olakšati planiranje i programiranje optimalnih oblika aktiviranja učenika kroz
zanimljivu i inovativnu nastavu.
U nastavku priručnika sadržaji su obrađeni prema nastavnim cjelinama predviđenim na-
stavnim programima.
Nastavne cjeline sadrže podnaslove:
♦ Ciljevi i zadaci nastavne jedinice

♦ Ključni pojmovi
♦ Didaktičko-metodičke preporuke
♦ „Znate li...“
♦ Metodička pomagala (RL, P, CD)
♦ Opis zamjenskih pokusa
♦ Rješenja zadataka iz udžbenika i radne bilježnice
♦ Prijedlozi za izradu preslika (fotokopija) za folije, radne listiće i dr..
Prikažimo ukratko što je obuhvaćeno kojim od navedenih naslova.

Cilj – Naveden je cilj nastavne cjeline.
Zadaci – Predloženi su putovi kojima ćemo doći do cilja tj. putovi usvajanja znanja, komunika-
cije u procesu nastave, korelacije u nastavi, funkcionalni zadaci nastave i dr. U izradi godišnjih
operativnih (izvedbenih) programa nastavnik može navedene ciljeve i zadatke koristiti za pla-
niranje pojedine nastavne cjeline, a mogu poslužiti i kao osnova pri planiranju nastavnog sata.
Prema zacrtanim ciljevima i zadacima planiraju se razine postignuća učenika (ocjenjivanje).
Ključni pojmovi – sadrže bitne pojmove, činjenice i generalizacije koje učenici moraju naučiti,
znati obrazložiti, primijeniti i koristiti u daljnjem procesu učenja.

Napomene uz pokuse u udžbeniku – ukazuju na opasnosti pri izvođenju određenih pokusa,
na neke postupke koji omogućuju da pokus bolje uspije ili na metodiku njihovog izvođenja.
Zamjenski pokus – U svakom smo poglavlju nastojali dati poneki pokus koji može poslužiti
kao zamjena za predviđeni pokus ili pokus koji nije obuhvaćen gradivom ali je zanimljiv za
učenike, a može se koristiti u radu s boljim učenicima, u izvannastavnim aktivnostima ili za
natjecanje.
Didaktičko-metodičke preporuke i napomene – prijedlozi su za jedan od mogućih metodič-
kih pristupa obradi određenih sadržaja (oblici i nastavne metode rada). Dani su prijedlozi kako
koristiti udžbenik i radnu bilježnicu u izvođenju nastavnog sata (slike, crteži, sheme, modeli,
zadaci....). Ukazuje se na bitne pojmove u nastavnoj građi i njihovo što jednostavnije tumače-
nje korelacije i povezivanje teorijskih pojmova sa svakodnevnim životom odnosno pojmovima
koji su učenicima već poznati.
Pod naslovom „Znate li...“ – nastavu uvijek treba aktualizirati ili učiniti zanimljivom ponekad
je dobro navesti poneku “zanimljivost” koja će potaknuti interes učenika.
Poneka ideja za domaću zadaću i pitanja za provjeru znanja učenika (A i B skupina) –
obuvaća niz pitanja i zadataka često drugačije postavljenih od uobičajenih, pitanja koja mogu
poslužiti za produktivno ponavljanje ili za aktualizaciju nastave. Ona se mogu napisati na pro-
zirnicu ili fotokopirati pa preslike podijeliti učenicima za samostalno rješavanje, a mogu se i
diktirati.
Rješenja zadataka iz udžbenika i radne bilježnice navedena su na kraju dijela priručnika za
prvi razred.
Za individualnu provjeru znanja učenika ili ponavljanje gradiva pogodna je primjena nastavnih
listića za koje je u priručniku navedeno nekoliko primjera. U primjeni novih nastavnih tehnologi-
ja nastavne listiće će najvjerojatnije zamijeniti programski software. Preslikati se mogu i radni
listići za rad u skupini ili individualni rad. Radne listiće za rad u skupinama uputno je staviti u
plastični ovitak kako bi se mogli trajno koristiti i u više odjeljenja.
U priručniku smo pripremili „Mali didaktičko–metodički podsjetnik“ za kojeg vjerujemo da će

vam pripomoći u svakodnevnom radu kako u pristupu izvođenja suvremene nastave tako i pri
rješavanju problema s kojima se nastavnici svakodnevno susreću. Posebno je naglašena pri-
mjena nastavnih pomagala, tj. udžbenika i pratećih didaktičko-metodičkih materijala, primjena
računala, izvođenje pokusa u nastavi kemije, moguće opasnosti, mjere zaštite i znakovi opa-
snosti, te pružanje prve pomoći u slučaju nezgode.

I. DIO
PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE
U NASTAVI KEMIJE

1. Planiranje i programiranje u nastavi kemije
1.1. Nastavni planovi i programi

Kako je nastava sustavno i organizirano učenje zasnovano na specifičnoj nastavnoj građi,
planiranjem osmišljavamo i određujemo put do ostvarenja određenog cilja. Bez osmišljenog i
svestranog planiranja nema uspješne nastave.
U uvjetima našeg školskog sustava planiranje počinjemo od PROPISANOG (okvirnog) na-
stavnog plana i programa.
OKVIRNI (PROPISANI) NASTAVNI PLAN I PROGRAM ODREĐUJE:

♦ tjedni broj nastavnih sati ♦ izvore znanja za učenike
♦ ciljeve i zadatke programa ♦ materijalne uvjete rada
♦ sadržaje programa po cjelinama i temama ♦ kadrovske uvjete.
♦ obrazloženje izvođenja programa
OKVIRNI (propisani) PROGRAM

Razred: 1. Broj nastavnih sati T/G = 2/70
Programski sadržaji kemije za 1. razred gimnazije
Agregacijska stanja tvari.
13

Nastavnik je obvezan upoznati se s propisanim nastavnim planom i programom i na osnovi
toga izraditi IZVEDBENI i OPERATIVNI PLAN I PROGRAM RADA.
IZVEDBENI PROGRAM izrađuje se na temelju okvirnog (propisanog) programa i predstavlja
osnovu nastavnog programa određenog predmeta koji će biti ostvaren tijekom jedne godine.
Uputno je da u izradi izvedbenog programa surađuju svi nastavnici koji predaju isti nastavni
predmet (timski rad) kao i nastavnici srodnih programa (korelacija).
U izvedbeni program nastavnik unosi:
♦ glavne obrazovne i odgojne zadatke iz okvirnog programa
♦ razinu postignuća (kognitivno, afektivno i psihomotoričko područje)
♦ elemente ocjenjivanja učenika
♦ opis postignuća učenika (razina znanja za određenu ocjenu)
♦ ustrojstvo nastave u školi i izvan škole (posjeti, ekskurzije)
♦ izvannastavne aktivnosti i obveze učenika u vezi s nastavom kemije
♦ literaturu za učenike i nastavnike i dr.
14

PRIMJER SASTAVNICE IZVEDBENOG PROGRAMA
A) Opće odrednice
Naziv predmeta:
Školski program (smjer, zanimanje):
Razred i odjeli u kojima se Školska godina u

nastava ili program izvodi: kojoj se izvodi:
Nastavnik koji izvodi program:
Nastavnici koji su surađivali u izradi programa (sustručnjaci i nastavnici srodnih odnosno

sadržajno povezanih predmeta – predmeta u korelaciji):
Broj nastavnih sati tjedno: Broj nastavnih sati godišnje:
Ciljevi i zadaci – prema okvirnom (propisanom) programu:
Očekivana razina postignuća obrazovnih ciljeva:

kognitivno (spoznajno):
afektivno (stavovi):
psihomotorno (praktične vještine):
Postignuća učenika (kriteriji ocjenjivanja) –

što učenik mora znati, umjeti i kako mora sudjelovati u radu: Ocjena
navesti bitne sadržaje koje učenik treba znati, a koje usvojiti na stupnju prisjećanja i
prepoznavanja, a uz nepotpuno obrazlaganje i dokazivanje:
dovoljan (2)
uz nastavnikovu pomoć učenik će s razumijevanjem obrazložiti i primijeniti određena

znanja (navesti koja):
dobar (3)
učenik bez nastavnikove pomoći obrazlaže gradivo točno i temeljito, logično povezuje
sadržaje, samostalno rješava zadatke i izvodi vježbe (navesti što):
vrlo dobar (4)
učenik sigurno vlada nastavnim sadržajima, brzo, točno i znanstveno utemeljeno

obrazlaže i odgovara na postavljena pitanja. Samostalno donosi kreativne zaključke.
Snalazi se u novim situacijama (navesti mogući domet):
odličan (5)
15

Elementi ocjenjivanja učenika u postupcima provjeravanja znanja:
naziv opis kratica u imeniku
broj pisanih radova ispiti znanja seminarski radovi referati ostalo
Ustrojstvo nastave:
a) u školi i izvan škole (gdje se održava nastava – prostor, oprema – kratak opis):
b) izvan škole:
plan:
posjeti:
ekskurzije:
Izvannastavne aktivnosti:
Udžbenici i ostala priručna literatura za učenike i nastavnike:
Učeničke obveze: ________
bilježnice: _____________, pribor: _____________
i pomagala koja učenik mora imati:

___________________________________________________________________________
16

B) Izvedbeni redoslijed programa po cjelinama uz moguće vremenske
odrednice (na osnovi operativnog programa)
Broj Ukupno Broj Ukupno

Nastavna cjelina Nastavna cjelina
cjeline sati cjeline sati
1. Uvod 2 8. Kemijske promjene 7
Određivanje formule
2. Tvari 7 9. 2
spoja
Stehiometrija kemijskih
3. Građa atoma 13 10. 5
reakcija
Periodni sustav
4. 6
elemenata
Veze između atoma i
5. 16 Ukupno: 70
molekula
6. Kristali 7
7. Uvod u kemijski račun 5
Broj sati po cjelinama nije strogo određen. Nastavnik će planirati izvođenje programa u
odnosu na utvrđeno predznanje učenika, zacrtane ciljeve i zadatke, metode i oblike izvođenja
nastave kao i materijalno-tehničke uvjete.
Na nastavniku je da odredi koje sadržaje treba opširnije obraditi, a koje treba obraditi
samo informativno. Bitno je naglasiti da propisani (OKVIRNI) program treba u cijelosti obuhvatiti
izvedbenim i operativnim programom kako bi se postigli zacrtani ciljevi i zadaci nastave.

Operativni program sastavni je dio izvedbenog programa.
U OPERATIVNOM PROGRAMU nastavne cjeline (teme) vremenski se raščlanjuju na

nastavne jedinice (obrade sadržaja nastavne građe, vježbanje, ponavljanje i zbirno vrednovanje
postignuća i usvojenosti znanja).
Pri operativnom planiranju nastavnik uzima u obzir:

♦ ciljeve i zadatke zacrtane u izvedbenom programu
♦ sadržajne veze sa srodnim predmetima
♦ učeničko predznanje i osposobljenost za učenje
♦ potrebu individualnog pristupa (nadareni učenici, učenici s poteškoćama u učenju)
♦ način obrade pojedinih sadržaja
♦ optimalne oblike rada
♦ osiguranje materijalnih uvjeta
♦ vrednovanje znanja i dr.
Raščlambom nastavne građe na nastavne jedinice odnosno nastavne sate, ujedno plani-
ramo i broj sati za svaku nastavnu cjelinu, uvažavajući određeni ukupni broj sati nastave.
Operativni plan i program nastavnik izrađuje svake nastavne godine, za svaki razred, a po
potrebi i odjeljenje (ako je čime specifično).Operativno planiranje može biti timski rad, ali isto
tako i osobna djelatnost svakog nastavnika. Cilj bi trebao biti isti.
17

Sastavni je dio operativnog programa IZVEDBENI PROGRAM.
U program nastavnik unosi:
♦ glavne obrazovne i odgojne zadatke iz okvirnog programa

♦ razinu postignuća (kognitivno, afektivno i psihomotoričko područje)
♦ elemente ocjenjivanja učenika
♦ opis postignuća učenika (razina znanja za određenu ocjenu)
♦ ustrojstvo nastave u školi i izvan škole (posjeti, ekskurzije)
♦ izvannastavne aktivnosti i obveze učenika u vezi s nastavom kemije
♦ literaturu za učenike i nastavnike
PRIMJER MOGUĆE RAZRADE IZVEDBENOG PROGRAMA
Ciljevi i zadaci (prema propisanom programu)
Očekivana razina postignuća obrazovnih ciljeva

kognitivno (spoznajno): ___________________________________________________
afektivno (stavovi): _______________________________________________________
psihomotorno (praktične vještine): ___________________________________________
Postignuća učenika (kriteriji ocjenjivanja):

Navesti bitne sadržaje koje učenik treba usvojiti na stupnju prisjećanja i
prepoznavanja, a uz nepoptpuno obrazlaganje i dokazivanje. (2)
Uz nastavnikovu pomoć učenik će s razumijevanjem obrazložiti i primijeniti
određena znanja (3)
Učenik bez nastavnikove pomoći obrazlaže gradivo točno i temeljito, logično
povezuje sadržaje, samostalno rješava zadatke i izvodi vježbe (navesti što). (4)
Učenik sigurno vlada nastavnim sadržajima, brzo, točno i znanstveno utemeljeno
obrazlaže i odgovara na postavljena pitanja. Samostalno donosi kreativne
zaključke. Snalazi se u novim situacijama (navesti mogući domet). (5)
Elementi ocjenjivanja: _____________________, _____________________,

_____________________, _____________________
Broj pisanih radova: _____________________
Ustrojstvo nastave u školi i izvan škole:

♦ tjedni fond sati: _____________________
♦ gdje se izvodi nastava: _____________________
♦ broj obveznih vježbi: _____________________
♦ posjeti: _____________________
♦ ekskurzije: _____________________
Izvannastavne aktivnosti:
♦ grupa “mladih kemičara”
♦ _____________________
Obveze učenika: udžbenik, radna bilježnica, _____________________
Literatura:
♦ za učemika: koji udžbenik i koji dodatni materijali
♦ za nastavnika: Zbirke zadataka, _____________________
18

1.2. Primjer moguće razrade operativnog programa
Opca kemija 1-2 PRIR 2014.indb 19

iz kemije za 1 razred gimnazije
Naziv nastavne Redni Nastavne metode i oblici Nastavna sredstva i

Mjesec Naziv nastavne jedinice Planirani pokusi (naziv)
cjeline broj sata rada pomagala
rujan 1. Uvod 1. Uvodni sat usmeno izlaganje pribor i kemikalije 1.2. Vulkan
frontalni rad udžbenik
demonstracija pokusa radna bilježnica
skupno ili pojedinačno
2. Kemija i njena primjena pribor i kemikalije 1.1. Bengalske vatre
izvođenje pokusa
udžbenik
radna bilježnica
Test predznanja iz kemije
2. Tvari 3. Tvari – karakteristična usmeno izlaganje pribor i kemikalije 2.1. Reakcija Zn s H2SO4
svojstva frontalni rad udžbenik; RL-1.1. 2.2. Gorenje sumpora
demonstracija pokusa radna bilježnica 2.3. Zagrijavanje modre
skupno ili pojedinačno galice
izvođenje pokusa 2.4. Gašenje vapna
4. Izvori tvari i podjela tvari uzorci tvari
RL – 2.1.a, 2.1.b,
2.1.c, 2.1.d
5. Razdvajanje smjesa tvari: pribor i kemikalije 2.5. Taloženje i filtracija
filtracija i destilacija udžbenik olovovog(II) jodida
2.6. Destilacija vodene
otopine modre galice
6. Razdvajanje smjesa tvari: pribor i kemikalije 2.7. Kromatografija na
kromatografija i udžbenik stupcu
ekstrakcija 2.8. Ekstrakcija
19
5.9.2014. 14:52:51
20

7. Simboli elemenata i udžbenik
njihova rasprostranjenost radna bilježnica
P-2-3- Rasprostranjenost
elemenata
8. Agregacijska stanja tvari udžbenik
radna bilježnica
P-2.4.a i P.2.4.b
listopad 9. Ponavljanje gradiva i Pitanja za provjeru znanja
usustavljivanje znanja (A i B skupina)
3. Građa 10. Atom tijekom povijesti usmeno izlaganje udžbenik
atoma Veličina i masa atoma frontalni rad radna bilježnica
demonstracija pokusa
11. Građa i definicija atoma udžbenik
radna bilježnica
izvođenje pokusa
P.-3.1., P-3.2.a i
P-3.2.b
RL-3.1. Građa atoma
12. Izotopi i izobari udžbenik
radna bilježnica
P-3.3. Izotopi
13. Atomska jedinica mase i udžbenik
relativna atomska masa radna bilježnica
14. Princip određivanja udžbenik
atomskih masa elemenata radna bilježnica
15. Spektri i građa pribor i kemikalije 3.1. Bojanje plamena
elektronskog omotača udžbenik
radna bilježnica
16. Kvantna teorija i udžbenik
Bohrov model atoma radna bilježnica
5.9.2014. 14:52:51

studeni 17. Elektronski omotač atoma udžbenik
radna bilježnica
18. Elektronska konfiguracija udžbenik
atoma radna bilježnica
P-3.4.a i P-3.4.b
19. Zadaci – elektronska udžbenik
konfiguracija atoma radna bilježnica
20. Ponavljanje i udžbenik
sistematizacija znanja o radna bilježnica
građi atoma Pitanja za provjeru znanja
(A i B skupina)
21. Pismena provjera znanja pisani materijal
22. Analiza pismene provjere pisani materijal
znanja
4. Periodni 23. Periodni sustav elemenata usmeno izlaganje udžbenik
sustav frontalni rad radna bilježnica
elemenata demonstracija pokusa P-4.1., P-4.2.
24. Građa atoma i periodni udžbenik
izvođenje pokusa
sustav elemenata radna bilježnica
P-4.3., P-4.4.
prosinac 25. Periodičnost svojstava udžbenik
elemenata radna bilježnica
P-4.5.
26. Sistematizacija znanja udžbenik
o periodnom sustavu radna bilježnica
elemenata prozirnice
21
5.9.2014. 14:52:51
22

27. Provjera znanja o građi udžbenik
atoma i periodnom radna bilježnica
sustavu elemenata Pitanja za provjeru znanja
(A i B skupina)
28. Zaključivanje ocjena
5. Kemijske 29. Kemijske veze usmeno izlaganje udžbenik
veze frontalni rad radna bilježnica
između demonstracija pokusa
30. Kovalentna veza između udžbenik
atoma i skupno ili pojedinačno
istovrsnih atoma radna bilježnica
molekula izvođenje pokusa
P-5.1.
31. Kovalentna veza između udžbenik
raznovrsnih atoma radna bilježnica
P-5.2. i P.5.3.
siječanj 32. Usmjerenost kovalentne udžbenik
veze i građa molekula radna bilježnica
33. Odstupanje od pravila udžbenik
okteta radna bilježnica
modeli molekula
34. Kovalentni i van der udžbenik
Waalsov polumjer radna bilježnica
35. Elektronegativnost atoma pribor i kemikalije 5.1. Ispitivanje polarnosti
Dipolne molekule udžbenik tekućina
radna bilježnica
P-5.4.
36. Van der Waalsove sile udžbenik
radna bilježnica
P-5.6.
5.9.2014. 14:52:51

37. Vodikova veza udžbenik
radna bilježnica
P-5.5.
veljača 38. Sistematizacija znanja o udžbenik
kovalentnoj vezi radna bilježnica
prozirnice
39. Kako nastaju ioni? udžbenik
radna bilježnica
P-5.7.
40. Ionska veza pribor i kemikalije 5.2. Sinteza natrijevog
VHS: Od vulkana do klorida
Lindana
41. Valencija u spojevima s udžbenik
ionskom vezom radna bilježnica
42. Sistematizacija znanja o udžbenik
kemijskim vezama radna bilježnica
Pitanja za provjeru znanja
(A i B skupina)
P-5.8.
o kemijskim vezama
znanja
6. Kristali 45. Kristali i amorfne tvari usmeno izlaganje pribor i kemikalije 6.1. Priprema kristala
frontalni rad uzorci različitih kristala
demonstracija pokusa udžbenik
skupno ili pojedinačno radna bilježnica (izrada
izvođenje pokusa modela)
23
5.9.2014. 14:52:51
24

ožujak 46. Ionski kristali pribor i kemikalije Otopine soli vode
model kristalne rešetke električnu struju
NaCl Kalavost ionskih kristala
udžbenik
radna bilježnica
P-6.1., P-6.2.a i 6.2.b,
P-6.3.
47. Kovalentni kristali udžbenik
radna bilježnica
P-6.4..
48. Molekulski kristali pribor i kemikalije 6.2. Sublimacija joda
modeli molekula
49. Kristali metala udžbenik
radna bilježnica
modeli slagalina i
elementarnih ćelija
50. Polimorfija pribor i kemikalije 6.3. Polimorfija
udžbenik
radna bilježnica
sistematizacija znanja radna bilježnica
o osnovnom kemijskom modeli, prozirnice
računu Pitanja za provjeru znanja
(A i B skupina)
7. Uvod u 52. Masa molekula i relativna usmeno izlaganje udžbenik
kemijski molekulska masa frontalni rad radna bilježnica
račun Brojnost jedinki demonstracija pokusa
izvođenje pokusa
5.9.2014. 14:52:51

travanj 53. Množina tvari i molarna pribor i kemikalije Vaganje – masa jednog
masa udžbenik mola različitih tvari
radna bilježnica
P-7.1., P-7.2.
54. Molarni volumen udžbenik
radna bilježnica
P-7.3.
55. Zadaci – kemijski račun udžbenik
radna bilježnica
56. Ponavljanje i Zadaci za provjeru znanja
sistematizacija znanja (A i B skupina)
o osnovnom kemijskom
računu
8. Kemijske 57. Kemijske promjene tvari usmeno izlaganje pribor i kemikalije
promjene i jednadžba kemijske frontalni rad udžbenik
reakcije demonstracija pokusa radna bilježnica
izvođenje pokusa
58. Kemijska analiza pribor i kemikalije 8.1. Analiza živinog(II)
oksida
8.2. Elektroliza vode
svibanj 59. Kemijska sinteza pribor i kemikalije 8.3. Sinteza olovovog(II)
udžbenik jodida
radna bilježnica 8.4. Sinteza amonijevog
RL-8.1. klorida
8.5. Sinteza kisika i
vodika
25
5.9.2014. 14:52:51
26

60. Ireverzibilne i reverzibilne pribor i kemikalije 8.6. Reakcija magnezija i
reakcije klorovodične kiseline
Endotermne i egzotermne 8.7. Reakcija
reakcije željezovog(III)
klorida i amonijevog
tiocijanata
Žarenje kalcijevog
karbonata
Reakcija kalcijevog oksida
i vode
sistematizacija znanja o radna bilježnica
kemijskim promjenama
tvari
o kristalima, osnovnom
kemijskom računu i
kemijskim promjenama
tvari
znanja
9. Određivanje 64. Maseni udio usmeno izlaganje pribor i kemikalije Određivanje masenog
formule frontalni rad udžbenik udjela vode u modroj
spoja demonstracija pokusa radna bilježnica galici
skupno ili pojedinačno P-9.1.
izvođenje pokusa
65. Određivanje empirijske i
molekulske formule spoja
5.9.2014. 14:52:51

lipanj 10. Stehio- 66. Stehiometrija kemijskih usmeno izlaganje pribor i kemikalije 10.1. Dobivanje kisika
metrija reakcija frontalni rad udžbenik iz kalijevog klorata uz
kemijskih demonstracija pokusa radna bilježnica katalizator
reakcija skupno ili pojedinačno
izvođenje pokusa
67. Mjerodavni reaktant udžbenik Taloženje barijevog sulfata
radna bilježnica
RL-10.1
68. Rješavanje zadataka udžbenik
(maseni udio, mjerodavni radna bilježnica
reaktant)
69. Sistematizacija znanja pribor i kemikalije 1.2. Vulkan
gradiva 1. razreda
70. Zaključivanje ocjena
27
5.9.2014. 14:52:51
1.3. Planiranje i priprema nastavnog sata odnosno nastavne
jedinice (mikroplan)
Planiranje, programiranje i pripremanje nastavne jedinice odnosno nastavnog sata umijeće
je nastavnika u kojem dolazi do izražaja njegova metodička izobrazba, inventivnost i kreativ-
nost, ali prije svega motivacija za odgojno-obrazovni rad. Provodi ga svaki nastavnik tijekom
cijele godine za svaki nastavni sat.
Planiranje nastavnog sata (nastavne jedinice) započinje

jasno definiranim, razumljivim i konkretiziranim cilje-
vima koji ukazuju na sadržaje učenja i funkcionalno se
uklapaju u opće ciljeve i zadatke nastave kemije.
1. Ciljevi i zadaci nastavne jedinice
Obrazovni ciljevi:
što učenici moraju naučiti (činjenice i generalizacije, pojmovi, zakoni,
definicije)
SVRHA
Zadaci nastave (konkretizacija cilja):
NASTAVNOG
– materijalnii – stjecanje znanja , putevi do cilja (upoznati, pokazati, SATA
razumjeti, shvatiti, uočiti, naučiti, ponoviti....
funkcionalni – razvijanje sposobnosti (intelektualne, manualne, osjetil-
ne, izražavanje) odgojni (osobine, stavovi, motivacija)
2. Sadržaj i opseg nastavne građe
Količina građe, dubina, povezanost s prethodnim znanjem iz

kemije, s ostalim predmetima i sa životom, podjela na nastavne
elemente, slijed obrade, moguće poteškoće za učenike i dr.
ŠTO?
– NASTAVNIK ĆE PROUČITI SADRŽAJ U UDŽBENIKU I
PROŠIRITI GA PRIRUČNOM STRUČNOM LITERATUROM
(STRUČNO SE PRIPREMITI).
3. Odabir i priprema nastavnih sredstava i pomagala
Učenje otkrivanjem značajka je nastave prirodnih znanosti. U na-

stavi kemije dominantna je demonstracija raznovrsnih izvora (film,
model, slika, crtež, shema, dijagram...) koje komplemen- tarno i
POMOĆU
nezaobilazno prate pokusi.
ČEGA?
KORISTITI UMJERENO, POSTUPNO, S RAZUMIJEVANJEM I
KRITIČNO IMAJUĆI U VIDU MOTIVACIJU UČENIKA.
28

– ODABIR POKUSA
– OBLIK RADA – frontalna demonstracija nastavnika
– učenici – rad u skupinama
– individualni rad
– PRIPREMA – opis POKUSI U
– pribor KEMIJI
– skica
– mjere zaštite
– IZVOĐENJE POKUSA
– ZAKLJUČAK I GENERALIZACIJA
4. Planiranje nastavnih aktivnosti
Odabir optimalnih metoda i oblika rada kojima će se postići zacrta-

ni ciljevi, posebice onih koje će omogućiti učenicima uključivanje i NA KOJI
sudjelovanje u nastavnom procesu pobuđujući njihovu pozornost, NAČIN?
motivaciju i znanje.
5. Zadaci za učenike – praćenje i ocjenjivanje
Tijekom sata nastavnik će pratiti rad učenika, a za kraj sata osmi-

šljeno pripremiti provjeru postignuća, što je važno za učenike, a i JESU LI
nastavnika.
POSTIGNUTI
Provjeravati se može pomoću:
– zadataka objektivnog tipa OČEKIVANI
– problemskih pitanja REZULTATI?
– praktične aktivnosti učenika.
ZAKLJUČNO
U planiranju kvalitetne nastave mora-

mo primijeniti konkretne primjere kva-
litetnog učenja i povezivanja gradiva.
29

1.4. Planiranje izvedbe nastavnog sata
Planiranje izvedbe nastavnog sata operacionalizacija je ciljeva i zadaća uz primjenu didaktič-

kih komponenti nastavnog procesa.
Elementi pripreme nastavnika za nastavni sat:
1. Opće informacije o nastavnom satu
2. Ciljevi i zadaci nastavne jedinice
3. Metodičke odrednice
4. Tijek nastavnog sata
Artikulacija sata
– etape Aktivnost nastavnika Aktivnost učenika Povratna informacija
– vrijeme
Primjer
Postignuća
Uvod 5 min Što i kako ( na koji
Što rade učenici (pojmovi, zaključci,
Glavni dio 30 min način) radi nastavnik
generalizacije)
Završni dio 10 min
KADA ŠTO – KAKO ZAŠTO
5. Zadaci za učenike
6. Plan ploče
Sadrži pregledan i sistematiziran (u vidu teksta) sadržaj nastavnog gradiva.
7. Literatura za učenika i nastavnika
Način pisanja pripreme ovisi o nizu

čimbenika, no neosporno je da o
kvaliteti pripremanja nastavnika za svaki
nastavni sat (nastavnu jedinicu) ovisi
kvaliteta nastave.
30

Primjer moguće složenije razrade pisane pripreme za
izvedbu nastavnog sata kemije u 1. razredu
NASTAVNIK: ______________________ NADNEVAK: _______________
PRIPREMA ZA NASTAVNI SAT
1. OPĆE INFORMACIJE O NASTAVNOM SATU

NASTAVNI PREDMET: KEMIJA, RAZRED: 1. REDNI BROJ SATA: 6.
(prema operativnom programu)
NASTAVNA CJELINA: GRAĐA ATOMA
NASTAVNA JEDINICA: GRAĐA I DEFINICIJA ATOMA
2. OBRAZOVNI ISHODI
• Naučiti građu atoma te osnovna svojstva subatomskih čestica
• Objasniti učenicima odnos veličina makro i mikro svijeta
• Shvatiti razvoj važnosti saznanja o građi atoma i naglasiti da ta saznanja nisu konačna
3. METODIČKE ODREDNICE
Vrsta sata: sat obrade novog gradiva
Struktura sata: uvod, obrada novog gradiva, zaključci i generalizacije
Nastavne metode i oblici rada: verbalne, vizualne (razgovor, objašnjavanje, dokumentacijske,

demonstracijske); frontalni.
Povezanost: kemija – 7. razred osnovne škole, fizika

Nastavna sredstva: udžbenik, tablice, sheme (prozirnice), nastavni film
Nastavna pomagala: grafoskop, ploča, VHS rec. televizija
4. TIJEK NASTAVNOG SATA
×
×
×
×
31

Nastavnik ukazuje na gradivo koje će se
Novo obrađivati pitanjima i piše na ploču naslov
gradivo nastavne jedinice: GRAĐA ATOMA –
25 min SUBATOMSKE ČESTICE
1. Kako zamišljate građu atoma?
Nastavnik ponavlja s učenicima razvoj Učenici odgovaraju. Atom je nalik Sunčevu
saznanja o građi atoma: Učenici čitaju iz sustavu (planetarni
udžbenika i odgovaraju model atoma).
na pitanja, te zapisuju • J. Thomson (1897.)
nove podatke u – elektroni
bilježnicu. • E. Rutherford (1911.)
2. Zašto kažemo da je atom neutralan – protoni
sustav? Učenici odgovaraju, • J. Chadwick (1932.)
+
• jezgra atoma je pozitivna (p ) prepisuju s ploče – neutron
• elektronski omotač – negativni elektroni (e–) zabilješke nastavnika.
PROZIRNICA: tablica 1.1. (str. 6 ili 24) • Jezgra se sastoji od
udžbenika (dio tablice) različitih vrsta subatom-
ČESTICA skih čestica od kojih su
NABOJ najveće protoni i
NABOJNI BROJ (Z) Učenici odgovaraju. neutroni (nukleoni).
–12
• elementarni naboj e = 1,602 × 10 C
Q Broj elektrona uvijek je
• nabojni broj (z) = jednak broju elektrona.
e
C = kulon
Q = električni naboj • nabojni broj protona
Učenici određuju je 1+
nabojne brojeve. • nabojni broj elektrona
3. Koji je odnos veličine jezgre i veličine je 1–
atoma?
–10
• Promjeri: elektronski omotač 10 m
atomska jezgra 10 m–14 Promjer atoma je
Učenici zaključuju. 10 000 (104) puta veći
PRIMJERI: (preneseno na makro svijet)
Udžbenik: Opća kemija 1, str. 23 od promjera jezgre, tj.
jezgra je 10 000 puta
manja.
4. Kolika je masa elementarnih čestica?
Učenici promatraju slike • Mase protona i
Prozirnica 1.1.: ostatak tablice
–27 i raspravljaju o neutrona su približno
masa protona: 1,673 × 10 kg
–27 primjerima. jednake.
neutrona: 1,675 × 10 kg
elektrona: 9,109 × 10 kg
–31 • Masa elektrona je
Učenici zaključuju. zanemarivo mala ≈
(Primjer: Atomi željeza u udžbeniku str. 28.) 1/2000 mase protona.
ZAKLJUČAK: U atomskoj jezgri sadržana je gotovo sva masa atoma, a zbog razlike u
promjeru jezgre i atoma atom je gotovo prazan.
Domaća zadaća: Radna bilježnica: Opća kemija 1, Z-3.1. – 3.3. ili udžbenik Opća kemija 1,
Z-3.2. – 3.4.
Zaključci 1. Kratkim pitanjima ponoviti bitne pojmove Učenici odgovaraju na
i obrađene na satu. pitanja.
generali- 2. Prikazati odlomak nastavnog filma "Atom". Prate film
zacije
Domaća zadaća: Napisati bitna zapažanja
10 min. o filmu
Literatura
1. Habuš, Tomašić, Liber: Opća kemija 1, udžbenik za 1. razred gimnazije, PROFIL, Zagreb
2. Habuš, Stričević, Liber: Opća kemija 1, zbirka zadataka za 1. razred gimnazije, PROFIL, Zagreb
3. Zbirke zadataka, enciklopedije, priručnici, internet i dr.
Za nastavnike: Preporuke u Priručniku
32

PRIPREMA ZA NASTAVNI SAT – SAT OBRADE NOVOG GRADIVA
NASTAVNIK: ______________________________ NADNEVAK: _______________

1. OPĆE INFORMACIJE O NASTAVNOM SATU
NASTAVNI PREDMET: KEMIJA, RAZRED: 1. REDNI BROJ SATA: 6.
(prema operativnom programu)
NASTAVNA CJELINA: TVARI I NJIHOVA SVOJSTVA
NASTAVNA JEDINICA: PROMJENE TVARI
2. OBRAZOVNI ISHODI
• Na temelju poznatih, ranije usvojenih saznanja, razvojnim (heurističkim) razgovorom
uz promatranje ili izvođenje pokusa, uspoređivanjem i suprotstavljanjem usvojiti i jasno
razlikovati, razumjeti i naučiti nove pojmove, tj. fizikalne i kemijske promjene tvari.
• U svom prirodnom i svakodnevnom okruženju učenik će prepoznati ili znati uočiti ke-
mijsku promjenu i povezati je s nastavom fizike i biologije.
3. METODIČKE ODREDNICE
Nastavna sredstva
za pokuse: željezni čavao, šećer, papir, šibice, mlijeko,(jogurt)
shema: promjene agregatnih stanja (iz udžbenika)
Nastavna pomagala
– grafoskop, eksperimentalni pribor
Vrsta sata: sat obrade novog gradiva
Struktura sata: uvod, obrada novog gradiva, ponavljanje – provjera usvojenosti gradiva
Nastavne metode i oblici rada: frontalni rad, vizualne i verbalne metode (demonstra-
cija, heuristički razgovor)
Povezanost: fizika i biologija
4. TIJEK NASTAVNOG SATA
STRUKTURA AKTIVNOST AKTIVNOST POVRATNA
VRIJEME NASTAVNIKA UČENIKA INFORMACIJA
UVOD PONAVLJANJE FIZIKALNIH I

10 min KEMIJSKIH SVOJSTAVA TVARI Učenici Tijela se sastoje
ponavljanje (OŠ) odgovaraju na od tvari.
pitanja
PITANJA UČENICIMA
– Što su tvari ili supstancije? Svojstva tvari:
– Navedite nekoliko vrsta tvari. Učenici opisuju fizikalna
zadane tvari. svojstva
tvari: boja,
Nastavnik pokazuje okus, tvrdoća,
(i zapisuje na ploču) električna
– željezni čavao – šećer vodljivost
– mlijeko (jogurt) – voda kemijska
– zrak – papir svojstva tvari:
hrđanje,
zapaljivost,
Učenici kiseljenje
FOLIJA 1 (shema promjena objašnjavaju
agregatnih stanja tvari – udžbenik) shemu
AGREGACIJSKA STANJA
33

Promjene
agregatnih stanja
– isparavanje
– taljenje
– skrućivanje
– sublimacija
– kondenzacija
ZAKLJUČAK: tvari se mijenjaju.
Novo Najava nove jedinice

gradivo PROMJENE TVARI (nastavnik piše
25 min na ploču) Učenici Šećer se
Pokus 1. promatraju pokus otapanjem u
1.1. otapanje i isparavanje otopine i zaključuju. vodi nije bitno
šećera promijenio.
. (demonstracija uz pomoć Šećer se
učenika) __________ zagrijavanjem
1.2. zagrijavanje šećera (nastavnik) Rad učenika: bitno promijenio.
– mijenjaju
____________________________ oblik papira
Pitanje nastavnika: (režu, trgaju) ________
Kako biste slične promjene izveli s – pale koma- Rezanjem se
papirom ili drvetom (šibica)? dić papira i papir nije bitno
šibice. promijenio, a
Učenici gorenjem jest.
odgovaraju
___________ ________
Učenici prepi-
suju i pišu Zaključak
zaključak Postoje dvije
Što možemo zaključiti? vrste promjena
____________________________ tvari:
Nastavnik piše na ploču bitne – promjene
pojmove pri kojima se
tvari bitno
ne mijenjaju
– fizikalne
promjene
– promjene pri
kojima se tvari
bitno mijenjaju
– kemijske
promjene.
GENERALIZACIJA: Kemijskom promjenom nastaje nova tvar drukčijih fizikalnih i ke-
mijskih svojstava.
5. ZADACI ZA UČENIKE I PROVJERA USVOJENOSTI
34

Domaća zadaća Učenici upisuju
1. zadatak: Prikaži crtežom zadatke za
izvedene pokuse – posluži se domaću zadaću
udžbenikom u bilježnicu.
2. zadatak: Opiši fizikalne i
kemijske promjene pet tvari
(prikaži tablicom).
Ponavljanje Provjera usvojenosti gradiva
10 min
Zadane promjene tvari razvrstaj na fizikalne i kenijske. – Učenici imaju
1. gorenje magnezija 2. isparavanje vode zadatak
3. prolaz električne struje kroz bakrenu žicu brojeve
4. kiseljenje mlijeka 5. truljenje voća kojima su
6. kristalizacija soli 7. hrđanje broda označene
8. taljenje stakla promjene
upisati ispod
KEMIJSKE PROMJENE FIZIKALNE PROMJENE određene
promjene.
_________________ _________________ – Učenici
(upiši brojeve) zamjenjuju
bilježnice.
PROVJERA ISPRAVNOSTI ODGOVORA – Nastavnik
(učenici zamjenjuju bilježnice) komentira
ispravne
ISPRAVNI DGOVORI odgovore.
4 3 2 1 0
KEMIJSKE PROMJENE (broj učenika)
FIZIKALNE PROMJENE (broj učenika)
vrlo
dobro loše – Nastavnik
uspješno upisuje broj
učenika s
______________________ ispravnim
odgovorima
(učenici
ZAKLJUČAK: Nastavnik objavljuje rezultat dizanjem
usvojenosti gradiva. ruku daju
podatke).
35

6. PLAN PLOČE (ili teze na foliji)
željezo, šećer, papir, mlijeko, voda zrak TVARI

fizikalna svojstva kemijska svojstva
PROMJENE TVARI
Pokus 1.a) Šećer otopljen u vodi. b) Zagrijavanje šećera. Šećer pougljeni.

Zagrijavanjem otopine i
isparavanjem vode dobijemo
šećer.
ŠEĆER SE NIJE BITNO ŠEĆER SE BITNO PROMIJENIO
PROMIJENIO
Pokus 2.a) trganje šibice b) gorenje šibice
rezanje papira
gorenje papira
DRVO I PAPIR NISU SE GORENJEM NASTAJE PEPEO I DIM
BITNO PROMIJENILI
FIZIKALNE PROMJENE KEMIJSKE PROMJENE
Mijenjaju se fizikalna svojstva Nastaju nove tvari drukčijih kemijskih i

tvari, ali ne nastaju nove fizikalnih svojstava.
tvari.
7. LITERATURA
Za nastavnike: preporuke u Priručniku
Ova se nastavna jedinica zbog jednostavnosti pokusa može izvesti i radom u skupinama.
36

Obrazac dnevne pripreme nastavnog sata (prijedlog)
PRIPREMA ZA IZVOĐENJE NASTAVNOG SATA
KEMIJA _______RAZRED
NASTAVNA CJELINA: ______________________ BROJ NASTAVNOG SATA: ______
NASTAVNA JEDINICA: _____________________ NADNEVAK ________________
CILJ KLJUČNI POJMOVI
OBRAZOVNI ISHODI NASTAVNE METODE I SOCIOLOŠKI OBLICI

RADA
NASTAVNA POMAGALA
KORELACIJE
PLAN PLOČE
37

OPIS IZVEDBE NASTAVNOG SATA
ZADACI ZA UČENIKE
MATERIJALI ZA PRIPREMU NASTAVNIKA
BILJEŠKE NASTAVNIKA O NASTAVNOM SATU
38

II. DIO
KAKO UČINITI NASTAVU KEMIJE
ZANIMLJIVOM

UVOD
 Cilj: shvatiti potrebu proširivanja i produbljivanja znanja iz kemije jer su im ona

potrebna u svakodnevnom životu i općem obrazovanju, a mnogim učenicima u
nastavku školovanja. Probuditi kod učenika zanimanje za nastavu kemije, kako po
sadržaju tako i po metodama rada.
 Obrazovni ishodi:
 ukazati da je kemija prirodna znanost povezana s drugim znanostima, potrebno je
istaknuti interdisciplinarnost u znanosti
 ponoviti da kemija izučava tvari i njihove promjene: otkriva tvari od kojih
je izgrađena priroda i svemir, istražuje njihov sastav, svojstva, primjenu i
proizvodnju, otkriva nove tvari i izučava njihovo djelovanje na okolinu
 upozoriti na neprestano događanje golemog broja kemijskih promjena svuda oko
nas, ali i u nama samima
 upoznati učenike s udžbenikom i zbirkom zadataka te radnom bilježnicom koji
će im pomagati u svladavanju nastavnih sadržaja iz kemije.
 Didaktičko-metodičke preporuke
 Na uvodnim satima kemije nastavnik ostvaruje prve kontakte s učenicima pristiglim iz različitih
osnovnih škola, s različitim predznanjem kemije, s različitim interesima, s većim ili manjim
strahovima vezanim uz snalaženje i potvrđivanje u novoj sredini. Nastavnik treba dobro
osmišljenim uvodnim dijelom nastojati da prvi susreti s kemijom u srednjoj školi učenicima
budu što ugodniji, poticajniji, da omoguće stvaranje pozitivnog odnosa prema predmetu, ali
i prema nastavniku. Posebno valja paziti na to da se učenicima većeg predznanja omogući
u uvodnom dijelu, ali i kasnije, određeno samopotvrđivanje, a onima s “rupama” u znanju
stvore uvjeti da te praznine popune.
 Kao znak dobrodošlice učenicima i kao znak svog radovanja početku četverogodišnjeg
druženja i suradnje u ovladavanju nekim znanjima iz kemije, nastavnik lako može izvesti
pokuse (Bengalske vatre) i (Vulkan), ili odgovarajući zamjenski pokus. Time će stvoriti
eksperimentalnu osnovu za razgovor o tome što kemija izučava, kada su se ljudi počeli baviti
kemijom, kako se kemija razvija i do kuda smo do danas stigli.
Izvedeni pokusi poslužit će kao osnova za razgovor o neprestanom događanju i brojnosti
kemijskih promjena u prirodi i nama samima.
 S učenicima se može razgovarati o njihovim planovima i željama u nastavku školovanja, a
na kraju tog razgovora učenici će zaključiti o potrebi učenja kemije.
 Svaki će nastavnik odrediti trenutak (vjerojatno na drugom satu kad učenici već nabave
udžbenik) kada će učenike pobliže upoznati s udžbenikom i zbirkom zadataka koji će im po-
magati u svladavanju nastavnih sadržaja iz kemije, a uputit će ih i na korištenje drugih izvora
znanja. Učenicima treba pobliže objasniti kako će ih nastavnik pratiti u svladavanju gradiva,
jer se time mogu kasnije izbjeći mnogi nesporazumi. Učenike treba upoznati s osnovama
nastavnog programa i s obvezama učenika koje iz njega proizlaze (pribor, praćenje programa,
način rada, pisani radovi, referati, ekskurzije, posjeti...). Osnovne cjeline programa učenici
bi trebali upisati na prvu stranicu bilježnice (uz okvirne rokove realizacije) jer će tako lakše
spoznati što se od njih očekuje u svladavanju gradiva.
41

 Nakon upoznavanja s udžbenikom predlažemo da se ponovi izvođenje pokusa: Vulkan i da
nastavnik pobliže upozna učenike kako valja pratiti pokus – pozorno pratiti izgled tvari prije,
tijekom i nakon izvođenja pokusa te tijek promjene. Na temelju razgovora s učenicima nastavnik
će zapažanja upisati u tablicu na ploču, a učenici će je prepisati u bilježnicu. Na primjer:
Pokus: Vulkan
Zapažanja Bilješke

prije pokusa: kruto stanje
narančasta tvar
mali volumen
tijekom pokusa: promjena boje, iskrenje

nastajanje vode (magla)
na kraju pokusa kruto stanje

zelena tvar
mnogo veći volumen
Zaključak: budući je došlo do promjene sastava tvari radi se o kemijskoj, a ne fizikalnoj

promjeni tvari.
Za domaću zadaću učenici će nacrtati pokus i opisati ga. Time će ponoviti fizikalna i kemijska
svojstva te fizikalne i kemijske promjene tvari.
 Da bi saznao kakvo je predznanje učenika s kojima će raditi, nastavnik može provesti kratku
provjeru. Predložena su dva posve različita načina provjere, a nastavnik može načiniti i nešto
treće. Smatramo da tu provjeru znanja ne treba ocjenjivati. Ona samo služi kao orijentacija
s koje razine treba započeti rad u pojedinom razredu i što treba učenicima zadati da ponove
tijekom učenja kemije. Nakon što su učenici riješili test nastavnik će na drugoj prozirnici pri-
kazati rješenje. Učenici dizanjem ruku potvrđuju točne odgovore, a potom slijedi zaključak
o usvojenosti gradiva (radni listić 1.1.).
Zamjenski pokusi
1. Tajanstveni pisač (crtač)
Pribor i kemikalije: list jednobojnog debljeg papira, tanji kist, zasićena otopina kalijevog
nitrata, stalak s hvataljkom i drvenom letvicom, ljepljiva traka (selotejp), bakrena ili čelična
deblja žica duljine 8 do 10 cm usađena u pluteni čep, plamenik
Za izvođenje ovog demonstracijskog pokusa potrebno je prethodno na listu papira kistom

namočenim u otopinu kalijevog nitrata nacrtati željeni lik ili pisanim slovima ispisati željenu
riječ pazeći da su slova strogo povezana, pa ostaviti da se osuši. Pri crtanju ili ispisivanju
treba voditi računa da svaki početak eventualno prekinute linije bude diskretno označen
olovkom.
Priređeni list se učvrsti na drvenu letvicu, a potom vrhom metalne žice, užarenim u plamenu,
dotakne početak svake riječi na listu papira i ostavi izgaranju potpomognutim nanesenim
kalijevim nitratom, da završi crtanje ili ispisivanje lika ili riječi.
42

2. Nevidljivo pismo
Pribor i kemikalije: otopina kobaltovog(II) klorida, pero za pisanje, list ružičastoga papira,
plamenik, tronožac, mrežica, čaša s vrućom vodom
Na listu ružičastog papira ispisati željeni tekst “tajne” poruke perom umočenim u otopinu
kobaltovog(II) klorida i ostaviti da se osuši. Tekst postaje nevidljiv.
Pažljivim zagrijavanjem lista iznad ploče električnog kuhala, linije poruke poplave i tekst
postaje čitljiv.
Držanjem ili polaganim provlačenjem lista iznad čaše s vodom koja isparava, tekst postaje
ponovo nevidljiv.
Ovaj pokus temelji se na dehidrataciji ružičastog CoCl2 . 6H2O. Zagrijavanjem nastaje
promjena boje u plavu koja u prisutnosti vodene pare ponovno postaje ružičasta.
CoCl2 . 6H2O(aq) CoCl2(s) + 6H2O(g)

ružičast modar
Ovaj je pokus lijep primjer reverzibilne kemijske reakcije (7. cjelina).
3. Gorenje škroba
Pribor i kemikalije: porculanska zdjelica, 2 žličice, kapaljka, škrob, natrijev ili kalijev klorat,
konc. sumporna kiselina
U porculansku zdjelicu stavi se oko 1 g škroba i 1 g NaClO3 ili KClO3. Smjesu se dobro
izmiješa i doda nekoliko kapi konc. H2SO4. Reakcijom se razvija dovoljno topline da se
smjesa zapali.
Objašnjenje procesa:
KClO3 + H2SO4(konc.) HClO3 + KHSO4

3HClO3 2ClO2 + HClO4 + H2O
2ClO2(g) Cl2(g) + 2O2(g) ∆rH° = –222 kJ/mol
43

Test predznanja iz kemije
1. Razvrstaj navedene tvari u skupine tako da slovo ispred tvari upišeš uz odgovarajuću vrstu
tvari.
a) izvorska voda b) vino c) destilirana voda
d) riječni pijesak e) pšenično brašno f) zrak
g) modra galica h) mramor i) maslac
j) zlato k) sumpor l) vegeta.
A) jednostavne čiste tvari ______________________

B) složene čiste tvari ______________________
C) homogene smjese tvari ______________________
D) heterogene smjese tvari ______________________
E) tvari koje postoje u prirodi ______________________
F) industrijski dobivene tvari ______________________
2. Jediničnu pretvorbu neke kemijske reakcije slikovito možemo prikazati ovako:

+ + +
= atom sumpora = atom kisika
a) Prikaži navedenu reakciju jednadžbom: ___________________________________

b) Opiši tu reakciju riječima: ________________________________________________
_________________________________________________________________
_________________________________________________________________.
3. Zapaljenu parafinsku svijeću pričvršćenu na dno dubokog tanjura s nešto vode prekrili smo
staklenim cilindrom. Nakon nekog vremena svijeća se ugasila, a razina vode u cilindru podigla
se za 1/5 njegova volumena. Ovim smo pokusom dokazali (zaokruži slovo ispred točne
tvrdnje):
A. da u vodi ima ugljikovog dioksida
B. da u vodi ima oko 1/5 volumena kisika
C. da u zraku ima dušika i kisika
D. da u zraku ima oko 1/5 volumena kisika
E. da ugljikov dioksid gasi plamen
4. Postupcima odvajanja sastojaka iz smjesa pripadaju (zaokruži slova ispred točnih odgovora):
A. analiza B. filtracija C. redukcija D. destilacija
E. svi prethodno nabrojeni postupci
5. Za određivanje nekog kemijskog elementa najvažniji je podatak o:

A. atomskoj masi B. broju neutrona C. broju protona
D. masenom i nukleonskom broju E. broju izotopa
44

6. Pozitivno nabijeni ioni ili kationi nastaju od neutralnih atoma
A. primanjem određenog broja protona
B. primanjem određenog broja elektrona
C. primanjem određenog električkog naboja
D. odbacivanjem određenog broja protona
E. primanjem određenog broja elektrona
7. Jedna je tvrdnja netočna. Valencija nekog elementa:

A. nema utjecaja na formulu njegovog spoja
B. određuje formulu njegovog spoja
C. određuje broj atoma nekog jednovalentnog elementa s kojim se može spojiti
D. može biti u različitim spojevima istog elementa različita
E. može imati najvišu vrijednost 7
8. Zaokruži slovo ispred točno napisanog odnosa:

A. Z = N(p) + N(n) B. Z = N(p) + N(e) C. Z = N(p) = N(e)
D. N(p) = N(n) E. A = N(p) = Z
9. Samo je jedna od navedenih kemijskih jednadžbi ispravno napisana. (Zaokruži slovo

ispred točno napisane jednadžbe i nadopuni tvrdnje.)
A. Fe + O2 Fe2O3 B. 2Fe + O3 Fe2O3
C. 4Fe + 3O2 2Fe2O3 D. 2Fe + 3O Fe2O3
Točno je napisana jednadžba ______ i prikazuje proces ___________________ kojim

nastaje nova tvar Fe2O3, kemijskog naziva _________________________. Rimski broj u
tom nazivu označava _________________ željeza.
10. Dopuni formule koje nedostaju u sljedećim shematskim prikazima.

kisik voda
Ca
H 2O
CO2
Ca(OH)2 + CO2 + H 2O
45

 Rješenja testa predznanja – valorizacija (za nastavnike)
Ukupan broj učenika: ________; točnih odgovora: ________ ili ________%.
Zaključak: _____________________________________________________________
_____________________________________________________________
46

 Radni listić 1.1.
Ponavljanje gradiva o vrstama, svojstvima i promjenama tvari
1. Pozorno proučite slike na prozirnici (a – f) na kojoj su prikazane razne vrste tvari: smjese,
spojevi i elementarne tvari. Upišite u tablicu za svaku sliku o kojoj se vrsti tvari radi, od
kakvih se čestica sastoji i njihove kemijske znakove.
2. Na slikama a – d modelima su prikazane fizikalne i kemijske promjene tvari.

Odredite koje slike prikazuju fizikalne, a koje kemijske promjene, vrstu promjene i primjer
takve reakcije. (U ovom primjeru boja čestica i veličina ne predstavlja određenu vrstu atoma.)
3. Na slikama a – e prikazana su neka fizikalna i kemijska svojstva obojenog metala. Navedi

koja su fizikalna svojstva prikazana i na kojim slikama. Za kemijske promjene napiši jed-
nadžbu reakcije. (Jedna slika može ukazivati i na više svojstava.)
Fizikalna su svojstva prikazana na slikama ______________________________

To su ____________________________________________________________
Kemijska su svojstva
1. _______________________________________
Jednadžba reakcije: _______________________________________
2. _______________________________________
47

48

 Rješenja radnog listića 1.1. (za nastavnika)
Ponavljanje gradiva o vrstama, svojstvima i promjenama tvari

Nakon ponavljanja gradiva o vrstama tvari i građi atoma nastavnik može kao vrstu inici-
jalnog testa, da bi saznao s kojim znanjem učenici raspolažu, podijeliti radne listiće i postupno
otvarati slike na prozirnici. Vrijeme za obradu svakog zadatka ne treba biti dulje od 3 do 4
minute.
Nakon petnaestak minuta nastavnik će zatražiti od učenika da navedu odgovore na post-
avljena pitanja i porazgovarati o rješenjima.
1.
2.
3. a, c, d – boja, agregatno stanje, provođenje električne struje, topljivost

(1) Reakcija s kisikom – 2Cu + O2 2CuO
(2) Reakcija s kiselinom – bakar s razrijeđenom dušičnom kiselinom daje bakrov(II) nitrat
49

1. nastavna cjelina:
TVARI
1.1. Izvori tvari
1.2. Podjela tvari
1.3. Rasprostranjenost elemenata
1.4. Agregacijska stanja tvari
 Cilj: naučiti što su tvari te upoznati izvore tvari i njihova karakteristična svojstva.
 uočiti veliki broj različitih tvari koje nas okružuju
 usvojiti dostupne izvore tvari: Zemljina kora, more, zrak i biljke
 ponoviti podjelu tvari na čiste tvari i smjese, te smjesa na heterogene i
homogene
 ponoviti kada je čista tvar elementarna tvar, a kada kemijski spoj i kako se oni
kemijski označavaju
 ukazati na kvalitativno i kvantitativno značenje kemijskih simbola elemenata
 upoznati i usporediti rasprostranjenost elemenata u Zemljinoj kori, na planetu
Zemlji i u Svemiru
 utvrditi da se tvari nalaze u tri agregatna stanja i upoznati karakteristična svo-
jstva svakog od njih.
 Pristup nastavnoj cjelini može biti raznovrstan. Hoće li nastavnik krenuti na isti način kao što
je gradivo obrađeno u udžbeniku ili na neki drugi način, stvar je izbora, a ponekad ovisi i o
njegovoj sposobnosti da iskoristi trenutno zbivanje u razredu ili aktualnost u široj zajednici.
Udžbenik polazi od znatiželje koja čovjeka oblikuje već od najranije dobi i pokretač je na-
pretka, a u nastavnom procesu potrebno ju je u učenika poticati i usmjeravati.
 Preporučujemo neka svojstva prikazati pokusima koji uključuju različite tvari i omogućuju
uočavanje njihovih karakterističnih svojstava.
 Korisno je prije ili nakon izvođenja pokusa provesti kemijski diktat s nazivima tvari u iz-
vedenim pokusima da se učenik prisjeti njihovih formula ili simbola. To su: cink, sumporna
kiselina, sumpor, sumporov(IV) oksid, bakrov(II) sulfat, bakrov(II) sulfat pentahidrat, kalcijev
oksid i kalcijev hidroksid. Nakon završenog diktata pojedini će učenici navesti kako su napisali
pojedinu formulu i ispraviti ako su načinili pogrešno.
Navedene spojeve učenici sada mogu podijeliti u 3 skupine:
1. one koji se u prirodi nalaze samorodni
2. one koji se dobiju metalurškom preradom
3. one koji se dobiju drugim industrijskim postupcima.
(R: 1. bakar i sumpor, 2. bakar i cink, 3. sumporna kiselina, bakrov(II) sulfat)
 Pitanjima o podrijetlu tvari, ali i pitanjima nekim drugim učenicima poznatim tvarima, mogu-
će je doći do saznanja o, čovjeku danas dostupnim, izvorima tvari kao i o tome koje tvari iz
pojedinih izvora dobivamo.
Pri razgovoru o ugljenu i nafti trebalo bi učenike upozoriti na stalno povećanje potrošnje tih
energenata kao i na posljedice takvog povećanja (učinak staklenika i globalno zagrijava-
50

nje) te naglasiti potrebu pronalaženja i primjene novih, ekološki prihvatljivih izvora energije
(Sunce, vjetar, gorivni članci…).
 Slike 1.3. i 1.4. sadrže gotovo cijelu priču o dobivanju i preradi nafte te primjeni njezinih
pojedinih frakcija. Promatrajući slike, učenici mogu sami ispričati priču o postanku i preradi
nafte, a treba ih uputiti da osnovna znanja o nafti ponove iz udžbenika za 8. razred ili na
temelju podataka s interneta dođu do novih saznanja o kojima će izvijestiti u razredu.
 U razgovoru o vodi bez koje nema života, potrebno je istaknuti da Hrvatska ima jedno od
najljepših mora na svijetu, koje je gotovo neiscrpan izvor kuhinjske soli i da smo jedna od ri-
jetkih zemalja na svijetu koje raspolažu s dosta čiste vode za piće, koju može i izvoziti. Zbog
toga potrebno je povećati napore za očuvanje tih blagodati od onečišćenja. Učenicima se
mogu pokazati i priloženi prometni znakovi (prozirnica 1.1.) koje su možda imali priliku vi-
djeti na brodovima tijekom ljeta, i o njima porazgovarati u okviru uvijek prisutnih ekoloških
sadržaja.
 Budući da su učenici o izvorima tvari učili već u osnovnoj školi, gradivo se može obraditi i
samostalnim radom učenika s udžbenikom. Preporučujemo da se primijeni oblik rada po
skupinama i to u četiri skupine, kako je predviđeno radnim listićima 1.1.a. do d. Nakon
završenog rada nastavnik će porazgovarati s učenicima iz pojedine skupine o tome što su
uradili dok ostali pažljivo slušaju i postavljaju pitanja. Na temelju tog razgovora nastavnik će
procijeniti koliko su učenici uspješno riješili zadatak.
 Znak zabrane paljenja vatre može nastavniku poslužiti za usmjeravanje razgovora na biljke
kao izvore kisika i sirovine za prehrambene i mnoge druge proizvode.
Za sistematizaciju gradiva o vrstama tvari treba obraditi sliku 1.9. (radni listić 1.1. ili prozir-
nica 1.2.a. i b.).
 Budući da su račun sastava smjesa učenici trebali dobro svladati u osnovnoj školi, sada treba
na primjeru pitanja 1.5. i 1.6. u udžbeniku ponoviti kako se iskazuje sastav smjese i za doma-
ću zadaću zadati zadatke iz zbirke zadataka da gradivo učvrste. Kako u prirodi tvari uglavnom
dolaze kao smjese, mora se napomenuti da je prva zadaća kemičara, na putu od smjese do
čistih tvari, pronaći i provesti prikladne postupke odvajanja sastojaka smjesa. (P. 1.1., 1.2.,
1.3., 1.4., 1.5., 1.6.)
 Pri obradi podjele čistih tvari treba kod spojeva istaknuti mogućnost njihova rastavljanja na
elemente kemijskim postupcima. Uz spojeve i elemente treba sustavno ponoviti bilježenje
tvari kemijskim simbolima i formulama (radni listić 1.1.). Preporučuje se ovdje provesti kratki
kemijski diktat sa simbolima elemenata koje češće susrećemo, a imaju slične ili neobične
simbole: fosfor, krom, kripton, kadmij, kalij, argon, arsen i sl. Učenike treba upozoriti na
važnost kemijskih simbola koji su zapravo abeceda kemijske pismenosti.
 Pri obradi zastupljenosti elemenata treba pomoću prozirnice 1.3. (slike 1.14. a, b, c) porazgo-
varati zašto u Svemiru i na Suncu ima uglavnom najlakših elemenata, koji elementi čine
Zemljinu koru, a koji se nalaze duboko u unutrašnjosti Zemlje i sl.
 Kako se tvari javljaju u tri agregacijska stanja, potrebno je u ovom poglavlju ponoviti nji-
hova svojstva. Pojedinačne čestice tvari ni u jednom agregacijskom stanju ne vidimo, čime
je spozna-vanje svojstava otežano. Potrebno je dovinuti se na koji način učenike uvesti u
nano i piko svijet čestica. Predlažemo da se krene od činjenice postojanja tvari u svim trima
agregatnim stanjima kao i činjenice da tvar u čvrstom agregatnom stanju, u pravilu, ima veću
gustoću od tekućeg, a daleko manju u plinovitom stanju. Na toj osnovi provode se usporedbe
i izvode zaključci o: udaljenosti između čestica, jakostima privlačnih sila, gibanju čestica i dr.
Slabljenje privlačnih sila između čestica od čvrstog do plinovitog agregatnog stanja možemo
ilustrirati dvama magnetima: oni se jako privlače ako su blizu, slabije ako ih malo razmak-
nemo, dok većim udaljavanjem privlačenje gotovo sasvim prestaje.
Za ponavljanje prijelaza jednoga agregacijskog stanja u drugo može se koristiti slika 1.16.
(prozirnica 1.4.a. i b.)
51

“Kemijski diktat”
Da bismo provjerili “kemijsku pismenost” svojih učenika, predlažemo provesti petominutni
kemijski diktat. Na primjer: nastavnik čita (diktira) – molekula kisika, dvije formulske jedinke
natrijevog klorida, molekula sumpora, atom željeza; a učenici pišu znakove za navedene tvari
u bilježnice. Isto tako nastavnik može čitati tijek kemijske promjene, npr.: dvije molekule vodika
i jedna molekula kisika spajanjem daju dvije molekule vode, ili oksidacijom jedne molekule
sumporovog(IV) oksida nastaje sumorov(VI) oksid, a učenici pišu odgovarajuće jednadžbe.
Kako bismo provjerili vještinu izjednačavanja jednadžbi, možemo prilikom diktiranja
izostaviti stehiometrijske brojeve te zahtijevati od učenika da ih naknadno sami dodaju. Na-
kon toga pojedini će učenici na ploči napisati svoj rad i prokomentirati postupak pravilnog
sastavljanja formula ili jednadžbi, kako bi svi ostali mogli ispraviti eventualne pogreške i
dobiti povratne informacije. Mislimo da takve radove ne bi trebalo ocjenjivati, jer bi to učenike
ponukalo na došaptavanja i prepisivanje. Štoviše, učenicima treba objasniti kako je svrha te
provjere da sami ustanove koliko vladaju kemijskim pismom te uoče i isprave svoje nedostatke.
Slične kratke provjere primjene kemijskog pisma dobro je povremeno provoditi i kasnije, a
naročito nakon obrađene nastavne cjeline: Kemijske promjene. Pritom valja uvijek zahtijevati
razumijevanje kvalitativnog i kvantitativnog značenja. Prilikom postavljanja stehiometrijskih
zadataka od učenika ćemo također zahtijevati da prije računanja postave jednadžbu na temelju
izgovorenog opisa pojedine kemijske promjene. Konačno kemijska jednadžba i nije drugo do
li pismeni jedi-nični prikaz neke kemijske pretvorbe, a simboli i formule su “riječi” u takvom
pismenom prikazu. Simbole će učenici lako ponoviti i utvrditi. Međutim, često se događa da
učenici “poznaju” pojedine formule, tj. povezuju ih s odgovarajućim tvarima, ali ih u biti ne
shvaćaju. Tako će npr. učenik točno odgovoriti da je formula aluminijevog oksida Al2O3, ali
pri tom neće znati zašto ona ne bi bila npr. Al3O2 ili naprosto AlO. Stoga moramo obvezno
provjeriti i razumijevanje i poznavanje valencije elemenata, te shvaćaju li učenici da o njima
ovisi formula nekog spoja.

Zamjenski pokusi
a. Razdvajanje smjese boja – kromatografija na novinskom papiru

Od novinskog lista odreže se s ruba stranice traka duljine desetak centimetara (ovisno o
visini čaše). Na jednom kraju 1 do 1,5 cm od donjeg kraja trake olovkom se nacrta startna
linija na koju se flomasterima u boji ili tintom u boji nanesu točke sitne kapi različitih boja.
U čašu se stavi malo vode ili alkohola (neki se flomasteri ne otapaju u vodi). Razina
tekućine ne smije prijeći polovinu udaljenosti od početka trake do startne linije. Pažljivo
stavite traku papira da dodiruje dno i savijte njen gornji kraj preko ruba čaše (ali tako da
ne dodiruje stijenku čaše) te poklopite tanjurićem. Kad voda dođe do ruba čaše, izvadite
papir, osušite ga i zalijepite u bilježnicu. Učenike treba upozoriti da postupak ponove s
alkoholom ako se pomoću vode kromatogram nije razvio (boje se nisu razdvojile).
Taj se pokus može izvesti i kao učenički pokus radom u skupinama, a najbolje kromato-
grame paralelnih odjeljenja treba objesiti na razredni pano.
52

b. Kružna kromatografija na papiru – razdvajanje boja
Pribor i kemikalije: 2 poklopca jednako velikih Petrijevih zdjelica, kapilare, kromatografski papir
ili okrugli filtrirni papir, škare, etanol (w = 96 %), destilirana voda i boje za odjeljivanje. Za to
su pogodne boje za mikroskopiranje – svjetlozeleno (licht grün), metilno narančasto i safranin.
Pripremi se papir promjera nešto većeg od promjera

Petrijeve zdjelice. Olovkom se nacrta kružnicu
promjera 1 cm u sredini papira. Izreže se traka
(“jezičac”) širine ½ cm od ruba do središta kruga
(slika). Na nacrtanu kružnicu nanese se, pomoću uzorci
kapilara, nekoliko kapi pojedine boje i njihova boja
smjesa. Da mrlja ne bi bila prevelika nakon
nanošenja svake nove kapi mrlje treba posušiti.
U jednu zdjelicu ulije se malo destilirane vode.
Kad su mrlje suhe, izrezana se traka savije prema
dolje, a papir se položi na zdjelicu s otapalom tako
da traka ulazi u otapalo. Prekrije se drugom zdjelicom tako da atmosfera bude zasićena parama
otapala i ostavi da otapalo putuje dok ne dođe do ruba zdjelice. Kromatogram se zatim osuši,
a na kromatogramu se može zapaziti da su ispitivane boje putovale različitom brzinom. Zato je
i njihovo razdvajanje u smjesi bilo moguće.
 Znate li...
...da je život nastao u vodi? Prvih devet mjeseci, prije rođenja, svi smo proveli u poseb-
noj tzv. plodovoj vodi. Tijekom života ovisni smo o vodi. Bez hrane čovjek može izdržati
oko dva mjeseca, a bez vode oko tjedan dana, naime čovjek umire kada izgubi oko 12 %
tjelesne tekućine,
...da tijelo novorođenčeta sadrži 75 % vode, odrasle osobe oko 65 %, a stare osobe oko
46 %?
...da je morska voda najveći i najznačajniji životni okoliš, pa ne iznenađuje što je predme-
tom ispitivanja mnogih znanstvenika? Prvi ju je analizirao francuski kemičar A. Lavoisier
godine 1772.
...da jedna kubična milja (1 milja = 1 670 m) morske vode sadrži: 117 000 000 tona NaCl,
5 920 000 tona Mg, 283 000 tona Br2, 192 tone I2, 550 tona Cu, 5 700 tona Sr, 8 700 tona
Fe, 94 tone Ag, 3 tone Au.
...da se danas samo 4 elementa iz mora proizvode u velikim količinama? To su: natrij,
klor, magnezij i brom.
...da mnoge morske životinje u svojim tijelima prikupljaju određene elemente u mnogo
većim koncentracijama od onih u moru. Sluz jedne vrste tuna prikuplja npr. vanadij pa ga u
tim ribama može biti i do 280 000 puta više nego u okolnoj morskoj vodi, dok drugi morski
organizmi mogu prikupljati bakar i cink u koncentraciji milijun puta većim od one u moru.
...da su britanski znanstvenici u probavnom sustavu čak 30 % riba ulovljenih u Atlantiku
našli – plastiku? Za to nije kriva plastika, niti oni koji je proizvode, nego nesavjesni potrošači
koji je neodgovorno odbacuju.
...da se na Suncu u svakoj sekundi pretvara u reakcijama fuzije u helij 300 milijuna tona
vodika. Do danas je izreagiralo približno 20 % zaliha vodika na Suncu.
53



Prijedlozi za domaću zadaću
1. Tijelo čovjeka mase 70 kg sadrži prosječno:
45,5 kg kisika, 12,6 kg ugljika 7,0 kg vodika 2,1 kg dušika
1,4 kg kalcija 0,7 kg fosfora 0,245 kg kalija 0,17 kg sumpora
0,11 kg natrija 0,11 kg klora 35 g magnezija 28 g željeza
7 g ostalih elemenata (Zn, Mn, Cu, F, I, Mo, Co)
Iskaži zastupljenost pojedinih elemenata u ljudskom tijelu masenim udjelima.
Dobivene podatke prikaži grafički pomoću kružnih isječaka (histograma). Uporabom računala
u programu Excel uneseni maseni udjeli automatski se mogu grafički preoblikovati u štapićaste
ili kružne histograme dvo- ili trodimenzionalne i u bojama. Ovo bi se moglo vještijim učenicma
– koji posjeduju računalo – zadati kao domaću zadaću, a potom najbolje radove izložiti na
panou učionice.
2. Koristeći podatke iz udžbenika upišite u sljedeću tablicu imena i znakove onih tvari koje ste
do sada upoznali.
ime ime ime ime
3. U sljedeću tablicu upiši primjere iz svakodnevnog života.
54

P – 1.1.
55

P – 1.2.a


Radni listić 1.1.

Ponavljanje gradiva o vrstama tvari i njihovoj građi
TVARI
granit, željezo, slana voda, klor, limunada, legura,
željezov(II) klorid, sumpor, voda, riječna voda, kalijev
hidroksid, klorovodik, argon, led, magla
SMJESE TVARI ČISTE TVARI
HOMOGENE HETEROGENE SPOJEVI ELEMENTAR-

NE TVARI
GRAĐENI SU OD
MOLEKULA IONA ATOMA
FORMULA ZNAK IONA SIMBOL
56

P – 1.2.b
 Rješenja radnog listića 1.1. (za nastavnika)
granit, slana voda, željezo, klor, željezov(II) klorid,

limunada, legura, riječna sumpor, voda, kalijev hidroksid,
voda, čisti zrak, magla klorovodik, argon, led
slana voda, granit, limunada, željezov(II)

legura, čisti riječna voda, klorid, kalijev željezo,
zrak magla hidroksid, klor,
klorovodik, sumpor,
voda, led argon
klorovodik, željezov(II) željezo,

klor, sumpor, klorid, kalijev argon
voda, led hidroksid
HCl, Cl2, S8, Fe2+, Cl–, Fe, Ar

H2O, H2O K+, OH–
57

P – 1.3.
58

Prijelazi između agregacijskih stanja

plinovito (g)
stupanj neuređenosti strukture

tekuće (l)
čvrsto (s)
temperatura
59
P – 1.4.a
5.9.2014. 14:52:58
60

c ija
blima
su ac ija
d enz
kon
an je
a rav
ja isp
zaci
tali
kris
e nje
talj
z acija
tali
k ris
P – 1.4.b
5.9.2014. 14:52:58
 Radni listić 1.1.a
IZVORI TVARI
ZEMLJINA KORA
U Zemljinoj kori nalazimo:
Zemljina kora
Zemljin plašt
Zemljina jezgra
(tekući dio)
Zemljina jezgra
(čvrsti dio)
Presjek kroz planet Zemlju
Mineralne tvari su _________________________________________________

Najčešći mineral je ______________
Rude su: _____________________________________________________
Postanak ugljena: ______________________________________________
Koji se kemijski elementi mogu naći u ugljenu? ___________________________
Nabroj vrste ugljena. ________________________________________________
O čemu ovisi kakvoća ugljena? _______________________________________
Postanak nafte: ______________________________________________________

Svojstva nafte: _______________________________________________________
Prerada nafte: _____________________________
Produkti prerade nafte su: _____________________________________________
__________________________________________________________________
Zemni plin je gotovo čisti metan. Izračunaj maseni udio ugljika u zemnom plinu.
Zašto kažemo da su ugljen, nafta i zemni plin neobnovljivi izvori energije?

__________________________________________________________
61


Radni listić 1.1.b
IZVORI TVARI
VODA
Agregatna stanja vode: Koliko je Zemljine površine prekriveno
_________________ vodom? ____________
_________________
_________________
Objasnite svojim riječima

procese na slici.
_____________________________
_____________________________
_____________________________
_____________________________
Kako biste nazvali prikazanu sliku?

_____________________________
Morska voda čini ______ % svih voda na Zemlji. U Hrvatskoj ona je glavni izvor
_______________ _____________.
Iz morske se vode dobije _____________________ u ____________________ na

_________________ te u ____________________ i ___________________.
Raspodjela vode na Zemlji.

Formule soli koje se nalaze u morskoj vodi
_________ _________ ___________
_________ _________ ___________
_________ _________
Izračunajte maseni udio kisika u vodi.

Možete li sliku povezati s jednim od
problema današnjice? Objasnite.
_______________________________
_______________________________
_______________________________
62


Radni listić 1.1.c.
IZVORI TVARI
ZRAK
Što je zrak? _________________________________

Stalni sastojci zraka:
________________
________________
________________
________________
Promjenjivi sastojci zraka: ___________________________________________________
Što je frakcijska destilacija? __________________________________________________

________________________________________________________________________
Navedi praktičnu primjenu frakcijske destilacije (vezanu uz zrak).

