Francine

IP "SVJETLOST" d.d.
Zavod za udžbenike i nastavna sredstva
SARAJEVO, 2002.
Naslov originala: EMDR: The Breakthrough Therapy for
Overcoming Anxiety, Stress and Trauma
Izdavač: LP. "SVJETLOST" d. d. Sarajevo

Direktor: Šefik ZUPČEVIĆ

Za izdavača: Abduselam RUSTEMPAŠIĆ
Urednik: Jelena BLAGOJEVIĆ
Prevodilac: Dr. Dubravka SALČIĆ DIZDAREVIĆ, spec, neuropsihijatar

Lektor: Emira TANOVIĆ

Korektor: Halida KULENOVIĆ
Tehnički urednik: Vanda BABOV!Ć
DTP: Emir KURŠUMLIJA
Štampa: "BEMUST" - Sarajevo
Tiraž: l 000 primjeraka
Copyright © 1997 Francine Shapiro
© 2002 IP "Svjetlost", Sarajevo

CIP- Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
615.851 (035)
SHAPIRO, Francine
EMDR : novi terapeutski pristup u psihoterapiji
tjeskobe, stresa i traume l Francine Shapiro and
Margot Silk Forrest; Šprevodilac Dubravka
Salčić-DizdarevićĆ.- Sarajevo: Svjetlost, 2001.
- 248 str. ; 25 cm
Prijevod djela: EMDR. Bibliografske i druge
bilješke: str. 219-234
ISBN 9958-10-437-7
l. Silk Forrest, Margot. - l. FO!Test, Margot
Silk vidi Silk Forrest, Margot
COBISS l BiH-ID 10064902

ISBN 9958-10-437-7
P1iznaru a .......................................................................................................................... 6
l. Put do otkrića ................................................................................................................ 9
2. Postavke i zasnovanost. .............................................................................................. 18
3. Duh i mač: tragična zaostavština borbe ...................................................................... 32
4. Shuktura trehnana: neopoznate skrivene dubine bola.............................................. 48
5. Mnogo lica straha: fobije i panični ataci ..................................................................... 61
6. Kada se užasi događaju noću: poremećaj spavanja i trauma u djetinjstvu .............. 80
7. Neraskidivi čvor: poremećaji privrženosti ................................................................. 96
8. Liječenje žrtava silovanja.......................................................................................... 114
9. Prevazilaženje tuge ................................................................................................... 128
10. Slamanje čeličnoga stiska ovisnosti ....................................................................... 151
ll. Posljednja kapija: suočavanje sa bolesti, nemoći i smrti ...................................... 173
12. Vizije budućnosti: Globalni dometi EMDR ......................................................... 188
Dodatak A ..................................................................................................................... 205
Dodatak B...................................................................................................................... 207
Literatura uz dodatak B ................................................................................................ 213
Prilnjedbe ...................................................................................................................... 219
Index pojmova .............................................................................................................. 235

3
 EMDR POSLENICIMA, KLINIČARIMA I KLIJENTIMA
koji su imali viziju i hrabrost da poh1šaju nešto novo
i da o tome podijele svoja iskustva i sjećanju na

RON MARTINEZ-a
inspirativno ljudsko biće, kvadriplegičara koji je umro od karcinoma.
Njegov život nam je potvrdio da nije važno šta nam se dešava u životu,
nego je važno kako se sa time suočavamo.

5
PRIZNANJA ORGANIZACIJA ZA INTERVENCIJE
"EMDR pomaže preži\jelima neposredno nakon h·aume da probiju zidove poricanja,
šoka, tuge i ljutnje .... Idealan je za one, koji nisu bili sposobni da zaborave na h·au-
matske životne događaje iz prošlosti. On, omogućava brzo procesiranje i kod duboko
ukorijenjenih sjećanja, omogućavajući osobama ponovno sticanje kontrole nad nji-
hovim životima i emocijama."
- Dusty Bowencamp. R.N.CRT
Disaster Mental Health, American Red Cros.
"Zahvaljujući EMDR sada smo u mogućnosti pomoći ljudima u mjeri o kojoj prije
nekoliko godina nisam mogao ni sanjati. Rad Dr. Shapira se pokazao dragocijenim
kliničarima širom svijeta, pomažući ljudima poslije preživljene traume."
- Atle Dyregrov, Ph. D., direcgtor Centar forfCrisis Psychology,
and United Nations Consultant to UNICEF and
UNHCR.
snažno u rukama vješto ga terapeuta. Ustanovio sam da je izuzetno
koristan u trehnanu patnji poslije silovanja, napada, borbe, ovisnosti o supstancama,
kao i poslije sm1ii osobe. Također sam ustanovio da je efikasan u
prevazilaženju širokoga manje dramatičnih problema zbog prekida veze
(uključujući i razvod), straha od ispita, straha od sh·ogoga šefa, blokova kod pisaca i
umjetnika, zbog seksualne inhibicije i različitih samosabotaža."
-Lewis Engel, Ph. D., Klinički psiholog,
privatna praksa, San Francisco
"Većina metoda nije predviđena za rad sa malom djecom. Ipak, ja sam utvrdila da je
EMDR uspješno umanjio i otklonio slijedeće simptome kod traumatizirane djece koja
su bila mlađa od tri godine: noćne strahove, probleme spavanja, fobije, ublažavanje
srdžbe, destruktivno ponašanje i ekstremnu razdražljivost."
-Nancy Davis, Ph. D., kliničar, privatna praksa, Mmyland
"Posljednjih dvadeset godina radio sam sa osobljem hitne pomoći, a koji su bili
izloženi stresu zbog traumatskih događ~a na svome radnom mjestu, s obzirom na
prirodu posla. Za mnoge je EMDR bio najefikasnija terapijska metoda."
- Jefi-ey T. Mitchell, Ph. D., pridruženi klinički profesor
urgentne medicine, University Maryland,
predsjednik Intemational Critical Incident Sh·ess Foundation.
"EMDR se pokazao kao silikonski čip u psihoterapiji: on omogućava ljudima da pro-
cesir~u nevjerovatno obiman materijal za nevjerovatno kratko vrijeme."

