Elektrotehnička škola za energetiku Sarajevo

Sadržaj
1. Uvod………………………………………………………………………………………………………………………………………2
2. Historijat.....................................................................................................................................2
3. Osnovne komponente (dijelovi) elementa, mašine, uređaja......................................................3
3.1. Udarni vodic.................................................................................................................3
3.2. Uzemčjivaći..................................................................................................................4
3.3. Vodići za spajanje…………………………………………………………………………………………………….5
3.4. Uređaji za iskru………………………………………………………………………………………………………..6
3.5. Mijerni uređaji…………………………………………………………………………………………………………6
3.6. Otpornici………………………………………………………………………………………………………………….7
3.7. Prekidaći………………………………………………………………………………………………………………….7
3.8. Kablovi žice………………………………………………………………………………………………………………8
4. Montaža gromobranske instalacije…………………………………………………………………………………………9
5.Temeljni uzemljivač...................................................................................................................10
6.Uzemljenje gromobranske instalacije........................................................................................11
7.Vanjska i unutarnja gromobranska instalacija...........................................................................14
8. Princip rada gromobranskih instalacija…………………………………………………………………………………15
9. Identifikacija kvarova gromobranskih instalacija………………………………………………………………….16
10. Otklanjanje kvarova gromobranskih instalacija………………………………………………………………….16
11. ZAKLJUČAK…………………………………………………………………………………………………………………….…..17
12.LITERATURA………………………………………………………………………………………………………………………..18

Bakir Karić, završni rad iz Praktične nastave 1

 Elektrotehnička škola za energetiku Sarajevo

1. UVOD
Gromobranska instalacija ima zadatak da što sigurnije zaštiti gradevinske objekte,odnosno živa
bića i predmete koji se u njima nalaze od štetnih posljedica izbijanja atmosferskog elektriciteta
u obliku munje.Odmah u početku moramo spomenuti da nismo u stanju izvesti takvu instalaciju
koja bi stopostotno ispunjavala svoju zadaću, a da bude istovremeno i ekonomski opravdana.
Praksa je pokazala da munja prilično često udari u objekte kojima je gromobranska instalacija
izvedena u skladu s postojećim propisima.
Tehničko djelovanje groma zasniva se na djelovanju velikih struja groma.Prosjecna vrijednost
struje kod atmosferskih elektricnih praznjenja iznosi oko 30 000 A, a u iznimnim slucajevima
registrirana su I praznjenja od 400 000A.
Posebno je opasno ako su objekti nezasticeni pa udarom groma struja prolazi kroz
drvo,beton,zid I sl.U tom slucaju zbog velikog otpora moze doci I do eklspolzivnih razaranja
drveca,drvenih stubova, balkona I sl.
Dakle proizlazi su osnovni zahtijev za gromobranske instalacije je da na objekat postave metalni
vodic,da se dovoljno dimenzioniraju da ne dodje do opasnog ugrijavanja I da se struja groma
tim vodicima sto kracim putem uvede u zemlju.

2. Historijat gromobranskih instalacija

Benjamin Franklin (1706. - 1790.) smatra se ocem modernog gromobrana. On je 1752. godine
izveo poznati eksperiment s ključem na zmiji kojim je dokazao da se munja sastoji od električne
energije.
Nakon toga, Franklin je osmislio prvi gromobran koji se sastojao od koplja koje je privlačilo
munju te uzemljivača kojim se električna energija odvodi u zemlju.
Tijekom 19. stoljeća, gromobranske instalacije postale su popularne u Europi i SAD-u.
Mnogi su se počeli baviti istraživanjem gromobranskih instalacija i njihovog poboljšanja. U
Njemačkoj je 1802. godine izumljen prvi metalni gromobran, a tijekom 19. stoljeća proizveden
je velik broj različitih modela gromobrana.
Krajem 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća, pojavile su se različite tehnike za zaštitu od munje,
poput instaliranja kablova koji su vodili struju do zemlje i koristili se kao uzemljenje.
Također su se razvili novi materijali i tehnologije koji su omogućili proizvodnju učinkovitijih
gromobrana.
Tijekom 20. stoljeća, proizvodnja gromobrana postala je sve sofisticiranija. Razvijene su nove
tehnologije za zaštitu velikih objekata kao što su neboderi, mostovi, i zrakoplovi. Danas postoje
različite vrste gromobrana koji se prilagođavaju različitim potrebama i okolnostima.
Danas se gromobranske instalacije koriste širom svijeta kako bi se smanjio rizik od požara i
oštećenja objekata uslijed udara munje.