________________________________________________________________________
Koliko litara kisika ima u učionici veličine 4 m × 4 m × 3 m ako u 1 m3 zraka ima 210 litara kisika.
Račun:
U učionici ima ___________ L kisika.
Ovaj bi čovjek problem onečišćenja

zraka htio riješiti na način prikazan
slikom. Možeš li predložiti neki bolji
način?______________________
___________________________
___________________________
Kako nazivamo strujanje zraka? ____________________

Zašto nastaju ta strujanja zraka? _______________________________________
63


Radni listić 1.1.d
IZVORI TVARI
BILJKE
Što je fotosinteza? _________________________________________________________

Odakle naziv? ____________________________________________________________
Jednadžba fotosinteze: _____________________________________

Kako se zove reakcija koja se odvija u suprotnom smjeru? _____________________
Iz jednostavnijih organskih spojeva nastaju složeniji poput _____________________ i
________________.
Zašto kažemo da su šume “pluća grada”? Objasni. ________________________________
_________________________________________________________________________
Osim svjetla i topline biljke trebaju za rast

_____________ i __________, kao i čitav
niz mineralnih tvari koje dobivaju iz zemlje.
Napiši nazive elemenata čiji se simboli nalaze
na slici, a koji ulaze u sastav mineralnih tvari
potrebnih biljci za rast.
___________________________________
___________________________________
___________________________________
___________________________________
__________________________________
Navedi neke tvari biljnog podrijetla koje se koriste u:

A) neprerađenom stanju: ____________________________________
B) prerađenom stanju: ______________________________________
Automobilski motor potroši za izgaranje 1 L benzina stupac kisika dimenzija 1 dm × 1 dm × 8,5 dm.
Koliki je volumen tog kisika iskazan kubičnim metrima, kubičnim decimetrima i litrama?
64

Pitanja za provjeru znanja
Skupina A TVARI 1
1. Navedene tvari razvrstaj u skupine tako da ispišeš slovo ispred točnog odgovora:
a) škrob b) mineralna voda c) saharoza d) dijamant e) jod
f) živa g) natrijev klorid h) kišnica i) ugljikov(IV) oksid
Elementarne tvari: _________________________________________________________

Kemijski spoj: _____________________________________________________________
Smjese: _________________________________________________________________
2. Shema prikazuje aparaturu za _____________________. Navedi nazive laboratorijskog

posuđa i pribora uz odgovarajuće brojeve.
2. ______________
3. ______________
1. ______________
4. ______________
3. Masa žbuke iznosi 20 kg, a masa gašenog vapna u toj smjesi 2 kg. Koliki je maseni udio
vapna? Račun:
4. Navedene tvari:
a) ugljen b) natrijev klorid c) šećer d) škrobno ljepilo e) brom
f) kalcijev karbonat g) željezo h) dijamant i) papir j) plastika
k) sumpor l) kisik m) plemeniti plinovi
razvrstaj prema izvorima na tvari dobivene iz

zemlje: ______________________________________________________
mora: _______________________________________________________
nafte i ugljena: ________________________________________________
zraka: _______________________________________________________
biljaka: ______________________________________________________
65

Skupina B TVARI 1
1. Navedene tvari razvrstaj u skupine tako da ispišeš slovo ispred točnog odgovora:
a) koks b) kalcijev hidroksid c) gradski plin d) dijamant e) jod
f) živa g) bakrov(II) sulfat h) kišnica i) sumporov(IV) oksid
Elementarne tvari: _________________________________________________________

Kemijski spoj: _____________________________________________________________
Smjese: _________________________________________________________________
2. Shema prikazuje aparaturu za _____________________. Navedi nazive laboratorijskog

posuđa i pribora uz odgovarajuće brojeve.
4. ______________
2. ______________
3. ______________
5. ______________
______________
1. ______________
6. ______________
3. Odredi masene udjele sastojaka u smjesi koja se dobije otapanjem 6 g kuhinjske soli u
114 g vode. Račun:
4. Navedene tvari:
a) benzin, b) natrijev klorid, c) šećer d) škrobno ljepilo
e) brom f) kalcijev karbonat g) željezo h) dijamant
i) papir j) plastika k) sumpor l) dušik
n) plemeniti plinovi
razvrstaj prema izvorima na tvari dobivene iz

zemlje: ______________________________________________________
mora: _______________________________________________________
nafte i ugljena: ________________________________________________
zraka: _______________________________________________________
biljaka.: ______________________________________________________
66

GRAĐA ATOMA
2.1. Atom tijekom povijesti
2.2. Veličina i masa atoma
2.3. Građa i definicija atoma
2.4. Protonski i nukleonski broj
2.5. Izotopi i izobari
2.6. Atomska jedinica mase i relativna atomska masa
2.7. Princip određivanja atomskih masa elemenata
2.8. Spektri i građa elektronskog omotača
2.9. Kvantna teorija i Bohrov model atoma
2.10. Elektronski omotač atoma
2.11. Elektronska konfiguracija atoma
 Cilj: naučiti građu jezgre i elektronskog omotača i shvatiti da se fizikalna i kemijska

svojstva tvari mogu povezati s građom atoma.
 upoznati učenike s razvojem spoznaja o građi atoma
 upoznati učenike s veličinom i masom atoma i na primjerima pojasniti tako male
veličine prikladnim usporedbama
 proširiti znanja o subatomskim česticama, ponoviti protonski i nukleonski broj
 definirati atom i kemijski element
 usvojiti znanja o izotopima
 ponoviti značenje atomske jedinice mase, relativne atomske mase i način
izračunavanja mase atoma
 opisati građu elektronskog omotača, pojam orbitale i elektronskog oblaka
 objasniti što je elektronska konfiguracija i kako se prikazuje
 shvatiti redoslijed popunjavanja orbitala i uvježbati pisanje elektronske konfigu-
racije
 istaknuti povezanost elektronske konfiguracije s položajem elemenata u
periodnom sustavu elemenata.
 U prethodnoj smo cjelini ranije stečena znanja učenika obnovili i osvježili ponavljanjem,
dopunili i podignuli na višu razinu opsegom i dubinom. Slično je i u ovoj cjelini. Uostalom,
znamo da na poznatom i oko njega treba graditi novo (radni listić 2.1. i prozirnice 2.2.a. i
2.2.b.).
 U sklopu pripreme ove cjeline nastavnik može prikazati kraći kronološki pregled razmišljanja
i narastanja čovjekovih spoznaja o atomu. Začetak atomističke teorije učenici će sigurno
locirati u staru Grčku, neki će se sjetiti Demokrita, neki će možda spomenuti i Ruđera Boško-
vića, a ako ne, tada je na nastavniku da ih upozna s Boškovićevim razmišljanjima o atomu.
Pri upoznavanju zbivanja tijekom XIX. i XX. stoljeća može se tablica 2.1. iz udžbenika
koristiti na različite načine. Jedan je način opisivanje slikovnih prikaza iz zadnjeg stupca
67

tablice i njihovo naknadno povezivanje uz znanstvenike i vrijeme, a sve je to onda potreb-
no smjestiti na “vremensku os”.
 U razgovoru ćemo podsjetiti da su atomi vrlo male čestice, da ih ne vidimo golim okom, pa
ni pomoću najboljih svjetlosnih mikroskopa i da takve čestice imaju i vrlo malu masu.
Problem koji tu susrećemo je matematičke prirode te ga treba nastojati riješiti i u kemiji, ali i
saznati od kolega matematičara vladaju li učenici eksponencijalnim prikazom prirodnih bro-
jeva (često susrećemo “male” pogreške tipa 1 m = 10–12 pm ili ma(H) = 1,67 × 1027 kg). Stanje
možemo snimiti i poduzeti odgovarajuće korake već na zadatcima 2.1. i 2.2. iz udžbenika.
Priprema nastavnog sata o građi atoma dana je u uvodnom dijelu Priručnika.
 Protone, neutrone i elektrone učenici poznaju kao subatomske čestice, a znaju i njihov
razmještaj u jezgri i elektronskom omotaču. Korištenjem primjera u udžbeniku treba u učenika
stvoriti predodžbu o sićušnosti jezgre u odnosu na veličinu atoma, tj. o atomu kao pretežno
praznom prostoru.
 Podaci o masama, nabojima i nabojnim brojevima subatomskih čestica navedeni su osim
u tekstu, i u tablici na str. 40. Ovdje bismo upozorili da nabojni broj često, zbog govornog
skraćivanja, krivo nazivamo nabojem. Istaknimo da je oznaka za elementarni naboj e (kao
i svaki znak fizikalne veličine pisan kosim slovima), dok je e– oznaka za elektron (pisana
uspravnim slovima).
 Različite izotope istog elementa zgodno je usporediti s članovima obitelji. Protonski (atom-
ski) broj možemo smatrati “prezimenom”, a nukleonski broj “imenom” atoma, pa tako članovi
jedne obitelji nose isto prezime, a razlikuju se imenom (tablica 2.2. s masenim brojevima
prirodnih izotopa).
Tablica 2.2. u udžbeniku donosi pregled nuklida prvih 13 elemenata, omogućava uvid u sve
izotope ovih elemenata, a sadrži i primjere mononuklidnih i polinuklidnih elemenata, jer su
stabilni i radioaktivni izotopi različito naznačeni. Također možemo u njoj s učenicima potražiti
i izobare, te ih definirati. Prekrijemo li apscisu ili ordinatu, tablica se može koristiti pri ponav-
ljanju ili provjeri određivanja broja subatomskih čestica u atomu. U tu se svrhu nikako ne
smije zaokruživati relativne atomske mase na cijeli broj, jer na taj bi način učenici mogli steći
dojam da su svi elementi mononuklidni.
Ako pojedini učenici žele naučiti više o radioaktivnosti, treba ih uputiti na dodatnu literaturu,
internet i sl. te im omogućiti da saznanja do kojih dođu prikažu u razredu (izlaganje, poster).
Na str. 62. – 65. priručnika nalazi se opširniji članak o radioaktivnosti što se učenicima može
fotokopirati. Za vježbanje i samoprovjeravanje znanja ponuđena su pitanja 2.3. – 2.6. u
udžbeniku te pitanja 2.1. – 2.25. u zbirci zadataka i 3.1. – 3.8. u radnoj bilježnici.
 Kad već navodimo pitanja i zadatke iz udžbenika ili zbirke, a koja se najčešće zadaju kao
domaća zadaća, napomenimo da svaki nastavnik treba izgraditi svoj odnos prema takvim
zadaćama. Ne možemo ih, niti trebamo, pregledavati i ocjenjivati svaki put, ali bi učenicima
uvijek trebala bit otvorena mogućnost traženja dodatnih objašnjenja ako su negdje ‘zapeli’.
Ipak, potrebno je češće odvojiti malo vremena i za pregled određenog broja slučajno odab-
ranih zadaća, a ponekad pokupiti zadaće svih učenika i pogledati ih izvan nastavnog sata
jer će u protivnom učenici prestati izrađivati zadatke.
Učenicima treba objasniti da su domaće zadaće završni dio procesa učenja u kojem provode
samoprovjeru i da je u interesu samih učenika da ih izrade: “Ovo rješavam brzo i uspješno
jer to razumijem i dobro sam naučio, a ovo “zapinje”, jer to baš nisam naučio”. Prepisanih
zadaća će sigurno uvijek biti, no treba nastojati da to ne postane pravilo. Nastavnik će tome
doskočiti ako na satu provede kraće pismene provjere, koje sadrže zadatke iz domaće zadaće
ili iste tipove zadataka, a ponekad traženjem usmenog obrazloženja za napisani odgovor
(tablica u priručniku 2.2.).
68

Sve ovo napominjemo stoga što je “epidemija kampanjskog učenja” prisutna, a treba joj se
suprostaviti različitim načinima, pa i putem domaćih zadaća.
 Poznavanje izotopa, a posebno smo spomenuli 12C, otvara mogućnost definiranja atomske
jedinice mase i relativne atomske mase. Učenici su to gradivo već potanko obradili u
osnovnoj školi pa gradivo samo treba ponoviti na pokojem zadatku.
Na pitanje što znači onaj dio “relativna” u nazivu za Ar, najčešće odgovaraju da znači
“približno” ili nešto slično. Zato im treba objasniti da općenito znači usporedbu s nečim, a u
ovom slučaju usporedbu mase atoma s odabranom atomskom jedinicom mase –
1
u= ma(12C).
12
Izraz koji definira Ar treba primijeniti u zadacima različitog tipa s obzirom na složenost, a
svi učenici trebaju znati iz mase atoma izračunati Ar i odrediti element kojem atom pripada
odnosno, polazeći od Ar izračunati masu atoma. Nastavnik već kod ovih zadataka treba
učenike uputiti u sustavno pisanje veličina, ali i njihovih pripadnih jedinica i na tome mora
ustrajati.
 Učenici znaju da vrijednosti Ar mogu pronaći upisane uz simbole elemenata u periodnom
sustavu elemenata, no potrebno im je objasniti da su to prosječne vrijednosti Ar za prirodnu
smjesu izotopa, te da atoma s takvim vrijednostima Ar u prirodi zapravo nema (osim kod
mononuklidnih). To zgodno možemo usporediti s prosječnom ocjenom nekog učenika na
kraju školske godine, koja npr. iznosi 4,13, pri čemu učenik nije imao takvu ocjenu ni iz jednog
predmeta.
 Predlažemo da se na primjeru klora objasni put kojim se dolazi do Ar elemenata, tako da se
objasni princip rada spektometra masa (slika. 2.5.), a potom iz dobivenih podataka izračunava
prosječna Ar za klor (primjer 2.3. i prozirnica 2.3.). Za dodatnu vježbu zadatci: 2.12. i 2.13.
udđbenika.
 Uz Newtonov pokus razlaganja bijele svjetlosti propuštanjem kroz prizmu (isto tako: duga,
slap, kad sitne kapljice vode preuzimaju ulogu prizme), podsjetimo da je svjetlost oblik en-
ergije, da je valne prirode, te da naše oko svjetlosne valove nekih valnih duljina vidi, a druge
ne. To nam omogućuje da razgovorom dođemo do pojmova spektar i kontinuirani spektar,
a da nakon izvedenog pokusa 2.1. objasnimo i linijski spektar. Taj pokus jedini je predloženi
pokus u toj cjelini, jer drugi pokusi ili nisu primjereni dobi učenika ili nisu izvedivi u školskim
uvjetima. Međutim, ima li školski fizikalni kabinet spektroskop, lako se može pokazati linijski
spektar natrija i kontinuirani spektar užarene niti žarulje.
 U razgovoru s učenicima se, iz činjenice da svaka tvar ima svoj linijski spektar a tvari se
razlikuju po atomima koji ih izgrađuju, može doći do zaključka da je izvor linijskog spektra u
atomu. Potom se može objasniti kako je postojanje linijskih spektara i njihovo izračunavanje,
uz Planckovu teoriju o diskontinuitetu energije, dovelo do Bohrove kvantne teorije o građi
atoma i do pojma ljuski u elektronskom omotaču.
 Pri objašnjenju nastajanja emisijskog spektra prelaženjem elektrona s viših na niže ener-
getske razine predlažemo korištenje slike 2.12. iz udžbenika kao i primjer 2.5. Predložak
sadrži prikaz stacionarnih stanja vodika i moguće prijelaze elektrona pri nastajanju emisijskog
spektra, pri čemu pojedini prijelazi rezultiraju linijama u ultraljubičastom, vidljivom i infracr-
venom području. Učenike treba upoznati s ljuskama i orbitalama u koje se mogu rasporediti
najviše dva elektrona suprotnih spinova. (Elektronski omotač možemo smatrati “hotelom”
za elektrone koji ima sedam katova, a na katovima je različiti broj dvokrevetnih soba, dok
neke podrumske prostorije još nisu dovršene.)
 Učenici uglavnom imaju predodžbu “planetarnog modela” atoma, pa im stoga treba istak-
nuti da se zbog velike brzine i složenosti gibanja više ne govori o putanjama elektrona, već
samo o vjerojatnosti nalaženja elektrona u prostoru oko jezgre koji nazivamo elektronskim
oblakom. Modele s- i p-orbitala prikazuje slika 2.13.
69

 Nakon upoznavanja sa strukturom elektronskog omotača (slika 2.15., prozirnice 2.4.a. i 2.4.b.)
nastavnik će vjerojatno na sljedećem satu učenike upoznati s elektronskom konfigura-cijom.
Dobro je na kraju analizirati shematski prikaz elektronske konfiguracije za svaki element,
utvrđivanjem broja popunjenih ljusaka, zadnje ljuske (valentne), broja valentnih i broja nespa-
renih elektrona (str. 57.).
Po završetku crtanja i ispisivanja elektronskih konfiguracija predviđenih elemenata, treba
usporediti konfiguracije, npr. Li, Na, K; F, Cl, Br i Ne, Ar, Kr, pa pogledati u periodni sustav
gdje se ti elementi nalaze (tablica u priručniku 2.3.).
 Učenike možemo upoznati i s pravilom dijagonala i možda na 1 – 2 primjera ilustrirati njegovu
primjenu, no nikako ne treba ispisivati dugačke elektronske konfiguracije elemenata 5., 6. i 7.
periode. Svrhovitije je u narednoj cjelini, kad upoznaju strukturu periodnog sustava, učenike
uputiti kako će iz periodnog sustava pročitati elektronsku konfiguraciju.
Za ponavljanje, vježbanje i samoprovjeru učenicima su ponuđeni primjeri u udžbeniku (2.14.
– 2.22.), zbirci zadataka (2.14. – 2.21.) i radnoj bilježnici (3.9. – 3.19.).


ŠTO JE RADIOAKTIVNOST?
(dr. sc. Mihovil Hus1)
H. Becquerel je godine 1896. primijetio da uranova ruda isijava zračenje koje djeluje na
fotografsku ploču i tu je pojavu nazvao radioaktivnost. Ispitujući to zračenje Maria i Piere Curie
su 1898. u uranovoj rudi ustanovili postojanje dva nova elementa, radij i polonij, koji su isijavali
jače zračenje od same uranove rude.
E. Rutherford je, proučavajući apsorpciju tog zračenja u različitim tvarima, godine 1899.
ustanovio da se ono sastoji od jednog sastojka koji jako ionizira zrak i drugog koji je prodorniji.
Nazvao ih je α-zrake i β-zrake. P. Villard je godine 1900. otkrio i treći još prodorniji sastojak
nazvan γ-zrake. Nakon toga znanstvenici su u prirodi otkrili još mnogo radioaktivnih elemenata,
otkrili su i druge vrste ionizirajućeg zračenja, te uspjeli pripremiti mnogo radionuklida nepoznatih
u prirodi.
α, β i γ-zračenje potječe iz jezgre atoma pojedinih radionuklida, koja je, jednostavno
rečeno, nestabilna zbog nepovoljnog odnosa broja protona i neutrona. Emisijom zračenja jezgra
se stabilizira. Ispitivanjem ponašanja zračenja u magnetnom polju i drugih osobina, saznalo se
o prirodi pojedinih zraka.
α-čestice (α-zrake) su snop čestica sastavljenih od 2 protona i 2 neutrona što odgovara
jezgri atoma helija 42He2+. Zbog svog naboja imaju veliku moć ionzacije, ali zbog svoje mase
imaju malu prodornu moć. Primjer spontanog isijavanja α-čestica prikazuje jednadžba:
226
88
Ra  42He2+ + 222
86
Rn
ili drugačije pisano

226
Ra  α + 222Rn
β-čestice (β-zrake) su snop elektrona nastalih iz jezgre atoma. One imaju manju moć
ionizacije i veću prodornu moć od alfa-čestica. Elektroni koji čine beta-zrake nastali su preo-
brazbom neutrona u proton, pri čemu nastaje elektron i mala čestica neutrino.
1
0
n  11p+ + 0e- + v
1
Dr. sc. Mihovil Hus, docent je na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Znanstveni rad na fakultetu usmjeren
je na istraživanje radioaktivnosti drva i analizu sastava drva instrumentalnim metodama.
70

γ-zrake su elektromagnetski valovi vrlo kratkih valnih duljina. One imaju najmanju moć
ionizacije, ali veliku prodornu moć. Spontano isijavanje γ-zračenja radionuklida 60Co prikazuje
jednadžba:
60
Co  γ + 60Co
Iz prikazanih jednadžbi uočljivo je da pri emisiji α- i β-čestica dolazi do preobrazbe atoma

jednog elementa u atom drugog elementa. Ta preobrazba naziva se radioaktivni pomak.
– Pri emisiji α-zračenja atomski broj nuklida se smanjuje za dva, a maseni broj za četiri.
– Pri emisiji β-zračenja atomski broj nuklida se povećava za jedan.
– Pri emisiji γ-zračenja nema radioaktivnog pomaka.
Radionuklidi u prirodi – Većina radionuklida u prirodi produkti su praradionuklida 232Th,
235
U i U, koji se rapadaju α-raspadom, dajući niz novih radionuklida. Uranov niz npr. započinje
238
raspadom 238U, čije je t1/2 = 4,5 × 109 god, u prirodnoj smjesi ima ga 99,28 % i završava nera-
dioaktivnim 206Pb.
Vrijeme poluraspada karakteristično je za pojedini nuklid, a predstavlja vrijeme potrebno
da se broj radioaktivnih atoma smanji na polovinu.Ono može biti vrlo različito (od 10–7 s do 109
godina). O njemu ovisi za koje će se svrhe moći koristiti pojedini radionuklid.
U uranovom nizu nastaje radioaktivni plin radon 222Rn čije je t1/2 = 3,82 dana, a u torijevom
nizu nastaje 220Rn (toron) čije je t1/2 = 54,5 s, koji se dalje raspadaju α-raspadom. Ti se radio-
aktivni plinovi u malim količinama uvijek nalaze u zraku, ali se njihova količina jako povećava u
zatvorenim prostorima koji se ne provjetravaju. Dulje udisanje zraka s velikom količinom radona
može štetiti zdravlju, pa je i zbog tog razloga uputno provjetravati prostor u kojem se boravi.
Prirodna izotopna smjesa kalija sadrži 0,012 % 40K, čije je t1/2 = 1,3 × 109 god, a dalje se
raspada β-raspadom u neradioaktivni kalij. Kalija, a s njime i radioaktivnog 40K, ima svagdje pa
i u ljudskom tijelu. Taj radionuklid kao i drugi svagdje rasprostranjeni prirodni radionuklidi ne
predstavljaju opasnost za žive organizme.
U prirodi se na pojedinim mjestima nalaze veće ili manje količine umjetnih radionuklida,
kao npr. 137Cs, 131I, 60Co, 90Sr i dr. Oni su u prirodi raspršeni nakon nuklearnih eksplozija, nakon
akcidenata nuklearnih postrojenja ili neodgovornim ispuštanjem radionuklida rabljenih u medicini
i drugdje.
Radiokontaminacija – Svaka (neželjena) prisutnost radionuklida u većoj koncentraciji od
prirodne, odnosno neželjena prisutnost radionuklida, posebno na mjestima odakle ionizira-juće
zračenje može izazvati štetne posljedice, jest radiokontaminacija tog mjesta. Velika je opasnost
od ulaska radionuklida s radiokontaminiranih mjesta u prehrambeni lanac, jer tim putem mogu
ući i u ljudski organizam i na njega štetno djelovati radioaktivnim zračenjem.
Djelovanje zračenja na tvari – Prolaskom zračenja kroz tvari, zračenje predaje svoju
energiju izazivajući različite učinke. To može biti ionizacija, disocijacija, fotoefekt, stvaranje
parova elektron-pozitron i dr.
Prolaskom radioaktivnog zračenja kroz živa tkiva, organe i organizme, predana energija
zračenja izaziva promjene u funkciji stanica, poremećaj u diobi, promjene gena pa i smrt stanice.
To je djelovanje najčešće štetno jer u ljudi izaziva teške bolesti kao leukemiju, rak i druge, ili
izaziva neželjene genetske učinke na potomstvu.
Zaštita od štetnog djelovanja radioaktivnog zračenja – Osnovna zaštita od štetnog
djelovanja radioaktivnog zračenja je izbjegavanje blizine izvora radioaktivnog zračenja. Tamo
gdje se blizina izvora radioaktivnog zračenja ne može izbjeći, zaštita se postiže postavljanjem
pregrada koje apsorbiraju zračenje i time onemogućuju ozračivanje. Pregrade su najčešće
načinjene od olova koje zbog svoje velike gustoće dobro apsorbira i najprodornije γ-zračenje.
Za zaštitu od neutronskog zračenja koriste se pregrade od parafina.
71

Tipovi radijacije
aluminij olovo beton
Prodorna moć različitih tipova radijacije
Korisna primjena radioaktivnog zračenja i radionuklida – Korisna je primjena radio-

aktivnog zračenja u tehnici (radiografija), u medicini, (scintigrafija, terapija, RIA metode), za
sterilizaciju namirnica, lijekova i medicinskog pribora, za određivanje starosti metodom 14C i dr.
Energetski učinak radioaktivnog zračenja – Tvar koja je izložena radioaktivnom zračenju,
apsorbira zračenje čija se energija troši na izazivanje ranije spomenutih učinaka. Količina apsor-
biranog zračenja naziva se apsorbirana doza zračenja (D), koja je definirana kao omjer predane
energije i mase ozračenog tijela. SI jedinica je gray (Gy) ili J kg–1. Biološki učinak apsorbiranog
zračenja u živim organizmima ovisi o vrsti zračenja, pa je za takvu apsorpciju zračenja definirana
ekvivalentna doza zračenja (H), kao umnožak apsorbirane doze D i faktora kvalitete pojedine
vrste zračenja Q. SI jedinica ekvivalentne doze je sivert (Sy) ili također J kg–1.
Dopuštena godišnja ukupna ekvivalentna doza za sve vrste primljenog zračenja, za ljude koji
nisu vezani uz rad s radionuklidima, iznosi 1 mSy.
Zapažanje i mjerenje radioaktivnog zračenja – Čovjek nema osjetilo kojim bi mogao
izravno zapaziti radioaktivno zračenje. Može ga zapaziti samo posredno, mjerenjem posljedica
učinka koje radioaktivno zračenje izaziva u tvarima. Različitim uređajima i instrumentima može
se ustanoviti postojanje zračenja (detektori), mjeriti apsorbirana doza zračenja (dozimetri), mjeriti
količina zračenja odnosno radioaktivnost (brojači) i odrediti energija pojedinog radioak-tivnog
zračenja (analizatori). Najjednostavniji detektori su fotografski materijal, na kojem radioaktivna
zraka ostavlja trag i ionizacijska komora u kojoj zračenje izaziva ionizaciju plina, što se registrira
kao električni impuls. Dozimetri mjere apsorbiranu dozu na osnovi zacrnjenja fotografskog filma,
ionizacijskog izbijanja elektroskopa, promjene boje zbog izazvane kemijske reakcije.
Analize primjenom radioaktivnog obilježivača – Tom analizom moguće je pratiti kretanje
pojedine kemijske tvari i odrediti njenu masu ili količinu u pojedinoj fazi, tako da joj se doda ili
ugradi radionuklid čiji neradioaktivni izotop ta tvar sadrži, te joj se odredi specifična radioaktivnost
(a). Budući da se u kemijskim procesima izotopi kemijski ponašaju jednako, onda je specifična
radioaktivnost promatrane tvari konstantna, odnosno u svim fazama ista. Uzimanjem uzorka iz
pojedine faze i mjerenjem radioaktivnosti (A) moguće je iz jednostavnog izraza za specifičnu
radioaktivnost izračunati masu (količinu) promatrane tvari u toj fazi.
A
a=
m
72


Aktualizacija nastave
1. Određivanje arheološke starosti radioaktivnim ugljikom

Određivanje starosti arheoloških nalaza provodi se određivanjem preostalog radioaktivnog
izotopa ugljika 14C. U prirodi je odnos neradioaktivnog izotopa ugljika 12C i radioaktivnog izotopa
14
C stalan i iznosi oko 1 atom 14C na 1012 atoma 12C. Živi organizmi jednakom brzinom uzimaju
radioaktivni 14C u obliku CO2 iz atmosfere i ponovo ga izdišu. Zbog toga je odnos 14C/12C u
živom organizmu jednak kao u atmosferi. Kada biljka ili životinja ugine, ona više ne uzima CO2
iz atmosfere pa se udio radioaktivnog izotopa 14C u organizmu polako smanjuje. U 5 715 godina
(t1/2 za 14C) omjer 14C/12C se smanjuje na polovicu.
Na taj način mogu arheolozi mjerenjem količine 14C koji je još ostao u fosilu organizma
odrediti njegovu starost.
Ljudska kosa iz dobro očuvanih ostataka, pougljenjeni ili drveni fragmenti nekad živućeg
drveća i pamuk iz nekad živućih biljaka vrlo su korisni izvori za određivanje arheološke starosti
ovom metodom.
2. Što smo posljednje saznali o atomu

LONDON – Njemački i austrijski fizičari su,
kako piše Nature, bombardirali atome kriptona
kratkim rendgenskim zrakama čime su izbijani
elektroni iz unutrašnjosti atoma.
Na kraju su fizičari mogli vidjeti kako elektroni
ponovno ispunjavaju nastalu prazninu. U istra-
živanju su korišteni kratki pulsevi od samo 900
atosekundi. Jedna atosekunda je milijarditi dio
milijarditog dijela sekunde.
Zahvaljujući tome, već se govori o tzv. atofizici – bit će prvi put moguće pratiti atomarne
procese koji traju samo jednu atosekundu. Do sada su fizičari mogli promatrati samo gibanja
koja su oko tisuću puta sporija.
Napomena uz pokus u udžbeniku

Na isti način kako je opisano u pokusu 2.1. plamen se može obojati litijevim, kalijevim,
kalcijevim ili barijevim solima. Ako se pokazuje boja plamenova nekoliko različitih soli, tada
natrijevu sol treba ostaviti kao zadnju jer postupak čišćenja igle najdulje traje. Platinsku iglu
može eventualno zamijeniti grafitni uložak za olovku. Taj se pokus može izvesti tako da se
na satna stakla izliju manji volumeni otopina soli čija se boja plamena želi pokazati. Uz svako
satno staklo potrebno je prirediti po jedan željezni čavao usađen u pluteni čep. Satno staklo s
otopinom prinese se otvoru za dovod zraka u plamenik, vrh čavla se užari u plamenu plamenika
pa se njime dotakne otopina na staklu, pri čemu se ona rasprši u sitne kapljice, a struja zraka,
koja kroz taj otvor ulazi u plamenik, ponese ih u plamen i on se oboji. Ovako izveden pokus još
je efektniji.
73

Ponavljanje i utvrđivanje građe atoma – “strategija grozdova”
Ova prozirnica može se koristiti prije podrobnije obrade teme, a može poslužiti i kao način
ponavljanja ili povezivanja novih s već usvojenim pojmovima.
Tzv. “strategija grozdova” najčešće je pristup vlastitom znanju, spoznajama ili uvjerenjima o nekoj
temi. Budući da je to pismena aktivnost, ona ujedno kasnije služi i kao podsjetnik učenicima na
spoznaje i veze kojih možda nisu bili ni svjesni.
Tema učenicima mora biti poznata kako bi imali dovoljno podataka za puni “grozd”. Kada je grozd
gotov, učenici, ukoliko rade u skupinama, mogu svoje grozdove razmijeniti i vidjeti što su drugi
zapisali. Prednost je pisanja pojedinačnih grozdova jer pri tome svaki učenik ima mogućnost
provjeriti svoje znanje i aktivno sudjelovati u radu, a ne tek nekolicina učenika.
Upute:
Na početku obrade nastavne jedinice o građi atoma na sredinu ploče treba napisati ključnu riječ –
ATOM. Učenici će potom zapisivati poznate podatke o atomu u svoje bilježnice (proton, neutron,
elektron, elektronski omotač, jezgra...).
Potom treba povezati pojmove koji se mogu povezati (uz elektronski omotač – elektron, a jezgra
– proton, neutron...). Treba zapisati što više pojmova koje učenici znaju.
Nakon što učenici ispišu poznate podatke o atomu, u razredu se prodiskutira o tim podacima i
provjeri jesu li svi učenici jednako grupirali pojmove.
Nastavnik na ploči vodi cijeli proces, te usmenim uputama pomaže učenicima.
Kada se iscrpe svi poznati podaci, učenici će otvoriti udžbenik, te pokušati pronaći još neke
podatke o atomu i upisati ih u “grozd” (npr. podatke o otkriću čestica, o količini naboja, masi
subatomskih čestica i sl.).
Na kraju nastavnik ponovi osnovno o atomu i zajedno s učenicima izvede zaključke:

– Atom je neutralna čestica.
– Naboji protona i elektrona brojčano su potpuno jednaki samo suprotnog predznaka.
– Mase protona i neutrona su približno jednake.
74

P – 2.1.
75

P – 2.2.a.
Građa atoma
ATOM
ELEKTRON NUKLEONI
A
ZX
Z = N(p+) = ______
A = ______ + N(n)
76

P – 2.2.b.
ELEKTRONSKI
JEZGRA
OMOTAČ
e PROTON NEUTRON
p n
Nukleonski broj
Protonski broj
N(e–)
N(p+)
77

P – 2.3.
78

P – 2.4.a.
79

P – 2.4.b.
80


Radni listić 2.1.
Građa atoma – ponavljanje gradiva
Dopuni niže navedeni tekst sljedećim ponuđenim riječima kako bi postao smislen.
Riječi su: atomske jezgre, Demokrit, elektroni, elektronskog omotača, isti, izobari, izotopa,
izotopima, jednaka, kemijska, nedjeljiv, negativno, neutralni, neutroni, nukleus, manja,
položaj, pozitivno, protoni, različiti, subatomskim, vrstu, zanemaruje, 2 000.
Ime atom potječe iz Grčke, a znači _________________. Ime je dao grčki filozof materijalist
_______________ prije 2 400 godina.
Danas znamo da je atom djeljiv, a građen je od _______________________ i
_______________________. Nukleoni su čestice koje izgrađuju _____________ (atomska
jezgra), a to su ______________ i ______________. ________________ izgrađuju
elektronski omotač. Ove čestice još zovemo _________________________ česticama.
Protoni su _____________ nabijene čestice, elektroni ______________, dok su neutroni
______________. Masa protona približno je ______________ masi neutrona, dok je masa
elektrona oko ________ puta _________. Protoni određuju ____________ atoma i njegov
_____________ u PSE. Elektoni određuju _____________ svojstva elemenata. Neutroni
određuju postojanje ____________.
Svi atomi istog elementa imaju __________ broj protona. Broj neutrona u atomima iste vrste
može biti ____________ pa takve atome zovemo ________________.
Atomi različitih elemenata koji imaju isti maseni broj su _______________. Masu atoma čine
_____________ i ____________ dok se masa elektrona ______________.
81

Skupina A GRAÐA ATOMA 2
1. Koji od navedenih atoma ima 2 neutrona u jezgri:
A. 1H, B. 2H, C. 3H, D. 4
He, E. 7
Li?
(Zaokruži slova ispred točnih odgovora.)
2. Atomska jedinica mase je __________________________________________________

_____________________________________________________________________.
3. Odredi broj elektrona vanjske ljuske u atomima:

a) Na ______ b) Al ______ c) Ca ______
4. Ispiši elektronsku konfiguraciju kobalta koristeći pri tome konfiguraciju najbližeg plemenitog
plina. ________________________
5. Polumjer atoma sumpora iznosi 104 pm. Koliko se atoma sumpora može nanizati na duljinu
od 2 cm?
6. Masa neke dvoatomne molekule iznosi 4,65 × 10–26 kg. O molekuli kojeg elementa se radi?

7. Neki izotop ima maseni broj 196, a 60,2 % nukleona su neutroni. Koliko protona, a koliko
neutrona sadrži atom tog izotopa? Koji je to kemijski element?
8. Neki element ima masu 8,98 puta veću od mase atoma 12C.
a) Kolika je relativna atomska masa tog elementa? ________________________

b) Napiši simbol i naziv tog elementa. ________________
9. Atom helija sastoji se od 2 protona, 2 neutrona i 2 elektrona. Izračunaj masu atoma i masu
jezgre helija.
82

Skupina B GRAÐA ATOMA 2
1. Je li jednaka masa jednog protona u jezgri vodika, ugljika, željeza i urana? __________
Obrazloži odgovor. ________________________________________________________
2. Kakva je razlika u građi izotopa atoma vodika procija, deuterija i tricija?

______________________________________________________________________
3. Relativna atomska masa je __________________________________________________

_____________________________________________________________________.
4. Odredi broj elektrona u vanjskoj ljusci:

a) stroncija ______ b) barija ______ c) broma _____
5. Ispiši elektronsku konfiguraciju atoma vanadija konfiguracije najbližeg plemenitog plina.

_________________________
6. Polumjer atoma natrija iznosi 0,314 nm. Koliko atoma natrija stane na duljinu od 1 mm?
7. Izračunaj masu atoma srebra i iskaži je gramima.
8. Neki izotop ima maseni broj 107, a 43,93 % nukleona su protoni. Koliko protona, a koliko
neutrona sadrži atom tog izotopa? Koji je to kemijski element?
9. Atom litija sastoji se od 3 protona, 4 neutrona i 3 elektrona. Izračunaj masu atoma i masu
jezgre litija.
83

U sljedećoj su tablici navedeni izotopi nekih elemenata kako biste lakše učenicima
zadavali nuklide za određivanje broja subatomskih čestica u atomu.
Tablica 2.1. Značajke nekih izotopa
U sljedećoj tablici navedene su neke fizikalne konstante koje vam mogu ubrzati i olakšati
rad pri zadavanju zadataka za pripremu otopina, ali i za druge tipove zadataka.
84

Tablica 2.2. Fizikalne konstante nekih elemenata i spojeva
Ime elementa ili spoja
85

Tablica 2.3. Elektronske konfiguracije atoma elemenata
86

PERIODNI SUSTAV
ELEMENATA
3.1. Otkriće periodnog sustava elemenata
3.2. Suvremeni periodni sustav elemenata
3.3. Položaj elemenata u periodnom sustavu ovisi o
građi atoma
3.4. Periodičnost svojstava elemenata
 Cilj: moći objasniti strukturu i značenje periodnog sustava elemenata te uvježbati

njegovu praktičnu primjenu u kemiji.
 osvrnuti se na otkriće periodnog sustava elemenata i kriterije prema kojima je
Mendeljejev svrstao elemente u svoju tablicu
 objasniti kako je, sukladno svom uvjerenju o prirodnom zakonu, predskazao
postojanje još nepoznatih elemenata
 upoznati strukturu suvremenog periodnog sustava elemenata
 spoznati kriterije prema kojima su elementi svrstani u skupine i periode, odnosno
ovisnost položaja elemenata u periodnom sustavu o građi atoma
 naučiti, na temelju periodnog sustava elemenata, odrediti valentnu ljusku i broj
valentnih elektrona te elektronsku konfiguraciju
 upoznati periodičnost promjene atomskog polumjera
 upoznati pojam energije ionizacije i elektronskog afiniteta i povezati ih s
položajem elemenata u periodnom sustavu i zaključiti da se i oni periodički
mijenjaju
 uočiti periodičnost promjena svojstva elemenata u periodama i sličnost svo-
jstva elemenata iste skupine kao posljedicu jednakog broja valentnih elektrona.
 Iz iskustva znamo da učenici periodni sustav elemenata shvaćaju najčešće formalistički. Znaju
da je riječ o “nekakvoj” Mendeljejevoj tablici s periodama i skupinama, međutim ne shvaćaju
suštinu povezanosti svojstava elemenata s njihovim položajem u PSE-a i sve zakonitosti koje
iz toga proizlaze. Stoga treba krenuti od svrhe i različitih pokušaja svrstavanja elemenata u
tablicu krajem XVIII. i tijekom XIX. stoljeća kad je bilo poznato već 2/3 elemenata prisutnih
u prirodi.
 Sigurno je da tablica koju je sačinio Mendeljejev, vjerujući u zakon periodičnosti, zaslužuje
odgovarajući osvrt pri čemu posebno valja istaknuti kriterije koje je on primijenio za svrsta-
vanje elemenata u vodoravne retke (periode) i okomite stupce (skupine).
Učenici su često zadivljeni kada doznaju s kojom točnošću je Mendeljejev predvidio ne samo
postojanje, već i svojstva tada još neotkrivenih elemenata. Znaju pitati kako je u tome uspio,
a odgovor mogu pronaći na margini udžbenika, na slici s kartama i predaji koja prati sliku.
87

 Suvremeni periodni sustav elemenata zahtijeva temeljitije upoznavanje (prozirnica 3.1.).
Simbole i podatke navedene uz simbole učenici znaju, pa ih pomoću zidne slike PSE-a u
učionici treba podsjetiti na 7 perioda i 18 skupina, te položaj metala, polumetala i nemetala
u toj tablici. Potom treba broj perioda u periodnom sustavu povezati sa sedam energetskih
razina u atomu.
U obrazlaganju može se slijediti put kojim ide udžbenik, ali se može izabrati i pristup kojim
će se učenike dovesti u situaciju da sami, na osnovi elektronskih konfiguracija atoma (Li, Na,
K, F, Cl, Br i He, Ne, Kr), traže “vezu” prema kojoj je određeni element dospio u određenu
periodu i određenu skupinu. Na temelju takvog rada učenici bi trebali zaključiti:
• da atomi elemenata iste periode imaju isti broj ljusaka,
• da atomi elemenata iste glavne skupine imaju jednaku elektronsku konfiguraciju valentnih
ljusaka (slika 3.4. u udžbeniku),
• da je broj valentnih elektrona u atomima elemenata 1. i 2. skupine jednak broju skupine,
dok se za atome elemenata od 13. do 18. skupine određuje oduzimanjem broja 10 od
broja skupine.
 Nakon što je u razgovoru s učenicima na navedenim primjerima otkriven “ključ” svrstavanja
elemenata glavnih skupina, može se s nekoliko pitanja provjeriti kako se tim “ključem” koriste
učenici. Pitanja mogu biti sljedećeg tipa:
• Koliko ljusaka imaju atomi kalcija i dušika?
• Koliko valentnih elektrona imaju atomi aluminija, berilija i kisika?
 Elektronska konfiguracija željeza može poslužiti za upoznavanje s elementima d-bloka PSE-a
(prozirnice 3.4.a. i 3.4.b.). Ispišu li učenici konfiguraciju nikla, pa usporede elektronske konfigu-
racije i mjesta tih elemenata u periodnom sustavu, doći će do zaključka da prijelazni elementi
u valentnoj ljusci imaju, u pravilu, dva valentna elektrona, a razlikuju se po broju elektrona u
d-orbitalama predzadnje ljuske (tablica 2.3. Elektronske konfiguracije atoma elemenata, str.
78. priručnika). Broj skupine u kojoj se nalaze jednak je zbroju valentnih i d-elektrona.
 Za lantanoide i aktinoide nije potrebno provoditi posebna razmatranja već učenike samo
upoznati da ti elementi popunjavaju f-orbitale svoje pretposljednje ljuske.
 Potom treba zaključiti da “zgrada” zvana periodni sustav elemenata ima četiri “ulaza”.
Oni se razlikuju prema orbitalama koje se posljednje popunjavaju elektronima, a nazivamo
ih s, p, d i f-blokom. Broj elemenata u pojedinoj periodi u svakom bloku u izravnoj je vezi
s najvećim brojem elektrona u odgovarajućim orbitalama.
 Na tako postavljenim temeljima može se razmatrati periodičnost promjena atomskog polumjera,
energije ionizacije i elektronskog afiniteta koji su značajke pojedinačnih atoma. (Elektronega-
tivnost je obrađena u cjelini o kemijskim vezama.)
 Uspoređujući polumjere dvaju susjednih atoma u skupini, učenici najčešće točno zaključuju
da atom s većim protonskim brojem ima i veći polumjer, što obrazlažu većim brojem elektrona.
Treba ih pri tome upozoriti i na veći broj ljusaka. Pri uspoređivanju polumjera susjednih ili
udaljenih atoma u periodi, učenici obično stvaraju predodžbu o sve većoj “hrpi čestica”, pa
time i o većim polumjerima. Upozorimo ih da se protoni i elektroni električki privlače, a budući
da atomi iste periode imaju jednak broj ljusaka, jezgre atoma s većim brojem protona jače
će privlačiti pripadne elektrone i polumjeri atoma bit će nešto manji (prozirnica 4.5.).
U ovim razmatranjima treba se ograničiti na elemente glavnih skupina, pri čemu se za ilustraciju
može koristiti slika 3.7. iz udžbenika.
 Energija ionizacije i elektronski afinitet zahtijevaju drugačiji pristup jer ih učenici prvi put
susreću. Ove pojmove treba najprije objasniti i definirati, a potom ih razgovarajući s učenici-
ma, dovesti u vezu s atomskim polumjerom. Atom kojem je lako oduzeti elektron pokazivat
će manju tendenciju primanja elektrona. Ovako vođeni, učenici će sami moći zaključiti da
energija ionizacije i elektronski afinitet pokazuju jednaku periodičnost promjene, suprotnu
od periodičnosti promjene atomskog polumjera.
88

S učenicima treba razmotriti relativne odnose veličina prve i druge, a zatim i narednih energija
ionizacije i pokušati od njih dobiti objašnjenje zašto je svaka naredna energija ionizacije veća
od prethodne (tablica 1.1. Energije ionizacije prvih dvadeset elemenata, priručnik za treći
razred).
Dogoditi li se da učenici na dijagramu energija ionizacije elemenata prve tri periode (slika
3.8. u udžbeniku) uoče odstupanja, treba im tu pojavu obrazložiti ili ih uputiti na objašnjenje
ispod slike.
 Vjerojatno smo bili svjedoci situacija u kojima se učenici raduju dijagramima i različitim
grafičkim prikazima u udžbenicima, jer tada “imaju manje za učiti”. Objasnit ćemo im da
dijagrami često sadrže više informacija o veličinama koje prikazuju, nego stranica – dvije
teksta. Zato ih moramo uputiti kako će se njima služiti, odnosno kako će ih sami načiniti. Na
jednom primjeru, npr. na već spomenutom dijagramu sa slike 3.8. treba s učenicima provesti
odčitavanje pojedinih podatka (energija ionizacije berilija je…, atom kojem je protonski broj
12 je atom…, a njegova energija ionizacije iznosi…, najniže energije ionizacije u periodama
imaju…), a na drugom primjeru, na satu, valja nacrtati ili bar započeti crtanje dijagrama.
 Pri obradi gradiva ove cjeline nastavniku je potreban veliki periodni sustav, dobro vidljiv i iz
zadnje klupe, a u pojedinim dijelovima obrade može se koristiti slikama 3.5. i 3.6. iz udžbenika,
(prozirnice 3.2., 3.3. i 3.4.). Za ponavljanje i utvrđivanje gradiva dano je po petnaestak pitanja
u udžbeniku, zbirci zadataka od 3.1. – 3. 20. i u radnoj bilježnici. Prema uputama u Općem
dijelu ovdje se može primijeniti i rad s računalima za bolje upoznavanje periodnog sustava
i upoznavanje svojstava elemenata.
 Na kraju ove cjeline učenici bi trebali, osim čitanja elektronske konfiguracije elemenata i broja
valentnih elektrona za neki atom, znati usporediti svojstva metala sa svojstvima nemetala,
te kod metala npr. prepoznati, kao bitnu odrednicu, malu energiju ionizacija, a kod nemetala
veliki elektronski afinitet.
 Znate li...
...da je, prije manje od 150 godina, ideja raspoređivanja kemijskih elemenata po njihovoj atom-
skoj masi ili broju, smatrana čistom glupošću? To nam pokazuje sastanak Kraljevskog društva
kemičara (Royal Chemical Society) održan 1866. u Burlingtonu, u Engleskoj. Tada je J.
A. R. Newlands (1837. – 1898.) predstavio prijedlog razvrstavanja kemijskih elemenata
prema “zakonu oktava”. Tvrdio je da će poredaju li se elementi prema rastućoj atomskoj
masi, oni međusobno udaljeni za osam mjesta biti međusobno slični, poput tonova na
muzičkoj ljestvici. Reakcija njegovih kolega kemičara bio je podsmjeh. Ilustracije radi,
ovo je bila izjava cijenjenog profesora Fostera: “Pa... jeste li razmišljali o svrstavanju
kemijskih elemenata prema početnom slovu njihova imena? Možda bi tada vaša teorija
imala više smisla...”.
...da je do srednjeg vijeka bilo poznato samo devet elemenata: zlato, srebro, kositar, živa,
bakar, olovo, željezo, sumpor i ugljik?
...da su kemijski simboli metala uzeti iz latinskog jezika, npr.: aurum (žuto), argentum
(sjati), stannum (lagano topljiv) hydrargyrum (srebrnkasta voda), cuprum (Cipar, gdje se
nalaze mnogi rudnici bakra)?
...da je i grčki jezik bio jedan od izvora imena, npr.: hydrogen – vodik (hydros-genus, onaj
koji proizvodi vodu), oxygen – kisik (oksys-genus, onaj koji proizvodi kiselinu), nitrogen
– dušik (onaj koji proizvodi sodu), bromine – brom (bromos, smrad)...?
...da su elementi dobivali imena i po planetima (helij – Sunce, telurij – Zemlja, selenij –
Mjesec, cerij – asteroid Ceres, uranij – Uran), mitološkim likovima, mjestima...?
...da su elementi ponekad nazvani i prema domovini otkrivača ili mjestu (ruthenium – lat.
ime za Rusiju, gallium – Francusku, lutetium – Pariz, germanium – Njemačku).
89

PERIODNI SUSTAV ELEMENATA
90

skupine
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18
1 4
1 H 2 He
1 vodik helij
1,008 4,003
7 9 11 12 14 16 19 20
3 Li 4Be 5 B 6 C 7N 8 O 9F 10 Ne
2 litij berilij bor ugljik duπik kisik fluor neon
6,941 9,012 10,81 12,01 14,01 16,00 19,00 20,18
23 24 27 28 31 32 35 40
11 Na 12 Mg 13 Al 14 Si 15 P 16 S 17 Cl 18 Ar
3 natrij magnezij aluminij silicij fosfor sumpor klor argon
22,99 24,31 26,98 28,09 30,97 32,06 35,45 39,95
39 40 45 48 51 52 55 56 59 58 63 64 69 74 75 80 79 84
19 K 20 Ca 21 Sc 22 Ti 23V 24Cr 25 Mn 26Fe 27 Co 28 Ni 29Cu 30 Zn 31 Ga 32 Ge 33As 34 Se 35 Br 36 Kr
4 kalij kalcij skandij titanij vanadij krom mangan æeljezo kobalt nikal bakar cink galij germanij arsen selenij brom kripton
periode
39,10 40,08 44,86 47,90 50,94 52,00 54,94 55,85 58,93 58,70 63,55 65,38 69,72 72,59 74,92 78,96 79,90 83,80
85 88 89 90 93 98 98 102 103 106 107 114 115 120 121 130 127 129
37 Rb 38 Sr 39 Y 40 Zr 41 Nb 42 Mo 43 Tc 44 Ru 45 Rh 46 Pd 47 Ag 48 Cd 49 In 50 Sn 51 Sb 52 Te 53 I 54 Xe
5 rubidij stroncij itrij cirkonij niobij molibden tehnecij rutenij rodij paladij srebro kadmij indij kositar antimon telurij jod ksenon
85,47 87,62 88,91 91,22 92,91 95,94 (98) 101,1 102,9 106,4 107,9 112,4 114,8 118,7 121,8 127,6 126,9 131,3
133 138 139 180 181 184 187 192 193 195 197 202 205 208 209 210 210 222
55 Cs 56 Ba 57 La 72 Hf 73 Ta 74 W 75 Re 76 Os 77 Ir 78 Pt 79 Au 80 Hg 81 Tl 82 Pb 83 Bi 84 Po 85 At 86 Rn
6 cezij barij lantan hafnij tantal volfram renij osmij iridij platina zlato æiva talij olovo bizmut polonij astat radon
132,9 137,3 138,9 178,5 180,9 183,9 186,2 190,2 192,2 195,1 197,0 200,6 204,4 207,2 209,0 209 210 222
223 226 227 261 262 - - - - - - -- - - - - - -

87 Fr 88 Ra 89 Ac 104 Rf 105 Db 106 Sg 107 Bh 108 Hs 109 Mt 110 Ds 111 Rg 112 Cn 113 Uut 114 Fl 115Uup 116 Lv 117Uus 118 Uuo
7 francij radij aktinij rutherfordij dubnij seaborgij bohrij hassij meitnerij darmstadij rentgenij kopernicij ununtrij flerovij ununpentij livermorij ununseptij ununoktij
(223) 226,0 227,0 (261) (262) (263) (262) (265) (266) (271) (272) () (277) () () () () (293)
140 141 142 146 152 153 158 159 164 165 166 169 174 175
58 Ce 59 Pr 60 Nd 61 Pm 62 Sm 63 Eu 64 Gd 65 Tb 66 Dy 67 Ho 68 Er 69 Tm 70 Yb 71 Lu
Lantanoidi cerij praseodimij neodimij prometij samarij europij gadolinij terbij disprozij holmij erbij tulij iterbij lutecij
140,1 140,9 144,2 (145) 150,4 152,0 157,3 158,9 162,5 164,9 167,3 168,9 173,0 175,0
232 231 238 237 244 243 247 247 251 254 257 258 259 260
90 Th 91 Pa 92 U 93 Np 94 Pu 95 Am 96 Cm 97 Bk 98 Cf 99 Es 100 Fm 101 Md 102 No 103 Lr
Aktinoidi torij protaktinij uranij neptunij plutonij americij kurij berkelij kalifornij einsteinij fermij mendelevij nobelij lawrencij
(232) (231) (238) (237) (244) (243) (247) (247) (251) (252) (257) (258) (259) (262)
A
Z X A – nukleonski broj najčešćega izotopa
P – 3.1.
ime Z – protonski broj

Ar A r – relativna atomska masa metali nemetali polumetali
5.9.2014. 14:53:05

skupine
skupine
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18
1 4
1H 2 He
1 vodik helij
1
1,008 44,003
1
H 2 He
1 vodik
7 9 11 12 14 16 19 20helij
1,008
3
Li 4Be 5
B C6 N7 8O F 9 104,003 Ne
2 litij berilij bor ugljik duπik kisik fluor neon
7
6,941 99,012 11
10,81 12
12,01 14
14,01 16
16,00 19
19,00 2020,18
3
Li 4Be 5
B C6 N7 8O F 9 10 Ne
2 23 litij 24berilij 27bor 28ugljik duπik
31 32kisik 35fluor 40neon
116,941
Na 129,012
Mg 10,81
13Al 1412,01
Si 14,01
15
P 16,00
16 S 19,00
17
Cl 1820,18 Ar
3 natrij magnezij aluminij silicij fosfor sumpor klor argon
2322,99 2424,31 27
26,98 2828,09 31
30,97 32
32,06 35
35,45 4039,95
11 Na 12Mg 13
Al 14Si 15
P 16S 17
Cl 18 Ar
3 natrij
39 magnezij
40 45 48 51 52 55 56 59 58 63 64 69
aluminij 74silicij 75fosfor sumpor
80 79klor 84argon
22,99
19K 2024,31
Ca 21 Sc 22 Ti 23V 24
Cr 25 Mn 26Fe 27Co 28Ni 29Cu 30
Zn 3126,98
Ga 3228,09
Ge 3330,97
As 3432,06
Se 35,45
35
Br 3639,95 Kr
4 kalij kalcij skandij titanij vanadij krom mangan æeljezo kobalt nikal bakar cink galij germanij arsen selenij brom kripton
39 45 48 51 52 56 58 84
periode
39,10 4040,08 44,86 47,90 50,94 52,00 5554,94 55,85 5958,93 58,70 6363,55 6465,38 6969,72 7472,59 7574,92 8078,96 7979,90 83,80
19
K 20Ca 21 Sc 22Ti 23
V 24
Cr 25 Mn 26Fe 27Co 28Ni 29Cu 30
Zn 31Ga 32 Ge 33As 34 Se 35
Br 36 Kr
4 85kalij kalcij
88 skandij
89 titanij
90 vanadij
93 98krom mangan
98 æeljezo
102 103kobalt 106nikal 107bakar 114cink 115galij germanij
120 121 arsen selenij
130 brom
127 kripton
129
periode
3739,10
Rb 40,08
38
Sr 44,86
39
Y 47,90
40Zr 4150,94
Nb 4252,00
Mo 4354,94
Tc 55,85
44Ru 4558,93
Rh 4658,70
Pd 4763,55
Ag 65,38
48
Cd 69,72
49
In 5072,59
Sn 5174,92
Sb 78,96
52Te 79,90
I53 83,80
54 Xe
5 rubidij stroncij itrij cirkonij niobij molibden tehnecij rutenij rodij paladij srebro kadmij indij kositar antimon telurij jod ksenon
8585,47 88
87,62 89
88,91 90
91,22 9392,91 9895,94 98(98) 102101,1 103102,9 106106,4 107107,9 114112,4 115
114,8 120 118,7 121 121,8 130
127,6 127
126,9 129131,3
37 Rb 38Sr 39
Y 40Zr 41 Nb 42 Mo 43Tc 44Ru 45 Rh 46Pd 47 Ag 48
Cd 49In 50Sn 51
Sb 52Te I53 54 Xe
5 133rubidij 138
stroncij 139 itrij 180
cirkonij 181 niobij 184
molibden 187
tehnecij 192
rutenij 193rodij 195paladij 197
srebro 202kadmij 205indij 208kositar 209
antimon 210telurij 210jod 222
ksenon
5585,47
Cs 87,62
56Ba 5788,91
La 91,22
72
Hf 7392,91
Ta 95,94
74
W 75(98)
Re 76101,1
Os 102,9
77
Ir 106,4
78Pt 79107,9
Au 112,4
80
Hg 114,8
81Tl 82118,7
Pb 121,8
83
Bi 127,6
84 Po 126,9
85
At 131,3
86 Rn
6 cezij barij lantan hafnij tantal volfram renij osmij iridij platina zlato æiva talij olovo bizmut polonij astat radon
133132,9 138
137,3 139
138,9 180178,5 181180,9 184
183,9 187
186,2 192190,2 193
192,2 195195,1 197197,0 202200,6 205
204,4 208 207,2 209209,0 210209 210210 222222
55 Cs 56Ba 57 La 72Hf 73Ta 74
W 75Re 76Os 77
Ir 78Pt 79 Au 80
Hg 81
Tl 82 Pb 83
Bi 84 Po 85
At 86 Rn
6 223 cezij 226barij 227
lantan 261hafnij 262tantal -volfram - renij - osmij - iridij -platina - zlato -- æiva - talij - olovo - bizmut - polonij - astat - radon
132,9
87Fr 137,3
88Ra 138,9
89 Ac 104178,5
Rf 105180,9
Db 106183,9
Sg 186,2
107Bh 108190,2
Hs 109192,2
Mt 110195,1
Ds 111197,0
Rg 112 200,6
Cn 113 204,4
Uut 114207,2
Fl 115209,0
Uup 116 209
Lv 117 210
Uus 118 222
Uuo
223(223) 226
226,0 227227,0 261(261) 262(262) - (263) - (262) - (265) - (266) - (271) - (272) -- () - (277) - () - () - () - () - (293)
87 Fr 88Ra 89 Ac 104 Rf 105 Db 106Sg 107 Bh 108Hs 109 Mt 110 Ds 111 Rg 112 Cn 113 Uut 114 Fl 115Uup 116 Lv 117Uus 118 Uuo
(223) 226,0 227,0 (261) (262) (263) (262) (265) (266) (271) (272) () (277) () () () () (293)
140 141 142 146 152 153 158 159 164 165 166 169 174 175
58 Ce 59 Pr 60 Nd 61 Pm 62Sm 63 Eu 64 Gd 65 Tb 66 Dy 67 Ho 68 Er 69 Tm 70 Yb 71 Lu
Lantanoidi cerij praseodimij neodimij prometij samarij europij gadolinij terbij disprozij holmij erbij tulij iterbij lutecij
140
140,1 141
140,9 142
144,2 146(145) 152150,4 153152,0 158157,3 159
158,9 164
162,5 165
164,9 166
167,3 169
168,9 174
173,0 175175,0
58 Ce 59 Pr 60 Nd 61 Pm 62Sm 63 Eu 64 Gd 65 Tb 66 Dy 67 Ho 68 Er 69 Tm 70 Yb 71 Lu
Lantanoidi 232cerij 231 238
praseodimij neodimij 237
prometij 244
samarij 243
europij gadolinij
247 247terbij 251
disprozij 254
holmij 257erbij 258tulij iterbij
259 260
lutecij
140,1
90 Th 140,9
91 Pa 144,2
92 U 93(145)
Np 150,4
94
Pu 95152,0
Am 96157,3
Cm 158,9
97 Bk 162,5
98 Cf 164,9
99 Es 100167,3
Fm 168,9
101 Md 173,0
102 No 175,0
103 Lr
232
(232) 231
(231) 238
(238) 237(237) 244(244) 243(243) 247(247) 247(247) 251(251) 254(252) 257(257) 258(258) 259(259) 260(262)
90 Th 91 Pa 92 U 93Np 94Pu 95 Am 96 Cm 97 Bk 98 Cf 99 Es 100 Fm 101 Md 102 No 103 Lr
(232) (231) (238) (237) (244) (243) (247) (247) (251) (252) (257) (258) (259) (262)
A
Z
AX A – nukleonski broj najčešćega izotopa
91
P – 3.2.
ime Z – protonski broj

ZX A – nukleonski broj najčešćega izotopa metali nemetali polumetali
A r
ime A r – relativna atomska masa
Z – protonski broj
Ar A r – relativna atomska masa metali nemetali polumetali
5.9.2014. 14:53:06
P – 3.3.
92

P – 3.4.
93

P – 3.5.
94

Skupina A PERIODNI SUSTAV ELEMENATA 3
1. a) Prikaži elektronsku konfiguraciju atoma željeza koristeći konfiguraciju najbližeg pleme-

nitog plina. _________________________
b) Prikaži shematski konfiguraciju posljednje ljuske iona Fe2+ i Fe3+ i napiši elektronsku konfi-
guraciju navedenih iona pomoću konfiguracije atoma najbližeg plemenitog plina.
c) Koji ion je stabilniji? Zašto? _______________________________________________
2. a) Napiši simbol elementa koji prvi počinje popunjavati orbitale:

5p _______ 3d ________ 1s _________ 3p ________
b) Koja je zadnja vrsta orbitala koju počinju popunjavati atomi navedenih elemenata:
Al _______; In ________; Rb ________
3. Svi elementi jedne skupine PSE-a imaju (zaokruži slovo ispred točnog odgovora):
A. isti broj elektrona B. isti naboj jezgre C. isti broj ljusaka
D. isti broj neutrona E. slična svojstva
4. Koji od atoma u navedenim skupinama ima najveću energiju ionizacije? (Zaokruži simbol tog
elementa.)
a) Na, P, Cl b) He, Ne, Ar
5. Koji od atoma u paru ima veći polumjer? (zaokruži atome)

A. Na, Cs B. F, Br C. Ne, Xe D. Be, Ba E. N, Sb
6. Napiši simbole elemenata kojima odgovaraju sljedeće tvrdnje:

a) Nemetal s jednim 3p-elektronom je _____________.
b) Element koji je u tekućem stanju pri sobnoj temperaturi i ima 5 p-elektrona u vanjskoj
ljuski je _________.
c) Prvi metal koji ima 3 nesparena p-elektrona je _______.
d) Metaloid s 2 p-elektrona, a bez d-elektrona ________.
e) Element koji je pri sobnoj temperaturi u tekućem agregatnom stanju, a čiji atom nema
nesparenih elektrona je ______.
95

Skupina B PERIODNI SUSTAV ELEMENATA 3
1. a) Napiši elektronsku konfiguraciju atoma mangana, Mn. _________________________

b) Napiši konfiguracije posljednje ljuske iona Mn2+. ______________________________
c) Kako se zovu elementi koji kao zadnje popunjavaju d-orbitale? __________________
2. a) Napiši simbol elementa koji počinje popunjavati orbitale:

5p _____________ 4d _____________ 4f ____________ 3p ____________
b) Koju vrstu orbitala počinju popunjavati atomi navedenih elemenata:
Ga ____________ Tl _____________ Cs ___________ Sc ____________
3. Svi elementi jedne periode imaju (zaokruži slovo ispred točnog odgovora):
A. istu elektronsku konfiguraciju posljednje ljuske B. slična svojstva
C. isti maksimalni oksidacijski broj D. isti naboj jezgre
E. isti broj ljusaka
4. U navedenim skupinama elementa izaberi one elemente koji imaju najmanji afinitet prema
elektronu tako da zaokružiš simbol elementa:
a) Na, P, Cl b) He, Ne, Ar c) O, F, Ne d) C, Si, Ge
5. Poredaj elemente od litija do fluora po porastu vrijednosti prve energije ionizacije.

______________________________________________________________________
Obrazloži odgovor. _______________________________________________________

______________________________________________________________________
______________________________________________________________________
_____________________________________________________________________
6. Napiši simbole elemenata kojima odgovaraju sljedeće tvrdnje:

a) Nemetal s dva elektrona u p-orbitali. _____________
b) Element koji je u tekućem stanju pri sobnoj temperaturi i ima 10 d-elektrona.
___________
c) Prvi metal koji ima 3 d-elektrone je ________________.
d) Metaloid s jednim 2 p-elektronom, a bez d-elektrona je _________.
e) Element koji je pri sobnoj temperaturi u tekućem agregatnom stanju, a čiji atom ima 1
nespareni p-elektron je __________.
f) Prijelazni metali u 6. periodi s 3 nesparena elektrona ___________.
96

VEZE IZMEĐU ATOMA I
MOLEKULA
4.1. Kemijske veze
4.2. Kovalentna veza
4.3. Elektronegativnost atoma
4.4. Van der Waalsove sile
4.5. Vodikova veza
4.6. Ionska veza
4.7. Metalna veza
 Cilj: usvojiti osnovne zakonitosti na temelju kojih nastaju kemijski spojevi kao i da
svojstva tvari ovise o njihovoj unutarnjoj građi.
 shvatiti uzrok međusobnog spajanja atoma
 usvojiti Lewisovu simboliku i oktetnu konfiguraciju plemenitih plinova kao
energetski najpovoljniju, te osnovne tipove kemijske veze
 upoznati kovalentnu vezu i naučiti da se Lewisovom simbolikom može prikazati
povezivanje istovrsnih i raznovrsnih atoma
 uočiti da u molekulama uvijek postoje zajednički, a često i nepodijeljeni
elektronski parovi
 upoznati prostornu usmjerenost kovalentne veze, te uočiti kako broj i vrsta
elektronskih parova oko središnjeg atoma i broj atoma u molekuli utječu na
njen oblik
 upoznati neke molekule u kojima dolazi do odstupanja od okteta
 naučiti što je duljina kovalentne veze te kovalentni i van der Waalsov polumjer
 upoznati elektronegativnost i njen utjecaj na polarnost molekula
 upoznati međumolekulske sile i vodikovu vezu
 shvatiti utjecaj vodikove veze na svojstva vode i njeno značenje za život na
Zemlji
 naučiti razlikovati kovalentne veze između atoma u molekuli i međumolekulske
sile između molekula
 naučiti da se na temelju položaja elemenata u periodnom sustavu i njihovih
koeficijenata elektronegativnosti može predvidjeti tip kemijske veze među
atomima
 uočiti da pri nastajanju ionske veze metali stvaraju katione, a nemetali anione i
da je to veza koja nastaje elektrostatskim privlačenjem suprotno nabijenih iona
 naučiti prikazivati nastajanje ionske veze Lewisovom simbolikom i kemijskim
jednadžbama
 upoznati značajke metalne veze
 shvatiti razliku između vodiča, poluvodiča i izolatora.
97

 Dosad smo u nastavi kemije u nekoliko navrata govorili o kemijskim elementima i spojevima
te zaključili da je broj kemijskih elemenata u prirodi vrlo malen u odnosu na broj tvari koje
nas okružuju. Taj nesrazmjer u brojnosti učenici znaju objasniti povezivanjem atoma različitih
elemenata i na različite načine u mnogobrojne kemijske spojeve.
 Pri objašnjavanju tipova kemijske veze treba nastojati, što je više moguće, iskoristiti znanja
učenika stečena u cjelinama o građi atoma i periodnom sustavu elemenata. Pri upoznavanju
Lewisovih simbola, nakon što je navedena bit Lewisovog označivanja, treba učenicima
zadati da na taj način prikažu pojedine atome (slika 4.1. u udžbeniku i prozirnica 4.1.). Jed-
nako tako treba učenike problemskim pristupom navesti da, poznavajući razlike u energija-
ma ionizacije i elektronskim afinitetima metala i nemetala, sami zaključe da se dva atoma
nemetala, atomi metala i nemetala ili dva atoma metala neće povezivati na isti način. To nas
dovodi do pojedinih osnovnih tipova veza – kovalentne, ionske i metalne.
 Pri prijelazu na kovalentnu vezu objasnimo da se takvom vezom povezuju atomi nemetala
i na temelju položaja u periodnom sustavu elemenata ponovimo koji su to elementi. Pritom
treba upozoriti da vodikovi atomi mogu povezivanjem ostvariti samo jedan elektronski par pa
nastaje dublet – elektronska konfiguracija plemenitog plina helija, dok drugi atomi povezi-
vanjem nastoje postići oktetnu konfiguraciju najbližeg plemenitog plina s osam elekrona što
znači oktet. Na primjeru nastajanja molekule vodika učenike upoznajemo i s označa-vanjem
zajedničkog elektronskog para valentnom crticom, kao i s pojmom jednostruke kovalentne
veze.
 Usvoje li učenici način nastajanja molekula elementarnih tvari, lako će sami riješiti nastajanje
molekula s jednostrukom kemijskom vezom (prozirnica 4.2.). Vjerojatno će moći objasniti
nastajanje molekule klora, broma i joda, te odgovoriti na pitanje koliko nepodijeljenih (neve-
zanih, slobodnih) elektronskih parova sadrži svaki atom u molekuli. Kao problem trebalo bi
postaviti prikazivanje nastajanja molekule ugljikovog(IV) oksida i dušika pri čemu će bar neki
od učenika zaključiti da nastaju dva ili tri zajednička elektronska para (prozirnica 4.3.). Za
bolje učenike trebalo bi svakako naglasiti da u molekuli kisika nema dvostruke veze, već da
postoje slobodni elektroni ( ). Zato je veza između atoma kisika jednostruka, a zbog
nesparenih elektrona kisik je paramagnetičan (Za one koji žele više).
 Sva razmatranja o nastajanju molekula treba popratiti prikazivanjem modela molekula. Time
će učenici steći pravilniju predodžbu o molekulama od one koju stvaraju prikazima s valentnim
crticama (zadaci 4.1. – 4.7. u udžbeniku te 4.1. – 4.3. u zbirci zadataka).
 Broj zajedničkih elektronskih parova najbolje je najprije utvrditi za atom ugljika u molekuli
metana. Učenike treba upozoriti da molekule prikazujemo strukturnim formulama u ravnini
(ploče, lista bilježnice ili udžbenika) iako imaju prostornu građu. U tu svrhu zgodno je pomoću
grafoskopa projicirati na zid štapičasti model molekule metana i tako doći do strukturne
formule metana. Pitanjima treba usmjeriti učenike na zaključak da su sva četiri elektronska
para istovrsna, da se jednako međusobno odbijaju i razmještaju u prostoru tako da među-
sobno budu što udaljeniji. Posljedica je takvog razmještanja tetraedarski raspored atoma
vodika oko ugljikovog atoma, pa je kut između veza 109,5 ° – tzv. tetraedrijski kut. Budući
da je tetraedrijski kut između veza energetski najpovoljniji, postavlja se pitanje je li on takav
i drugim molekulama npr. u molekulama amonijaka i vode (Preporučuje se ove primjere
obraditi modelima molekula koje će izraditi sami učenici).
Pogledajmo najprije molekulu vode. Za razliku od metana elektronski parovi ovdje nisu
istovrsni – dva su podijeljena, a dva nepodijeljena, što uvjetuje da se kut izmađu veza ra-
zlikuje od tatraedarskog. Na temelju saznanja o obliku molekule vode i amonijaka treba
naglasiti da oblik molekule uvijek ovisi o broju i vrsti elektronskih parova oko središnjeg
atoma te o ukupnom broju atoma u molekuli (VSEPR-teorija). Time je stvoren temelj za
98

objašnjenja oblika i onih molekula koje odstupaju od okteta. Pri spominjanju molekula PCl5,
odnosno SF6 potrebno je objasniti da takve spojeve mogu stvarati samo elementi od 3.
periode naviše, jer njihovi atomi mogu prelaženjem elektrona u d-orbitale vanjske ljuske
ostvariti više nesparenih elektrona nego što ih imaju u osnovnom stanju. Takva mogućnost
kod dušika, odnosno kisika (2. perioda) ne postoji.
 Na temelju slike 4.4. i 4.5. u udžbeniku neka učenici samostalno zaključe razliku između
kovalentnog i van der Waalsovog polumjera.
 Poglavlje o elektronegativnosti atoma i polarnoj prirodi kemijske veze učenici bi mogli obra-
diti za domaću zadaću samostalnim radom s udžbenikom i izvesti pokus kako je opisano u
napomeni za pokus 4.1., a u bilježnicu treba unijeti bitne pojmove popraćene crtežima.
 Učeničko znanje o postojanju polarnih i nepolarnih molekula (prozirnica 4.4.) treba biti
temelj za upoznavanje međumolekulskih privlačnih sila: dipol – dipol privlačnih sila između
polarnih (slika 4.8 .), odnosno Londonovih privlačnih sila između nepolarnih molekula (slike
4.9. i 4.10.). Svakako treba naglasiti odnose jakosti tih sila i njihov utjecaj na agregacijska
stanja tvari. O različitim jakostima Londonovih sila može se provesti razgovor na osnovi slike
4.11. ili prozirnice 4.6. Pitanja u svezi s međumolekulskim silama, koja se mogu razmatrati
na satu, ali i ostaviti učenicima za domaću zadaću, nalaze se u udžbeniku (4.12. do 4.17.)
i zbirci zadataka.
 Da bismo objasnili vodikovu vezu upitajmo naprosto učenike: Zašto led pliva na vodi? Je li
ta pojava “normalna” i prisutna i kod drugih kapljevina? Zbog čega se pojavljuje upravo kod
vode? Možda su učenici o tome nešto i čuli u fizici pa će dati neki odgovor, a nama će pri
pojašnjavanju pomoći brojne slike koje donosi udžbenik i prozirnica 4.5. Uvrštena je i slika
4.15. koja može poslužiti za objašnjavanje utjecaja vodikove veze, ali i drugih međumole-
kulskih sila na svojstva pojedinih spojeva. Pri obradi vodikove veze potrebno je istaknuti
da se ne radi o kemijskoj vezi, već o jednoj vrsti jačih međumolekulskih dipol-dipolnih sila.
Posebno treba objasniti utjecaj vodikove veze na svojstva vode, tekućine bez koje nema
života.
 Ionskom vezom povezuju se atomi metala s atomima nemetala. Koristeći periodni sustav
elemenata učenici neka na ploči prikažu nastajanje kationa metala (npr. K, Ca, Al) i nastajanje
aniona nemetala (npr. Cl, S, P). Da bi učenici postigli vještinu pravilnog pisanja jednadžbi
oksidacije/redukcije, potrebno je, uz odgovarajuća objašnjenja da prve jednadžbe nastavnik
ispiše sam, a ostale prepusti učenicima (prozirnica 4.7.).
U razgovoru s učenicima treba usporediti veličine atoma i iona koji od njih nastaju, a potom
proučiti tablicu u udžbeniku str. 98.
 Udžbenik u okviru ove teme donosi i pokus 4.2. (sinteza natrijevog klorida), kao demonstra-
cijski, a koji će, ako ga nastavnik izvede, učenici dugo pamtiti zbog intenzivnog svjetla i
zvuka. Izvedeni pokus nastavnik će popratiti prikazivanjem nastajanja ionske veze pomoću
Lewisovih oznaka, a potom i kemijskim jednadžbama. Navedeni pokus prikazan je i na filmu:
OD VULKANA DO LINDANA – izdanje Profil International, 2003.
Nastavnik može s učenicima analizirati sva događanja i promjene tijekom nastajanja natrijevog
klorida. U razgovoru s učenicima, problemskim pristupom pokušat ćemo ponovo naći odgovor
na pitanje zašto je natrijev klorid, a poput njega i ostale ionske tvari, čvrsta tvar pri normalnim
uvjetima. Njihova, vjerojatno ispravna “glasna razmišljanja” u tom smjeru nastavnik će po
potrebi uobličiti u jake privlačne sile između suprotno nabijenih iona prema Coulombovom
zakonu. U udžbeniku će učenici pronaći takve prikaze (primjeri 4.3., 4.4. i 4.5.) za nastajanje
i nekih magnezijevih spojeva. Treba ih posebno upozoriti da kod prikazivanja jednadžbe
procesa redukcije nemetala, moramo pisati molekule, a ne atome.
Važno je znati da ionska veza nije prostorno usmjerena te da formule ionskih spojeva ne
predstavljaju njihove molekule, jer njih naprosto nema, pa se zato koristimo formulskom
jedinkom. Za vježbu poslužit će zadatci iz udžbenika (4.23. do 4.31.) te zbirke (4.17. i 4.18.).
99

 Metalnu vezu nije moguće prikazati Lewisovim oznakama, što upućuje na složenije odnose
atoma u strukturi metala.
Stoga je dobro da nastavnik “dočara” strukturu metala koristeći sliku 4.18. u udžbeniku.
Sa slike se može razabrati da se “odbačeni elektroni” slobodno gibaju između kationa i ne
privlače samo “svoje katione”, već i sve katione oko sebe, što upućuje na zaključak da ni
metalna veza nije prostorno usmjerena, a da su elektroni delokalizirani.
Postojanjem “slobodnih elektrona”, na kojima se svjetlost reflektira, možemo protumačiti
metalni sjaj i neprozirnost kovina, dok se kovnost može protumačiti kretanjem oblaka elektrona
koji prate klizanje atoma izazvano djelovanjem vanjske mehaničke sile.
Da bi se protumačila dobra električna i toplinska vodljivost metala, potrebno je učenicima
u osnovnim crtama objasniti teoriju elektronskih vrpci. U tu svrhu može poslužiti slika 4.19.
u udžbeniku. Tamnije obojena vrpca na slici zapravo je rezultat gusto složenih energetskih
razina molekulskih orbitala nastalih preklapanjem atomskih 3s-orbitala svih atoma u kristalu i,
kako je ispunjena valentnim elektronima, nazivamo je valentnom vrpcom. Svjetlije obojena
vrpca rezultat je gusto složenih energetskih razina molekulskih orbitala nastalih preklapan-
jem atomskih 3p-orbitala i ona je prazna. Dodiruje se ili čak preklapa s valentnom, pa nema
barijere za prijelaz elektrona. Stoga ima naziv vodljiva vrpca.
Prema veličini energetske barijere između valentne i vodljive vrpce, tvari se mogu razvrstati
na vodiče, poluvodiče i izolatore.
 Učenici bi trebali tumačenje kemijskih veza znati predočiti i shematskim prikazima (prozirnica
4.8.).
 Znate li...
...da su atomi koji sadrže jedan ili više nesparenih elektrona paramagnetični, a oni u
kojima su svi elektroni spareni dijamagnetični? Dijamagnetizam je pojava pri kojoj mag-
netsko polje ne djeluje na određenu tvar, a paramagnetizam je pojava pri kojoj magnetsko
polje vrlo slabo privlači određenu tvar.
...da “Zakon oktava” engleskog kemičara J. Newlandsa (1864.g.) znanstvena zajednica
nije prihvatila jer je bio nedostatan za elemente dalje od kalcija, a i znanstvenici su ga
smatrali smiješnim?
...da je nedavno dokazano da pri iznimno niskim temperaturama (nižima od jedne
tisućinke kelvina) postoje molekule He2? Energija koja vezuje dva atoma helija desetak je
milijuna puta slabija od energije uobičajenih kemijskih veza. Samim tim u molekuli helija
nastaje najslabija do danas poznata (uvjetno rečena) kemijska veza.
100

P – 4.1.
101

P – 4.2.
102

P – 4.3.
103

P – 4.4.
104

P – 4.5.
105

P – 4.6.
106

P – 4.7.
107

P – 4.8.
δ
δ
Kemijske veze

δ
δ

108
δ

Skupina A VEZE IZMEÐU ATOMA I MOLEKULA 4
1. Pomoću Lewisovih simbola odredi nazive skupina u kojima se ti elementi nalaze i navedi
njihova imena.
a) ___________ b) ___________ c) ____________ d) ____________
2. a) Kemijskim jednadžbama prikaži nastajanje kromovoga(III) oksida (Cr2O3) iz elemenata.
b) Koja se tvar oksidira? __________

c) Napiši jednadžbu oksidacije. ______________________________________
3. Prikaži strukturnim formulama: a) CH2F2, b) H2Se, c) CS2:
4. Koja je od navedenih molekula polarna: CS2, BCl3, CH4, HCl? _________

U kojoj od tih molekula središnji atom ne zadovoljava pravilo okteta? _________
Kakva su međudjelovanja prisutna među istovrsnim navedenim molekulama?
____________________________________________________
5. Veza u molekuli vode je (zaokruži slovo ispred točnog odgovora):

A. ionska B. kovalentna C. vodikova D. ništa od navedenog
E. elektronska
6. a) Iz kojih od navedenih atoma mogu nastati kationi: Cl, Mg, O, Al, S, Rb? ____________
b) Napiši te katione. _______________________________________________________
c) Napiši elektronsku konfiguraciju jednog od njih. _______________________________
–
7. Ioni Li+, Be2+ i H ne postižu oktet. Zašto?
______________________________________________________________________
8. Elemente u pojedinoj skupini poredaj prema povećanju koeficijenta elektronegativnosti:

a) S, Na, Mg, Cl __________________________________________
109

Skupina B VEZE IZMEÐU ATOMA I MOLEKULA 4
1. Pomoću Lewisovih simbola odredi nazive skupina u kojima se ti elementi nalaze i navedi
njihova imena.
a) ____________ _______________, b) ______________ ______________,
c) ____________ _______________, d) ______________ ______________.
2. Koji par elemenata kemijskom reakcijom daje ionski spoj? (Zaokruži slovo ispred točnog
odgovora.)
A. P i S B. C i O C. Ba i I D. Cs i Ca E. H i Se
3. a) Prikaži nastajanje veze između atoma kalcija i dušika Lewisovom simbolikom.
b) Kolika je valencija kalcija, a kolika dušika u nastalom spoju? _____________________

c) Napiši jednadžbu reakcije. ________________________________________________
4. Prikaži strukturnim formulama: a) PH3, b) CHCl3, c) OF2.
5. Razvrstaj sljedeće molekule na polarne i nepolarne: H2O, CO2, H2, CH3Cl

Polarne: __________________ Nepolarne: ___________________
6. a) Iz kojih od navedenih atoma mogu nastati anioni: Cl, Mg, O, Al, S, Rb? ____________
b) Napiši te anione. _______________________________________________________
c) Napiši elektronsku konfiguraciju jednog od njih. _______________________________
7. Oblik tetraedra nema molekula (zaokruži slovo ispred točnog odgovora):

A. CCl4 B. PbH4 C. SF4 D. SnCl4
8. Elemente u pojedinoj skupini poredaj prema povećanju koeficijenta elektronegativnosti:

a) Pb, C, Sn, Ge _________________________________________
110

KRISTALI
5.1. Kristali i amorfne tvari
5.2. Elementi simetrije i kristalni sustavi
5.3. Vrste kristala i njihova fizikalna svojstva
5.4. Polimorfija
 Cilj: upoznati vrste kristala s obzirom na vrstu građevnih elemenata i njihova fizikalna
svojstva.
Obrazovni ishodi:
  ponoviti osnovne značajke čvrstog i tekućeg agregatnog stanja
 znati da je većina čvrstih tvari kristalna, a samo je mali broj amorfan
 upoznati elemente simetrije i kristalne sustave
 definirati elementarnu ćeliju kristalne rešetke
 upoznati vrste elementarnih ćelija u kubičnom sustavu
 uočiti ovisnost fizikalnih svojstava o vrsti čestica koje grade kristal
 objasniti pojam alotropije i polimorfije.
 Poznato je da svojstva tvari ovise o njihovoj strukturi. Dio te strukture različitih tvari učenici
su upoznali u prethodnoj nastavnoj cjelini učeći o kemijskim vezama, molekulama i ionima,
ali i o različitim silama koje između njih djeluju. Iz cjeline o tvarima poznate su im značajke
pojedinih agregatnih stanja.
 Svjesni smo činjenice da je samo mali broj škola opremljen modelima kristalnih sustava i
elementarnih ćelija, stoga u radnoj bilježnici donosimo brojne upute za izradu takvih modela
koji su nezaobilazna nastavna pomagala u ovoj cjelini. Režući plohe, sljepljujući ih u brido-
vima i vrhovima ili slaganjem i ljepljenjem ping-pong loptica, učenici “ulaze” u strukturu čvrste
tvari, drugačije je sagledavaju i razumiju, nego ako sve ostane na riječima nastavnika i na
slikama iz udžbenika.
 U razgovoru s učenicima treba ponoviti značajke čvrstog i tekućeg agregatnog stanja, kako
bi se moglo objasniti postojanje amorfnih i kristalnih čvrstih tvari. Ponašanje amorfnih tvari
može se pokazati tako da učenici vide da se staklena cjevčica zagrijavanjem na šuštećem
plamenu plinskog plamenika neće rastaliti, nego će omekšati i moći će se razvući ili svinuti.
Za razliku od njih kristalne će se tvari, primjerice olovo, taliti pri stalnoj temperaturi (tt(Pb)
= 327,5 °C) slika 5.1. i 5.2. No, kako je amorfnih tvari zapravo malo (uz staklo to su plas-
tika, smole...), interes učenika treba usmjeriti na kristalne čvrste tvari. Nastavnik bi trebao
učenicima pokazati uzorke kristala koje ima u zbirci, a ako su kristali sitniji, treba uz njih dati
i povećalo kako bi ih učenici bolje vidjeli. U nedostatku drugih kristala, povećalom se mogu
promatrati i kristalići šećera, a učenici za domaću zadaću mogu prirediti kristale kuhinjske
soli ili gorke soli prema uputama za pokus 5.1. u udžbeniku. Interes za kristale nastavnik
može u učenika pobuditi spominjući primjenu kristala različitih tvari od dragog kamenja,
preko digitalnih satova (LCD – liquid cristal display – zaslon od tekućih kristala) i različitih
elektroničnih dijelova u brojnim uređajima i instrumentima, od mikrofona do lasera, ali i za
izradu brusnog papira i noža za rezanje stakla.
111

 Pri obradi ove nastavne cjeline predlažemo da nastavnik planira posjet Prirodoslovnom muzeju
(mineraloško-geološki odjel). Za učenike iz Zagreba i okolice to može biti bilo koji radni dan
ili nedjelja prije podne, a ostali mogu planirati posjet u okviru ekskurzije u Zagreb.
Nastavnik će prethodno sam obići postavu muzeja i pripremiti posjet. U muzej može otići s
učenicima ili im zadati radni zadatak (odlaze sami, ali vezano uz nastavni termin). Uputno
je pripremiti radni listić koji će učenici popunjavati gledajući izloške i čitajući opise. Nakon
posjeta učenici će radne listiće predati nastavniku na uvid, a potom ih ulijepiti u bilježnice.
 Uočavanje ploha, bridova i uglova na promatranim kristalima, omogućuje njihovu usporedbu
s geometrijskim tijelima i dovođenje u vezu pravilnog vanjskog oblika s pravilnom unutarnjom
građom, odnosno pravilnim razmještajem čestica koje grade kristal.
 Promatranjem kristala uočava se da razna geometrijska tijela imaju različite elemente sime-
trije. Ravnine i osi simetrije učenik može upoznati na modelu kocke i tetraedra izrađenih
od tanjeg kartona ili od spužve prema uputama u radnoj bilježnici. Treba napomenuti da
kocka ima i središte simetrije, jer ima paralelne plohe, dok ga tetraedar nema. Time su
obuhvaćeni svi elementi simetrije koji se pojavljuju kod kristala, osim heksagire, a nju se
može pokazati na modelu heksagonske prizme (prilog: Mreža heksagonske prizme u RB).
Ovih nekoliko primjera dovoljno je da se u razgovoru s učenicima zaključi kako se kristali,
osim po vanjskom obliku, razlikuju po vrsti i broju elemenata simetrije.
 Određivanje veličine i oblika elementarne ćelije, najmanjeg dijela, koji se periodički po-
navlja duž kristalnih osi, potrebno je popratiti odgovarajućim modelima. Pri prvom susretu s
pojmom elementarne ćelije ne treba ulaziti u analizu broja atoma u pojedinoj elementarnoj
ćeliji. Elementarne ćelije možemo usporediti s građevinskom opekom jer su učenici sigurno
vidjeli nastajanje nekoga zida slaganjem i povezivanjem istovrsnih opeka.
 Učenicima treba objasniti da fizikalna svojstva kristala ne ovise samo o načinu slaganja
čestica u kristalnu rešetku, već i o tome kakve su to čestice, kakva je priroda kemijske veze
i kakve sile nastaju između čestica u kristalu.
Pri obradi treba svakako istaknuti razlikovanje ionskih, molekulskih, atomskih i kristala metala,
a nedovoljnu jednoznačnost uvriježenog naziva “atomski kristali” pojasniti pri obradi te vrste
kristala.
 Tijekom razgovora o ionskim kristalima učenici već na osnovi naziva mogu ispravno zaključiti
da su to kristali građeni od iona, a ioni se zbog jakog elektrostatskog privlačenja suprotnih
naboja slažu u guste slagaline. U nastavku razgovora nastavnik će predočiti kako odnos
veličina kationa i aniona utječe na način njihovog slaganja u kristalu (slike 5.12. i 5.14. u
udžbeniku). Slaganje iona u sloju, kada su anioni bitno većeg polumjera u odnosu na katione
(za spojeve tipa AB), može se prikazati prozirnicom. Predočavanje nastajanja kristala NaCl
pona-vljanjem elementarne ćelije, u učenika će stvoriti sliku da elementarnoj ćeliji pripadaju
pojedini dijelovi iona (osmine i polovine kloridnih i natrijevih iona). Na modelima kristalne
rešetke NaCl učenicima se može pokazati da je koordinacijski broj i kationa i aniona šest
(prozirnica 5.1.).
 Drugačiji način slaganja iona u cezijevom kloridu treba objasniti sličnim polumjerima kationa
i aniona. Kationi se više ne mogu smjestiti u šupljine nastale slaganjem aniona, pa nastaje
struktura volumno centrirane kubične slagaline prožimanjem jednostavnih kubičnih slaga-
lina cezija i klora (slika 5.13. i prozirnica 5.2.a i b). Na modelu kristalne rešetke CsCl lako se
može utvrditi da koordinacijski brojevi kationa i aniona iznose osam.
Na primjerima kristala NaCl i CsCl, te MgO i BaO, potrebno je u razgovoru s učenicima
usporediti privlačne sile između iona koji te kristale izgrađuju (Coulombov zakon).
 Da bi se učenike aktiviralo i potaknulo da samostalno zaključe kakva je jakost sila između
iona u pojedinim kristalima, može se na ploču napisati Coulombov zakon i zatražiti da
112

navedene tvari poredaju prema porastu tališta, a ispravnost rješenja mogu provjeriti pomoću
podataka o talištima tih tvari na margini udžbenika.
 Nemogućnost kretanja iona u kristalima, može se učenicima prikazati ispitivanjem električne
vodljivosti čvrstog NaCl koji ne provodi struju. U tu svrhu uspemo nešto kuhinjske soli u
manju suhu čašu i umetnemo elektrode. Žaruljica u priključenom strujnom krugu ne svijetli.
Postupnim dodavanjem vode žaruljica počinje najprije tinjati,a potom se intenzitet svjetlosti
žaruljice pojačava dok se sva sol otopi. Istodobno možemo pokazati da sama destilirana
voda ne provodi struju. Neka učenici sami komentiraju i objasne dobivene rezultate.
 Zbivanja na molekulsko-ionskoj razini pri otapanju prikazuje slika 5.15. u udžbeniku jer
omogućava da se učenicima objasni djelovanje ion-dipolnih sila kao i nastajanje hidratizira-
nih iona. Ova se slika može koristiti i u nastavnoj cjelini o otopinama u gradivu 2. razreda
(prozirnica 5.3.).
 Kovalentne veze između atoma susreću se u dva različita tipa kristala: kovalentnim i molekul-
skim kristalima. Toj skupini kristala pripadaju kristali poput dijamanta u kojem sve atome u
kristalu povezuju kovalentne veze, pa je cijeli kristal, bez obzira na veličinu, zapravo jedna
molekula (prozirnica 5.4.). Učenici zainteresirani za izradu fulerenske “lopte” načinit će je
pomoću mreže u prilogu radne bilježnice.
Budući da je modele grafitne i dijamantne strukture teže načiniti, njihovu izradu ne bi trebalo
zadavati učenicima.
 Upoznavanje učenika s molekulskim kristalima dobrim bi dijelom
trebalo organizirati kao usmjereno ponavljanje (kovalentna vata + KI
veza, molekula, van der Waalsove sile, slika 5.19. i 5.20.).
Može se pokazati pokus sublimacije joda, prema uputama za
pokus 1.4. u udžbeniku str. 25., koji zbog otrovnosti para joda
treba izvesti u digestoru. Ako digestora nema, pokus se može
izvesti na način kako je prikazano slikom. led
 Na osnovi slika 5.20.a i b moguće je načiniti modele molekula
sumpora i fosfora.
 Skrenimo učenicima pozornost na činjenicu da metali čine 4/5
elemenata u prirodi, da su zbog svojih svojstava i mogućnosti
uporabe bili ključni elementi u razvoju civilizacije, a neupitna I2
je njihova važnost i u suvremenom životu.
 Treba navesti da se kristalna struktura utvrđuje rentgenskom
strukturnom analizom, pri čemu se doznaje i duljina brida
elementarne ćelije. Time i zadaci određivanja broja atoma u
pojedinoj elementarnoj ćeliji i uočavanje odnosa koji postoje
između brida i polumjera atoma dobivaju svoj smisao.
 Na kraju ove nastavne cjeline nalazi se tema Polimorfija u kojoj su navedene različite poli-
morfne tvari. Navodi se i kositrena kuga, pri čemu se može navesti da se “zbog nepozna-
vanja polimorfije može izgubiti i rat”. Pri tom im se može ispričati da je Napoleonova vojska,
za ratovanja u Rusiji, imala kositrenu dugmad na odorama, a kako su temperature ruske
zime veoma niske dugmad se raspala.
Polimorfija živinog(II) jodida opisana je pokusom 5.1. koji nastavnik može izvesti kao demon-
stracijski, jer su živini spojevi otrovni.
 Razgovorom radi sistematizacije znanja (tablica na 129. str. u udžbeniku) trebalo bi postići
da učenici sami rezimiraju saznanja o kristalima, njihovim vrstama i vezama koje unutar njih
vladaju.
Udžbenik, zbirka i radna bilježnica donose po petnaestak pitanja koja nastavnik može zadati
za domaću zadaću učenicima i/ili koristiti u provjerama znanja.
Učenicima koji žele više može se, dok se ispituju slabiji učenici, zadati da riješe zadatke pod
“Proširimo svoje znanje”.
113


Prijedlog za domaću zadaću
Učenicima se može zadati da za domaću zadaću:
– izrade modele kristalnih rešetki – heksagonska gusta slagalina magnezija (17 ping pong
loptica = 7 gore + 3 sredina + 7 dolje). Kuglice se međusobno i u slojevima mogu slijepiti
acetonom;
– prostorno centrirana kocka natrija (9 loptica = 4 gore + 1 sredina + 4 dolje);
– plošno centrirana kocka (14 = 5 + 4 + 5).