-Michael E/kin, parodični terapeut,

direktor The Center for Collabo = rative Solutions.

6
"EMDR je najefikasniji i najdjelotvorniji tretman koji smo ikada upotrijebili u lije-
čenju disocijativnih epizoda, intruzivnih sjećanja i noćnih mora veterana Vijetnam-
skoga rata."
- Hmvmd Lipke, Ph, D., bivši direktor Stress Disorder
Tretment Unit, North Chicago VeteransAdministrationMedical Center
"Rezultati su nevjerovatno impresivni."
-Maureen Kitclnu·, psihoterapeut koji radi sa ubicama
i seksualnim prestupnicima, Calgary.
"EMDR je postao proces koji spašava život pretučenih žena koje pokušavaju da se
liječe. Francine Shapiro je podarila novi život ovim hrabrim ženama koje su preživjele
traumu, kao i svima onima koji su doživjeli psihološku patnju zbog zloupotrebe."
- Leonare Walker, Ed. D. ABPP, izvršeni direktor
Domestic Violence Institute
"Ljudi su često 'zarobljeni pmblemima' kao što su fobije ili strahovima o njima samima,
ili pak tendencijama da se 'zamrznu' kada dođu u p1iliku da urade nešto što doista žele. Ovi
pm blemi su prisutni i pored jasnoga razumijevanja njihove besmislenosti, čak i nakon psi-
hoterapije koja je trajala nekoliko godina. EMDR vodi brzome razriješenju psiholoških
problema poput ovih koji su nabrojani. Ovaj tretn1an je pomogao velikome broju pacije-
nata da nlZliješe svoje probleme koji su ranije izgledali nesavladivi."
-Sandra Shapiro, Ph. D., privatna praksa, New York City,
Board Member, National Institute for the Psyuchoterapies,
Associate Proffesor ofPsychology City University ofNew York.

"EMDRje uspješno premostio vezu između duševnoga i tjelesnoga, vodeći psihoter-

apiju u 21 stoljeće.
-Ronald Doctor, Ph. profesor psihologije,
California State University at Northridge
"EMDRje najznačajnija i najintegrativnija intervencija o kojoj sam saznao posljednjih
pet godina."
-Jo/mC. Norcross, Ph. D., pmfesorpsihologije, University Scranton.
"EMDR otvara nove vidike realiteta, dozvoljavajući ljudima da pronađu izlaz u samima
sebi za koji do tada nisu znali. To je terapija u kojoj je pacijent zaštićen, što je posebno
značajno za ljude koji se oporavljaju nakon što su doživjeli zloupotrebu ili nasilje."
-Laura S. Brown, Ph. D. ABPP, klinički profesor psihologije,
University ofWashington.

7
"Ova knjiga dr. da se nađe u biblioteci svakoga mislećega, naprednoga
terapauta, kao što se treba naći i u rukama njihovih pacijenata."
- Catherine G. Fine, Ph. D., Temple University School of Medicine

"Jedan od aktuelnih trendova u kliničkoj psihologiji."