Bakir Karić, završni rad iz Praktične nastave 2

 Elektrotehnička škola za energetiku Sarajevo

3. Osnovne komponente (dijelovi) gromobranske instalacije

Osnovne dijelovi ili kompononte kod gromobranskih instalacija su:

1.Udarni vodic
2.Uzemljivaći
3.Vodici za spajanje
4.Uređaji za iskru
5.Mijerni uredjaj
6.Otpornici
7.Prekidaci
8.Kablovi i zice

3.1. Udarni vodic

Udarni vodič može biti izrađen od različitih materijala, poput bakra, aluminija, ili neke legure
metala.
Materijal od kojeg je izrađen udarni vodič mora imati dovoljno dobre električne karakteristike,
odnosno nisku otpornost, kako bi se omogućila brza i učinkovita raspodjela električnog naboja
kroz vodič.
Oblik i veličina udarnog vodiča također su važni faktori u njegovom dizajnu. Obično se koristi
cijevasti ili plosnati vodič, a debljina materijala ovisi o veličini objekta koji se štiti. Važno je
osigurati dovoljnu čvrstoću i izdržljivost vodiča kako bi mogao izdržati vremenske uvjete, poput
jakih vjetrova, snijega i kiše.
Udarni vodič se postavlja na krov ili najvišu točku objekta pomoću posebnih pričvrsnih
elemenata, poput nosača, sidara i držača. Važno je osigurati da su ovi elementi čvrsto
pričvršćeni na objekt, kako bi se spriječilo oštećenje udarnog vodiča i gromobranskog sistema u
slučaju jakog vjetra ili oluje.

Slika 1. Vodic na krovu

Bakir Karić, završni rad iz Praktične nastave 3

 Elektrotehnička škola za energetiku Sarajevo

3.2. Uzemljivaći

Uzemljivači su važan dio gromobranskih instalacija jer osiguravaju da se električni naboj

prikupljen od udarnog vodiča sigurno i učinkovito odvodi u zemlju, gdje se može
bezopasno raspršiti.
Uzemljivači su obično izrađeni od metalnih šipki, cijevi ili ploča, koje se zakopavaju u tlo.
Materijal od kojeg se izrađuje uzemljivač mora imati dobre električne karakteristike,
odnosno nisku otpornost, kako bi se omogućilo brzo odvođenje električnog naboja u tlo.

Slika.2 na dodnjem dijelu slike se jasno vidi uzemljivac

Bakir Karić, završni rad iz Praktične nastave 4

 Elektrotehnička škola za energetiku Sarajevo

3.3. Vodići za spajanje

Vodiči za spajanje su dijelovi gromobranskog sistema koji se koriste za povezivanje udarnog
vodiča i ostalih dijelova gromobranskog sistema s uzemljivačima. Vodiči za spajanje moraju biti
izrađeni od materijala s niskom otpornošću, poput bakra ili aluminijskih legura, kako bi se
osigurala brza i učinkovita raspodjela električnog naboja.
Vodiči za spajanje mogu biti ravni ili u obliku cijevi. Ravni vodiči se obično koriste za spajanje
udarnog vodiča s ostalim dijelovima gromobranskog sistema, dok se vodiči u obliku cijevi koriste
za spajanje uzemljivača s ostalim dijelovima gromobranskog sistema.
Kada se koristi bakreni vodič za spajanje, on se obično mora zaštititi od korozije pomoću
različitih metoda, poput pocinčavanja ili presvlačenja slojem za zaštitu od korozije. To osigurava
dugotrajnu funkcionalnost i pouzdanost vodiča za spajanje.Vodiči za spajanje se obično
instaliraju uz zidove ili krovove zgrade, a mogu se postaviti na razne načine, ovisno o
specifičnostima objekta i terena. Vodiči za spajanje mogu se postavljati unutar zgrade, izvan
zgrade .