Za one koji žele više
Učenike treba upoznati da se kristalna struktura utvrđuje rendgenskom strukturnom
anali-zom, pri čemu se doznaje i duljina brida elementarne ćelije, pa onda ima smisla odrediti
broj atoma u pojedinoj kubičnoj ćeliji i uočiti odnose koji postoje između brida i polumjera atoma,
što matematičko znanje učenika dopušta.
Udžbenik donosi dva računska primjera: uz plošno centriranu kubičnu slagalinu (5.1.)
i uz volumno centriranu kocku (5.2.). Nastavnik može oba primjera iskoristiti u obliku u kojem
su dati, ali ih može i dopuniti zahtjevom da se izračuna gustoća srebra, odnosno litija, za što je
onda potrebno da učenici primijene i znanje o broju atoma u pojedinoj ćeliji.
Uvažavajući prijedlog rasterećenja učenika predlažemo da se navedeni zadaci rade unutar
dodatne i izborne nastave ili pri pripremi za natjecanje.

Zadaci za uvježbavanje zadataka o kristalima za one koji žele više
Pri izradi zadataka učenici se mogu služiti izrađenim modelima za lakše poimanje geo-
metrijskih podataka.
1. Kristal silicija ima dijamantnu strukturu. Duljina brida elementarne ćelije je 543 pm, a
gustoća kristala 2,33 g/cm3. Izračunaj broj atoma silicija u elementarnoj ćeliji.
2. Kalcij kristalizira u kubičnom sustavu, a elementarna ćelija je plošno centrirana kocka.
Izračunaj duljinu brida ako je gustoća kalcija 1,54 g/cm3.
3. Kalij kristalizira kao prostorno centrirana kocka. Duljina stranice iznosi 523 pm, a gustoća
kalija 0,856 g/cm3. Pomoću ovih podataka izračunaj Avogadrov broj.
4. Elementarna ćelija NaCl je plošno centrirana kocka. Izračunaj gustoću NaCl ako je duljina
brida elementarne ćelije 564,1 pm.
5. Kalcijev oksid kristalizira, kao i NaCl, u plošno centriranoj kocki.
a) Shematski prikaži elementarnu ćeliju.
b) Koliko Ca2+ i O2– iona čini elementarnu ćeliju?
c) Ako je ionski polumjer iona Ca2+ 99 pm, a iona O2– 140 pm, kolika je duljina stranice
elementarne ćelije?
d) Kolika je gustoća CaO?
 Rješenja zadataka:
1. N(Si) = 8
2. a = 557 pm
3. ρ = molarna masa M(K)

=
molarni volumen 0,5 · Na · a3
4. ρ(NaCl) = 2,16 g/cm3,
5. b) Elementarnu ćeliju čine 4Ca2+ i 4O2– iona
c) a = 478 pm
d) ρ(CaO) = 3,41 g/cm3
114

P – 5.1.
115

P – 5.2.a.
116

P – 5.2.b.
117

P – 5.3.
118

P – 5.4.
119

Skupina A KRISTALI 5
1. Odaberi točne odgovore tako da uz svaku točnu tvrdnju upišeš T, a uz netočnu N.

a) Između molekula P4 u kristalnoj rešetki prisutne su jake Londonove sile. _______
b) Otopine ionskih kristala provode električnu struju. _______
c) Staklo je amorfna tvar. _______
d) Grafit vodi struju zbog slabih privlačnih sila između slojeva. _______
e) C60 ima sposobnost supravodljivosti u smjesi s nekim metalima. _______
f) Elementarna ćelija volumno centrirane kocke ima 4 čestice. _______
2. Nadopuni:
a) Čvrste tvari u prirodi dolaze kao _______________ i ________________.
b) Privlačne sile između iona u kristalu su ______________ prirode.
c) Ionski kristali _______ vode električnu struju.
d) Između atoma ugljika u grafitnom sloju djeluju __________ veze.
e) Najtvrđi mineral u prirodi je ________________.
f) Molekulski kristali imaju ______________ talište.
3. Zaokruži slovo ispred točnog odgovora.

a) U kubičnoj rešetki broj elementarnih ćelija koje dijele atom na vrhu kocke je:
A. 2 B. 4 C. 6 D. 8
b) Koji kristal ima najviše talište:

A. NaCl B. CaCl2 C. KCl D. MgCl2
c) Kositrov(IV) klorid, SnCl4 daje mekane kristale koji se tale pri –30 °C. Talina nije vodljiva.
Koji tip kristala daje SnCl4?
A. ionski B. atomski C. molekulski
d) Kovalentne veze prisutne su samo u kristalnim strukturama:

A. silicija B. neona C. magnezijevom oksidu D. natrijevom fluoridu
e) Ionski kristali:
A. su kristali dijamanta B. odlikuju se vrlo niskom temperaturom tališta
C. se ne kalaju smjerom ravnih ploha D. u čvrstom stanju ne vode električnu struju
E. karakteristični su za plemenite plinove
f) Za čvrste molekulske tvari kristalne strukture karakteristično je da:

A. imaju relativno visoka tališta B. imaju malu tvrdoću
C. ne sublimiraju D. imaju jake međumolekulske sile
120

Skupina B KRISTALI 5
1. Odaberi točne odgovore tako da uz svaku točnu tvrdnju upišeš T, a uz netočnu N.

a) Koordinacijski broj kod volumno centrirane kocke je 8. ________
b) Čestice u kristalu mogu se slobodno kretati. ________
c) Vanjski izgled kristala rezultat je unutrašnjeg pravilnog rasporeda čestica. _______
d) Samo kristali metala provode električnu struju. ________
e) Taline tvari molekulske građe ne provode struju. ________
f) Najmanji dio kristalne rešetke je elementarna ćelija. ________
2. Nadopuni:
a) Kalavost je svojstvo __________________ kristala.
b) Tvrdoća ionskih kristala ______________ s porastom ionskog naboja.
c) Otapanjem ionskih kristala u vodi nastaju __________________ ioni.
d) Kod kubične strukture atom u vrhu kocke dijeli se na _________ ćelija.
e) Kubični sustav ima _________ vrste elementarnih ćelija.
f) Za kovalentne kristale karakteristika je _________________ tvrdoća.

3. Zaokruži slovo ispred točnog odgovora.
a) Najviše praznog prostora u kubičnoj strukturi ima elementarna ćelija:
A. jednostavna B. plošno centrirana C. volumno centrirana
b) Broj atoma u jednostavnoj kubičnoj rešetki je:

A. 2 B. 4 C. 1 D. 1/4
c) Koji od sljedećih tipova kristala ima obično nisko talište:

A. ionski B. molekulski C. atomski D. metala
d) Tvari s ionskom vezom:

A. u čvrstom stanju vode električnu struju B. imaju niska tališta
C. nisu topljive u vodi D. su H2O i H2S
E. karakterizira kalavost smjerom određenih kristalnih ploha
e) Koja od navedenih tvari ima najviše talište?

A. natrij B. dijamant C. jod D. šećer E. natrijev klorid
f) Za čvrste ionske kristale karakteristično je da:

A. ne sublimiraju B. imaju malu tvrdoću
C. imaju jake međumolekulske sile D. imaju relativno visoka tališta
121

UVOD U KEMIJSKI RAČUN
6.1. Značajne znamenke
6.2. Masa molekule i relativna molekulska masa
6.3. Množina tvari
6.4. Molarna masa
6.5. Molarni volumen
 Cilj: usvojiti temelje kemijskog računa.
 ponoviti izračunavanje relativne molekulske mase i mase molekule
 uočiti kako brojnost jedinki u uzorku povezuje masu uzorka i masu jedinke
 naučiti što je množina i upoznati mol kao jedinicu za množinu
 objasniti povezanost množine određenih jedinki s brojnošću tih jedinki i
Avogadrovom konstantom
 objasniti povezanost množine određenih jedinki s njihovom masom i molarnom
masom
 upoznati zakonitosti ponašanja plinova (zakon stalnih volumnih omjera,
Avogadrov zakon)
 objasniti povezanost množine plina s njegovim volumenom i molarnim
volumenom
 obratiti pozornost na sustavnost pri rješavanju zadataka
 objasniti učenicima da je fizikalna veličina definirana umnoškom brojčane
vrijednosti i jedinice i da to valja sustavno upotrebljavati pri računu.
 Didaktičko-metodičke napomene
 Uvrštavanje kemijskog računa tek u 6. cjelinu u udžbeniku iznenadilo je neke nastavnike
i stvorilo u njih određenu bojazan o tome kakva će biti uspješnost u svladavanju tog, za
učenike uvijek najtežeg, dijela gradiva. Drugi su taj pomak dočekali s olakšanjem, računajući
da će učenici u drugom dijelu drugog polugodišta biti znatno opušteniji i sigurniji, u ne više
novoj sredini, te da će imajući određena znanja o tvarima (atomima, molekulama, formuls-
kim jedinkama), biti spremniji za susret s kemijskim računom. Svaki nastavnik će prepoznati
“skupinu“ kojoj pripada, pa će sukladno tome svojim operativnim programom odrediti kada će
učenici upoznati osnovni kemijski račun. Nastavnik ne bi trebao biti zabrinut hoće li učenici
u potpunosti usvojiti ovaj dio gradiva jer će učenici iste tipove zadataka rješavati i tijekom
učenja kemije u 2., 3. i 4. razredu.
Nastavnik treba s učenicima ponoviti izračunavanje relativne molekulske mase npr. Mg(NO3)2,
Al2(SO4)3, (NH4)2CO3 i slične, a posebno ih treba upozoriti kako izračunati relativnu molekul-
sku masu hidratnih soli. Treba zahtijevati da učenici pri prvom koraku napišu veličinski izraz,
pri drugom koraku uvrste brojčane vrijednosti i jedinice, a u trećem provedu izračunavanje.
Upozoriti učenike na važnost značajnih znamenaka pri iskazivanju rezultata. Učenici za
vježbu mogu rješavati pitanja 6.1. – 6.5. iz udžbenika te 7.1. iz radne bilježnice.
122

 Kad učenici znaju izračunati masu atoma i masu molekule ili formulske jedinke, nastavnik
može “otkriti“ novi problem – brojnost jedinki u uzorku poznate mase. Nekim učenicima
za takva izračunavanja nije potrebno navoditi usporedne primjere (vrećica s bombonima
u udžbeniku) i dovoljno ih je samo podsjetiti koja oznaka se koristi za brojnost. Drugima je
potrebna “vrećica s bombonima“ ili primjer s jabukama u kojem se izračunava koliko jabuka
ima u 10 kg jabuka, uz pretpostavku da je masa jedne jabuke 200 g.
 Da bi učenici shvatili potrebu uvođenja množine, treba im dati zadatak da izračunaju broj
atoma u 1 g natrija (primjeri 6.4.) i napišu ih kao prirodne brojeve pa ih onda pročitaju. Broj
jedinki u 1 g natrija je tako veliki da govorni jezik nema odgovarajuće riječi kojom bi ih se
izrazilo. Moglo bi ih se pročitati kao tisuće milijarda, a da opet ostane neshvaćeno koliko je
to zapravo. Evo prigode da se učenike upozna kako je, da bi se zaobišlo računanje s tako
velikim brojevima, uvedeno iskazivanje količine tvari množinom (n), čija jedinica je mol.
Nastavnik se treba dosjetiti kako da učenicima približi i učini shvatljivim značenje mola.
Moguće je koristiti različite usporedbe s nekim primjerima koji su učenicima dobro poznati
(prozirnica 6.1.). Svi učenici i učenice npr. znaju da nogometna momčad na terenu ima 11
igrača, bez obzira na to je li to momčad škole, nekog kluba, državne reprezentacije, jesu
li u momčadi bolji ili lošiji, viši ili niži, deblji ili mršaviji igrači. Jednako tako “momčad” koju
zovemo mol sadrži Avogadrov broj jedinki. Bez obzira na to radi li se o molu šećera ili molu
kuhinjske soli, uvijek se radi o Avogadrovom broju jedinki.
U istu svrhu se može koristiti i shematski prikaz u udžbeniku, a nastavnik može prirediti i po
1 mol nekih tvari (slika 6.1. u udžbeniku) i pokazati ih učenicima sad, kod upoznavanja mola,
i kasnije, kod upoznavanju molarne mase. Kad učenici shvate značenje mola, uočavanje pro-
porcionalnosti između množine i brojnosti samo će se nametnuti. Dvije nogometne momčadi
imat će dva puta više igrača, a tri momčadi tri puta više. Tada nastavnik može napisati
izraz koji prikazuje tu proporcionalnost (N ∞ n, gdje znak ∞ označuje proporcionalnost), a
potom kao konstantu proporcionalnosti uvesti Avogadrovu konstantu i napisati novi izraz
N = NA . n. Iz ovog je izraza Avogadrova konstanta NA = N/n. Učenici tada mogu izračunati
vrijednost Avogadrove konstante polazeći od množine jedan mol. Tako će učenici i sami doći
do zaključka da je brojčana vrijednost Avogadrove konstante jednaka Avogadrovom broju, a
razlikuje se jedinicom mol–1. Udžbenik primjerom 6.4. ilustrira izračunavanje množine kada
je poznata brojnost, a takva slična izračunavanja traže i zadaci 6.9. i 6.10. iz udžbenika.
 Potrebu upoznavanja još jedne veličine – molarne mase – nastavnik može učenicima objas-
niti time što čestice tvari ne možemo brojiti, jer ih ne vidimo, a nemamo na raspolaganju ni
odgovarajući uređaj koji bi to činio za nas.
Tada nastavnik može ponovno pokazati uzorke od po 1 mola tvari i izdvojiti jedan, npr. čašu
s vodom (prozirnica 6.2.), a od učenika tražiti da “pogode” kolika se masa vode nalazi u čaši,
podsjećajući ih da se radi o jednom molu molekula vode, odnosno o Avogadrovom broju
molekula vode.
Bar nekolicina učenika brzo će “pogoditi” da se radi o 18,02 g vode
m(H 0) = M (H O) . u . 6,022 × 1023
2 r 2
Molarnu masu treba učenicima objasniti (slično kao Avogadrovu konstantu) i kao konstantu
proporcionalnosti mase i množine (m = M . n), ali posebno valja istaknuti da molarna masa
nije univerzalna konstanta, već da svaka čista tvar ima svoju karakterističnu molarnu masu
(prozirnica 6.3.).
Udžbenik u primjeru 6.5. prikazuje izračunavanje molarnih masa za različite tvari, a u primjeru
6.6. izračunavanje mase tvari na osnovi poznate množine. Pitanja 6.11. do 6.17. iz udžbenika
i 6.7. do 6.22. iz zbirke zadataka nastavnik može koristiti za vježbanje takvih izračunavanja
na satu ili ih zadati učenicima za domaću zadaću.
123

 Budući da su brojne tvari plinovite, a jednostavnije je, zbog prirode plina, mjeriti njegov
volumen nego masu, potrebno je znati kakav odnos postoji između množine plinovite tvari
i njezinog volumena. Nastavnik može u razgovoru učenike dovesti do pojma molarnog
volumena plina. Molarni volumen plina Vm iznosi 22,4 dm3/mol pri tlaku 101325 Pa i 0 °C.
Vrijednost molarnog volumena plina mijenja se s pro-mjenom temperature i tlaka.
 Prozirnica 6.3. može se koristiti kod ponavljanja i sistematizacije gradiva.
 Kao izvore brojnih zadataka učenici mogu koristiti zadatke u udžbeniku str. 146. te zadatke
u zbirci 6.23. do 6. 34. kao i zbirke zadataka: Cindrić, Petreski, Petrić, Sever: OPĆA KEMIJA,
zbirka riješenih primjera i zadataka iz opće kemije, Profil, Zagreb
Nastavnik u istu svrhu može koristiti i zbirku zadataka: – Sikirica: STEHIOMETRIJA, Školska
knjiga, Zagreb.


Znate li...
...da se u vedroj noći golim okom vidi oko 3 000 zvijezda, ali da je ukupan broj zvijezda
poznatih u svemiru približno jednak Avogadrovom broju. Svemir ima približno 1 mol
zvijezda.
...da voda u Tihom oceanu ima volumen od oko 6 × 1023 mL i masu od oko 6 × 1023 g.
...da bi računalu koje može brojati do milijardu u sekundi, trebalo 20 milijuna godina da
stigne do broja 6 × 1023.
...da postoji približno 1,7 × 1021 molekula vode u jednoj kapljici vode.
...da bi od Avogadrovog broja kuna, koje je netko počeo poklanjati prije 4,5 milijarde
godina, brzinom od milijun kuna u sekundi, do danas od te svote ostale još 3/4.
...da je visina 1 000 listova papira za preslikavanje 9,65 cm, a Avogadrov broj listova
papira bio bi visok 5,8 × 1016 km.
124

P – 6.1.
125

P – 6.2.
126

P – 6.3.
×
×
127

Skupina A UVOD U KEMIJSKI RAČUN 6
1. Preračunajte navedene mjerne jedinice:

a) 1 mg = ____________ g
b) 1 mm3 = ___________ m3
c) 1 L = _____________ dm3
d) 25 °C = ____________ K
e) 25 cm3 = ___________ L
2. Askorbinska kiselina (vitamin C, C6H8O6) je esencijalni vitamin. Ne pohranjuje se u organizmu

te se mora uzimati u dijetetskoj prehrani. Kolika je molarna masa askorbinske kiseline?
Tablete vitamina C vrlo se često rabe kao dijetetski dodatci. Ukoliko tipična tableta sadrži
500,0 mg vitamina C, koliko mola i koliko molekula vitamina C ona sadrži?

3. Spoj je građen od dva iona trovalentnog kroma i tri sulfatna iona.

a) Napiši formulu spoja _____________________________
b) Izračunaj relativnu molekulsku masu spoja.
c) Izračunaj masu jedne formulske jedinke.
d) Izračunaj masu 1 mola spoja. _________________________
e) Izračunaj brojnost formulskih jedinki spoja ako je njegova množina 0,54 mol.
f) Izračunaj brojnost iona kroma u istoj množini spoja.
128

Skupina B UVOD U KEMIJSKI RAČUN 6
1. Preračunajte navedene mjerne jedinice:

a) 1 m3 = ____________ cm3
b) 10 g = ___________ mg
c) 1 L = _____________ m3
d) 273,15 °C = ____________ K
e) 37 pm = __________ cm
2. Salicilna kiselina (C6H4(OH)COOH) je bijeli igličast prah. Služi za konzerviranje voća i povrća
jer sprječava vrenje i truljenje. Kolika je molarna masa salicilne kiseline?
Uzmemo li 10 g salicilne kiseline za konzerviranje krastavaca, koliko mola i koliko molekula

salicilne kiseline sadrži navedena masa te tvari?
3. Spoj je građen od jednog iona aluminija i tri nitratna iona.

a) Napiši formulu spoja. _____________________________
b) Izračunaj relativnu molekulsku masu spoja.
c) Izračunaj masu jedne formulske jedinke.
d) Izračunaj masu 1 mola spoja. _________________________
e) Izračunaj brojnost formulskih jedinki spoja ako je množina 0,432 mol.
f) Izračunaj brojnost nitratnih iona iste množine spoja.
129

KEMIJSKE PROMJENE
7.1. Promjene tvari
7.2. Jednadžba kemijske reakcije
7.3. Raznolikost kemijskih promjena
 Cilj: upoznati učenike s činjenicom stalnog događanja različitih promjena svuda

oko nas i u nama.
 ponoviti bitnu razliku između fizikalnih i kemijskih promjena
 upoznati učenike da se brojne kemijske reakcije događaju spontano, a da
mnoge izaziva čovjek ili neke prirodne pojave
 primjerom nastajanja kiselih kiša ukazati na važnost i štetnost nekih kemijskih
reakcija koje izaziva čovjek
 ponoviti s učenicima sastavljanje jednadžbe kemijske reakcije, te kvalitativnim i
kvantitativnim značenjem
 izvođenjem pokusa učenici će upoznati raznolikost kemijskih promjena i uočiti
razlike između analize i sinteze, ireverzibilne i reverzibilne, te endotermne i
egzotermne reakcije
 osposobiti učenike da mogu samostalno prikazati jednadžbom kemijske
reakcije kemijske promjene, uvažavajući zakon o očuvanju mase.
 Sve prethodne nastavne cjeline bile su stepenice kojima je nastavnik trebao učenike provesti
da bi se na vrhu stubišta susreli s ovom kemijski najizrazitijom cjelinom u prvom razredu.
Stoga udžbenik u ovoj cjelini i donosi najviše pokusa koje bi učenici trebali izvesti sami ili
ih vidjeti kao demonstracijske pokuse, a u priručniku možete naći i radne listiće za neke od
njih.
 S učenicima treba razgovarati o promjenama koje se neprestano događaju. Polazište za
takav razgovor može biti Heraklitova misao (“Panta rhei.”) ili Preradovićev stih (“Stalna na
tom svijetu samo mijena jest.”) ili neki pokusi. Nastavnik može npr. ponovno izvesti pokus
“Vulkan” i isparavanje vodovodne vode, što će mu omogućiti razgovor o kemijskim i fizikalnim
promjenama te o bitnim razlikama između tih promjena.
Isto se može postići rezanjem i savijanjem magnezijeve vrpce i njenim izgaranjem, odnosno
istodobnim unošenjem u plamen magnezijeve vrpce i platinske igle.
Razgovorom o izvedenoj kemijskoj promjeni moguće je učenike dovesti do definicije kemijske
promjene. Tako se, nakon izgaranja magnezijeve vrpce, koja je učenicima dobro poznata
već iz osnovne škole, može izvesti zaključak da je pri toj promjeni moralo doći do razaranja
metalne veze u magneziju i kovalentne veze u molekulama kisika da bi nastao ionski spoj
– magnezijev oksid.
 Učenike treba potaknuti na nabrajanje različitih, poznatih im kemijskih promjena, na to da
spomenute promjene prepoznaju kao spontane ili izazvane, te da na primjeru proizvodnje
energije spaljivanjem ugljena, koji daje udžbenik, uoče kako su neke kemijske promjene ist-
odobno i važne i štetne. U razgovoru se mogu koristiti i prikazi dati na slici 7.1. u udžbeniku.
130

U okviru tog razgovora učenike se može upoznati s činjenicom da je najveći pozitivan, ali
ne i dostatan, pomak u borbi za čistiju i zdraviju atmosferu postignut upravo na smanjenju
emisije sumporovih oksida. Zadaća kemičara i drugih znanstvenika je pronalaziti rješenja
za što manje narušavanje ekološke ravnoteže.
 Različite vrste kemijskih reakcija i njihovo prikazivanje kemijskim jednadžbama učenici su
naučili u osnovnoj školi, pa “upoznavanje” s jednadžbom kemijske reakcije treba provesti
kao oblik ponavljanja.
 Pri prijelazu s kvalitativnog čitanja brojnosti pojedinih atoma ili molekula u jediničnoj pretvorbi
na kvantitativno čitanje brojnosti jedinki koje sudjeluju u reakciji, nastavnik može učenike
podsjetiti na proporcionalnost brojnosti i množine molekula (atoma). Učenike treba upoznati
da se s kemijskim jednadžbama smije činiti sve što i s matematičkim: množiti ih, dijeliti,
zbrajati i oduzimati kada je to potrebno.
Dobro je s učenicima razgovarati i razjasniti zašto zapis kemijske reakcije nazivamo jednadž-
bom, iako u njemu nema znaka jednakosti, a tvari koje reagiraju nisu jednake tvarima koje
nastaju.
 Sastavljanje, uravnoteživanje i čitanje jednadžbi kemijskih reakcija može se vježbati na prim-
jerima sadržanim u pitanjima 7.1. i 7.2. iz udžbenika, i 7.1. do 7.5. u zbirci zadataka, te pri
svakom izvedenom pokusu pri upoznavanju raznolikosti kemijskih promjena. Učenike treba
uputiti kako će pravilno napisati i “složenije” jednadžbe reakcija kao što su npr. izgaranje
butana i etanola, jer ako učenici usvoje načine izjednačavanja jednadžbi, neće se događati
da jednadžbe uče napamet.
 Uputno je da učenici svoja znanja o raznolikosti kemijskih promjena obnove, prošire i učvrste
na pokusima. Udžbenik samo u ovoj cjelini sadrži iscrpne tekstualne slikovne opise četiri
nova pokusa, kojima učenici mogu upoznati kemijske promjene koje predstavljaju analizu,
sintezu, reverzibilnu ili ireverzibilnu, odnosno egzotermnu ili endotermnu kemijsku promjenu.
Preporučuje se izvesti rad u skupinama (radni listić 7.2.), uz detaljnu analizu zadataka i
postignuća svih skupina.
 Pri izvođenju kemijskih reakcija analize potrebno je učenike upoznati da se analizom u kemiji
naziva i niz fizikalnih i kemijskih postupaka koje kemičar provodi da bi doznao sastav neke
tvari. Za one učenike koji žele više, pripremljen je radni listić 7.3. Pri radu učenici će se služiti
kemijskim priručnicima i leksikonom za pronalaženje formula i kemijskih naziva navedenih
tvari.
131

Napomene uz pokuse u udžbeniku
Uz pokus 7.1.: Živu nastalu termičkom razgradnjom živinog(II) oksida ne smije se baciti
u kanalizacijski odvod, već je treba pohraniti u za to određenu bocu i kasnije koristiti u nastavi
da učenici vide izgled žive, uvjere se kako joj je gustoća velika, tj. kako je velika težina male
količine u bočici. Ukoliko želite živu staviti u otpad, morate je odnijeti u reciklažno dvorište gdje
će je pravilno pohraniti.
Organizacija rada u skupinama pri izvođenju laboratorijskih pokusa

Želi li se provesti rad u skupinama, nastavnik treba obaviti neke pripremne radnje.
Najprije treba na temelju gradiva koje se želi obraditi i raspoloživog pribora odrediti u koliko
će skupina učenici raditi. Preporučuje se da broj učenika u skupinama bude četiri (ali nikako
veći od šest). Nema li dovoljno pogodnih pokusa, isti pokus mogu izvoditi i dvije ili tri skupine
učenika.
Zatim će pripremiti radne listiće za svaku skupinu učenika ili, što je još bolje, za svakog
učenika. Ako su radni listići namijenjeni skupini učenika, valja ih staviti u plastični ovitak tako da
se mogu rabiti i u paralelnim odjeljenjima. Učenici će tada radne listiće prepisati u bilježnice.
Za svaku će skupinu nastavnik, eventualno uz pomoć zainteresiranih učenika, pripremiti
na pladnju sav potreban pribor i kemikalije i staviti ga na pojedino radno mjesto.
Podjelu učenika na skupine nastavnik može obaviti na razne načine. Jedan je od mogućih
načina da na listiće napiše broj vježbe toliko puta koliko će učenika raditi u skupini. Učenici
izvlače listiće i odlaze na radno mjesto označeno odgovarajućim brojem.
Nastavnik će prije početka rada uputiti učenike na što tijekom pokusa treba obratiti po-
zornost i što mora sadržavati izvještaj o radu svake skupine.
1. Napisat će na ploču naslov pokusa svake skupine.

2. Obrazložit će način rada.
3. Učenici će tijekom rada popuniti radni listić traženim podatcima i opisati koje su još
promjene zapazili.
Prije početka rada učenici će pažljivo pročitati propis za rad i prepisati potrebne podatke
u bilježnicu.
Nakon toga izvode pokus uz stalan nadzor i pomoć nastavnika. Tijekom rada nema šetanja
po učionici niti razgovora između skupina.
Nakon završenog rada jedan će učenik iz skupine obrazložiti rad skupine svim učenicima,
dok će drugi potrebne podatke upisivati na ploču ili prozirnicu na grafoskopu.
U prilogu smo pripremili radne listiće za izvođenje pokusa: sinteza amonijevog klorida,
i sinteza aluminijevog jodida (radni listić 7.1. i 7.4. za demonstracijski pokus) te zagrijavanje
modre galice i razgradnja sode bikarbone (radni listići za učenike 7.2. i 7.3).
132

Demonstracijski pokus

Radni listić 7.1.
Sinteza amonijevog klorida

Pozorno pogledajte izgled reaktanata (tvari prije reakcije), produkata (tvari nakon reakcije)
i sam tijek kemijske reakcije pa tražene podatke upišite u tablicu.
Tumačenje pokusa
Amonijak je dobiven iz ___________________________________, a klorovodik iz
___________________________________.
Na temelju vrijednosti za molarne mase amonijaka i klorovodika zaključi zašto se prsten amonije-
vog klorida nalazi bliže klorovodiku.
________________________________________________________________________
Jednadžbu reakcije opiši riječima _______________________________________________
_________________________________________________________________________
_________________________________________________________________________
Reakcija u smjeru produkta pripada reakcijama __________________, a u smjeru reaktanata
reakcijama _______________.
Objasni značenje prikazanih znakova opasnosti i upozorenja.
__________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________
133

Uz radni listić 7.1. – za nastavnika
Sinteza amonijeva klorida

Pribor i kemikalije: staklena cijev duljine oko 50 cm i promjera oko 1 cm, dva gumena i dva
vatena čepa, kapaljka, koncentrirane otopine klorovodične kiseline i amonijaka.
Izgled aparature
NH3
dNH 3
dHCl
NH3(konc.) NH4Cl(s) HCl(konc.)
Nastavnik će pripremiti originalne boce koncentriranog amonijaka i klorovodične kiseline, da

učenici ustanove koji su znakovi na bocama, a zatim će pomoću navlaženog lakmusovog
ili univerzalnog indikatorskog papira koji će prinijeti otvorenom grlu boce pokazati promjenu boje.
Na temelju toga učenici će samostalno zaključiti o kiselosti odnosno bazičnosti plina koji izlazi
iz boce. Na vatu u Petrijevoj zdjelici može se kapnuti nekoliko kapi amonijaka i dati učenicima
da odrede miris.
Ako učenici ne znaju kako se pravilno ispituje miris, treba ih uputiti. Svoje će zaključke upisati
u radni listić.
Nakon pokusa pokazat će učenicima bočicu s NH4Cl da vide da je to bijeli prah, da utvrde miris
i oznake na bočici.
Brzina gibanja plinova

Kvadrati srednjih brzina gibanja različitih plinova pri stalnoj temperaturi obrnuto su razmjerni
molarnim masama tih plinova.
v(NH3) M(HCl) 36,5

= = = 1,5
v(HCl) M(NH3) 17
Brzina gibanja promatranih plinova kroz cijev tijekom pokusa bila je iznenađujuće spora. Naime,
brzina gibanja molekula HCl pri 25 °C je 450 m/s, a molekula NH3 660 m/s. Tijekom promatranog
pokusa oni su se kretali mnogo sporije, što se može protumačiti time što se u cijevi nalaze i
molekule dušika i kisika iz zraka pa sudari s tim molekulama smanjuju brzinu gibanja molekula
amonijaka i klorovodika.
134

Rad u skupinama

Radni listić 7.2.
Zagrijavanje modre galice
Sastavi aparaturu kao na slici. Na temelju slike napiši sav potreban pribor i kemikalije.
CuSO4 . 5H2O Pribor i kemikalije:
H 2O
Uputa za rad – Izvaže se 2 – 3 g kristala modre galice, usitni se u tarioniku, stavi u epruvetu
te zagrijava. Zagrijavati treba polako i pažljivo jer će prejako zagrijavanje izazvati djelomično
raspadanje soli. Opiši koje se promjene događaju?
__________________________________________________________________________
Što primjećuješ u epruveti koju tijekom zagrijavanja hladimo vodom?

__________________________________________________________________________
Kako nazivamo ovaj postupak? ________________________
– Kada se zagrijavanje prekine, a aparatura ohladi, žlicom za kemikalije ili spatulom izvadi
se na dva satna stakla bijeli prah iz epruvete. Jedno po jedno satno staklo položi se na dlan
lijeve ruke. Na prvo se doda malo kondenzata skupljenog u epruveti, a na drugo malo des-
tilirane vode.
Opiši promjene. _________________________

______________________________________
______________________________________
______________________________________
Je li reakcija endotermna ili egzotermna?
______________________________________
U zadanom okviru nacrtaj energijski dijagram.
135

Rad u skupinama

Radni listić 7.3.
Razgradnja sode bikarbone
Pribor i kemikalije: plamenik, željezni stalak, hvataljka s mufom, epruveta od teško taljivog
stakla, 2 epruvete, čep za epruvetu s provučenom staklenom cjevčicom, staklena i gumena
cjevčica, soda bikarbona, vapnena voda, razrijeđena otopina klorovodične kiseline.
Upute za rad:
soda
1. U epruvetu od teško taljivog stakla stavi bikarbona
se malo sode bikarbone i složi aparatura
kako prikazuje slika.
Kraj odvodne cjevčice uroni se u epruvetu
s bistrom vapnenom vodom i epruvetu sa
sodom bikarbonom zagrijava. vapnena
voda
Opis tijeka pokusa: __________________________________________________________

__________________________________________________________________________
Jednadžba reakcije: _________________________________________________________
a) Izračunaj molarnu masu sode bikarbone.
M( ) = _________
b) Izračunaj maseni udio natrija u sodi bikarboni.
Račun:
w(Na) = ____________
c) Što je vapnena voda?
_______________________________________________________________
136

2. U epruvetu od teškotaljivog stakla kad se ohladi,
doda se kapaljkom nekoliko kapi razrijeđene HCl i
sastavi aparatura prema slici.
vapnena
voda
HCl(aq) +
soda
Jednadžba reakcije u epruveti:

_______________________________________________________
Što primjećuješ u epruveti s bistrom vapnenom vodom?

_______________________________________________________
Možemo zaključiti da nastaje ______________.

Napiši jednadžbu reakcije u vapnenoj vodi. __________________________________
Zatim se plin uvede u praznu epruvetu i ispita zapaljenom treščicom.

Opiši promjenu:
_______________________________________
_______________________________________
_______________________________________
_______________________________________
Napiši strukturnu formulu plina koji nastaje.
Kakav je oblik molekule?______________________________________________________

Koliki je valentni kut?_________________________________________________________
Je li molekula polarna? Objasni. ________________________________________________
_________________________________________________________________________
137


Radni listić 7.4.
Sinteza aluminijeva jodida
Pozorno promatraj sam tijek reakcije pa upiši tražene podatke.
Pribor i kemikalije: Shematski prikaz pokusa:
Mjere opreza:
Opiši tijek pokusa.

__________________________________________________________________________
Je li reakcija endotermna ili egzotermna? Objasni.

_________________________________________________________________________
_________________________________________________________________________
Jednadžba reakcije: ___________________________________________

Ovakav tip reakcija nazivamo kemijska ____________________________.
Prikaži nastajanje kemijske veze između aluminija i joda.
Izračunaj množinu uzorka aluminija mase 2 g i broj atoma u tom uzorku.
n(Al) = _______________
N(Al) = _______________
Kako kristalizira jod? _____________________________
U koju ga skupinu kristala ubrajamo? ____________________________
Navedi osnovne značajke te skupine kristala. ___________________________________
138

Uz radni listić 7.4. – za nastavnika
Sinteza aluminijeva jodida
Pribor i kemikalije: tarionik, porculanska pločica, staklena cjevčica, žlica za kemikalije alumi-
nijev prah, jod, destilirana voda.
U tarioniku se izmiješa 2 g aluminijevog praha s isto toliko joda. Pripremljena smjesa
saspe se na porculansku pločicu i na nju kapne kap vode. Odmah nastaje reakcija aluminija s
jodom i nastaje aluminijev jodid.
Pokus se obvezno izvodi u digestoru ili na otvorenom jer se pri sintezi joda s aluminijem
oslobađa toplina, pa jedan dio joda isparava, a pare joda su otrovne.
139

ODREĐIVANJE FORMULE SPOJA
8.1. Maseni udio
8.2. Određivanje empirijske i molekulske formule
 Cilj: naučiti učenike kako iz rezultata kvantitativne analize izračunati empirijsku i

molekulsku formulu spoja.
 obnoviti opća znanja o smjesama i spojevima, te istaknuti promjenjivost
sastava smjese i nepromjenjivost sastava spoja
 ponovno objasniti značenje masenog udjela kao najčešćeg načina iskazivanja
kvantitativnog sastava smjesa i spojeva
 ponoviti s učenicima izračunavanje masenih udjela sastojaka u smjesi i
elemenata u spoju
 objasniti kako se iz različito iskazanih podataka kvantitativne analize
izračunava formula spoja
 privikavati učenike na sustavnost i ustrajnost pri rješavanju zadataka.
 Nakon upoznavanja raznolikosti kemijskih promjena i sastavljanja kemijskih jednadžbi koje

te promjene opisuju, učenici u ovoj cjelini trebaju doznati kako se dolazi do formula na temelju
rezultata kvantitativne analize. Da bi nastavnik uspješno ostvario taj cilj, potrebno je učenike
u razgovoru podsjetiti na znanja koja imaju o smjesama i spojevima, odnosno o tome da
je sastav smjesa promjenjiv, a spojeva stalan, te da se sastav i smjesa i spojeva najčešće
iskazuje masenim udjelom.
 Učenici uglavnom znaju općenito definirati maseni udio sastojaka u smjesi, te znaju da se
iskazuje decimalnim brojem ili postotkom. Treba ih podsjetiti da zbroj masenih udjela svih
sastojaka u smjesi iznosi 1 ili 100 %.
Veći broj zadataka s masenim udjelom učenici (i nastavnik) će pronaći u zbirkama zadataka,
spomenutih u 6. cjelini ovog priručnika.
Upoznavanje učenika s masenim udjelom elemenata u spoju je svojevrsno ponavljanje, jer
su učenici maseni udio elemenata u spoju također upoznali u osnovnoj školi. Stoga je potrebno
objasniti kako se maseni udio elemenata u spoju može iskazati na molekulskoj razini, a za
što može poslužiti primjer 8.1. u udžbeniku ili istovjetno obrađen primjer za neki drugi spoj.
Učenicima treba istaknuti, da pri izračunavanju masenog udjela određenog elementa u spoju
posebnu pozornost moraju obratiti na broj atoma tog elementa u molekuli spoja, jer svi oni
svojom masom pridonose masi cijele molekule.
 Izračunavanja masenih udjela elemenata u spoju sadrže zadaci 8.1., 8.2., 8.3., 8.4., 8.5. i
8.6. u udžbeniku, uz napomenu da je zadatak 8.4. složeniji i predstavlja primjer u kojem se
do odgovora dolazi korištenjem računa masenog udjela elemenata u spoju i masenog udjela
sastojaka u smjesi. Za utvrđivanje razlike pojma smjese i spoja dana je prozirnica 8.1. Za-
datak 8.4. nastavnik može zadati učenicima za domaću zadaću, uz navedenu napomenu ili
bez nje, ali je potrebno da na sljedećem satu provjeri jesu li učenici uspješno riješili zadatak
ili su potrebne dodatne upute.
140

 Prijelaz na određivanje formule spoja učenicima se može uvodno objasniti riječima: Ako
maseni udio elemenata možemo izračunati na osnovi poznate formule spoja, tada iz
poznatih masenih udjela elemenata u spoju nepoznate formule možemo izračunati njegovu
formulu.
 Treba istaknuti da je iz podataka za masene udjele elemenata u spoju moguće izračunati
samo empirijsku formulu, a da je za izračunavanje molekulske formule potrebno poznavati
i molarnu masu spoja.
Primjerom 8.3. objašnjeno je određivanje molekulske formule kada je poznata empirijska
formula i relativna molekulska masa spoja, dok je u primjeru 8.4. prikazan cijeli slijed izraču-
navanja od masenih udjela preko empirijske do molekulske formule. U tom primjeru, u jednom
koraku se iz masenih udjela kisika i fosfora izračunava masa tih elemenata u 100 g spoja.
Tada se učenicima može napomenuti da taj račun potvrđuje značenje masenog udjela is-
kazanog postotkom, te da se maseni udio elemenata može “pretvoriti” u masu, pri čemu se
podrazumijeva da je masa spoja 100 g (1 g), pa se u narednim primjerima to izračunavanje
može preskočiti.
 Primjer 8.5. sadrži izračunavanje formule hidratne soli, pri čemu je jedan dio formule bezvodna
sol, a drugi dio voda. Za ovo izračunavanje mogu se koristiti i eksperimentalni podaci, koje su
učenici zabilježili u cjelini o kemijskim promjenama, ako je pokus s modrom galicom izveden
kao kvantitativni pokus. Usporedbom formule dobivene izračunavanjem iz svojih eksperi-
mentalnih podataka i formule modre galice, učenici će moći procijeniti i koliko uspješno su
proveli kvantitativni pokus (radni listić 8.1.).
Na početku sata razveselite svoje učenike. Dajte im zadatak koji moraju riješiti u određenom
vremenu (oko 5 min.), pri tom mogu imati knjige, bilježnice, dogovarati se... Prvi učenik koji
riješi zadatak u svom redu dobiva odličan, drugi vrlo dobar. Učenici kojima dajete ocjenu
ne smiju sjediti zajedno. Tako ćete dobiti 3 × 2 ocjene za 5 minuta. Naravno kako vi bolje
poznajete svoje učenike, dat ćete im lakši ili teži zadatak od predloženog.
 Veći broj zadataka za domaću zadaću i uvježbavanje nalaze se u udžbeniku (8.7. do 8.10.)
te zbirci zadataka (8.1. do 8.13.)
141



1. U našim trgovinama možeš naći mlijeko u pakiranjima crvene, zelene i plave boje. Ispiši
podatke s različitih kutija mlijeka i navedi u čemu je osnovna razlika.
2. Kofein, stimulans u kavi i čaju, ima molekulsku formulu C8H10N4O2. Izračunaj maseni udio
ugljika i dušika u kofeinu.
3. Limunska kiselina dodaje se hrani kao inhibitor plijesni. Maseni je udio ugljka 37,5 %,
vodika 4 % i kisika 58,5 %. Relativna molekulska masa je 192,12. Odredi molekulsku for-
mulu spoja.
4. U otrovu za moljce je maseni udio ugljika 49,02 %, vodika 2,74 % a klora 48,24 %. Njegova
molekulska masa je 146,99. Odredi molekulsku formulu spoja.
5. Kinin je efikasan lijek u liječenju malarije. Molarna masa kinina jest 324,41 g/mol, a maseni
udio ugljika 74,04 %, vodika 7,46 %, dušika 8,64 %, a kisika 9,86 %. Odredi empirijsku i
molekulsku formulu kinina?
6. Nađi najjednostavniju formulu spoja koji sadrži 60 % natrijeva fluorida i 40 % aluminijeva

fluorida.
Za učenike koji žele više:

7. Uzorak uranova oksida mase 1 g u reakciji s fluorom daje kisik i 1,267 g uranova heksafluo-
rida. a) Odredi najjednostavniju formulu uranova oksida. b) Napiši jednadžbu kemijske
reakcije.
8. Molekula nekog spoja sadrži jedan atom ugljika i jedan atom nekog drugog elementa. Nađeno
je da se 25 g ugljika spaja s 33,3 g tog elementa.
a) Koji je to element? b) Odredi formulu spoja? c) Kojom su vrstom veze povezani atomi?
e) Je li molekula polarna?
9. Koliko bi litara mlijeka trebalo potpuno obrati da bi se proizveo paketić maslaca od 250 g,
uz pretpostavku da je maslac samo izdvojena mliječna mast, ako je njen maseni udio u
mlijeku 3,6 %, a gustoća mlijeka 1,029 g/cm3 ?
2. w(C) = 49,47 %; w(N) = 28,86 %

3. C6H8O7
4. C6H4Cl2
5. empirijska C10H12NO; molekulska C20H24N2O2
6. Na3AlF6
7. a) U2O5, b) 2U2O5 + 12F2 5O2 + 4UF6
8. a) kisik, b) CO, c) kovalentna, d) je
9. 6,75 L
142

Frontalni rad

Radni listić 8.1.
Određivanje masenog udjela vode u modroj galici
Pribor i kemikalije: porculanska zdjelica, vaga, plamenik, mrežica, metalni stalak, epruveta,
termometar, modra galica, destilirana voda.
Opis pokusa: Izvaže se čista porculanska zdjelica i zabilježi njena masa.
Uspe se 1 do 2 žličice usitnjenih kristala modre galice, važe i zabilježi masa.
Zdjelicu s kristalima stavi se na mrežicu i zagrijava. Zagrijavanje ne smije biti prejako, jer će
izazvati djelomično raspadanje soli, pa dobiveni prah neće biti bijel nego siv, od primjesa bak-
rova (II) oksida.
Zagrijavanje treba prekinuti kad u zdjelici zaostane bijeli prah. Zdjelica i prah se ohlade na
sobnu temperaturu.
Ohlađena zdjelica s prahom izvaže se i zabilježi masa.
U epruvetu se ulije destilirana voda do 1/3 volumena i izmjeri temperatura.
Termometar se zatim stavi u zdjelicu s bezvodnim bakrovim(II) sulfatom. Postupno se dodaje
dio vode iz epruvete. Prati se promjena boje praha u zdjelici i promjena temperature otopine.
Shematski prikaz pokusa: Rezultati mjerenja:
m(zdjelica + modra galica) ________________g

m(zdjelica) ________________g
m(modra galica) ________________g
m(zdjelica + prah) ________________g

m(zdjelica) ________________g
m(CuSO4) ________________g
t(voda) _______________°C
t(CuSO4 + voda) _______________°C
Na osnovi podataka dobivenih vaganjem izračunaj maseni udio vode u modroj galici.
Račun:
w(H2O) = ___________________
Provjeri koliko se taj podatak razlikuje od teoretske vrijednosti. Izrazi razliku u postocima.
Račun:
wteor.(H2O) = _________________
Odstupanje od teoretske vrijednosti _______________________________________

Na temelju mjerenja temperature zaključujemo da je reakcija CuSO4 s vodom
__________________ proces.
143

P – 8.1.
144

STEHIOMETRIJA
KEMIJSKIH REAKCIJA
 Cilj: usvojiti pojam stehiometrija i povezati ga s jednadžbom kemijske reakcije.
 osposobiti učenike da na temelju jednadžbe kemijske reakcije samostalno
izvode odnos brojnosti i množine jedinki te odnos masa i volumena pojedinih
tvari u reakciji
 objasniti učenicima potrebu određivanja mjerodavnog reaktanta i upoznati ih
kako se to provodi za određenu reakciju
 upućivati učenike na sustavnost i provođenje veličinskog računa.
 Nastavnik u razgovoru može učenike podsjetiti na neke izvedene pokuse. Za ilustraciju se
može pročitati opis pokusa “Bengalske vatre” u kojem su točno navedene mase pojedinih
reaktanata. Tada se učenike može pitati zašto, po njihovom mišljenju, uputa ne sadrži samo
vrstu, već i količinu pojedine tvari potrebnu u reakciji i kako se ta količina određuje? Takav
razgovor dovodi do jednadžbe kemijske reakcije i stehiometrije. U tu svrhu nastavnik može
izvesti pokus 9.1. za dobivanje kisika iz kalijevog klorata (ili neki zamjenski pokus). Učenici
će samostalno (ili uz nastavnikovu pomoć) napisati jednadžbu kemijske reakcije, pročitati
je kao reakciju određenog broja jedinki reaktanata pri čemu nastaje određeni broj jedinki
produkata, a potom čitanje jednadžbe provesti na razinu množina reaktanata i produkata.
Taj je odnos “kamen temeljac” bilo kojeg izračunavanja, vezanog uz kemijsku promjenu, a
izveden je iz jednadžbe reakcije. Učenicima treba objasniti da takva izračunavanja neizo-
stavno moraju započeti pisanjem jednadžbe reakcije, već stoga što se odnos množina može
doznati jedino iz nje.
 Primjer 9.1. u udžbeniku sadrži u slijedu sve korake izračunavanja volumena nastalog kisika,
mase nastalog kalijevog klorida i broja nastalih molekula kisika pri zagrijavanju 1 g kalijevog
klorata.
 Preporučili bismo nastavniku da u prvom i nekoliko sljedećih primjera posebnu pozornost
obrati prostornoj organizaciji izračunavanja na ploči (ili foliji) kako bi i na taj način pridonio
stvaranju jasne slike o izračunavanju, a učenike ponovno uputio i upozorio na nužnu sustav-
nost u radu i pisanju.
 Učenike treba osposobljavati da provode veličinski račun i da samo u njegovom zadnjem
koraku provedu uvrštavanje numeričkih podataka za pojedine veličine.
Nekada je priroda zadatka takva da se izričito traži numerička vrijednost pojedinih množina
u reakciji, a potom njihove mase (brojnost, volumen kod plinova…) što onda zahtijeva etapni
račun. Sigurno će mnogi učenici zbog slabog matematičkog znanja moći jedino pri-mjenom
etapnog računa u zadatku stići do traženog odgovora, što treba prihvatiti, ali općenito ne
podržavati.
 Učenik će lakše shvatiti određivanje mjerodavnog reaktanta na primjeru nastajanja klorovo-
dika jer je reakcija popraćena i slikovnim prikazom. Iz prikaza je vidljivo da je klor prisutan
u suvišku, prema tome vodik je mjerodavan reaktant.
145

 Učenici u udžbeniku mogu naći i primjer mjerodavnog reaktanta iz svakodnevnog života s
jedaćim priborom, a nastavnik ih može potaknuti sličnim primjerima.
 Primjer 9.2. u udžbeniku sadrži opis i sve potrebne korake pri izračunavanju mase nastalog
željezovog (II) sulfida, ako reagira 5 g željeza i 5 g sumpora. Nakon izrade ovog ili nekog
sličnog primjera koji izabere nastavnik, može se učenike upozoriti da je mjerodavni reaktant
uvijek potrebno odrediti u reakcijama (zadacima) u kojima je poznata polazna masa (volu-
men, brojnost…) za više od jednog reaktanta. To je potrebno učiniti da učenici jednostavno
ne zbroje mase reaktanata i dobiveni rezultat proglase masom produkta (zakon o očuvanju
mase).
U prilogu smo pripremili radne listiće 9.1., 9.2. i 9.3. za rad učenika u skupinama.
Na kraju u razgovoru s učenicima o tome što su sve iz kemije učili i naučili u 1. razredu,
može se dati potpuniji opis kemije kao znanosti.

1. Reakcijom 10 grama natrija i 10 litara klora (pri 0 °C i 1 bar) nastaje natrijev klorid. a) Napiši
jednadžbu reakcije. b) Koja je tvar mjerodavni reaktanat? c) Kolika je masa nastalog natri-
jevog klorida?
2. Reakcijom 5 g vodika i 5 g kisika nastaje određena masa vode. Napiši jednadžbu reakcije i
izračunaj: a) koji je plin mjerodavni reaktant? b) kolika je masa neizreagiranog plina c) kolika
je masa nastale vode.
3. Reakcijom aluminija i fosforne kiseline nastaju aluminijev fosfat i vodik. Koliki se volumen
vodika pri 0 °C i 1 bar razvije ovom reakcijom, ako se utroši 4,5 g aluminija?
4. 30 g živinog(II) oksida grije se dok se ne razvije 3,4 × 1022 molekula kisika. Kolika je masa
neraspadnutog živina(II) oksida na kraju reakcije?
5. 0,50 g nekog spoja koji se sastoji od ugljika, vodika i kisika spaljivanjem daje 0,733 g CO2 i
0,302 g H2O. M(spoj) = 60,0 g/mol. Koja je molekulska formula spoja?
6. Pomiješano je 4,20 mola aluminija s 279,5 g Fe2O3. Reakcijom nastaje aluminijev oksid i
elementarno željezo. a) Što je mjerodavni reaktant? b) Kolika je masa nastalog željeza?
1. c) m(NaCl) = 25,4 g
2. a) kisik; b) m(H2) = 4,4 g; c) m(H2O) = 5,8 g
3. V o(H2) = 5,6, L
4. m(HgO) = 5,5 g
5. C2H4O2
6. a) Fe2O3; b) m(Fe) = 195,5 g
146

Rad u skupinama

Radni listić 9.1.
Taloženje barijevog sulfata
Pribor i kemikalije: 2 čaše od 100 mL, vaga (tehnička), natrijev sulfat, barijev klorid, destilirana
voda.
Opis rada:
U jednoj čaši s 20 mL destilirane vode otopi se 1 g natrijeva sulfata, a u drugoj u istom volu-
menu destilirane vode 1 g barijeva klorida.
Čaše se stave na lijevu zdjelicu vage, a dodavanjem utega na desnu zdjelicu vaga se dovede
u ravnotežu.
Promiješaj sadržaje čaša. Što se dogodilo?
_________________________________________________________________________
Vrati obje čaše na zdjelicu vage. Je li se ravnoteža poremetila? ______________________
Objasni. __________________________________________________________________
Možeš li na temelju jednadžbe objasniti rezultat pokusa? Pokušaj! _____________________

__________________________________________________________________________
Izračunaj:
a) Koji je reaktant mjerodavni reaktant?
Račun:
Mjerodavni je reaktant _______________________________.
b) Kolika je masa istaloženog spoja?

Račun:
Masa( ) = ___________________
Odgovori:
c) Kako se nazivaju skupine PSE-a kojima pripadaju sljedeći elementi:

Ba ________________, S __________________________ i O __________________.
d) Napiši elektronsku konfiguraciju njihove valentne ljuske.

Ba: __________________ S: ____________________ O: ___________________
147

Rad u skupinama

Radni listić 9. 2.
Reakcija metala s kiselinom

Pribor i kemikalije: 1 čaša, Erlenmayerova tikvica, lijevak za odjeljivanje, pneumatska kada
(donji dio plastične boce), menzura, čep (gumeni s otvorima), granula cinka, razrijeđena kloro-
vodična kiselina, modra galica.
HCl
Opis rada:
Odvaže se uzorak cinka (0,2 do 0,3 g) i
zabilježi masa. Uzorak se uspe u
Erlenmayerovu tikvicu.
(Za ubrzanje reakcije doda se nekoliko
kristalića modre galice). Aparaturu valja
složiti prema priloženoj slici.
Zn H 2O
Menzura se napuni vodom do vrha, na vrh se stavi komad filtrirnog papira, te tako napunjenu men-
zuru okrene pod vodom u pneumatsku kadu, pazeći pri tom da menzura ostane napunjena. Otvori
se pipac na lijevku za dokapavanje tako da kiselina polagano kapa na cink. Što zapažate?
_________________________________________________________________________
Je li proces egzoterman ili endoterman? Objasni! __________________________________
Jednadžba reakcije (uz reaktante i produkte upiši i agregatna stanja):
_________________________________________________________________________
Odčitaj i zabilježi volumen plina nastalog u reakciji. V( ) = _________________
Koliki će se volumen plina razviti pri tlaku od 1 bara i 0 °C?
Račun:
Vteor.( ) = ________________
Usporedi volumene plina i pokušaj objasniti zbog čega se dobivena vrijednost razlikuje od
teoretske vrijednosti?
_________________________________________________________________________
148

Rad u skupinama

Radni listić 9.3.
Dobivanje kisika
Pribor i kemikalije: pneumatska kada (donji dio plastične boce), menzura od 200 mL, plamenik,
metalni stalak, epruveta, savijena staklena cijev, kalijev permanganat, KMnO4.
Opis rada:
U epruvetu se uspe oko 0,5 g KMnO4 (približno do visine 2 cm).
Uređaj se sastavi prema priloženoj shemi.
Oprezno se zagrijava.
Promatraj što se događa i opiši tijek pokusa.
__________________________________
__________________________________ KMnO4 O2(g)
__________________________________
__________________________________
__________________________________ H 2O
Kalijev se permanganat zagrijavanjem

razlaže prema reakciji:
∆
2KMnO4(s) K2MnO4(s) + MnO2(s) + O2(g)
Koji plin nastaje reakcijom? _________________ Navedi neka njegova svojstva koja poznaješ.
_________________________________________________________________________
Odčitaj i zabilježi volumen kisika koji nastaje reakcijom. V(O2) = _____________
Izračunaj volumen kisika koji se može razviti u reakciji pri 0 °C i 1 baru.
Račun:
V(O2)teor.= __________
Dobiveni rezultat usporedi s volumenom kisika razvijenog tijekom reakcije.

Navedi neke čimbenike za koje pretpostavljaš da utječu na razliku teoretske i eksperimentalne
vrijednosti.
_________________________________________________________________________
149


Rješenja zadataka
1. Tvari
A. 1. Elementarne tvari: e, f, d; kemijski spoj: a, c, g, i; smjese: b, h
2. filtraciju; 1. stalak, 2. stakleni štapić, 3. lijevak, 4. čaša
3. w(vapno) = 10 %
4. tvari dobivene iz zemlje: a, b, f, g, h, k; iz mora: b, e; iz nafte i ugljena: j; iz zraka: l, m; iz biljaka:
c, d, i
B. 1. Elementarne tvari: d, e, f; kemijski spoj: b, g, i; smjese: a, c, h
2. destilaciju; 1. plamenik, 2. stalak, 3. tikvica za destilaciju, 4. termometar, 5. hladilo, 6.Erlenmeyerova
tikvica
3. w(sol) = 5 %
4. tvari dobivene iz zemlje: b, f, g, h, k; iz mora: b, e; iz nafte i ugljena: a, j; iz zraka: l, n; iz biljaka:
c, d, i
Radni listić 1.1. a w(C) = 74,8 %, 1.1. b w(O) = 88,8 %
1.1. c V(O2) = 10 080 L 1.1. d V(O2) = 8,5 × 10–3 m3 = 8,5 L
2. Građa atoma
Radni listić 2.1. nedjeljiv, Demokrit, atomske jezgre, elektronskog omotača, nukleus, protoni, neutroni,
elektroni, subatomskim, pozitivno, negativno, neutralni, jednaka, 2 000, manja, vrstu, položaj, kemijska,
izotopa, isti, različiti, izotopima, izobari, protoni, neutroni, zanemaruje.
A. 1. C., D. B. 1. jest, jer je masa protona uvijek jednaka i
3. a) 1, b) 3, c) 2 iznosi 1,673 × 10–27 kg
4. [Ar]4s2 3d7 2. u broju neutrona u jezgri
5. N(S) = 9,62 × 107 4. a) 2; b) 2, c) 7
6. N2 5. [Ar]4s2 3d10
7. N(p) = 78; N(n) = 118; Pt 6. N(Na) = 1,59 × 106
8. a) Ar(X) = 107,85; b) Ag, srebro 7. ma(Ag) = 1,79 × 10–22 g
9. ma(He) = 6,69 × 10–27 kg 8. N(p) = 47; N(n) = 60
9. ma(Li) = 1,172 × 10–26 kg
3. Periodni sustav elemenata

A. 1. a) [Ar] 4s2 3d6; b) [Ar] 3d6; [Ar] 3d5; c) Fe3+, B. 1. a) [Ar] 3d5 4s2; b) 3d5; c) prijelazni elementi
jer su njegove orbitale polupopunjene 2. a) In, Y, La, Al; b) 4p, 6p, 6s, 3d
2. a) In, Sc, H, Al; b) 3p; 5p; 5s 3. E.
3. E. 4. a) Na, b) Ar, c) Ne, d) Ge
4. a) Cl, b) He 5. Li, B, Be, C, O, N, F
5. A. Cs, B. Br, C. Xe, D. Ba, E. Sb 6. a) C, b) Hg, c) Sc, d) B, e) Br, f) Ir i Ta
6. a) Al; b) Br; c) Bi; d) Si; e) Hg
4. Veze između atoma i molekula

A. 1. a) zemnoalkalijski, b) halkogeni, B. 1. a) alkalijski, b) plemeniti plinovi,
c) alkalijski, d) ugljikova skupina c) halogeni elementi, d) borova skupina
2. a) Cr Cr3+ + 3e; 2. C.
O2 + 4e 2O2–; 3. b) Ca(II), N(III); c) 3Ca + N2 Ca3N2
4Cr + 3O2 4Cr3+ + 6O2– 5. Polarne: H2O, CH3Cl; Nepolarne: CO2, H2

2Cr2O3; 6. a) Cl, O, S; b) Cl–, O2–, S2–
b) krom; c) Cr Cr3+ + 3e 7. C.
4. a) HCl, b) BCl3, c) van der Waalsove 8. Pb, Sn, Ge, C
5. B.
6. a) Mg, Al, Rb; b) Mg2+, Al3+, Rb+;
c) [Ar] 4s2 3d10 4p6
8. Na, Mg, S, Cl
150

5. Kristali
A. 1. a) N, b) T, c) T, d) N, e) T, f) N
2. a) amorfne, kristalne, b) elektrostatske, c) ne, d) van der Waalsove, e) dijamant, f) nisko.
3. a) D; b) D, c) C, d) A, e) D, f) B
B. 1. a) T, b) N, c) T, d) N, e) T, f) T
2. a) ionskih, b) raste, c) slobodni, d) 8, e) 3, f) velika
3. a) A, b) C, c) B, d) E, e) B, f) D
6. Uvod u kemijski račun

A. 2. M(C6H8O6) = 176,14 g/mol; n = 2,84 × 10–3 mol; N = 1,71 × 1021 molekula
3. a) Cr2(SO4)3; b)Mr = 392,18, c) mf = 6,51 × 10–25 kg, d) m = 392,18 g, e) N = 3,26 × 1023,
f) N = 6,53 . 1023
B. 2. M(C6H4(OH)COOH)= 138,13 g/mol; n = 0,072 mol; N = 4,36 × 1022
3. a) Al(NO3)3, b) Mr = 213,01, c) mf = 3,54 . 10–25 kg, d) m = 213,01 g, e) N = 2,6 × 1023, f) N = 7,8 × 1023
7. Kemijske promjene (rješenja radnih listića)

Radni listić 7.3.
∆ Na CO + H O + CO
1. 2NaHCO3 2 3 2 2
Ugljikov(IV) oksid nastao razgradnjom NaHCO3 izaziva zamućenje vapnene vode jer nastaje teško
topljiv kalcijev karbonat: CO2 + Ca(OH)2 Ca CO3 + H2O
a) M(NaHCO3) = 84,00 g/mol
b) w(Na) = 27,37 %
c) Vapnena voda je otopina kalcijevog hidroksida
2. Na2CO3 + 2HCl 2NaCl + CO2 + H2O
O = C = O
linearna struktura, 180 °
Molekula CO2 nije polarna.
Radni listić 7.4.