-Newsweek
"EMDR. .... je skoro na istome mjestu na kome je bila gravitacija prije Newtonovoga
zakona: ona je tu, sa njome se radi, djelotvoma je bez obzira da li je razumijemo."
-Natural Health
"EMDR terapija se pojavila kao procedura sa kojom se računa u psihologiji ..... Skoro
milion ljudi je liječeno njom ..... ish-aživanja potvrđuju značajne rezultate koji su kod
nekih postignuti".
- Washington Post

8
 Sloboda je ono što vi činite sa onim što se Vtmw dogodilo.
Jean -Paul Sartre

l.
Linda Crampton se osvrnula i duboko zamišljena krenula lagano natrag prema
spavaćoj sobi da završi sa oblačenjem. U tom momentu detonacija od eksplozije auto-
bombe od 2,5 tone kod Alfred P. Murrah Federal Buildinga jedan blok dalje, podigla
je Lindu uvis, bacajući je kroz dnevnu sobu i trpezariju, do kuhinjskog zida, gdje je
pala bez svijesti na podne pločice. Zatim je povratni udar bombe zapanjujućom
snagom izbacio sadržaj iz kuhinjskih mmara, čupajući mikro pećnicu sa zida. Sve je
to palo na nju. To se dogodilo u 9, 02 ujutro, 19 aptila 1995. u Oklahoma Cityju.
Kada je Linda nakon nekoliko minuta došla sebi, njen stan je bio uništen. Uvrnuti
čelik na betonskim zidovima podsjećao na rakove pipke. Komadi stakla od velikih pro-
zora su bili rasuti svuda okolo, a neki su se zabili u Lindinu kožu. Iako je krvarila iz stoti-
ua malih posjekotina, Linda nije bila ozbiljno povrijeđena, ne fizički u krajnjoj liniji.
Linda je preko krl1otina došla do onoga što je ostalo od ulaznih vrata njenog stana.
Odlučila je pronaći susjedu Ann, stariju ženu koja joj je bila kao majka. Stubište je izgledalo
kao ratna zona. Bilo je tamno od dima automobila koji su gmjeli ispred zgrade na ulici. Ljudi
su vrištali, zapomagati. Posvuda su bili tragovi krvi i slomljeno staklo. Linda je počela lupati
na Anina vrata, gurati il1, udarati bosim nogama i šakama. Kada su se vrata otvorila, ugledala
je prijateljicu prekrivrenu staklenom prašinom sa komadima stakla koji su joj se zabili u liće.
Zajedno su silazile niz stepenice sa još 40 šokiranih, krvavih susjeda koji su bili u
kući u vrijeme eksplozije.
To je bila četvrtina stanara koji su živjeli u Regency Towersu. Jedan od njih je bio
Lindin susjed sa gornjega sprata, Aren Almon, čija je mala kćerka Baylee, bila u vttiću
u zgradi Mumth. Linda ili je dobro poznavala, ona je uplela Bayleeninu kosu dan ranije,
dok su se vozile liftom.
Kada su stigli u predvmje zgrade, niko nije mogao otvoriti vrata, tako da su sišli
još jedan kat niže u garažu. I tu su vrata bila zaglavljena ali je ostao uski otvor na dnu
kroz koji su se oni puzajući provlačiti. Vani je bilo više dima i stotine ljudi koji su
trčali, plakali i zapoma gali. Linda i Ana su krenule desno suprotno od zgrade Murrah,
spotičući se otišle su oko pola bloka dalje i onda sjele na sred ulice. Neko je Lindu pre-
vio kako bi prestala krvariti. Ona se njihala i jecala. Kasnije, kada je ljekar vidio krvlju
natopljene zavoje, došao je da provjeri o kakvim se povredama radi. "Vi ste u redu",
rekao joj je. "Vi ćete biti OK. Samo ostanite ovdje."
Linda nije bila OK. Ovo je postalo naročito očito njenoj porodici i prijateljima, sve više
kako je vrijeme prolazilo. U početku je Linda bila smještena u motel sa ostalim evakuiran-
im; potom je prešla u kuću bliske prijateljice. Nije mogla funkcionirati samostalno. Nije