Slika3.vodic za spajanje

Bakir Karić, završni rad iz Praktične nastave 5

 Elektrotehnička škola za energetiku Sarajevo

3.4. Uređaji za iskru

Uređaji za iskru su elektronički uređaji koji se koriste u gromobranskim instalacijama kako bi se
preusmjerio električni naboj iz udarnog vodiča prema uzemljivaču.
Oni djeluju kao vrsta zaštite za objekte od groma, jer pomažu u sprečavanju štete koja se može
dogoditi u slučaju udara groma.
Uređaji za iskru sastoje se od dva osnovna dijela - elektronskog uređaja za nadzor i zaštitu i
prekidača. Elektronski uređaj za nadzor i zaštitu ima senzore koji prate potencijalne promjene
električne struje i napona unutar gromobranskog sistema, dok prekidač otvara i zatvara kolo
kada se otkrije prekomjerna struja ili napon, što preusmjerava električni naboj u uzemljivač.
Uređaji za iskru su ugrađeni u gromobranske instalacije na mjestima gdje je vjerojatnost udara
groma najveća, a to su obično mjesta gdje se gromobranski vod nalazi na otvorenom prostoru i
visoko iznad tla. Oni se također mogu instalirati na mjestima gdje postoji velika koncentracija
električne opreme koja bi mogla biti oštećena u slučaju udara groma.

3.5. Mijerni uređaji

Mjerni uređaji u gromobranskim instalacijama koriste se za provjeru funkcionalnosti sistema i
mjerenje karakteristika električnog signala u udarnom vodiču i uzemljivaču.
Ti uređaji obično mjere parametre poput napona, struje, otpora i frekvencije u gromobranskom
sistemu.Najčešće korišteni mjerni uređaj u gromobranskim instalacijama je ohmmetar, koji se
koristi za mjerenje otpora gromobranskih vodova i uzemljivača.
Otpor se mjeri između udarnog vodiča i uzemljivača kako bi se osiguralo da su svi dijelovi
sistema spojeni i da je uzemljivač dobro pričvršćen.
Drugi često korišteni mjerni uređaj je multimetar, koji može mjeriti više parametara, uključujući
napon, struju i otpor.
Multimetar se koristi za mjerenje napona u gromobranskim vodovima, kao i za provjeru struje
koja prolazi kroz uređaj za iskru.

slika 4. Mjerni uređaj

Bakir Karić, završni rad iz Praktične nastave 6

 Elektrotehnička škola za energetiku Sarajevo

3.6. Otpornici
Otpornici su važni dijelovi gromobranskih instalacija koji se koriste za ograničavanje struje koja
prolazi kroz gromobranski sistem.
Struja koja prolazi kroz gromobransku instalaciju može biti vrlo jaka i stoga je važno da se
ograniči kako bi se izbjeglo oštećenje opreme ili rizik od požara.

Otpornici se obično ugrađuju u udarni vodič gromobranskog sistema, a njihova uloga je da

ograniče struju u slučaju udara groma.
Kada se dogodi udar groma, visoki napon izaziva struju koja teče kroz udarni vodič. Otpornici
ograničavaju struju tako da se ne prekorači sigurni kapacitet instalacije.
Otpornici se mogu postaviti između udarnog vodiča i uzemljivača, ili između udarnog vodiča i
ostalih dijelova gromobranske instalacije.

Postoji nekoliko vrsta otpornika koji se koriste u gromobranskim instalacijama. Najčešći su

ugljikovi otpornici, koji su jeftini i dostupni u različitim vrijednostima otpora. Osim toga, postoje
i metalni otpornici koji se koriste za velike struje i visoke snage. Metalni otpornici su obično
veći od ugljikovih otpornika i imaju veću otpornost na toplinu.

3.7. Prekidaći

Prekidači su važni dijelovi gromobranskih instalacija koji se koriste za uključivanje i isključivanje

struje koja protječe kroz gromobranski sistem.
Uz pomoć prekidača, struja se može isključiti u slučaju kvara ili potrebe za održavanjem sistema.
Prekidači se obično postavljaju na mjestima gdje se mogu lako pristupiti, na primjer u
kontrolnoj kutiji na gromobranskoj instalaciji.
Ovi prekidači su često izrađeni od plastike ili metala i omogućuju jednostavno uključivanje i
isključivanje struje u gromobranskom sistemu.
Postoje različite vrste prekidača koji se mogu koristiti u gromobranskim instalacijama.
Jedna od najčešćih vrsta je ručni prekidač, koji se obično koristi za uključivanje i isključivanje
struje u gromobranskom sistemu.
Ovaj prekidač se lako upravlja i može se koristiti za brzo isključivanje sistema u slučaju udara
groma.