Reakcija je endotermna, jer nakon dodatka kapi vode uslijedi vrlo burna reakcija.
2Al(s) + 3I2(g) 2AlI3(s)
kemijska sinteza:
n(AlI3) = 4,906 × 10–3 mol N(Al) = 2,954 × 1021
1. 2NaHCO3 Na2CO3 + H2O + CO2
a) M(NaHCO3) = 84,00 g/mol
b) w(Na) = 27,37 %
2. Na2CO3 + 2HCl 2NaCl + CO2 + H2O
O = C = O; linearna struktura, 180 °; molekula CO2 nije polarna.
9. Stehiometrija kemijskih reakcija

Radni listić 9.1. a) Mjerodavni reaktant je BaCl2; b) m(BaSO4) = 1,12 g
c) zemnoalkalijski, halkogeni, halkogeni; d) 6s2, 3s23p4, 2s22p4
151

152

Aleksandra Habuš ♦ Dubravka Stričević ♦ Snježana Liber ♦ Ljubica Petrić
PRIRUČNIK ZA
NASTAVNIKE KEMIJE
uz udžbenik Opća kemija 2 za drugi razred gimnazije
2. izdanje

Nastavnicima kemije
Ovaj smo priručnik napisale sa željom da vam olakšamo pripremanje i izvođenje nastave
kemije u drugom razredu gimnazije. U priručniku smo metodički oblikovale i dopunile sadržaje
obrađene u udžbeniku i radnoj bilježnici Opća kemija 2. Priručnik sadrži:
– izvedbeni program
– metodičko-didaktičke napomene
– radne listiće
– rješenja zadataka iz udžbenika i radne bilježnice
– prozirnice.
Predloženi izvedbeni program možete prilagoditi uvjetima rada te interesima i mogućnostima

svojih učenika. Navedene metodičke upute prikazuju samo neke od mnogobrojnih načina up-
orabe udžbenika i izvođenja nastave. Zamislile smo ih kao poticaj samostalnom i kreativnom
pristupu nastavi kemije. Radni listići uglavnom se odnose na izvođenje pokusa iz udžbenika –
po skupinama ili, ako je to moguće, pojedinačno. Učenici na taj način stječu praktična iskustva
i lakše uočavaju promjene na osnovi kojih samostalno izvode zaključke, koji će im pomoći da
lakše usvoje nove pojmove i zakonitosti.
Sve zadatke iz udžbenika i radne bilježnice riješile smo u tri “koraka”. Vjerujemo da će
vam ponekad, u nedostatku vremena, naša rješenja pomoći da brže provjerite rješenja svojih
učenika. Prozirnice možete uporabiti prema vlastitom izboru: kod ponavljanja, tijekom obrade
novog gradiva ili prilikom usustavljivanja znanja.
U nadi da će vam ovaj priručnik pomoći, s radošću očekujemo vaše prijedloge i poticaje.
Autorice

OKVIRNI NASTAVNI PROGRAM KEMIJE U GIMNAZIJI
Razred: 2.
Broj nastavnih sati T/G = 2/70
1. Energija i kemijske promjene

• Kemijska reakcija, kemijske veze i kemijska energija
• Energija i toplina, toplinski kapacitet
• Entalpija i promjena entalpije tijekom kemijske reakcije (egzotermni i endotermni procesi)
• Reakcijska entalpija i standardno stanje
• Standardna entalpija stvaranja i izgaranja
2. Osnovna svojstva tekućina

• Što su tekućine i osnovna svojstva tekućina (gustoća, napetost površine i viskoznost)
• Promjene pri zagrijavanju tekućina, ravnotežni tlak pare (dinamička ravnoteža) i vrelište
tvari
• Entalpije prijelaza
3. Otopine i koloidni sustavi

• Što su smjese tvari, a što otopine
• Što se zbiva pri otapanju čvrstih tvari
• Kakve se energetske promjene zbivaju pri procesu otapanja
• Nezasićena, zasićena i prezasićena otopina
• Iskazivanje sastava otopina:
– masena koncentracija
– množinska koncentracija
– maseni udio otopljenih tvari u otopini
• Odnos vrelišta i ledišta otapala i otopine
• Osmoza i osmotski tlak
• Koloidni sustavi i njihova osnovna svojstva
• Dijaliza
• Emulzije i emulgatori
4. Kemijska kinetika
• Važnost brzine reakcije pojedinih procesa i uvjeti nastajanja kemijske reakcije
• Energija aktivacije
• Utjecaj promjene koncentracije i temperature na brzinu kemijske reakcije
• Utjecaj oblika molekule, agregatnog stanja sastojaka i dodatka katalizatora na brzinu
reakcije
• Djelovanje katalizatora
5. Ravnoteža kemijskih reakcija

• Ravnotežno stanje
• Kako se uspostavlja kemijska ravnoteža
• Konstanta kemijske ravnoteže
• Utjecaj na položaj ravnoteže – Le Chatelierovo načelo
157

6. Kiseline, baze, soli
• Definicija kiselina
• Definicija baza
• Mjera za kiselost – ionski produkt vode i pH-vrijednost otopina
• Indikatori
• Disocijacija kiselina i lužina i njihova jakost
• Kako se može predvidjeti tijek kiselinsko-bazne reakcije
• Neutralizacija
• Soli – važnosti i dobivanje
• Redoks-reakcije, oksidacijski broj i primjeri dobivanja soli
7. Elektrokemijski procesi
• Galvanski članci – sastavni dijelovi i reakcija
• Redukcijski elektrodni potencijal
• Niz standardnih redukcijskih potencijala i reaktivnost elemenata
• Razlika potencijala galvanskog članka
• Korozija – pojam i nastajanje
• Načini zaštite od korozije
• Elektrolitni članci i putovanja iona djelovanjem istosmjerne električne struje
• Procesi elektrolize:
– taline natrijevog klorida i vode
– vodene otopine bakrovog(II) klorida, natrijevog klorida i bakrovog(II) sulfata
• Elektrokemijski izvori električne struje
Baterije – nepovratni ili ireverzibilni galvanski članci
Akumulatori – povratni ili reverzibilni članci
Gorivni članci
158

promjene
1. Energija i
2. Tekućine
kemijske
159

3. Otopine i
koloidni
sustavi
160

161

kemijskih
4. Kinetika
reakcija
162

5. Ravnoteža
kemijskih
reakcija
163

6. Kiseline, baze
i soli
164

-reakcije
7. Redoks-
165

elektrokemije
8. Osnove
166

1
nastavna cjelina
Energija i kemijske
promjene
1.1. Uvod
1.2. Kemijska reakcija, kemijske veze, kemijska energija
1.3. Energija i toplina, toplinski kapacitet
1.4. Entalpija i promjena entalpije tijekom kemijske reakcije
1.5. Entropija i Gibbsova energija
Cilj: shvatiti da svaku kemijsku promjenu prati promjena energije i naučiti kako se promjene
energije mogu računski predvidjeti.
Obrazovni ishodi:
• ponoviti iz fizike o energiji, oblicima energije i Zakonu o očuvanju energije
• ponoviti kemijske i fizikalne promjene
• naučiti što je kemijska energija
• razlikovati egzotermnu i endotermnu promjenu i ih objasniti u kemijskim reakcijama
na osnovi pokusa
• upoznati pojam entalpije
• naučiti što je toplinski kapacitet i kako toplinski kapacitet vode utječe na klimu
• usvojiti pojam termokemijske jednadžbe
• izračunati reakcijsku entalpiju iz standardnih entalpija nastajanja tvari
• izračunati jednostavnije termokemijske zadatke uporabom odgovarajućih tablica
• razvijati grafičku pismenost
• upoznati se s fosilnim i nekim alternativnim izvorima energije
• izračunati reakcijsku entalpiju iz standardnih molarnih entalpija.
Ključni pojmovi:
• egzotermna reakcija • kalorimetrija
• endotermna reakcija • molarni toplinski kapacitet, Cm
• entalpija • specifični toplinski kapacitet, c
• entalpijski dijagram • termokemijska jednadžba
• entropija • toplinski kapacitet, C
• Gibbsova energija, G • spontane reakcije
• Hessov zakon • nespontane reakcije
Didaktičko-metodičke preporuke
• N
astavnik će na prvom nastavnom satu okvirno upoznati učenike sa sadržajima drugog
razreda i ponoviti s njima neke sadržaje iz prvog razreda, primjerice kemijske veze i vrste
kemijskih promjena.
• P
rimjenom načela od poznatog k nepoznatom i od jednostavnog prema složenom mogu
se u razgovoru s učenicima iskoristiti njihova ranija iskustva i opažanja tijekom izvedenih
pokusa da bi se ustvrdilo da svaku kemijsku promjenu prati, osim promjene tvari, i promjena
energije. Preporučujemo i izvođenje pokusa gorenja magnezija (pokus 1.1.). Pokus učenici
mogu izvoditi samostalno, a opažanja trebaju upisati na radni listić 1.1.
• Z
nanja o energiji koja su učenici ranije stekli u nastavi fizike mogu se iskoristiti za definiranje
pojma energije, oblika energije i Zakona o očuvanju energije.
a bi učenicima pojam kemijske energije bio jasan, pokuse koji se izvode treba zapisati
• D
kemijskom jednadžbom. Analizom promjene kemijskih veza može se zaključiti da je kemijska
promjena zapravo promjena kemijskih veza koje se cijepaju ili nastaju, a prati ih promjena
energije zbog različite energije pojedinih veza.
167

• N a pitanje što je toplina, nakon što su je osjetili ili “vidjeli” tijekom pokusa, većina učenika
odgovorit će da je toplina oblik energije. Da bi razumjeli pojam entalpije, nastavnik će im prije
toga objasniti pojmove sustav i okolina. U objašnjavanju može poći od tvrdnje da je jedna
od zadaća kemičara odrediti koliko se energije može dobiti od neke količine tvari u reakciji
(npr. od 0,5 L obranog mlijeka) ili koliko energije treba utrošiti da bi se proizvelo primjerice 1 kg
vapna iz vapnenca. U tu svrhu kemičar definira sustav i okolinu i, ovisno o smjeru prijelaza
energije između njih, reakciju proglašava egzotermnom ili endotermnom.
• U čenicima treba naglasiti da je većina kemijskih reakcija otvoreni sustav, koji može raz-
mjenjivati energiju s okolinom kao toplinu i kao rad. Jedan je takav sustav i reakcija cinka s
klorovodičnom kiselinom. Pokus učenici izvode u skupinama, a opažanja trebaju upisati na
radni listić 1.2. (Umjesto ovoga može se izvesti neki zamjenski pokus, primjerice reakcija
vode i živog vapna.)
• K emičara zanima toplina koju takav sustav razmjenjuje, a da bi je mogao eksperimentalno
odrediti, mora znati i što je toplinski kapacitet. Taj su pojam učenici naučili u fizici u osnovnoj
školi.
• Tijekom razgovora o toplinskom kapacitetu od učenika se može tražiti da objasne zašto Knin
u odnosu na Šibenik ima ljeti znatno veće dnevne temperaturne oscilacije. Ovo će pitanje
nastavnik iskoristiti da učenicima objasni veliki toplinski kapacitet vode i njegov utjecaj na
klimu. Pri tome od njih može tražiti da objasne značenje podatka c(H2O) = 4,2 kJ kg–1 K–1 ili
nekog sličnog.
• Z a vježbu učenici mogu riješiti zadatke s toplinskim kapacitetom u udžbeniku (zadatak 1.1.,
1.2. i 1.3.) i u radnoj bilježnici (zadatak 1.2.) i zbirci zadataka: 1.2., 1.2. i 1.4.
• Kako bi se učenicima objasnio pojam entalpije, treba se vratiti na otvoreni sustav (p = konst.) i
utvrditi da se energija sustava ne može odrediti, ali se može mjeriti toplina i rad koje on razm-
jenjuje s okolinom. Kemičara, dakle, zanima toplina koju sustav pri p = konst. može izmijeniti
s okolinom, a zovemo je entalpija. Eksperimentalno se ne može odrediti njezina vrijednost,
već samo prirast entalpije, odnosno ∆H.
• To je trenutak da se spomene termokemija i termokemijska jednadžba. Može se napisati
nekoliko termokemijskih jednadžbi vezanih za pokuse (kao u udžbeniku) ili uz druge kemijske
reakcije, ali ih treba odabrati tako da budu dobra osnova za objašnjavanje ∆rH, ∆rH°, ∆fH°,
∆cH°… To mogu biti:
H2(g) + O2(g) H2O(l) ∆rH°= –285,8 kJ mol–1 = ∆fH°(H2O) = ∆cH°(H2)
2H2(g) + O2(g) 2H2O(l) ∆rH° = –571,6 kJ mol–1
• P
osebno treba naglasiti da se reakcijska entalpija odnosi na množine tvari u jednadžbi reak-
cije, odnosno na 1 mol reakcije, dok se entalpija nastajanja i entalpija izgaranja odnose na
1 mol tvari koja nastaje iz elemenata ili 1 mol tvari koja izgara.
• U
čenike treba obavijestiti da su entalpije nastajanja za spojeve kalorimetrijski određene i na-
laze se u tablicama (Tablica 1. str. 184 udžbenika). Te vrijednosti omogućavaju izračunavanje
prirasta reakcijske entalpije, ∆rH°.
• U
tu svrhu treba s učenicima na jednom primjeru odrediti prirast entalpije uporabom entalpija
nastajanja iz tablice i prikazati energijske promjene na entalpijskom dijagramu. To može biti
primjer 1.2. ili 1.3. iz udžbenika ili neki drugi (npr. izgaranje butana). Potom učenike treba
uputiti na rješavanje zadataka iz udžbenika, radne bilježnice i zbirke.
• N
a jednom od sljedećih sati nastavnik može u obliku rada u skupinama provesti eksperi-
mentalno određivanje reakcijske entalpije za reakciju cinka s otopinom bakrovog(II) sulfata.
Postupak izvedbe i zadaće vezane uz mjerenje, obradu i prikaz rezultata nalaze se u radnoj
bilježnici (zadatak 1.11.).
168

• S
lijedi nekoliko zadataka koji povezuju kalorimetrijsko mjerenje i izračunavanje prirasta
reakcijske entalpije:
1. U kalorimetru, čiji je toplinski kapacitet 5 kJ K–1, pri spajanju 0,5 g natrija s klorom zabilježen je
porast temperature s 24 °C na 25,8 °C. Izračunaj entalpiju nastajanja natrijevog klorida.
R: –413,6 kJ mol–1
2. U kalorimetru, čiji je toplinski kapacitet 2 kJ K–1, pri nastanku 1,3 g etina (C2H2) iz elemenata
zabilježeno je sniženje temperature s 20 °C na 14,35 °C. Izračunaj entalpiju nastajanja etina.
R: 226 kJ mol–1
3. Spaljivanjem 1,24 g fosfora u kisiku temperatura u kalorimetru poraste za 8,8 °C. Toplinski kapa-
citet kalorimetra odgovara 800 g vode, a c(H2O) = 4,2 kJ kg–1 K–1. Izračunaj entalpiju nastajanja
fosforovog(V) oksida, P4O10.
R: –2 949,7 kJ mol–1
okviru ove cjeline učenike treba upoznati i s Hessovim zakonom i na primjerima potvrditi
• U
Zakon o očuvanju energije. Značenje Hessovog zakona može se usporediti s uspinjanjem na
prvi kat uz 18 stepenica. Možemo to učiniti na više načina i koji god izabrali, naći ćemo se
na prvom katu:
– 18 koraka po 1 stepenicu
– 9 koraka po 2 stepenice
– 6 koraka po 3 stepenice.
• Z adatci za vježbu nalaze se u udžbeniku i zbirci zadataka (1.13., 1.14.). Za učenike koji žele
više, treba uputiti kako se izračunava standardna reakcijska entalpija pomoću standardne
entalpije veza (Tablica 1.2.). Pri tom se ponove kovalentna veza i strukturne formule a za
vježbu dobro će doći zadatci 1.15. – 1.17. u zbirci zadataka.
• J edan od zadataka u ovoj nastavnoj cjelini jest upoznati učenike s fosilnim gorivima, kao još
uvijek glavnim energentima, te naglasiti potrebu uvođenja alternativnih izvora energije. Za
realizaciju ovog zadatka nastavnik će podijeliti učenike u dvije skupine koje trebaju odgovoriti
na postavljena pitanja. Unutar skupine učenici će međusobno surađivati i razvijati osjećaj osobne
odgovornosti u ostvarivanju zadatka. Između skupina potaknut će se natjecateljski odnos koji
se može i pojačati tako da se skupinama omogući naizmjenično izvještavanje o rezultatima
uz moguće “replike” druge skupine. Povremena primjena ovakvog pristupa čini nastavni sat
dinamičnijim i pobuđuje veće zanimanje učenika za gradivo koje se obrađuje ili utvrđuje.
Prijedlog pitanja:
1. Kakav bi toplinski učinak dalo izgaranje 1 t ugljena (sastava kao u zadatku 1.1. u radnoj bilježnici)?
2. Kolika je masa glukoze koju biljke moraju sintetizirati da bi proizvele kisik potreban za izgaranje?
3. Kolika je masa glukoze koju biljke moraju sintetizirati da bi potrošile CO2 nastao izgaranjem?
4. Kolika je masa SO2 koji nastane izgaranjem?
5. Kakve učinke po okoliš imaju produkti izgaranja fosilnih goriva?
6. Iz koje bi se mase vodika, kao alternativnog goriva, izgaranjem oslobodila ista toplina kao izga-
ranjem 1 t ugljena? Kako na okoliš djeluje produkt izgaranja vodika?
7. Koji izvori energije osim vodika mogu biti alternativa fosilnim gorivima?
169

170

H° reaktanti H° produkti
∆ rH° < 0 ∆ rH° > 0
produkti reaktanti
U egzotermnim reakcijama je U endotermnim reakcijama je

H°P < H°R jer se toplina oslobađa. H°P > H°R jer se toplina troši.
5.9.2014. 14:53:30
Radni listić 1.1.
Gorenje magnezija
Pribor i kemikalije: satno staklo, plamenik, pinceta, traka magnezija.
Oprez! Zbog štetnosti UV zračenja u plamen se ne smije gledati izravno, već kroz crne naočale
ili začađeno staklo.
Opis rada: Komadić trake magnezija primi pincetom i unesi u plamen. Čim se vrpca zapali,
makni je iz plamena i drži iznad satnog stakla.
• Što opažaš? ______________________________________________________________

• Napiši jednadžbu reakcije. ___________________________________________________
• Gorenjem magnezija nastaje magnezijev oksid, _____________________, spoj građen od

__________________ kationa i _______________ aniona.
• Jesu li kristalne strukture magnezija i dobivenog magnezijevog oksida jednake? Obrazloži

tvrdnju? _________________________________________________________________
______________________________________________________________________
• Dobiveni magnezijev oksid kristalizira u kubičnom sustavu.
Izračunaj polumjer magnezijevog iona ako je duljina brida

elementarne ćelije magnezijevog oksida 422 pm, a polumjer
oksidnog iona 132 pm.
Izradak:
r(Mg2+) = _______________
171

Radni listić 1.2.
Reakcija cinka s klorovodičnom kiselinom

Pribor i kemikalije: Erlenmeyerova tikvica od 250 mL, menzura od 100 mL, lijevak za dokapavanje,
pneumatska kada ili široka čaša, filtrirni papir, termometar, Zn(s), HCl(aq).
Opis rada:
• Stavi u Erlenmeyerovu tikvicu granulu cinka.
• Sastavi aparaturu prema slici.
• Menzuru napuni vodom i na vrh stavi komad HCl(aq)
filtrirnog papira.
• Tako napunjenu menzuru okreni pod vodom u H2(g)
pneumatsku kadu pazeći da menzura ostane
puna vode.
• Izmjeri temperaturu kiseline u lijevku.
• Otvori pipac lijevka za dokapavanje (prethodno
skini čep s lijevka) tako da kiselina polagano
kapa na cink.
• Nakon završene reakcije izmjeri temperaturu Zn(s) H2O(l)
reakcijske smjese i odčitaj volumen razvijenog
vodika.
Jednadžba reakcije: _________________________________________________________
Rezultati mjerenja:
t1(HCl) = __________
t2(nastale otopine) = _________

∆t = __________
• Zaključi na osnovi podataka iz pokusa prenosi li se toplina iz okoline na sustav ili iz sustava
na okolinu. Je li reakcija endotermna ili egzotermna?
______________________________________________________________________
______________________________________________________________________
• Na osnovi volumena razvijenog vodika (uz pretpostavku da su uvjeti normalni) izračunaj

masu izreagiranog cinka.
Izradak:
m(Zn) = ________________
172

Zadaci iz udžbenika
1.1. K oliko je topline utrošeno za pripremu šalice čaja, tj. za zagrijavanje 250 g vode kojoj se temperatura povisila
s 25 °C na 100 °C?
1.2. Koliko topline je potrebno da bi se temperatura uzorka vode od 150 mL, gustoće 1,0 g/mL, povisila s 15 °C na
20 °C?
1.3. Pretpostavimo li da Coca-Cola ima isti specifični toplinski kapacitet kao voda, koliko će se topline
osloboditi kad se 350 g Coca-Cole (toliko obično sadrži 1 limenka) ohladi sa sobne temperature,
t = 25 °C, na temperaturu t = 3 °C?
1.4. Koja je prosječna energijska vrijednost zrna kikirikija ako se temperatura 1000 g vode u kalorimetru povisila
za 50 °C izgaranjem 5 sjemenki kikirikija?
1.5. Ako se u reakciji troši toplina, hoće li se temperatura reakcijskoga sustava sniziti ili povisiti?
1.6. Kako nazivamo toplinu koja se oslobađa ili troši pri nekoj promjeni uz stalan tlak?
1.7. Hoće li se osloboditi više energije pri nastajanju 1 mola kisika ili 1 mola dušika?
1.8. U reakciji 1 mola magnezija s kisikom, pri nastajanju magnezijeva oksida, oslobodi se toplina od 602 kJ.
a) Napiši termokemijsku jednadžbu.
b) Nacrtaj entalpijski dijagram.
1.9. Neke od bakterija mogu razgraditi glukozu na metan i ugljikov(IV) oksid. Jednadžba kemijske reakcije je:
C6H12O6(s) 3CH4(g) + 3CO2(g)
Izračunaj reakcijsku entalpiju za navedenu reakciju ako je ∆ fH° (C6H12O6) = –1274,0 kJ mol–1.
1.10. Koliko se topline oslobodi pri tlaku od 100 kPa i temperaturi 25 °C ako je iz kalcijeva oksida dobiveno 375 kg
kalcijeva hidroksida? Reakcijsku entalpiju izračunaj na temelju podataka u tablici na strani 184. udžbenika.
CaO(s) + H2O(l) Ca(OH)2(s) ∆ rH° = ?
1.11. Toplina utrošena za sintezu jodovodika iz elementa iznosila je 120 kJ. Koliko je grama plinovitoga jodovodika
nastalo ako je standardna entalpija nastajanja jodovodika 25,94 kJ/mol? Napiši odgovarajuću termokemijsku
jednadžbu.
1.12. Navedene su četiri termokemijske jednadžbe s odgovarajućim reakcijskim entalpijama pri 25 °C. Koja od njih
je standardna entalpija nastajanja i zašto?
A. H2(g) + O2(g) H2O(l) ∆ rH° = –286 kJ mol–1
B. 2H2(g) + O2(g) 2H2O(g) ∆rH° = –483,6 kJ mol–1
C. CO(g) + O2(g) CO2(g) ∆rH° = –283 kJ mol–1
D. 2H(g) + O(g) H2O(l) ∆rH° = –971,1 kJ mol–1
1.13. Nacrtaj entalpijske dijagrame za navedene reakcije.
a) 4Al(s) + 3O2(g) 2Al2O3(s) ∆ rH° = –3 339,6 kJ mol–1
b) CaO(s) + 3C(s) CaC2(s) + CO(g) ∆rH° = 466 kJ mol–1
c) NH3(g) + HCl(g) NH4Cl(s) ∆ rH° = –175,3 kJ mol–1
1.14. Procesom fotosinteze, prema nekim procjenama, godišnje na Zemlji nastane 6 × 1011 t glukoze. Izračunaj koliko
topline biljke vežu tijekom godine dana u procesu fotosinteze.
6CO2(g) + 6H2O(l) C6H12O6(s) + 6O2(g) ∆ rH° = 2801,8 kJ mol–1
1.15. Izračunaj standardnu reakcijsku entalpiju za reakciju sinteze dušikova(V) oksida iz elemenata na temelju
napisanih termokemijskih jednadžbi.
2NO(g) + O2(g) 2NO2(g) ∆ rH° = –114,1 kJ mol–1
4NO2(g) + O2(g) 2N2O5(g) ∆rH° = –110,2 kJ mol–1
N2(g) + O2(g) 2NO(g) ∆rH° = 180,5 kJ mol–1
N2(g) + O2(g) N2O5(g) ∆ rH° = ?
1.16. Navedene su termokemijske jednadžbe:
N2(g) + 2O2(g) 2NO2(g) ∆ rH° = 67,6 kJ mol–1
N2(g) + 2O2(g) N2O4(g) ∆rH° = 10,8 kJ mol–1
Izračunaj standardnu reakcijsku entalpiju za reakciju:
2NO2(g) N2O4(g) ∆ rH° = ?
1.17. a) Odredi entalpiju nastajanja butana, C4H10(g), ako su poznate reakcijske entalpije ovih reakcija:
2C4H10(g) + 13O2(g) 8CO2(g) + 10H2O(l) ∆ rH° = –5757 kJ mol–1
C(grafit) + O2(g) CO2(g) ∆rH° = –393,5 kJ mol–1
H2O(l) H2(g) + O2(g) ∆ rH° = 285,84 kJ mol–1
b) Nacrtaj entalpijski dijagram nastajanja butana.
173

1.18. Reakcijom bakra i kisika mogu nastati bakrov(II) oksid i bakrov(I) oksid.
2Cu(s) + O2(g) 2CuO(s) ∆ rH° = –310 kJ mol–1
2Cu(s) + O2(g) Cu2O(s) ∆ rH° = –166,7 kJ mol–1
Izračunaj standardnu reakcijsku entalpiju za reakciju:
Cu2O(s) + O2(g) 2CuO(s) ∆ rH° = ?
1.19. Na temelju agregacijskih stanja tvari u reakciji (promjeni) pretpostavi koja će od navedenih reakcija (promjena)
imati pozitivnu, a koja negativnu vrijednost reakcijske entropije. Obrazloži svoje odgovore.
a) NH3(g) + HCl(g) NH4Cl(s), b) Ca(s) + 2H2O(l) Ca(OH)2(aq) + H2(g),
c) I2(s) I2(g), d) I2(g) 2I(g), e) 2CH3OH(l) + 3O2(g) 2CO2(g) + 4H2O(g)
1.20. Za proizvodnju 1 t sirovoga željeza u visokoj peći potrebno je oko 2 t rude, 1 t koksa, 600 kg dodatka (prim-
jerice vapnenca), 4 t zraka i 30 t tehnološke vode za hlađenje i ispiranje. Tako dobiveno željezo sadrži više
od 4 % ugljika, ali i druge primjese, npr. silicij, mangan, fosfor i sumpor. Sirovo željezo dobiva se redukcijom
hematita s ugljikovim(II) oksidom prema jednadžbi: Fe2O3(s) + 3CO(g) 2Fe(s) + 3CO2(g)
Izračunaj: a) prirast reakcijske entalpije
b) prirast reakcijske entropije.
1.21. Acetilen (etin) dolazi u prodaju u čeličnim bocama otopljen u acetonu jer u plinovitom stanju pod povišenim tlakom
može eksplodirati. U velikim količinama se rabi za autogeno zavarivanje jer se izgaranjem u kisiku postižu vrlo
visoke temperature (do 3100 °C). Zapaljen na zraku gori svijetlim plamenom pa ga koriste rudari i speleolozi kao
izvor svjetlosti na kacigama, a koristi se i za rasvjetu svjetionika.
Jednadžba reakcije dobivanja acetilena iz kalcijeva karbida je: CaC2(s) + 2H2O(l) C2H2(g) + Ca(OH)2(s)
Izračunaj: a) prirast Gibbsove energije pri 25 °C i navedi je li reakcija spontana ili nespontana;
b) utječe li promjena temperature na spontanost te reakcije?
1.22. Natrijev hidrogenkarbonat, NaHCO3 bijela je kristalna tvar slabo topljiva u vodi. U svakodnevnom životu
poznata je kao soda bikarbona, sastojak je praška za pecivo, gaziranih pića, nekih kozmetičkih preparata i
drugo… Natrijev hidrogenkarbonat zagrijavanjem se ne tali, već se razlaže na natrijev karbonat, ugljikov(IV)
oksid i vodu. Jednadžba reakcije:
2NaHCO3(s) ∆ Na2CO3(s) + CO2(g) + H2O(l)
a) Napiši Lewisove strukturne formule formulskih jedinki i molekula tvari u reakciji.

b) Izračunaj standardnu reakcijsku entalpiju i nacrtaj entalpijski dijagram.
c) Koliko je topline potrebno za žarenje 250,0 g NaHCO3?
d) Izračunaj: masu nastalog natrijeva karbonata, volumen ugljikova(IV) oksida pri normalnim okolnostima i broj
molekula vode.
174

Rješenja zadataka iz udžbenika
1.1. m(H2O) = 250 g
∆t = 100 °C – 25 °C = 75 °C
∆T = 75 K
c(H2O) = 4,2 J g–1 K–1
Q = ?
Izradak:
Q = m(H2O) . c(H2O) . ∆T
= 250 g . 4,2 J g–1 K–1 . 75 K = 78,8 kJ
1.2. V(H2O) = 150 mL

ρ(H2O) = 1,0 g/mL
∆t = 20 °C – 15 °C = 5 °C
∆T = 5 K
c(H2O) = 4,2 J g–1 K–1
Q = ?
Izradak:
Q = m(H2O) . c(H2O) . ∆T
= 150 g . 4,2 J g–1 K–1 . 5 K = 3 150 J = 3,15 kJ
1.3. c(Coca-Cola) ≈ c(H2O) ≈ 4,2 J g–1 K–1

m(Coca-Cola) = 350 g
∆t = 25 °C – 3 °C = 22 °C
∆T = 22 K
Q=?
Izradak:
Q = m(H2O) . c(H2O) . ∆T
= 350 g . 4,2 J g–1 K–1 . 22 K = 32 340 J = 32,3 kJ
1.4. m(H2O) = 103 g

c(H2O) = 4,2 J g–1 K–1
∆T = 50 K
N(sjemenki) = 5
Q=?
Izradak:
Q = m(H2O) . c(H2O) . ∆T
= 103 g . 4,2 J g–1 K–1 . 50 K = 210 000 J = 210 kJ
Energijska je vrijednost 5 sjemenki 210 kJ, a prosječna energijska vrijednost sjemenke kikirikija
iznosi 42 kJ.
1.5. Ako se reakcijom troši toplina, temperatura reakcijskog sustava će se sniziti.
1.6. Entalpija
1.7. Pri nastajanju 1 mola molekula dušika oslobodit će se više energije nego pri nastajanju 1 mola
molekula kisika jer je standardna entalpija veze O=O 494 kJmol–1, a trostruke kovalentne veze N ≡N
941 kJ mol–1. (Podaci iz tablice 1.2. na str. 21.).
175

1.8. a) Mg(s) + O2(g) MgO(s) ∆rH° = – 601,83 kJ
ili 2Mg(s) + O2(g) 2MgO(s) ∆rH° = – 1 203,7 kJ
1.9. C6H12O6(s) 3CH4(g) + 3CO2(g) ∆rH° = ?

Izradak:
∆rH° = 3 . ∆fH°(CH4(g)) + 3∆fH°(CO2(g)) – ∆fH°(C6H12O6(s))
= 3 . (–74,85 kJ mol –1) + 3 . (–393,5 kJ mol –1) – (–1 274,0 kJ mol –1)
= –131,1 kJ mol –1
1.10. M(Ca(OH)2) = 74,09 g mol–1

m(Ca(OH)2) = 375 kg = 375 × 103 g
Q=?
Izradak:
CaO(s) + H2O(l) Ca(OH)2(s) ∆rH° = ?

= –986,59 kJ mol–1 – (–635,5 kJ mol–1 – 285,84 kJ mol–1)
= –65,25 kJ mol–1
1.11. Q = 120 kJ
∆fH°(HI) = 25,94 kJ/mol
m(HI) = ?
Izradak:
H2(g) + I2(g) 2HI(g) ∆rH° = 51,88 kJ/mol
m(HI) = n(HI) ⋅ M(HI) = 4,63 mol ⋅ 127,9 g mol–1 = 592,2 g
1.12. Kemijska jednadžba A jer sintezom iz elemenata nastaje 1 mol spoja.
1.13. a) b) c)
H° H° H°
4Al(s) + 3O2(g) CaC2(s) + CO(g) NH3(g) + HCl(g)
∆rH° = –3 339,6 kJ mol–1 ∆rH° = 466 kJ mol–1 ∆rH° = –175,3 kJ mol–1
2Al2O3(s) CaO(s) + 3C(s) NH4Cl(s)
176

1.14. m(C6H12O6) = 6 × 1011 t = 6 × 1017 g
M(C6H12O6) = 180,16 g mol–1
Q = ?
Izradak:
6CO2(g) + 6H2O(l) C6H12O6(s) + 6O2(g) ∆rH° = 2 801,8 kJ mol–1
×
×
1.15. 2NO(g) + O2(g) 2NO2(g) ∆rH° = –114,1 kJ mol–1

4NO2(g) + O2(g) 2N2O5(g) ∆rH° = –110,2 kJ mol–1
N2(g) + O2(g) 2NO(g) ∆rH° = 180,5 kJ mol–1
N2(g) + 5 O2(g) N2O5(g) ∆rH° =?

2
Izradak:
Zbrojimo sve tri jednadžbe, pri čemu drugu podijelimo s dva. Prema tome vrijedi:
∆rH° = –114,1 kJ mol–1 + ( – 110,2 kJ mol–1) + 180,5 kJ mol–1 = 11,30 kJ mol–1
2
1.16. N2(g) + 2O2(g) 2NO2(g) ∆rH° = 67,6 kJ mol–1

N2(g) + 2O2(g) N2O4(g) ∆rH° = 10,8 kJ mol–1

2NO2(g) N2O4(g) ∆rH° =?
Izradak:
Zbrojimo obje jednadžbe, ali tako da prvu jednadžbu okrenemo, odnosno da reaktanti postanu
produkti, a produkti reaktanti. Pritom se mijenja i predznak prirasta entalpije u prvoj jednadžbi.
Prema tome vrijedi:
2NO2(g) N2(g) + 2O2(g) ∆rH° = –67,6 kJ mol–1
N2(g) + 2O2(g) N2O4(g) ∆rH° = 10,8 kJ mol–1

2NO2(g) N2O4(g) ∆rH° = ?
∆rH° = –67,6 kJ mol–1 + 10,8 kJ mol–1 = –56,8 kJ mol–1
1.17. 2C4H10(g) + 13O2(g) 8CO2(g) + 10H2O(l) ∆rH° = –5 757 kJ mol–1

C(grafit) + O2(g) CO2(g) ∆rH° = –393,5 kJ mol–1
H2O(l) H2(g) + O2(g) ∆rH° = 285,84 kJ mol–1
8C(grafit) + 10H2(g) 2C4H10(g) ∆rH° = ?
Izradak:
Zbrojimo sve tri jednadžbe, ali tako da prvu okrenemo i promijenimo predznak prirasta entalpije,
drugu jednadžbu pomnožimo s 8, kao i prirast entalpije za tu jednadžbu, te treću jednadžbu okrenemo
i pomnožimo s 10, pa prirast entalpije dobiva negativnu vrijednost, i također je množimo s 10.
Prema tome vrijedi:
8CO2(g) + 10H2O(l) 2C4H10(g) + 13O2(g) ∆rH° = 5 757 kJ mol–1
8C(grafit) + 8O2(g) 8CO2(g) ∆rH° = –3 148 kJ mol–1
10H2(g) + 5O2(g) 10H2O(l) ∆rH° = –2 858,4 kJ mol–1
8C(grafit) + 10H2(g) 2C4H10(g) ∆rH° = ?
∆rH° = 5 757 kJ mol–1 + (–3 148 kJ mol–1) + (–2 858,4 kJ mol–1) = –249,4 kJ mol–1
Budući da se u zadatku traži entalpija nastajanja 1 mola butana, rezultat podijelimo s 2 pa dobivamo:
4C(grafit) + 5H2(g) C4H10(g) ∆rH° = –124,7 kJ mol–1
177

1.18. 2Cu(s) + O2(g) 2CuO(s) ∆rH° = –310 kJ mol–1
2Cu(s) + O2(g) Cu2O(s) ∆rH° = –166,7 kJ mol–1
Cu2O(s) + O2(g) 2CuO(s) ∆rH° = ?
Izradak:
Drugu jednadžbu treba okrenuti, promijeniti predznak prirasta entalpije i obje jednadžbe zbrojiti.
Prema tome:
2Cu(s) + O2(g) 2CuO(s) ∆rH° = –310 kJ mol–1
Cu2O(s) 2Cu(s) + O2(g) ∆rH° = 166,7 kJ mol–1
Cu2O(s) + O2(g) 2CuO(s) ∆rH° = ?

∆rH° = –310 kJ mol + 166,7 kJ mol = –143,3 kJ mol–1
–1 –1
1.19. a) ∆rS°<0, pri prijelazu iz plinovitog u kruto agregacijsko stanje entropija se smanjuje
b) ∆rS°>0, pri prijelazu iz krutog ili tekućeg agregacijskog stanja u plinovito entropija sustava raste
c) ∆rS°>0
d) ∆rS°>0, povećanjem ukupnog broja čestica u reakciji entropija sustava raste
e) ∆rS°>0
1.20. a) ∆rH° = [2 ⋅ ∆fH°(Fe,s) + 3 ⋅ ∆fH°(CO2,g)] - [∆fH°(Fe2O3,s) + 3 ⋅ ∆fH°(CO,g)]
= [3 ⋅(–393,5 kJ mol–1)] – [–822,2 kJ mol–1 + 3 ⋅ (–110,5 kJ mol–1) ]
= –26,8 kJ mol–1
b) ∆rS° = 2 ⋅ ∆Sm° (Fe,s) + 3 ⋅ ∆Sm° (CO2,g)] – [∆Sm° (Fe2O3,s) + 3 ⋅ ∆Sm° (CO,g)]
= [2 ⋅ 27,2 J K–1mol–1 + 3 ⋅ 213,7 J K–1mol–1] – [87,4 J K–1mol–1 + 3 ⋅ 197,7 J K–1mol–1]
= [695,5 J K–1mol–1] - [680,5 J K–1mol–1]
= 15,0 J K–1mol–1
1.21. a) ∆rH° = [∆fH°(C2H2,g) + ∆fH°(Ca(OH)2,s)] – [∆fH°(CaC2,s) + 2 ⋅ ∆fH°(H2O,l)]
= [226,7 kJ mol–1 + (–986,6 kJ mol–1)] – [–60,0 kJ mol–1 + 2 ⋅ (–285,84 kJ mol–1) ]
= –128,2 kJ mol–1
∆rS° = [∆Sm° (C2H2,g) + ∆Sm° (Ca(OH)2,s)] – [∆Sm° (CaC2,s) + 2 ⋅ ∆Sm° (H2O,l)]
= [200,9 J K–1mol–1 + 76,1 J K–1mol–1] – [70,0 J K–1mol–1 + 2 ⋅ 69,91 J K–1mol–1]
= 67,2 J K–1mol–1
∆G° = ∆rH°– T∆rS°
= –128,2 kJ mol–1 – 298 K ⋅ 67,2 J K–1mol–1
= –148,2 kJ mol–1
b) Temperatura ne utječe na spontanost reakcije.
1.22. a)
– 2–
O O
C C
[Na]+ O
O H , 2 [Na]+ O O
O
O=C=O, H H
b) ∆rH° = ∆fH°(Na2CO3,s) + ∆fH°(CO2,g) + ∆fH°(H2O,l)] – 2 ⋅ ∆fH°(NaHCO3,s)]

= [–1131 kJ mol–1 + (–393,5 kJ mol–1) + (–285,84 kJ mol–1)] – [2 ⋅ (–948,0 kJ mol–1)]
= 85,66 kJ mol–1
H° Na2CO3(s) + CO2(g) + H2O(l)
∆ rH° = 85,02 kJ mol–1
2NaHCO3(s)
178

c) m(NaHCO3) = 250,0 g
M(NaHCO3) = 84,01 g mol–1
__________________________
Q=?
n(NaHCO3)
Q = DrH° ⋅
µ(NaHCO3)
n(NaHCO3)
n(NaHCO3) = = 2,976 mol
M(NaHCO3)
2,976 mol
Q = 85,66 kJ mol–1 ⋅ = 127,5 kJ
2
d) m(Na2CO3) = ?
________________
n(Na2CO3) 1
=
n(NaHCO3) 2
n(NaHCO3) 2,976 mol
n(Na2CO3) = = = 1,488 mol
2 2
n(Na2CO3) = n(Na2CO3) × M(Na2CO3)
= 1,488 mol ⋅ 105,99 mol–1 = 157,7 g
V(CO2) = ?
______________
n(CO2) = 1,488 mol
V(CO2) = n(CO2) ⋅ Vm
= 1,488 mol ⋅ 22,4 dm3 mol–1 = 33,33 dm3
V(H2O) = ?
______________
n(H2O) = 1,488 mol
N(H2O) = n(H2O) ⋅ Na
= 1,488 mol ⋅ 6,022 × 1023 mol–1 = 8,961 × 1023
179

Zadaci iz radne bilježnice
1.1. Ugljen je fosilno gorivo koje se rabi još i danas. Jedan od mogućih sastava ugljena prikazuje formula
C135H96O9NS. Produkti izgaranja ugljena su, među ostalima, i oksidi sumpora koji pridonose kiselosti
kiša.
a) Izračunaj maseni udio sumpora u ugljenu.
b) Izračunaj masu sumpora u 1 kg ugljena navedenog sastava.
1.2. Komad aluminija mase 1 kg apsorbirao je toplinu od 490 kJ.

a) Koliki je prirast temperature tog komada aluminija, ako je specifični toplinski kapacitet aluminija
0,90 J g–1 K–1?
b) Koliki je molarni toplinski kapacitet aluminija?
1.3. Energijska vrijednost hrane određuje se kalorimetrijskom metodom.

a) Nacrtaj kalorimetar i napiši na koji se način određuje energijska vrijednost hrane.
b) Navedi najmanje pet namirnica i njihovu energijsku vrijednost.
1.4. Definiraj pojmove:

a) entalpija, b) egzotermni proces, c) endotermni proces, d) standardna entalpija nastajanja
1.5. a) Izračunaj standardnu reakcijsku entalpiju za reakciju razlaganja 1 mola vodene pare na plinoviti
vodik i kisik te napiši termokemijsku jednadžbu.
b) Je li reakcija endotermna ili egzotermna?
c) Skiciraj entalpijski dijagram prema prikazanim shemama.
1.6. U reakciji 1 mola kalcijevog oksida s vodom oslobodi se toplina od 65 kJ.

CaO(s) + H2O(l) Ca(OH)2(s) ∆ rH° = –65,25 kJ mol–1
Kad bismo tu toplinu doveli jednom kilogramu vode, koliki bi bio prirast temperature?
1.7. Reakcijom aluminija i željezovog(III) oksida oslobađa se toplina koja rastali nastalo željezo.
Reakcija je poznata pod imenom termit. Izračunaj reakcijsku entalpiju.
2Al(s) + Fe2O3(s) Al2O3(s) + 2Fe(s) ∆ rH° = ?
1.8. a) Napiši termokemijske jednadžbe i nacrtaj entalpijske dijagrame za reakcije:

(1) fotosinteze
(2) disanja
b) Izračunaj masu glukoze koja nastaje procesom fotosinteze uz utrošak energije od 975 kJ.
1.9. a) Definiraj Hessov zakon.

3
b) Izračunaj reakcijsku entalpiju za reakciju N2O3(g) N2(g) + O (g).
2 2
N2O3(g) NO(g) + NO2(g) ∆ rH = 39,7 kJ mol–1
1 1
N (g) + O2(g)
2 2
NO(g) ∆ rH = 90,37 kJ mol–1
2
1
N (g) + O2(g)
2 2
NO2(g) ∆ rH = 33,8 kJ mol–1
1.10. Iz sljedećih podataka izračunaj standardnu molarnu entalpiju nastajanja diborana, B2H6(g), pri 298 K.
B2H6(g) + 3O2(g) B2O3(s) + 3H2O(g) ∆ rH° = –1 941 kJ mol–1
3
2B(s) + O (g) B2O3(s) ∆ rH° = –2 368 kJ mol–1
2 2
1
H2(g) + O2(g) H2O(g) ∆ rH° = –241,8 kJ mol–1
2
180

Rješenja zadataka iz radne bilježnice
1.1. Mr(C135H96O9NS) = 1 908,2
w(S) = ?
m(S) = ?
Izradak:

a)
b)
m(S) = w(S) . m(C135H96O9NS ) = 0,0168 . 103 g = 16,8 g
1.2. m(Al) = 1 kg = 103 g

Q = 490 kJ = 490 . 103 J
c(Al) = 0,90 J g–1 K–1
∆T = ?
Cm = ?
Izradak:
a) specifični toplinski kapacitet je omjer toplinskog kapaciteta i mase tvari.
C=c.m
, toplinski kapacitet je omjer između apsorbirane topline i prirasta temperature.
b) Cm, molarni toplinski kapacitet je omjer toplinskog kapaciteta i množine tvari.
1.5. n(H2O) = 1 mol

∆fH°(H2O, g) = –241,79 kJ mol–1
∆rH° = ?
Izradak:
1
a) H2O(g) H2(g) + O (g) ∆rH° = ?
2 2
1
∆rH° =
2
= – (–241,79 kJ mol–1) = 241,79 kJ mol–1
1
Termokemijska jednadžba: H2O(g) H2(g) + O (g) ∆rH° = 241,79 kJ mol–1
2 2
b) Reakcija je endotermna.
181

c) 1
H2(g) + O (g)
H° 2 2
∆rH° = 241,79 kJ mol–1
H2O(g)
1.6. m(H2O) = 1 kg = 103 g

Q = 65,25 kJ
c(H2O) = 4,2 J g–1 K–1
∆T = ?
Izradak:
Q = m(H O) . c(H O) . ∆T
2 2
×
Dovedenom toplinom može se zagrijati 1 kg vode za 15,5 °C.
1.7. ∆fH°(Fe2O3, s) i ∆fH°(Al2O3, s) odčita se iz tablice u udžbeniku.

2Al(s) + Fe2O3(s) Al2O3(s) + 2Fe(s) ∆rH° = ?
Izradak:
∆rH° = ∆fH°(Al2O3, s) + 2 . ∆fH°(Fe, s) – [2 . ∆fH°(Al, s) + ∆fH°(Fe2O3, s)]
= –1 669,8 kJ mol–1 – (–822,2 kJ mol–1) = –847,6 kJ mol–1
1.8. a) (1) fotosinteza: 6CO2(g) + 6H2O(l) C6H12O6(s) + 6O2(g) ∆rH > 0

(2) disanje: C6H12O6(s) + 6O2(g) 6CO2(g) + 6H2O(l) ∆rH < 0
b) ∆H = Q = 975 kJ
∆fH°(C6H12O6, s) = –1 274,0 kJ mol–1
M(C6H12O6) = 180,2 g mol–1
m(C6H12O6) = ?
Izradak:
6CO2(g) + 6H2O(l) C6H12O6(s) + 6O2(g) ∆rH° = ?
. . .
∆rH = [∆fH°(C6H12O6, s) + 6 ∆fH°(O2, g)] – [6 ∆fH°(CO2, g) + 6 ∆fH°(H2O, l)]
= –1 274 kJ mol–1 – (–4 076,04 kJ mol–1) = 2 802,04 kJ mol–1
m(C6H12O6) = n(C6H12O6) . M(C6H12O6)

= 0,348 mol . 180,2 g mol–1 = 62,7 g
182

3
1.9. b) N2O3(g) N2(g) + O (g) ∆rH° = ?
2 2
N2O3(g) NO(g) + NO2(g) ∆rH° = 39,7 kJ mol–1
1
N2(g) + O2(g) NO(g) ∆rH° = 90,37 kJ mol–1
2
1
N2(g) + O2(g) NO2(g) ∆rH° = 38,85 kJ mol–1
2
Drugu i treću jednadžbu reakcije potrebno je napisati u suprotnom smjeru, pa vrijednosti reak-
cijskih entalpija dobivaju negativan predznak. Zbrajanjem navedenih termokemijskih jednadžbi
dobiva se tražena termokemijska jednadžba.
N2O3(g) NO(g) + NO2(g) ∆rH° = 39,7 kJ mol–1
1 1
NO(g) 2 N2(g) + 2 O2(g) ∆rH° = –90,37 kJ mol–1
1
NO2(g) 2 N2(g) + O2(g) ∆rH° = –33,8 kJ mol–1
3
N2O3(g) N2(g) + O (g) ∆rH° = –84,5 kJ mol–1
2 2
1.10. I. B2H6(g) + 3O2(g) B2O3(s) + 3H2O(g) ∆rH° = –1 941 kJ mol–1

3
II. 2B(s) + O (g) B2O3(s) ∆rH° = –2 368 kJ mol–1
2 2
1
III. H2(g) + 2 O2(g) H2O(g) ∆rH° = –241,8 kJ mol–1
2B(s) + 3H2(g) B2H6(g) ∆rH°(B2H6) = ?
Izradak:
Zbrojimo sve tri jednadžbe tako da prvu okrenemo i promijenimo predznak prirasta entalpije, druga
jednadžba ostaje nepromijenjena kao i prirast entalpije za tu jednadžbu, treću jednadžbu pomnožimo
s 3, pa prirast entalpije također množimo s 3. Prema tome vrijedi:
∆rH°(B2H6) = 1 941 kJ mol–1 + (– 2 368 kJ mol–1) + 3 . (– 241,8 kJ mol–1) = –1 152,4 kJ mol–1
Bilješke:
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
183

Bilješke:
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
184

2
nastavna cjelina
Tekućine
2.1. Osnovna svojstva tekućina
Gustoća
Viskoznost
Napetost površine
2.2. Promjene pri zagrijavanju tekućina
Fazni dijagram
Entalpije prijelaza
Cilj: znati da su tekućine čiste tvari u tekućem agregacijskom stanju, shvatiti povezanost građe
njihovih molekula, međumolekulskih sila i njihovih svojstava.
Obrazovni ishodi:
• ponoviti značajke tekućeg agregacijskog stanja
• naučiti što su tekućine (uži i širi pojam)
• povezati svojstva tekućina s građom njihovih molekula i međumolekulskim silama
• ponoviti općenito gustoću tvari i znati obrazložiti ovisnost gustoće o temperaturi
• znati objasniti anomaliju vode
• naučiti što je viskoznost i razlikovati je od gustoće
• znati objasniti zašto se površine tekućina ponašaju kao elastične opne
• shvatiti kao djeluju površinski aktivne tvari (tenzidi) i znati da su najvažniji tenzidi sapuni
i deterdženti
• ponoviti pojam dinamičke ravnoteže i definirati tlak pare i vrelište
• upoznati entalpije faznih prijelaza i objasniti što je latentna toplina
• upoznati fazni dijagram vode i znati predvidjeti promjene stanja vode izazvane prom-
jenama tlaka i temperature uporabom faznog dijagrama.
Ključni pojmovi:
• dinamička ravnoteža • napetost površine
• fazni ili ravnotežni dijagram vode • ravnotežni tlak pare
• gustoća • trojna točka
• latentna toplina • viskoznost
• međumolekulske sile
• N
a početku obrade ove cjeline treba utvrditi razlikuju li učenici tekućine od otopina u tekućem
agregacijskom stanju. To se može doznati ako se učenicima pokažu čaše (ili bočice) s des-
tiliranom vodom, otopinom modre galice, mlijekom, etanolom, octom i octenom kiselinom, uz
pitanje što je tim tvarima zajedničko, a što različito. Nakon toga definira se pojam tekućine.
Dalje se u razgovoru s učenicima mogu ponoviti već poznata karakteristična svojstva tekućeg
agregacijskog stanja (nestlačivost, poprimanje oblika posude, relativno slobodno gibanje
čes-tica...).
• T
reba naglasiti da su tekućine (osim žive) građene od molekula i da njihova svojstva određuje
građa njihovih molekula i prisutne međumolekulske sile.
• U
čenike treba potaknuti da ponove vrste međumolekulskih sila i pojam polarnih i nepolarnih
molekula.
185

Može se ponovno pokazati polarnost molekula vode i nepolarnost ugljikovog tetraklorida.
Da bi se prikazale međumolekulske sile, može se pokusom pokazati da se neke tekućine
miješaju, a neke ne. U tu se svrhu učenicima može pokazati pokus 2.1. iz udžbenika. On će
poslužiti da se nemiješanje tekućina objasni različitim međumolekulskim silama, a poredak
slojeva različitim gustoćama. Zbog zbrinjavanja nastale smjese trebalo bi uporabiti što manje
volumene tekućina.
• S
ličan pokus, iako sa samo dva sloja, ali s “pojavljivanjem” trećeg, predlažemo kao zamjen-
ski pokus. Jedan ga je učenik izveo za domaću zadaću i razrednom je odjelu izložio svoja
opažanja. Pokus je nazvao “Modre suze”.
Pokus “Modre suze”
Pribor i kemikalije: menzura od 100 mL, voda, ulje (sojino, suncokretovo ili maslinovo), 1 – 2 kocke
leda nastalog zamrzavanjem vode obojene tintom.
Opis rada: U menzuru ulijte oko 40 mL vode, niz stijenku dodajte 40 mL ulja, a na ulje pincetom
spustite modru kocku leda. Napomenite učenicima da strpljivo promatraju!
Nakon kraćeg vremena led “proplače” i modre kapi putuju kroz ulje u sloj vode.
• R aspravu o gustoći tekućina treba završiti osvrtom na anomaliju u gustoći vode i odgovorom
na pitanje zašto postoje živini i alkoholni termometri, a vodeni ne postoji.
• P ovršinska napetost još je jedno svojstvo tekućina o kojem su učenici već čuli: znaju za
kukce koji “hodaju” po vodi te za iglu ili britvicu koje plivaju na vodi. Ipak, učenici ne znaju to
svojstvo objasniti, niti znaju zašto se ono izgubi kada se u vodu doda deterdžent. Površinsku
napetost učenici mogu dokazati tako da izvedu dva jednostavna pokusa, a opažanja trebaju
zabilježiti na radni listić 2.1. Nastavnik će ovo svojstvo tekućina objasniti različitim poljem sila
oko molekule u površini i u unutrašnjosti tekućine. Pri tome se može služiti prozirnicom 2.2.
Na prozirnici su i slike koje će mu pomoći pri objašnjavanju građe površinski aktivnih tvari.
Na slikama su istaknuta dva pojma koje učenici trebaju upoznati: hidrofobni i hidrofilni dio
molekule tenzida. Prozirnica je izrađena prema slikama 2.6. i 2.7. (a i b) u udžbeniku.
• S voje znanje o osnovnim fizikalnim svojstvima tekućina učenici mogu provjeriti odgovarajući
na pitanja u udžbeniku (zadaci 2.1. – 2.15.) i radnoj bilježnici (zadaci 2.1. – 2.10.). Među njima
je jedan grafički zadatak te jedan zadatak s tablično prikazanim podacima.
• I o promjenama koje se zbivaju pri zagrijavanju (i hlađenju) tekućina učenici dosta znaju (ili
se bar prisjećaju), dijelom iz osobnog iskustva, a dijelom iz kemije prvog razreda. Služeći se
njihovim predznanjem, nastavnik će u razgovoru objasniti pojam tlaka pare, opisati ravnotežni
tlak pare i upoznati ih s pojmom dinamičke ravnoteže.
• U čenici također znaju da se rublje brže suši ljeti nego zimi, odnosno da voda brže isparava
(hlapi) na višoj temperaturi. Ipak, samo pojedinci mogu to i objasniti. Ukoliko u razrednom
odjelu nema takvih učenika, tada će veći tlak pare pri višoj temperaturi objasniti sam nastavnik,
pri čemu se može služiti prozirnicom 2.3., odnosno slikom 2.9. i tablicom 2.1. u udžbeniku.
• O d učenika treba zatražiti da usporede podatke o tlaku pare nekih tekućina (na prozirnici ili
u udžbeniku) te da obrazlože razlike u vrijednostima.
• R ast tlaka pare s porastom temperature vodi učenike do definicije pojma vrelišta. Nakon što
se definira vrelište, nastavnik učenicima može još jednom pokazati prozirnicu s tablicom tlaka
pare nekih tekućina, sa zadatkom da tekućine poredaju prema porastu vrelišta. U tu su svrhu
u tablicu uvršteni i podaci za vrelišta. (Taj dio tablice na prozirnici učenicima treba otkriti tek
nakon što riješe zadatak da bi mogli provjeriti točnost svojih odgovora.)
• D a bi se postupno stiglo do pojma faznog dijagrama, učenicima se može uputiti pitanje: Što
je standardno stanje za vodu? Učenici će na pitanje odgovoriti na osnovi znanja iz pret-
hodne cjeline. Slijede pitanja o tome u kakvom se stanju voda nalazi pri normalnom tlaku i
temperaturi 0 °C ili 100 °C, a u kakvom pri tim temperaturama i tlaku od primjerice 500 Pa ili
10 bara. U odgovaranju na ova pitanja pomoći će fazni dijagram vode (prozirnice 2.4. i 2.5.)
(slika 2.10. udžbenik).
186

• D
a bi se učenici mogli služiti faznim dijagramom, treba im objasniti što predstavljaju pojedine
površine i pojedine krivulje, a gdje su čvrste točke na ravnotežnom dijagramu vode. Važno
je da shvate da je svako stanje (vode) određeno vrijednostima tlaka (ordinata) i temperature
(apscisa) i da se iz faznog dijagrama na osnovi poznatog tlaka i temperature mogu odrediti
pripadna ravnotežna stanja i pojedine faze vode.
• U
čenici znaju da će voda zagrijavanjem prelaziti u paru, a da će dostatnim hlađenjem nastati
led. Ta znanja treba upotpuniti podacima o entalpijama faznih prijelaza, odnosno latentnim
toplinama. U tu svrhu može se provesti jedno mjerenje temperature pri zagrijavanju čaše sa
smjesom vode i leda i drugo mjerenje temperature u čaši s vodom koja vrije. Učenici će se
moći uvjeriti da temperatura ostaje stalna dok se sav led ne rastali, odnosno dok sva voda
ne ispari.
• Pojmovi latentnih toplina mogu se objasniti na krivulji zagrijavanja, gdje ih možemo “pokazati”
kao stalnu temperaturu – iako toplina dolazi u sustav, ne “vidimo” je na termometru.
• Prozirnicu 2.6. nastavnik može ponuditi učenicima kao pomoć u izračunavanju topline potrebne
za prevođenje vode s jedne temperature na drugu uz mogućnost promjene i agrega-cijskog
stanja. Za vježbanje predlažemo dva zadatka:
1. Izračunajte toplinu potrebnu za prevođenje 450 g leda pri temperaturi –12,0 °C u vodenu
paru na temperaturi 110 °C.
R: Q = 1 376 kJ
2. Kolika je masa ugljika koji bi izgaranjem (u idealnim uvjetima) dao toplinu dovoljnu:
a) da na temperaturi vrelišta ispari 100 g vode R: m(C) = 6,80 g
b) da zagrije 10 L vode od 14 °C do 45 °C. R: m(C) = 39,5 g
Dodatni zadatci za vježbanje nalaze se u udžbeniku i zbirci zadataka: 2.1. do 2.12.
187

P – 2.1.
188

P – 2.2.
189

P – 2.3.
190

P – 2.4.
191

P – 2.5.
192

P – 2.6.
193

Radni listić 2.1.
Površinska napetost (1)
Pribor i kemikalije: staklena zdjelica, spajalica (igla za šivanje), tekući deterdžent ili sapun.
Opis rada: Staklenu zdjelicu napuni vodom. Na površinu vode stavi oprezno spajalicu (iglu za
šivanje). Nakon jedne minute kapni nekoliko kapi tekućeg deterdženta ili sapuna.
• Što opažaš?
__________________________________________
__________________________________________
__________________________________________
__________________________________________
• Kako je moguće da spajalica, čija je gustoća gotovo osam puta veća od gustoće vode, pliva
na vodi? ________________________________________________________________
• Zašto spajalica nakon dodatka deterdženta potone?

______________________________________________________________________
Površinska napetost (2)

Pribor i kemikalije: staklena zdjelica s otopinom deterdženta, žica (20 cm), konac, igla.
Opis rada: Žicu savij u krug kako je prikazano na slici, a na

suprotnim stranama kruga labavo zaveži konac te oprezno
uroni u otopinu deterdženta tako da nastane tanka opna.
Zatim jednu stranu opne probuši.
• Što opažaš?
__________________________________________
__________________________________________
__________________________________________
__________________________________________

• Zašto je dio kruga s opnom manje površine? ___________________________________
194

2.1. Hoće li voda prije proključati u ekspresnom (Papinovom) loncu ili u običnom loncu? Objasni.

2.2. Alpinisti se ponekad žale da na velikim visinama čaj nema onu aromu koju ima kad ga kuhaju kod kuće. Što
je razlog toj činjenici?
2.3. Stakleni cilindar sadrži vodu (ρ = 1,00 g/cm3), eter (ρ = 0,714 g/cm3) i živu (ρ = 13,6 g/cm3) kako je prikazano
na slici. Ako se u cilindar ubace: srebrni novčić (ρ = 10,5 g/cm3), zlatni novčić (ρ = 18,9 g/cm3), pluteni čep
(ρ = 0,25 g/cm3) i komadić voska (ρ = 0,97 g/cm3), odredi gdje će se zaustaviti.
2.4. Isparavanjem tekućine iz tikvice preostala tekućina u tikvici se hladi. Objasni tvrdnju.
2.5. Objasni razliku među pojmovima isparavanje i ključanje tekućine.
2.6. Zašto živa razlivena po kuhinjskom stolu ima oblik sitnih kapljica i ne moči površinu?
2.7. Neki termometri koji u laboratoriju ili u svakodnev-nom životu služe za mjerenje tjelesne temperature
sadrže živu.
Talište žive je –38 °C, a vrelište 356 °C. Na temelju navedenih vrijednosti obrazloži zašto živin termometar
nije prikladan za mjerenje jako niskih temperatura.
2.8. Što ima manju masu: litra leda ili litra tekuće vode?
Imaju li sve faze faznoga dijagrama isti kemijski sastav i ista fizikalna svojstva?
2.9.
2.10. Koje se promjene događaju na granici faza?
Kako tlak utječe na promjenu agregacijskih stanja tekućina?

2.11.
2.12. Neke domaćice i zimi, kad je temperatura ispod 0 °C, suše rublje vani, što je također uspješno, ali nešto
dulje traje. Da li i led sublimira?
2.13. S
povećavanjem tlaka moguće je postići taljenje leda pa je klizanje po ledu znatno olakšano. Je li tvrdnja
točna? Obrazloži odgovor na temelju faznoga dijagrama vode.
2.14. Prouči dijagram na slici 2.11. i odgovori hoće li opekotine biti jače od proključale vode ili od nastale vodene
pare.
2.15. Objasni zašto je za prijelaz iste množine vode iz čvrstoga agregacijskoga stanja u tekuće potrebno manje
topline nego za prijelaz iz tekućega u plinovito agregacijsko stanje.
195

2.1. Voda će prije zavreti (proključati) u običnom loncu jer ima manji tlak pare, pa je i vrelište vode
niže.
2.2. Na većim visinama tlak je manji, pa je i vrelište vode niže, tako da se iz čajnih listića ne može
izvući sva aroma.
2.3. Pluteni čep – eter, vosak – voda, srebrni novčić – živa, zlatni novčić pada na dno.
2.4. Pri isparavanju energetski bogatije čestice izlaze iz tekućine, pa otopina sadrži čestice manje
energije.
2.5. Isparavanje može biti pri svim temperaturama, a ključanje pri određenoj temperaturi i tlaku.
2.6. Živa se razlije po površini u obliku sitnih kapljica zbog izrazito velike površinske napetosti, a
ne moči površinu jer su sile između atoma žive jače od privlačnih sila između atoma žive i
odgovarajuće površine.
2.7. Živa se zagrijavanjem širi, a hlađenjem skuplja. To je razlog zašto se živa u termometru
diže kad mjerimo temperaturu. Živa nije prikladna za mjerenje jako niskih temperatura jer se
skrućuje na –38 °C.
2.8. Manju masu ima litra leda, jer je njegova gustoća manja od gustoće vode, pa je to razlog da
led pliva na vodi.
2.9. Sve faze faznog dijagrama imaju isti kemijski sastav, ali različita fizikalna svojstva.
2.10. Granice faza su ravnotežne krivulje u faznom dijagramu. Primjerice, krivulja isparavanja
predstavlja skup točaka u kojima su pri određenoj temperaturi i tlaku voda i vodena para u
ravnoteži.
2.11. Tlak utječe na promjenu agregacijskih stanja tekućina. Primjer: voda smanjenjem tlaka prelazi
u paru, a povišenjem tlaka para se kondenzira i prelazi u vodu. (Vidi fazni dijagram na str. 39.)
2.12. Led sublimira na nižim temperaturama od 0,01 °C, što omogućava sušenje robe. (Vidi fazni
dijagram na str. 39.)
2.13. Povećanje tlaka snižava ledište, temperaturu na kojoj se led tali, a tekuća voda smrzava.
Upravo zahvaljujući tome moguće je klizanje po zaleđenim površinama. Čitava se težina tijela
oslanja na uske čelične oštrice klizaljki, koje zbog toga na led djeluju velikim tlakom. Posljedica
je toga da se led pod klizaljkama trenutno pretvara u vodu. Tako se stvara tanki sloj vode po
kojem klizaljke klize. Poslije toga se voda, na koju više ne djeluje visoki tlak, brzo opet pretvara
u led.
2.14. Opekotine će biti jače od vodene pare nego od proključale vode jer temperatura vodene pare
može biti viša od 100 °C.
2.15. Za prijelaz leda u vodu vodikove se veze kidaju djelomično, a pri prijelazu vode u paru pot-
puno, zbog čega je entalpija isparavanja veća od entalpije taljenja za istu množinu vode.
196

2.1. Koja tvrdnja nije točna?
A Polarne molekule imaju dipolni karakter.
B Vodikova veza je elektrostatske prirode.
C Vodikovu vezu nalazimo i u ledu.
D Polarne molekule međusobno se odbijaju elektrostatskim silama.
E Kovalentna veza može imati i djelomično ionski karakter.
2.2. Odredi agregacijsko stanje tvari pri 20 °C.
Tvar Talište/°C Vrelište/°C Agregacijsko stanje

A 164 3 080
B 29 669
C –117 –112
D –39 357
2.3. Poredaj navedene tvari prema porastu vrelišta.

a) Br2 b) HCl c) HBr d) N2
2.4. Pokus: Gustoća tvari

U menzuru od 100 mL oprezno uz stijenku ulij po 10 mL kloroforma, ( = 1,48 g/cm3), vode
( = 1,00 g/cm3), dietiletera ( = 0,714 g/cm3), pazeći pri tom da se slojevi ne pomiješaju.
U tako napunjenu menzuru ubaci:
gumicu ( = 1,17 g/cm3), aluminijsku pločicu ( = 2,7 g/cm3) i kockicu leda ( = 0,917 g/cm3).
a) Što određuje redoslijed ulijevanja tekućina?
b) Razmisli i obrazloži zbog čega se navedene tekućine nisu miješale?
c) Nacrtaj menzuru i označi gdje se nalaze navedene tekućine i ubačeni predmeti.
2.5. Miješanjem 22,0 mL tekućine A, mase 19,0 g, s 35,0 mL tekućine B, mase 31,0 g, nastaje hetero-
gena smjesa. Koja će tekućina biti gornji, a koja donji sloj?
2.6. Točna je tvrdnja:

A Viskoznost ne ovisi o međumolekulskim silama u tekućini.
B Viskoznost raste porastom temperature.
C Napetost površine smanjuje se porastom temperature.
D Gustoća tekućine ne ovisi o temperaturi.
E Površinska napetost žive manja je od površinske napetosti acetona.
2.7. U tablici je prikazana viskoznost vode pri različitim temperaturama. Nacrtaj dijagram koji pokazuje
kako se viskoznost vode mijenja promjenom temperature.
t/°C η/mPa s t/°C η/mPa s t/°C /mPa s t/°C /mPa s

0 1,792 30 0,797 60 0,467 90 0,315
10 1,307 40 0,680 70 0,404 100 0,282
20 1,002 50 0,550 80 0,353
2.8. Pokus: Površinska napetost

U Petrijevu zdjelicu ulij vodu i površinu pospi dječjim puderom. Pričekaj dok se površina ne umiri,
a zatim kapni nekoliko kapi deterdženta. Opiši zapažanja i izvedi zaključak.
2.9. Hoće li se pri isparavanju tekućina hladiti ili grijati? Objasni!
197

2.10. Objasni zašto je za prijelaz iste množine vode iz čvrstoga agregacijskog stanja u tekuće potrebno
manje topline nego za prijelaz iz tekućeg u plinovito agregacijsko stanje.

2.1. D
2.2. A čvrsto, B čvrsto, C plinovito, D tekuće
2.3. d) N2, b) HCl, c) HBr, a) Br2

Pri odgovaranju na ovo pitanje treba obratiti pozornost na veličinu i polarnost molekule.
2.4. a) Redoslijed ulijevanja tekućina određuje njihova gustoća.

b) Navedene tekućine nisu se miješale zbog različite građe njihovih molekula. Molekule dietiletera
nepolarne su, a molekule vode i kloroforma polarne.
c) rješenje na prozirnici 2.1.
2.5. V(A) = 22,0 mL

m(A) = 19,0 g
V(B) = 35,0 mL
m(B) = 31,0 g
Izradak:
Tekućina A bit će gornji sloj jer ima manju gustoću od tekućine B.
2.6. C; Napetost površine smanjuje se porastom temperature.
2.7.
198

2.8. Dodatkom deterdženta smanjila se površinska napetost vode i na tom mjestu puder je pao na dno
zdjelice.
2.9. Pri isparavanju veći broj molekula ima potrebnu kinetičku energiju za svladavanje privlačnih sila u
tekućini i za prijelaz u paru, tj. energetski bogatije molekule izlaze iz tekućine. Otopina bi postajala
hladnija kada bi se prestalo zagrijavati (latentna toplina).
2.10. Budući da se pri taljenju leda vodikove veze kidaju djelomično, a pri isparavanju potpuno, entalpija
isparavanja veća je od entalpije taljenja.
Bilješke:
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
199

Bilješke:
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
200

3
nastavna cjelina
Otopine i koloidni sustavi
3.1. Otopine
Što se zbiva pri otapanju čvrstih tvari
Energijske promjene pri otapanju
Topljivost tvari i vrste otopina
Iskazivanje sastava otopina
Koligativna svojstva otopina
3.2. Koloidni sustavi
Cilj: prepoznati otopine i koloide u okruženju, znati ih prirediti, moći predvidjeti neka njihova
svojstva i primjenu.
Obrazovni ishodi:
• ponoviti nastavne sadržaje iz prvoga razreda o smjesama tvari
• naučiti da su otopine i koloidi vrste disperznih sustava
• znati objasniti nastajanje ionskih otopina otapanjem ionskih kristala i nastajanje mole-
kul skih otopina otapanjem molekulskih kristala
• eksperimentalno utvrditi energijske promjene pri otapanju
• tumačiti egzotermno/endotermno otapanje odnosom entalpije kristalne rešetke i entalpije
hidratacije
• shvatiti da hidratizirani ioni čine otopinu stabilnim sustavom
• definirati topljivost i na osnovi topljivosti različitih tvari zaključiti kako ona ovisi o tem-
peraturi
• naučiti čitati i prikazivati tablične i grafičke podatke
• naučiti kako se kvantitativno iskazuje sastav otopina
• ovladati postupkom pripreme otopine zadanog sastava i koncentracije
• naučiti što su koligativna svojstva otopina i znati ih objasniti na primjerima iz prakse
• shvatiti biološku važnost osmoze i osmotskog tlaka
• znati glavne vrste koloidnih sustava
• usporediti neka svojstva koloidnih i pravih otopina
• shvatiti zašto su hidrofobni i hidrofilni koloidi stabilni sustavi
• znati što su elektroforeza i dijaliza i gdje se primjenjuju.
Ključni pojmovi:
• difuzija • maseni udio, w
• dijaliza • množinska koncentracija, c
• elektroforeza • molalnost, b
• entalpija otapanja • osmoza; osmotski tlak,
• Henryjev zakon • otopine
• hidratacija • prezasićena otopina
• hipertonična otopina • solvatacija
• hipotonična otopina • topljivost
• izotonična otopina • Tyndallov fenomen
• koligativna svojstva • zasićena otopina
• koloidi
• masena koncentracija,
201

• K
ako učenicima najaviti ovu cjelinu? Može im se reći da smo izučavanjem kristala u prvom
razredu i tekućina sada u drugom razredu “završili” s izučavanjem čistih tvari te da ćemo u
ovoj cjelini izučavati smjese. O smjesama su učenici neka znanja stekli u nastavi kemije u
osnovnoj školi i u prvom razredu gimnazije, pa je dovoljno samo ponoviti podjelu tvari i vrste
smjesa. Njihovo znanje o smjesama treba dopuniti novim podacima o disperznim sustavima
i njihovoj podjeli na osnovi veličine čestica disperzne faze.
• M
ogu se spomenuti neki učenicima poznati grubo disperzni sustavi (“prije uporabe promućkaj”),
neke otopine (morska voda, infuzijske otopine, vino) i neki koloidi (šlag, magla, hladetina).
Kako ne bi sve ostalo na riječima, nastavnik može prirediti različite disperzne sustave (pokus
3.1.) ili neke slične, a onda ispitati kako se ponaša uski snop svjetlosti pri prolazu kroz njih.
Tijekom izvođenja i komentiranja pokusa moguće je ponoviti pojmove otapalo i otopljena tvar.
• K
ako se neke čvrste tvari otapaju u različitim otapalima, učenici mogu doznati tako što će
u parovima ili skupinama izvesti pokuse 3.2. i 3.3. Svoja opažanja i zaključke o izvedenim
pokusima učenici će zabilježiti na radni listić 3.1.
Učenike treba poticati da pokušaju sami objasniti proces otapanja, a bude li neophodno,
nastavnik će im pomoći tako što će ih uputiti da pogledaju slike 3.1. i 3.2. u udžbeniku ili
projiciranjem odgovarajuće slike s prozirnice 3.1.
• E
nergijske promjene pri otapanju učenici mogu upoznati izvođenjem pokusa 3.4., za koji
smo priredili radni listić 3.2. (prozirnica 3.2.). Umjesto navedenih soli pokus se može izvesti
s nekim drugim solima.
Egzotermno otapanje Endotermno otapanje

CaCl2, LiCl, NaOH, Na2CO3, ZnSO4, KNO3, NH4Cl, KCl, NaNO3, NH4NO3
Mg(NO3)2, Ca(NO3)2
• U koliko kabinet ima “flex kameru”, može se otapanje izvesti demonstracijski tako da, primjeri-
ce, četiri različita uzorka otope četiri učenika, a temperaturne promjene posredstvom kamere
prate svi učenici zajedno. Eksperimentalne podatke i komentare učenici trebaju zapisati u
bilježnicu.
• Uočeno egzotermno i endotermno otapanje nastavnik će objasniti tako što će proces otapanja
uvjetno podijeliti na dva zasebna “poluvremena” koja su po smjeru razmjene energije suprotna:
na razaranje kristalne rešetke i nastajanje slobodnih iona te na okruživanje iona molekulama
vode i nastajanje hidratiziranih iona. Ako se entalpija kristalne rešetke prikaže strelicom u
jednom smjeru, a entalpija hidratacije (solvatacije) paralelnom strelicom suprotnog smjera
u entalpijskom dijagramu, učenici će lako pomoću entalpijskog dijagrama zaključiti zašto se
neke tvari otapaju egzotermno, a druge endotermno.
• P omoću prozirnica 3.3. i 3.4. nastavnik može objasniti pojmove: krivulja topljivosti, nezasi-
ćena, zasićena i prezasićena otopina. U svrhu razvijanja grafičke pismenosti učenici mogu
za domaću zadaću riješiti zadatak u kojem na osnovi tabličnih podataka o topljivosti tvari A
i B trebaju nacrtati krivulje topljivosti tih tvari te iz grafa odčitati određene vrijednosti. Slijedi
jedan primjer takvog zadatka.
202

Na osnovi podataka u tablici nacrtaj krivulje topljivosti za sol A i sol B.
Temperatura/°C
Topljivost / 20 40 60 80
sol A 36,0 36,5 37,0 38,5

g/100 g
H 2O
sol B 7,5 15,0 26,0 42,0
Pomoću nacrtanih krivulja topljivosti odredi tražene podatke:

Topljivost soli B pri 50 °C je ___________ g.
Sol A i sol B jednako su topljive pri _________ °C.
Topljivost soli B bit će 30 g pri temperaturi _______ °C.
• B ilo koji učenik iz razrednog odjela može prema opisu u pokusu 3.5. demonstracijski izvesti
priređivanje i nestabilnost prezasićene otopine.
• K ada se učenicima govori o topljivosti, ne smije se preskočiti otapanje i topljivost plinova u
vodi. Naime, otapanje kisika u vodi omogućava život u vodi, kisik i dušik kao sastojci zraka
koji dišemo mogu kod ronjenja uzrokovati dekompresijsku bolest i smrt, dok otopljeni CO2
mineralnoj vodi ili pjenušavim pićima daje osvježavajući okus.
• Š to se događa s topljivošću plinova pri povišenju temperature, nastavnik može pokazati
pokusom 3.6., a na osnovi zapažanja pri zagrijavanju mineralne vode, može se izvesti za-
ključak kako se topljivost smanjuje s povišenjem temperature, pa je stoga proces otapanja
endoterman. Tada je trenutak da se učenicima pojasni i pojam “termičko onečišćenje” voda.
• P ri učenju načina kvantitativnog iskazivanja sastava otopina učenike se može motivirati tako
da im nastavnik projicira ili pokaže, primjerice, neke vrijednosti laboratorijskih pretraga krvi,
iz kojih će biti vidljivo da se prisutnost nekih tvari iskazuje različito. Što znače te oznake?
Da bi ih mogao protumačiti, nastavnik mora upoznati učenike s načinima za kvantitativno
iskazivanje sastava otopine.
• U udžbeniku su definirani maseni udio, masena i množinska koncentracija te molalnost.
Osim zadataka vezanih uz pojedini način iskazivanja sastava otopine, učenici će u udžbeniku
pronaći i slikovnu uputu o postupku pripreme otopine, ovisno o tome kako je iskazan njezin
sastav (v. pokus 3.7. i prozirnicu 3.5.).
• P ripremanje otopina zadanog sastava treba provesti kao vježbu u parovima ili skupinama,
ovisno o uvjetima. Nastavnik treba promisliti koje će tvari dati učenicima za priređivanje otopina
kako priređene otopine ne bi bile puko trošenje kemikalija i kako bi ih kasnije u svom eksperi-
men-talnom radu koristili sami učenici ili nastavnik za provođenje vježbi u ostalim razredima.
Prilažemo radni listić 3.3. za pripremanje otopina, koji nastavnik prema potrebi može modi-
ficirati ili dopuniti.
Pripremanje otopina prigoda je i da učenici doznaju ponešto o odmjernom posuđu.
Zadaci u zbirci od 3.1. do 3.25. kao i zadatci od 3.3. do 3.14. u radnoj bilježnici odnose se na
sastav, preračunavanje i razrjeđi-vanje otopina. Dio zadataka može se iskoristiti za vježbu
na satu, a dio nastavnik može zadati za domaću zadaću.
• P rvi dio ove cjeline, koji se odnosi na otopine, treba završiti upoznavanjem učenika s tzv.
koligativnim svojstvima. Sam naziv učenicima ne znači ništa, niti im što daje naslutiti, pa
im treba objasniti kakva su to svojstva. Kao primjer može se uzeti otopina šećera i otopina
soli. Jedna će otopina svakako biti slana, a druga slatka, ali ako broj čestica u tim otopinama,
dakle broj molekula šećera u slatkoj otopini bude jednak zbroju natrijevih i kloridnih iona u
slanoj otopini, one će imati jednak osmotski tlak, vrelište i ledište.
• Z a tumačenje osmoze i osmotskog tlaka (prozirnica 3.6.) u udžbeniku se predlaže da
nastavnik prvo pokaže i objasni difuziju, a potom osmozu i osmotski tlak. Pokus 3.9. može
se učenicima zadati da ga prema uputama u udžbeniku izvedu kod kuće, a na satu će se
diskutirati i objasniti uočene promjene. U razgovoru o osmozi učenike treba upozoriti na
biološku važnost osmotskog tlaka jer su o hipertoničnim, hipotoničnim i izotoničnim
otopinama već govorili u nastavi biologije. Učenici koji žele znati više, u udžbeniku će naći i
prilog o reverznoj osmozi.
203

• P
ovišenje vrelišta može se objasniti tako da učenici, podijeljeni u skupine, izmjere vrelišta
vode i otopina (pokus 3.11.). Pokus se može izvesti i s drugim otopinama iste ili različite kon-
centracije. Nakon pokusa s učenicima treba raspravljati o izmjerenim vrijednostima vrelištima.
Usporedbom rezultata moći će se izvesti zaključak o odnosu vrelišta otopine i vrelišta čistog
otapala.
a sniženje ledišta nije moguće u razredu izvesti odgovarajući pokus kojim bi se to pokazalo.
• Z
Umjesto pokusa može se na primjerima iz svakodnevnog života (antifriz, sol na cesti zimi)
objasniti pojava da otopine imaju niže ledište od ledišta čistog otapala.
Pri rješavanju zadataka iz udžbenika i radne bilježnice vezanih za osmotski tlak, vrelišta i
ledišta otopina, nastavnik će upoznati učenike kako se ova koligativna svojstva otopina koriste
za eksperimentalno određivanje molarne mase nepoznate tvari.
• N
a početku ove cjeline učenici su u pokusu 3.1. vidjeli da koloidna otopina sumpora poka-
zuje Tyndallov fenomen. Sada se može prirediti još nekoliko koloidnih otopina u čašama,
primjerice razrijeđenu otopinu mlijeka ili vodovodnu vodu s nekoliko kapi otopine AgNO3, da
bi se ponovno pokazao Tyndallov fenomen. Načine nastajanja koloidnih sustava, disperzijom
od grubo disperznih i koagulacijom od otopina, nastavnik može protumačiti na osnovi veličina
čestica. Također, kad učenicima govori o tipovima koloida (tablica 3.4.), može im pokazati
prah želatine i njegovo prevođenje u sol i ponovno u gel.
Stabilost koloidnih micela mora se objasniti stvaranjem hidratnog ili ionskog ovoja koji
onemogućavaju udruživanje micela i koagulaciju.
Jednako tako na osnovi tih ovoja, mogu se predvidjeti mogućnosti za destabilizaciju koloidnih
sustava.
osebno treba objasniti postupak dijalize, a jednostavna dijaliza može se izvesti tako da se
• P
ulije oko 10 mL destilirane vode u epruvetu i oko 200 mL u čašu od 400 mL. U čašu s des-
tiliranom vodom spusti se “vrećica” izrađena od svinjskog mjehura, celofana ili pergament
papira u koju se ulije 20 – 30 mL mlijeka i doda žličica soli. Nakon nekog vremena u drugu
epruvetu kapaljkom iz čaše prenese se 10 mL vode te se sadržajima u obje epruvete doda
nekoliko kapi otopine AgNO3.
Treba naglasiti važnost dijalize za osobe sa smanjenom funkcijom ili zatajenjem funkcije
bubrega.
Svoje znanje o koloidima učenici će provjeriti odgovaranjem na pitanja iz udžbenika, radne
bilježnice i zbirke, a i nastavnik im može postavljati slična pitanja.
204

P – 3.1.
205

P – 3.2.
206

P – 3.3.
100
90
masa otopljene tvari na 100 g otapala
NO 3
Na
80
)2
70 O3
b(N O7
P C2 r 2
60 K
3
O
KN
50
KCl
40 NaCl
30 lO 3
KC
20
10
Ce2(SO4)3
0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100
t/°C
w/%
80
70
KNO3
KCl 60
KClO3
50
NaNO3
Pb(NO3)2 40
K2CrO4 30
Li2SO4
20
NaCl
K2Cr2O7 10
0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100
t/°C
207

P – 3.4.
208

P – 3.5.
209

P – 3.6.
210

Radni listić 3.1.
a) Topljivost kuhinjske soli u vodi i heksanu

Pribor i kemikalije: 2 epruvete, žličica, natrijev klorid, heksan, voda.
Opis rada: U dvije epruvete uspi žličicu kuhinjske soli. U prvu epruvetu ulij 2 mL destilirane
vode, a u drugu 2 mL heksana. Sadržaj epruveta dobro promućkaj.
• Što opažaš?
______________________________________________________________________
______________________________________________________________________
b) Topljivost joda u vodi i heksanu

Pribor i kemikalije: 2 epruvete, žličica, jod, heksan, voda.
Opis rada: U dvije epruvete uspi nekoliko kristalića joda. U prvu epruvetu ulij 2 mL destilirane
vode, a u drugu 2 mL heksana. Sadržaj epruveta dobro promućkaj.
• Što opažaš?
______________________________________________________________________
______________________________________________________________________
• Kojoj vrsti kristala pripadaju kuhinjska sol i jod s obzirom na vrstu čestica koje ih izgrađuju?
______________________________________________________________________
______________________________________________________________________
• Koja je razlika u građi molekula vode i heksana?

______________________________________________________________________
______________________________________________________________________
• Koje su vrste privlačenja među česticama u nastalim otopinama?

______________________________________________________________________
______________________________________________________________________
• Što zaključuješ na temelju rezultata pokusa?