9
se mogla sjetiti datuma. Moralo bi je se podsjetiti da jede, da se istušira, opere zube i ode
spavati. Počela je gubiti na težini. Oko dva kilograma sedmično na početku. Svake noći
se budila vtišteći, plačući, preznojena i uplašena. Spavala je većinom dm1iu. Škrgutala je
zubima sve dok ih nije potrošila do desni, a njeno škrgutanje se čulo do druge sobe.
Zubar joj je namjestio zaštitu za zube, kako bi joj zaštitio čelj usnu kost.
Nakon izvjesnog vremena, Linda se vratila na posao. Radila je kao zastupnik za
prodaju u korporaciji ali ona je bila "automatski pilot". Kada je došla u kancelariju,
sjela je za svoj radni sto i počela plakati. Zaboravila je kako će raditi. Linda se nije
sjećala eksplozije bombe ili njenoga spasavm1ja sa Anom. Kao da je bila fiksirana za
9 sati i 1 minut ujutro 19. aprila. Posljednja stvar koje se jasno sjećala je dobivanje
obavijesti o njenom porezu. Nakon osam sedmica već je stmšala preko 40 kilograma.
Linda je 12. juna bila u svome uredu i razgovarala sa svojim šefom i dugogodiš-
njim prijateljem, Bob Hanaldesnom. Ona se nije mogla sjetiti šta je on sve govorio,
alije čula riječ bomba.
"Šta bomba?" pitala je Linda.
"Linda, ja mislim da te je bomba zaista uzdrmala", rekao je Bob.
On mi laže, mislila je Linda. Zašto mi laže? Nije bilo bombe. Počela je vrištati,
bacati stvari, uništavajući svoj ured. Lindin šef i saradnici koji su znali šta je preživjeb
i koji su je vidjeli neposredno poslije bombardiranja, vidjeli su da je ona bila u
ozbiljnom stanju, ali Lioda je negirala njihove impresije. "Ja sam dobro. Ja sam
dobro," govorila bi. "NijE' K' ništa.''
Kada se Linda konačno smirila njen ~efju je povukao u stranu. "Mislim da tije po-
trebna pomoć," rekao je on.
'', Linda je ponovila. "Fotrebno mi je samo da odem kući i da se malo odmo-
rim. To je sve."
"Linda", rekao je Bob, "Nisi bila već dva mjeseca u stanu."
Sa Lindinom dozvolom, Bob ju je odveo u Project Heartland, organizaciju koja
pomaže žrtvama bombardiranja. Usput je Linda rekla da nikome neće dozvoliti da je
ostavi u bolnici. Ona je odrasla u sirotištu i ne želi da ima više išta sa institucijama
sličnoga tipa.
Ljudi u Project Heartlandu su osjetili da je Linda bila isuviše ozbiljan slučaj za njih.
Uputili su je u Psihijatrijsku kliniku u predgrađu, gdje ju je Bob i odveo toga dana.
Psihijatm· je pregledao Lindu, ženu koja je bila anoreksična, koja je sada bila his-
terična, tresla se i nije se mogla kontrolirati. Psihijatrica je slušala Bobovu priču i pro-
cijenila situaciju. "Potrebno je da Vas smjestimo u bolnicu", rekla je doktorica.
"Potrebno je da Vam damo neke lijekove. Vaše stanje je ozbiljno". Linda je posmula i
zajaukala: ''Neeeeeeeee", dugo i glasno. Bob ju je zaštitrtički zagrlio i poveo prema
vratima. Psihijatrica je u jednom skoku pokušala da intervenira, ali je stala kada je vid-
jela Bobovo lice. Kao posljednju mogućnost za pomoć, ponudila im je mjesto zvano
Free Clinic.
-'-'J.V.LJJ.L'-

lO
 Linda Crampton je išla na tretman jednome psihoterapeutu koji je bio član tima
koga je sačinjavalo 36 EMDR terapeuta koji su došli u Oklahoma City da daju svoj
doprinos u pomoći žrtvama bombardiranja. Iako u uporedbi sa ostalima, EMDRje u
to vrijeme bila nova fonna terapije i već je tada dokazala svoju efikasnost u liječenju
žrtava traume. Brzo i potpuno.
"Molim Vas nemojte me hospitalizirati", preklinjala je Linda njenoga terapeuta.
"Samo mi pomozite."
Godinu dana kasnije, Linda je opisala njen prvi tretman kao "najčudniju
stvar koju sam ikada doživjela, izuzimajući bombardiranje". Linda je bila pripremljena
za prvu seansu na standardan način. Onda je od nje traženo da se usredsredi na speci-
fični aspekt bombardiranja za vrijeme dok je pratila pokrete terapeutovih prstiju koji
su se kretali tamo - ovamo (lijevo - desno) preko njenoga vidno ga polja (komponenta
EMDR tretmana).
"Sjećam se da sam mnogo plakala". rekla je, "I mislila kako gledam nešto što se
dešava. Bilo je to kao da me je neko postavio u sobu da sjedim, pokazao mi videosni-
mak onoga što mi se desilo toga dana. Počela sam se sjećati svega. Sjetila sam se
stvame bombe. Shvatila sam daje sada juni n"Uesec."
EMDR je započeo skokovi ti proces Lindinog ozdravljenja. Odgovor svake osobe
je jedinstven; Lindinje bio "videosnimak" koji je trajao 90 minuta, a koji je uključivao
svaki momenat bombardiranja i njenoga bijega. Kada je seansa završena, Bob ju je
sačekao. "Bože moj", rekao je. "Ti si se vratila". Onda su oboje zaplakali.
To veče Linda je nazvala svoju kćerku i rekla joj šta se desilo.
"Majko, moj Bože," rekla je njena kćerka. "Zvučiš mi opet kao moja stara mama".
Nakon prvoga EMDR tretmana, prestale su Lindine noćne more vezane za bom-
bardiranje i ona je bila sposobna da se vrati na posao. Poslije qjenoga drugoga tret-
mana, prestala je škrgutati zubima. Poslije trećega, Linda se vratila u potpuno normal-
no stanje.
Ovaj slučaj može zvučati interesantno; to je tipičan izvještaj približno 20000 psi-
hoterapeuta koji su do sada trenirani u EMDR, jednako kao i više od milion osoba
kojima je EMDR pomogao. EMDR je kompleksan i snažan metod psihoterapije koji
uključt~e najuspješnije elemente iz širokog spektra psihoterapijskih pristupa, čak i
dugotrajne Freudove analize. Kao dodatak ona koristi pokrete očiju ili druge forme
ritmične stimulacije kao što je tapšanje rukama ili zvukove na način koji pomaže sis-
temu za procesiraqje inforn1acija da razmjerno brže funkcionira.
Zbog svojih izuzetnih rezultata EMDR postaje predmet živih i ponekad gorko kon-
traverznih sumnji o vrijednosti o kojoj je pisala populama štampa, stručni časopisi ili
koje su se mogle naći na internetu. Od skeptika se često čuje je "suviše je dobro da bi
bilo istinito". Većina dramatičnih inovacija svakako izaziva kontraverzna očekivanja.
U stvari, jedan diskutant 1l na nedavno održanom forumu Veterans Affairs Medical
Center Internet, opisao je sličnost između porasta upotrebe EMDR i p1ihvatanja
paraaminosalcilne kiseline (PAS) kao efikasnog tretmana za TBC. U početku je PAS