3.8. Kablovi žice

Bakir Karić, završni rad iz Praktične nastave 7

 Elektrotehnička škola za energetiku Sarajevo

Kablovi i žice su važni dijelovi gromobranskih instalacija jer su oni dio putanje kojom struja
prolazi od gromobranskog usmjerivača do uzemljivača, osiguravajući time sigurno odvođenje
struje od objekta koji se štiti od udara groma.
Kablovi su uglavnom izrađeni od bakra ili aluminija, a koriste se u gromobranskim instalacijama
za prijenos električne energije i signala. U gromobranskim instalacijama koriste se posebni
kablovi koji su otporni na udar munje i na visoke naponske razlike koje se javljaju u sistemu.
Takvi kablovi su obično zaštićeni posebnom izolacijom koja može podnijeti visoke temperature i
električni napon.

Kabeli se koriste za povezivanje različitih dijelova gromobranske instalacije, poput uzemljivača,

gromobranskog usmjerivača i drugih dijelova sistema. Oni obično dolaze u različitim debljinama
i duljinama, ovisno o potrebama instalacije.

Žice se koriste za izradu veze između uzemljivača i gromobranskog usmjerivača, a trebaju biti
izrađene od materijala koji je otporan na koroziju. Najčešće se koriste bakrene žice, jer su dobar
vodič i ne korodiraju. Žice se obično izvode u dvije vrste, jednostrukoj i višestrukoj, ovisno o
potrebnom kapacitetu prijenosa električne energije.
Za odabir odgovarajućeg kabela i žice, važno je uzeti u obzir parametre poput naponske razine i
kapaciteta, kao i potrebnu duljinu. Također, važno je provjeriti propise i standarde koji se
primjenjuju za odabir kabela i žica za gromobranske instalacije kako bi se osiguralo da su
odgovarajući za potrebe instalacije i da su sigurni za upotrebu.

Slika 5. Kablovi I žice

4. Montaža gromobranske instalacije

Bakir Karić, završni rad iz Praktične nastave 8

 Elektrotehnička škola za energetiku Sarajevo

Montaža gromobranske instalacije se vrši prema odobrenom projektu.

Često se pri izvođenju građevinskih radova odstupa od projekta, tako da je ponekad potrebno
prije montaže gromobranske instalacije izvršiti doradu projekta.
Najvažnije je da se provjeri ima li na krovu I zidovima objekta metalnih površina koje nisu u
projektu, te da li se odvodi i mjerne kutijemogu postaviti kako je predviđeno.
Prvi korak pri izradi instalacije je postavljanje nosača trake (potpora) i mjernih kutija. Mjerne
kutije se postavljaju na visini 2 m od tla.
Nakon što se montiraju potpore i mjerne kutije pristupa se postavljanju trake. Traka se mora
postaviti po suhom vremenu i to što brže.
U slučaju nevremena sa grmljavinom djelomično postavljena traka može ugroziti objekat više
nego da je objekat bez gromobrana.
Traka se postavlja 10 m iznad nivoa krova i to okomito na krov – "na nož".
Na zidove se traka montira podžbukno (ispod fasade) ili nadžbukno na potporama.
Ukoliko se traka postavlja nadžbukno izlaz trake iz tla mora biti premazan katranom i zaštićen
metalnim štitnikom izrađenim od L-profila dužine 160 cm.
Metalni štitnik se montira na zid pomoću tiplova.
Sva spajanja trake se vrše pocinčanim vijcima M8x18 mm uz prijeklop dužine minimalno 10 cm.
Bitno je napomenuti da se na gromobransku instalaciju moraju spojiti sve metalne površine
veće od 2 m2 (oluci, cijevi, ventilacioni kanali itd.).
Ukoliko se gromobran izrađuje od trake ili pune žice razmak izmeđupotpora na sljemenu je 1 m,
po ostatku krova 1,5 m, a po zidovima 2 m.
Međutim ukoliko se koristi uže razmak između potora se smanjuje na 0,5 m duž cijele trase. Pri
odabiru vrste materijala za izradu gromobrana treba voditi računa o materijalima iskorištenim
za izradu objekta, jer nije dobro kombinirati raznorodne materijale.
Npr. ukoliko su oluci na objektu od bakra najbolje je koristiti bakar za izradu hvataljki i odvoda,
dok se u zemlju polaže traka od nehrđajućeg čelika. Spoj FeZn čelične trake i bakarne žice se
ostvaruje pomoću olovnog uloška.
U slučaju da direktno spojimo raznorodne materijale koji su inkompatibilni dolazi do ubrzane
korozije.
Pri udaru groma u objekat olovna pločica se istopi pa je treba zamijeniti. Zbog toga je bolje
rješenje upotreba trake od nehrđajućeg čelika, jer tada ne moramo postavljati olovni uložak.