______________________________________________________________________
______________________________________________________________________
211

Radni listić 3.2.
Energijske promjene pri otapanju

Pribor i kemikalije: 2 čaše od 250 mL, termometar, žlica, destilirana voda, bezvodni kalcijev klorid
CaCl2(s), kalijev nitrat KNO3(s).
Opis rada: U čaše ulij oko 100 mL destilirane vode, izmjeri temperaturu i zabilježi. Zatim u prvu
čašu dodaj oko 5 g kalcijevog klorida, a u drugu isto toliko kalijevog nitrata, miješaj termometrom
da se sol otopi i prati promjenu temperature. Zabilježi temperaturu kad postane stalna, nakon
potpunog otapanja soli.

• Što opažaš?
______________________________________________________________________
______________________________________________________________________

• Napiši jednadžbe otapanja navedenih soli.
______________________________________________________________________
______________________________________________________________________
• Nacrtaj entalpijski dijagram za otapanje:

a) kalcijevog klorida i b) kalijevog nitrata.
• Što zaključuješ?
______________________________________________________________________
______________________________________________________________________
212

Radni listić 3.3.
Priprema otopine određene masene i množinske koncentracije

Pribor i kemikalije: vaga, odmjerna lađica, kapaljka, lijevak, odmjerna tikvica od 250 mL, menzura,
žlica, natrijev klorid, destilirana voda.
Opis rada: Pripremi 250 mL otopine natrijevog klorida:

a) masene koncentracije 30 g dm–3
b) množinske koncentracije 1 mol dm–3.
• Izradak:
• Opiši postupak pripreme otopina zadanih koncentracija.

______________________________________________________________________
______________________________________________________________________
______________________________________________________________________
______________________________________________________________________
• Jesu li nastale otopine zasićene? Obrazloži odgovor.

______________________________________________________________________
______________________________________________________________________
• Definiraj topljivost soli i navedi kako temperatura utječe na topljivost natrijevog klorida u vodi.
______________________________________________________________________
______________________________________________________________________
______________________________________________________________________
213

3.1. Na slici je pomoću modela prikazano otapanje kuhinjske soli.

Opiši što se događa pri procesu otapanja i koje su vrste privlačenja među česticama u otopini.
3.2. Izračunaj maseni udio natrijeva klorida u otopini dobivenoj otapanjem 25,0 g soli u 150,0 g vode.
3.3. Izračunaj masu natrijeva klorida koja preostane nakon što ispari sva voda zagrijavanjem 35,1 g
16,2 %-tne otopine.
3.4. Izračunaj masu kalijeva hidroksida potrebnu za pripremu 250 g otopine masenoga udjela 15,0 %.
3.5. Zbog velike otrovnosti žive zabranjeno je prodavati ribu koja sadrži više od 0,5 ppm žive. Izračunaj
maksimalnu masu žive koja smije biti prisutna u ribi mase 1,5 kg.
3.6. Izračunaj masu vode u 120 g otopine kalijeva sulfata masenoga udjela 20 %.
3.7. Izračunaj volumen otopine natrijeve lužine, ako je masa otopine 200,0 g, a gustoća otopine pri
20 °C 1,1640 g cm–3.
3.8. Izračunaj volumen otopine sumporne kiseline, ako je masa otopine 250,0 g, a gustoća otopine pri
20 °C 1,1398 g cm–3.
3.9. Nakon miješanja jednakih volumena etanola i vode obojene kristalićem modre galice, ukupan
volumen, prema očekivanju, nije jednak zbroju volumena već je nešto manji (kontrakcija volu-
mena). Zbog toga se otopine zadane koncentracije pripremaju u odmjernim tikvicama. Nakon
miješanja jednakih volumena različitih zrnaca, ukupni volumen također je manji. Pažljivo prouči
slike i odgovori što je razlog smanjivanju volumena.
+ = + =
3.10. Izračunaj masu dušične kiseline u 125,0 g otopine, ako je maseni udio kiseline 0,255.
3.11. Izračunaj masu amonijeva fosfata, (NH4)3PO4 potrebnu za pripravu 100,0 mL otopine množinske
koncentracije 0,25 mol dm–3.
3.12. Izračunaj masenu koncentraciju otopine ako je u 150 mL otopine otopljeno 30,0 g KNO3.
3.13. Otapanjem 10,0 g kuhinjske soli u vodi dobiveno je 500 mL otopine. Izračunaj:
a) masenu koncentraciju nastale otopine
b) množinsku koncentraciju otopine.
3.14. U odmjernoj tikvici od 250,0 mL u vodi je otopljeno 20,2 g kalijeva nitrata, KNO3. Izračunaj:
a) masenu koncentraciju otopine
b) množinsku koncentraciju otopine.
214

3.15. Izračunaj masenu i množinsku koncentraciju pri 20 °C:
a) 9 %-tne otopine sumporne kiseline gustoće
1,059 g cm–3
b) 96 %-tne sumporne kiseline gustoće 1,83 g cm–3.
3.16. Izračunaj masenu koncentraciju kalcijevih iona u krvi ako je množinska koncentracija 2,25 mmol/L.
3.17. Volumen krvi u ljudskom organizmu je 7 L. Izračunaj masu željezovih(III) iona ako je njihova
množinska koncentracija 18 mmol/L.
–
3.18. Uzorak urina sadrži 0,150 mol Cl iona u 1 dm3. Ako se pretpostavi da je sav klorid prisutan u urinu
u obliku natrijeva klorida, izračunaj masu natrijeva klorida u 1 dm3.
3.19. Masena koncentracija kafeina (C8H10N4O2) u Coca-Coli iznosi 130 mg/L. Izračunaj množinsku
koncentraciju kafeina u Coca-Coli.
3.20. U 250,0 mL otopine otopljeno je 3,5 g kalcijeva bromida, CaBr2, 7,0 g kalijeva bromida, KBr i 10,0
g kalijeva nitrata, KNO3. Izračunaj množinsku koncentraciju:
a) bromidnih iona u otopini
b) kalijevih iona u otopini.
3.21. U 100,0 g vode pri 25 °C otopit će se 82,0 g kalcijeva klorida, CaCl2. Budući da je to najveća masa
soli koju je pri toj temperaturi moguće otopiti, otopina je zasićena. Izračunaj:
a) maseni udio kalcijeva klorida u tako pripremljenoj otopini
b) molalnost otopine.
3.22. Izračunaj molalnost otopine nastale otapanjem 10,0 g kuhinjske soli u 100 mL vode. Gustoća
vode (pri 20 °C) je 1 g/cm3.
3.23. Izračunaj molalnost otopine solne kiseline masenoga udjela 37 %.
3.24. Koji su od plinova dobro topljivi u vodi: CO, CO2, O2, SO2, HCl, H2, NH3, N2? Zašto? Odgovor
obrazloži odgovarajućim jednadžbama reakcija.
3.25. Ivan i Ana gledaju vrč s medom. Na naljepnici piše ČISTI MED. Ivan tvrdi: “To znači da je med
pčelinji proizvod bez dodataka”. Ana odgovara: “Med zapravo nije čist. On je smjesa raznih tvari”.
Tko ima pravo? Obrazloži odgovor.
3.26. Otapanje amonijeva nitrata u vodi je endotermna promjena.
a) Napiši jednadžbu i označi predznak prirasta entalpije otapanja.
b) Je li veća entalpija kristalne rešetke ili entalpija hidratacije?
c) Nacrtaj entalpijski dijagram.
3.27. Pomiješa se 30,0 mL otopine natrijeva karbonata (Na2CO3), množinske koncentracije 2,0 mol/
dm3, sa 70,0 mL otopine natrijeva hidrogenkarbonata (NaHCO3), množinske koncentracije
1,0 mol/dm3.
Izračunaj koncentraciju natrijevih iona u otopini ako pretpostavimo da se pri miješanju otopina
ukupni volumen nije smanjio.
3.28. U 250 g otopine KCl (w = 15,0 %) dodano je 100 g vode. Izračunaj maseni udio KCl u tako
razrijeđenoj otopini.
3.29. Izračunaj maseni udio natrijeva nitrata u otopini nastaloj miješanjem 120 g 15%-tne otopine i 60
g vode.
3.30. U odmjernu tikvicu od 250,0 cm3 ulije se 25 cm3 otopine kalijeva permanganata, KMnO4 množinske
koncentracije 1,5 mol dm–3 i nadopuni destiliranom vodom do oznake.
–
Napomena: u vodenoj otopini kalijev permanganat disocira na K+(aq) i MnO4 (aq) ione. Izračunaj:
a) množinsku koncentraciju otopine kalijeva permanganata nakon razrjeđenja
b) osmotski tlak nastale otopine pri 25 °C.
3.31. Iz koncentrirane otopine klorovodične kiseline masenoga udjela 0,37 i gustoće 1,19 g/cm3 treba
pripremiti 500 mL otopine koncentracije 0,1 mol/dm3. Koliki volumen koncentrirane kiseline treba
uzeti za pripremu zadane otopine?
215

3.32. Koja slika prikazuje tvar s višim vrelištem? Obrazloži tvrdnju.
A B
3.33. Otopina kalcijeva nitrata, Ca(NO3)2, ima množinsku koncentraciju 0,20 mol dm–3. Izračunaj:
a) osmotski tlak otopine pri temperaturi od 25 °C
b) množinsku koncentraciju otopine kalijeva klorida koja ima isti osmotski tlak kao otopina kalci-
jeva nitrata pri 25 °C.
3.34. Izračunaj:
a) vrelište vodene otopine šećera (saharoze, C12H22O11) ako se u 250 g vode doda 68,4 g šećera.
Ebulioskopska konstanta vode, Kb(H2O) = 0,52 K mol–1 kg.
b) maseni udio šećera u otopini.
3.35. Izračunaj za koliko se Celsiusovih stupnjeva snizi ledište, a za koliko povisi vrelište oto-
pine koja je dobivena otapanjem 100 g NaCl u 1 L vode. (Budući da je gustoća vode
1 g/cm3, masa 1 L vode je 1 kg.)
3.36. Za koliko se snizi ledište otopine ako se u 1 kg vode gustoće r = 1 g/cm3, otopi 58,44 g kuhinjske
soli?
3.37. U 100,0 g benzena, organskog otapala C6H6 dodano je 1,34 g nepoznate tvari. Tvar u otopini ne
disocira. Vrelište benzena je 80,15 °C, a vrelište dobivene otopine je 80,42 °C. Kb(C6H6) = 2,67 K
mol–1 kg. Izračunaj molarnu masu nepoznate tvari.
3.38. Izračunaj molarnu masu proteina ako je masa otopljenog proteina 2,00 g, volumen otopine 100
mL i osmotski tlak 30 mbara pri 20 °C (1 bar = 105 Pa).
3.39. Otapanjem 0,570 g sumpora u 43,5 g ugljikova(IV) sulfida vrelište otopine povisilo se za
0,123 °C. Izračunaj broj atoma u jednoj molekuli sumpora. Ebulioskopska konstanta otapala je
Kb(CS2) = 2,4 K mol–1 kg.
3.40. Od koliko se atoma sastoji jedna molekula joda ako se otopini koja sadrži 3,12 g joda u 50 g etano-
la (C2H5OH) povisi vrelište za 0,3 K? Molalna konstanta povišenja vrelišta etanola Kb(CH3CH2OH)
= 1,22 K mol–1 kg.
3.41. Otapanjem sapuna (C17H35COONa) u alkoholu nastaje prava otopina, a otapanjem u vodi nastaje
koloidna otopina u kojoj je sastav koloidnih micela (C17H35COONa)20–50. Izračunaj relativnu mole-
kulsku masu formulske jedinke u pravoj otopini.
3.42. Dokaži matematički zašto se usitnjavanjem čestica povećava njihova ukupna površina. Ako pret-
postavimo da je jedna koloidna čestica kockica volumena 1 cm3, onda je duljina brida kocke 1 cm,
a površina čestice (6a2) 6 cm2. Izračunaj broj čestica i njihovu ukupnu površinu ako disperzijom te
kockice nastanu kockice duljine brida 1 mm.
3.43. Zašto su unatoč velikoj ukupnoj površini koloidi većinom stabilni?
3.44. Što se odvaja postupkom elektroforeze, a što dijalizom?
3.45. Elementarnom analizom fenola dokazano je da je maseni udio ugljika 76,57 %, vodika 6,43 % i kisi-
ka 17,00 %. Ako se uzorak fenola mase 5,00 g otopi u 80,00 g etanola, vrelište se povisi za 0,81 °C.
Kb(C2H5OH) = 1,22 K mol–1 kg.
a) Odredi empirijsku formulu fenola.
b) Kolika je molarna masa fenola?
c) Izvedi molekulsku formulu fenola.
216

3.1. Pri procesu otapanja dolazi do disocijacije, a potom do hidratacije iona. Obzirom na vrstu čestica
u otopini, ta se međudjelovanja nazivaju ion – dipol interakcije.
3.2. m(H2O) = 150,0 g

m (NaCl) = 25,0 g

w(NaCl) = ?
Izradak:
m(NaCl)
w(NaCl) =
m(otopina)

25,0
= = 0,143 = 14,3%
25,0 g + 150, 0 g
3.3. m(otopina) = 35,1 g

w(NaCl) = 16,2 % = 0,162

m(NaCl) = ?
Izradak:
m(NaCl) = m(otopina) . w(NaCl) = 35,1 g . 0,162 = 5,69 g
3.4. m(otopina) = 250 g

w(KOH) = 15,0 % = 0,150

m(KOH) = ?
Izradak:
m(KOH) = m(otopina) . w(KOH) = 250 g . 0,150 = 37,5 g
3.5. w(Hg) = 0,5 ppm = 0,5 . 10–6

m(riba) = 1,5 kg

m(Hg) = ?
Izradak:
m(Hg) = w(Hg) . m(riba)
= 0,5 × 10–6 . 1,5 kg = 0,75 × 10–6 kg = 0,75 × 10–3 g = 0,75 mg
3.6. m(otopina) = 120 g

w(K2SO4) = 20 % = 0,20

m(H2O) = ?
Izradak:
m(K2SO4) = 0,20 . 120 g = 24 g
m(H2O) = m(otopina) – m(K2SO4) = 120 g – 24 g = 96 g
3.7. m(NaOH, aq) = 200,0 g

(NaOH, aq) = 1,1640 g cm–3

V(NaOH, aq) = ?
Izradak:
m(otopina) 200,0 g
V(NaOH, aq) = = = 171,8 cm3
r(otopina) 1,1640 g cm–3
217

3.8. m(H2SO4, aq) = 250,0 g
r(H2SO4, aq) = 1,1398 g cm–3

V(H2SO4, aq) = ?
Izradak: 250,0 g
m(otopina)
V(H2SO4, aq) = = = 219,3 cm3
r(otopina) 1,1398 g cm–3
3.9. Zbog vodikovih veza između molekula etanola i molekula vode dolazi do smanjenja (kontrak-
cije) volumena pri miješanju. Zbog miješanja zrnaca različite veličine ukupni volumen je manji.
3.10. m(otopina) = 125,0 g

w(HNO3) = 0,255

m(HNO3) = ?
Izradak:
m(HNO3)
w(HNO3) =
m(otopina)
m(HNO3) = w(HNO3) ⋅ m(otopina)
= 0,255 ⋅ 125,0 g = 31,9 g
3.11. c((NH4)3PO4) = 0,25 mol dm–3

V(otopina) = 100 mL = 0,100 dm3

m((NH4)3PO4) = ?
Izradak:
m((NH4)3PO4) = c((NH4)3PO4) ⋅ M((NH4)3PO4) ⋅ V(otopina)
= 0,25 mol dm–3 ⋅ 149,0 g mol–1 ⋅ 0,100 dm3
= 3,73 g
3.12. V(otopina) = 150 mL = 0,150 L

m(KNO3) = 30,0 g

(KNO3) = ?
Izradak:
3.13. m(NaCl) = 10,0 g

V(otopina) = 500 mL = 0,500 dm3

(NaCl) = ?
c(NaCl) = ?
Izradak:
218

3.14. m(KNO3) = 20,2 g
V(otopina) = 250,0 mL = 0,250 dm3

a) γ(KNO3) = ?
b) c(KNO3) = ?
Izradak:
m(KNO3) 20,0 g
a) γ(KNO3) = = = 80,8 g dm–3
V(otopina) 0,250 dm3
g(KNO3) 80,8 g dm–3

b) c(KNO3) = = = 0,799 mol dm–3
M(KNO3) 101,10 g dm–1
3.15. a) w(H2SO4) = 9,0 % = 0,090
(H2SO4) = 1,059 g cm–3

(H2SO4) = ?, c(H2SO4) = ?
Izradak:
Iz izraza za maseni udio iskaže se m(H2SO4), a iz izraza za gustoću otopine volumen otopine
i uvrsti u izraz za masenu koncentraciju.

c(H2SO4) = ?
Izradak:
b) w(H2SO4) = 96,0 % = 0,960

(otopina) = 1,83 g cm–3 = 1 830 g dm–3
(H2SO4) = ?, c(H2SO4) = ?
Izradak:
(H2SO4) = w(H2SO4) . (H2SO4) = 0,960 . 1 830 g dm–3 = 1 757 g dm–3

219

3.16. c(Ca2+) = 2,25 mmol/L = 2,25 × 10–3 mol dm–3

(Ca2+) = ?
Izradak:

3.17. V(krv) = 7,0 L

c(Fe3+) = 18 mmol/L = 18 . 10–3 mol L–1
m(Fe3+) = ?
Izradak:
m(Fe3+) = c(Fe3+) . M(Fe3+) . V(krv)
= 18 × 10–3 mol L–1 . 55,85 g mol–1 . 7,0 L = 7 037 × 10–3 g = 7,04 g
3.18. n(Cl–) = 0,150 mol

V(urin) = 1 dm3

m(NaCl) = ?
Izradak:
n(NaCl) = n(Cl–) = 0,150 mol

Iz jednadžbe slijedi: m(NaCl) = c(NaCl) . M(NaCl) . V(urin)

= 0,150 mol dm–3 . 58,44 g mol–1 . 1 dm3 = 8,77 g
3.19. (C8H10N4O2) = 130 mg/L = 0,130 g L–1

M(C8H10N4O2) = 194,2 g mol–1

c(C8H10N4O2) = ?
Izradak:
3.20. m(CaBr2) = 3,5 g M(CaBr2) = 199,88 g mol–1

m(KBr) = 7,0 g M(KBr) = 119,01 g mol–1
m(KNO3) = 10,0 g M(KNO3) = 101,10 g mol–1
V(otopina) = 250,0 mL = 0,250 dm3

a) c(Br –) = ?
b) c(K+) = ?
m(CaBr2) 3,5 g
a) n(CaBr2) = = = 0,0175 mol
M(CaBr2) 199,88 g mol–1
n1(Br –) = 2 ⋅ n(CaBr2) = 0,035 mol
m(KBr) 7,0 g
n(KBr) = = = 0,0588 mol
M(KBr) 119,01 g mol–1
220

n2(Br –) = n(KBr) = 0,0588 mol
n(Br –ukupno) 0,035 mol + 0,059 mol
c(Br –ukupno) = = = 0,38 mol dm–3
m(KNO3) 10,0 g
b) n(KNO3) = = = 0,0989 mol
M(KNO3) 101,10 g mol–1
n(K+) = n(KNO3) = 0,0989 mol
m(KBr) 7,0 g
n(KBr) = = = 0,0588 mol
M(KBr) 119,01 g mol–1
n(K+) = n(KBr) = 0,0588 mol
n(K+ukupno) 0,099 mol + 0,059 mol
c(K+ukupno) = = = 0,63 mol dm–3
3.21. m(H2O) = 100,0 g
m(CaCl2) = 82,0 g M(CaCl2) = 110,98 g mol–1

a) w(CaCl2) = ?
b) b(CaCl2) = ?
Izradak:
m(CaCl2) 82,0 g
a) w(CaCl2) = = = 0,451
m(CaCl2) + m(H2O) 128 g
w(CaCl2) = 45,1%
m(CaCl2) 82,0 g
b) b(CaCl2) = = = 7,39 mol kg–1
M(CaCl2) . m(H2O) 110,98 g mol–1 . 0,1 kg
3.22. m(NaCl) = 10,0 g
V(H2O) = 100 mL
(H2O) = 1 g/cm3
m(H2O) = 100 g = 0,1 kg

b(NaCl) = ?
Izradak:
3.23. w(HCl) = 37,0 % = 0,370

b(HCl) = ?
Izradak:
U 100 g otopine ima 37,0 g HCl i 63,0 g H2O.
×
3.24. Dobro topljivi u vodi jesu plinovi SO2, HCl i NH3 jer su njihove molekule polarne.
SO2(g) + 2H2O(l) H2SO3(l)
HCl(g) + H2O(l) H3O+(aq) + Cl–(aq)
NH3(g) + H2O(l) NH4+(aq) + OH–(aq)
221

3.25. Ana ima pravo jer čisti med osim smjese glukoze i fruktoze (w = 70 – 80 %) sadrži saharozu,
organske kiseline, vitamine, vosak, arome i prirodnu boju.
HO
3.26. a) NH4NO3(s) 2
NH4+(aq) + NO3–(aq) ∆otapanjaH° > 0
b) Veća je entalpija kristalne rešetke.
c)
3.27. V1(otopina) = 30,0 mL = 0,030 dm3

c1(Na2CO3) = 2,0 mol dm–3
V2(otopina) = 70,0 mL = 0,070 dm3
c2(NaHCO3) = 1,0 mol dm–3

c(Na+) = ?
Izradak:
V(ukupni) = V1(otopina) + V2(otopina) = 0,030 dm3 + 0,070 dm3 = 0,100 dm3
n1(Na2CO3)
1. otopina: c1(Na2CO3) =
V1(otopina)
n1(Na2CO3) = c1(Na2CO3) ⋅ V1(otopina)
= 2,0 mol dm–3 ⋅ 0,030 dm3 = 0,060 mol
H 2O
Na2CO3(s) 2Na+(aq) + CO32–(aq)

n1(Na+) = 2 ⋅ 0,060 mol = 0,120 mol
2. otopina: n2(NaHCO3) = c2(NaHCO3) ⋅ V2(otopina)

= 1,0 mol dm–3 ⋅ 0,070 dm3 = 0,070 mol
H2O
NaHCO3(s) Na+(aq) + HCO3–(aq)
n2(Na+) = n2(NaHCO3)
n2(Na+) = 0,070 mol
n3(Na+) = n1(Na+) + n2(Na+)
= 0,120 mol + 0,070 mol = 0,190 mol
222

3.28 . m1(otopina) = 250 g
w1(KCl) = 15,0 % = 0,150
m(H2O) = 100 g
w2(KCl) = ?
Izradak:
m1(KCl) = w1(KCl) . m1(otopina) = 0,150 . 250 g = 37,5 g
m2(otopina) = m1(otopina) + m(H2O) = 250 g + 100 g = 350 g
3.29. w1(NaNO3) = 15 % = 0,15

m(NaNO3) = 120 g
m(H2O) = 60 g m(otopina) = 120 g + 60 g vode = 180 g
w2(NaNO3) = ?
Izradak:
3.30. V1(KMnO4) = 25,0 cm3 = 0,025 dm3

c1(KMnO4) = 1,5 mol dm–3
V2(otopina) = 250,0 cm3 = 0,250 dm3

a) c(KMnO4) = ?
b) P = ?
Izradak:
a) c1V1 = c2V2
c1(KMnO4) . V(otopina)
c2(KMnO4) =
V2(KMnO4)
1,5 mol dm–1 . 0,025 dm3

= = 0,15 mol dm–3
0,250 mol dm–3
b) P = c(KMnO4) ⋅ R ⋅ T ⋅ i
= 0,15 mol dm–3 ⋅ 8,314 Pa m3 mol-1 K-1 ⋅ 298,15 K ⋅ 2
= 743,6 Pa
223

3.31. w1(HCl) = 0,370
ρ1(HCl) = 1,19 g cm–3
V2(otopine) = 500 mL = 0,500 dm3
c2(HCl) = 0,10 mol dm–3
V1(HCl, konc.) = ?
Izradak:
Zakon razrjeđenja – kod postupka razrjeđivanja množina otopljene tvari ostaje nepromijenjena,
tj. broj molova otopljene tvari u početnoj otopini i u razrijeđenoj otopini isti je.
n1 = n2
Slijedi: c1 . V1 = c2 . V2
3.32. Slika B. Otopine imaju niži tlak para i više vrelište od čistog otapala.
3.33. c(Ca(NO3)2) = 0,20 mol dm–3

t = 25 °C
T = 298,15 K
R = 8,314 J mol–1 K–1 = 8,314 Pa m3 mol–1 K–1

a) P = ?
b) c(KCl) = ?
Izradak:
a) P = c(Ca(NO3)2) ⋅ R ⋅ T ⋅ i
= 0,20 mol dm–3 ⋅ 8,314 Pa m3 mol-1 K-1 ⋅ 298,15 K ⋅ 3
= 1487,3 Pa
b) P = 1487,3 Pa
P 1487,3 Pa
c(KCl) = = = 0,30 mol dm–3
R T.i
. 8,314 Pa m mol–1 K–1 . 298,15 K . 2
3
224

3.34. m(H2O) = 250 g
m(C12H22O11) = 68,4 g
Kb(H2O) = 0,52 K mol–1 kg

a) tv(C12H22O11) = ?
b) w(C12H22O11) = ?
Izradak:
n(C12H22O11) m(C12H22O11)
a) b(C12H22O11) = =
m(H2O) m(C12H22O11) . m(H2O)
68,4 g
= = 0,79 mol kg–1
342,34 g mol–1 . 0,250 kg
∆T = i ⋅ Kb ⋅ b
= 1 ⋅ 0,52 K mol–1 kg ⋅ 0,8 mol kg-1
= 0,42 K
tv(C12H22O11) = 100 °C + 0,42 °C = 100,42 °C
b) m(C12H22O11) = b(C12H22O11) ⋅ M(C12H22O11) ⋅ m(H2O)

= 0,8 mol kg–1 ⋅ 342,34 g mol–1 ⋅ 0,250 kg = 68,5 g
m(otopina) = m(H2O) + m(C12H22O11)

= 250 g + 68,5 g = 318,5 g
68,5 g
w(C12H22O11) = = 0,215 ili 21,5 %
318,5 g
3.35. m(NaCl) = 100 g

V(H2O) = 1 L
m(H2O) = 1 kg
Kf = 1,86 K mol–1 kg
Kb = 0,52 K mol–1 kg

a) sniženje ledišta, ∆T = ?
Izradak:
H 2O
NaCl(s) Na+(aq) + Cl–(aq) i=2
∆T = i . Kk . b

∆T = 2 . 1,86 K mol–1 kg . 1,71 mol kg–1 = 6,36 K
Ledište čiste vode je 0 °C. Budući da se ledište otopine snizilo za 6,36 °C, dobivena se otopina
ledi na –6,36 °C.
b) povišenje vrelišta, ∆T = ?
∆T = i . Kf . b
∆T = 2 . 0,52 K mol–1 kg . 1,71 mol kg–1 = 1,78 K
Vrelište čiste vode je 100 °C. Budući da se vrelište otopine povisilo za 1,78 °C, dobivena otopina
rije pri 101,78 °C.
225

3.36. m(NaCl) = 58,44 g
m(H2O) = 1 kg
ρ(H2O) = 1 g cm–3
Kf = 1,86 K mol–1 kg

∆T = ?
Izradak: H O
NaCl(s) Na+(aq) + Cl–(aq) i=2
2
∆T = i ⋅ Kf ⋅ b
= 2 ⋅ 1,86 K mol–1 kg ⋅ 1 mol kg–1 = 3,72 K
Budući da se ledište otopine snizilo za 3,72 °C, dobivena se otopina ledi na –3,72 °C.
3.37. m(C6H6) = 100,0 g

m(X) = 1,34 g
i=1
tv(C6H6) = 80,15 °C
tv(X) = 80,42 °C
Kb(C6H6) = 2,67 K mol–1 kg

M(X) = ?
Izradak:
i . Kb . m(X)
M(X) =
∆T . m(C6H6)
2,67 mol–1kg . 1,34 g

= = 0,1325 kg mol–1
0,27 K . 100,0 g
M(X) = 132,5 g mol–1
3.38. m(protein) = 2,00 g

V(H2O) = 100 mL = 0,1 dm3
Π = 30 mbar = 30 × 102 Pa 1 bar = 105 Pa
R = 8,314 Pa m3 mol–1 K–1
t = 20 °C
T = 293,15 K

M(protein) = ?
Izradak:
i = 1
i ⋅ m(protein) ⋅ R ⋅ T
M(protein) =
Π⋅V
1 ⋅ 2,00 g ⋅ 8,314 Pa m3 mol–1 K–1 ⋅ 293,15 K
= = 16 248 g mol–1
30 × 102 Pa ⋅ 0,1 × 10–3 m3

M(protein) = 1,63 × 104 g mol–1
226

3.39. m(Sx) = 0,570 g
m(CS2) = 43,5 g
∆T = 0,123 °C
Kb(CS2) = 2,4 K mol–1 kg
N(S) = ?
Izradak:
∆T = i . Kb . b
3.40. m(Ix) = 3,12 g

m(C2H5OH) = 50,0 g
∆T = 0,3 K
Kb(C2H5OH) = 1,22 K mol–1 kg
N(I) = ?
Izradak:
∆T = i . Kb . b
Molekula joda sastoji se od dva atoma, pa je formula molekule joda I2.
3.41. Mr(C17H35COONa) = 306,5
3.42. a = 10–1 cm
N(kockica) = = 103
P = 103 . 6a2
P = 103 . 6 . (10–1)2 cm2 = 60 cm2
Ukupna površina nastalih čestica je 60 cm2.
3.43. Hidrofilni su koloidi stabilni zbog stvaranja hidratnog ovoja, a hidrofobni zbog ionskog ovoja oko
micele.
3.44. Elektroforezom se odvajaju koloidne čestice sličnih spojeva istovrsnog naboja, ali različite
izoelektričke točke, a dijalizom se razdvajaju ioni iz elektrolita od koloidnih čestica.
227

3.45. w(C) = 76,57 %
w(H) = 6,43 %
w(O) = 17,00 %
m(fenol) = 5,00 g
m(C2H5OH) = 80,00 g
∆T = 0,81 °C
Kb(C2H5OH) = 1,22 K mol–1 kg

a) Empirijska formula fenola ?
b) M(fenol) = ?
c) Molekulska formula fenola ?
Izradak:
0,7657 0,0643 0,1700
a) w(C) : w(H) : w(O) = : :
12,01 1,008 16,00
= 0,0638 : 0,0638 : 0,0106 / 0,0106
= 6,0 : 6,0 : 1,0
Empirijska formula fenola je C6H6O.

i ⋅ Kb ⋅ m(fenol)
b) M(fenol) =
∆T ⋅ m(C2H5OH)

1,22 K mol–1 kg ⋅ 5,00 g
= = 0,09414 kg mol–1
0,81 K ⋅ 80,00 g
M(fenol) = 94,14 g mol–1
M(adrenalin) 94,14 g mol–1
c) = = 1,0
M(adrenalin)empirijska 94,14 g mol–1
Molekulska formula fenola je C6H6O.
Bilješke:
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
228

3.1. Odredi vrstu disperzivnog sustava prikazanog na slici.
3.2. Pokus: Vrste i svojstva disperzivnih sustava

a) U 3 čaše ulij do polovice vodu i dodaj redom žlicu pijeska, malo deterdženta i žlicu soli. Sve tri
smjese dobro promiješaj staklenim štapićem i promotri njihov izgled nakon 2 – 3 minute.
Prikaži pokus crtežom i navedi zapažanja.
b) Odredi u sva tri sustava što je disperzna faza, a što disperzno sredstvo?
c) Dekantacijom pokušaj odvojiti disperznu fazu od disperznog sredstva u prvoj čaši.
Možeš li to postići kod 2. i 3. sustava?
d) Profiltriraj sadržaj 1. i 2. čaše i prikaži postupak filtracije crtežom.
U kojem je sustavu moguće filtracijom odvojiti disperznu fazu od disperznog sredstva?
e) 2. i 3. čašu stavi ispred tankog snopa svjetlosti. Zamjećuješ li kakvu razliku?
3.3. Otopina šećera masenog udjela 5 % priređuje se otapanjem:

A 1 g šećera u 5 mL vode B 1 g šećera u 50 mL vode
C 5 g šećera u 50 mL vode D 1 g šećera u 19 g vode
E 2 g šećera u 19 mL vode
Zaokruži slovo ispred točnog odgovora.
3.4. Opiši postupak priprave otopine određene koncentracije kako je prikazano na slikama od a do f.
a) b) c)
d) e) f)
3.5. Vodena otopina kalijevog hidroksida (KOH) pripravljena je otapanjem 30,0 g kalijevog hidroksida
u odmjernoj tikvici od 250 mL. Izračunaj masenu koncentraciju dobivene otopine.
229

3.6. Izračunaj množinsku koncentraciju otopine natrijeva klorida ako je u 100 mL otopine otopljeno
5,00 g soli.
3.7. Izračunaj masu kalijeva fosfata (K3PO4) potrebnu za pripravu 250 mL otopine množinske koncen-
tracije 0,200 mol dm–3.
3.8. Normalna vrijednost koncentracije glukoze (C6H12O6) u krvi je 5 mmol/dm3. Izračunaj masu izgu-
bljenog šećera ako bolesnik krvarenjem izgubi 125 cm3 krvi.
3.9. Izračunaj masenu koncentraciju svih iona u otopini ako je u 900 g otopine, čija je gustoća 1,80 g/cm3
otopljeno 19,0 g natrijeva klorida i 42,0 g magnezijeva klorida.
3.10. Otapanjem 4,40 g neke tvari pripravljeno je 250 mL otopine množinske koncentracije 0,100 mol/L.
Relativna molekulska masa toga spoja je:
A 88 B 176 C 174 g mol –1
D 44 E 88 g mol–1
3.11. 250 mL otopine natrijeva sulfata (Na2SO4) masene koncentracije 15,0 mg/mL pomiješano je s
130 mL otopine natrijeva sulfata množinske koncentracije 0,25 mol/L. Izračunaj maseni udio
natrijeva sulfata u nastaloj otopini gustoće, ρ = 1,062 g/mL.
3.12. 50 mL otopine natrijeva hidroksida koncentracije 2,5 mol dm–3 ulije se u odmjernu tikvicu od
250 mL i nadopuni vodom do oznake. Izračunaj množinsku koncentraciju razrijeđene otopine.
Napomena: Množina otopljene tvari prije razrijeđivanja (n1) jed naka je množini otopljene tvari
nakon razrijeđivanja (n2).
3.13. Izračunaj molalnost otopine kalijevog klorida ako je u 85 g vodene otopine otopljeno 12 g navedene
soli.
3.14. Fiziološka otopina natrijeva klorida sadrži 0,900 g natrijeva klorida u 100 mL otopine.
Koliki je osmotski tlak otopine pri 25 °C? Sol je potpuno disocirana.
3.15. Izračunaj osmotski tlak 5,30 %-tne otopine glukoze pri 37 °C ako je gustoća otopine 1,02 g cm–3?
3.16. Osmotski tlak otopine nekog proteina iznosi 1 603 Pa pri 25 °C. Masena je koncentracija proteina
40,00 g dm–3. Izračunaj približnu vrijednost molarne mase proteina.
3.17. Vrelište otopine kuhinjske soli je 100,55 °C. Izračunaj:

a) molalnost otopine
b) maseni udio natrijevog klorida u otopini
3.18. Koje tvrdnje nisu točne?

A Otopine su homogene smjese dviju ili više čistih tvari.
B Emulzije su koloidni sustavi dviju tekućina koje se ne miješaju.
C Molalnost je omjer množine sastojka i volumena otopine.
D Osmoza je prodiranje otapala kroz polupropusnu membranu iz razrjeđenije otopine u koncen-
triraniju otopinu.
E Povišenje vrelišta, sniženje ledišta i osmotski tlak otopine ovise o prirodi tvari i broju čestica
otopljene tvari.
3.21. Zaokruži slova ispred točnih tvrdnji:

A Solovi su disperzni sustavi u kojima je disperzna faza čvrsta tvar, a disperzno sredstvo tekućina.
B Tyndallov efekt je pojava raspršivanja svjetlosti u otopinama na česticama manjim od 1 nm.
C Emulzije su koloidni sustavi dviju tekućina koje se ne miješaju.
D Koloidne sustave čine čestice disperzne faze veće od 200 nm, raspršene u disperznom sredstvu.
E Osmoza je pojava prodiranja otapala iz otopine veće koncentracije u otopinu manje koncen-
tracije kroz membranu koja je za otapalo propusna, a za otopljenu tvar nepropusna.
F Elektroforeza je pojava gibanja nabijenih koloidnih čestica uslijed djelovanja električnog polja.
230

3.1. Magla (aerosol), mlijeko (emulzija), puding (gel), dim (aerosol).
3.2. Pokus: a) Nastale su tri smjese: heterogena smjesa pijeska i vode, mikroheterogena smjesa
(koloid) deterdženta i prava otopina kuhinjske soli.
b) Disperzna faza: pijesak, deterdžent, sol.
Disperzno sredstvo: voda, voda, voda.
c) Ne mogu jer su čestice male.
d) Filtracija je moguća jedino u sustavu pijeska i vode.
e) Otopina u drugoj čaši pokazuje Tyndallov fenomen dok to nije slučaj s otopinom u trećoj
čaši.
3.3. D
3.5. m(KOH) = 30,0 g

V(KOH(aq)) = 250 mL
(KOH) = ?
Izradak:
3.6. m(NaCl) = 5,00 g

V(otopina) = 100 mL = 0,100 L
c(NaCl) = ?
Izradak:
3.7. V(otopina) = 250 mL = 0,250 dm3

c(K3PO4) = 0,200 mol dm–3
M(K3PO4) = 212,3 g mol–1
m(K3PO4) = ?
Izradak:
n(K3PO4) = c(K3PO4) . V(otopina)
= 0,200 mol dm–3 . 0,250 dm3 = 0,050 mol
m(K3PO4) = n(K3PO4) . M(K3PO4) = 0,050 mol . 212,3 g mol–1 = 10,6 g
3.8. c(C6H12O6) = 5 mmol dm–3 = 5 × 10–3 mol dm–3

V(otopina) = 125 cm3 = 0,125 dm3
M(C6H12O6) = 180,2 g mol–1
m(C6H12O6) = ?
Izradak:
231

3.9. m(otopina) = 900 g
(otopina) = 1,80 g/cm3
m(NaCl) = 19,0 g
m(MgCl2) = 42,0 g
(Cl–) = ?
(Na+) = ?
(Mg2+) = ?
Izradak:
H 2O
NaCl(s) Na+(aq) + Cl–(aq)
–
n(Cl ) = n(NaCl)
HO
MgCl2(s) 2
Mg2+(aq) + 2Cl–(aq)
n(Cl ) = 2 . n(MgCl2)
–
mukupno(Cl–) = 11,5 g + 31,3 g = 42,8 g
3.10. m(X) = 4,40 g

V(otopina) = 250 mL = 0,250 L
c(X) = 0,100 mol L–1
M(X) = ?
Izradak:
Mr(X) = 176
232

3.11. V1(otopina) = 250 mL
1
(Na2SO4) = 15,0 mg/mL
V2(otopina) = 130 mL
c2(Na2SO4) = 0,25 mol/L
3
(otopina) = 1,062 g/mL
w3(Na2SO4) = ?
Izradak:
V3 = V1 + V2 = 250 mL + 130 mL = 380 mL
m3(Na2SO4) = m1(Na2SO4) + m2(Na2SO4)

m1(Na2SO4) = 1(Na2SO4) . V1(Na2SO4)
= 15,0 mg/mL . 250 mL = 3 750 mg
m2(Na2SO4) = c2(Na2SO4) . V2(Na2SO4) . M(Na2SO4)
= 0,25 mol/L . 0,130 L . 142 g/mol = 4,615 g
m3(Na2SO4) = 3,750 g + 4,615 g = 8,365 g
3.12. V1(otopina) = 50 mL = 0,050 dm3

c1(NaOH) = 2,5 mol dm–3
V2(otopina) = 250 mL = 0,250 dm3
c2(NaOH) = ?
Izradak:
3.13. m(otopina) = 85 g
m(KCl) = 12 g
M(KCl) = 74,55 g mol–1
m(H2O) = m(otopina) – m(KCl) = 73 g = 0,073 kg
b(KCl) = ?
Izradak:
233

3.14. m(NaCl) = 0,900 g
V(otopina) = 100 mL = 0,100 L
t = 25 °C
T = 298,15 K
R = 8,314 J mol–1 K–1 = 8,314 Pa m3 mol–1 K–1
Π=?
Izradak:
HO
NaCl(s) 2
Na+(aq) + Cl–(aq)
i = 2
Π = i . c . R . T
Π = i . c . R . T
= 2 . 154 mol m–3 . 8,314 Pa m3 mol–1 K–1 . 298,15 K
= 7,635 × 105 Pa = 763,5 kPa
3.15. w(C6H12O6) = 5,3 % = 0,053

t = 37 °C
T = 310,15 K
ρ (otopina) = 1,02 g cm–3
i = 1
Π=?
Izradak:
Π=i.c.R.T
= 0,300 × 103 mol m–3 . 8,314 Pa m3 mol–1 K–1 . 310,15 K = 7,74 × 105 Pa = 774 kPa
3.16. Π = 1 603 Pa
t = 25 °C
T = 298,15 K
(proteina) = 40 g dm–3
M(proteina) = ?
Izradak:
Π = i . c . R . T i = 1
M(protein) ⋅ R ⋅ T
M(protein) = V(otopina) ⋅ Π
40,00 × 103 g m–3 ⋅ 8,314 Pa m3 mol–1 K–1 ⋅ 293,15 K
= 1603 Pa = 16 855 g mol–1
= 6,186 × 104 g mol–1
234

3.17. tv(NaCl) = 100,55 °C
tv(H2O) = 100 °C; ∆T = 0,55 K
Kb(H2O) = 0,52 K mol–1 kg
a) b(NaCl) = ?
b) w(NaCl) = ?
Izradak:
a) ∆T = i . Kb . b
Molalnost otopine kuhinjske soli je 0,53 mol kg–1.
b)
m(NaCl) = b(NaCl) . M(NaCl) . m(H2O)

= 0,53 mol kg–1 . 58,44 g mol–1 . 1 kg = 31 g
m(otopina) = m(H2O) + m(NaCl)
= 1 000 g + 31 g = 1 031 g
Maseni udio natrijevog klorida u otopini je 3,01 %.
3.18. C i E
3.21. A, C i F
Bilješke:
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
235

Bilješke:
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
236

4
nastavna cjelina
Kinetika kemijskih reakcija
4.1. Kako nastaje kemijska reakcija
4.2. Što je brzina kemijske reakcije
4.3. Čimbenici koji utječu na brzinu kemijskih reakcija
Agregacijsko stanje
Ukupna površina reaktanata
Koncentracija
Temperatura
Katalizator

Cilj: naučiti što je brzina kemijske reakcije i moći procijeniti kako se može na nju utjecati u po-
jedinoj reakciji.
Obrazovni ishodi:
• moći objasniti kako nastaje kemijska reakcija
• moći protumačiti energiju aktivacije u reakciji i energijski profil egzotermne i endotermne
reakcije
• definirati brzinu kemijske reakcije
• naučiti čimbenike koji utječu na brzinu reakcije povezujući ih s uvjetima za napredovanje
reakcije
• eksperimentalno odrediti utjecaj koncentracije reaktanata, temperature i katalizatora na
brzinu reakcije
• znati objasniti djelovanje pojedinog čimbenika na brzinu
• znati tablične podatke grafički prikazati i objasniti grafički prikaz.
Ključni pojmovi:
• brzina kemijske reakcije, v • katalizator
• energija aktivacije, Ea • kemijska kinetika
• inhibitor
• N
aslovnica ove cjeline nudi odličnu osnovu za uvod u kinetiku kemijskih reakcija. Naime, pojam
brzine u fizici učenicima je bliži jer se s njim susreću od osnovne škole i većina ih na spomen
brzine zna da je brzina omjer puta i vremena te savršeno razumije da je Janica bila pobjednica
svaki puta kada je duljinu staze prošla u najkraćem vremenu.
• D
obro bi bilo učenike navesti da pokušaju zamisliti reakciju na razini atoma i molekula (što
zapravo nikada ne vidimo). Pritom im se može pomoći i uporabom modela molekula za
reakciju H2 + I2 2HI iz udžbenika ili prozirnicom 4.1., uz zadatak da opišu što se sve
treba dogoditi i kakve sve prepreke treba prevladati da bi od molekula vodika i joda nastale
molekule jodovodika. Zaključci moraju obuhvatiti događanje sudara između čestica, energiju
aktivacije (Ea) i pravilnu orijentaciju (pogodan kut) sudara. Potrebu sudaranja nastavnik će
objasniti time što sudar čestica omogućava pregrupiranje veza, a tome pridonosi i pravilna
orijentacija čestica (slike na str. 74.), što se može simulirati i modelima molekula.
237

• P
oseban komentar zahtijeva Ea.
Ako nastavnik misli da usporedba sudara u prometu nije primjerena za objašnjavanje energije
aktivacije, može ju objasniti sudarima jaja, uz pitanja:
1. Što će se dogoditi ako lagano zakotrljamo dva jaja jedno prema drugom?
2. Što će se dogoditi ako snažno zakotrljamo dva jaja jedno prema drugom?
• P
ri objašnjavanju energijskog profila reakcije može poslužiti slika 4.1. (a i b), bilo da je učenici
promatraju u udžbeniku bilo da se projicira s prozirnice 4.2. Neki će nastavnici taj profil možda
radije crtati na ploči kao ilustraciju “priče” o događanju reakcije.
• U
svrhu boljeg shvaćanja brzine kemijske reakcije može se s učenicima razgovarati o tome
što bi bila brzina čitanja ili brzina pisanja primjerice poruke na mobitelu ili možda brzina
šivanja hlača. Primjeri koji se mogu uporabiti u ovu svrhu brojni su, ali ne treba pretjerivati s
njihovim brojem. Svrha im je učenike usmjeriti na opći zaključak da je brzina uvijek “nešto”
čija se veličina mijenja u vremenu.
• N
akon toga lakše je u razgovoru o kemijskoj reakciji ustvrditi da na početku reakcije postoje
reaktanti, a da se na kraju reakcije javljaju nove tvari – produkti, pa su upravo količine (množine,
mase, volumeni) reaktanata i produkata ono što se mijenja u vremenu.
• Z
a vježbu prilažemo zadatak na radnom listiću 4.3., u kojem učenici trebaju nacrtati grafički
prikaz promjene koncentracija reaktanta (A) i produkta (B) te izračunati prosječnu brzinu
nastajanja produkta i “nestajanja” reaktanta. Graf mogu crtati na milimetarskom, ali i na
običnom matema-tičkom papiru. Tabelirani podaci i grafički prikaz omogućavaju razmatranja
kao što su promjena brzine reakcije tijekom napredovanja (smanjivanje), vizualno utvrđivanje
pada koncentracije reaktanta i istovremeno povećanje koncentracije produkta. Tražena
izračunavanja prosječne brzine nastajanja B i “nestajanja” A imaju za cilj da učenici doznaju
kako je brzinu reakcije moguće pratiti i određivanjem promjene koncentracije (množine, mase,
volumena) produkta, ali i reaktanta. Učenike treba tijekom analize, uspoređivanja i interpre-
tacije podataka pitanjima voditi nastavnik. Malo zahtjevniji, ali sličan zadatak učenici će naći
i u radnoj bilježnici pod brojem 4.7. Izračunavanje trenutne brzine u reakciji ne traži se ni u
jednom od ovih zadataka, ali se objašnjava u udžbeniku za one učenike koji žele znati više.
• K
ako dalje? Objašnjavanje treba nastaviti razgovorom o tome kakve su reakcije brze, a kakve
su obično spore i zašto? Na to će se nadovezati pitanje događa li se da za neku reakciju
želimo da je brža, a neku drugu bismo rado usporili? Treba pokušati navesti učenike da nađu
primjere za jedne i druge reakcije.
• U
objašnjavanju treba istaknuti čimbenike koji utječu na brzinu reakcije. To se može učiniti
na dva načina.
• Razgovarajući s učenicima i usmjeravajući ih, nastavnik može navesti učenike da
nabroje te čimbenike povezujući ih s onima neophodnim za događanje reakcije. Nakon
toga će ih uputiti na izvođenje pokusa 4.3., 4.5. i 4.6. te na popunjavanje radnih listića
koji te pokuse prate (radni listići 4.1. i 4.2.). Pokuse 4.1., 4.2. i 4.4., ovisno o uvjetima,
mogu nastavnik ili učenici izvesti demonstracijski.
• Može se primijeniti metoda otkrivanja i sat započeti izvođenjem tri ista pokusa u sva-
koj skupini, a nakon toga uspješnije skupine mogu izvesti još po jedan od spomenutih
pokusa. Sljedeći bi sat trebao obuhvatiti izvješća skupina o izvedenim pokusima, njihove
komentare dobivenih rezultata i eventualne zaključke.
• C
jelinu ne smijemo završiti, a da učenike ne pokušamo potaknuti na tumačenje djelovanja
pojedinih čimbenika na brzinu reakcije.
• Z
a završetak ove cjeline može se od učenika zatražiti da protumače zašto ljudski organizam
treba imati stalnu temperaturu ili se može potaknuti rasprava o tome kako globalno zato-
pljenje utječe na brzinu reakcija u prirodi. Za domaću zadaću učenici mogu rješavati zadatke
iz udžbenika (zadaci 4.1. – 4.14.) i radne bilježnice (zadaci 4.1. – 4.6.) te zadatke iz zbirke
zadataka.
238

P – 4.1.
239

P – 4.2.
240

P – 4.3.
241

Radni listić 4.1.
Utjecaj koncentracije na brzinu kemijske reakcije

Pribor i kemikalije: 4 epruvete, stalak za epruvete, 2 “štoperice”, razrijeđena sumporna kiselina, c(H2SO4)
= 0,2 mol dm–3, otopina natrijeva tiosulfata, c(Na2S2O3 ⋅ 5H2O) = 0,2 mol dm–3, destilirana voda.
1. zadatak
Izračunaj masu natrijeva tiosulfata potrebnog za pripravu 10 mL otopine koncentracije
0,2 mol dm–3.
Izradak:
m(Na2S2O3 . 5H2O) = ________________
2. zadatak
Izračunaj volumen koncentrirane sumporne kiseline gustoće 1,84 g cm–3 i masenog
udjela 0,96 potrebne za pripravu 100 mL otopine koncentracije 0,2 mol dm–3.
Izradak:
V(H2SO4, konc.) = __________________
Za izvedbu pokusa otopinu natrijevog tiosulfata pripravi samostalno, a potrebnu razrijeđenu

sumpornu kiselinu dobit ćeš od nastavnika.
Opis rada:
• U prvu epruvetu ulij 5 mL priređene otopine natrijeva tiosulfata.
• U drugu epruvetu ulij 5 mL razrijeđene sumporne kiseline.
• U treću epruvetu ulij 1 mL otopine natrijeva tiosulfata i 4 mL destilirane vode.
• U četvrtu epruvetu ulij 1 mL razrijeđene sumporne kiseline i 4 mL destilirane vode.
Zatim istovremeno pomiješaj sadržaj prve i druge, te posebno treće i četvrte epruvete, uključi
“štoperice” i mjeri vrijeme do vidljive promjene.
242

Shematski prikaz pokusa
• Zabilježi svoja opažanja.

______________________________________________________________________
______________________________________________________________________
• Izmjereno je vrijeme za pomiješane otopine 1. i 2. epruvete _____, a 3. i 4. epruvete _____.
• Koja je vrsta otopine nastala reakcijom otopina natrijeva tiosulfata i sumporne kiseline?
______________________________________________________________________
• Kako bismo dokazali o kojoj se vrsti otopina radi?

______________________________________________________________________
Napiši jednadžbu reakcije. __________________________________________________
• Možeš li na temelju izvedenog pokusa zaključiti kako koncentracija reaktanata utječe na

brzinu kemijske reakcije?
______________________________________________________________________
______________________________________________________________________
243

Radni listić 4.2.
Utjecaj katalizatora na brzinu kemijske reakcije

Pribor i kemikalije: epruveta, plamenik, triješčica, otopina H2O2(aq) (w = 6 %), manganov(IV) oksid
MnO2(s).
Opis rada: U epruvetu ulij oko 4 mL otopine vodikova peroksida. Otvoru epruvete prinesi
tinjajuću triješčicu. Zatim u epruvetu dodaj malo (na vrhu žličice) manganovog(IV) oksida i
otvoru epruvete prinesi tinjajuću triješčicu.
Crtež pokusa: • Zabilježi opažanja.

_________________________________
_________________________________
_________________________________
_________________________________
_________________________________
_________________________________
Jednadžba reakcije: ________________________________________________________
Krumpir kao katalizator raspada vodikovog peroksida

Pribor i kemikalije: Petrijeva zdjelica, nož, novčić, plamenik, pinceta, vodikov peroksid H2O2(aq) (w = 6 %),
1 krumpir.
Opis rada: Krumpir prepolovi i stavi u Petrijevu zdjelicu. Pincetom primi novčić, zagrij ga u
plamenu i utisni na sredinu jedne polovice krumpira. Obje polovice prelij vodikovim peroksidom.
• Zabilježi svoja opažanja.

______________________________________________________________________
______________________________________________________________________
______________________________________________________________________
• Što je u navedenim pokusima utjecalo na brzinu kemijske reakcije? __________________
• Nacrtaj energijski profil reakcije

bez katalizatora i s katalizatorom.
244

Radni listić 4.3.
Brzina kemijske reakcije
Zamisli reakciju za koju vrijede podaci:
• Prema podacima u tablici o vremenu i koncentracijama tvari A i B moguće je nacrtati graf.

Grafički prikaži promjenu koncentracije A i B u navedenom vremenu
c/mol dm–3
t/min
• Izračunaj prosječnu brzinu nastajanja B.

______________________________________________________________________
______________________________________________________________________
______________________________________________________________________
• Izračunaj prosječnu brzinu reakcije prema promjeni koncentracije A.

______________________________________________________________________
______________________________________________________________________
______________________________________________________________________
245

Opiši shematske prikaze i usporedi ih s energijom aktivacije u kemijskim reakcijama.

4.1.
a) b)

4.2. Definiraj brzinu reakcije.
Koji je izraz za brzinu reakcije reaktanata, odnosno produkata ispravno napisan za reakciju
4.3.
3A + B 2C + 4D:
1 ∆c(D) 1 ∆c(C)
a) v(D)= b) v(C)= 4 ∆t
3 ∆t
1 ∆c(B) 1 ∆c(A)
c) v(B)= d) v(A)= − ?
2 ∆t 3 ∆t
4.4. Opiši ulogu katalizatora u kemijskoj reakciji.

U rudnicima ugljena postoji velika opasnost da će se ugljena prašina zapaliti i potaknuti eksploziju. Zašto je
4.5.
prašina opasnija od samoga ugljena?
Vodik se brže oslobađa kada s klorovodičnom kiselinom reagira cinkov prah, a ne cink u granulama. Objasni
4.6.
to zapažanje.
Pokvarljiva hrana ostaje dulje svježa kada se čuva u hladnjaku, nego kada se čuva u toploj sobi. Objasni to
4.7.
zapažanje.
Navedi jedan primjer enzima i tvari na koju on djeluje kao katalizator u određenoj kemijskoj reakciji.
4.8.
Neka reakcija ima energiju aktivacije 100 kJ/mol. Katalizator A smanji energiju na 80 kJ/mol, a katalizator B
4.9.
na 60 kJ/mol. Koji katalizator omogućava bržu reakciju? Obrazloži.
Objasni zašto povišenje temperature obično ubrzava tijek kemijske reakcije.
4.10.
Za raspad jodovodika na jod i vodik pokusom su dobiveni ovi podatci:
4.11.
t/s c/(mol dm–3)

2HI H2 + I2
0 0,100 0 0
100 0,056 0,022 0,022
200 0,038 0,031 0,031
300 0,030 0,035 0,035
400 0,037 0,037 0,037

Odredi prosječnu brzinu reakcije raspada jodovodika od 100 do 200 sekundi.
246

4.12. U literaturi ili na internetu potraži odgovore na pitanja:
a) O
d koje godine većina proizvođača ugrađuje katalizator u svoje automobile da bi se zadovoljilo europske
norme za ispuštanje plinova i štetnih čestica (tzv. norma EURO 1)?
b) O
d koje se godine u Hrvatskoj primjenjuje norma EURO 2 kojom se zabranjuje prvo registriranje vozila u
kojima je pogonsko gorivo olovni benzin (čime se praktički onemogućuje uključivanje u promet vozila bez
katalizatora)?
c) K
ojim se pravilnikom propisuje obveza periodi-čnoga ispitivanja ispušnih plinova motornih vozila (tzv. EKO
TEST) u Republici Hrvatskoj?
4.13. Vodikov peroksid, H2O2(l) je bezbojna, nestabilna tekućina koja se s vodom miješa u svim omjerima. Koristi se
kao sredstvo za izbjeljivanje i dezinfekciju. Vodikov peroksid se razlaže na vodu i kisik pri sobnoj temperaturi vrlo
sporo, a s dodatkom katalizatora reakcija se ubrzava.
a) Napiši jednadžbu reakcije.
b) K
oja od krivulja (x,y,z) predstavlja promjenu koncentracije reaktanta i produkata u reakciji?
x y
c/molL–1
t/min
c) K
oncentracija kojih dviju tvari se mijenja jednakom brzinom?
4.14. Reakcijom cinka i klorovodične kiseline nastaju cinkov klorid i vodik.
a) N
apiši jednadžbu reakcije i izračunaj reakcijsku entalpiju.
b) Dvije krivulje na grafu (x,y) odgovaraju dvjema brzinama, jedna je dobivena reakcijom cinka u granulama, a
druga reakcijom cinka u prahu s klorovodičnom kiselinom u suvišku. Kojoj od reakcija odgovara krivulja x a
kojoj krivulja y?
V/ml
x
y
t/min
c) U kakvoj su vezi nagib krivulja i brzina reakcije?

d) Kada je volumen vodika u reakcijama izjednačen i zbog čega?
e) A
ko se reakcijskoj smjesi dodaju strugotine bakra reakcija je brža.
Koji od navedenih grafičkih prikaza prikazuje reakciju s katalizatorom ? Obrazloži odgovor.
A B
Broj čestica s određenom
Broj čestica s određenom

kinetičkom energijom, E
kinetičkom energijom, E
Ea E Ea E
247

4.1. Kemijska reakcija nastaje samo pri uspješnim sudarima. U prvom prikazu zbog male energije pri
sudaru čestice ne mogu savladati određenu energetsku barijeru, pa ne dolazi do kemijske reakcije.
Kako bi čestice mogle savladati energetsku barijeru i kako bi sudari bili uspješni, čestice pri sudaru
moraju imati dostatnu energiju, barem jednaku ili veću od energije aktivacije.
4.2. Brzina kemijske reakcije iskazuje se kao omjer prirasta množinske koncentracije nekog reaktanta ili
produkta i određenog vremenskog intervala.
4.3. Točan je odgovor d) jer se tijekom reakcije smanjuje koncentracija reaktanta A, pa u izrazu za
brzinu reakcije ima negativan predznak.
4.4. Katalizator ubrzava kemijsku reakciju tako da smanjuje energiju aktivacije, pa veći broj molekula
ima potrebnu energiju aktivacije i broj uspješnih sudara je veći.
4.5. Ugljena prašina u rudnicima opasnija je od komada ugljena zbog veće ukupne površine čestica.
Naime, reakcija se tada odvija brže (slične eksplozije se događaju u mlinovima zbog brašna, u
pilanama zbog piljevine...), pa može doći do jakih eksplozija.
4.6. Ukupna površina reaktanata, kao i građa molekula, utječe na brzinu reakcije.
4.7. Kvarenje hrane uključuje niz uzastopnih kemijskih reakcija, a brzine tih reakcija veće su pri sobnoj
temperaturi nego u hladnjaku, pa se tako i hrana brže pokvari.
4.8. Djelovanje enzima u nekim biokemijskim reakcijama: krumpir sadrži enzim katalazu koja ubrzava
raspad vodikovog peroksida na kisik i vodu, pepsin ubrzava razgradnju bjelančevina do aminokise-
lina, a enzim amilaza ubrzava razgradnju škroba do glukoze.
4.9. Katalizator B omogućava bržu reakciju jer veći broj čestica ima potrebnu energiju aktivacije, pa je
reakcija brža.
4.10. Brzina reakcije raste porastom temperature jer raste kinetička energija čestica, čime se povećava
broj uspješnih sudara.
4.11. Prosječna brzina reakcije raspada jodovodika od 100 do 200 sekundi može se izračunati:
c1(HI) = 0,056 mol dm–3
c2(HI) = 0,038 mol dm–3
t1 = 100 s
t2 = 200 s ∆t = 100 s
×

Napomena:
Brzina kemijske reakcije uvijek se iskazuje kao pozitivna veličina. Negativan predznak u
izrazu za brzinu reakcije za reaktante ima dvostruko značenje: (a) matematički daje pozi-
tivnu vrijednost i (b) fizikalno pokazuje da se koncentracija reaktanta s vremenom smanjuje.
4.12. a) od 1992.; b) od 1999.; c) Pravilnikom o tehničkim pregledima vozila.
4.13. a) 2H2O2(l) 2H2O(l) + O2(g)
b) Krivulja x predstavlja promjenu koncentracije vodikovog peroksida.
Krivulja y predstavlja promjenu koncentracije vode.
Krivulja z predstavlja promjenu koncentracije kisika u reakciji.
c) Koncentracija vodikova peroksida i vode mijenja se jednakom brzinom.
4.14. a) Zn(s) + 2HCl(aq) ZnCl2(aq) + H2(g) ∆r H ° = –153,9 kJ mol–1
b) Krivulja x odgovara reakciji cinka u prahu s klorovodičnom kiselinom, a krivulja Y reakciji
cinka u granulama s klorovodičnom kiselinom.
c) Što je veći nagib krivulje brža je kemijska reakcija.
d) Po završetku reakcije volumen vodika je izjednačen jer su mase cinka u prahu i cinka u
granulama jednake prema tome i njihove množine pa je i volumen istisnutog vodika isti.
e) Reakciju s katalizatorom prikazuje slika B, jer je na slici B energija aktivacije manja, a udio
čestica s potrebnom energijom aktivacije veći.
248

4.1. Na brzinu kemijske reakcije ne utječe:
A koncentracija
B katalizator
C površinska napetost
D temperatura
E inhibitor
4.2. Ako je energija aktivacije neke reakcije vrlo mala:

A reakcija će biti brza
B reakcija neće napredovati
C reakcija napreduje samo pri niskim temperaturama
D reakcija će biti vrlo spora
E brzina reakcije je ista s katalizatorom i bez katalizatora
4.3. Zadana je hipotetička reakcija: AB + C A + BC.
A...B...C A...B...C
A + BC
AB + C AB + C
A + BC
a) U dijagrame 1. i 2. ucrtaj energiju aktivacije.

b) Definiraj energiju aktivacije.
c) Što je sustav A...B...C?
d) Koji je entalpijski dijagram za egzotermnu, a koji za endotermnu reakciju.
4.4. Dopuni tablicu vrijednostima brzine reakcije koje nedostaju.
Jednadžba reakcije v(A)/(mol L–1 s–1) v(B)/(mol L–1 s–1) v(C)/(mol L–1 s–1)
a) A 2B + C 0,20
b) A B + 2C 0,10
c) 3A B + 2C 0,20
4.5. Jednadžba termičkog razlaganja dušikovog(IV) oksida je:

∆
2NO2(g) 2NO(g) + O2(g)
U posudi volumena 200 mL pri temperaturi 300 °C na početku je bilo 0,092 g dušikovog(IV) oksida,
a nakon trideset sekundi 0,079 g. Izračunaj prosječnu brzinu reakcije s obzirom na dušikov(IV)
oksid.
4.6. Za katalizatore nije točna tvrdnja:

A mogu biti homogeni i heterogeni B ne sudjeluju u reakciji
C smanjuju energiju aktivacije D uvijek nastaje više produkata
249

4.7. Dodatkom MnO2 u otopinu vodikovog peroksida razvija se kisik. Mjerenjem volumena razvijenog
kisika dobiveni su sljedeći podaci:
Vrijeme/min 0 1 2 3 4 5 6 7 8
V(O2)/cm3 0 40 70 92 107 115 120 120 120
a) Napiši jednadžbu reakcije i objasni ulogu manganovog(IV) oksida.

b) Nacrtaj dijagram ovisnosti volumena kisika o vremenu.
c) Koliki je konačni volumen razvijenog plina?
d) Zašto se volumen ne mijenja nakon šeste minute?
e) Ubrzava li se ili usporava reakcija tijekom kemijske promjene?
f) Promjena kojih intenzivnih veličina može usporiti ili zaustaviti reakciju?

4.1. C
4.2. A
4.3. b) Energija aktivacije najmanja je energija koju moraju imati čestice da dođe do kemijske reakcije.
c) Aktivacijski kompleks.
d) 1. entalpijski dijagram prikazuje endotermnu reakciju, a 2. dijagram egzotermnu reakciju.
4.4. a) v(B) = 0,40 mol L–1 s–1; v(C) = 0,20 mol L–1 s–1
b) v(A) = 0,10 mol L–1 s–1; v(C) = 0,20 mol L–1 s–1
c) v(A) = 0,30 mol L–1 s–1; v(B) = 0,10 mol L–1 s–1
4.5. V = 200 mL = 0,200 dm3

m1(NO2) = 0,092 g
m2(NO2) = 0,079 g
t1 = 0 s; t2 = 30 s
v = ?
Izradak:
4.6. D
250

MnO2(s)
4.7. a) 2H2O2(aq) 2H2O(l) + O2(g). Manganov(IV) oksid je katalizator.
b)
V(O2)/cm3
120
100
80
60
40
20
0 1 2 3 4 5 6 7 8 t/min
c) 120 cm3.
d) Zato što je sav peroksid izreagirao.
e) Usporava se.
f) Porast tlaka i/ili sniženje temperature.
Bilješke:
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
251

Bilješke:
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
252

5
nastavna cjelina
Ravnoteža kemijskih
reakcija
5.1. Reverzibilne kemijske reakcije i kemijska ravnoteža
5.2. Konstanta kemijske ravnoteže
5.3. Čimbenici koji utječu na pomak ravnoteže
Utjecaj koncentracije na pomak kemijske ravnoteže
Utjecaj temperature na pomak kemijske ravnoteže
Utjecaj tlaka na pomak kemijske ravnoteže
Cilj: znati da se u reverzibilnim reakcijama uspostavlja dinamička ravnoteža i upoznati

mogućnosti i razloge pomicanja ravnoteže.
Obrazovni ishodi:
• ponoviti reverzibilne i ireverzibilne reakcije
• objasniti uspostavljanje dinamičke ravnoteže u reverzibilnoj reakciji
• usvojiti pisanje izraza za konstantu ravnoteže
• iskazati svojim riječima zakon kemijske ravnoteže
• protumačiti značenje veličine konstante ravnoteže
• znati izračunati konstantu ravnoteže u jednostavnim primjerima
• znati izračunati ravnotežne koncentracije u jednostavnim primjerima
• znati objasniti Le Chatelierovo načelo
• znati odrediti koji čimbenici, kada i kako (ne) mogu utjecati na pomak ravnoteže
• moći objasniti utjecaj pojedinog čimbenika na pomak ravnoteže
• eksperimentalno odrediti/dokazati utjecaje pojedinih čimbenika na pomak ravnoteže
• upoznati neke primjere primjene pomaka ravnoteže iz prakse
Ključni pojmovi:
• kemijska ravnoteža • tlačna konstanta ravnoteže, Kp
• koncentracijska konstanta • Le Chatelierovo načelo
kemijske ravnoteže, Kc • ravnotežna koncentracija
• Analogije za kojima se obično poseže kada učenicima treba rastumačiti ravnotežu jesu
dvokraka vaga i dvosmjerne pokretne stepenice. One su savršena analogija za ravnotežu,
bolja od vage i klackalice. (Mogli bismo se našaliti, pa postaviti pitanje: Jesu li dvosmjerne
pokretne stepenice nastale na osnovi reverzibilne reakcije i kemijske ravnoteže ili obrnuto?)
• O vu cjelinu nastavnik može započeti razgovorom o pokretnim stepenicama u nekom trgo-
vačkom centru (ima ih svugdje) i razmatranjem uvjeta u kojima će broj kupaca na primjerice
prvom katu biti stalan. Potom će potaknuti učenike da se prisjete zbivanja u kemiji koja su
upoznali, a analogna su zbivanjima na pokretnim stepenicama (dinamička ravnoteža u slu-
čaje-vima tlaka zasićene pare i zasićene otopine).
• P očetak kemijske reakcije može se usporediti sa zbivanjima na pokretnim stepenicama u
vrijeme otvaranja trgovačkog centra, a ravnotežno stanje sa zbivanjima u kasnijim poslije-
podnevnim satima.
253

ojam reverzibilne reakcije (preduvjeta za nastanak ravnoteže), koji učenici poznaju iz
• P
kemije prvog razreda, može se ponoviti na osnovi reakcije sinteze jodovodika ako kabinet
ima digestor. (Problem nepostojanja digestora u većini škola nastojat ćemo riješiti uskoro
priređivanjem CD-a s videozapisima ovog i još nekih drugih pokusa koji sada nisu izvedivi u
većini škola, a vrlo su vrijedni u nastavi kemije.)
• A
ko se nastavnik služi reakcijom nastajanja jodovodika (u bilo kojem obliku, makar i slikom
reakcije iz udžbenika), tada može za razgovor i pitanja iskoristiti prozirnicu 5.1. s dva dijagrama
uspostavljanja ravnoteže u ovoj reakciji bez obzira na polazne uvjete.
• B
ilo koji od ta dva dijagrama u onom svom dijelu uspostavljene ravnoteže pruža mogućnost
izvođenja izraza za konstantu ravnoteže na konkretnoj reakciji, nakon čega će nastavnik taj
izraz lako poopćiti. Pitanje je samo jesu li se učenici u prethodnoj cjelini upoznali s činjenicom
da je brzina reakcije u nekom smjeru proporcionalna umnošku koncentracija reaktanata ili
će se to učiniti sada da bi se mogao izvesti izraz za Kc.
• U
džbenik donosi dvobojni opći izraz za Kc jedne opće dvobojne reverzibilne reakcije.
I nastavnik može na taj način, označavanjem u bojama, pomoći učenicima da lakše nauče
Zakon kemijske ravnoteže. Može se malo i našaliti, pa učenicima reći kako je Kc “šefica” u
reakciji, svi je moraju slušati, a ona sluša samo direktora – temperaturu.
Učenicima treba posebno napomenuti da su koncentracije u izrazu za Kc ravnotežne (a ne
početne)! Nastavnici to podrazumijevaju, no učenicima to treba naglasiti.
• K
ako Kc ne bi ostala učenicima “još neka veličina” koju uče “bez veze”, treba je učiniti
“opipljivom” putem zadataka. Udžbenik i zbirka zadataka nudi tri vrste zadataka:
• izračunavanje Kc iz poznatih ravnotežnih koncentracija
• izračunavanje Kc iz poznatih početnih koncentracija i jedne ravnotežne
• izračunavanje ravnotežnih koncentracija iz početnih i poznate Kc.
• R
iješeni primjeri zadataka nalaze se u sadržaju udžbeničke cjeline (primjeri 5.1., 5.2. i 5.3.),
dok se zadaci za rješavanje nalaze na njezinom kraju (zadaci 5.3. – 5.8.) i u radnoj bilježnici
(zadaci 5.4., 5.6. i 5.7.). Na rezultatima tih primjera, posebno onih koji se odnose na neizre-
agirane reaktante, potrebno je kod učenika osvijestiti značenje reverzibilnosti i veličine Kc u
smislu iskorištavanja reaktanata i u ekonomskom smislu.
• U
pravo ti rezultati stvorit će ozračje za postavljanje pitanja: Možemo li što poduzeti da po-
pravimo situaciju? Takvo ili neko slično pitanje dobar su uvod u tumačenje pomaka ravnoteže
(Le Chatelierovo načelo) i čimbenika koji na pomak ravnoteže mogu utjecati.
Utjecaj promjene koncentracije i promjene temperature na pomak ravnoteže učenici mogu
ispitati izvođenjem pokusa 5.1. i 5.2. Pokus 5.2. prati odgovarajući radni listić (radni listić 5.1.).
• T
ijekom stvaranja zaključka o tome kako zagrijavanje utječe na endotermnu, a kako na eg-
zotermnu reakciju, bilo bi vrijedno s učenicima raspraviti zašto dolazi do pomaka ravnoteže.
Učenike bi pritom strpljivo trebalo dovesti do zaključka da se u tom slučaju mijenja i vrijednost Kc.
• U
prethodnoj cjelini učenici su već naučili da promjena tlaka u reakcijama plinova djeluje kao
i promjena koncentracije, pa se utjecaj tlaka u reakcijama ne smije zaboraviti ni u ovoj cjelini
kada se govori o ravnoteži, posebno stoga što primjerice povećanje tlaka u reakciji ne izaziva
jednak pomak ravnoteže kao promjena koncentracije primjerice reaktanata.
• N
a primjerima sinteze amonijaka ili sumporovog(VI) oksida može se s učenicima raspraviti
utjecaj pojedinih čimbenika i kompromise koji su prisutni.
• P
oseban, ali kratak i jasan osvrt u ovoj cjelini trebaju dobiti i katalizatori, uz napomenu da
oni utječu samo na brzinu kojom će se ravnoteža uspostaviti, ali ne i na pomak ravnoteže!
• K
emijska se ravnoteža obrađuje i u sljedećoj cjelini. Ovu cjelinu nastavnik može završiti
objašnjenjem “rada” fotosenzibilnih naočala ili razgovorom o tome je li sa stajališta ravnoteže
ljeti uputnije piti ledene ili tople (mlake) napitke ili zašto osobi koju na sanjkanju zebu ruke (a
nema rukavice) kažu da ruke dobro protrlja snijegom.
254

P – 5.1.
255

Radni listić 5.1.
Utjecaj temperature na ravnotežu reakcije

Pribor i kemikalije: 4 čaše, menzura, 3 epruvete, stalak za epruvete, plamenik, led, kuhinjska sol, otopina
modre galice, razrijeđena klorovodična kiselina.
Opis rada:
• U čaši pripravi 50 mL otopine modre galice i dodaj 20 mL razrijeđene klorovodične kiseline.
Dobivenu otopinu razdijeli u tri epruvete.
• Jednu epruvetu stavi u čašu sa smjesom leda i kuhinjske soli, a drugu epruvetu stavi u čašu
s vodom prethodno zagrijanom do vrenja.
• Pažljivo promatraj promjene i usporedi sa sadržajem u trećoj epruveti.
Napiši svoja opažanja. ____________________________________________________

______________________________________________________________________
______________________________________________________________________
______________________________________________________________________
• Na osnovi promjene boje otopine zaključi i objasni je li reakcija endotermna ili egzotermna.
______________________________________________________________________
______________________________________________________________________
______________________________________________________________________
• Napiši izraz za konstantu ravnoteže:
Kc =
• Objasni kako promjena koncentracije reaktanata utječe na pomak ravnoteže i predloži kako
bismo pokusom dokazali tu tvrdnju.
______________________________________________________________________
______________________________________________________________________
______________________________________________________________________
• Hoće li dodatak kuhinjske soli utjecati na pomak ravnoteže? Provjeri pokusom.
Napiši svoja opažanja. ____________________________________________________

______________________________________________________________________
______________________________________________________________________
______________________________________________________________________
256

5.1. Napiši izraze za Kc za svaku od navedenih reakcija:
a) 2SO2(g) + O2(g) 2SO3(g)
b) 4NH3(g) + 5O2(g) 4NO(g) + 6H2O(g)
c) PCl3(g) + Cl2(g) PCl5(g)
U tablici su zadane ravnotežne koncentracije vodika, joda i jodovodika za reakciju sinteze jodovodika pri 460
5.2.
°C. Izračunaj konstantu ravnoteže za primjere 1, 2 i 3, kao i prosječnu vrijednost konstante ravnoteže. Što
zaključuješ?
Primjer Ravnotežne koncentracije Konstanta

c/mol dm–3 ravnoteže
H2 + I2 2HI
1 0,0079 0,0181 0,0841 Kc(1) = ?
2 0,0287 0,0187 0,1630 Kc(2) = ?
3 0,0443 0,0443 0,3110 Kc(3) = ?
5.3. Pri 440 °C konstanta ravnoteže za reakciju

H2(g) + I2(g) 2HI(g) ima vrijednost 49,5.
Izračunaj vrijednosti koje nedostaju u tablici
Primjer c(H2)/mol dm–3 c(I2)/mol dm–3 c(HI)/mol dm–3
1 0,100 0,150
2 0,085 0,550
3 0,120 0,750

5.4.
U posudi volumena 1 L u ravnoteži se nalazi 0,9380 mola jodovodika i 0,0233 mola joda. Izračunaj ravnotežnu
koncentraciju vodika ako je Kc = 3,87 × 10–4 za reakciju:
2HI(g) H2(g) + I2(g).
5.5. Izračunaj konstantu ravnoteže za reakciju sinteze jodovodika pri temperaturi 360 °C ako je u posudi volumena
1 L u ravnotežnoj smjesi 0,226 mol I2, 0,0565 mol H2 i 0,773 mol HI. Dobivenu vrijednost usporedi s prosječnom
vrijednošću Kc iz zadatka 5.4. za istu reakciju te obrazloži razlike u vrijednostima.
5.6. Za reakciju 2NO(g) + O2(g) 2NO2(g) konstanta ravnoteže iznosi 6,45 × 105 mol–1 dm3 pri temperaturi
500 K. Izračunaj koncentraciju kisika u ravnoteži ako su u plinskoj smjesi ravnotežne koncentracije NO2 i NO
jednake.
5.7. Ravnoteža N2O4(l) 2NO2(l) uspostavila se u nekom otapalu pri 10 °C. Početna koncentracija N2O4 bila je 0,1307
mol dm–3, a ravnotežna smjesa je sadržavala 0,0014 mol dm–3 NO2. Izračunaj vrijednost Kc pri navedenoj temperaturi.
5.8. Izračunaj konstantu ravnoteže, Kc, i navedi ravnotežne koncentracije tvari u reakciji N2O4(g) 2NO2(g) ako se
na početku reakcije u posudu volumena 5,0 L unese 50 g N2O4, a nakon uspostavljanja dinamičke ravnoteže
u ravnotežnoj smjesi ima 20 g N2O4.
5.9. Za reakciju 2H2O(g) 2H2(g) + O2(g), DrH° = 484 kJ mol–1, odredi hoće li koncentracija vodika u
ravnoteži biti veća, manja ili će ostati ista ako se:
a) poveća koncentracija vodene pare
b) poveća koncentracija kisika
c) poveća temperatura
d) poveća tlak
e) doda katalizator.
Živo se vapno (CaO) u industrijskom postupku do-biva žarenjem vapnenca (CaCO3):
5.10.
CaCO3(s) CaO(s) + CO2(g), DrH° > 0.
Hoće li se odvođenjem CO2 povećati ekonomičnost procesa?
Obrazloži svoj odgovor!
257

5.11. Za reakciju u ravnoteži
2CO(g) + O2(g) 2CO2(g), DrH° < 0 odredi kako će utjecati:
a) povišenje temperature
b) povećanje koncentracije ugljikova(II) oksida
c) povećanje tlaka.
5.12. Izračunaj Kp za ravnotežnu reakciju
2SO2(g) + O2(g) 2SO3(g) pri temperaturi od 430 °C, ako su zadani parcijalni tlakovi plinova u smjesi
p(SO2) = 0,091 bar, p(O2) = 0,084 bar i p(SO3) = 4,5 bar.
5.13. Amonijak je bezbojan plin, oštra mirisa koji izaziva suze, lakši je od zraka i dobro topljiv u vodi. U malim
količinama ima ga u atmosferi zbog erupcije vulkana i razlaganja bjelančevina životinjskog i biljnog podri-
jetla. U svakodnevnom životu nalazi se u sredstvima za čišćenje.
a) Napiši Lewisovu strukturnu formulu molekule amonijaka i navedi je li molekula amonijaka polarna ili nepo-
larna.
b) Zbog čega je vrelište amonijaka više od vrelišta fosfina, PH3?
U industriji se amonijak dobiva katalitičkom sintezom iz elemenata. Na slici je prikazana prva aparatura
dobivanja amonijaka iz elemenata.
Jednadžba reakcije: N2(g) + 3H2(g) 2NH3(g)
Fe3O4
N2(g) + 3H2(g) N2(g) + 3H2(g) 2NH3(g) N2(g) + 3H2(g) 2NH3(g)
c) N
a grafičkim prikazima mogu se odčitati koncentracije reaktanata i produkata prije reakcije i u ravnoteži
pri temeraturi od 400 K.
Početna koncentracija, c / moldm–3 Koncentracija u ravnoteži, c / moldm–3
0,7 0,7
0,600
0,6 0,6
0,5 0,5
V/ml
0,4 0,4
0,3 0,2800
0,3
0,200
0,2 0,1800
0,2
0,1 0,1 0,0600
0 0 0
[N2] [H2] [NH3] [N2] [H2] [NH3]
Prema odčitanim vrijednostima izračunaj koncentracijsku konstanta ravnoteže Kc.
d) Izračunaj reakcijsku entalpiju i na temelju njene vrijednosti i jednadžbe kemjske reakcije odgovori u kojem
će smjeru biti pomak ravnoteže ako se povisi tlak i snizi temperatura u reakcijskom sustavu.
258

5.1.
5.2.
5.3.
259

5.4. V(posuda) = 1 L
n(HI) = 0,9380 mol c(HI) = 0,9380 mol dm–3
n(I2) = 0,0233 mol c(I2) = 0,0233 mol dm–3
Kc = 3,87 ⋅ 10–4
c(H2) = ?
Izradak:
2HI(g) H2(g) + I2(g)
5.5. V = 1 L
u ravnoteži: n(I2) = 0,226 mol
n(H2) = 0,0565 mol
n(HI) = 0,773 mol
Kc = ?
Izradak:
H2(g) + I2(g) 2HI(g)
5.6. Kc = 6,45 × 105 mol–1 dm3

c(NO) = c(NO2) u ravnoteži
c(O2) = ?
Izradak:
2NO(g) + O2(g) 2NO2(g)
5.7.
Kc = ?
Izradak:
260

5.8. N2O4(g) 2NO2(g)
V(posuda) = 5,0 L
na početku: m(N2O4) = 50 g
u ravnoteži: m(N2O4) = 20 g
Kc = ?
Izradak:
na početku:
u ravnoteži:
5.9. a) Ako se poveća koncentracija vodene pare, koncentracija vodika u ravnoteži se poveća.
b) Ako se poveća koncentracija kisika, koncentracija vodika u ravnoteži se smanjuje.
c) Budući da je reakcija endotermna, povećanjem temperature ravnoteža se pomiče prema
produktima.
d) Budući da se u reakciji nastankom produkata povećava broj molova plina (tlak), veći tlak pomiče
ravnotežu prema reaktantima, pa se koncentracija vodika smanjuje.
e) Koncentracija vodika ostat će ista jer katalizator ne utječe na pomak ravnoteže.
5.10. Odvođenjem CO2 povećat će se ekonomičnost procesa zato jer se ravnoteža time pomiče prema
produktima.
5.11. a) Ravnoteža se pomiče prema reaktantima jer je reakcija egzotermna.
b) Ravnoteža se pomiče prema produktima jer se povećala koncentracija jednog od reaktanta.
c) Ravnoteža se pomiče prema produktima jer je množina plinovitih produkata manja od množine
plinovitih reaktanata.
5.12. Izradak:
p2(SO3) (4,5)2
Kp = 2 = = 29111,4 bar–1
p (SO2) · c3 (H2) (0,091 bar) · 0,084 bar
Kp = 2,91 ×104 bar –1

5.13. a) N
H H
H
Molekula je polarna jer težišta pozitivnog i negativnog naboja ne padaju u istu točku.
b) Između molekula amonijaka postoje vodikove veze kojih između molekula fosfina nema.
c2(NH3) (0,2800)2
c) Kc = = = 224 mol–2 dm6
c(N2) · c3 (H2) 0,0600 · (0,1800)3
d) D
rH° = [2 ⋅ ∆fH°(NH3,g)] = [2 ⋅(–46,19 kJ mol–1)] = –92,38 kJ mol–1
Ravnoteža se pomiče prema produktima.
261

5.1. Koja tvrdnja sadrži Le Chatelierovo načelo?
A Brzine nastajanja produkata i reaktanata različite su.
B Ako se na sustav u ravnoteži djeluje izvana, ravnoteža se neće pomaknuti.
C Ravnoteža je pomaknuta prema produktima.
D Ako se na sustav u ravnoteži djeluje izvana, on će reagirati tako da to djelovanje smanji.
E Dovođenjem energije nekom sustavu povećava se brzina reakcije, koja ne utječe na pomak
ravnoteže.
5.2. Zaokruži slovo ispred jednadžbe kemijske reakcije u kojoj se povećanjem temperature ravnoteža
pomiče prema produktima, a promjena tlaka ne utječe na ravnotežu.
A 3H2(g) + N2(g) 2NH3(g) ∆ rH° = –92 kJ mol –1
B N2O4(g) 2NO2(g) ∆rH° = 92 kJ mol –1
C CH4(g) + 3I2(s) CHI3(s) + 3HI(g) ∆rH° = 70 kJ mol –1
D SO2(g) + NO2(g) NO(g) + SO3(g) ∆rH° = –78 kJ mol –1
E H2(g) + I2(g) 2HI(g) ∆rH° = 61 kJ mol –1
5.3. Reakciju metana i sumporovodika prikazuje termokemijska jednadžba:

CH4(g) + 2H2S(g) CS2(g) + 4H2(g) ∆rH° = 233 kJ mol–1
Odredi u kojem će se smjeru pomaknuti ravnoteža (označi smjerom strelice) ako se:
a) smjesi plinova doda metan
b) poveća tlak
c) ukloni ugljikov disulfid iz smjese
d) poveća temperatura
e) doda katalizator
5.4. Za reakciju N2O4(g) 2NO2(g) izračunaj konstantu ravnoteže pri različitim temperaturama
ako su zadane ravnotežne koncentracije reaktanata i produkata.
T/K c(N2O4)/(mol dm–3) c(NO2)/(mol dm–3) Kc /(mol dm–3)

1. 298 0,250 0,100
2. 400 0,0350 0,226
3. 500 0,00850 0,593
5.5. Oslobođena toplina u reakciji sinteze amonijaka iz elemenata iznosi 92 kJ.