ll
smatran sumnjivim, jer je lijek iz jednostavnog aspirina. Kon traverze su rasle
godinama. Hroničar ovih otpora objašnjava da se "možda većina ljekara i pacijenata
p1isjeća skepse u pogledu liječenja koja je trajala sve dotle dok svojim očima nisu
vidjeli ono što se dešava. Strah od tuberkluloze koji se nije smanjivao, bio je tako
snažan i ukorijenjen da je bila potrebna decenija da se prihvati tt·etman, prije nego što
je on našao opću primjenu u medicinskoj praksi. 2) Slično je i sa EMDRjer su skepti-
ci pitali kako komponenta pokreta očiju može imati tako snažan efekat. čak i ako ter-
min PTSD* zamijenimo terminom TBC, kao i u prethodnom dijelu, imat ćemo priču
o EMDR. Srećom, dokazi o efikasnosti EMDR u protekloj deceniji su registlirani u
ovoj knjizi.
Kao i sve novo, EMDR neće biti prihvaćena bez klitika. Jedna od koristi postojanja
skupine skeptika je u tome što se vode opsežne evidencije, pred čijim rezultatima se
povlače njihove tvrdnje. Tako sada postoji više kontrolnih studija koje podržavaju
EMDR kao efikasniju u odnosu na druge metode koje su kolištene u trehnanu
traume3). U većini skolijih studija4) čak 84-90% osoba kod kojih je primijenjena
_,_"_v.!.!J•'-· a koje su bile žrtve silovanja, plirodnih katastrofa, gubitka djeteta, teške
bolesti ili drugih trauma, oporavilo se od PTSD u samo tri seanse. Do pojave EMDR
o se nije čulo. Ostale psihološke metode za liječenje traume nisu
imale postignuće veće od 55% u 7- 15 seansi5). Ipak, ove tvrdnje zahtijevaju i dokaze.
istraživanja podržavaju efikasnost EMDR, ali kao i kod bilo koje druge psi-
hološke metode, neophodna su dalja istraživanja koja će prošiliti ove nalaze. U
međuvremenu, priče ljudi i dalje stižu.

Mnogi od uspjeha EMDR bili su zabilježeni u izvještajima širom svijeta. Metod je

skrenuo medijsku pažnju na sebe putem mnogobrojnih novina, magazina, uključttiući
i Washington Post, The Los Angeles Times, New York Magazine i Newsweek. Pliče
o EMDR su se pojavile dva puta na Cable News Network, što se putem lokalne TV
prenijelo širom Zemaljske kugle. U pohvalama koje su se o njoj čule širom svijeta,
izvještaji su bili precizniji od drugih6). Zbog toga su mnogi ljudi na jedan
pogrešan način.mislili o EMDR, misleći da terapija koristi samo pokrete očiju. To je
bilo daleko od istine.
U svojoj jedinstvenoj kombinaciji elemenata, EMDR se ne fokusira samo na
osjećanja izazvana traumom, nego i na misli i fizičke senzacije, kao i na ponašanje
koje je u sa tim osjećajima. Naplimjer, pretpostavimo daje dječakov pas stradao
kada je njuškom gurnuo otšklinuta vrata, istrčao na ulicu gdje ga je udalio auto. Kao
rezultat toga kod djeteta koje je ostavilo odšklinuta vrata može se javiti osjećaj tuge
i ljutnje zbog gubitka psa. Dijete može, također, misliti da je do nesreće došlo njego-
vom greškom ("trebao sam bolje zatvoliti vrata"), a može imati i fizičke senzacije pli-
tiska u grudnom košu ili početi opsesivno i u svako doba provjeravati kvake na vrati-
makuće.