Bakir Karić, završni rad iz Praktične nastave 9

 Elektrotehnička škola za energetiku Sarajevo

5. Temeljni uzemljivač
Uzemljivač u temeljima je vod u ulozi uzemljivača, koji je ugrađen u betonske temelje. To su
temelji objekta i locirani su pod površinom zemlje.
Standardi iz područja zaštite od groma navode taj uzemljivač kao osnovni uzemljivač. Izvodi se
po vanjskom rubu objekta u samim temeljima objekta kao zaključena petlja.
Kada gradimo objekt većih gabarita tada ugradimo u temelje još poprečne veze i tako tvorimo
mrežu uzemljivača ugrađenih u temelje. Standard predlaže, da bi trebali takve prečne veze, koje
su povezane sa petljom, ograditi svakih 10m.
Raspored uzemljivača u temeljima za objekte veće površine prikazan je na slici 6. Prikazuje
osnovni raspored uzemljivača kao i lokaciju izvoda iz betona. Izvoda je toliko koliko je odvoda i
sabirnica za izjednačavanje potenciala.
Kod toga je uzemljivač u temeljima ujedno i glavna sabirnica za izjednačavanje potenciala.

Slika 6. Primjer uzemljivača u temeljima

Najčešći oblik uzemljivača u temeljima je pocinčana čelična traka dimenzija 25x4mm a opcija je i
u obliku čeličnih palica Φ >10mm.

Bakir Karić, završni rad iz Praktične nastave

10
 Elektrotehnička škola za energetiku Sarajevo

6. Uzemljenje goromobranske instalacije

Uzemljivači su elementi električne instalacije koji služe za povezivanje instalacije na Zemlju koja
je provodnik električne energije.
Uzemljenje je potrebno iz više razloga: zaštita od udara groma, zaštita od dodirnih napona itd.
Postoje dvije vrste uzemljivača: štapni itrakasti.
Posebna vrsta trakastih uzemljivača su temeljni uzemljivači koji se postavljaju u temelj objekta.

Slika 7. Temelj i izlaz trake

Dobro izvedeno uzemljenje je od presudne važnosti za kompletan sistem zaštite bilo da se radi
o pogonskom uzemljenju, zaštitnom uzemljenju, uzemljenju gromobranske instalacije ili
združenom uzemljenju. Pogonsko (radno) uzemljenje je uzemljenje dijelova koji pripadaju
strujnom kolu, a zaštitno uzemljenje je uzemljenje dijelova koji ne pripadaju strujnom kolu.
Združeno uzemljenje je uzemljenje koje se postiže spajanjem dva ili više raznih uzemljenja.
Uzemljenjem uspostavljamo vezu između nadzemnih metalnih masa i uzemljivača položenih u
tlo da struje zemljospoja, odnosno atmosferskog elektriciteta, odvedemo u Zemlju radi
izjednačavanja potencijala. S obzirom na tu važnu ulogu potrebna je posebna pažnja pri izvedbi
uzemljenja.
Za izradu uzemljivača se upotrebljava toplopocinčano željezo. U posebno agresivnom zemljištu
gdje postoji opasnost od brže korozije, iznimno se može koristiti bakar. Još bolje rješenje je
upotreba nehrđajućeg čelika. Otpor uzemljenja ovisi od dobre izvedbe, veličine, rasporeda i
broja uzemljivača, a prvenstveno od zemljišta, tj. od njegovog specifičnog otpora.

Bakir Karić, završni rad iz Praktične nastave

11
 Elektrotehnička škola za energetiku Sarajevo

Slika 8. Izvedbe spajanja štampnih uzemljivača

Spajanje trake ili žice vodiča za uzemljenje (zemljovoda) se vrši vijcima M8x18 mm. Štapovi se
mogu izrađivati od punog materijala Φ10 mm ili više, cijevi Φ25 mm ili više te od profila (L-
profil, krstasti profil itd.). Dužina štapova je minimalno 1m, a međusobna udaljenost štapova
minimalno jednaka dužini štapova. Ako se primjene štapovi kraći od 1 m dolazi do izražaja štetni
uticaji zamrzavanja i sušenja tla.