3H2(g) + N2(g) 2NH3(g)
Upiši DA ili NE, uz tvrdnje koje se odnose na tu reakciju.
a) Sinteza amonijaka iz elemenata egzotermna je reakcija.
b) U sintezi će nastati više amonijaka pri višoj temperaturi.
c) Pri višem tlaku ravnoteža se pomiče prema produktima.
d) Reakcija je brža pri višoj temperaturi.
e) Entalpija nastajanja amonijaka je –46 kJ mol–1.
5.6. Pri temperaturi 1 250 °C u posudi volumena 500 mL u ravnoteži se nalazi 0,28 mola dušika, 7,8
grama kisika i 8,3 × 10 –4 mola dušikovog(II) oksida.
a) Izračunaj vrijednost konstanti ravnoteže Kc(1) i Kc(2) za reakcije 1. i 2.
1. N2(g) + O2(g) 2NO(g)
2. 2NO(g) N2(g) + O2(g)
b) Što zaključuješ na temelju dobivenih vrijednosti?
c) Čemu je jednak umnožak konstanti ravnoteže Kc(1) i Kc(2)? Izrazi konstantu ravnoteže Kc(1)
pomoću konstante ravnoteže Kc(2).
5.7. Plinoviti bromov klorid (BrCl) raspada se na plinoviti brom i klor. Konstanta ravnoteže pri 500 K
iznosi Kc = 32. Kolika je ravnotežna koncentracija bromovog klorida ako je njegova početna kon-
centracija, c(BrCl) = 3,30 mmol L–1?
262

5.1. D
5.2. E
5.3. a) prema produktima; b) prema reaktantima; c) prema produktima;

d) prema produktima; e) ravnoteža se neće pomaknuti
5.4.
5.5. a) DA; b) NE; c) DA; d) DA; e) DA
5.6. t = 1 250 °C
V = 500 mL = 0,500 dm3
u ravnoteži: n(N2) = 0,28 mol
m(O2) = 7,8 g
n(NO) = 8,3 × 10–4 mol
a) Kc(1) = ?
Kc(2) = ?
Izradak:
×
×
b) Prema vrijednosti konstante ravnoteže u prvoj reakciji može se zaključiti da je ravnoteža pomak-
nuta u smjeru reaktanata, a u drugoj reakciji prema produktima.
c) Kc(1) . Kc(2) = 1,1 × 10–5 . 9,5 × 104 = 1,0

Kc(1) . Kc(2) = 1
263

5.7. a) 2BrCl(g) Br2(g) + Cl2(g)
b) Kc = 32
početna koncentracija c(BrCl) = 3,30 mmol L–1,
ravnotežna koncentracija c(BrCl) = ?
Izradak:
Kc . (3,30 – 2x)2 – x2 = 0
32 . (10,89 – 13,2x + 4x2) – x2 = 0
348,48 – 422,4x + 128x2 – x2 = 0
127x2 – 422,4x + 348,48 = 0
Oba su rješenja realna. Međutim prvo rješenje (x1 = 1,81 mmol/dm3) nema fizikalnog smisla jer je
2x1 > 3,30 mmol/dm3, tj. veće od početne koncentracije.
Izreagiralo je 2x2 = 2 . 1,52 mmol/dm3 = 3,04 mmol/dm3.
Ravnotežna je koncentracija BrCl:
c(BrCl) = (3,30 – 3,04) mmol/dm3 = 0,26 mmol/dm3.
Bilješke:
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
264

6
nastavna cjelina
Kiseline, baze i soli
6.1. Kiseline
6.2. Baze
6.3. Ionski produkt vode
6.4. pH-vrijednost kao mjera kiselosti otopina
Konstanta ionizacije (disocijacije) kiselina i baza
pH-vrijednost otopina jakih kiselina i jakih baza
pH-vrijednost otopina slabih kiselina i slabih baza
6.5. Kiselinsko-bazni indikatori
6.6. Kiselinsko-bazne reakcije
Titracija jake kiseline jakom bazom
6.7. Soli
6.8. Produkt topljivosti
6.9. Hidroliza soli
6.10. Puferi
Cilj: moći na osnovi poznavanja svojstava kiselina i baza prepoznati njihovu prisutnost u razli-
čitim tvarima u svakodnevnom životu i predvidjeti svojstva soli.
Obrazovni ishodi:
• definirati kiseline i baze
• naučiti teorije o kiselinama i bazama
• naučiti da je disocijacija (ionizacija) kiselina i baza reverzibilna reakcija, opisana
odgovarajućom konstantom kiseline/baze Ka/Kb
• znati jednadžbom prikazati disocijaciju
• upoznati amfiprotonska/amfolitska svojstva vode i Kw
• znati izračunati pH vodenih otopina kiselina i baza
• moći procijeniti jakost kiselina/baza na osnovi vrijednosti Ka/Kb ili α
• upoznati svojstva i primjenu kiselinsko-baznih indikatora
• prepoznati reakciju između kiselina i baza kao neutralizaciju
• znati jednadžbom prikazati neutralizaciju
• opisati titraciju jakih kiselina s jakim bazama i znati izračunati koncentraciju/volumen
kiseline/baze pri neutralizaciji
• upoznati različite načine dobivanja soli
• uočiti kiselost/bazičnost otopina nekih soli – reakciju hidrolize
• topljivost soli prikazati odgovarajućom konstantom produkta topljivosti
• procijeniti pH-vrijednost otopine neke soli na osnovi jakosti kiseline, odnosno baze
• promjene uočene tijekom eksperimentalnog rada znati objasniti zakonitostima protolitičke
ravnoteže.
Ključni pojmovi:
• baze • oksonijev ion
• disocijacija • pH-vrijednost
• hidroliza • produkt topljivosti
• ionski produkt vode • konstanta produkta topljivosti, Ksp
• jaka baza • proton-akceptor
• jaka kiselina • proton-donor
• kiseline • puferske otopine
• konstanta disocijacije baze, Kb • slaba baza
• konstanta disocijacije kiseline, Ka • slaba kiselina
• konjugirani par • soli
• neutralizacija • stupanj disocijacije, α
• titracija
265

• Iako je ova cjelina velika, organizacija sadržaja u udžbeniku uvelike olakšava njezinu reali-
zaciju i nastavnicima i učenicima.
• N aslovnica cjeline, fotografije s njezinih početnih stranica, kratki tekst o ubodu pčele i ose
ili neki drugi tekstualni i slikovni prilozi mogu se iskoristiti kao motivacija za učenike da upo-
znaju sadržaj ove cjeline. U razgovoru nastavnik će ih navesti da se prisjete nekih kiselina (i
njihovih formula) koje su spominjali u osnovnoj školi, ali i u srednjoškolskoj nastavi kemije pri
izvođenju nekih pokusa ili rješavanju zadataka. Uvodni razgovor treba iskoristiti da se ponovi
kako većina kiselina nastaje otapanjem nekog nemetalnog oksida u vodi.
• D emonstracijskim pokusom dobivanja klorovodične kiseline (pokus 6.1.) i ispitivanjem njezinih
svojstava, učenici će se upoznati s jednom kiselinom koja u molekuli ne sadrži kisik.
• P romjena boje indikatora u nastaloj otopini klorovodične kiseline zahtijeva kratko prisje-
ćanje na indikatore i objašnjenje promjene uvođenjem pojmova elektrolitička disocijacija
i oksonijev ion. Oksonijev ion može se “okriviti” za promjenu boje indikatora, odnosno za
kisela svojstva kiseline. Pogodno je uz prikaz disocijacije klorovodika jednadžbom prikazati i
disocijaciju jedne diprotonske i fosforne kiseline kao triprotonske kiseline. Pritom se ne smije
zaboraviti pojasniti nazivlje iona kiselinskog ostatka (konjugirane baze).
• R everzibilnost disocijacije kod slabih kiselina tijekom pisanja jednadžbi naglasi se uporabom
dviju strelica, a treba naglasiti i stupnjevitost disocijacije kod višeprotonskih kiselina.
Nakon što jednadžbama prikaže disocijaciju primjerice klorovodične, ugljične i fosforne kiseli-
ne, nastavnik učenike može upitati za koju kiselinu misle da je najjača. Većina će se učenika,
vodeći se brojem atoma vodika u molekulama, opredijeliti za fosfornu kiselinu. Tada je trenutak
da se učenike podsjeti na konstantu ravnoteže za reverzibilne reakcije i da se uvede pojam
konstante kiseline, Ka. Na osnovi veličine Ka nastavnik će podijeliti kiseline prema jakosti.
Može spomenuti i stupanj disocijacije, α.
• T
ijekom obrade kiselina učenici bi trebali usvojiti osnovna znanja o dobivanju kiselina i njihovoj
disocijaciji (prozirnice 6.1. i 6.4.). Prozirnice se mogu rabiti tijekom obrade gradiva ili kasnije
tijekom ponavljanja, uspoređivanja, usustavljivanja. Za domaću zadaću učenici mogu riješiti
zadatke 6.1. i 6.2. iz udžbenika, a zadatak 6.2. može se proširiti na još neke kiseline.
• N a početku obrade baza trebalo bi doznati što i koliko učenici znaju o bazama. Svakako
treba ponoviti pojmove metalni oksid, hidroksid i lužina. Može se izvesti reakcija živog vapna
s vodom te utvrditi da je egzotermna i da nastala otopina pokazuje lužnatu reakciju.
• R eakcija dobivanja amonijaka (pokus 6.2.) i utvrđivanje nekih njegovih svojstava može se
izvesti demonstracijski ili po skupinama, ovisno o uvjetima. Za izvođenje pokusa po skupinama
mogu se okrugle tikvice zamijeniti epruvetama. Preporučujemo izvođenje pokusa po skupina-
ma kako bi se učenicima omogućilo iznenađenje u trenutku nastanka vodoskoka, te veselje
i zado-voljstvo jer je pokus uspio.
Učenici pokus trebaju izvesti prema uputama na radnom listiću 6.1. kako zbivanja ne bi bila
najavljena slikama koje udžbenik donosi uz ovaj pokus.
Reakciju amonijaka s vodom svakako treba popratiti jednadžbom reakcije. U udžbeniku ta je
reakcija prikazana slikama kalotnih modela, a u razredu se pomoću kalotnih modela reakcija
može “izvesti”.
• N akon upoznavanja osnovnih svojstava kiselina i baza može se s učenicima razgovarati o
te dvije skupine spojeva, uz pitanje kako odrediti u reakcijama što su kiseline, a što baze.
U odgovaranju na to pitanje učenici mogu biti manje ili više uspješni, pa se razgovor može
završiti komentarom da ni kemičari nisu uvijek mislili o tim tvarima jednako i da se poimanje
kiselina i baza mijenjalo od Arrheniusove preko Brønsted-Lowryjeve definicije do Lewisovog
tumačenja kao najobuhvatnijeg. Arrheniusova definicija može se objasniti pomoću jednog ili
dva primjera kiseline, odnosno hidroksida. Brønsted-Lowryjevo tumačenje o proton-donorima,
proton-akcep-torima i nastanku konjugiranih parova može se pojasniti pomoću opće formule
kiselina i baza, a navedene tvrdnje mogu se primijeniti na konkretnim primjerima klorovodika i
amonijaka. I u udžbeniku su kao ilustracija navedena ova dva primjera. Boljem razumijevanju
pridonijet će primjena kalotnih modela molekula klorovodika, amonijaka i vode.
266

Upravo ova dva primjera omogućavaju učenicima da uoče amfolitska/amfiprotonska svojstva
molekule vode.
• Odnos jakosti kiseline/baze i njezine konjugirane baze/kiseline može se objasniti pomoću
slike 6.1. Ta slika olakšava i tumačenje smjera pomaka ravnoteže u kiselo-baznoj reakciji od
jače kiseline i baze prema slabijoj kiselini i bazi.
Primjenu Brønsted-Lowryjevog tumačenja učenici mogu vježbati rješavanjem zadataka iz
udžbenika (zadaci 6.3. – 6.5.), zbirke (6.3. – 6.6.) i iz radne bilježnice (zadaci 6.1., 6.3. i 6.5.).
• Lewisovo tumačenje o elektron-donorima i elektron-akceptorima, kao najobuhvatnije, može
se i treba spomenuti, no u ovoj cjelini ono neće imati značajniju primjenu. Primijeniti se može
u 8. cjelini kada se tvari s najnegativnijim redukcijskim potencijalima (npr. alkalijski metali)
mogu proglasiti (prema Lewisu) najjačim bazama, a fluor s najpozitivnijim redukcijskim po-
tenci-jalom može se označiti kao najjača kiselina. Primjena Lewisove teorije značajnija je
pri razma-tranju mehanizama reakcija u organskoj kemiji, dakle u četvrtom razredu, što se
učenicima može i reći.
• Voda, kao nezaobilazna i najzastupljenija tvar u čovjekovoj okolini i u njemu samom – čudesna
je tvar. Kiselina sama, bez vode, ne može pokazati svoju kiselu prirodu, a baza bazičnu. Voda,
za razliku od njih, može biti i kiselina i baza. Ponašanje vode kao proton-donora i istovre-me-
no kao proton-akceptora (autoionizacija) može se prikazati jednadžbom i kalotnim modelima
molekula vode (udžbenik str. 111.).
Na temelju jednadžbe disocijacije može se napisati izraz za konstantu ravnoteže, Kc i izvesti
izraz za konstantu ionskog produkta vode, Kw.
Učenicima treba naglasiti da je Kw vrlo “uporna” i “tvrdoglava” konstanta koja vrijedi za vodu,
ali i za svaku vodenu otopinu – dakle i za svaku vodenu otopinu kiseline ili baze. U udžbenik
su uvršteni primjeri jake kiseline i jake baze (primjeri 6.1. i 6.2.) koji se mogu rješavati na satu
ili se mogu smisliti dva druga odgovarajuća primjera.
Male brojčane vrijednosti koje se dobiju u spomenutim primjerima kao rezultat izraču-nava-
nja pružaju praktični razlog njihove zamjene vrijednostima negativnih logaritama, za koje su
učenici čuli pod nazivom pH-vrijednost i pOH-vrijednost (prozirnica 6.2.).
Računanje pH i pOH otopina, [H+] i [OH–] te Ka, Kb jakih i slabih kiselina i baza učenici mogu
vježbati pomoću primjera u udžbeniku (primjeri 6.3. do 6.9.) i zadataka u udžbeniku (zadaci
6.6. do 6.18.) i radnoj bilježnici (zadaci 6.7. do 6.10.) i zbirci zadataka (6.6. do 6.40). Primjeri
i zadaci mogu se rješavati na satu ili se mogu zadati za domaću zadaću.
Učenici se nekih indikatora prisjećaju iz osnovne škole, pa treba na jednom satu to znanje
osvježiti i upotpuniti te razjasniti kako je moguće da jedna tvar može poprimiti različite boje.
U udžbeniku se za taj sat predlaže pokus 6.3. Pokus se može izvesti demonstracijski (izvodi
ga nastavnik ili učenik) ili u skupinama, a moguća je i individualna priprema indikatorske
otopine od crvenog kupusa i određivanje kiselo-baznog statusa nekih tvari u kućanstvu, o
čemu je danas, u vrijeme digitalnih fotografija i razvijenih prezentacijskih tehnika, moguće
prirediti dokumentarni prikaz.
• Udžbenik na slici 6.4. donosi podatke o najpovoljnijim pH-vrijednostima tla za neke vrste
povrća. Prozirnica 6.3. donosi taj prikaz zajedno s prikazom promjene pH-vrijednosti u ustima
(slika 6.5.).
Ponekad nastavnik priprema otopinu indikatora, a pri ruci nema propis ili se ne može odlučiti
koji indikator odabrati. Kao pomoć može mu poslužiti tablica 6.1. s prikazom kiselinsko--ba-
znih indikatora.
267

Tablica 6.1. Kiselinsko-bazni indikatori
• Nakon što su učenici upoznali indikatore, za kraj sata mogu se prirediti otopine primjerice HCl,
H3PO4, H2SO4 i CH3COOH istih koncentracija (npr. 0,01 mol dm–3) i univerzalnim indikatorom
može im se odrediti približna vrijednost pH. Tako će se uz pomoć indikatora pokazati različita
jakost odabranih kiselina. Dakle, primjenom indikatora eksperimentalno će se potvrditi ranije
tvrdnje o jakosti kiselina.
• Sada, kada učenici znaju pomoću indikatora pratiti pH-vrijednost otopine, može se od njih
tražiti da nekoj kiseloj/bazičnoj otopini dodatkom baze/kiseline mijenjaju pH. Jedan takav,
pravi “školski” pokus nalazi se u udžbeniku (pokus 6.3.). Učenici bi ga mogli izvoditi po sku-
pi-nama tako da rabe znatno manje volumene otopina u čašama ili epruvetama. Uputno bi
bilo zadržati kao “slijepu probu” u dvije epruvete manje volumene kiseline i baze s dodatkom
indikatora radi usporedbe i uočavanja prijelazne boje indikatora. Pokusom, dakle, može se
pokazati nastanak neutralne otopine, egzotermnost reakcije neutralizacije i nastanak soli u
toj reakciji.
• Osnovna jednadžba neutralizacije postala je malo složenija uvođenjem oksonijeva iona
umjesto protona, a zbog želje da učenici ne ostanu zakinuti za djelić znanstvene istine.
Stoga treba pisati jednadžbu u kojoj od jednog oksonijevog i hidroksidnog iona nastaju dvije
molekule vode, a zapravo nastane samo jedna, dok je ona druga bila samo “nosač” protona.
• Kako bi se većini učenika pojednostavilo sastavljanje jednadžbe neutralizacije, taj dio treba
prepustiti učenju kemije na višim razinama, a sada ih se može učiti tako da od jednog protona
koji donira kiselina i jednog hidroksidnog iona iz lužine (koja ga prima, akceptira) nastane
samo jedna molekula vode (prozirnica 6.5.). Naime, tako se piše reakcija neutralizacije u kojoj
se uopće ne bilježi sudjelovanje molekula vode. Potpuna neutralizacija sumporne kiseline
pomoću natrijeve lužine zapisuje se jednadžbom:
H2SO4(aq) + 2NaOH(aq) 2H2O(l) + Na2SO4(aq)
2H (aq) + SO4 (aq) + 2Na+(aq) + 2OH–(aq)
+ 2–
2H2O(l) + 2Na+(aq) + SO42–(aq)
2H+(aq) + 2OH–(aq) 2H2O(l)
Dakle, treba jednadžbu neutralizacije pisati tako da što većem broju učenika bude jasna,
a oni bolji lako će preskočiti “stepenicu” od H+ do H3O+. Takav, jednostavniji način pisanja
jednadžbe neutralizacije primijenjen je i u udžbeničkim primjerima 6.10. i 6.11.
• Učenicima treba reći da su soli ionske tvari čija struktura sadrži katione iz baze i kiselinske
ostatke (anione) iz kiseline. Pri djelomičnoj ili potpunoj neutralizaciji udruživanjem jednog
H+ iona iz kiseline i jednog OH– iona iz lužine nastaje toliko molekula vode koliko se takvih
udru-živanja dogodi, a od “ostataka” lužine i kiseline nastat će sol.
268

• N
eizostavno treba učenike upoznati s time da se neutralizacija može provesti drugačije
nego u pokusu 6.4. – uz uporabu odmjerne tikvice, trbušaste pipete, Erlenmeyerove tikvice i
birete, a s ciljem da se mjerenjem potrebnog volumena kiseline/baze poznate koncentracije
(iz birete) za neutralizaciju odmjerenog volumena (pipetom) baze/kiseline nepoznate koncen-
tracije odredi ta koncentracija.
• A
ko su učenici priređivali otopine kiselina ili lužina tijekom obrade sadržaja u 3. cjelini, sada
se one mogu iskoristiti bilo kao titracijske otopine bilo kao uzorci kojima će se titracijom
određivati, odnosno na osnovi podataka izračunavati koncentracija. Možda će neki nastavnik
spomenuti i krivulju titracije i problem izbora indikatora pri titraciji (prozirnica 6.6.).
• T
itracijski podaci pružaju mogućnost nastavniku da učenike podsjeti na stehiometriju kemijske
reakcije, a nastavnik podatke mora iskoristiti bez obzira je li organizirao izvođenje titracije s
uporabom birete, odnosno kapaljke (brojanjem kapi do promjene boje indikatora) ili je (to je
najlošije rješenje) s učenicima samo komentirao slike u udžbeniku na str. 124. Takav je račun
prikazan u primjeru 6.12., a nekoliko sličnih u zadacima u udžbeniku (zadaci 6.19. do 6.24.)
i radnoj bilježnici (zadatak 6.12.).
• O
svrnemo li se na neutralizaciju i sve što smo u ovoj cjelini tumačili/učili – jednostavno će
biti zaključiti da su od “neutralizacijskog kvarteta” ostale još samo soli. Kako su soli tvari
ionske građe, a o ionskim kristalima i njihovim svojstvima učilo se u prvom razredu, treba ta
znanja osvježiti – dakle ponoviti. Ponavljanje se može potaknuti ili popratiti demonstracijs-
kim pokusima, vezanim uz svojstva ionskih kristala (topljivost, električna vodljivost njihovih
vodenih otopina).
• O
različitim (ili nekim) načinima dobivanja soli učenici mogu doznati izvođenjem pokusa koji
su ilustrativni za primjere nastajanja soli, navedene u udžbeniku. Zamjenski pokusi mogu biti:
2Na(s) + Cl2(g) 2NaCl(s) (samo demonstracijski)
2Al(s) + 6HCl(aq) 2AlCl3(aq) + 3H2(g)
CaO(s) + 2HCl(aq) CaCl2(aq) + H2O(l)
Puhati kroz staklenu cijev u bistru baritnu ili vapnenu vodu:
Ba(OH)2(aq) + CO2(g) BaCO3(s) + H2O(l)
Ca(OH)2(aq) + CO2(g) CaCO3(s) + H2O(l)
NH3(g) + HCl(g) NH4Cl (s)
AgNO3(aq) + NaCl (aq) AgCl(s) + NaNO3(aq)
Priredili smo i radni listić za sintezu olovovog(II) jodida (radni listić 6.2.), za moguću obradu
dobivanja soli radom u skupinama.
Malu samoprovjeru znanja iz dobivanja soli učenici mogu provesti rješavanjem zadataka
6.11., 6.13. i 6.14. u radnoj bilježnici.
Upoznavanje soli trebalo bi zaključiti hidrolizom.
• P redlažemo da je učenici prvo “vide”, odnosno da se demonstracijski uz primjenu “flex kamere”
provede određivanje pH-vrijednosti otopina nekih soli, i to uporabom univerzalnog indikator-
skog papira ili digitalnog pH-metra (ako ga škola ima). Dobro je prethodno provjeriti pH vode
koja će se rabiti kod pripreme otopina soli, a to mogu biti NaCl, NaNO3, NH4Cl, NaHCO3,
CuSO4 i CH3COONa. Izmjerene ili određene pH-vrijednosti učenici upisuju u odgovarajuću
tablicu. Rezultati će ih sigurno iznenaditi jer dodavanjem soli u vodu nisu dodavani ni H+ ioni
ni OH – ioni koji bi otopine činili kiselima ili lužnatima! Dakle, treba odgovoriti na pitanje zašto
su otopine nekih soli neutralne, nekih kisele, a nekih lužnate.
• Ioni nekih soli reagiraju s vodom. Ta se reakcija naziva hidroliza. Hidrolizira ion koji potječe
od slabe baze (jaka konjugirana kiselina) ili od slabe kiseline (jaka konjugirana baza). Na
osnovi toga može se od učenika tražiti da predvide kakav će biti pH otopina nekih soli i da
predviđanje potkrijepe odgovarajućom jednadžbom hidrolize, a u pripremi treba imati otopine
tih soli kako bi se mjerenjem pH potvrdilo ili negiralo njihovo predviđanje. To mogu biti prim-
jerice otopine soli Na2CO3 (oprez pri radu, jaka baza!), AlCl3 ili CH3COONH4.
269

• B
ilo bi dobro, iako program na to ne obvezuje, da učenici nešto saznaju o puferima.
Ukoliko se pruži mogućnost za to, treba je iskoristiti u redovnoj nastavi (učenike to ne bi tre-
balo ispitivati), druga je mogućnost da se puferi obrade u dodatnoj i izbornoj nastavi, a oni
najznatiželjniji i sami će moći pronaći i proučiti dodatak o puferima u udžbeniku (str. 136.).
Primjer 6.4. u zbirci zadataka prikazuje zadatak s puferom, a za vježbu može se zadati za-
datak 6.42.
Prije pismene provjere planirane za kraj ove cjeline, treba s učenicima ponoviti obrađene
sadržaje putem zadataka koje nastavnik sam osmisli ili putem onih koje nude udžbenik i
radna bilježnica.
270

P – 6.1.
271

P – 6.2.
272

P – 6.3.
273

P – 6.4.
274

P – 6.5.
275

P – 6.6.
276

Radni listić 6.1.
Dobivanje amonijaka
Pribor i kemikalije: tarionik s tučkom, 2 epruvete, čaša, svinuta staklena cjevčica, stalak s hvataljkom,
čep, kapilarno sužena cjevčica s čepom, žlica, plamenik, amonijev klorid (NH4Cl(s)), kalcijev oksid (CaO(s)),
crveni lakmusov papir, otopina fenolftaleina.
Opis rada:
• U tarioniku pomiješaj 2 žličice amonijeva klorida i
1 žličicu kalcijeva oksida. Smjesu uspi u epruvetu.
Sastavi aparaturu kako je prikazano shematskim
prikazom.
• Uz rub epruvete stavi navlaženi crveni lakmusov
papir.
• Smjesu u epruveti oprezno zagrijavaj.
• Kad lakmusov papir promijeni boju, epruveta je
napu njena plinom.
• Epruvetu s amonijakom zatvori čepom kroz koji prolazi
kapilarno sužena cjevčica. Kraj cjevčice uroni u čašu
s vodom u koju si dodao nekoliko kapi fenolftaleina.
Promatraj što se događa.
Zabilježi promjene!
Opažanja: _________________________________________________________________
__________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________
Jednadžba kemijske reakcije: _________________________________________________
• Objasni zašto u reakciji amonijaka s vodom nastaje vodoskok.

______________________________________________________________________
• Napiši jednadžbu odgovarajuće kemijske reakcije i odredi konjugirane parove kiselina – baza.
______________________________________________________________________
• Zadatak:
Kolika je masa amonijevog klorida potrebna da se razvije 500 mL amonijaka pri standardnim
uvjetima?
Izradak:
m(NH4Cl) = _________________
277

Radni listić 6.2.
Sinteza olovova(II) jodida

Pribor i kemikalije: epruveta, plamenik, stalak s hvataljkom za epruvetu, olovo, jod.
Pokus treba izvoditi u digestoru zbog otrovnih para joda.
Opis rada: U epruvetu stavi zrnce olova veličine graška i isto toliko joda. Epruvetu pričvrsti u
uspravnom položaju na stalak i oprezno zagrijavaj.
• Što opažaš? _____________________________________________________________

Zagrijavanje nastavi dok se ne pojave žuti listići olovovog(II) jodida.
• Opiši što se dalje događa hlađenjem. __________________________________________
______________________________________________________________________
Napomena: Ljepše kristaliće možeš dobiti ako nastali olovov(II) jodid otopiš u toliko destili-

rane vode da dobiješ zasićenu otopinu. Dobivenu otopinu izlij u čistu epruvetu, gdje nakon
hlađenja iskristalizira čist olovov(II) jodid u obliku listića zlatne boje.
• Napiši jednadžbu kemijske reakcije. __________________________________________

• Upiši karakteristična svojstva tvari u reakciji.
• Zadatak:
Izračunaj masu olovova(II) jodida koji se dobiva reakcijom 5 g olova i 2 g joda.
Izradak:
m(PbI2) = ___________________
• Je li za izvođenje pokusa nužno odrediti mjerodavni reaktant? Zašto?

______________________________________________________________________
______________________________________________________________________
• Mjerodavni reaktant u reakciji je _______________________________.
278

Kiseline, baze
6.1. Navedi nekoliko primjera kiselih i lužnatih kemikalija koje se rabe u kućanstvu.
6.2. Napiši jednadžbe disocijacije za sljedeće kiseline:
a) solna kiselina, b) dušična kiselina,
c) sumporasta kiselina.
6.3. Koje su čestice prema Brønstedovoj teoriji baze, a koje kiseline u navedenim reakcijama?
a) H3O+(aq) + HPO42–(aq) H2PO4–(aq) + H2O(l)
b) NH3(aq) + HBr(aq) NH4+(aq) + Br –(aq)
c) CO3 (aq) + H2S(aq)
2–
HCO3–(aq) + HS–(aq)
– –
d) CH3COO (aq) + HSO4 (aq) CH3COOH(aq) + SO42–(aq)
– +
e) N2H4(aq) + HSO4 (aq) N2H5 (aq) + SO42–(aq)
6.4. Navedi po čemu se razlikuju konjugirani parovi H2O i H3O+ te HCl i Cl–.
6.5. U epruveti se nalazi smjesa dviju čvrstih tvari, amonijeva klorida i barijeva hidroksida. Pri miješanju staklenim
štapićem vrlo se brzo opaža da smjesa postaje vlažna, a osjeti se i neugodan, bockav miris plina. Napiši odgovarajuću
jednadžbu kemijske reakcije.
pH-vrijednost
6.6. Vrijednost ionskoga produkta vode ovisi o temperaturi. Izračunaj pH čiste vode pri temperaturi 10 °C i 50 °C.
Kw = 0,30 × 10–14 mol2 dm–6 (pri 10 °C)
Kw = 5,47 × 10–14 mol2 dm–6 (pri 50 °C)
6.7. Koliki je pH želučanoga soka koji sadrži uglavnom klorovodičnu kiselinu koncentracije 0,01 mol dm–3?
6.8. Izračunaj pH i pOH otopine jake lužine, koncentracije 1,0 × 10–4 mol dm–3, pri 25 °C.
6.9. Izračunaj pH-vrijednost otopine ako je koncentracija hidroksidnih iona u otopini 0,000 001 mol dm–3.
6.10. Množinska koncentracija oksonijevih iona u Coca-Coli je 1,07 × 10–5 mol dm–3. Izračunaj koncentraciju hidroksidnih
iona u Coca-Coli i pH-vrijednost otopine.
6.11. Koja od navedenih otopina sadrži više H+ iona ako pretpostavimo da je disocijacija potpuna:
a) otopina HCl masene koncentracije 1 g dm–3
b) otopina H2SO4 masene koncentracije 1 g dm–3.
6.12. U odmjernu tikvicu od 500 cm3 ulije se 100 cm3 kloro- vodične kiseline, čija je pH-vrijednost 2,7, i nadopuni se
vodom do oznake. Za dobivenu otopinu izračunaj:
a) množinsku koncentraciju
b) pH-vrijednost.
6.13. Izračunaj:
a) pH otopine ako je c(H+) = 8,6 × 10–4 mol dm–3
b) množinsku koncentraciju vodikovih iona ako je pH = 9,2.
6.14. Hoće li pH-vrijednost klorovodične i octene kiseline jednake koncentracije biti jednaka?
6.15. Kolika je koncentracija vodikovih iona u vodenoj otopini amonijaka ako je otopina koncentracije 0,23 mol dm–3, a
stupanj disocijacije 4 %?
6.16. Koliki je stupanj disocijacije i konstanta disocijacije neke monoprotonske kiseline ako otopina koncentracije 0,1 mol
dm–3 ima pH 3,3?
6.17. Kolika je koncentracija vodikovih iona u otopini HCN, koncentracije 1 mol dm–3 ako je Ka(HCN) = 4 × 10–10 mol dm–3?
6.18. Aspirin je slaba monoprotonska organska kiselina, C8H7O2COOH. Njezina konstanta disocijacije iznosi
Ka = 3,2 × 10–4 mol dm–3. U 250 mL otopine otopljeno je 0,500 g Aspirina. Napiši jednadžbu disocijacije te izračunaj
pH i stupanj disocijacije.
Neutralizacija
6.19. Napiši jednadžbe neutralizacije sumporne kiseline s bazama:
a) NH3(aq), b) Ca(OH)2(aq), c) Fe(OH)3(s).
6.20. Za neutralizaciju 30,0 mL natrijeve lužine potroši se 35,5 mL otopine klorovodične kiseline koncentracije 1,00 mol
dm–3. Izračunaj množinsku koncentraciju lužine.
6.21. Koliki će se volumen natrijeve lužine, koncentracije 0,1 mol/L, potrošiti za neutralizaciju 15 mL octene kiseline
koncentracije 0,25 mol/L?
279

6.22. 5 00 cm3 otopine klorovodične kiseline, koncentracije 6 x 10–3 mol dm–3, pomiješa se s 3 cm3 otopine natrijeve
lužine, koncentracije 1 mol dm–3. Izračunaj pH nastale otopine.
6.23. Napiši jednadžbe reakcija ako reagiraju:
a) fosforna kiselina i kalcijeva lužina
b) sumporna kiselina i kalcijev hidrogenkarbonat
c) dušična kiselina i stroncijeva lužina
d) octena kiselina i kalcijev karbonat.
6.24. Za titraciju 20,0 mL dušične kiseline nepoznate koncentracije utroši se 48,0 mL natrijeve lužine množinske koncen-
tracije 0,050 mol dm–3. Izračunaj masenu i množinsku koncentraciju dušične kiseline.
6.25. U čašu od 100 mL ulije se redom 5,00 cm3 sumporne kiseline množinske koncentracije 0,015 mol L–1, 2,50
cm3 kalijeve lužine množinske koncentracije 0,125 mol L–1 i 1,00 cm3 natrijeve lužine množinske koncentracije
0,250 mol L–1. Izračunaj pH nastale otopine.
Soli
6.26. Jedna litra morske vode sadrži 10,5 g natrijevih iona i 19,0 g kloridnih iona.
a) Izračunaj množinske koncentracije tih iona.
b) Izračunaj masu natrijeva klorida.
c) Kojih iona ima u suvišku?
6.27. Izračunaj masu natrijeva sulfata potrebnoga za pripremu 250 cm3 otopine koncentracije 0,400 mol dm–3.
6.28. Uz navedene reaktante potrebno je napisati odgovarajuće produkte. Uređene jednadžbe reakcija napiši u ionskom
i molekulskom (nedisociranom) obliku.
a) K2S(aq) + HNO3(aq)
b) Ca(CN)2(aq) + HCl(aq)
c) K2CO3(aq) + H2SO4(aq)
d) Ba(NO3)2(aq) + Na2SO4(aq)
6.29. Ionski polumjer kloridnoga iona je 181,5 pm, a natrijeva iona 99,5 pm. Izračunaj gustoću kuhinjske soli ako jednoj
elementarnoj ćeliji pripadaju četiri natrijeva i četiri kloridna iona.
6.30. Koliki će pH imati otopina pripravljena dodavanjem 0,002 mola čistoga kalijeva hidroksida u 250 mL otopine
klorovodične kiseline, množinske koncentracije 0,004 mol dm–3?
6.31. Napiši uređene jednadžbe kemijskih reakcija vodenih otopina navedenih tvari u ionskom i molekulskom obliku.
a) kalcijev nitrat + kalijev sulfat
b) natrijev cijanid + sumporna kiselina
c) dušična kiselina + natrijev karbonat
d) barijev nitrat + kalijev sulfat
e) srebrov nitrat + aluminijev klorid
6.32. Poznato je da se u mnogim državama pitka voda fluorira tako da se doda vrlo malo nekih spojeva fluora, npr. natri-
jeva fluorida, NaF. Fluor se ugradi u zubnu caklinu koja na taj način postaje otpornija na karijes.
Izračunaj množinu kalcijevih iona potrebnih za taloženje svih fluoridnih iona u 400 mL otopine u kojoj je koncen-
tracija fluoridnih iona 0,150 mol dm–3. Napiši odgovarajuću jednadžbu kemijske reakcije.
6.33. Napiši jednadžbe disocijacije za slabo topljive soli u vodi i izraze za konstante produkta topljivosti.
a) MgF2, b) Ca3(PO4)2, c) Ag2CO3
6.34. Izračunaj konstantu produkta topljivosti srebrova sulfata pri 25 °C, ako množinska koncentracija sulfatnih iona
iznosi 1,5 × 10–2 mol dm–3.
6.35. Objasni i prikaži jednadžbama hidrolizu soli:
a) amonijeva nitrata, b) natrijeva acetata.
6.36. Objasni kako će reagirati vodene otopine:
a) cinkova nitrata, b) kalijeva sulfata.
6.37. Modra galica ima fungicidno djelovanje i štiti vinovu lozu od bolesti peronospore. Obrazloži zašto se vinova loza
ne prska otopinom modre galice, već se toj otopini dodaje gašeno vapno. Nastala smjesa poznata je pod imenom
“bordoška juha”.
6.38. Vodena otopina natrijeva cijanida ima bazična svojstva. Napiši protolitičku reakciju cijanidnoga iona (CN –)s moleku-
lom vode.
6.39. Ionskom jednadžbom prikaži reakciju hidrolize natrijeva karbonata.
280

6.40. K
oliko grama natrijeva karbonata sadrži otopina ako se za neutralizaciju troši 500 mL otopine klorovodične kiseline
koncentracije 0,400 mol/L?
6.41. Bezvodni kalcijev klorid sol je izrazito slanog okusa, dobro topljiva u vodi. Rabi se kao sredstvo za sušenje
jer je izrazito higroskopna tvar. Otapanje kalcijeva klorida je egzotermna reakcija, a kristalizacijom iz vodene
otopine nastaju kristali kalcijeva klorida heksahidrata.
+ +
kalcij + klorovodična
kalcij + klor kiselina
CaCl2·6H2O
+ kalcijev klorovodična
hidroksid + kiselina
kalcijev + klorovodična
oksid kiselina
+
kalcijev + klorovodična
karbonat kiselina
a) Na temelju slikovnog prikaza napiši odgovarajuće jednadžbe reakcija dobivanja kalcijeva klorida i označi
agregacijska stanja tvari.
b) Izračunaj maseni udio vode u hidratnoj soli.
c) Izračunaj reakcijsku entalpiju otapanja bezvodnog kalcijeva klorida.
d) Nacrtaj entalpijski dijagram otapanja bezvodne soli.
e) Koliko se topline oslobodi otapanjem 10 g kalcijeva klorida?
f) Je li pH-vrijednost vodene otopine soli 7 , <7 ili > 7? Obrazloži odgovor.
281

Kiseline, baze
6.1. K
isele: ocat, sok od agruma, kompot od jabuka, solna kiselina za domaćinstvo; lužnate: prašak
za pecivo, Domestos, sredstva za čišćenje pećnica...
H 2O
6.2. a) HCl(aq) H+(aq) + Cl–(aq)
H2O
b) HNO3(aq) H+(aq) + NO3–(aq)
H2 O
c) H2SO3(aq) 2H+(aq) + SO32–(aq)
6.3. a) H3O+(aq) + HPO42–(aq) H2PO4–(aq) + H2O(l)

kiselina baza kiselina baza
b) NH3(aq) + HBr(aq) NH4+(aq) + Br–(aq)
baza kiselina kiselina baza
c) CO3 (aq) + H2S(aq)
2–
HCO3–(aq) + HS–(aq)
d) CH3COO–(aq) + HSO4–(aq) CH3COOH(aq) + SO42–(aq)
–
e) N2H4(aq) + HSO4 (aq) N2H5 (aq) + SO42–(aq)
+

6.4. U
konjugiranom paru H2O i H3O+, H2O je slaba baza, a H3O+ je jaka kiselina. U konjugiranom paru
HCl i Cl–, HCl je jaka kiselina, a Cl– slaba baza. Za konjugirani par kiseline i baze vrijedi: što je
kiselina jača, njezina konjugirana baza je slabija.
∆
6.5. 2NH4Cl(s) + Ba(OH)2(s) 2NH3(g) + BaCl2(s) + 2H2O(l)
pH-vrijednost
6.6. Kw = 0,30 × 10–14 mol2 dm–6
Kw = 5,47 × 10–14 mol2 dm–6

pH = ? pri 10 °C
pH = ? pri 50 °C
Izradak:
c(H3O+) . c(OH–) = Kw
c(H3O+) = c(OH–)
a) c(H3O+) = × ×
= –log(0,55 × 10–7 mol dm–3 / mol dm–3) = 7,26

b) c(H3O+) = × ×
pH = –log(2,33 × 10–7 mol dm–3 / mol dm–3) = 6,63

6.7. c(HCl) = 0,01 mol dm–3

pH = ?
Izradak:
c(H+) = c(HCl) = 0,01 mol dm–3 jer je HCl jaka kiselina.
282

6.8. c(OH–) = 1,0 × 10–4 mol dm–3

pOH = ?
pH = ?
Izradak:
×
pOH = –log = 4,0
pH + pOH = 14
pH = 14 – 4 = 10
6.9. c(OH–) = 0,000 001 mol dm–3 = 1 × 10–6 mol dm–3

pH = ?
Izradak:
pOH = 6
pH = 14 – 6 = 8
6.10. c(H3O+) = 1,07 × 10–5 mol dm–3

c(OH–) = ?
pH = ?
Izradak:
pH = –log 1,07 × 10–5 mol dm–3 / mol dm–3 = 4,97
c(H3O+) ⋅ c(OH–) = 1 × 10–14 mol2 dm–6
×
×
×
6.11. a) (HCl) = 1,0 g dm–3

b) (H2SO4) = 1,0 g dm–3
Izradak:
a) b)
n(H+) = n(HCl) = 0,027 mol n(H+) = 2 . n(H2SO4) = 2 . 0,010 mol = 0,020 mol
Otopina HCl masene koncentracije 1,0 g dm–3 sadrži više H+ iona.
6.12. a) V2 = 500 cm3

V1(HCl) = 100 cm3
pH = 2,7

c1(HCl) = ?
Izradak:
c1(H+) = c(HCl) jer je HCl jaka kiselina
c1(H+) = antilog(–2,7) = 2,0 × 10–3 mol dm–3
c1 . V1 = c2 . V2
×
×

b) pH = ?
283

6.13. a) c(H+) = 8,6 × 10–4 mol dm–3

pH = ?
Izradak:
×

b) pH = 9,2
c(H+) = ?
Izradak:
c(H+) = antilog(–9,2) = 6,3 × 10–10 mol dm–3
6.14. pH-vrijednost jake klorovodične i slabe octene kiseline jednake koncentracije nije ista jer su
koncentracije H+ iona u vodenim otopinama različite zato što je octena kiselina samo djelomično
disocirana.
6.15. c(NH3) = 0,23 mol dm–3

= 4,0 % = 0,040

c(H+) = ?
Izradak:
NH3(g) + H2O(l) NH4+(aq) + OH–(aq)
NH3 je slaba baza pa vrijedi: c(OH–) ≠ c(NH3)

c(OH–) = 0,040 . 0,23 mol dm–3 = 9,2 × 10–3 mol dm–3
Kw = c(H+) . c(OH–)
×
×
×
6.16. c(HA) = 0,1 mol dm–3

pH = 3,3

=?
Ka = ?
Izradak:

×
×
×
×

284

6.17. c(HCN) = 1 mol dm–3
Ka(HCN) = 4 × 10–10 mol dm–3

c(H+) = ?
Izradak:
× ×
× ×
6.18. Ka = 3,2 × 10–4 mol dm–3

V(otopina) = 250 mL
m(C8H7O2COOH) = 0,500 g
M(C8H7O2COOH) = 180,2 g mol–1

pH = ?
=?
Izradak:
×
×
Neutralizacija
6.19. a) H2SO4(aq) + 2NH3(aq) (NH4)2SO4(aq)
b) Ca(OH)2(aq) + H2SO4(aq) CaSO4(s) + 2H2O(l)
c) 2Fe(OH)3(s) + 3H2SO4(aq) Fe2(SO4)3(aq) + 6H2O(l)
285

6.20. V1(otopina) = 30,0 mL
V2(otopina) = 35,5 mL
c2(HCl) = 1,00 mol dm–3

c1(NaOH) = ?
Izradak:
NaOH(aq) + HCl(aq) NaCl(aq) + H2O(l)

n(NaOH) = n(HCl)
c1(NaOH) . V1(otopina) = c2(HCl) . V2(HCl)
6.21. c(NaOH) = 0,1 mol/L

V(CH3COOH) = 15 mL = 0,015 L
c(CH3COOH) = 0,25 mol/L

V(NaOH) = ?
Izradak:
CH3COOH(aq) + NaOH(aq) CH3COONa(aq) + H2O(l)
n(NaOH) = n(CH3COOH)
n(CH3COOH) = c(CH3COOH) . V(CH3COOH)
= 0,25 mol/L . 0,015 L = 3,8 × 10–3 mol
n(NaOH) = 3,8 × 10–3 mol
×
×

6.22. V(HCl) = 500 cm3 = 0,500 dm3

c(HCl) = 6 × 10–3 mol dm–3
V(NaOH) = 3 cm3 = 3 × 10–3 dm3
c(NaOH) = 1 mol dm–3

pH = ?
Izradak:
n(NaOH) = n(HCl)
n(HCl) = c(HCl) . V(HCl)
= 6 × 10–3 mol dm–3 . 0,5 dm3 = 3 × 10–3 mol
n(NaOH) = c(NaOH) . V(NaOH)
= 1 mol dm–3 . 3 × 10–3 dm3 = 3 × 10–3 mol
U nastaloj otopini došlo je do potpune neutralizacije jer su množine klorovodične kiseline i natrijeve
lužine jednake, pa je pH otopine 7.
6.23. a) 2H3PO4(aq) + 3Ca(OH)2(aq) Ca3(PO4)2(s) + 6H2O(l)

b) H2SO4(aq) + Ca(HCO3)2(s) CaSO4(s) + 2H2CO3(aq)
c) 2HNO3(aq) + Sr(OH)2(aq) Sr(NO3)2(aq) + 2H2O(l)
d) 2CH3COOH(aq) + CaCO3(s) Ca(CH3COO)2(aq) + H2CO3(aq)
286

6.24. V(HNO3) = 20,0 mL
V(NaOH) = 48,0 mL
c(NaOH) = 0,050 mol dm–3

c(HNO3) = ?
(HNO3) = ?
Izradak:
HNO3(aq) + NaOH(aq) NaNO3(aq) + H2O(l)
n(HNO3) = n(NaOH)
Soli
6.25. V(H2SO4) = 5,0 cm3 = 0,005 dm3

c(H2SO4) = 0,015 mol dm–3
V(KOH) = 2,5 cm3 = 0,0025 dm3
c(KOH) = 0,125 mol dm–3
V(NaOH) = 1,0 cm3 = 0,001 dm3

pH = ?
Izradak:
n(H2SO4) = c(H2SO4) ⋅ V(H2SO4) = 7,5 × 10–5 mol
n(H+) = 2 ⋅ n(H2SO4) = 1,5 × 10–4 mol
n(KOH) = c(KOH) ⋅ V(KOH) = 3,1 × 10–4 mol n(NaOH) = c(NaOH) ⋅ V(NaOH) = 2,5 × 10–4 mol
n(H+) = 3,1 × 10–4 mol n(OH–) = 2,5 × 10–4 mol
n(OH–ukupni) = 3,1 × 10–4 mol + 2,5 × 10–4 mol
= 5,6 × 10–4 mol
Mjerodavni reaktant je kiselina, a lužina je u suvišku.
n(OH–suvišak) = 5,6 × 10–4 mol - 1,5 × 10–4 mol
= 4,1 × 10–4 mol
Vukupni = 8,5 × 10–3 dm3
n(OH–suvišak) 4,1 × 10–4 mol

c(OH–suvišak) = = = 0,0482 mol dm–3
Vukupni 8,5 × 10–3 dm3
c(OH–suvišak)
pOH = –log = 1,32
mol dm–3
pH = 12,7
287

6.26. V(H2O) = 1 L
m(Na+) = 10,5 g
m(Cl–) = 19,0 g

a) c(Na+) = ? b) m(NaCl) = ? c) c(Cl–, suvišak) = ?
c(Cl–) = ?
Izradak:
a)

b) Na+(aq) + Cl–(aq) NaCl(aq)
n(NaCl) = n(Na+)
n(NaCl) = 0,457 mol
m(NaCl) = n(NaCl) . M(NaCl)
= 0,457 mol . 58,44 g mol–1 = 26,7 g
–
c) c(Cl , suvišak) = (0,536 – 0,457) mol/L = 0,079 mol/L
6.27. V(otopina) = 250 cm3 = 0,250 dm3

c(otopina) = 0,400 mol dm–3

m(Na2SO4) = ?
Izradak:
m(Na2SO4) = c(otopina) . V(otopina) . M(Na2SO4)
= 0,400 mol dm–3 . 0,250 dm3 . 142,04 g mol–1 = 14,2 g
6.28. a) K2S(aq) + 2HNO3(aq) 2KNO3(aq) + H2S(aq)

2K (aq) + S2–(aq) + 2H (aq) + 2NO3–(aq)
+ +
2K+(aq) + 2NO3–(aq) + 2H+(aq) + S2–(aq)
b) Ca(CN)2(aq) + 2HCl(aq) CaCl2(aq) + 2HCN(aq)
Ca (aq) + 2CN (aq) + 2H (aq) + 2Cl–(aq)
2+ – +
Ca2+(aq) + 2Cl–(aq) + 2H+(aq) + 2CN–(aq)
c) K2CO3(aq) + H2SO4(aq) K2SO4(aq) + H2CO3(aq)
2K (aq) + CO (aq) + 2H (aq) + SO42–(aq)
+ 2–
3
+
2K+(aq) + SO42–(aq) + 2H+(aq) + CO32–(aq)
d) Ba(NO3)2(aq) + Na2SO4(aq) BaSO4(s) + 2NaNO3(aq)
–
Ba (aq) + 2NO (aq) + 2Na (aq) + SO42–(aq)
2+
3
+
BaSO4(s) + 2Na+ + 2NO3–(aq)
6.29. r(Cl–) = 181,5 pm

r(Na+) = 99,5 pm
N(Cl–) = 4
N(Na+) = 4

ρ (NaCl) = ?
Izradak:
a = 2r(Cl–) + 2r(Na+)
= 2 . 181,5 pm + 2 . 99,5 pm = 562 pm
288

6.30. n(KOH) = 2,00 mmol
V(HCl) = 250 mL = 0,250 dm3
c(HCl) = 4,00 mmol dm–3

pH = ?
Izradak:
HCl(aq) + KOH(aq) KCl(aq) + H2O(l)
n(KOH) = n(HCl)
n(HCl) = c(HCl) . V(HCl) = 4,00 × 10–3 mol dm–3 . 0,250 dm3 = 1,00 × 10–3 mol
n(KOH)suvišak = 2,00 mmol – 1,00 mmol = 1,00 mmol
H 2O
KOH(s) K+(aq) + OH–(aq)
–
n(OH ) = 1,00 × 10–3 mol
×
×
6.31. a) Ca(NO3)2(aq) + K2SO4(aq) CaSO4(s) + 2KNO3(aq)

–
Ca (aq) + 2NO3 (aq) + 2K (aq) + SO42–(aq)
2+ +
CaSO4(s) + 2K+(aq) + 2NO3–(aq)
b) 2NaCN(aq) + H2SO4(aq) Na2SO4(aq) + 2HCN(aq)
–
2Na (aq) + 2CN (aq) + 2H (aq) + SO42–(aq)
+ +
2Na+(aq) + SO42–(aq) + 2H+(aq) + 2CN–(aq)
c) 2HNO3(aq) + Na2CO3(aq) 2NaNO3(aq) + H2CO3(aq)
–
2H (aq) + 2NO3 (aq) + 2Na (aq) + CO32–(aq)
+ +
2Na+(aq) + 2NO3–(aq) + 2H+(aq) + CO32–(aq)
d) Ba(NO3)2(aq) + K2SO4(aq) BaSO4(s) + 2KNO3(aq)
Ba2+(aq) + 2NO3–(aq) + 2K+(aq) + SO42–(aq) BaSO4(s) + 2K+(aq) + 2NO3–(aq)
e) 3AgNO3(aq) + AlCl3(aq) 3AgCl(s) + Al(NO3)3(aq)
3Ag (aq) + 3NO3 (aq) + Al (aq) + 3Cl–(aq)
+ – 3+
3AgCl(s) + Al3+(aq) + 3NO3–(aq)
6.32. V(otopina) = 400 mL = 0,400 dm3

c(F –) = 0,150 mol dm–3

n(Ca2+) = ?
Izradak:
Ca2+(aq) + 2F –(aq) CaF2(s)
n(F ) = c(F ) V(otopina) = 0,150 mol dm–3 . 0,400 dm3 = 0,060 mol
– – .

H2O
6.33. a) MgF2(s) Mg2+(aq) + 2F–(aq) Ksp(MgF2) = c(Mg2+) ⋅ c2(F–)
H2O
b) Ca3(PO4)2(s) 3Ca2+(aq) + 2PO43–(aq) Ksp(Ca3(PO4)2) = c3(Ca2+) ⋅ c2(PO43–)
H2 O
c) Ag2CO3(s) 2Ag+(aq) + CO32–(aq) Ksp(Ag2CO3) = c2(Ag+) ⋅ c(CO32–)
6.34. c(SO42–) = 1,5 × 10–2 mol dm–3

Ksp = ?
Izradak: H 2O
Ag2SO4(s) 2Ag+(aq) + SO42–(aq)
2x x
Koncentracija u ravnoteži:
Ksp(Ag2SO4) = c2(Ag+) ⋅ c(SO42–)
Ksp(Ag2SO4) = (2x)2 ⋅ x
= (2 ⋅ 1,5 × 10–2 mol dm–3)2 ⋅ 1,5 × 10–2 mol dm–3
= 1,35 × 10-5 mol3 dm–9
289

H 2O
6.35. a) NH4NO3(s) NH4+(aq) + NO3–(aq)
NH4+(aq) + H2O(l) NH3(aq) + H3O+(aq)
H 2O
b) CH3COONa(s) CH3COO–(aq) + Na+(aq)
–
CH3COO (aq) + H2O(l) CH3COOH(aq) + OH–(aq)
Kationi slabih baza i anioni slabih kiselina u vodenim otopinama hidroliziraju.
H 2O
6.36. a) Zn(NO3)2(s) Zn2+(aq) + 2NO3–(aq)
Zn (aq) + 4H2O(l)
2+
Zn(OH)2(s) + 2H3O+(aq)
Vodena otopina cinkovog nitrata reagira kiselo.
b) Vodena otopina kalijevog sulfata je neutralna jer kalijevi i sulfatni ioni ne hidroliziraju.
6.37. Cu2+(aq) + 4H2O(l) Cu(OH)2(s) + 2H3O+(aq)

Zbog hidrolize Cu iona otopina modre galice reagira kiselo.
2+
Gašeno vapno, Ca(OH)2 neutralizira kiselu otopinu modre galice.
6.38. NaCN(s) Na+(aq) + CN–(aq)

–
CN (aq) + H2O(l) HCN(aq) + OH–(aq)
6.39. Na2CO3(s) 2Na+(aq) + CO32–(aq)

CO3 (aq) + H2O(l)
2–
HCO3–(aq) + OH–(aq)
6.40. V(HCl) = 500 mL = 0,500 L

c(HCl) = 0,400 mol/L

m(Na2CO3) = ?
Izradak:
Na2CO3(aq) + 2HCl(aq) 2NaCl(aq) + H2CO3(aq)
n(HCl) = c(HCl) . V(HCl) = 0,400 mol/L . 0,500 L = 0,200 mol
n(Na2CO3) = 1 n(HCl)
2
1
= . 0,200 mol = 0,100 mol
2
m(Na CO ) = n(Na CO ) . M(Na CO ) = 0,100 mol . 105,99 g mol–1 = 10,6 g
2 3 2 3 2 3
6.41. a) Ca(s) + Cl2(g) CaCl2(s)

Ca(s) + 2HCl(aq) CaCl2(aq) + H2(g)
CaO(s) + 2HCl(aq) CaCl2(aq) + H2O(l)
Ca(OH)2(s) + 2HCl(aq) CaCl2(aq) + 2H2O(l)
CaCO3(s) + 2HCl(aq) CaCl2(aq) + CO2(g) + H2O(l)
6 . Ar(H2O)
b) w(H2O, CaCl2 ⋅ 6H2O) = = 49,35 %
Mr(CaCl2 × H2O)
c) CaCl2(aq) Ca2+(aq) + 2Cl–(aq) ∆ otapanja H ° = – 81,35 kJ mol–1
d)
H
CaCl2(aq)
∆ otapanja H ° = – 81,35 kJ mol–1
Ca2+(aq) + 2Cl–(aq)
e) Q = ΔH = – 7,33 kJ
f) Vodena otopina CaCl2 je neutralna jer Ca2+ i Cl– ioni ne hidroliziraju, pH = 7.
290

6.1. Napiši formulu i ime kiseline ili baze kojima pripada odgovarajući ion:
Ion Formula kiseline ili baze Ime kiseline ili baze

–
a) H2PO 4
b) NH4+
c) ClO4–
d) Li+
e) Fe2+
6.2. Napiši jednadžbe reakcija dobivanja:

a) fosforne kiseline iz fosfora
b) kalcijeve lužine iz kalcija
6.3. Popuni tablicu odgovarajućim formulama konjugiranih parova kiselina ili baza te navedi njihova imena.
Kiselina Ime Baza Ime
NO3–
HS–
NH3
H 2O
CH3COOH
HPO42–
6.4. Kiselu reakciju pokazuje:

A otopina amonijaka B morska voda
C želučani sok D krv
E deterdžent
6.5. Najslabija konjugirana baza je:

A sulfidni ion B amonijak C sulfatni ion
D perkloratni ion E jodidini ion
6.6. Indikator fenolftalein mijenja boju u području pH:

A 1,3 – 2,5 B 3,1 – 4,1 C 4,2 – 5,2
D 6,3 – 7,0 E 8,0 – 9,8
6.7. Dopuni sljedeću tablicu podacima koji nedostaju (t = 25 °C).
Kiselina ili baza (X) c(X)/(mol dm–3) c(H3O+)/(mol dm–3) pH pOH

a) HNO3 3,0 . 10–4
b) H2SO4 0,6
c) HCl 12,1
d) NaOH 12,2
e) Ba(OH)2 12,3
f) Ca(OH)2 2,3 . 10–3
291

6.8. Dopuni tablicu (t = 25 °C).
Otopina pH pOH c(H3O+)/(mol dm–3) c(OH–)/(mol dm–3)

krv 7,4
urin 6,1
limunska kiselina 2,2
6.9. Dopuni tablicu (t = 25 °C).
Otopina pH pOH c(H3O+)/(mol dm–3) c(OH–)/(mol dm–3)

A 1,9
B 4,3
C 2,9 × 10–3
D 1,70 × 10–3
6.10. Dopuni tablicu
Ka / c(X)/ c(H3O+)/ c(OH–)/

Kiselina X (mol dm–3) (mol dm–3) (mol dm–3) (mol dm–3) pH pOH
a) nikotinska
1,4 × 10–5 0,010
C5H4NCOOH
b) mliječna
1,38 × 10–4 0,010
CH3CHOHCOOH
c) cijanovodična
4,9 × 10–10 0,010
HCN
6.11. Napiši odgovarajuću formulu ionskog spoja.
NO3– CO32– CN– PO43–
NH4+
Fe3+
Mg2+
K+
6.12. Neutralizacijom 500 cm3 otopine HCl množinske koncentracije, c = 0,1 mol dm–3 s 500 cm3 otopine
NaOH množinske koncentracije, c = 0,25 mol dm–3 nastaje:
A otopina NaCl koncentracije, c = 0,2 mol dm–3
B otopina NaCl koncentracije, c = 0,1 mol dm–3
C otopina NaCl koncentracije, c = 0,25 mol dm–3
D otopina NaCl koncentracije, c = 0,15 mol dm–3
E otopina NaCl koncentracije, c = 0,05 mol dm–3
292

6.13. Dopuni tablicu dobivanja soli:
Način pripreme Reaktanti Sol Drugi produkti
a) kiselina + karbonat _________ i _________ NaCl H2O i _______________

b) kiselina + metal _________ i _________ FeSO4 ____________________
c) kiselina + __________ HNO3 i NaOH __________ ____________________

d) kiselina + baza _________ i CuO CuSO4 ____________________
e) kiselina + CuO _________ i _________ CuCl2 ____________________
f) taloženje AgNO3 i KI __________ ____________________

g) taloženje Pb(NO3)2 i KI __________ ____________________
h) kiselina + lužina _________ i KOH K2SO4 H 2O

i) neposredno spajanje Fe i S __________ ____________________
j) neposredno spajanje _________ i _________ AlCl3 ____________________
6.14. a) Koji spojevi će međusobno reagirati?

A SO2 i HCl B CaO i HNO3 C BaO i NaOH
D MgO i KOH E P4O10 i CaO F N2O5 i H3PO4
b) Napiši jednadžbe mogućih kemijskih reakcija i objasni zašto dolazi ili ne dolazi do reakcije.
6.15. O čemu ovisi talište navedenih soli? Pri odgovoranju na ovo pitanje koristi se podacima iz tablice.
NaF NaCl NaBr

Polumjer halogenidnog iona/pm 136 181 195
Udaljenost između čestica iona/pm 231 281 290
Energija rešetke/(kJ mol–1) 920 780 740
Talište/°C 992 801 747
6.16. Hidroliza je:

A ionska reakcija soli s vodom
B reakcija jedinki (iona ili molekula) s molekulama vode pri kojoj dolazi do prijenosa protona s
molekula vode ili na njih.
C jače izražena kod natrijevog nego kod bakrovog(II) iona
D jače izražena što je konstanta disocijacije kiseline ili baze od koje potječe ion veća
E niti jedna od gore navedenih tvrdnji nije točna
6.17. pH otopine nekog spoja koncentracije 0,10 mol dm–3 iznosi 5,4. Spoj je:
A HCl B KOH C NH4Cl
D K2S E NaCl
Obrazloži jednadžbama svoj odgovor.
6.18. Kojom od sljedećih reakcija neutralizacije nastaje sol čija otopina reagira kiselo?
A H2SO4(aq) + 2KOH(aq) K2SO4(aq) + 2H2O(l)
B H3PO4(aq) + 2KOH(aq) K2HPO4(aq) + 2H2O(l)
C NaOH(aq) + H2SO3(aq) NaHSO3(aq) + H2O(l)
D NH3(aq) + HNO3(aq) NH4NO3(aq)
E NaOH(aq) + HCl(aq) NaCl(aq) + H2O(l)
293

6.19. Puferska otopina nastaje miješanjem istih volumena sljedećih otopina:
A NaOH (c = 0,02 mol dm–3) i CH3COOH (c = 0,01 mol dm–3)
B NaOH (c = 0,1 mol dm–3) i HCl (c = 0,1 mol dm–3)
C NaOH (c = 0,02 mol dm–3) i HCl (c = 0,01 mol dm–3)
D NaOH (c = 0,2 mol dm–3) i CH3COOH (c = 0,2 mol dm–3)
E NaOH (c = 0,01 mol dm–3) i CH3COOH (c = 1 mol dm–3)

6.1.
6.2. a) P4(s) + 5O2(g) P4O10(s)

P4O10(s) + 6H2O(l) 4H3PO4(aq)
b) 2Ca(s) + O2(g) 2CaO(s)
CaO(s) + H2O(l) Ca(OH)2(aq) ili Ca(s) + 2H2O(l) Ca(OH)2(aq) + H2(g)
6.3.
6.4. C
6.5. D
6.6. E
6.7.
× ×
×
×
× ×
294

6.8.
× ×
× ×
× ×
6.9.
×
× ×
× ×
× ×
6.10.
× × ×
× × ×
× × ×
6.11.
6.12. V(otopina) = 500 cm3 = 0,500 dm3

c(HCl) = 0,1 mol dm–3
V(otopina) = 500 cm3 = 0,500 dm3
c(NaCl) = ?
Izradak:
n(NaOH) = c(NaOH) . V(otopina) = 0,25 mol dm–3 . 0,500 dm3 = 0,125 mol
n(HCl) = c(HCl) . V(otopina) = 0,1 mol dm–3 . 0,500 dm3 = 0,05 mol
n(NaCl) = n(HCl) = 0,05 mol
Odgovor: E
295

6.13.
6.14. a) B i E
b) B; CaO + 2HNO3 Ca(NO3)2 + H2O
E; P4O10 + 6CaO 2Ca3(PO4)2
Ovo su reakcije neutralizacije, a drugi parovi predstavljaju parove kiselina i kiselih oksida ili baza
i bazičnih oksida te stoga ne dolazi do neutralizacije.
6.15. Što je polumjer halogenidnog iona manji, udaljenost između njega i natrijevog iona je manja,
Coulombove su sile jače, prema tome jača je i energija rešetke, pa je talište više.
6.16. A
6.17. C; Zbog hidrolize amonijevog iona otopina je slabo kisela.

HO
NH4Cl(s) 2
NH4+(aq) + Cl –(aq)
NH4 (aq) + H2O(l)
+
NH3(aq) + H3O+(aq)
6.18. D jer reagira jaka kiselina i slaba baza
6.19. E; Puferska otopina nastaje miješanjem istih volumena različite koncentracije slabe kiseline i jake
baze. Koncentracija kiseline mora biti veća od koncentracije lužine, da nakon neutralizacije kiselina
ostane u suvišku, jer je pufer smjesa slabe kiseline i njezine soli.
Bilješke:
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
296

7
nastavna cjelina
Redoks-reakcije
Cilj: moći prepoznati redoks-reakciju i razlikovati oksidacijska i redukcijska sredstva.
Obrazovni ishodi:
• naučiti da tijekom redoks-reakcije dolazi do prijenosa elektrona
• razlikovati reakciju oksidacije i redukcije
• moći u reakciji odrediti oksidans i reducens
• poznavati pravila za određivanje oksidacijskih brojeva i znati ih primijeniti
• sastavljati jednadžbe jednostavnijih redoks-reakcija primjenom parcijalnih jednadžbi
oksidacije i redukcije.
Ključni pojmovi:
• oksidacija • redoks-reakcija
• oksidacijski broj • reducens
• oksidans • redukcija
• parcijalna jednadžba
• R
edoks-reakcije nastavnici vole, ali učenici ih baš i ne vole. Teško im je ostvariti istovre-menu
kontrolu nad disocijacijom, ionima, nabojnim brojevima, oksidacijskim brojevima, brojem
primljenih i odbačenih elektrona, uravnotežiti kisik… Zato treba ići postupno, počevši od toga
da učenici prvo uoče redoks-reakciju i razlikuju je od drugih reakcija.
Nastavnik će to učiniti tako što će s učenicima kratko ponoviti u kakvim sve reakcijama
mogu nastati soli. Na kraju će odabrati i na ploči napisati tri jednadžbe koje opisuju reakcije
nastajanja soli, primjerice:
NaOH(aq) + HNO3(aq) NaNO3(aq) + H2O(l)
CuO(s) + 2HCl(aq) CuCl2(aq) + H2O(l)
2Na(s) + Cl2(g) 2NaCl(s)
• U
čenike pitanjima treba pokušati dovesti do zaključka da su prve dvije reakcije protolitičke –
proton s kiseline prelazi na bazu, a u trećoj sol nastaje iz elemenata tako da metal odbacuje
elektrone, a nemetal ih prima. Sigurno će biti učenika koji će se prisjetiti da su na primjeru
spajanja natrija s klorom učili ionsku vezu u prvom razredu, pa se na tome treba i zadržati.
Nastavnik će s učenicima ponoviti da metal otpušta elektrone i postaje kation, a nemetal
ih prima i postaje anion. I to treba napisati na ploču. Na pitanje što bi oni rekli o oksidaciji
učenici će odgovoriti da je oksidacija reakcija gorenja, tj. spajanje tvari s kisikom, a redukcija
oduzimanje kisika. Sada će nastavnik dodatno pojasniti da je oksidacija gubitak vodika, a
redukcija spajanje tvari s vodikom.
297

to je oksidacija, a što redukcija sa stajališta prijelaza elektrona te sastavljanje jednadžbe
• Š
redoks-reakcije pomoću parcijalnih jednadžbi oksidacije i redukcije već je pokazano na
primjeru nastajanja NaCl. Na tom primjeru (ili na nekom drugom koji je odabrao) nastavnik
će odrediti što je oksidans, a što reducens i definirat će ih općenito.
otom treba uvesti pojam oksidacijskog broja i učenike upoznati s pravilima za njegovo
• P
određivanje. Nastavnik će zadati neke molekule i ione u kojima će učenici odrediti oksidaci-
jske brojeve.
• S
ada kada su se učenici “naoružali” oksidacijskim brojevima i upoznali s koracima u rješavanju
redoks-reakcije, mogu krenuti na izvođenje pokusa 7.1. i 7.2. koje prati i odgovarajući radni
listić (radni listić 7.1.).
Iza toga učenici će riješiti jednadžbu reakcije bakra s dušičnom kiselinom (pokus 7.3.).
Redoks-reakciju treba rješavati postupno kao što se navodi u udžbeniku.
Još najmanje jedan sat treba posvetiti rješavanju jednadžbi redoks-reakcija i utvrđivanju po-
jmova vezanih uz njih. U tu svrhu nastavnik može odabrati neke od zadataka iz udžbenika
(zadaci 7.1. – 7.22.) zbirke zadataka (7.1. – 7.4.) ili radne bilježnice (zadaci 7.1. – 7.8.).
Kao prilog ovoj cjelini prilažemo i prozirnicu 7.1. koja prikazuje raspon oksidacijskih brojeva
nekih elemenata.
298

P – 7.1.
299

Radni listić 7.1.
Reakcija željeza i modre galice

Pribor i kemikalije: čaša od 250 mL, željezni čavao, otopina modre galice (CuSO4(aq)).
Opis rada: U čašu s otopinom modre galice stavi željezni čavao. Nakon desetak minuta promatraj
promjene i zabilježi opažanja. Napiši jednadžbu reakcije i označi koja se tvar oksidira, a koja
reducira.
_________________________________________________________________________
_________________________________________________________________________
_________________________________________________________________________
Jednadžba reakcije:_________________________________________________________
Reakcija aluminija i razrijeđene klorovodične kiseline

Pribor i kemikalije: epruveta, granule aluminija (Al(s)), razrijeđena klorovodična kiselina (HCl(aq)).
Opis rada: U epruvetu ulij klorovodičnu kiselinu i ubaci komadić aluminija. Promatraj promjenu
i zabilježi opažanja.
_________________________________________________________________________
_________________________________________________________________________
_________________________________________________________________________
_________________________________________________________________________
• Napiši reaktante i produkte i odredi oksidacijske brojeve.
______________________________________________________________________
• Odredi koja se tvar u reakciji oksidira, a koja se reducira. Napiši parcijalne jednadžbe oksidacije
i redukcije i uravnoteženu jednadžbu kemijske reakcije.
______________________________________________________________________
oksidacija: ______________________________________________________________
redukcija: ______________________________________________________________
Uravnotežena jednadžba kemijske reakcije:
______________________________________________________________________
300

7.1. Definiraj i objasni sljedeće izraze:
a) oksidacija
b) redukcija
c) oksidacijsko sredstvo
d) redukcijsko sredstvo.
7.2. Najmanji oksidacijski broj sumpora u navedenim spojevima je u:

A. kalcijevom sulfatu
B. sumpornoj kiselini
C. elementarnom sumporu
D. sumporovodiku
E. sumporovom(IV) oksidu.
7.3. Izdvoji skupinu u kojoj svi spojevi dušika imaju isti oksidacijski broj:
A. NH3, (NH4)2SO4, KNO3
B. HNO3, N2O5, Ca(NO3)2
C. N2O4, NO2, NO
D. N2O, NO, NO2
E. NH4HSO4, NH4H2PO4, NH4NO3 .
7.4. Zašto se u kemijskim reakcijama oksidacija i redukcija moraju uvijek odvijati istodobno?
7.5. Odredi oksidacijske brojeve elementima u sljedećim spojevima:

a) Na2O2, b) Cu2O, c) FeO, d) Fe2O3, e) NH3 .
7.6. Odredi oksidacijske brojeve sumpora u navedenim česticama:

a) SO42–, b) S8 , c) SO32–, d) S2O32–, e) CdS.
7.7. Navedi koja je tvar oksidans, a koja reducens u sljedećim reakcijama te koja se tvar oksidira, a
koja reducira i izjednači jednadžbe reakcija.
a) Fe2O3 + CO Fe + CO2
b) Cu + Ag+ Cu2+ + Ag
c) Fe2+ + Cl2 Fe3+ + Cl–
7.8. Od navedenih reakcija redukcija je samo:

A. Br + Br Br2
B. Cu+ Cu2+ + e–
C. H2SO4 2H+ + SO42–
–
D. Cu + 2e
2+
Cu
E. Zn Zn2+ + 2e–.
7.9. U reakciji PO43– + H3PO4 HPO42– + H2PO4– :

A. PO43– je oksidans
B. PO43– je reducens
C. PO43– je kiselina
D. H2PO4– je konjugirana baza H3PO4
E. HPO42– je konjugirana baza H3PO4 .
7.10. Oksidans u reakciji ne može biti:

A. Cr2O72–
B. MnO4–
C. Br –
D. Br2
E. H2O2 .
301

7.11. Koji od navedenih oksida može biti i oksidans i reducens u reakciji?
A. Cl2O7
B. SO3
C. CO
D. N2O5
E. P4O10
7.12. U burnoj reakciji natrija s vodom nastaju natrijeva lužina i vodik.