*Posttraumatic stress disorder, prim. prev.

12
 Sa EMDR, mi očekujemo da sve ove aspekte dječakove trpnje izliječimo i to
Njegova osjećanja će evoluirati od tuge do prihvatanja, njegove misli zbog krivnje će
se promijeniti u "nisam previše kriv" ili shvatanjem da niko nije savršen.Pritisak u
grudima će nestati, a opsesivno ponašanje će biti zaustavljeno. Nije više potrebno da
neko sa patnjom čeka mjesecima da vidi da li će terapija biti uspješna. Većina ljudi
može vidjeti neku pro~ enu poslije svake seanse. U tom smislu terapeut je odgovoran
klijentu.
Mnogi ljudi koji koriste EMDR su ustanovili da je reaktiviranje nekoga aspekta nji-
hovog traumatskog sjećanja prvi korak u njegovom razriješavanju. Individualne
seanse EMDR mogu biti težak posao, ali kada se završe uočava se brzo ozdravljenje;
osoba se ne mora dalje boriti sa osjećanjem beznađa, krivice ili biti stalno na oprezu
prema destruktivnim porivima. Većina od onoga što smo razmatrali kao mentalni
poremećaj je rezultat načina pohranjivanja informacija u mozgu. Ozdravljenje počinje
kada mi učinimo pristupačnima ove infonnacije, dozvolimo im da izrone. Ja ovaj pro-
ces ozdravljenja procjenjujem kao jednu aktivaciju, jednu urođenu sposobnost pojed-
inca da se sam izliječi od psiholoških problema, kao što se i njegovo tijelo liječi samo
kada je fizički ranjeno. Sistem samoizliječenja bi se mogao iskazati u smislu: "Svi smo
mi biološki i emocionalno opremljeni za preživljavanje i mentahm ravnotežu."
Izgleda da EMDR ima direktan biloški efekat na nervni sistem i zbog toga što svi
mi imamo sličan nervni sistem, rezultati primjene te metode prilično su predvidljivi.
Ono što se desilo Lindi u Oklahoma Cityu, može se desiti bilo kome od nas. Iako svi
imamo svoje jedinstvene karakteristike, kod bilo koga od nas mogu se razviti simpto-
mi koje je ona imala. Srećom, u većini slučajeva, efekti traume su reverzibilni. Putem
odgovarajućeg tretmana sa EMDR, čak i patnja koja je nastala prije deceniju ili više,
može biti oživljena. Kao što je Linda bila sposobna da pronađe olakšanje poslije bom-
bardiranja, veterani iz II svjetskog rata i odrasli koji su u djetinjstvu proživjeli
zloupotrebu upotrebom EMDR su našli mir.
Jedan od najuzbudljivijih aspekata EMDR je u tome što se vidi koliko velikom
broju ljudi je pomogao i koliko je velik postignuti uspjeh. Uspjeh sa upotrebom
EMDR nije ograničen samo na ljude kod kojih je bila dijagnosticirana trauma. Ljudski
umje čudesno složen i ponekad ono što izgleda najbezazleniji događaj može ostaviti
neizbrisivi ožiljak na ljudskoj psihi i ponašanju. Skoro sve vrste patnji koje mi defini-
ramo i označavamo kao poremećaj, skoro svi tipovi psiholoških sme~i, vode do ranih
životnih iskustava koja se također mogu liječiti. EMDR pristupa sjećanjima vezanim
za ove doživljaje, ali se kao tradicionalne terapije ne zadržava na njima i ne traje godi-
nama. EMDR je fokusirana terapija, orijetirana na sadašnjost, koja koristi neka od
najnovijih istraživanja u oblasti neurofiziologije. Njene prednosti nad nekim drugim
fonnama terapije jesu u tome da se ona ne oslanja na tablete kojima bi se ubrzale psi-
hološke promjene. To znači da kada se adekvatno primjenjuje, ne postoje dugotrajni
sporedni efekti kao kod lijekova, a ne očekuju se ni relapsi, što se često može pojavi-
ti kada se prekine medikacija.