Dužina štapova gromobranskog uzemljenja mora biti minimalno 3 m što često izaziva probleme
pri zabijanju štapova, jer štap „udari“ u kamen. Da bi se olakšalo zabijanje, štap treba biti dobro
zaoštren, a na vrhu štapa se zavari pločica po kojoj se udara čekićem.

Uzemljenja treba po mogućnosti postaviti u blizini trajno vlažnog zemljišta, odnosno gdje se
zemlja prirodnim putem kvasi. Poželjno je uzemjivač ukopati u vlažnu zemlju, koja ima mali
specifični otpor. Specifični otpor zemlje zavisi od njezinog sastava i vlage.

U kamenitom i šljunčanom terenu se zbog povećanja vodljivosti tla oko uzemljivača ukopava
treset ili se vrši zalijevanje uzemljivača i njegove neposredne okoline rastvorom vode i gline.
Najpovoljniji je rastvor 100 grama gline na 1 litar vode. Ukoliko se uzemljivač postavlja u golu
stijenu oko uzemljivača se obavezno postavi sloj zemlje (glina ili treset) minimalne debljine 10
cm. Nije dozvoljeno ukopavati so oko uzemljivača, jer ona ubrzava koroziju metala.
Trakasti uzemljivači se izvode od čelične pocinčane trake pravougaonog prijesjeka 25x4 mm ili
od nehrđajućeg čelika istog presjeka. Traka se ukopava na dubinu 80 cm. Minimalna dubina
ukopavanja je 50 cm, jer u suprotnom dolaze do izražaja štetni uticaji zamrzavanja i sušenja tla.
Pri ukopavanju traku polažemo „na nož“ da bi se izbjeglo slijeganje zemlje ispod trake. Zemlja
se mora nabijati pri zatrpavanju. Udaljenost trake od zida objekta je minimalno 1 m, a od
podzemnih kablova minimalno 3 m. U slučaju da se ukršta sa kablom potrebno ju je na mjestu
ukrštanja ukopati 1 m ispod kabla i provući kroz keramičku ili plastičnu cijev dužine 3 m.

Bakir Karić, završni rad iz Praktične nastave

12
 Elektrotehnička škola za energetiku Sarajevo

Slika 9. Jedna od izvedbi štampanih uzemljivača

Bakir Karić, završni rad iz Praktične nastave

13
 Elektrotehnička škola za energetiku Sarajevo

7. Vanjska i unutarnja gromobranska instalacija

Vanjska gromobranska instalacija ugrađuje se s vanjske strane objekta. Možemo je podijeliti na
tri elementa: krovne hvataljke, gromobranski odvodi i uzemljenje. Krovne hvataljke postavljaju
se u obliku mreže po sljemenu i ivicama krova i služe za direktno preuzimanje električnog
pražnjenja. Obično se izvode pomoću pocinčanih čeličnih traka. Važno je napomenuti da sve
metalne konstrukcije na objektu (antenski stubovi, oluci, limeni uglovi, metalne krovne
konstrukcije, ograde balkona, snjegobrani i slično) moraju biti spojene na gromobransku
instalaciju!

Gromobranski odvodi (vertikalni odvodi) služe za odvođenje električnog naboja iz hvataljki u

uzemljenje. Kao gromobranski odvodi služe pocinčane čelične trake ili užad, a moguće je i
spajanje čelične armature betonskih zidova na odvode. Uzemljenje se izvodi u obliku prstena od
pocinčane trake ukopane u zemljište oko objekta ili smještene u temelju objekta (temeljni
uzemljivač), ili u obliku metalnih šipki zabijenih u tlo, ili od ukopanih metalnih ploča. Uzemljenje
mora biti kvalitetno povezano sa gromobranskim odvodima, kao i sa metalnim konstrukcijama
oko objekta (ograde, metalne sjenice, metalni slivnici i slično). Gromobranska instalacija mora
biti kvalitetno izvedena, stoga sve poslove oko projektiranja i montaže gromobranske instalacije
prepustite stručnjacima.
Zbog indukcije nastale prilikom udara munje javljaju se opasni naboji u metalnim
konstrukcijama i instalacijama u objektu koji mogu uništiti električne i elektronske uređaje i
nanijeti opasne ozljede u slučaju dodira. To su takozvane sekundarne posljedice, ali ponavljam
da one mogu nanijeti mnogo veću štetu od samog udara munje! Za sprječavanje sekundarnih
posljedica udara munje koristimo dvije vrste zaštite: izjednačavanje potencijala i prenaponsku
zaštitu instalacije. Obje vrste zaštite spadaju u unutarnju gromobransku instalaciju.
Katodni odvodnici prenapona su uređaji koji inducirane naboje iz instalacije odvode u
uzemljenje. Spajaju se između faznih vodiča i uzemljenja, i u slučaju povišenog napona
(prenapona) istog trena postaju vodljivi i odvode višak napona kratko spajajući fazni vodič i
uzemljenje. Postavljaju se kaskadno – na ulaz energetskog voda (kućni priključni ormarić), zatim
u razvodni ormarić, a mogu se postaviti i na dio instalacije koji napaja osjetljive uređaje. Katodni
odvodnici prenapona ugrađuju se i na telekomunikacijske i antenske vodove. Zaštita optičkih
priključaka nije potrebna.