Odredi koeficijente u jednadžbi reakcije pomoću parcijalnih jednadžbi oksidacije i redukcije.
7.13. Jesi li se ikad zapitao/la zašto srebro vremenom potamni? Razlog tome je što srebro (Ag) tijekom
vremena reagira s kisikom (O2) i s malom količinom sumporovodika (H2S) u zraku. Produkti reakcije
su srebrov sulfid (Ag2S), koji je crne boje, i voda. Napiši reaktante i produkte, zatim odredi koji se
element oksidirao, a koji reducirao u reakciji te izjednači jednadžbu.
7.14. Zrak koji udišemo sadrži kisik, a izdišemo ugljikov(IV) oksid i vodu. Znači li to da procesi u našem
tijelu uključuju oksidaciju? Zašto?
7.15. Na osnovi zadane sheme napiši odgovarajuće jednadžbe kemijskih reakcija.

reagira s
Cu Cu2+
razr. HNO3
redukcija s C reagira sa Fe reagira s NaOH
zagrijavanje
CuO Cu(OH)2
7.16. Riješi redoks-jednadžbu koja prikazuje laboratorijsko dobivanje klora iz manganovog(IV) oksida i
klorovodične kiseline, ako osim klora reakcijom nastaju manganov(II) klorid i voda.
7.17. U kojoj je od sljedećih reakcija sumporna kiselina oksidans?

Obrazloži odgovor.
A. H2SO4(aq) + 2NaOH(aq) Na2SO4(aq) + 2H2O(l)
B. H2SO4(aq) + SO3(g) H2S2O7(aq)
C. H2SO4(aq) + H2O(l) H3O+(aq) + HSO4–(aq)
D. 2H2SO4(aq) + Cu(s) CuSO4(aq) + SO2(g) + 2H2O(l)
E. H2SO4(aq) + 2NH3(aq) (NH4)2SO4(s)
7.18. Odredi koeficijente u sljedećim jednadžbama kemijske reakcije pomoću parcijalnih jednadžbi
oksidacije i redukcije.
a) H2O2(aq) + KMnO4(aq) + H2SO4(aq) K2SO4(aq) + H2O(l) + MnSO4(aq) + O2(g)
b) NaIO3(aq) + NaI(aq) + HCl(aq) NaCl(aq) + I2(s) + H2O(l)
c) K2Cr2O7(aq) + KI(aq) + H2SO4(aq) K2SO4(aq) + Cr2(SO4)3(aq) + I2(s) + H2O(l)
302

7.19. Odredi stehiometrijske koeficijente u reakciji
K2Cr2O7(aq) + HCl(aq) KCl(aq) + CrCl3(aq) + Cl2(g) + H2O(l).
Koja je tvar oksidans, a koja reducens u reakciji?
7.20. Vrijednosti stehiometrijskih koeficijenata u reakciji

aNO2 + bH2O cHNO3 + dNO jesu:
a b c d
A. 2 1 2 1
B. 3 1 3 1
C. 3 1 2 1
D. 3 2 2 3
E. 2 3 3 1
7.21. Koje od navedenih reakcija dobivanja soli u 6. poglavlju nisu redoks-reakcije?

7.22. Množina od 0,60 mola FeCl2 otopljena je u 1 L razrijeđene klorovodične kiseline, c(HCl) = 1 mol/L. U
otopinu je dodano 0,05 mola čvrstog KMnO4. Produkti u reakciji su željezov(III) klorid, manganov(II)
klorid, kalijev klorid i voda. Kolika je koncentracija Fe2+ u otopini nakon završene reakcije?

7.1. a) Oksidacija je otpuštanje elektrona.
b) Redukcija je primanje elektrona.
c) Tvar koja u reakciji prima elektrone reducira se, a naziva se oksidacijsko sredstvo ili oksidans.
d) Tvar koja u reakciji otpušta elektrone oksidira se, a naziva se redukcijsko sredstvo ili reducens.
7.2. II VI –II I VI –II 0 I –II IV –II

A. CaSO4; B. H2SO4; C. S8 D. H2S E. SO2
Najmanji oksidacijski broj sumpora u navedenim spojevima je –II u sumporovodiku, H2S.
–III I –III I VI –II I V –II

7.3. A. NH3, (NH4)2SO4, KNO3
I V –II V –II II V –II
B. HNO3, N2O5, Ca(NO3)2
IV –II IV –II II –II
C. N2O4, NO2, NO
I –II II –II IV –II
D. N2O, NO, NO2
–III I I VI –II –III I I V –II –III I V –II
E. NH4HSO4, NH4H2PO4, NH4NO3
Dušik ima isti oksidacijski broj V u B skupini spojeva.
7.4. Redoks-reakcije su reakcije prijenosa elektrona, reducens otpušta elektrone, a oksidans ih prima,
prema tome nema oksidacije bez redukcije i obrnuto.
I –I I –II II –II III –II –III I

7.5. a) Na2O2, b) Cu2O, c) FeO, d) Fe2O3, e) NH3
VI –II 0 IV –II II –II II –II

7.6. a) SO42–, b) S8, c) SO32–, d) S2O32–, e) CdS
303

7.7. a) –2e– . 3 = 6e–
III –II II –II 0 IV –II

Fe2O3 + 3CO 2Fe + 3CO2
+2 . 3e– = 6e–
Oksidans je Fe2O3 jer se željezo reducira. Reducens je CO jer se ugljik oksidira.
0 I II 0
b) Cu + Ag+ Cu2+ + Ag
oksidacija: Cu Cu2+ + 2e–

redukcija: Ag+ + e– Ag / . 2
Cu + 2Ag+ Cu2+ + 2Ag
Bakar se oksidira, prema tome je reducens, a srebrovi se ioni (Ag+) reduciraju, pa su oksidans u
reakciji.
II 0 III –I
c) Fe2+ + Cl2 2Fe3+ + 2Cl–
oksidacija: Fe2+ Fe3+ + 1e– / . 2

redukcija: Cl2 + 2e– 2Cl–
2Fe2+ + Cl2 Fe3+ + 2Cl–
Željezo(II) ioni se oksidiraju, prema tome su reducensi, a Cl2 se reducira pa je oksidans u reakciji.
7.8. D; Redukcija je primanje elektrona.

redukcija: Cu2+ + 2e– Cu
7.9. D; Dihidrogenfosfatni ion, H2PO4–, konjugirana je baza fosforne kiseline, H3PO4.

V –II I V –II I V –II I V –II
PO43– + H3PO4 HPO42– + H2PO4–
PO43– ion nije ni oksidans, ni reducens u reakciji jer nema promjene oksidacijskog broja.
7.10. Oksidans ne može biti bromidni ion, Br–, jer je oksidans tvar koja se reducira, a Br– ion se ne može
reducirati.
7.11. Od navedenih čestica jedino ugljikov(II) oksid, CO, može biti oksidans i reducens u reakciji jer se
može i reducirati i oksidirati.
0 I –II I –II I 0
7.12. Na(s) + H2O(l) NaOH(aq) + H2(g)
Na + H2O Na + OH– + H2(g)
+
0 I
oksidacija: Na Na+ + 1e– / . 2
I

redukcija: 2H2O + 2e– H2 + 2OH–
0 I
2Na 2Na+ + 2e–
I
2H2O + 2e– H2 + 2OH–
2Na + 2H2O 2Na+ + 2OH– + H2
2Na(s) + 2H2O(l) 2NaOH(aq) + H2(g)
304

7.13. + 4e–
0 0 I –II I –II I –II

4Ag(s) + O2(g) + 2H2S(g) 2Ag2S(s) + 2H2O(l)
– 1e– . 4 = 4e–
7.14. Da jer su ugljikov(IV) oksid i voda produkti reakcija oksidacije u organizmu.
0 I V –II II V –II II –II I –II

7.15. a) Cu(s) + HNO3(aq) Cu(NO3)2(aq) + NO(g) + H2O(l)
–
Cu + H + NO3
+
Cu + 2NO3– + NO + H2O
2+
oksidacija: Cu Cu2+ + 2e– / . 3

redukcija: NO3– + 3e– + 4H+ NO + 2H2O / . 2
oksidacija: 3Cu 3Cu2+ + 6e–

redukcija: 2NO3– + 6e– + 8H+ 2NO + 4H2O
3Cu(s) + 8HNO3(aq) 3Cu(NO3)2(aq) + 2NO(g) + 4H2O(l)
b) Cu(NO3)2(aq) + 2NaOH(aq) Cu(OH)2(s) + 2NaNO3(aq)

∆
c) Cu(OH)2(s) CuO(s) + H2O(l)
d) CuO(s) + C(s) Cu(s) + CO(g)
e) Cu (aq) + Fe(s)
2+
Cu(s) + Fe2+(aq)
ili Cu(NO3)2(aq) + Fe(s) Cu(s) + Fe(NO3)2(aq)
IV –II I –I 0 II –I I –II
7.16. MnO2(s) + HCl(aq) Cl2(g) + MnCl2(aq) + H2O(l)
0
MnO2 + H+ + Cl– Cl2 + Mn2+ + 2Cl– + H2O
–I 0
oksidacija: 2Cl– Cl2 + 2e–
VI
redukcija: MnO2 + 4H+ + 2e– Mn2+ + 2H2O
2Cl– + MnO2 + 4H+ Cl2 + Mn2+ + 2H2O
MnO2(s) + 4HCl(aq) Cl2(g) + MnCl2(aq) + 2H2O(l)
7.17. D; Sumporna je kiselina oksidans u reakciji s bakrom jer se sumpor reducira, mijenja mu se oksi-
dacijski broj iz VI u IV. U reakcijama A, B, C i E nema promjene oksidacijskih brojeva, prema tome
navedene reakcije nisu redoks-reakcije.
I –I I VII –II I VI –II I VI –II I –II II VI –II 0

7.18. a) H2O2(aq) + KMnO4(aq) + H2SO4(aq) K2SO4(aq) + H2O(l) + MnSO4(aq) + O2(g)
H2O2 + K+ + MnO4– + 2H+ + SO42– 2K + SO42– + H2O + Mn2+ + SO42– + O2
+
–I 0
oksidacija: H2O2 O2 + 2H+ + 2e– / . 5
VII II

redukcija: MnO4– + 5e– + 8H+ Mn2+ + 4H2O / . 2
–I 0
5H2O2 5O2 + 10H+ + 10e–
VII II
2MnO4– + 10e– + 16H+ 2Mn2+ + 8H2O
5H2O2 + 2MnO4– + 6H+ 5O2 + 2Mn2+ + 8H2O
5H2O2 + 2KMnO4 + 3H2SO4 K2SO4 + 8H2O + 2MnSO4 + 5H2O
305

I V –II I –I I –I I –I 0 I –II
b) NaIO3(aq) + NaI(aq) + HCl(aq) NaCl(aq) + I2(s) + H2O(l)
Na+ + IO3– + Na+ + I– + H+ + Cl– Na+ + Cl– + I2 + H2O
0
oksidacija: 2I– I2 + 2e– / . 5
V 0
redukcija: 2IO3– + 10e– + 12H+ I2 + 6H2O
10I– + 2IO3– + 12H+ 6I2 + 6H2O
2NaIO3(aq) + 10NaI(aq) + 12HCl(aq) 12NaCl(aq) + 6I2(s) + 6H2O(l)
NaIO3(aq) + 5NaI(aq) + 6HCl(aq) 6NaCl(aq) + 3I2(s) + 3H2O(l)
I VI –I I –I I VI –II I VI –II III VI –II 0 I –II

c) K2Cr2O7(aq) + KI(aq) + H2SO4(aq) K2SO4(aq) + Cr2(SO4)3(aq) + I2(s) + H2O(l)
2K+ + Cr2O72– + K+ + I– + 2H+ + SO42– 2K+ + SO42– + 2Cr3+ + 3SO42– + I2 + H2O
0
oksidacija: 2I– I2 + 2e– / . 3
VI III
redukcija: Cr2O72– + 6e– + 14H+ 2Cr3+ + 7H2O
6I – 3I2 + 6e–
Cr2O72– + 6e– + 14H+ 2Cr3+ + 7H2O
6I– + Cr2O72– + 14H+ 3I2 + 2Cr3+ + 7H2O
K2Cr2O7(aq) + 6KI(aq) + 7H2SO4(aq) K2SO4(aq) + Cr2(SO4)3(aq) + 3I2(s) + H2O(l)
I VI –II I –I I –I III –I 0 I –II

7.19. K2Cr2O7(aq) + HCl(aq) KCl(aq) + Cr2Cl3(aq) + Cl2(g) + H2O(l)
2K+ + Cr2O72– + H+ + Cl– K+ + Cl– + Cr3+ + 3Cl– + Cl2 + H2O
0
oksidacija: 2Cl– Cl2 + 2e– / . 3
VI
redukcija: Cr2O72– + 6e– + 14H+ 2Cr3+ + 7H2O
6Cl– 3Cl2 + 6e–
Cr2O72– + 6e– + 14H+ 2Cr3+ + 7H2O
6CI– + Cr2O72– + 14H+ 3Cl2 + 2Cr3+ + 7H2O
K2Cr2O7(aq) + 6HCl(aq) 2KCl(aq) + 2CrCl3(aq) + 3Cl2(g) + 7H2O(l)
306

IV –II I –II I V –II II –II
7.20. aNO2(s) + bH2O cHNO3 + dNO
IV V
oksidacija: NO2 + H2O NO3– + 2H+ + 1e– / . 2
IV II
redukcija: NO2 + 2e– + 2H+ NO + H2O
2NO2 + 2H2O 2NO3– + 4H+ + 2e–
NO2 + 2e– + 2H+ NO + H2O
3NO2 + H2O 2NO3– + 2H+ + NO
3NO2 + H2O 2HNO3 + NO
7.21. Od navedenih reakcija za dobivanje soli redoks-reakcije nisu:

3. bazični oksid + kiselina sol + voda
4. kiseli oksid + baza sol + voda
5. kiselina + baza sol + voda
6. sol1 + sol2 sol3 + sol4
7.22. n(FeCl2) = 0,60 mol

V(HCl) = 1 L
c(HCl) = 1 mol dm–3
n(KMnO4) = 0,05 mol
c(Fe2+) = ?
Izradak:
FeCl2(aq) + HCl(aq) + KMnO4(s) FeCl3(aq) + MnCl2(aq) + KCl(g) + H2O(l)
Fe2+ + 2Cl– + H+ + Cl– + K+ + MnO4– Fe3+ + 3Cl– + Mn2+ + 2Cl– + K+ + Cl– + H2O
oksidacija: Fe2+ Fe3+ + 1e– / . 5
VII
redukcija: MnO4– + 8H+ + 5e– Mn2+ + 4H2O
5Fe2+ 5Fe3+ + 5e–
MnO4– + 8H+ + 5e– Mn2+ + 4H2O
5Fe2+ + MnO4– + 8H+ 5Fe3+ + Mn2+ + 4H2O
5FeCl2(aq) + 8HCl(aq) + KMnO4(s) 5FeCl3(aq) + MnCl2(aq) + KCl(g) + 4H2O(l)
n(FeCl2) 5 n(FeCl2) = 5 . n(KMnO4)

=
n(KMnO4) 1 n(FeCl2) = 5 . 0,05 mol
n(FeCl2) = 0,25 mol
Množina od 0,05 mola KMnO4 oksidirala je 0,25 mola Fe2+ iona u Fe3+ ione.
Neoksidirana množina Fe2+ iona je 0,60 mola – 0,25 mola te iznosi 0,35 mola, a budući da je
volumen otopine 1 L, koncentracija željezovih(II) iona u otopini, nakon završene reakcije iznosi
c(Fe2+) = 0,35 mol/L.
Bilješke:
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
307

7.1. Koji od navedenih elemenata imaju oksidacijski broj u spojevima uvijek I?
A H B Al C Ca D Rb E Cl F K
7.2. Zaokruži slova ispred jednadžbi kemijskih reakcija koje su redoks reakcije.
A AgNO3(aq) + NaCl(aq) AgCl(s) + NaNO3(aq)
B 2H2(g) + O2(g) 2H2O(l)
C 2HCl(aq) + Ca(OH)2(aq) CaCl2(aq) + 2H2O(l)
D 2Na(s) + 2H2O(l) 2NaOH(aq) + H2(g)
E Zn(s) + CuCl2(aq) ZnCl2(aq) + Cu(s)
7.3. Upiši u tablicu podatke koji se odnose na navedene neuravnotežene jednadžbe kemijskih reakcija.
a) CH4 + O2 CO2 + H2O
b) Fe2+ + MnO4– + H+ Fe3+ + Mn2+ + H2O
Reaktant Reaktant
koji se Produkt koji se Produkt
Reakcija oksidira oksidacije reducira redukcije Oksidans Reducens
a)
b)
7.4. Reakcijom srebrovog(I) sulfida u koncentriranoj dušičnoj kiselini nastaju dušikov(IV) oksid, sumpor,
sol i voda.
a) Napiši jednadžbu kemijske reakcije i izjednači je koristeći se parcijalnim redoks-jednadžbama.
b) Napiši što je oksidans, a što reducens u ovoj kemijskoj promjeni.
7.5. Uravnoteži sljedeću reakciju koja napreduje u kiseloj sredini.

S2– + NO3– + H+ S + NO + H2O
7.6. Uravnoteži sljedeću reakciju koja napreduje u lužnatoj sredini.

S2– + OH– + I2 SO42– + I– + H2O
7.7. Uravnoteži sljedeću reakciju koja napreduje u kiseloj sredini.

S + HNO3 H2SO4 + NO2 + H2O
7.8. Apsolutne vrijednosti stehiometrijskih koeficijenata za reakciju

Zn(s) + H2SO4(aq) ZnSO4(aq) + H2S(aq) + H2O(l)
jesu:
A 3, 4, 3, 2, 4 B 3, 8, 3, 2, 4 C 2, 4, 2, 1, 2
D 4, 5, 4, 1, 4 E 1, 4, 1, 2, 4
Riješi redoks reakciju pomoću parcijalnih jednadžbi oksidacije i redukcije i zaokruži slovo ispred
točnog odgovora.

7.1. D i F
7.2. B, D i E
7.3. Reakcija:
308

I –II I V –II IV –II 0 I V –II I –II
7.4. a) Ag2S(s) + HNO3(konc.) NO2(g) + S(s) + AgNO3(aq) + H2O(l)
Ag2S + H+ + NO3– NO2 + S + Ag+ + NO3– + H2O
0
oksidacija: Ag2S 2Ag+ + S + 2e–
redukcija: NO3– + 2H+ + e– NO2 + H2O / . 2
Ag2S 2Ag+ + S + 2e–
2NO3– + 4H+ + 2e– 2NO2 + 2H2O
Ag2S + 2NO3– + 4H+ 2Ag+ + S + 2NO2 + 2H2O
Ag2S(s) + 4HNO3(konc.) 2NO2(g) + S(s) + 2AgNO3(aq) + 2H2O(l)
b) Oksidans je HNO3, a reducens Ag2S.
–II V –II I 0 II –II I –II

7.5. S2– + NO3– + H+ S + NO + H2O
oksidacija: S2– S + 2e– / . 3
–
redukcija: NO3 + 4H+ + 3e–
NO + 2H2O / . 2
3S2– 3S + 6e–
2NO3– + 8H+ + 6e– 2NO2 + 4H2O
3S2– + 2NO3– + 8H+ 3S + 2NO + 4H2O
–II –II I 0 VI –II –I I –II

7.6. S2– + OH– + I2 SO42– + I– + H2O
oksidacija: S2– + 8OH– SO42– + 8e– + 4H2O
redukcija: I2 + 2e–
2I2 / . 4
S2– + 8OH– + 4I2 SO4 + 4H2O + 8I–
0 I V –II I VI –II –II I –II

7.7. S + HNO3 H2SO4 + NO2 + H2O
–
S + H + NO3
+
2H+ + SO42– + NO2 + H2O
oksidacija: S + 4H2O SO42– + 6e– + 8H+
redukcija: NO3– + 2H+ + e– NO2 + H2O / . 6
S + 4H2O SO42– + 6e– + 8H+
6NO3 + 12H+ + 6e–
–
6NO2 + 6H2O
S + 6NO3– + 6H+ SO42– + 2H+ + 6NO2 + 2H2O
S + 6HNO3 H2SO4 + 6NO2 + 2H2O
7.8. D
0 I VI –II II VI –II I –II I –II
Zn(s) + H2SO4(aq) ZnSO4(aq) + H2S(aq) + H2O(l)
Zn + 2H+ + SO42– Zn2+ + SO42– + 2H+ + S2– + H2O
oksidacija: Zn Zn2+ + 2e– / . 4
VI –II
redukcija: SO42– + 8H+ + 8e– S2– + 4H2O
4Zn(s) + 5H2SO4(aq) 4ZnSO4(aq) + H2S(aq) + 4H2O(l)
309

Bilješke:
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
310

8
nastavna cjelina
Osnove elektrokemije
8.1. Reaktivnost metala
8.2. Galvanski članci i elektrodni potencijal
8.3. Elektrokemijski izvori električne struje
Baterije
Akumulatori
Gorivni članci
8.4. Elektrolizni članci
Kvantitativni odnosi pri elektrolizi
Korozija
Cilj: znati objasniti elektrokemijske reakcije u galvanskim i elektroliznim člancima.
Obrazovni ishodi:
• objasniti i razlikovati galvanske i elektrolizne članke
• opisati sastav nekih uobičajenih galvanskih članaka
• predvidjeti kemijske reakcije koje će se zbivati na elektrodama galvanskoga članka
• definirati standardni redukcijski potencijal
• naspisati dijagram galvanskoga ili elektroliznoga članka
• analizirati zadane standardne redukcijske potencijale polučlanaka i na temelju njih predvidjeti
razlike potencijala mogućih galvanskih ili elektroliznih članaka (tj. moći primjeniti Voltin niz)
• moći uspoređivati jakost oksidansa i reducensa na osnovi standardnih redukcijskih
potencijala
• upoznati baterije i akumulatore kao izvore električne energije i razlikovati ih
• znati napisati elektrodne reakcije pri elektrolizi taline i vodene otopine natrijeva klorida
• moći predvidjeti elektrodne reakcije pri elektrolizi vodenih otopina elektrolita
• objasniti proces korozije i predložiti načine njezina spriječavanja (načini i sredstva zaštite)
• upoznati učenike s djelovanjem galvanskog otpada na okoliš, njegovim odlaganjem i
preradom.
Ključni pojmovi:
• akumulator • elektrolitski most
• alkalna baterija • katodna zaštita
• anoda • Leclanchéov članak (suhi članak)
• Daniellov članak • napon članka
• dugmasta baterija • polučlanak
• elektrodni potencijal • reverzibilni galvanski članak
• elektrolitski most • standardna vodikova elektroda
• elektroliza • standardni elektrodni potencijal
• elektrolizni članak
• Faradayeva konstanta
• galvanizacija
• galvanski članak
• gorivni članci
• katoda
311

• P
rethodna nastavna cjelina bila je svojevrstan uvod u ovu cjelinu. Stoga se Osnove elektro-
kemije mogu najaviti kao proširivanje, produbljivanje i primjena znanja o redoks-reakcijama.
• U
udžbeniku cjelina započinje s reaktivnosti metala, pa za početak predlažemo pokus 8.1.
Ovaj bi pokus po skupinama mogli izvesti učenici, no kako on nije kvantitativne prirode,
rješenje je njegovo demonstracijsko izvođenje uz “flex kameru” koja će ga svim učenicima
učiniti dobro vidljivim.
• A
ko se želi postići dobar slijed metala, treba pripaziti da svi budu u granulama, odnosno da
dodirna površina bude približno jednaka.
Poredak metala u tablici može se odrediti nasumce, ali neka to ne bude poredak po reduk-
cijskim potencijalima jer će pokus izgubiti čari otkrivanja, uspoređivanja i razvrstavanja.
Od učenika prije izvođenja pokusa treba tražiti da u bilježnici nacrtaju tablicu. Nakon pokusa
učenici komentiraju uočene promjene i u tablicu bilježe opažanja:
a) u prvom retku znakom + označe se epruvete u kojima je došlo do promjene, a znakom
– epruvete u kojima nije došlo do promjene
b) u drugom retku brojevima 1 – 5 označe se epruvete prema smanjenju intenziteta nas-
tajanja mjehurića plina
c) ispod tablice, pod brojevima rabljenim pri označavanju intenziteta 1 – 5, napišu se
pripadne jednadžbe reakcija
d) izvede se zaključak o vrsti reakcija (redoks-reakcije)
e) u četvrtom retku poredaju se metali tako da lijevo/desno od vodika budu oni koji is-
tiskuju/ne istiskuju vodik iz HCl, a najudaljeniji je metal koji je najreaktivniji.
Tablica može izgledati ovako:
1. Mg(s) + 2HCl(aq) MgCl2(aq) + H2(g)

2. 2Al(s) + 6HCl(aq) 2AlCl3(aq) + 3H2(g)
3. ……….
• N
astavnik učenike može uputiti da se slični pokusi mogu izvesti i s drugim metalima, pa je
tako nastao poredak s većim brojem metala, kako je prikazano na 155. str. udžbenika (slika
8.1.). Isti poredak prikazan je i na prozirnici 8.1.
Vrijedi li takav poredak i kada se metali nađu u reakciji s otopinama koje sadrže ione drugih
metala ili samo za reakcije s vodikovim, odnosno oksonijevim ionima?
Odgovor na pitanje može dati nastavnik, a može se i učenicima dati da izvedu pokus 8.2.,
pa da nakon analize rezultata zaključe koji je odgovor točan.
a sljedećem satu može se obraditi galvanski članak. Predlažemo da se iskoriste rezul-
• N
tati pokusa 8.2. i slika 8.2. (a i b) kako bi se učenici upoznali s elektrodnim potencijalom.
Nastavnik može s učenicima komentirati njihova opažanja iz pokusa 8.2. (4. Zn/CuSO4), a
jednog učenika može pozvati da na ploči napiše pripadnu jednadžbu reakcije. Treba pokušati
doznati kako učenici zamišljaju gdje se i kako događa oksidacija cinka i redukcija bakrovog
iona: otpušta li atom cinka 2 elektrona u otopinu, a ion bakra ih prima, ili se razmjena odvija
“iz ruke u ruku”, na jednom mjestu?
312

• U
čenicima se zatim može pokazati pokus 8.3. ili, ako postoji dovoljno cinkovih i bakrenih
pločica i digitalnih voltmetara, neka učenici po skupinama izvedu sami taj pokus prema tekstu-
alnoj i slikovnoj uputi u udžbeniku. Uz pokus prilažemo radni listić 8.1.
U objašnjavanju pokusa nastavnik se može služiti slikom 8.3. ili tu sliku može imati na dvije
prozirnice 8.2. koje će tijekom tumačenja postaviti jednu iznad druge. Ta slika može nastavniku
poslužiti i da objasni kako se galvanski članak prikazuje shematski.
• P
otrebno je definirati napon članka i napisati izraz za njegovo izračunavanje. Prije toga treba
definirati što je standardni elektrodni redukcijski potencijal, E°.
• B
udući da se elektrodni potencijal ne može neposredno eksperimentalno odrediti, učenike
treba upoznati sa standardnom vodikovom elektrodom, za koju je prema dogovoru E°
= 0 pri svim temperaturama. Na osnovi izmjerenog napona članka, u kojem je jedna od
elektroda vodikova, može se izračunati standardni elektrodni potencijal druge elektrode. Pri
izračunavanju napona članka učenike treba osposobiti da mogu odrediti koja je elektroda u
članku katoda, a koja anoda i da znaju izračunati napon članka.
• A
noda, negativni pol u galvanskom članku, može se učenicima opisati kao elektroda s nega-
tivnijim redukcijskim potencijalom. Slikovito, promatrajući elektrokemijski niz kao “neboder” na
čijim katovima “stanuju” pojedine elektrodne reakcije, elektroni će uvijek “kapati” od elektrode
s višeg kata k elektrodi na nižem katu “nebodera”, jednako kao što prilikom pucanja cijevi
voda spontano curi s višeg kata na niži. Sličnom usporedbom može se učenicima objasniti
da će svaka reakcija u kojoj se tvar s negativnijim potencijalom oksidira biti spontana. To će
im pomoći da se snađu u rješavanju zadatka 8.1. iz udžbenika i 8.1. iz radne bilježnice ili u
drugim, sličnim zadacima.
• N
apon članka može se izračunati oduzimanjem standardnog redukcijskog potencijala anode
od potencijala katode ili zorno prikazati ucrtavanjem vrijednosti anodnog i katodnog potencijala
na brojevnom pravcu (kao na margini udžbenika, str. 160.).
Učenici bi sigurno rado priredili galvanske članke opisane u pokusu 8.4., pa im nešto od toga
treba i omogućiti. Može ih se uputiti i na internetsku stranicu na kojoj mogu pogledati ani-
macije stvaranja galvanskog članka u kojem su novčići elektrode, a elektrolit voće ili povrće:
http://ieee-virtual-museum.org/media/5jp9kYsaWuy7.swf (25. 1. 2008.)
• S
ve što smo u ovoj cjelini do sada izložili ima svrhu da pripremi učenike za usvajanje spoznaje
kako kemijske reakcije mogu postati izvori električne energije ili, drugim riječima, kako kemijska
energija pohranjena u tvarima, uz dobru organizaciju reakcija, može biti prevedena u električnu.
Nakon ove generalizacije učenici se mogu podijeliti u skupine sa zadatkom da pomoću teksta
u udžbeniku upoznaju pojedine vrste baterija i akumulatora. Svaka će skupina imati priliku da
ostalim skupinama predstavi jednu vrstu baterije ili akumulatora. Tijekom ovog sata može se
učenicima pokazati otvorena suha baterija i dijelovi istrošenog olovnog akumulatora.
• P
osebno valja naglasiti ekološki problem koji stvaraju istrošene baterije i akumulatori. Učenike
treba uputiti da ih odlažu u za to predviđene spremnike, a manji spremnik s tom namjenom
može se postaviti u učionicu za kemiju ili ispred nje.
Ostaje još jedan “as u rukavu” kada se govori o ekologiji i galvanskim člancima – to je gorivni
članak. Upoznajmo učenike kako “radi” takav članak u kojem je vodik gorivo, kisik oksidans,
a voda produkt reakcije. Zgodno bi bilo učenicima pokazati kako u gorivnom članku nastaje
električna struja. To je moguće ako kabinet kemije (ili fizike) ima set u kojem je gorivni članak
izvor energije.
• U
ovoj cjelini treba još obraditi nespontane redoks-reakcije. Njima je kao poticaj potreban
vanjski izvor istosmjerne struje, čija se električna energija skladišti kao kemijska, a one se
zbivaju u elektroliznim člancima. Učenike treba upoznati s dijelovima elektrolizera (posuda
s elektrolitom, elektrode, izvor istosmjerne struje), a treba im treba objasniti i njihove značajke
te ulogu.
• N
astavnik će učenicima protumačiti što će se zbivati u elektrolizeru s talinom natrijeva klorida.
Tijekom opisivanja i bilježenja elektrodnih reakcija treba učenike upozoriti na drugačiji polaritet
katode i anode pri elektrolizi (u odnosu na galvanski članak) jer elektrone generira vanjski
izvor (prozirnica 8.3.).
313

• P
otom treba izvesti elektrolizu vode (prozirnica 8.4.). Budući da je voda slabi elektrolit, potrebno
je dodati sumpornu kiselinu. Ako se elektroliza izvede u Hofmannovom aparatu, učenici će
se uvjeriti u kvantitativni podatak da su vodik i kisik u vodi vezani u volumnom omjeru 2 : 1.
Svakako treba napisati reakcije koje se zbivaju na elektrodama.
• M
ože se dogoditi da netko od učenika upita, a ako ne upita nitko – nastavnik sam može post-
aviti pitanje: možemo li u vodu umjesto sumporne kiseline dodati neku drugu tvar koja dobro
ionizira, primjerice natrijev klorid? Kada se takvo pitanje postavi – valja na njega i odgo-voriti.
Kao odgovor predlažemo pokus 8.5. U interpretaciji uočenih opažanja nastavnik učenike
treba voditi pitanjima.
Niz pitanja mogao bi biti sljedeći:
• Što ste uočili tijekom elektrolize? (Na obje elektrode stvaraju se mjehurići plina. Otopina
oko katode obojila se crvenoljubičasto, a tinta u otopini oko anode izgubila je boju.)
• Na što upućuje promjena boje fenolftaleina u otopini oko katode? (Otopina oko katode
tijekom elektrolize postala je bazična.)
• Zašto je otopina tinte oko anode izblijedjela? (Na ovo pitanje učenici vjerojatno neće
dati pravi odgovor. Možda će upravo to što ne znaju odgovor pobuditi njihovu znatiželju
i motivirati ih da ga potraže. Nekoliko učenika može se pozvati da oprezno pomirišu
prostor oko anode. Možda ih miris podsjeti na miris koji su osjetili na bazenu pa ga
povežu s klorom. Klor će teško prepoznati po boji koja zbog male količine zapravo i
nije vidljiva).
• Koje su čestice prisutne u otopini? (Prisutni su Na+(aq), Cl–(aq), molekule H2O te ioni
H+(aq) i OH– (aq) koji se zbog koncentracije 1 . 10–7 mol/L mogu zanemariti.)
• Odredite oksidacijske brojeve svim atomima u prisutnim česticama. (Natrij u natrijevom
ionu ima oksidacijski broj I, a klor u kloridnom ionu –I. U vodi je oksidacijski broj vodika
I, a kisika –II.)
• Što se događa s ionima Na+(aq) i Cl–(aq) kada se elektrode spoje na izvor istosmjerne
struje? (Ioni Na+(aq) uslijed djelovanja električnog polja gibaju se prema katodi, dok se
ioni Cl–(aq) gibaju prema anodi.)
• Što je s molekulama vode, gdje se one nalaze? (Molekule vode su svugdje, oko katode
i oko anode.)
• Koje se tvari mogu reducirati na katodi? (Na+(aq), ali i vodik iz molekula vode.)
• Što će se reducirati: Na+(aq) ili vodik iz molekula vode? Dvojbu treba razriješiti postupno:
 Reducira li se na katodi natrij? (Ne, jer na katodi ne nastaje natrij, već nastaje
plin.)
 Što se onda na katodi reducira? (Reducira se vodik iz vode i nastaje elementarni
vodik.)
 Napišite jednadžbu katodne reakcije.
K(–): 2H2O + 2e– H2(g) + 2OH–
 Zašto je otopina oko katode poprimila crvenoljubičastu boju? (Pri redukciji vodika
iz vode nastaju OH– ioni koji otopinu čine bazičnom, pa fenolftalein mijenja boju
u crvenoljubičastu.)
• K oje se tvari mogu oksidirati na anodi? (Cl –(aq), ali i kisik iz molekula vode.)
Opet treba razriješiti dvojbu: koja se oksidacija događa? Nastaje li elementarni klor ili
elementarni kisik?
Pokušajte to odrediti na osnovi promjena oko anode:
 Na anodi se oksidiraju kloridni ioni i nastaje klor, plin žutozelene boje i pre-
poznatljivog mirisa, zbog kojeg je izblijedjela tinta. Za razliku od klora, kisik je
plin bez boje i mirisa.
 Napišite jednadžbu anodne reakcije.
A(+): 2Cl– Cl2(g) + 2e–
314

Opet se može očekivati pitanje učenika, a ako ga oni ne postave, treba ga postaviti sam nas-
tavnik: zašto se na elektrodama događaju ove reakcije, a ne neke druge? Kako ćemo znati
koje su od reakcija moguće?
Pri odgovaranju na ovo pitanje može poslužiti tablica Standardni elektrodni potencijali nekih
elektroda u vodenoj otopini pri 25 °C na koricama udžbenika. Na osnovi vrijednosti elektrodnih
potencijala može se zaključiti koja će se reakcija događati na katodi, a koja na anodi, ako je
elektrolit vodena otopina!
Učenici u skupinama mogu izvesti pokus 8.6., elektrolizu vodene otopine bakrova(II) klorida.
• E
lektrolizu ne možemo završiti dok učenike ne upoznamo i s kvantitativnim odnosima o kojima
govore Faradayevi zakoni. Zakoni će se moći primijeniti samo na nekoliko primjera (možda
na one iz radne bilježnice) jer je blizu kraj nastavne godine. Elektrolizi ćemo reći “doviđenja,
do jeseni” jer ćemo se družiti s njom gotovo cijelo I. polugodište 3. razreda.
• P
rije nego što zatvorimo korice udžbenika 2. razreda, treba pronaći malo vremena na nekom
od zadnjih sati da se učenike ukratko upozna s elektrokemijskim uzrocima korozije, velikim
gospodarskim štetama koje zbog nje nastaju i nekim mogućnostima zaštite od korozije, jer
bi bez toga Osnove elektrokemije bile nepotpune (prozirnica 8.5.). Napomenimo da ćemo se
korozije ponovno prisjetiti, kao i elektrolize, posebno kod tehnički važnih metala u 3. razredu.
315

P – 8.1.
316

P – 8.2. a)
317

P – 8.2. b)
318

P – 8.3.
319

P – 8.4.
320

P – 8.5.
321

Radni listić 8.1.
Daniellov članak
Pribor i kemikalije: 2 čaše, po jedna pločica bakra i cinka, U-cijev, dvije žice s “krokodil” nastavcima,
otopina cinkovog sulfata (ZnSO4(aq)) i bakrovog(II) sulfata (CuSO4(aq)), množinske koncentracije 1 mol
dm–3, kalijev sulfat (K2SO4(aq)), želatina, digitalni voltmetar.
Opis rada: Aparaturu za izvođenje pokusa sastavi prema slici u udžbeniku (str. 135.). U jednu
čašu ulij otopinu cinkovog sulfata i uroni pločicu cinka, a u drugu čašu ulij otopinu bakrovog(II)
sulfata i uroni pločicu bakra. Elektrolite u čašama poveži preko U-cijevi u kojoj se nalazi gel
želatine s otopljenim kalijevim sulfatom.
• Odčitaj napon članka. ___________________________
• Napiši odgovarajuće reakcije na elektrodama.

anoda(–): ___________________________________
katoda(+): ___________________________________
• Izračunaj napon članka i dobivenu

Nacrtaj shematski prikaz
vrijednost usporedi s vrijednosti
galvanskog članka.
odčitanom na voltmetru.
Izradak:
Cinkovu elektrodu zamijeni s olovnom (ili željeznom, magnezijevom, aluminijevom...) elektrodom

i uroni je u otopinu odgovarajuće soli. Ponovno sastavi članak i odčitaj napon.
• Napon članka je________________________________.
• Što je uzrok različitim vrijednostima napona članaka?

______________________________________________________________________
______________________________________________________________________
322

Radni listić 8.2.
Elektroliza zasićene vodene otopine natrijevog klorida
Pribor i kemikalije: U-cijev, čaša, 2 grafitne elektrode, izvor struje (baterija), vodiči za spajanje, kapaljka,
zasićena otopina natrijevog klorida, fenolftalein, tinta, natrijeva lužina.
Opis rada: Aparaturu sastavi prema slici. U prostor

oko katode dodaj 1 – 2 kapi fenolftaleina, a u anodni
prostor 1 – 2 kapi tinte. Elektrode spoji s izvorom
električne struje i promatraj promjene.
• Zapiši svoja opažanja. ______________________________________________________

______________________________________________________________________
______________________________________________________________________
• Napiši jednadžbe reakcija na elektrodama.

anoda(+): __________________________________________
katoda(–): __________________________________________
Ponovi pokus tako da umjesto vodene otopine natrijevog klorida uliješ u U-cijev vodenu otopinu
bakrovog(II) klorida.
• Zapiši svoja opažanja. ______________________________________________________

______________________________________________________________________
______________________________________________________________________
• Napiši jednadžbe reakcija na elektrodama.

anoda(+): __________________________________________
katoda(–): __________________________________________
Elektrolizom vodenih otopina nekih soli ne može se izlučiti odgovarajući metal. Obrazloži nave-
denu tvrdnju. ______________________________________________________________
__________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________
323

8.1. Koja od navedenih reakcija je moguća?
Obrazloži odgovor.
A. 2Ag(s) + 2HCl(aq) 2AgCl(s) + H2(g)
B. Fe(s) + CuSO4(aq) FeSO4(aq) + Cu(s)
C. Cu(s) + 2HCl(aq) CuCl2(aq) + H2(g)
D. Cu(s) + FeSO4(aq) CuSO4(aq) + Fe(s)
E. Br2(l) + 2NaCl(aq) 2NaBr(aq) + Cl2(g)
8.2. B
akrene se žice uroni u bezbojnu, vrlo razrijeđenu
otopinu srebrovog nitrata. Ubrzo se na bakrenoj
žici pojave tisuće srebrnih iglica. Svojim riječima
opiši nastalu promjenu, a odgovor potkrijepi
odgovarajućim jednadžbama kemijske reakcije.
8.3. Promotri sliku članka i riješi zadatke:

a) Odredi koja je elektroda u članku anoda, a koja
katoda.
b) Napiši jednadžbe elektrolitičke disocijacije
magnezijevog sulfata i bakrovog(II) sulfata.
c) Napiši jednadžbe reakcija u polučlancima i
redoks-reakciju u članku. Mg Cu
d) Prikaži shematski članak.
e) Izračunaj napon članka.
otopina magnezijevog otopina bakrovog(II)

sulfata sulfata
8.4. Uz pomoć tablice redukcijskih potencijala izračunaj napon navedenih galvanskih članaka:
a) Cu Cu2+(aq) Ag+(aq) Ag
b) Ni Ni2+(aq) Fe2+(aq) Fe
c) Mg Mg2+(aq) Zn2+(aq) Zn.
8.5. Što je zajedničko, a što različito baterijama i akumulatorima?
8.6. Napiši jednadžbe reakcija koje se događaju na anodi i katodi tijekom pražnjenja olovnog akumulatora.
8.7. a) Kako se naziva pozitivno nabijena elektroda u elektrolizeru, a kako negativno nabijena elektroda
u galvanskom članku?
b) Koja se reakcija događa na tim elektrodama u odgovarajućim člancima?
8.8. N
apiši jednadžbe reakcija na grafitnim elektrodama te redoks-reakciju elektrolize vodene otopine
kalijevog klorida.
8.9. Nastaju li isti produkti na grafitnim elektrodama elektrolizom:

a) vodene otopine bakrovog(II) klorida i
b) vodene otopine bakrovog(II) sulfata?
Svoje tvrdnje obrazloži odgovarajućim jednadžbama reakcija na elektrodama.
8.10. Koliko sati treba provoditi elektrolizu otopine cinkovog sulfata da se strujom jakosti 10,0 A dobije
2 kg cinka?
324

8.11. Limenke u kojima se čuva konzervirana hrana izrađene su od pokositrenog željeza. Ako se zaštitini
sloj ošteti, hrana postaje opasna za zdravlje
(E°(Fe2+/Fe) = –0,44 V, E°(Sn2+/Sn) = –0,14 V).
Odgovori:
a) O kojoj se vrsti zaštite radi?
b) Što korodira ako se ošteti prevlaka?
Objasni i prikaži jednadžbama koroziju tog metala.
8.12. U kojim će se slučajevima razvijati kisik na anodi ako se provodi elektroliza vodenih otopina:
A. kalijevog sulfata
B. bakrovog(II) klorida
C. litijevog klorida
D. srebrovog nitrata.
Odabrane odgovore obrazloži i napiši odgovarajuće jednadžbe reakcija na elektrodama.
8.13. More i oceani sadrže gotovo neiscrpne zalihe mineralnih sirovina. Od davnina je poznato da se iz mora do-
biva kuhinjska sol. Međutim danas iz morske vode se može dobiti i zemnoalkalijski metal – magnezij prema
prikazanoj shemi.
Cl−
Mg2+
Cl− Br − FILTRACIJA
Br −
Mg(OH)2 HCl
(3)
SO42− (4)
Mg2+
Ca(OH)2 Mg2+ MgCl2
(2) (5)
CaO ISPARAVANJE
(1)
CaCO3 TALJENJE
(6)
Mg (7)
ELEKTROLIZA
Napiši odgovarajuće jednadžbe za procese navedene u shemi od 1 do 7 uz naznaku agregacijskoga stanja

tvari.
325

8.1. B; Željezo reducira Cu2+ ione iz otopine modre galice jer ima negativniji standardni redukcijski
potencijal od bakra.
Fe(s) + CuSO4(aq) FeSO4(aq) + Cu(s)

8.2. Nakon nekog vremena na bakrenoj se žici izluče listići srebra, a otopina poplavi od nastalih bakrovih(II)
iona, Cu2+.
Cu(s) + 2AgNO3(aq) Cu(NO3)2(aq) + 2Ag(s)
8.3. a) Magnezij je anoda jer ima negativniji standardni redukcijski potencijal.

HO
b) MgSO4(s) 2
Mg2+(aq) + SO42–(aq)
H 2O
CuSO4 . 5H2O(s) Cu2+(aq) + SO42–(aq)
c) A(–): Mg Mg2+ + 2e–
K(+): Cu2+ + 2e– Cu
Mg(s) + Cu2+(aq) Mg2+(aq) + Cu(s)
d) Mg Mg (aq) Cu (aq) Cu
2+ 2+
e) E°čl = Ekatoda – Eanoda

E°čl = E°(Cu2+/Cu) – E°(Mg2+/Mg)
E°čl = 0,34 V – (–2,36 V) = 2,70 V
8.4. a) E°čl = Ekatoda – Eanoda

E°čl = E°(Ag+/Ag) – E°(Cu2+/Cu)
Ečl = 0,80 V – 0,34 V = 0,46 V
b) E°čl = Ekatoda – Eanoda

E°čl = E°(Ni2+/Ni) – E°(Fe2+/Fe)
Ečl = –0,25 V – (–0,44 V) = 0,19 V
c) E°čl = Ekatoda – Eanoda

E°čl = E°(Zn2+/Zn) – E°(Mg2+/Mg)
Ečl = –0,76 V –(–2,36 V) = 1,60 V
8.5. B
aterije i akumulatori elektrokemijski su izvori električne struje. Pod pojmom akumulatori podra-
zumijevaju se punjive baterije za industrijsku primjenu (veliki kapacitet, jake struje pražnjenja).
Baterije mogu biti ireverzibilni i reverzibilni članci (punjive i nepunjive), rabe se uglavnom za male
potrošače (manji kapacitet, slabije struja pražnjenja).
8.6. A(–): Pb(s) + SO42–(aq) PbSO4(s) + 2e–

K(+): PbO2(s) + 4H (aq) + SO4 (aq) + 2e–
+ 2–
PbSO4(s) + 2H2O(l)
8.7. a) Pozitivna elektroda u elektrolizeru i negativna elektroda u galvanskom članku je anoda.

b) Na anodi se uvijek događa proces oksidacije.
HO
8.8. KCl(s) 2
K+(aq) + Cl–(aq)
K(–): 2H2O + 2e– H2 + 2OH–
–
A(+): 2Cl Cl2 + 2e–
2H2O(l) + 2Cl–(aq) Cl2(g) + H2(g) + 2OH–(aq)
a katodi se redukcijom vode razvija vodik, a na anodi oksidacijom kloridnih iona klor. U katodnom
N
prostoru nastaje kalijeva lužina.
326

HO
8.9. a) CuCl2(s) 2
Cu2+(aq) + 2Cl–(aq)
–
K(–): Cu + 2e
2+
Cu
A(+): 2Cl– Cl2 + 2e–
H 2O
b) CuSO4 . 5H2O(s) Cu2+(aq) + SO42–(aq)
K(–): Cu2+ + 2e– Cu / . 2
A(+): 2H2O O2 + 4H+ + 4e–
lektrolizom vodene otopine bakrovog(II) klorida i elektrolizom vodene otopine bakrovog(II) sulfata
E
pentahidrata (modre galice), na katodi redukcijom bakrovih(II) iona nastaje bakar. Produkti na anodi
su različiti jer oksidacijom kloridnih iona nastaje klor, a oksidacijom vode kisik.
8.10. I = 10,0 A
m(Zn) = 2 kg = 2 000 g
t = ?
Izradak:
HO
ZnSO4(s) 2
Zn2+(aq) + SO42–(aq)
K(–): Zn2+ + 2e– Zn
8.11. Kada se jedan metal prevlači tankim slojem drugog metala, koji je manje podložan koroziji, postu-
pak zaštite naziva se galvanizacija. Ako se prevlaka ošteti, korodirat će željezo jer ima negativniji
standardni redukcijski potencijal od kositra.
Fe(s) Fe2+(aq) + 2e–
8.12. Ako se u vodenoj otopini nalaze sulfatni ili nitratni ioni, na anodi će se oksidirati voda i oslobađati
kisik. Prema tome kisik se razvija na anodi elektrolizom vodene otopine kalijevog sulfata i srebrovog
nitrata.
HO
A. K2SO4(s) 2
2K+(aq) + SO42–(aq)
–
K(–): 2H2O + 2e H2 + 2OH–
A(+): 2H2O O2 + 4H+ + 4e–
HO
D. AgNO3(s) 2
Ag+(aq) + NO3–(aq)
–
K(–): Ag + e
+
Ag
A(+): 2H2O O2 + 4H+ + 4e–
8.13. (1) CaCO3(s) CaO(s) + CO2(g)

(2) CaO(s) + H2O(l) Ca(OH)2(s)
(3) Mg (aq) + Ca(OH)2(s)
2+
Mg(OH)2(s) + Ca2+(aq)
(4) Mg(OH)2(s) + 2HCl(aq) MgCl2(aq) + 2H2O(l)
(5) MgCl2(aq) MgCl2(s)
(6) MgCl2(s) Mg2+(l) + 2Cl–(l)
(7) K(–): Mg2+(l) + 2e– Mg(s)
327

8.1. Prikazan je niz metala poredanih prema reaktivnosti u odnosu na vodik:
Na Mg Al Zn Fe H2 Cu Hg Ag Pt Au
Koja je od navedenih reakcija spontana?
A Au(s) + 3Ag+(aq) Au3+(aq) + 3Ag(s)
B Cu (aq) + Mg(s)
2+
Cu(s) + Mg2+(aq)
C H2(g) + Zn (aq) 2+
2H+(aq) + Zn(s)
D 3Mg2+(aq) + 2Al(s) 3Mg(s) + 2Al3+(aq)
+
E Cu(s) + 2H (aq) Cu2+(aq) + H2(g)
8.2. Koja tvar ne provodi električnu struju?

A talina kalijevog nitrata B grafit C srebrova žica
D talina šećera E octena kiselina
V
Fe Ag
8.3. Prema skici odredi koje su tvrdnje točne. elektrolitski most
A Srebrovi ioni se reduciraju.
B Željezo se oksidira.
C Shema prikazuje elektrolizu.
D Oksidacijski broj srebra se povećava.
E Smjer gibanja elektrona je od željeza
prema srebru.
Fe2+(aq) Ag+(aq)
8.4. Galvanski članak sastavljen je od srebrovog i bakrovog polučlanka.

Ag+(aq) + e– Ag(s) E° = 0,80 V
Cu2+(aq) + 2e– Cu(s) E° = 0,34 V
Za navedeni galvanski članak nije točna tvrdnja:
A ioni Ag+(aq) i Cu2+(aq) se reduciraju
B ioni Ag+(aq) se reduciraju, a bakar se oksidira
C napon galvanskog članka je 0,46 V
D bakrova elektroda se oksidira, a srebrova elektroda je katoda
E srebrova katoda je elektroda
8.5. U nikal-kadmij bateriji ukupna reakcija je:

NiO2(s) + Cd(s) + 2H2O(l) Ni(OH)2(s) + Cd(OH)2(s)
Napiši jednadžbe reakcije na anodi i katodi.
8.6. Zadani su standardni elektrodni potencijali, E°, pri 25 °C:

Zn2+(aq) + 2e– Zn(s) E° = –0,76 V
Ni2+(aq) + 2e– Ni(s) E° = –0,25 V
Koji je standardni potencijal članka, kojem je ukupna reakcija:
Zn(s) + Ni2+(aq) Zn2+(aq) + Ni(s)
A 0,61 V B 0,51 V C –0,51 V D 1,02 V
8.7. Zaokruži slovo ispred točne tvrdnje za bateriju u kojoj napreduje sljedeća reakcija:
Ag2O(s) + Zn(s) 2Ag(s) + ZnO(s)
A Cinkova elektroda je katoda.
B Smjer gibanja elektrona je od srebrove elektrode prema cinkovoj elektrodi.
C Pri pražnjenju baterije povećava se masa srebrovog oksida.
D Srebrova elektroda je anoda.
E Cinkova elektroda je negativni pol baterije.
328

8.8. U
talinu kalijevog bromida stave se dvije grafitne elektrode i priključe se na izvor istosmjerne struje.
Shematski prikaži elektrolizni članak i napiši jednadžbe reakcija na elektrodama.
8.9. Napiši reakciju na elektrodama pri elektrolizi vodene otopine cinkovog nitrata ako je:
a) anoda i katoda od grafita
b) anoda od cinka, katoda od grafita
8.10. Izračunaj masu elementarnog bakra, koja se elektrolizom izluči na katodi, ako kroz otopinu bakrove(II)
soli jedan sat teče struja jakosti 5,0 A.
8.11. Za elektrolitičko izlučivanje 0,1 mola atoma bakra iz vodene otopine bakrovog(II) sulfata potrebna
količina elektriciteta je:
A jednaka onoj potrebnoj za izlučivanje 0,1 mola atoma Ag iz vodene otopine AgNO3
B tri puta manja od one potrebne za izlučivanje 0,1 mola atoma Al iz taline AlCl3
C jednaka onoj potrebnoj za izlučivanje 0,05 mola atoma Na iz taline NaCl
D dva puta manja od one potrebne za izlučivanje 0,1 mola atoma Ag iz vodene otopine AgNO3
E jednaka onoj potrebnoj za izlučivanje 0,2 mola atoma Na iz taline NaCl
Prikaži račun i zaokruži točan odgovor.

8.1. B
8.2. D
8.3. A, B i E
8.4. A
8.5. A(–): Cd + 2OH– Cd(OH)2 + 2e–

K(+): NiO2 + 2e– + 2H2O Ni(OH)2 + 2OH–
8.6. B
A(–): Zn(s) Zn2+(aq) + 2e– E°= –0,76 V
K(+): Ni2+(aq) + 2e– Ni(s) E°= –0,25 V
E°čl = Ekatoda – Eanoda
E°čl = E°(Ni2+/Ni) – E°(Zn2+/Zn)
Ečl = –0,25 V – (–0,76 V)
Ečl = 0,51 V
8.7. E
8.8. KBr(s) K+(l) + Br–(l)

A(+): 2Br– Br2 + 2e–
K(–): K+ + e– K / ⋅2
8.9. Zn(NO3)2(s) Zn2+(aq) + 2NO3–(aq)

a) A(+): 2H2O O2 + 4e– + 4H+
K(–): Zn2+ + 2e– Zn
b) A(+): Zn Zn2+ + 2e–
K(–): Zn2+ + 2e Zn
329

8.10. t = 1 h
I = 5,0 A
m(Cu) = ?
Izradak:
K(–): Cu2+ + 2e– Cu
8.11. K(–): Cu2+ + 2e– Cu

Q = n(Cu) ⋅ z ⋅ F
= 0,1 mol ⋅ 2 ⋅ 96 480 C mol–1 = 19 296 C
A. K(–): Ag+ + e– Ag
Q = n(Ag) ⋅ z ⋅ F
= 0,1 mol ⋅ 1 ⋅ 96 480 C mol–1 = 9 648 C
B. K(–): Al3+ + 3e– Al
Q = n(Al) ⋅ z ⋅ F
= 0,1 mol ⋅ 3 ⋅ 96 480 C mol–1 = 28 944 C
C. K(–): Na+ + 1e– Na
Q = n(Na) ⋅ z ⋅ F
= 0,05 mol ⋅ 1 ⋅ 96 480 C mol–1 = 4 826 C
D. Q = 9 648 C
a elektrolitičko izlučivanje 0,1 mola atoma bakra iz vodene otopine bakrovog(II) sulfata potrebna
Z
je množina elektriciteta od 19 296 C. Ista je množina elektriciteta potrebna za izlučivanje 0,2 mola
atoma natrija iz taline NaCl.
K(–): Na+ + e– Na
Q = z ⋅ n(Na) ⋅ F
= 1 ⋅ 0,2 mol ⋅ 96 480 C mol–1 = 19 296 C
Bilješke:
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
______________________________________________________________
330

UKRATKO O DIDAKTICI
I METODICI NASTAVE KEMIJE

1.1 Osnovna načela, metode i oblici rada u nastavi kemije
Da bi uspješno ostvario zadaće u nastavnom procesu i radu, učitelj/učiteljica se mora pridržavati

određenih načela, koja se odnose na dijelove nastavnog procesa ili nastavni proces u cjelini.
OPĆA NAČELA NAČELA ODABIRA NAČELA O ULOZI

trajnost odgojno-obra- NASTAVNIH SADRŽAJA I POLOŽAJU U NASTAVI
zovnih dobara I METODA - učenika: - učitelja/
ekonomičnost i racio- primjerenost aktivnost i učiteljice:
nalizacija sustavnost i postupnost stvaralaštvo uloga
povezivanje teorije diferencijacija i integracija individualizacija voditelja
s praksom socijalizacija osobnost
egzemplarnost
zornost i apstraktnost razvoj interesa
povijesnost i suvremenost poticanje
doživljaja
životnost
Nastavne metode su načini rada i postupci kojima nastavnici kreiraju strategiju učenja, tj. prenošenja
i usvajanja znanja te razvijanja sposobnosti učenika. Kreativnost učitelja/učiteljice u izboru i primjeni
raznovrsnih metoda odlučujući je čimbenik uspjeha u nastavi.
GOVORIM GLEDAM RADIM
VIZUALNE METODE VIZUALNE METODE METODE PRAKTIČNE

NASTAVE
1. Usmeno izlaganje 1. Dokumentacijske
pripovijedanje udžbenici, priručnici, časopisi 1. Laboratorijska metoda
opisivanje enciklopedije učenik izvodi pokus i
samostalno otkriva rješenje
objašnjavanje radni listovi, crteži...
problema
obrazlaganje
stjecanje iskustva (znanja)
2. Demonstracijske
izrav-nim izvođenjem
2. Razgovor – dijaloška dinamička nastavna praktične radnje koja
metoda sredstva (film, TV, pokretni uključuje osjetilno-praktičnu
razgovor modeli) i misaono-teorijsku
rasprava statična nastavna sredstva komponentu
polemika (zbirke, uzorci, modeli, praktična aktivnost, praćena
dijapozitivi, sheme, je crtanjem, rješavanjem
dijagrami, tablice, ...) zadataka i primjenom
demonstracijski pokus verbalnih i vizualnih metoda
2. Produkcijska metoda
osnovna metoda u
praktičnoj nastavi
IZBOR NAJPRIMJERENIJE NASTAVNE METODE POUČAVANJA ODREĐENOG

NASTAVNOG SADRŽAJA JEDNO JE OD OSNOVNIH UMIJEĆA NASTAVE.
333
10

Stara poslovica kaže: U KVALITETNOJ ŠKOLI ZNANJE I IN-
Reci mi, pa ću zaboraviti. FORMACIJE IZ STVARNOG SVIJETA
Pokaži mi, možda zapamtim. MORAJU UĆI U UČENIKOV »ZAMJET-
Uključi me pa ću shvatiti. BENI SVIJET«.
STOŽAC UČENJA
Obično pamtimo... Razina naše

uključenosti
čitanje RECI MI
...od onog što drugi
slušanje riječi verbalna ili simbolič-
kažu 15 %
vizualno (simboli, formule, tablice) ka precepcija
gledanje filma
POKAŽI MI
...od onog što vidi- dijafilm, modeli, crteži, fotografije
mo 50 % vizualna i auditivna
promatranje demonstracije
percepcija
elektronska učionica, računalo
sudjelovanje u raspravi
izrada i obrazlaganje referata, zaključaka,
seminarskih radova
...od onoga što sami UKLJUČI ME
izvođenje pokusa
kažemo ili učinimo
90 % simuliranje stvarne situacije – dodir sudjelovanje
s predmetima, pojavama, procesima
primjena naučenog u stvarnoj situaciji – učenje
na terenu
“Nastava u kojoj se učitelj/učiteljica isključivo služi govorom (predavanjem)

koristeći se najapstraktnijim nastavnim sredstvom verbalnom simbolikom
polučuje najslabije rezultate.”
(Zora Itković: Opća metodika nastave, Književni krug, Split, 1997.)
Prof. dr. Zora Itković izvanredni je profesor na Filozofskom fakultetu u Zadru. Predaje Opću metodiku na Odsjeku za
pedagogiju. Specijalizirala se za metodiku rada s djecom s poremećajem u ponašanju.
334
11

U odnosu na klasične metode usmenog izlaganja danas se primjenjuje razvojna nastava na bazi
pitanja (problemska i individualizirana nastava, nastava na više razina težine, nastava pomoću raču-
nala...). To je najčešće frontalna nastava koja ima niz prednosti, ali i nedostataka:
USPJEŠNOST POTEŠKOĆE SLABOSTI

ako je: učitelji pitanjima potiču sugerira linearnost putova
jasno strukturirana logičan slijed misli što ga mišljenja jer ciljano teži
moraju podržavati jednom cilju
planirana i organizirana
učitelji pokušavaju jedva može uzeti u obzir ra-
poduprta rješavanjem
upravljati predodžbama i zličitu spremnost za učenje i
zadataka idejama svih učenika različitu brzinu učenja
postavljena zahtjevno učenici prate pojedine smanjuje mogućnost samo-
korake jednog problema, a zaključivanja
da pritom ne poznaju cilj
Novije metode poučavanja donose promjene u obliku radno orijentirane nastave i otvorenih oblika
nastave. Uspješno učenje očituje se u stvaranju mnogostrukih poticajnih situacija s obzirom na učenike
Dakle, dalji korak u budućnosti nastave jest primjena metoda koje sve više omogućuju osobnu aktiv-
nost i samostalno djelovanje učenika jer »učenje je duboko autonoman, individualan i samostalno
reguliran proces«.
Učitelj/učiteljica će izabrati nastavne aktivnosti ili kombinacije nastavnih aktivnosti koje će razvijati
interese, motivaciju i sposobnost učenika uzimajući u obzir razvojne mogućnosti učenika, iskustvo i
vještinu učenja, specifičnost nastavne građe te organizacijsko-materijalne uvjete izvođenja nastave.
Osnovni sociološki oblici nastavnog rada jesu:
FRONTALNI RAD
Istodobno poučavanje RAD U SKUPINAMA
svih učenika u odjeljenju. Veća odgojno-obrazovna
Svi učenici pod vod- skupina podijeljena je na
INDIVIDUALNI RAD
stvom učitelja/učiteljice manje skupine učenika Svaki učenik dobiva po-
zajednički rade na istim koji samostalno rade na sebne zadatke (nastavni
zadacima. određenim zadatcima, a s listić na kojem je točno
rezultatima rada upoznaju navedeno što valja uči-
ostale skupine i učitelja/ niti: izvesti pokus, riješiti
učiteljicu. RAD U PARU zadatak i sl.) i samostalno
ih rješava ne surađujući s
Po dva učenika
drugima. To je samosta-
rješavaju određeni
lan oblik učenja pod nad-
problemski zadatak.
zorom učitelja/učiteljice.
Međusobnom surad-
njom oni uče.
Učenici su nosioci aktivnosti. Učitelj/učiteljica ima ulogu

programera i organizatora kreativnog učenja ne zanemarujući
pritom odgojnu sastavnicu nastavnoga procesa.
335
12

Svaki od navedenih oblika rada ima svoje prednosti i nedostatke. Zato ih treba primjenjivati smišljeno,
s ciljem primjene problemske nastave i nastave otkrivanjem.
Poseban su oblik izvođenja nastave posjeti i ekskurzije pri kojima učenik neposredno, u izvornom
obliku usvaja određena znanja i spoznaje. Ekskurzija objedinjuje osnovna načela, metode i oblike rada
u nastavi.
Na temelju svega navedenog možemo zaključiti:
SUVREMENA NASTAVA JE INOVATIVNA NASTAVA. UČITELJ/UČITELJICA POUČAVA

(POTIČE UČENJE) I SVE JE VIŠE USMJEREN NA ORGANIZACIJU NASTAVE I UČENJA.
Osnovne metodičke značajke inovacija u obrazovanju su:
PROMJENA FUNKCIJE I POLOŽAJA

UČITELJA/UČITELJICE
U RAZREDU PRILAGOĐAVANJE SADRŽAJA
SPOSOBNOSTIMA UČENIKA
KREATIVAN PROCES UČENJA
aktivnost učenika usmjerava

učitelj/učiteljica je organizator uvažava se svaki učenik, se na analiziranje, prosudbe,
rada i odgajatelj a ne zamišljeni "prosječni" učenik izgrađivanje osobnog koncepta
mišljenja
Odlučujući čimbenik uspjeha koji se vrednuje u nastavničkoj praksi je kreativnost učitelja/učiteljice

u izboru i primjeni metoda i sustava rada. Pritom primjenjuju različite nastavne metode od kojih ni
jedna nije univerzalna. Nema, naime, metode kojom bi “svatko i sve” mogao učiti odnosno kojom bi
“svakoga i svemu” mogli poučavati. Komunikacija će biti uspješnija, a razumijevanje potpunije ako se
u prijenosu sadržaja, informacija i poruka koriste različiti izvori znanja koji se međusobno dopunjuju.
Za uspješno poučavanje treba stvoriti mnogostruke poticajne situacije

s obzirom na učenike.
Zašto nam se čini da je to tako teško?
Jedan od najznačajnijih razloga nesklonosti nekih učitelja/učiteljica pojedinim inovacijama je potre-

ba promjene uobičajenog pristupa i nastavnih umijeća što ih ta inovacija zahtijeva. Za promjenu je
potrebna odluka koju svaki učitelj/učiteljica mora donijeti osobno. Potom treba pronaći najbolji put
za njihovu primjenu i poboljšanje kvalitete.
Ishodišta suvremenih pristupa nastavi su promišljeno spajanje i ispreplitanje standardnog i aktualnog
uz kombinaciju metoda i načina rada.
336
13

1.2 Motivacija u nastavi kemije
Na svakom satu kemije postavlja se pred učitelja/učiteljicu pitanje: kako zadržati motivaciju učenika
za usvajanje gradiva tijekom čitavoga nastavnoga sata? Od mnoštva područja na koja se može
obratiti pozornost upozorit ćemo na četiri koja su bitna za razumijevanje motivacije i uspješno učenje
u nastavi kemije.
a) Poticajni uvjeti okoline – kemijska učionica koja potiče učenje (npr. plakatima), “pločom” za aktu-
alne primjere (npr. iz tiska), dobra klima u razredu i dobra opremljenost kemijske zbirke.
b) Ponašanje učitelja/učiteljice – ljubazno, poticajno, s jasnim zahtjevima prema učenicima, interes za
socijalne interakcije, profesionalno zalaganje, suvereno vladanje gradivom, ljubav prema predmetu,
akcentuirana mimika i geste, interes za učenike i njihove potrebe, smislena organizacija prostora.
c) Uvjeti u osobi učenika – doživjeti uspjeh kao osobno važan, uvidjeti povezanost kemije u nastavi
sa svakodnevnim životom, naučiti sigurno pristupati poteškoćama i samostalno pronalaziti rješenja
za postavljeni zadatak, znati iskoristiti mogućnosti samokontrole, moći posredovati u individualnom
i socijalnom učenju, moći doživjeti učitelja/učiteljicu kao uzor, a nastavne sadržaje prihvatiti kao
važne i sl.
d) Činitelji načina vođenja nastave – nastava bogata promjenama, ciljano postavljanje težišta
na satu, optimalno opteretiti učenike, pri zornom prikazivanju omogućiti pravu unutarnju zornost,
nastojati postići otvorene situacije učenja, ciljano obratiti pozornost na estetske aspekte (npr. kod
sastavljanja aparature pokusa ali i kod promatranja pokusa), učenike voditi od svakodnevnog do
stručnog govora, iznenađujući završetak pokusa, integrativno miješanje demonstracijskih i učeničkih
pokusa, didaktički promišljeno osiguravanje rezultata itd.
Mogućnosti motivacije u nastavi kemije gotovo su neograničene, ali u praksi često neiskorištene.
Budući da svaki korak u nastavi mora biti motiviran jasno je, da “uvodna motivacija” – izazvana jednim
iznenađujućim pokusom – ne može biti dovoljna za cijeli sat. To znači da se na svakom satu moraju
ciljanim postupcima stvoriti situacije koje će motiviranost učenika “držati budnom”.
Dobar “uvod u sat” bez sumnje je važan i potreban, ali je malokad dostatan da bi čitavoga sata poticao
učenike na aktivno učenje.
Motivacije mogu biti različite.
Motivacija obzirom na predmet – U nastavi kemije neophodno je kod što više učenika razviti dugo-
trajni interes za kemiju, zadržati ga i poticati ponekim fascinantnim pokusom ili postavljanjem pitanja
što znači dublje se razračunati s kemijom i ciljano upozoravati na to zašto se to uči.
Razina gradiva (željeti saznati što više o određenoj zanimljivoj građi)

Kuhinjska sol – istodobno životno važna i životno opasna;
Što se događa kad se zrele trešnje stave u destiliranu vodu (kišnicu), vodu za piće i slanu vodu?
( osmoza);
“Ugljična kiselina” – prisutna je u mineralnoj vodi, ali je nigdje ne možemo kupiti; itd.
337
14

O određenoj kemijskoj promjeni željeti saznati više – Željeti znati: zašto pri otapanju NH3 i
HCl nastaje vodoskok; zašto svježe narezane jabuke i banane brzo potamne? Zašto pri reakciji
ugljikova(IV) oksida s vapnenom vodom najprije nastaje talog, a zatim ponovno nestaje?
Razina svakidašnjeg iskustva – Čistači cijevi – što su oni i kako djeluju? Kemijski grijači ruku – o čemu
je riječ? Što se događa pri aktiviranju zaštitnog jastuka u automobilima? Kemija i svakodnevna odjeća
(uspoređivanje svojstava vune/pamuka/platna/najlona i dr.). Sastav tinte i nevidljive tinte.
Razina doživljaja – Objasniti obojenu ili taložnu reakciju, neočekivanu promjenu temperature, trenutno
razvijanje plina ili dima ....eventualno i ponoviti. Svi se požari ne mogu gasiti vatrom.
Razina primjene – Kreme s ugrađenim UV-filtrom – kako djeluju? Benzin i superbenzin – u čemu je
razlika? Soli tale led – kako se mijenja temperatura, ako se kuhinjska sol stavi u ledenu vodu?
Motivacija na temelju socijalnih situacija – Provesti ispitivanje i nakon toga zajednički ocijeniti.
Predstaviti zajednički izrađen plakat ili drugima ispričati nešto posebno. Značenje pokusa raspraviti s
ostalima. Predložiti pokus, pronaći kemijsku igru ili s ostalima izraditi model itd.
NASTAVA KEMIJE MORA SI OTVORITI NOVE CILJEVE I METODE, KOJI U PROŠLOM

STOLJEĆU NISU IMALI GOTOVO NIKAKVU ULOGU, NPR. OTVORENE METODE UČENJA
I IGRE U MNOGOSTRUKIM OBLICIMA. TIME SE CILJANO MOŽE ZNATNO POVEĆATI
PRIHVAĆANJE KEMIJE KOD UČENIKA I NJIHOVA SPREMNOST ZA RAD.
MODERNIZIRANJE NASTAVE KEMIJE NEOPHODNO JE I U SMISLU ANGAŽIRANOG

“OTVARANJA NOVOM”, ALI I PRI ZADRŽAVANJU TRADICIJSKI BOGATE NASTAVE
KEMIJE U “NOVOM RUHU” POTPUNO U SKLADU SA SHAKESPEAREOM: NIKADA NIJE
SRETAN ONAJ KOJI UVIJEK TRČI ZA ONIM ŠTO NEMA, A ŠTO IMA “ZABORAVLJA”.
338
15

1.3 Udžbenik kao nastavno sredstvo
Udžbenici i drugi tiskani materijali predstavljaju značajan, neposredan izvor stjecanja znanja učenika.
Samostalnom uporabom udžbenika u nastavi i kod kuće učenik će:
razvijati logičko
mišljenje
razvijati kulturu
stjecati nova znanja
govora
KEMIJA
upoznati, definirati
upoznati kemijsku UDŽBENIK
i tumačiti znanstvene
simboliku i izraze
pojmove
naučiti tumačiti tablice naučiti objasniti i crtati

i rješavati zadatke sheme i dijagrame
upoznati se
s načinom izvođenja
kemijskih pokusa
Učitelj/učiteljica koristi udžbenik kao radno-nastavno sredstvo.