13
 Zato što je EMDR tako snažan, ne bi ga trebalo upotrebljavati bez licence kojom se
potvrđuje daje terapeut treniran za EMDR. Jedan važan razlog objavljivanja ove knjige
je da se obeshrabri priučena industrija "EM terapije", koja je nikla zahvaljujući medijskoj
pažnji: terapije koje ne koriste principe, protokole i procedure koje koristimo mi u
EMDR. Često terapeuti nisu obučeni za rad u ovoj metodi, i ustvari oni ne posjeduju
licencu za kliničara. Važno je da budući klijenti budu sigurni da će imati stručan EMDR
trehnan i da mogu znati šta da očekl~u od terapije. Naprimjer, važno je da ljudi razumi-
ju da EMDR može biti iznenađujuće brza, ali da sama procedma nije jednostavna.
Jedan od ciljeva koji sam htjela postići pisanjem ove knjige je da opištem EMDR u
akciji kako bi čitaoci sami mogli vidjeti kako i koliko dobro ona funkcionira kada se prik-
ladno upotrijebiti. Priče u njoj se odnose na muškarce, žene i djecu kod kojih je EMDR
korišten s ciljem oporavka, između ostalog, od užasna rata, medicinske traume, odbaci-
vanja, panike i fobija, od smrti djeteta, silovanja i ovisnosti o drogi. Svi oni su dali dozvolu
da se njihove priče objave, kako bi to pomoglo drugim ljudima. Svi slučajevi u ovoj knjizi
su istiniti. Svi terapeuti o kojima ćete čitati bili su trenirani za EMDR i koristili su je adek-
vatno. Čitajući ove p1iče saznat ćete dosta toga što će Vam omogućiti da odaberete prave
osobe s kojima ćete raditi i da budete sigurni da je terapija korektrlo vođena. Na kraju ove
knjige date su infom1acije o tome kako da nađete terapeute tr·enirane za EMDR7).
Time što se EMDR pojavila, tako moćno i uspješno kombinirajući psihološko i
fiziološka, učinila je da n:mogi ljudi zastanu i preispitaju njihove poglede na zdravlje,
liječenje, interakciju tijela i duše. Za mene, takva potreba pojavila se 1979. godine
kada mi je dijagnosticiran karci onom.
Imati karcionom, naročito kasnih sedamdesetih godina, kada je to najčešće bilo
fatalno, mijenja život pojedinca na različitim razinama. Poslije himrškog tretmana ira-
dijacije ljekari su mi rekli:" OK, izgleda da je nestao, ali kod nekih pacijenata se vraća.
Ne znamo kod koga i kako. Sretno! "Bila sam šokirana. Tu sam, živeći u jednoj od
najrazvijenijih kultura na svijetu, a tako vezanu za svoje tijelo. Znala sam da mora pos-
tojati nešto što mogu učiniti da dokažem moju nadmoć.
Počela sam čitati sve što sam mogla naći o bolesti i pronašla sam da su ljudi počeli
pričati o stresu kao poticaju ili nečemu što doprinosu razvoju bolesti, posebno karci-
nomu. Ali ništa osim Norman Cousinsovog recepta za smijeh8), Biti bolje ponovo
Simontona i Creightona9) i nekih neobjavljenih rasprava o ishrani, ništa što sam proči­
tala nije ponudilo ni j edan praktičan savj et u vezi s tim šta osoba može uraditi. Osjećala
sam da su negdje postojale informacije koje su mogle pomoći. Zašto one nisu bile dos-
tupne? Kada sam saznala da se za tip koli tisa, od koga je u dobi od 9 godina umrla
moja mlađa sestra, sada smatra da je udmžen sa stresom, moja preneraženost pretvo-
rila se u odlukl1. Posvetila sam se tome da iznađem sve raspoložive infonnacije,
vezane za interekciju tijelo-duša i izliječenje, nudeći ih publici gdje i pripadaju.
To bio početak moga puta dugog skoro 20 godina koji je sada poznat kao
EMDR. U početku nisam se bila fokusirala na nalaženje odgovora u psihologiji.
sam bilo šta, iz bilo koje discipline, što je moglo izliječiti ljude od ozbiljnih