Bakir Karić, završni rad iz Praktične nastave

14
 Elektrotehnička škola za energetiku Sarajevo

8. Princip rada gromobranskih instalacija

Gromobranska instalacija služi za zaštitu objekta od udara munje, a temelji se na principu
iskrenja između gromobranskog usmjerivača i munje koja se približava objektu, čime se
električna energija odvodi od objekta i šalje u zemlju.
Gromobranska instalacija se sastoji od nekoliko ključnih komponenti, uključujući gromobranski
usmjerivač, uzemljivač, kabel ili žicu za spajanje, kao i druge dijelove koji omogućuju prijenos
električne energije i signala kroz sistem.
Gromobranski usmjerivač je postavljen na vrhu objekta i obično se sastoji od metalne
konstrukcije s nekoliko šiljaka. Kada se munja približava objektu, ona privuče naboje s površine
gromobranskog usmjerivača i izazove iskrenje između šiljaka i munje.
Iskrenje omogućuje prolazak visokog napona kroz gromobranski usmjerivač, koji zatim
preusmjerava električnu energiju prema kabelu ili žici za spajanje.
Kabel ili žica za spajanje povezuje gromobranski usmjerivač s uzemljivačem, koji je zakopan u
zemlju.
Uzemljivač služi za odvod električne energije koja se preusmjerava preko gromobranskog
usmjerivača, te je odvodi u zemlju, gdje se sigurno rasipa.
Osim toga, gromobranska instalacija može uključivati i druge komponente poput mjernog
uređaja, prekidača i zaštitnih uređaja, koji osiguravaju pouzdan i siguran prijenos električne
energije kroz sistem.
Kada se munja približi objektu, gromobranska instalacija reagira vrlo brzo i štiti objekt od udara
munje.
Iskrenje između gromobranskog usmjerivača i munje omogućuje preusmjeravanje električne
energije na siguran način i sprečava da munja udari izravno u objekt.
Zbog toga je važno imati kvalitetno izvedenu i redovito održavanu gromobransku instalaciju
koja može pouzdano štititi objekte od udara munje.

Bakir Karić, završni rad iz Praktične nastave

15
 Elektrotehnička škola za energetiku Sarajevo

9. Identifikacija kvarova gromobranskih instalacija

Identifikacija kvarova u gromobranskim instalacijama može biti izazovna jer se kvarovi obično
ne pojavljuju često. Ipak, redovito održavanje može pomoći u otkrivanju problema prije nego
što postanu ozbiljni.
Jedan od načina identifikacije kvarova u gromobranskim instalacijama je vizualni pregled.
Potrebno je provjeriti je li gromobranski usmjerivač neoštećen, je li kabel ili žica za spajanje
ispravno pričvršćena i da li su svi dijelovi instalacije čisti i bez korozije.
Drugi način identifikacije kvarova u gromobranskim instalacijama je mjerenje otpora. Otpor se
može mjeriti između uzemljivača i gromobranskog usmjerivača, kao i između gromobranskog
usmjerivača i kućne instalacije.
Otpor bi trebao biti nizak, a visok otpor ukazuje na mogući problem s instalacijom. U tom
slučaju, moguće je da je uzemljivač oštećen ili da kabel za spajanje nije ispravno pričvršćen.
Još jedan način identifikacije kvarova u gromobranskim instalacijama je ispitivanje mjernim
instrumentima poput ispitivača uzemljenja i ispitivača izolacije.
Ispitivanje uzemljenja može otkriti probleme s uzemljivačem ili priključkom za uzemljenje.
Ispitivanje izolacije može otkriti probleme s kabelom ili žicom za spajanje koji mogu biti oštećeni
ili slomljeni.