U pripremi nastavnog sata udžbenik može dati smjernice obrade nastavne jedinice, a ujedno se može
koristiti za izradu nastavnih materijala (slike, sheme, crteži, dijagrami, tablice, modeli, radni listići,...).
Tijekom izvođenja nastavnog sata učitelj/učiteljica upućuje učenika na sadržaje u udžbeniku (pojmovi,
definicije), koristi slike, grafikone, dijagrame i tablice te traži od učenika da ih obrazlaže; upućuje učenika
na izvođenje pokusa i donošenje zaključaka; rješava zadatke i zadaje domaću zadaću; osmišljenim
problemskim pristupom aktivira učenike.
Nakon obrade nastavne jedinice ili nastavne cjeline udžbenik se može koristiti za usustavljivanje
gradiva, ponavljanje i utvrđivanje znanja.
Udžbenik omogućuje primjenu modela individualizirane i individualno planirane nastave – nastave
prilagođene interesima, sposobnostima i mogućnostima pojedinog učenika, što pretpostavlja kva-
litetniji rad i veću motiviranost (“za one koji žele naučiti više”, proširenje pojmova na marginama,
pitanja za ponavljanje, priprema radnih listića s diferenciranim zadatcima,...).
Učenika treba uputiti i poticati da samostalno koristi udžbenik.
Budući da je osnovna namjena udžbenika i radne bilježnice da se učenici njima aktivno koriste tije-
kom učenja kemije, treba ih na prvom ili drugom satu nastave kemije (kad učenici nabave udžbenik)
iscrpno upoznati sa strukturom udžbenika, odnosno najboljim načinima njegove uporabe.
339
16

1.3.1. Upoznavanje učenika s udžbenikom
Učenicima
Znanje
Jedan od mogućih načina upoznavanja učenika s udžbenikom prikazat ćemo je blago udžbenika:
na primjeru
koje svog vlasnika uvijek prati.
Vladušić, Pernar, Šimičić: Kemija 8, za osmi razred osnovne škole.
(Korejska poslovica)
OvajUčenike
udžbeniki učenice
namijenjen je vama,
treba učenicima
najprije prvoga
upoznati razreda gimnazije.
s ovitkom udžbenikaNastojale smo ga
na kojem se napisati tako da vam
nalazi periodni ukažemo
sustav
na ljepotu, zanimljivost i važnost kemije. Željele smo pobuditi vaše zanimanje za ovaj predmet.
elemenata te sažetci nastavnih tema koje će se obrađivati (pomoć pri ponavljanju i prisjećanju Gradivo smo nastojale
na
prikazati jednostavnim
najbitnije sadržaje).i lako razumljivim jezikom kako bismo vam olakšale usvajanje pojmova koji ponekad, samo na
prvi pogled, mogu djelovati teško.
U glavnom tekstu
Poglavlje udžbenika
uvijek počinjenalazi se gradivo na
uvodnicom predviđeno
kojoj jeprogramom.
– uz naslovDai podnaslove
bismo vam olakšale
– svojerad, gradivopronašla
mjesto smo popratile
i
tablicama i slikama koje pridonose zornosti i pomažu u učenju.
kratka priča koja je pokazatelj da je kemija znanost s dugom povijesti, da je danas dio našega
Najvažnije
svijetaspoznaje istaknute sunije
i da budućnost u dijelovima
mogućeoznačenim Ponovimo,
zamislitisbez nje. Naauvodnici
za lakše usvajanje gradiva na
je dan i pregled rubovima stranica
kompetencija
objašnjeni su svi važni pojmovi.
koje učenici trebaju steći trudom i ustrajnošću. Valja ih upozoriti da uvijek pozorno prouče što bi se
trebalo
Pojmovi znati i moći
obrađeni kadanavedeni
u tekstu, se završinas kraju
obradom pojedine
svakoga nastavne
poglavlja, pomoći cjeline.
će vam u ponavljanju i sređivanju gradiva,
a za lakše snalaženje i uspješniji rad s udžbenikom poslužit će vam Kazalo pojmova, kao i Kazalo znanstvenika, na
kraju udžbenika.
Nastavne jedinice pisane su jednostavnim rječnikom, a učenike, u aktivnoj ulozi, postavlja se u sre-
Iza dište
manjihzbivanja.
nastavnihOni
cjelina u poglavljima
istražuju, izvode inalaze
pratitesepokuse, označeni s Razmisli
zadatciproučavaju slike (kojei prikazuju
odgovori.neku
Nakon što ih riješite,
primjenu ili
svoje ćete odgovore moći provjeriti u Rješenjima na kraju udžbenika. Kao
povezanost kemije sa svakodnevnim životom), tablice, sheme i grafikone. pomoć u usvajanju gradiva i kao priprema
za samostalno rješavanje zadataka poslužit će niz riješenih Primjera u svakom poglavlju.
Na kraju poglavlja stoje zadatci Za one koji žele znati više. Osim rješavanja zadataka, od vas se traži da istražite i
Kemijske pokuse učenici će izvoditi prema naputcima učiteljice/učitelja kemije.
opišete neke pojave služeći se stručnom literaturom. Postavljeni zahtjevi u tim zadatcima nešto su složeniji, ali će i vaše
Sve bilješke
zadovoljstvo, akoi zaključke
ih uspješnozapisivat će veće.
riješite, biti u radne listiće koji su dodani radnoj bilježnici.
PodUz pitanja za
naznakom ponavljanje
Znate i povezivanje
li… naći ćete kemijskihizsadržaja,
razne zanimljivosti kemije. U na kraju
njima su svake
izloženinastavne jedinice
podatci koji navedenipro-
nisu predviđeni
su ključni pojmovi, kao svojevrstan vodič k onome
gramom, ali će vam omogućiti da proširite svoje opće znanje.što se treba znati.
Kako je kemija eksperimentalna znanost, gradivom su obuhvaćeni i pokusi. Neke pokuse možete izvoditi sami, uz
nastavnikovu
Posebna prisutnost,
pažnja je posvećena imaju oznakui demonstracijski
a ostale, kojiutvrđivanju pokus,na
usustavljivanju znanja smije izvoditi
kraju samo nastavnik.
poglavlja. Tamo se Napomene
nalaze
i piktogrami za označavanje
tri skupine opasnih Sada
zadataka. Zadatci kemikalija uz njih upozorit
razumijem će vas nasvim
su namijenjeni opasnosti zbog kojih
učenicima. te pokuse
Povezujem ne smijete
znanja i
izvoditi samostalno.
Čitam i razumijem skupine su zadataka čijim se rješavanjem unaprjeđuje prirodoslovna pismenost.
Za one koji su osobito zainteresirani za kemiju, ali i sve one kojima se pojedina tema učini zanimljivom,
predviđena je rubrika Proširimo vidike. Ti su sadržaji nastali s ciljem da probude učeniku istraživačku
strast i osvijeste ga zašto je važno učiti kemiju.
U Dodatku 1 nacrtano je najvažnije kemijsko posuđe i laboratorijski pribor kojim ćete se služiti pri izvođenju pokusa.
U Dodatku 2 opisane su crtice iz povijesti kemije koje će vam pomoći da shvatite kako se kemija razvijala i tko su bili
Za pronalaženje pojedinih pojmova u udžbeniku služi Pojmovnik. Učenike treba nauči da se njime
ljudi koji su učinili prve korake u kemijskoj znanosti. Njihovo iskustvo dokazuje da samo promatranje prirode i pokusi,
služe jer će im to trebati i kasnije pri služenju stručnom literaturom.
uz mnogo razumnoga zaključivanja, mogu donijeti dobre rezultate.
Dodatak 3 donosi sve osnovne i neke izvedene fizikalne veličine, kao i njihove jedinice.
U radnoj se bilježnici pod istim naslovima poglavlja nalazi nekoliko zadataka koji su po tipu vrlo
Za uvježbavanje, utvrđivanje i proširivanje gradiva uz ovaj smo udžbenik napisale i zbirku zadataka. Ona također nosi
različiti. Ti se zadatci mogu rješavati samostalno kod kuće ili u razredu u okviru individualnog rada
naslov Opća kemija 1 i prati gradivo obrađeno u udžbeniku.
učenika, a svakako će pridonijeti boljem i lakšem usvajanju gradiva.
Bit ćemo zahvalne svakome tko nas upozori na propuste u ovom udžbeniku, kako bi moguća sljedeća izdanja udžbenika
bila bolja.
Zagreb, lipanj 2013. Autorice
340
Opca kemija 1 (gimn) UDZB.indd 5 29.7.2014. 12:26:39
17

1.3.2. Primjena udžbenika i priručnika za izradu
ilustrativnih nastavno-radnih sredstava
Primjena vizualnih medija svakodnevno je prisutna u suvremenoj praksi. Ilustrativni didaktički mate-
rijali pridonose boljem razumijevanju i razjašnjavanju pojmova nastavne građe, lakšem zaključivanju
i učenju te većoj trajnosti znanja, a nastavni se rad više zasniva na aktivnosti učenika.
Obradu nastavnih sadržaja trebaju pratiti odgovarajuće aktivnosti učenika (pisanje, crtanje, govor – opis,
objašnjenje, obrazloženje). Stoga je uputno uključiti učenike u rad s posrednim didaktičkim materija-
lima i, štoviše, uputiti ih kako će neke od njih samostalno izraditi (kao dio izvannastavnih aktivnosti ili
domaći rad). Pritom jedan od osnovnih izvora može biti udžbenik, odnosno priručnik.
Izrada modela
Modelom se mogu stvarno prikazati apstraktni pojmovi. Modele struktura raznih spojeva, primjerice,
učenici mogu izraditi iz različitog materijala: tijesta, plastelina, glinamola, starih loptica za stolni tenis,
šibica, čačkalica, žica, ... .
Posteri ili tematske zidne slike mogu poslužiti kao posredno nastavno sredstvo za vizualni prikaz
određenog objekta, procesa ili pojave.
Skupnim ili pojedinačnim radom učenika za nastavu kemije korisno je pripremiti prikaz određenih
kemijskih prirodnih procesa kakvi su kružni tok kisika, dušika, vode; ekološke teme: onečišćenje zraka,
vode, otpadne vode, recikliranje otpadnih tvari i dr. I u tu nam svrhu mogu kao idejno rješenje poslužiti
slike u udžbeniku.
UPORABA I UČINKOVITOST MEDIJA OVISI O NJEGOVOJ DOSTUPNOSTI I PRIMJERE-

NOSTI CILJU UČENJA, OVISNO O SADRŽAJU NASTAVNE GRAĐE.
U obradi nastavnih sadržaja, koristeći udžbenik i priručnu literaturu, učitelj/učiteljica se najčešće koristi
grafičkom komunikacijom, tj. prenošenjem informacija grafičko-simboličkim prikazima (slike, sheme,
dijagrami, grafikoni, vizualni simboli i simboličke ilustracije).
Grafička komunikacija
U suvremenoj nastavi grafički se prikazi najčešće koriste u obliku projekcija prozirnica ili PowerPoint
prezentacija (PPP), pri čemu se kao nastavno pomagalo koristi grafoskop odnosno računalo s
LCD-projektorom. Učitelji mogu prema nastavnim cjelinama osnovati svoju zbirku prozirnica odno-
sno materijale u računalu za prikazivanje LCD-projektorom. Uputno je određene didaktičke materijale
pripremiti timskim radom učitelja/učiteljica sustručnjaka.
Prozirnice ne smiju biti pretrpane tekstovima (pojmovi, definicije i dr.) koje učenici moraju prepisivati
jer je to primjer neprimjerene uporabe grafoskopa.
U prikazivanju projekcije neobično je važno primjenjivati načelo postupnosti. Listom papira prekrijte
tekst i postupno ga otkrivajte u odnosu na tijek nastavnog sata, a isto vrijedi i pri izradi zadataka
objektivnog tipa odnosno shematskog usustavljivanja gradiva. Radi li se o shematskim prikazima (koje
je nepraktično i nelogično postupno otkrivati listom papira) nastavnici mogu izrezati »zaklopce« od
341
18

samoljepljivog post-it papira u veličini pojedinih pravokutnika u shemi. Pojedini elementi shematskog
prikaza otkrivaju se slijedom izlaganja skidanjem zaklopaca. Na taj je način u projekciji stalno vidljiva
podjela i struktura sheme. Prikažimo to primjerom. Shematski prikaz bez prekrivanja sadržaja:
TVARI U PRIRODI
rastavljanje smjese
ČISTE TVARI SMJESE TVARI
ELEMENTARNE
SPOJEVI homogene heterogene
TVARI
nemetali polumetali metali
Postupno otkrivanje post-it zaklopaca
TVARI U PRIRODI
rastavljanje smjese
ELEMENTARNE
TVARI
Konačno, isti se shematski prikaz može i nadopuniti imenovanjem procesa koji se koriste pri dobivanju
jedne vrste tvari iz drugih, konkretnim primjerima tvari, bojanjem radi razlikovanja istovrsnih skupina i dr.
342
19

Razne složene sheme (tehnoloških procesa, objekata, uređaja, prirodnih procesa i pojava), grafikone
i tablice uputno je prikazati u jednostavnom obliku, a potom ih dopunjavati složenijim crtežima. U
tom slučaju koristimo više prozirnica koje se dopunjuju (višeslojni prikaz).
TVARI U PRIRODI
rastavljanje smjese
filtracija, destilacija,
dekantacija, sublimacija,
magnetom
ELEMENTARNE sinteza
TVARI analiza
vapno zrak Zemljina kora
modra galica morska voda smog
ugljikov(IV) oksid nafta magla
zemni plin dim
otopina šećera sumpor i željezo
vino pijesak
ocat ptičja hrana
343
20

1.4 Pokusi u nastavi kemije
Nastavu kemije ne možemo izvoditi bez pokusa (eksperimenata) koji su važan izvor znanja i nezamje-
njivo sredstvo motiviranja učenika za rad i učenje.
DEMONSTRACIJSKI – specijalizirana učioni-

ca, a može i učionica općeg tipa
izvodi učitelj/učiteljica ili jedan do dva učenika
koje odredi učitelj/učiteljica; ostali učenici pro-
matraju i sudjeluju u objašnjavanju i donošenju
POKUS (EKSPERIMENT) zaključaka
UČENIČKI POKUSI
izvode učenici samostalno pod vodstvom
učitelja/učiteljice
Frontalni rad Rad u skupinama Rad u paru Pojedinačni rad

Svi učenici izvode Učenici izvode različite Po dva učenika izvode (individualni)
isti pokus. pokuse podijeljeni u isti pokus, različit od Svaki učenik radi na
skupine (4–5 učenika). ostalih. svom zadatku – pokusu.
Specijalizirana Laboratorijske praktič-

učionica kemije ne vježbe (praktikum)
Demonstracijski pokus kao najčešći oblik izvođenja pokusa ima svoje prednosti i nedostatke. Pred-
nost je što prati učiteljevo/učiteljičino izlaganje, zahtijeva manje vremena, manje opreme i pribora, a
vjerojatnost da će doći do nezgode odnosno povrede je mala; jednostavno rečeno, cijela je situacija
u rukama učitelja/učiteljice. Nedostatak je demonstracijskog pokusa što ne omogućuje samostalno
stjecanje znanja i eksperimentalnih navika, a i vidljivost nije jednaka za sve učenike.
Učenički pokusi kao frontalni ili skupni oblik rada izvode se tijekom nastavnog sata. Oni
razvijaju interes učenika, smisao za promatranje i istraživanje te samostalno zaključivanje i uče-
nje. Budući da zahtijevaju posebnu organizaciju rada, veći utrošak vremena, više opreme, tj.
materijalnih sredstava, a veća je i vjerojatnost povrede učenika, za taj oblik rada valja izabrati
jednostavnije pokuse za koje se koristi jednostavnija eksperimentalna tehnika i kemikalije koje
nisu opasne za učenike. Neophodno je demonstracijske pokuse kombinirati s laboratorijskim
pokusima, što učitelj/učiteljica planira u godišnjem operativnom planu rada.
Laboratorijske vježbe izvode se u kemijskim praktikumima ili specijaliziranim učionicama nakon
obrade određene nastavne cjeline odnosno teme (prema operativnom programu). Njima se učvršću-
je i obogaćuje znanje učenika (ponavljanje, utvrđivanje, konkretizacija), razvijaju određene vještine i
sposobnosti te smisao za istraživanje i samostalan rad.
METODOLOGIJA IZVOĐENJA POKUSA

PLANIRANJE I PRIPREMA IZVOĐENJE POKUSA DONOŠENJE ZAKLJUČAKA
I GENERALIZACIJA
344
21

1.4.1. Planiranje, priprema i izvođenje pokusa
1. Ako učitelj/učiteljica demonstrira pokus, treba odlučiti:

KOJI će pokus izvesti
ZAŠTO
KADA ( u kojem dijelu sata)
KAKO
KOJE SU AKTIVNOSTI UČENIKA
ANALIZA, ZAKLJUČCI I GENERALIZACIJE.
Prije izvođenja pokusa valja najaviti problem i uputiti učenike kako će pratiti pokus kroz etape rada, tj.
usmjeriti pozornost učenika na bitno uz točno navođenje njihovih aktivnosti i zadaća. Nakon demon-
stracije problemskim se pitanjima provodi analiza i donose zaključci i generalizacije.
2. Ako učenici izvode pokus, učitelj/učiteljica treba odlučiti o:

OBLIKU RADA (frontalni, skupni, u paru)
SADRŽAJU RADA – NAJAVA PROBLEMA
NAPUTCIMA O RADU (radni zadatci, radni listići)
IZVOĐENJU POKUSA (opažanja, zaključci)
UPOZORENJIMA NA OPASNOSTI.
1.4.2. Pravila za izvođenje učeničkih pokusa

S obzirom na uzrast učenika, sadržaj i vrstu programa te materijalno-tehničke uvjete, pokusi se izvode
u učionicama općeg tipa, specijaliziranim učionicama i kemijskim laboratorijima (praktikumima), o
čemu će ovisiti i primjena pravila za izvođenje pokusa.
RED, ČISTOĆA, PAŽLJIVOST I TOČNOST NEZAOBILAZNI SU ZAHTJEVI ZA USPJEŠNO

I SIGURNO IZVOĐENJE POKUSA.
KORIŠTENJE RADNIH PROSTORIJA

1. U kemijsku učionicu i laboratorij može se ući samo pod nadzorom učitelja/učiteljice.
2. Uporaba pribora i kemikalija, vodovodnih i energetskih vodova dopuštena je samo po naputku
učitelja/učiteljice.
3. Na radni stol (klupu) stavlja se samo potreban pribor i kemikalije. Nije dopušteno stavljanje jela i
pića i njihovo konzumiranje. Suvišnu odjeću valja odložiti na vješalice.
4. Ormarić za prvu pomoć s obveznim priborom, a posebno tekućine za ispiranje očiju i protupožarna
sredstva (aparat za gašenje, deka, pijesak ...) moraju biti dostupni učitelju/učiteljici, a učenici s time
trebaju biti upoznati.
345
22

NA ŠTO TREBA UPOZORITI UČENIKE
Prije izvođenja pokusa
1. Pozorno prati naputke učitelja/učiteljice i pridržavaj se propisa o izvođenju pokusa!
2. Pripremi sav potreban pribor, a po potrebi sastavi uređaj za izvođenje pokusa te obvezno zatraži od
učitelja/učiteljice da ga pregleda!
3. Ako je u naputku navedena uporaba zaštitnih sredstava (naočale, rukavice, zaštitno staklo, ...),
obvezno ih je koristiti!
Tijekom pokusa
1. Pri paljenju plamenika odmakni lice i pazi da ti plamen ne zahvati kosu (veži je ili smotaj na potiljku).
Postupno pojačavaj plamen. Kada ne koristiš plamenik, smanji plamen ili ga ugasi!
2. Ako na plameniku griješ epruvetu, drži je drvenom štipaljkom uz lagano potresanje, a njen otvor ne
okreći prema sebi ili susjedu. Lice nikada ne drži iznad otvora posude u kojoj se odvija kemijska reakcija!
3. Ne udiši izravno kemikalije (plinove i pare) zbog opasnosti od trovanja!
4. Obrati pozornost na oznake na kemikalijama koje upozoravaju na moguće opasnosti!
5. Ako nije izričito navedeno, radi s malim količinama tvari – čvrste tvari u veličini zrna graška, praškaste
na vrhu žličice, a tekućine 1 do 2 mL. Ne diraj ih prstima! Tekućine dodavaj kapaljkom ili lijevanjem
uz štapić ili stijenku posude.
6. Odmah nakon uzimanja kemikalije začepi bocu da se čepovi ne bi izmiješali te je stavi na određe-
no mjesto. Višak kemikalije ne vraćaj u bocu nego po naputku učitelja/učiteljice u za to određene
posude. Prosute kemikalije odmah pokupi prema naputku učitelja/učiteljice. U izljev se mogu izliti
samo kemikalije koje su topljive u vodi i nisu opasne. Izljev treba nakon izlijevanja kemikalije isprati
mlazom vode.
7. Ne stavljaj uređaje, pribor i kemikalije na rub stola i održavaj red na radnom stolu!
Nakon pokusa
1. Očisti radno mjesto i sav pribor te ga razvrstaj i spremi prema naputku učitelja/učiteljice.
2. Oštećenja ili nestanak pribora odmah javi učitelju/učiteljici.
3. Nemoj zaboraviti dobro oprati ruke prije napuštanja laboratorija ili učionice!
OVE SE UPUTE MOGU POVEĆATI I IZVIJESITI NA VIDLJIVO MJESTO U UČIONICI.
1.4.3. Upozorenja učitelju/učiteljici

1. Učitelj/učiteljica je dužan dati osmišljene naputke te pozorno pratiti i nadzirati rad učenika. (Ni na
trenutak ne smije napuštati učionicu.)
2. U kabinetu učitelja/učiteljice, odnosno laboratoriju, na vidljivom mjestu mora biti smješten ispravno
opremljen ormarić za prvu pomoć, sredstva za gašenje požara, oznaka sklopki za isključivanje
struje, plina i vode te važniji telefonski brojevi.
346
23

! UPOZORENJE
HITNA POMOĆ 194
VATROGASCI 193
POLICIJA 192
CENTAR ZA OBAVJEŠĆIVANJE 112
TAKSI SLUŽBA
ŠKOLSKA AMBULANTA
NAJBLIŽA BOLNICA
SLIKOM, CRTEŽOM ILI ZNAKOVIMA TREBA ISTAKNUTI UPOZORENJA

NA MOGUĆE OPASNOSTI PRI IZVOĐENJU POKUSA.
! MOGUĆNOST MEHANIČKE OZLJEDE
Nikad ne zagrijavaj posuđe debelih stjenki!

Za nagrizajuće tvari
(kiseline, lužine...)
opasnost od kemijskih
opekotina zbog nagrizanja
DOBRO
KISELINA
LOŠE
VODA KISELINA
KuV VuK
ispravno neispravno
Uvlačenje staklene cijevi u čep Kako valja razrijeđivati jake kiseline
PREMA NAPUTKU KORISTI OSOBNA ZAŠTITNA SREDSTVA ILI ZAŠTITNE NAOČALE!
347
24

3. Demonstrira li učitelj/učiteljica pokuse kod kojih može doći do eksplozije, pri čemu se učenici mogu
povrijediti staklenim krhotinama, vrućim kemikalijama ili nagrizajućim i otrovnim tvarima, obvezno
je koristiti zaštitno staklo (sekurit staklo – automobilsko staklo).
4. Eksplozivne smjese nastaju miješanjem sa zrakom:
zapaljivih plinova (vodik, plinoviti ugljikovodici...)
para lakohlapljivih tekućina (eter, alkoholi, tekući ugljikovodici, aceton, ugljikov disulfid)
prašina zapaljivih čvrstih tvari (organske prašine, npr. brašno), mineralne prašine (magnezijev, alu-
minijev, željezni i sumporni prah), a mogu biti posljedica i sekundarnih kemijskih reakcija (aluminijev
karbid s vodom, natrij s vodom...).
5. U slučaju požara
odmah isključimo dovod električne struje i zatvorimo glavni dovod plina.
Manji požar gasimo ugušivanjem (prekrivanje većom krpom ili prekrivačem), tj. priručnim sredstvima
za gašenje požara.
Zapaljive tekućine koje se miješaju s vodom (alkohol, aceton) gase se većim količinama vode.
Tekućine koje se ne miješaju s vodom gasimo pijeskom ili aparatima za gašenje požara
(pjena, prah, CO2).
6. Otpadne tvari i ostatci kemikalija ne smiju se bacati u slivnike ili smeće.
Elementarni natrij čuva se u čistom petroleju, a otpatci u posebnoj boci. Otpatke etanolom i me-
tanolom treba prevesti u etokside ili metokside.
Bijeli fosfor čuva se u vodi (jak otrov). Otpatke treba odbaciti u posebnu bocu s vodom, a pribor
očistiti žarenjem u plamenu (nož za rezanje), filtar-papir spaliti.
Kiseline ili lužine prije bacanja u kanalizaciju treba neutralizirati.
Kemikalije se moraju pravilno čuvati u posebnim zaključanim ormarima, a nagrizajuće i zapaljive
kemikalije u zaključanim metalnim ormarima s odzračivanjem.
348
25

1.5 Nastavna tehnologija u nastavi kemije
Apstraktnost mnogih kemijskih pojmova i pojava udaljenih od mogućnosti neposrednog

doživljavanja postavljaju pred učitelja/učiteljicu posebnu obvezu u didaktičkom modeliranju
nastavnogprocesa. U nastavi kemije neophodno je usmene informacije slikovno prikazati da
bi učenici logičkim razmišljanjem temeljem spoznaja i zapažanja rješavali određene probleme.
U nemogućnosti primjene izvorne stvarnosti, osnovni izvori sadržaja za učenje jesu nastavni mediji
kojima je zamjenjujemo i prilagođavamo. (medij, lat. medium – sredstvo prenošenja komunikacija
odnosno sredina, okolina, skup uvjeta u kojima se nešto događa).
“IZVORI” U NASTAVI
mogu biti:
IZVORNA STVARNOST NEIZVORNI – MEDIJSKI OBLIK

prirodni uvjeti (izravni dodir s pred- govorni (usmeno, pisano)
metima, pojavama i procesima) simbolički (simboli, formule, tablice)
laboratorijski uvjeti (pokusi) vizualno, audio i audiovizualno prikazivanje stvarnosti
neposredna iskustva iz života (grafikon, dijagram, crtež, fotografija, dijapozitiv, model);
film, televizija, multimedijska pomagala, kompjutor, ...
Nastavna tehnologija obuhvaća sva sredstva, pomagala i postupke što se koriste u nastavi.
Nastavna sredstva su izvori posredne stvarnosti, tj. “didaktički oblikovana objektivna stvarnost”,
a moguće ih je koristiti pomoću nastavnih pomagala.
NASTAVNA SREDSTVA
NASTAVNO – RADNA DIDAKTIČKI ZAHTJEVI

udžbenici, priručnici, radne bilježnice, prilagođenost dobi i razvojnim
enciklopedije, osobinama učenika
leksikoni usklađenost s nastavnim sadr-
DEMONSTRACIJSKA žajima
modeli, crteži, sheme, grafikoni, dijagrami upućivanje na bitne pojmove u
element film, videoprogram, TV-emisije, kom- sadržajima koji se uče
pjutorski programi poticati učenika na misaone
aktivnosti uz veći stupanj indivi-
LABORATORIJSKO – EKSPERIMENTALNA dualizacije učenja
instrumenti i uređaji pomoću kojih se proučavaju prirod- odgovarati odgojno-obrazovnim
ne zakonitosti, svojstva tvari, izvođenje različitih mjerenja zadatcima
pridonositi racionalnom i ekono-
OPERATIVNA mičnom organiziranju nastave.
laboratorijsko posuđe, pribor i kemikalije
Svim nastavnim metodama, izvorima i sredstvima zajednička je potreba njihovog poveziva-

nja i usklađenosti njihove primjene, što će omogućiti dvosmjerno komuniciranje, razmjenu
podataka i povratnu spregu.
349
26

Budući da ovaj Priručnik želi pomoći učitelju/učiteljici da na suvremen način obradi pojedine sadržajne
cjeline nastavne građe, u daljem ćemo se tekstu ukratko osvrnuti na praktičnu primjenu sredstava
(izvora) znanja što se najčešće koriste uz udžbenik.
1.5.1. Primjena metodičkih pomagala

Uz navedena nezaobilazna nastavna sredstva, a u cilju slobodnog oblikovanja nastavnog
procesa koji je bliži promijenjenim načinima ponašanja učenika javlja se potreba izrade i primje-
ne metodičkih pomagala koja su primjenjiva u svim socijalnim i radnim oblicima nastave. Ona
razlažu informaciju i potiču na traženje rješenja.
POTREBNE ZNAČAJKE POZNATIJE VRSTE

omogućuje aktivnost učenika u nastavi domino
inicira stručno usmjerenu komunikaciju između učenika konceptualne mape
omogućuje i zahtijeva samostalno zaključivanje učenika slagalice (puzzle)
poticajnog je karaktera »filmske trake«
zahtijeva stručnu terminologiju i opću govornu sposobnost dijalog
olakšava razumijevanje jer otvara mogućnost raznih pridruživanje
pristupa sadržaju memory
kroz igru omogućuje stručne rasprave slikovne priče
prati nastavne sadržaje lančani kviz
U ovom smo Priručniku na konkretnim primjerima prikazali nekoliko metodičkih pomagala u namjeri
da posluže kao ideje za pripremu novih, koja će biti rezultat osobnog ili timskog rada učitelja. Ona će
obogatiti i inovirati vašu nastavu, učiniti je zanimljivijom i prihvatljivijom.
1.5.2. Primjena tv-medija u nastavi

Bez obzira na nove mogućnosti komuniciranja u nastavi što nam ih donosi računalna tehnologija,
edukativna televizija odnosno nastavni film i dalje su u središtu primjene svakog imalo ambicioznijeg
učitelja/učiteljicu prirodne skupine predmeta.
TV-medij pruža učeniku zornu osnovu za proces spoznavanja i doživljavanja, tj. mogućnost predodž-
be stvarnosti. Kombinacija slike i riječi povezanih s praktičnim životom pobuđuje pozornost i aktivira
učenike, a time olakšava razumijevanje sadržaja i učenje.
Televizija zatvorenog kruga izravno je gotovo neprihvatljiva u nastavnom procesu pa ju zamjenjuje
tehnika odloženog praćenja emisija pomoću videorekordera.
Primjena obrazovne televizije stavlja pred učitelja/učiteljicu određene metodičke zahtjeve o kojima mora
voditi računa u pripremi nastavnog sata. Bitno je naglasiti da nastavni film (koji danas podrazumijeva
TV-emisiju, ali i određeni nastavni sadržaj snimljen na video-vrpcu, CD ili DVD) ne može zamijeniti
učitelja/učiteljicu niti izbaciti nastavni pokus. Uloga učitelja/učiteljice se mijenja: on nije isključivi izvor
znanja nego koristi film kao nastavno sredstvo koje će mu pomoći u stvaranju predodžbe nedostupne
fizičke stvarnosti u ostvarivanju obrazovnih i odgojnih zadaća.
Valja istaknuti da nastavni film mora sadržajem biti primjeren nastavnoj građi i uzrastu učenika i ne
smije biti predugačak (ne više od 20 minuta).
350
27

Priprema učitelja/učiteljice za sat uz primjenu nastavnog filma obuhvaća sljedeće etape:
upoznavanje sa sadržajem
nastavne građe
gledanje filma uz usklađivanje s nastavnom
građom i uvažavanjem cilja i zadataka pred-
viđenih sadržaja
planiranje artikula-
cije nastavnog sata
i izrada pripreme u
pisanom obliku priprema nastavnih
pomagala (materijalna
priprema)
Učitelj/učiteljica će odlučiti kako će film uklopiti u strukturu nastavnog
sata. To može biti jedan od sljedećih načina:
2. tijekom sata po
1. U uvodnom dijelu sata sekvencama 3. na kraju sata
UVOD UVOD UVOD
OBRADA NOVOGA GRADIVA
film dio filma film

OBRADA TEME OBRADA ZAKLJUČAK
I ZAKLJUČCI
dio filma
OBRADA
dio filma
ZAKLJUČAK
Prikazuje li se film po sekvencama (u raznim etapama sata), svakako ga treba jednom pogledati u
cijelosti (bez prekida) i to na početku sata, na kraju sata ili na početku idućeg sata tijekom ponavljanja.
U planiranju artikulacije i izvođenju nastavnog sata učitelj/učiteljica se mora pridržavati određenih
nezaobilaznih principa:
PRIJE PRIKAZIVANJA
1. PRIPREMANJE UČENIKA
TIJEKOM PRIKAZIVANJA
(kraći razgovor)
usmjeravanje pozornosti učenici prate emisiju NAKON PRIKAZIVANJA
na sadržaj učitelj/učiteljica održava rasprava o sadržaju (bilješke)
kako će pratiti emisiju pažnju i red (u pravilu
donošenje zaključaka (moguća
(bilješke, ključne riječi) ne komentira emisiju)
i provjera usvojenosti)
Treba istaknuti da učitelj/učiteljica i sam, uz pomoć učenika, može pomoću videokamere pripremiti
video isječke koje će se koristiti u nastavi (tijekom stručne ekskurzije ili posjeta nekoj tvornici snimanjem
raznih uređaja, postrojenja, nekih pokusa i sl.).
Napominjemo da multimedijalni materijali imaju vrlo široko područje primjene u nastavi, ali usprkos tome
ne smijemo pretjerivati s njegovom primjenom u odnosu na ostale sustave i metode nastavnog rada.
351
28

DODATCI

Piktogrami opasnosti u laboratorijskom radu
Na spremnicima s kemikalijama često se nalaze piktogrami opasnosti.
GHS01
• eksplozivne kemikalije
• samoreagirajuće kemikalije
• organski peroksidi A, B
GHS02
• zapaljive kemikalije
• samoreagirajuće kemikalije B-F
• piroforne kemikalije
• samozagrijavajuće kemikalije
• kemikalije koje u dodiru s vodom
oslobađaju zapaljive plinove
• organski peroksidi B-F
GHS03
• oksidirajuće kemikalije
GHS04
• plinovi pod tlakom
355
581

GHS05
• nagrizajuće za metale
• nagrizajuće za kožu
• teška ozljeda oka
GHS06
• akutna otrovnost (LD50)

– oralna (na usta)
– dermalna (preko kože)
– inhalacijska (udisanjem)
GHS08
• akutna otrovnost (neletalna) (TCOJ)

• kronična otrovnost (TCOP)
• mutagenost
• reprotoksičnost
• karcinogenost
• inhalacijska preosjetljivost (1 i 1A ili 1B)
• aspiracijska opasnost
GHS07
• akutna otrovnost; kat. opasnosti 4 (LD50)

• neletalna akutna otrovnost (TCOJ kat.3)
• nadražujuće za kožu
• nadražujuće za oko
• preosjetljivost kože (1 i 1A ili 1B)
• nadraživanje dišnog sustava
• opasnost za ozonski omotač
356
582

GHS09
• opasnost za vodeni okoliš
Akutna otrovnost (LD50)

Sposobnost kemikalije da izazove oštećenje organizma (jednog ili više organa) nakon jednokratnog
dodira (gutanjem, udisanjem, preko kože).
„Jednokratno“– jedan dodir ili više dodira, ali u okviru 24 sata.
Mjera za intenzitet akutne otrovnosti je LD50 (srednja smrtonosna doza – na štakoru). To je doza
aplicirana na odgovarajući način štakorima nakon koje je uginulo 50 % štakora koji su sudjelovali u
pokusu). Vrijednosti LD50 prema kojima se kemikalije razvrstavaju u tri kategorije akutne otrovnosti
kreću se > 0 do 300 mg/kg tjelesne težine štakora.
Važno je uvijek naglasiti da nema vrijednosti LD50 za ljude.
Akutna otrovnosnt (TCOJ)

TCOJ – Toksičnost za Ciljani Organ nakon Jednokratne izloženosti.
Točno određena doza kemikalije izaziva jasno vidljivo i morfološki prepoznatljivo oštećenje jednoga
ili više organa (nema uginuća životinje, nije mjerilo LD50) nakon jednokratnoga dodira (gutanjem,
preko kože ili udisanjem).
Kronična otrovnost (TCOP)

TCOP – Toksičnost za Ciljani Organ nakon Ponavljane izloženosti
Točno određena doza kemikalije izaziva jasno vidljivo i morfološki prepoznatljivo oštećenje jednoga
ili više organa (nema uginuća životinje) nakon višekratnoga (90 dana, 2 godine) dodira (gutanjem,
preko kože ili udisanjem). LD50 nije mjerilo kroničnog djelovanja!
Inhalacijska preosjetljivost (1 i 1A ili 1B)

Atipična reakcija sluznice dišnoga sustava na prisutnost kemikalije (otjecanje sluznice oka, nosa ili
bronha, što se manifestira crvenilom očiju, suzenjem, curenjem iz nosa, kašljanjem, astmatičnim
napadom). Otjecanje sluznice bronha može dovesti i do gušenja sa smrtnim ishodom.
Razvrstavanje takvih kemikalija u 1. 1.A ili 1.B kategoriju ovisi o pouzdanosti podataka o
senzibilizacijskom potencijalu kemikalije: ako podatci potječu iz epidemioloških podataka (pojava
preosjetljivosti kod ljudi), razvrstavaju se u 1. kategoriju. No ako epidemiološki podatci ukazuju
da je pojavnost preosjetljivosti u ljudi visoke učestalosti, onda se takva kemikalija može razvrstati
u 1.A kategoriju. Ako je učestalost inhalacijske preosjetljivosti kod ljudi niska, tada se kemikalija
razvrstava u 1.B kategoriju.
357
583

Neletalna akutna otrovnost (TCOJ kat.3)
TCOJ kat.3 – Toksičnost za Ciljani Organ nakon Jednokratne izloženosti 3. Kategorije.
To su kemikalije koje nakon jednokratne izloženosti izazivaju vrtoglavicu ili nadraživanje dišnoga
sustava. Ovakvi simptomi su kratkotrajni i prolazni.
Organski peroksidi A, B
Organski peroksidi su tekuće i krute organske tvari koje sadrže bivalentnu strukturu
– O – O – i koji se mogu smatrati derivatima vodikova peroksida kod kojih su jedan ili oba vodikova
atoma zamijenjena organskim radikalima. Organski peroksidi su termički nestabilne tvari i smjese
koje mogu biti podložne egzotermnom samoubrzavajućem raspadanju. Osim toga, oni mogu imati
jedno ili više od sljedećih svojstava: sklonost eksplozivnom raspadanju, brzo gorenje, osjetljivost
na udarce i trenje, opasne reakcije s drugim tvarima. Podjela u kategorije A do F ovisi o intenzitetu
egzotermnoga raspadanja (od eksplozije, burne reakcije, požara…).
Piroforne kemikalije
Piroforne kemikalije su tvari ili smjese koje se čak i u malim količinama mogu zapaliti unutar
pet minuta nakon što dođu u dodir sa zrakom.
Samoreagirajuće kemikalije B-F

Samoreagirajuće tvari i smjese su termički nestabilne tekuće odnosno krute tvari ili smjese koje su
čak i bez prisutnosti kisika (zraka) podložne visokoegzotermnom raspadu.
Razvrstavanje u Tip-ove A do F ovisi o intenzitetu reakcije, od eksplozije do (manjega) požara.
Zahvaljujemo se cijenjenim predstavnicima Hrvatskog zavoda

za toksikologiju, Alki Wolf-Čoporda, dipl. ing. i Zdravku Lovriću, dipl. ing. na
konstruktivnim primjedbama i udjelu u poboljšanju stručnih sadržaja ovoga
dijela priručnika.
358
584

PIKTOGRAMI OPASNOSTI
(OZNAČAVANJE OPASNIH KEMIKALIJA)
„RAZVRSTAVANJE, OZNAČAVANJE I PAKIRANJE KEMIKALIJA” PREMA UREDBI (EU) br. 1272/2008
1) VRSTE FIZIKALNE OPASNOSTI KEMIKALIJA

Eksplozivnost – GHS01 Zapaljivost – GHS02 Oksidirajuće – GHS03
Plinovi pod tlakom – GHS04 Nagrizajuće za metal – GHS05
Opasne kemikalije prepoznajemo

prema piktogramima opasnosti
navedenim na ambalaži.
2) VRSTE OPASNOSTI ZA ZDRAVLJE LJUDI

Akutna otrovnost – GHS06 Opasnost niže razine – GHS07 Opasnost po zdravlje – GHS08
Nagrizajuće za kožu;
teška ozljeda oka – GHS05
Uz piktograme se navode oznake opasnosti

(riječi kojima se označava relativna razina opasnosti);
OPASNOST – viša razina opasnosti;
UPOZORENJE – niža razina opasnosti.
3) VRSTE OPASNOSTI ZA OKOLIŠ

Opasnost za okoliš – GHS09 Opasnost za ozonski sloj – GHS07 Prikazani piktogrami
propisani su Uredbom
(EU) Br.1272/2008.,
koja je obvezujući
propis na cijelom
području Europske unije,
a koja se temelji na
UN-ovom GHS-u
(Globalno
harmoniziranom
sustavu).
u suradnjis Hrvatskim
u suradnji s Hrvatskimzavoodom zatoksikologiju
zavodom za toksikologijui antidoping
i antidoping
359
585

Znakovi upozorenja
Nositi zaštitne Nositi zaštitne Koristiti digestor Pokus izvesti sa

naočale rukavice zaštitnim staklom
Znakovi za odlaganje otpadnih tvari
P1 P2 P3
Posuda 1; za kisele i bazične otopine. Posuda 2; za otrovne anorganske soli Posuda 3; u vodi topljive i netopljive
Sadržaj se posude neutralizira, a nakon kao što su soli teških kovina i kromati. organske tvari koje ne sadrže halogene.
toga izlije u izljev i ispere velikom količi- Otpatke uklanjamo postupcima koji se Otpatke uklanjamo postupcima koji se pri-
nom vode. primjenjuju za uništavanje opasnih otpa- mjenjuju za uništavanje opasnih otpadaka.
daka.
Posuda 4; halogenirane Otpadne se tvari uklanjaju posebnim postupkom.
organske tvari i otpaci iz Otpaci alkalijskih metala reakcijom s etanolom prevode
reakcija halogeniranja organ- se u etokside i onda se mogu izliti u izljev.
P4 skih tvari. Ostatke bijeloga fosfora treba staviti u bocu s vodom (ne
Otpatke uklanjamo postup- u posudu za otpatke ili izljev jer bi se zapalili). Pribor koji se
cima koji se primjenjuju za uni- koristio za rezanje fosfora mora se izžariti, a filtrirni papir
štavanje opasnih otpadaka. spaliti. Za ostale vrste otpada treba pogledati stručnu lite-
raturu.
Značenje znakova pri čišćenju tekstila
pranje uobičajeno pranje blago pranje ručno pranje ne pere se

(podatak u °C) (podatak u °C)
kloriranje dopušteno ne klorirati
sušenje u normalno blago ne sušiti

sušilima 80 °C ± 10 °C < 60 °C u sušilima
glačanje do 200 °C do 150 °C do 100 °C ne glačati
kemijsko čišćenje sa svim tetrakloretanom benzinom blago, ali ne kemijsko čišćenje

otapalima
360
586

Požari, njihovo gašenje i prva pomoć pri opeklinama
1. Sredstva za osobnu zaštitu

Vrsta sredstava za osobnu zaštitu i njihovu uporabu regulirana su sljedećim zakonima:
Zakon o zaštiti na radu (NN br. 59/96)
Pravilnik o uporabi osobnih zaštitnih sredstava (NN br. 39/06).
U nastavi se malokad rade opasni pokusi za koje su potrebna specijalna sredstva zaštite. Uglavnom su
to rukavice i naočale, a učitelj ima radnu kutu. U propisu svakoga pokusa mora biti označeno sredstvo
zaštite.
2. Požar
Požar je svako nekontrolirano gorenje.
Gorenje je proces oksidacije pri kojem se kisik
spaja s gorivom tvari uz oslobađanje toplinske
i svjetlosne energije i pojavu plamena.
Za nastanak požara potrebni su:
• goriva tvar – tvar koja može gorjeti
• kisik – tvar koja podržava gorenje
• toplina – energija potrebna da bi se posti-
gla temperatura paljenja.
Razvoj požara ovisi o:
• vrsti materijala koji gori
• količini gorive tvari
• količini kisika.
Razvojem požara raste temperatura i zbog toga
se povećava brzina izgaranja (lančana reakcija
požara).
Gašenje požara ovisi o:
• opožarenoj površini
• vremenu slobodnoga razvoja požara (kašnjenje gašenja)
• snagama koje gase požar
• vrsti sredstava za gašenje.
Paljenje postižemo:
• dovođenjem topline (zagrijavanjem, otvorenim plamenom, iskrom, trenjem)
• kemijskom reakcijom.
Općenito možemo reći:
Gorenje je proces oksidacije koji se odvija dovoljnom brzinom i intenzitetom da dolazi do
oslobađanja zamjetne topline i svjetlosti.
Razlikujemo više vrsta oksidacije:
• polagana (bez pojave vatre, npr. hrđanje)
• brza (s pojavom vatre) – gorenje
• trenutačna (s pojavom ili bez pojave vatre, karakteristična za izgaranje plinova) – eksplozija.
361
587

Razlikujemo potpuno i nepotpuno gorenje.
• Plamen je pri potpunom gorenju proziran, maksimalne temperature, nema nusprodukata.
• Plamen je pri nepotpunom gorenju svjetleći, svijetli od gorućih čestica ugljika, čađav je i stvara
dim pun nusprodukata koji gore.
GORENJE
Plamenom i žarom Plamenom Žarom (D)

(A) (B i C)
– čvrste tvari Prisutne lančane reakcije
Nema lančanih reakcija
Prisutna je lančana gorenja (plinovi, tekućine
gorenja (metali).
reakcija gorenja (razni i neke čvrste tvari s
organski materijali koji gore prijelazom u tekućinu,
pirolitičkim raspadom, drvo, parafin).
papir).
Gašenje:
• voda • inertni plinovi • specijalni prahovi

• inertni plinovi • pjene • suhi pijesak
• prahovi • prahovi
• pjene • zamjene za halone
• praškasti aerosolovi
• pijesak
Agregacijska stanja, gorenje i gašenje

Tijek gorenja ovisi o agregacijskom stanju u kojem je zapaljiva tvar.
a) Plinovi
Najjednostavnije je gorenje ako plin gori u kontroliranim uvjetima. Gorivi plin pomiješa se sa zrakom
i zapali (plinski plamenik, plinska ložišta).
Pojam „najjednostavnije gorenje“ odnosi se na jednostavnost kemijskih procesa koji se događaju
gorenjem plina.
S točke gledišta vatrogasaca ovi požari spadaju u najrizičnije i najsloženije za gašenje.
362
588

U nekontroliranim uvjetima gorivi plinovi stvaraju sa zrakom eksplozivne smjese i eksplodiraju. Jedina
moguća mjera zaštite je spriječiti dovod plina (zatvaranje ventila).
b) Zapaljive tekućine
Gore tek kad ih prevedemo u pare, i to samo na površini. Što je vrelište niže, lakše se zapale. Ako dje-
lujemo na površinu tekućine, možemo ugasiti požar.
Gašenje:
• zapriječiti dodir s kisikom – upotrebljavamo pjene, inertne plinove i dr.
• za hlađenje spremnika s tekućim gorivom uglavnom koristimo vodu.
c) Gorenje čvrstih tvari

Ovisi o kemijskom sastavu gorive tvari, o kinetici gorenja, kemijskim procesima koji se zbivaju u više
stupnjeva. Nakon serije kemijskih procesa, nastali zapaljivi plinovi izgore, čvrsti ostaci izgore žarom, a
nesagorive tvari ostaju kao pepeo.
Najčešće se gase vodom.
d) Poseban oblik izgaranja – eksplozija

Kada trenutno oslobađenu toplinu prate snažan prasak i razaranje, to nije gorenje nego eksplozija.
Primjeri:
1. Ako 1 kg petroleja polagano gori u petrolejki malim plamenom, nastala toplina prelazi na okolinu
te ne dolazi do jakoga zagrijavanja okolna zraka. Ruku možemo staviti u blizinu plamena bez ikakve
opasnosti. Oslobođena toplina je 42 kJ.
2. Zapalimo 1 kg petroleja u širokoj posudi: oslobodit će se ista toplina, 42 kJ, ali u kraćem vremenu i
nećemo moći stajati u blizini te posude.
3. U limenoj kutiji pomiješamo 1 kg petroleja s dovoljnom količinom tekućega kisika i upalimo malom
kapsulom živina fulminata. Nastat će snažna eksplozija. Petrolej trenutačno izgara, a oslobođena
toplina je opet 42 kJ.
Izabrane gorive tvari
Temperatura Temperatura
Goriva tvar Goriva tvar
zapaljenja/°C zapaljenja/°C
Glavica žigice Oko 60 Suho drvo oko 300
Papir Oko 250 Butan 400
Drveni ugljen 150 – 200 Špirit 425
Benzin 220 – 300 Zemni plin Oko 600
Loživo ulje 250 Kameni ugljen 350 – 600
Parafin 250 Koks 700
363
589

Gašenje
U razredu nije vjerojatan razvoj velikoga požara.
Ako je riječ o malom lokalnom požaru, treba:
• Pravilo 1.: ODMAH početi gasiti požar i evakuirati učenike.
• Pravilo 2.: Brzo procijeniti opasnost i poslati nekoga da telefonom pozove vatrogasce ako smatrate
da sami nećete svladati požar.
Ako odmah procjenite da je riječ o većem požaru, treba:
• Pravilo 1.: ODMAH ZVATI VATROGASCE i evakuirati učenike.
• Pravilo 2.: Brzo procijeniti opasnost i početi gasiti požar.
Da bismo uspješno ugasili požar, moramo:
• ukloniti gorivu tvar (ako je moguće, ali nije preporučljivo) ili
• ohladiti gorivu tvar ili
• zapriječiti dovod kisika ili
• inhibirati lančanu reakciju gorenja.
364
590

Priručnik
Sredstva za gašenje
Vodena:
• voda
• retardanti (voda + tvari koje čine površinu tvari neupaljivom)
• supresanti ( voda + tvari koje poboljšavaju svojstva gašenja)
• pjene
• vodena magla.
Nevodena:
• Učinkovito gase plinove, ne oštećuju okolinu i ne onečišćuju je (osim praha). To su:
• inertni plinovi (CO2, dušik i dr.)
• prahovi za gašenje
• haloni (zabranjeni, koristi se zamjena)
• praškasti aerosolovi.
Odgovorite na pitanja koja bi se mogla javiti pri radu u laboratoriju, ali i u životnim situacijama i po-
kušajte dati teoretsko objašnjenje nastaloga problema i svoje rješenje.
• Kako ćete zapaliti vatru u prirodi?
• Odakle čađa iznad plamena logorske vatre?
• Kako postupiti kad vam se zapalilo ulje u tavi?
• Kako ući u stan ili kuću u kojoj istječe zapaljivi plin?
• Voda je najstarije vatrogasno sredstvo. Kojim se njezinim svojstvima koristimo pri gašenju?
• Zašto zapaljeni natrij ne smijemo gasiti vodom?
• Zašto smo u smrtnoj opasnosti ako užareni aluminij gasimo vodom?
• Kako ćemo gasiti zapaljeni bijeli fosfor?
Zaštita od požara i zakonski propisi

1. Zakon o zaštiti od požara (NN 58/93, 33/05 i 107/07)
(i još 19 zakona, 60 pravinika, 9 uredbi i nekoliko stotina normi).
2. Pravilnik o zaštiti od požara Osnovne škole _________________________________

• U svakoj školi postoji Pravilnik o zaštiti od požara – obvezno ga pročitajte!
• Ako dođe do požara i ozljede učenika u učionici kemije, samo ste Vi odgovorna osoba.
• Ako u Pravilniku ne postoji procjena opasnosti od požara u učionici kemije i mjere zaštite,
načinite ih. Ako to ne znate sami, potražite pomoć pravne osobe registrirane za izradu procjena
ugroženosti od požara i planova zaštite od požara. Neka vam pomognu djelatnici vatrogasne
postrojbe. Ustrajte da se to unese u Pravilnik.
• Pravilnik donosi Školski odbor koji na prvoj sjednici može donijeti izmjene i dopune Pravilnika
o zaštiti od požara – one stupaju na snagu 8 dana nakon donošenja i objave na oglasnoj ploči.
365
591

Priručnik Kemija 7 i 8.indb 591 24.7.2014. 14:37:55
Izvođenje vježbe protupožarne zaštite u školi
• Formalno provođenje potrebnih mjera neće biti učinkovito ako se one ne učine djelotvornima.
• Zahtijevajte da se jednom godišnje održe vježbe gašenja; pritom izvedite i vježbu evakuacije
djece iz razreda.
• Vježbu neka prati Komisija za provođenje vježbe gašenja i evakuacije, koja sastavlja zapisnik o
vježbi i daje korisne napomene i savjete.
• Prijedlog: Sve to izvedite u roku 20-ak minuta na satu kemije u okviru nastavne jedinice: Zaštita
od požara.
• Ubacite vježbu u okviru integracije u nastavi s temom Vatra. Nakon vježbe neka učenici izrade
plakate i naprave predložene pokuse.
• U dogovoru s razrednicima na sat razrednika pozovite vatrogasca – neka održi predavanje o
gašenju požara, te objasni kakvo je zanimanje biti vatrogasac (korelacija).
Oprema obvezna za gašenje požara u školi

Broj telefona 112
 Dostupan telefon
Stari broj telefona 93
 Voda 
 Vatrogasni aparat

 Deka
 Kutija s pijeskom
 Kutija za prvu pomoć

koju obvezno morate imati u razredu ili kabinetu.
 
366
592

Otrovi – pojam i djelovanje
Svaka tvar može biti otrov kad se postigne učinkovita

doza.
Ovu istinu izrekao je još u 16. stoljeću ijatrokemičar Paracelzus.
Neka tvar može biti otrovna za jednu vrstu živih bića, dok za
drugu nije.
Gljiva zelena pupavka, primjerice, smrtonosna je za čovjeka,
a zec je jede bez ikakvih posljedica. Zato se u literaturi uvijek
uz podatke o otrovnosti navodi i na koju se životinjsku ili biljnu
vrstu odnosi.
Kad govorimo o otrovnosti, mislimo na štetne učinke na or-
ganizam (ili njegov dio).
Štetni učinak svako je prolazno ili neprolazno oštećenje or-
ganizma ili nekoga njegova dijela. To znači da je mjera za
otrovnost tvari jakost oštećenja organizma. Navedena defi-
nicija je vrlo široka i upućuje na tvrdnju s početka teksta da
je svaka tvar otrov, a hoće li biti otrov ovisi o količini unesenoj
u organizam.
Primjer:
Kisik je neophodan za život, ali udisanje čistoga kisika bilo
bi za nas smrtonosno. Natrijev klorid, sol, služi kao začin, ne-
ophodan je za prijenos živčanih impulsa, ali unesen u prevelikoj dozi izaziva smrt zbog dehidratacije
stanica. Osim doze, bitan je i put kojim tvar ulazi u organizam, tj. način ulaska u organizam. Različiti
putovi ulaska otrova u organizam nisu jednako učinkoviti, a važna je samo ona doza koja je došla
na mjesto na kojem štetno djeluje.
Izloženost otrovima može biti akutna i kronična. Tijekom pokusa s otrovima u školi riječ je uglavnom
o akutnoj izloženosti otrovu. Naime, učenici ne dolaze stalno u doticaj s određenim otrovom, pa
kronično otrovanje ne dolazi u obzir. Pojava akutnoga trovanja nekom kemikalijom odnosi se na jedno-
kratni unos visoke doze u organizam i na posljedice što se usto javljaju. Pritom nije važno samo koliko je
kemikalija otrovna, nego kolika je količina otrovne tvari unijeta u organizam. Etilenglikol (etan-1,2-diol),
primjerice, pripada štetnim tvarima, no unesen u velikoj dozi može biti smrtonosan. Zato ne treba biti
bezbrižan u radu s otrovima niske otrovnosti.
Zakonodavstvom se akutna otrovnost iskazuje dozom otrova dovoljnom za izazivanje smrti 50 %
pokusnih životinja (letalna doza - LD50) i navodi se put unosa otrova (probava, dišni putovi, koža i dr.).
Podaci za ljude su nepouzdani, osim kada postoje utvrđeni slučajevi iz medicinske prakse.
Apsorpcija otrova predstavlja proces ulaska otrova u krvotok s mjesta primjene. Ovaj je proces
uglavnom nepovratan.
Opseg i brzina apsorpcije ovise o dozi koja je ušla u krvotok, a iskazuje se biološkom raspoloživosti,
jer ulazi nepromijenjena u krvotok i raspoloživa je za biološki učinak. Iskazuje se postocima.
Osim biološke raspoloživosti otrova, važna je i brzina apsorpcije: što je veća, veća je i koncentracija
otrova te će otrov početi brže djelovati.
367
593

1. Opći činitelji apsorpcije otrova
a) Otrov kao činitelj – kemijska svojstva otrova

Da bi otrov mogao ući u organizam preko probavnoga sustava ili kože, mora se najprije otopiti u izlu-
čevinama, npr. u probavnim sokovima želuca, slini u ustima, sluzi u nosu, znoju na koži ili mora ući u
organizam u obliku otopine ili tekućine. Topljivost u izlučevinama ovisi o kemijskim svojstvima otrova.
Može se dogoditi da je neki otrov u čvrstom stanju potpuno netopljiv u vodi i ne može se apsorbirati u
organizam (npr. BaSO4 ili živa iako su njihovi spojevi topljivi u vodi jaki otrovi). U želji da pomognemo
učeniku koji je progutao otrov često mu dajemo piti mlijeko, alkohol, neko drugo uobičajeno otapalo
ili masnu hranu. Time možemo postići upravo suprotan učinak, tj. da se otrov u dodanoj tekućini otopi
i – ako je k tomu dobro topljiv u lipidnim membranama stanica sluznice želuca, crijeva i stanica kože
– lakše se apsorbira u krv. Zbog toga je izuzetno važno naglasiti da upute o uzimanju mlijeka kao
prve pomoći kod ispijanja lipofilnog otrova nisu dobre, a mogu biti i štetne.
Važno svojstvo otrova koje značajno utječe na apsorpciju jest koeficijent raspodjele otrova između
lipida i vodenih tjelesnih tekućina. Određuje se tako da se odredi kvocijent topljivosti otrova (koeficijent
razdijeljenja) u izooktanolu (koji oponaša koncentraciju otrova u lipidnoj stijenki stanice) i u puferu
(obično pH 7,4) koji oponaša koncentraciju otrova u krvi.
U tablici su prikazane vrijednosti koeficijenta razdjeljenja otrova i njihovi nazivi:
Vrijednost Barijere kroz koje prolazi/

Otapanje otrova Značajka otrova
koeficijenta ne prolazi
dobro topljiv u lipofilni (topljiv u dobro prolazi lipidne barijere
veći od 10
izooktanolu mastima) stanice
dobro topljiv u dobro prolazi lipidne barijere,
10 – 0,1 amfoterni
izooktanolu i puferu ali je topljiv i u vodi
dobro se otapa u vodi, a samo
dobro topljiv u hidrofilni (topljiv
manji od 0,1 nedisocirani oblik prolazi kroz
puferu u vodi)
lipidne barijere
Otrovi koji lako prolaze lipidne barijere lako se apsor-

biraju u mastima. Oni koji su topljivi u vodi ne prolaze
lipidne barijere, osim ako su u neioniziranom obliku,
tako da pH otopine izravno utječe na otrovnost tvari
(apsorpciju u krv). Želudac kao barijera ima niski pH
(u želucu je klorovodična kiselina), pa će se hidrofilne
tvari (slabe kiseline) lakše apsorbirati. U tankom crijevu
je pH bazičan kao u krvi; kroz tu barijeru najlakše će
proći hidrofilne slabo bazične tvari i amfoterni otrovi.
Vrlo agresivne kemikalije oštetit će sluznicu barijere i
doprijeti do krvnih žila te tako omogućiti kemikaliji da izravno uđe u krvotok. Otrov može djelovati na
organizam tako da izazove povraćanje i proljev te na taj način smanji količinu koja ulazi u krv.
368
594

b) Organizam kao činitelj
Otrov može ući u organizam isključivo tako da prođe kroz
sluznicu ili kožu do krvnih kapilara preko kojih se unosi u
krvotok do mjesta djelovanja. (Tako se, npr., mogu otro-
vati mala djeca ako ih se zabunom – da bismo im snizili
temperaturu – umota u obloge od metanola umjesto od
vode ili etanola. Isto tako se umatanjem tijela u obloge
od etanola može izazvati stanje slično pijanstvu.)
Mnogi opći činitelji u organizmu utječu na brzinu i
opseg apsorpcije.
• Debljina i kvaliteta barijere (sluznice ili kože) znat-
no utječu na apsorpciju otrova. Koža kao snažna
barijera nije svugdje jednake debljine i ne pruža
jednaku zaštitu. Očito je da će prodor otrova preko
dlana biti teži nego preko kože prsiju, koja je tanja.
• Na apsorpciju otrova znatno utječe površina bari-
jere. Usna i nosna šupljina te želudac opsegom su
male barijere i apsorpcija je mala. Tanko crijevo je
opsegom najveća barijera u organizmu i ima vrlo
veliku apsorpciju.
• Vrlo je važna kvaliteta dodira između otopine
otrova ili tekućeg otrova s barijerom. Da bi mogao
proći kroz barijeru, otrov mora biti s u dodiru s njom.
Nalazi li se, npr., otrov u hrani velikoga volumena,
apsorbirat će se samo onaj dio otrova koji dođe u
dodir s barijerom.
• Vrijeme izloženosti barijere otrovu znatno utječe na apsorpciju otrova, zbog čega je važno
prekinuti vezu između barijere i otrova što brže.
• Bitan je i sastav tjelesnih izlučevina jer otrov može ući u organizam samo u tekućem stanju, a
kako će se apsorbirati ovisi o kemijskim svojstvima otapala i otopljene tvari.
• Ostali činitelji su još, npr., temperatura, bolest, dob. Povišena temperatura tijela znatno ubrzava
apsorpciju otrova.
c) Vanjski činitelji
• Promjena topljivosti dodatkom tekućina koje su lipofilne (alkohol, mlijeko i sl.)
• Do promjena lipofilne frakcije dolazi promjenom pH-vrijednosti tekućine na mjestu apsorpcije
uzimanjem kiselina ili baza uz otrov.
• Promjena agregacijskoga stanja otrova osobito je važna za pluća kada otrov naglo prelazi u pli-
novito stanje zbog dodatka kiselina ili povišenja temperature.
• Vezanje ili oslobađanje otrova, npr. vezanje otrova na medicinski ugljen i uklanjanje iz organizma.
369
595

2. Mjesta ulaska otrova u krvotok
Glavna mjesta ulaska otrova u krvotok su:

a) probavni sustav: usta, jednjak, želudac,
dvanaestnik i crijevo.
Moć apsorpcije najveća je u crijevu zbog veli-
čine površine barijere i činjenice da je crijevo
glavno mjesto apsorpcije u organizmu. Zato
je važno spriječiti dolazak otrova u crijevo iz
želuca poduzimanjem hitnih mjera:
• povraćanjem, ako je dopušteno
• purgativima (sredstvima za čišćenje) ili
• smanjivanjem količina otrova davanjem
adsorbensa koji adsorbiraju otrov (carbo
animalis).
b) dišni putovi
Otrov se može apsorbirati od nosa do plućnih alveola ovisno o agregacijskom stanju otrova. To mogu biti:
• plinovi i pare te
• aerosolovi (čvrste čestice raspršene u plinu, npr. dim), otopljena kemikalija u obliku kapljica i prašina.
Plinoviti otrovi najčešće se apsorbiraju u alveolama pluća gdje su u neposrednom dodiru s kapila-
rama, što znači da je prolazak u krvotok izrazito brz, a količina otrova apsorbirana u organizam ovisi
o svojstvima otrova:
• koeficijent raspodjele između zraka i lipida
• posebni učinci (snažni nadražljivci dišnoga sustava – NH3, Cl2)
• vrijeme izloženosti i koncentracija otrova
• ventilacija pluća izložene osobe i drugi činitelji.
Aerosolovi i prašina
Postoje čvrsti i kapljični aerosolovi, npr. dim i magla. Budući da otrov mora biti ili tekućina ili otopina,
kapljični su aerosolovi prikladniji za prolaz kroz barijere, dok se čvrsti aerosolovi moraju tek otopiti u
sluznicama. Apsorbirana količina otrova ovisi o:
•
veličini čestica aerosola
•
lipofilnosti otrova
•
koncentraciji otrova u zraku
vremenu izloženosti i ventilaciji pluća izložene osobe. Aerosolovi ulaze u organizam kroz nos i
•
često se (ovisno o veličini čestice) zaustavljaju na sluznicama nosa i dlačicama, čija je uloga da
zaustave viruse i bakterije, prašinu i dr.
Mala površina sluznice nosa izrazito je dobro prokrvljena, što pogoduje visokoj apsorpciji otrova ako
se on dugo zadržava na sluznici (ljudi šmrču duhan i kokain da povećaju užitak). Pri povredama nosa
otrov mnogo lakše i brže ulazi u organizam.
370
596

c) Koža
ešće apsorbiraju Kožom
otrovisekroznajčešće
lipidnu
apsorbiraju
barijeru,
otrovi kroz
a prvenstveno
lipidnu barijeru, akroz
prvenstveno
rožnatikrozsloj
rožnati
te sloj
krozte kroz
pore,
pore,dlake,
dlake,
žlijezde
ičina apsorbiranog i dr. Količina
otrova ovisi apsorbiranog
o: otrova ovisi o:
ožene kože • površini izložene kože
zloženosti • vremenu izloženosti
ska otrova jer koža•nije
mjestu ulaska otrova
svugdje jer kožadebljine
jednake nije svugdjei jednake debljine i otpornosti.
otpornosti.
d) Drugi (intermuskularno,
rmuskularno, rektalno, rektalno, vaginalno, penalno)
vaginalno, penalno)
3. Što se događa
3. s
Što
otrovom
se događa u
s otrovom
organizmu
u organizmu
akcija kojima se organizam
Mehanizmi reakcijabranikojima
odse organizam brani od
ecifični, pa su pogreške
otrova su nespecifični,
lako moguće. pa su pogreške lako moguće.
ični su uobičajenim
Mnogi
tvarima
otrovi slični
što sukolaju
uobičajenim tvarima što kolaju
organizam im pomažeu organizmu
u prenošenju
i organizam imdopomaže u prenošenju do
mjesta
nja, a to je opasnije zadjelovanja,
njega. a to je opasnije za njega.
m prepozna otrov Kad
kaoorganizam
stranu prepozna
tvar, bra-otrov kao stranu tvar, bra-
ačina s osnovnimniciljem
se na više
danačina
spriječi
s osnovnim
ili ciljem da spriječi ili
uzrokovane otrovomumanji– štete
smanjivanjem
uzrokovane otrovom – smanjivanjem
otrova u krvotoku koncentracije
i na mjestima otrova udjelo-
krvotoku i na mjestima djelo-
že: vanja. To postiže:
njem dolaska otrova • sprečavanjem
na mjesto dolaska
dje- otrova na mjesto dje-
tvaranjem polupropusnihlovanja: barijera
stvaranjem ne polupropusnih barijera ne
trovima da uđu u organizam,
dopušta otrovimaa normal-
da uđu u organizam, a normal-
ma omogućuje ulaz (većinanim tvarima otrovaomogućuje
ipakulaz (većina otrova ipak
lomično prolazi kroz barem djelomično prolazi kroz barijere);
barijere);
nom ili trajnom imobilizacijom
• privremenom ili otro- trajnom imobilizacijom otro-
arijere prolazi onaj dio va: otrova
kroz barijere kojiprolazi
nijeonaj dio otrova koji nije
o imobiliziran. Otroviprivremeno
se, naime, imobiliziran.
moguOtrovi se, naime, mogu
o vezati na bjelančevineprivremeno
tjelesnih vezatiteku-
na bjelančevine tjelesnih teku-
u takvom stanju da ne ćinamogu
ili biti u takvom
proći stanju
barijere.
da neProblem
mogu proći barijere.
nastaje Problem
kad organizam
nastaje kad organizam
takvetakveotroveotrovepočinje
počinje
otpuštati s mjesta imobilizacije
polagano otpuštati i polako
s mjestatrovati
imobilizacije
organizam.
i polako trovatiMnogo
organizam.
je slučajeva
Mnogo je slučajeva
da sedaotrovi
se otrovitrajno
trajno
ju u organizmu: teškizaustavljaju
metali (živa, u organizmu:
kadmij) teškiumetali
kostima,
(živa, kadmij)
organoklorni
u kostima, organoklorni
spojevi (DDT) spojevi (DDT)
u mastima
u mastimaii dr;dr;
je otrova u nove• kemijske
prevođenje otrova spojeve u nove kemijske spojeve (biotransformacija):
(biotransformacija): ovim se procesomovim se procesom otrovu otrovumijenja
mijenja
ako da postane prikladniji
struktura za takoneki
da postane
proces prikladniji
izlučivanja
za neki proces
(bubreg,
izlučivanja
stolica
(bubreg,
ili stolica
pluća). ili pluća).
Uglavnom
Uglavnomse se od
od
trova stvaraju hidrofilni
lipofilnih
kojiotrova
se lakše
stvaraju
izlučuju
hidrofilni iz kojiorganizma.
se lakše izlučujuPonekad
iz organizma.biotransformacijom
Ponekad biotransformacijom nastaju
nastaju
od polazne tvari: oksidacijom
jači otrovi od polazne
etanola, tvari:npr.,
oksidacijom
dobiva etanola,
se otrovniji
npr., dobivaaldehid;
se otrovniji aldehid;
e iz organizma: • izlučivanje iz organizma:
m: davanjem većih • bubregom:
količina tekućine
davanjem(liječnik)
većih količina – tekućine
diurezom (liječnik)
se –izlučuju
diurezom otrovi.
se izlučuju otrovi.
• stolicom:
sredstvima za čišćenje ili sorbensa
sredstvima(carbo
za čišćenje animalis)
ili sorbensapojačava
(carbo animalis) se pojačava
izlučivanjese izlučivanje
zvođenjem na čisti • plućima:
zrak ili davanjem
izvođenjem na kisika
čisti zrak
(liječnik).
ili davanjem Nakisika
ovaj(liječnik).
se načinNa ovaj
u sepotpunosti
način u potpunosti
uklanjaju
uklanjajusamo
samo
onoksid i neki plinoviugljikov
koji se monoksid
koristei neki
u anesteziji.
plinovi koji se Izvođenjem
koriste u anesteziji.unesrećene
Izvođenjem unesrećene
osobe osobe na čist na čist
zrakzraksamo
samo
dalja apsorpcija plinovitog
se prekidaotrova,
dalja apsorpcija
ali eliminacija
plinovitog otrova, većine
ali eliminacija
otrovavećine izdahnutim
otrova izdahnutim
zrakom zrakom
vrlovrlo
jejeslaba.
slaba.
371
597
597

4. Sprečavanje apsorpcije
Mjere zaštite
• uporaba zaštitnih sredstava: sredstva odrediti sukladno pokusu koji se radi
• pročišćavanje zraka (prozračivanje učionice)
• zabrana jela i pića za vrijeme izloženosti otrovu
Uklanjanje kemikalija s mjesta apsorpcije
Obvezno osobu ukloniti s mjesta djelovanja otrova i, ako treba, pozvati liječnika.
• probavni sustav: izbacivanje otrova izazivanjem povraćanja, davanjem sorbensa ili tvari koje na
sebe vežu otrov (liječnik)
• koža: skidanje kontaminirane (onečišćene) odjeće i obuće te dekontaminacija – ispiranje što
većom količinom vode, a po potrebi i sapunom
• dišni sustav: iznijeti osobu na svjež zrak
• oči: odmah početi ispiranje oka (prema propisima).
Uporaba protuotrova
• Dopuštena samo stručnim osobama.
5. Što treba ponijeti u zdravstvenu ustanovu

Na mjestu nesreće pruža se samo najnužnija prva pomoć.
Ako je potrebno, poziva se hitna pomoć ili se unesrećenoga
transportira u najbližu zdravstvenu ustanovu u kojoj se može
obaviti stručna medicinska obrada.
U zdravstvenu ustanovu treba ponijeti:
• sigurnosno-tehnički list (STL) i svu drugu prateću
dokumentaciju što je propisuje zakonodavac, ili podatke
o kemikaliji prepisane s bočice ili kutije; može se ponijeti
bočicu ili kutiju u kojoj je bila kemikalija, ali samo ako
nije kontaminirana)
• podatke o događaju i količinama otrova što ih je
osoba primila.
Učiteljica/učitelj kemije obvezan je doći u bolnicu s uče-
nikom.
372
598

Prva pomoć u radu s kemikalijama
1. Tri temeljna pravila

• Prvu pomoć treba pružiti što hitnije, sabrano i spriječiti
paniku. PRVA POMOĆ
• Mjesta dodira s opasnom kemikalijom odmah se isperu
velikom količinom tekuće vode, a – ako je nema – valja
upotrijebiti bilo kakvu vodu. Upamti! Količina vode nikad

Broj telefona 112
Stari broj telefona 94
ne može biti prevelika.
• U tijeku pružanja prve pomoći treba odmah zadužiti nekoga da – ako se zaključi da je to potreb-
no – pozove hitnu pomoć.
2. Oprema za prvu pomoć

a) Odrediti mjesto za pružanje prve pomoći i osigurati dovoljnu količinu tekuće vode, a po potrebi
i sapuna. Iskustvo govori da je brzo i temeljno ispiranje mjesta dodira velikom količinom vode
najdjelotvorniji način pružanja prve pomoći unesrećenom. Stoga pri radu s opasnim kemikalijama
treba osigurati mjesto na kojem se može ispirati. To mjesto mora biti odmah u funkciji jer nema
vremena za gubljenje.
b) Nabaviti ili načiniti ispiralice za oči ili nabaviti savitljivo crijevo koje se može brzo priključiti na
slavinu za vodu kako bi odmah bilo u funkciji.
c) Na početku nastavne godine u sedmom razredu uz mjere opreza i zaštite valja upoznati učenike
s mjerama prve pomoći i mjestom na kojem će biti pružena.
d) Učenike valja upoznati s načinom evakuacije iz razreda ako dođe do istjecanja plina, požara ili
bilo kakve nesreće s kemikalijama pri izvođenju pokusa.
3. Pružanje prve pomoći

a) Prva pomoć u slučaju dodira s kožom
• Skinuti onečišćenu odjeću.
• Mjesto dodira odmah isprati velikom količinom vode, a po potrebi
i sapunom (organska otapala i sl.) – svaka je sekunda dragocjena!
Mlazom umjerenoga tlaka treba ispirati tako dugo koliko je propisano
posebnom uputom za pružanje prve pomoći za određenu kemikaliju
(STL).
• Ako je riječ o velikoj količini kemikalije i zahvaćenoj velikoj površini
kože, dobro je da dekontaminaciju (uklanjanje otrova) obavljaju ba-
rem dvije osobe – jedna skida odjeću, a druga istovremeno ispire kožu.
• Ako u blizini nema tekuće vode, mjesto dodira treba uroniti u spremnik
za vodu (bačvu, kantu i sl.).
• Jaku kiselinu ili lužinu ne smije se pokušati neutralizirati jer je to vrlo
egzotermna reakcija i može pogoršati situaciju. Ispire se samo
vodom.
373
599

• Nakon ispiranja voda se ukloni upijanjem, a opečeno mjesto pokrije se sterilnom gazom. Ne smije
se stavljati nikakve kreme.
• Odmah treba zatražiti liječničku pomoć.
b) Prva pomoću u slučaju dodira s očima

PRVO OPERITE RUKE !
• Odmah počnite ispirati. Treba imati na umu da će ozlijeđena osoba možda biti privremeno sli-
jepa i od bolova agresivna te da će pružati otpor pri pružanju pomoći. Njezin otpor treba svladati
makar silom.
• Oči treba ispirati obilnim mlazom vode pod srednjim tlakom onoliko dugo koliko je propisano po-
sebnom uputom za pružanje prve pomoći za određenu kemikaliju.
• Treba paziti da ozlijeđeni prije početka ispiranja ne dira oči rukama. Trljanjem može kemikaliju
potisnuti dublje ispod kapaka.
• Oči se ispiru tako da se palcem i kažiprstom rašire kapci, a oči drže otvorenima te se okreću u svim
smjerovima tako da voda dospije u sve dijelove oka.
• Ako se ispire pomoću gumenoga crijeva priključenoga na slavinu treba paziti da tlak bude umjeren;
jaki mlaz može ozlijediti oko.
• Ako se ispire polijevanjem vodom iz posude, ozlijeđeni treba leći ili zabaciti glavu unazad, a vodu se
lijeva na korijen nosa tako da se slijeva desno i lijevo i prelazi preko očnih jabučica. Oči treba držati
otvorenima. Ovaj način ispiranja uvijek traje dulje od ispiranja pomoću ispiralice.
Upamtite! Vode nikad previše!

• Ako pri ruci nemate ništa od navedenog (ispiralicu, gumeno crijevo ili posudu za polijevanje), neka
ozlijeđeni uroni glavu u kantu punu vode (lavor), trepće kapcima i kruži očima.
• Nakon ispiranja u oči se ne stavlja ništa (kapi, masti i sl.), oko se pokrije sterilnom gazom i potraži
se hitna liječnička pomoć.
c) Prva pomoć u slučaju udisanja opasnih kemikalija (plinova, aerosolova, prašine)

• Ozlijeđenoga treba odmah izvesti na svježi zrak. Do dolaska liječnika neka leži i miruje. Dijelove
odjeće treba opustiti i održavati tjelesnu temperaturu. Ako se primijeti otežano disanje, osobu
treba staviti u poluležeći položaj i smirivati je do dolaska liječnika (sprečavati paniku).
d) Prva pomoć u slučaju gutanja kemikalija

Stanje bez svijesti
Ne izazivati povraćanje. Osobu hitno prevesti u zdravstvenu ustanovu u stabilnom bočnom
položaju.
Progutana agresivna kemikalija (kiselina lužina i sl.)
Ne izazivati povraćanje. Isprati usta vodom, unesrećenom dati popiti 2,5 do 3 dL vode (1 – 2
čaše) i odmah prevesti u najbližu zdravstvenu ustanovu na ispiranje želuca sondom).
Progutano organsko otapalo
Ne izazivati povraćanje. Isprati usta vodom, ali ne davati piti vode. Primijeti li se otežano di-
sanje, osobu odmah u poluležećem položaju prevesti u najbližu zdravstvenu ustanovu uz stalno
smirivanje.
374
600

Progutana kemikalija koja se pjeni (deterdžent)
Ne izazivati povraćanje. Primijeniti sredstvo protiv pjenjenja, npr. polidimetilsiloksan (ako postoji
u ormariću prve pomoći), i osobu odmah prevesti u najbližu zdravstvenu ustanovu.
Izazivanje povraćanja
Provjeriti u uputama za pružanje prve pomoći je li dopušteno izazivati povraćanje ili je kontra-
indicirano. Dati osobi čašu do dvije mlake vode (ne davati otopinu natrijeva klorida, sirupe i sl.).
Ako to ne potakne povraćanje, treba gurnuti prst do korijena jezika i dražiti stražnje meko nepce.
Povraćanje nastojati izazvati nekoliko puta uzastopce uz davanje mlake vode. Nakon toga odmah
potražiti pomoć liječnika.
e) Prva pomoć u slučaju šoka

• Šok se prepoznaje po: bljedilu, tjeskobnom izrazu lica, drhtavici, osjećaju hladnoće, hladnom znoju
na čelu, licu i dlanovima, mutnim očima, širokim zjenicama, kratkom dahu, slabom i ubrzanom pulsu.
Ozlijeđeni je najčešće pri svijesti, koja može biti pomućena, zastrašen ili ravnodušan, a osjetljivost
na bolove je umanjena. Od ostalih simptoma može se javiti: žeđ, mučnina, povraćanje i nesvijest.
• Šok je opasno stanje i, ako se ne pruži pomoć, može završiti smrću. Važno je hitno pozvati
liječnika! Do dolaska se postupa ovako:
• Ozlijeđenog se polegne i podignu mu se noge u nešto viši položaj (ako nema ozlijede glave). Time
se pojačava cirkulacija krvi u plućima i mozgu.
• Jako krvarenje treba zaustaviti.
• Odjeću treba otkopčati, obuću skinuti, a iz usta izvaditi strana tijela (proteza, ostaci hrane i sl.)
• Treba održavati tjelesnu temperaturu.
• Ozlijeđenoga valja umiriti i ulijevati mu povjerenje. Počne li povraćati, držati mu glavu postrance.
Uklanjati povraćeni sadržaj da ne bi dospio u dušnik.
• Ozlijeđeni smije piti vodu, voćni sok ili mlijeko.
f) Prva pomoć pri nesvijesti ozlijeđenoga

• Ozlijeđena osoba u nesvijesti ne smije ležati na leđima; treba je postaviti u tzv. stabilni desni
bočni položaj.
• Osoba koja pruža pomoć treba stati uz desni bok ozlijeđenog i postupiti ovako:
• podići desnu nogu i savinuti je u koljenu tako da stopalo noge bude u blizini koljena lijeve noge
• desnu ruku onesviještenog ispružiti uz njegovo tijelo i malo gurnuti pod stražnjicu
• lijevu ruku saviti u laktu i staviti preko trbuha
• onesviještenog uhvatiti za lijevo rame i butinu te privući k sebi, a šaku lijeve ruke staviti pod bradu;
tako se postigne stabilan bočni položaj u kojem ne prijeti opasnost od gušenja.
Ovo je kratak pregled najosnovnijih činjenica što ih jedan učitelj kemije treba znati.
Pri pripremi ovih podataka korištena je sljedeća literatura:
• Plavšić, Franjo; Wolf Čoporda, Alka; Lovrić, Zdravko; Capak, Krunoslav: Osnove toksikologije, Hrvatski
zavod za toksikologiju, Zagreb 2001. ili (i)
• Plavšić, Franjo; Wolf Čoporda, Alka; Lovrić, Zdravko; Čepelak, Danijela: Siguran rad s kemikalijama,
Hrvatski zavod za toksikologiju Zagreb 2006.
375
601

Bilješke
376
602

Opća Kemija 1 I 2

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Opća Kemija 1 I 2

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Aleksandra Habuš ♦ Ljubica Petrić ♦ Snježana Liber ♦ Dubravka Stričević

Ivanka Filipan ♦ Željko Mrklić ♦ Dubravka Magdalenić

Opca kemija 1-2 PRIR 2014.indb 1 5.9.2014. 14:52:50

Direktorica izdavaštva i razvoja

Ovaj priručnik usklađen je s udžbenikom i pripadajućim dopunskim

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu

Opca kemija 1-2 PRIR 2014.indb 2 5.9.2014. 14:52:50

U Zagrebu, kolovoz 2014.

Opca kemija 1-2 PRIR 2014.indb 3 5.9.2014. 14:52:50

Opca kemija 1-2 PRIR 2014.indb 5 5.9.2014. 14:52:50

PRIRUČNIK ZA NASTAVNIKE KEMIJE

Što sadrži ovaj priručnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

1. DIO: PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE U NASTAVI KEMIJE

2. DIO: KAKO UČINITI NASTAVU KEMIJE ZANIMLJIVOM

PRIRUČNIK ZA NASTAVNIKE KEMIJE

Okvirni nastavni program kemije u gimnaziji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157

1. ENERGIJA I KEMIJSKE PROMJENE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167

Opca kemija 1-2 PRIR 2014.indb 6 5.9.2014. 14:52:50

3. OTOPINE I KOLOIDNI SUSTAVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 201

4. KINETIKA KEMIJSKIH REAKCIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237

5. RAVNOTEŽA KEMIJSKIH REAKCIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 253

6. KISELINE, BAZE I SOLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 265

8. OSNOVE ELEKTROKEMIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 311

Opca kemija 1-2 PRIR 2014.indb 7 5.9.2014. 14:52:50

1.1. Osnovna načela, metode i oblici rada u nastavi kemije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 333

Piktogrami opasnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 355

Opca kemija 1-2 PRIR 2014.indb 8 5.9.2014. 14:52:50

Nastavne cjeline sadrže podnaslove:

♦ Ciljevi i zadaci nastavne jedinice

Prikažimo ukratko što je obuhvaćeno kojim od navedenih naslova.

Opca kemija 1-2 PRIR 2014.indb 9 5.9.2014. 14:52:50

U priručniku smo pripremili „Mali didaktičko–metodički podsjetnik“ za kojeg vjerujemo da će

Opca kemija 1-2 PRIR 2014.indb 10 5.9.2014. 14:52:50

Opca kemija 1-2 PRIR 2014.indb 11 5.9.2014. 14:52:51

1.1. Nastavni planovi i programi

OKVIRNI (PROPISANI) NASTAVNI PLAN I PROGRAM ODREĐUJE:

OKVIRNI (propisani) PROGRAM

Agregacijska stanja tvari.

Opca kemija 1-2 PRIR 2014.indb 13 5.9.2014. 14:52:51

Opca kemija 1-2 PRIR 2014.indb 14 5.9.2014. 14:52:51

Školski program (smjer, zanimanje):

Razred i odjeli u kojima se Školska godina u

Nastavnik koji izvodi program:

Nastavnici koji su surađivali u izradi programa (sustručnjaci i nastavnici srodnih odnosno

Broj nastavnih sati tjedno: Broj nastavnih sati godišnje:

Ciljevi i zadaci – prema okvirnom (propisanom) programu:

Očekivana razina postignuća obrazovnih ciljeva:

psihomotorno (praktične vještine):

Postignuća učenika (kriteriji ocjenjivanja) –

uz nastavnikovu pomoć učenik će s razumijevanjem obrazložiti i primijeniti određena

učenik sigurno vlada nastavnim sadržajima, brzo, točno i znanstveno utemeljeno

Opca kemija 1-2 PRIR 2014.indb 15 5.9.2014. 14:52:51

naziv opis kratica u imeniku

broj pisanih radova ispiti znanja seminarski radovi referati ostalo

Udžbenici i ostala priručna literatura za učenike i nastavnike:

Učeničke obveze: ________

bilježnice: _____________, pribor: _____________

i pomagala koja učenik mora imati:

Opca kemija 1-2 PRIR 2014.indb 16 5.9.2014. 14:52:51

Broj Ukupno Broj Ukupno

U OPERATIVNOM PROGRAMU nastavne cjeline (teme) vremenski se raščlanjuju na

Pri operativnom planiranju nastavnik uzima u obzir:

Opca kemija 1-2 PRIR 2014.indb 17 5.9.2014. 14:52:51

bilježnice: _, pribor: _

Elementi ocjenjivanja: _, _,

NASTAVNIK: ________ NADNEVAK: _

NASTAVNIK: ________________ NADNEVAK: _