10. Otklanjanje kvarova gromobranskih instalacija

Popravak i otklanjanje kvarova u gromobranskim instalacijama mogu biti složeni procesi, ovisno
o prirodi kvara i ozbiljnosti oštećenja. U slučaju oštećenja gromobranske instalacije, prvi korak
je utvrditi uzrok kvara, što može zahtijevati temeljitu inspekciju i analizu instalacije.
Ako je kvar uzrokovan oštećenjem gromobranskog vodiča, potrebno je zamijeniti oštećeni dio
vodiča i osigurati da je nova instalacija u skladu s relevantnim propisima i normama. U slučaju
oštećenja drugih dijelova instalacije, poput uzemljivača ili prekidača, također će biti potrebna
zamjena ili popravak tih dijelova.
Pri popravku i otklanjanju kvarova u gromobranskim instalacijama važno je pridržavati se
sigurnosnih mjera i propisa kako bi se izbjegle neželjene posljedice, kao što su električni udar ili
požar.
Također, važno je imati stručnu osobu za izvođenje popravka i otklanjanje kvarova, koja je
upoznata srelevantnim propisima i normama te ima potrebnu opremu i alate.U nekim
slučajevima, kvar u gromobranskoj instalaciji može biti posljedica lošeg održavanja ili zastarjelih
dijelova, pa je važno redovito održavati instalaciju kako bi se spriječili kvarovi i osigurala
maksimalna zaštita od udara groma.

Bakir Karić, završni rad iz Praktične nastave

16
 Elektrotehnička škola za energetiku Sarajevo

11. ZAKLJUČAK
Važan podatak za određivanje ugroženosti objekta tj. potrebe za gromobranom je broj udara
groma na području na kojem se nalazi objekt. Potrebno je također uzeti u obzir i lokaciju
objekta tj. ostale objekte među kojima se naš objekt nalazi. Logično je zaključiti da je objekt koji
se nalazi na vrhu brda, ili u blizini nema drugih objekata ili stabala, ugroženiji od objekta koji se
nalazi među visokim zgradama u središtu naselja.
Također, ugroženost objekta, odnosno potreba za gromobranom, je ovisna i o vrsti materijala
od kojeg je objekt izgrađen. Objekt s metalnim krovom je, u odnosu na objekt s običnim
ciglenim krovom, više ugrožen
Važna je i oprema kao i namjena objekta. Objekti većeg značaja, moraju biti bolje zaštićeni, što
znači da moraju imati gromobran, odnosno bolji gromobran od drugih objekata. Iz svih opisanih
faktora, koji su obično predstavljeni numerički, projektant može odrediti vrstu gromobrana na
našem objektu.

Pored svega nabrojanog, na odgovor na pitanje iz naslova utječe i cijena i izgled gromobrana.
Prije ta dva faktora nisu bila odlučujuća, no danas više nije tako.

Cijena odgovarajućeg gromobrana danas je bitno niža, prije svega radi nosača koji su
prilagođeni pojedinim vrstama pokrova a također i vodiče više nije potrebno šarafiti (klik
sistem) što čini montažu lakšom, jednostavnijom i bržom. Također i suvremeni materijali koji se
koriste za gromobranske instalacije kao što su bakar, aluminij i nehrđajući čelik bitno su
kvalitetniji.
Radi kvalitetnijih materijala, okruglih vodiča, pojedinim pokrovima i fasadama prilagođenih
nosača, izgled gromobrana više nije tako istaknut i ne kvari opći izgled objekta, što također
govori u prilog gromobranskoj instalaciji.

Bakir Karić, završni rad iz Praktične nastave

17
 Elektrotehnička škola za energetiku Sarajevo

12. LITERATURA:
1. ELEKTRICNE INSTALACIJE ZA 3.RAZED BORIS TOMIĆ
2. https://hermi.ba/gromobran

3.https://elektro-blisk.hr/djelatnosti/elektroinstalacije-jake-struje/gromobranska-
elektroinstalacija/

4. https://gradjevinskalimarija-pinki.rs/gromobrani-instalacije-sistemi/
5. Reeves NEWNES ELECTRICAL POCKET BOOK Newnes Oxford 1995.
6. Capel SECURITY SYSTEMS AND INTRUDER ALARMS Newnes Oxford 199
7. Seip ELECTRICAL INSTALLATIONS HANDBOOK MCD Verlag Munich 200

Bakir Karić, završni rad iz Praktične nastave

18