14
bolesti. To je uključi valo načine na koje se mogu upottijebiti duh i tijelo da se uhvate
u koštac sa stresom kako on nebi na prvom mjestu, naškodio našem zdravlju. Moje
traganje me je vodilo širom zemlje i na desetine workshopova, seminara i trening pro-
grama. Kako je bilo sve više putovanja, to mije omogućilo kontakt sa velikim brojem
fo1mi psihoterapije. Konačno, završila sam sa doktoratom iz kliničke psihologije
radeći kao stariji istraživač saradnik na Institutu za mentalna istraživanja u Palo Alto,
Califomia (Mental Research Institute), jednom od mjesta na kome je nastala porodična
terapija i kratka terapija. Ali, to je došlo kasnije.
Inspiracija za EMDR se pojavila jednoga sunčanog popodneva 1987. godine, kada
sam na pauzi šetala oko maloga jezera. Bilo je proljeće. Patke su plivale a mnoštvo
prekrivača na kojima su sjedile majke sa djecom su se nalazili na širokim zelenim trati-
nama. U toku šetnje desila mi se jedna čudna stvar. Razmišljala sam o nečemu uzne-
mimjućem. Ne sjećam se čak ni šta je to bilo. Tek jedna od onih dosadnih negativnih
misli koje se upomo i uznemirujuće motaju po glavi bez daje "probavimo" sve dok je
se snažno ne zaustavi. Čudno je bilo da su moje dosadne misli nestale. Same od sebe.
Kada sam ih se ponovno, nan1jemo, plisjetila utvrdila smn da je njihov negativni
emocionalni naboj nestao. Moram priznati da je osoba koju sam osobito poštovala na
koledžu bio gospodin Spock na Star Tre/at. Poput njega, ja sam uvijek emocije sma-
trala izazovom, ali nikada ranije nisam primijetila tako brzn promjenu misli i osje-
ćanja. Pošto sam koristila i samoposmatranje kao metodu za istraživanje duha - tijela
tokom osam godina, ova promjena je difinitivno zaokupila moj interes.
Počela sam brižljivo obraćati pažnju plilikom šemji. Plimijetila sam da kada se
pojave uznemirujuće misli, moje oči spontano počnu da se kreću tamo-amo. Pravile
su brze dijagonalne pokrete iz donjeg lijevog ugla ka gornjem desnom. U isto vlijeme
sam primijetila da su moje uznemirujuće misli nestale iz moje svijesti, i kada sam ih
ponovno vraćala, više me nisu gnjavile. Bila sam zainttigirana. Pokušala sam to radi-
ti namjerno. Mislila sam na nešto drugo što je izazivalo blagu anksioznost i tada sam
namjerno činila brze pokrete očima. I te misli su, također, nestale. A kada sam ih vrati-
la nazad, njihov negativni emocionalni naboj je nestao.
U danima koji su slijedili proces je radio za mene, a također sam tražila od ostalih da
ga probaju: od prijatelja, zainteresiranih studenata. Iako tim ljudima nije bila potrebna psihote-
rapija, mogli su identificirati neke uznen1irujuće misli radi eksperimenta Izgleda da je proces
radio i za njih, a većini je bila potrebna pomoć da dosljedno pokreću oči. Svojim podignu-
tim kažiprstom sam pravila slučajne pokrete tražeći od njih da ga prate u dijagonalnim
brzim pokretima, i da pli tome misle o bilo čemu što ih je uznemiravalo.
Na toj tački, iako sam se sa njima šalila oko "treperavog" izlaska njihove anksi-
oznosti, ja sam mislila na ovu tehniku kao vrstu desenzitizacije, procedure koja se
koristi u bihevior terapiji da reducira anksioznost koja je vezana za nešto što je speci-
fično. Kako sam pokušavala sa novom metodom sa sve više i više ljudi, primijetila
sam da iako pokreti očiju zaista izazivaju slučajni desenzitizacioni efekt, većina ljudi
se nije potpuno osobodila anksioznosti. Samo dijagonalno pokretanje očiju nije bilo

15
dovoljno da osigura uspjeh. Naučila sam da od osobe moram da tražim da promijeni
fokus svoje pažnje (prema drugačijem aspektu stvari zbog kojih je anksiozan) ili da
pokreće svoje oči na drugi način, recimo, holizontalno, ili da to rade brže ili spolije. Što
sam više ekspelimentirala, to sam više ustanovljala potrebu za alternativom koja bi
pojačala pozitivne efekte kada se oni postignu.
Drugim riječima, kako sam radila sa prvih 70 ljudi otkrila sam da trebam razviti pro-
ceduru kojom će efekti pokreta očiju omogućiti trajno povlačenje anksioznosti. Vre-
menom, metoda je uključila važne elemente svih velikih škola psihoterapije: psihodi-
namsku (baziranu na Freudovom radu), bihevioralnu, kognitivnu, sistemsku, te na tijelo
olijetiranu. Svaka osoba sa kojom sam radila dala mi je novi uvid u kliničku primjenu,
pomažući mi da je dalje poboljšavam. Ja sam popravljala proceduru kroz razne pokuse
i greške da bih dokazala rezultate. Pošto su promjene u imaginaciji, mislima i osjećajima
kod osobe dolazile ili i nisu dolazile tako brzo (obično tmutar jedne seanse) bilo je rela-
tivno jednostavno postići fino podešavanje procedure u okviru sveobuhvatnog plistupa.
Naprimjer, u svojoj najjednostavnijoj fonni, klijent i ja bismo identificirali nešto
što je bilo blago uznemirujuće, kao što je to sukob sa susjedom. Tražila bih od osobe
da se koncentrira na taj sukob, da misli na njegove najuzbudljivije dijelove, a onda bih
počela vođenje očiju. Držala bih dva prsta na oko 30 cm od lica osobe, a onda pomi-
cala moju ruku Iitmično tamo - ovamo kroz vidno polje. Bez pokretanja glave, osoba
bi pratila ove pokrete očima.
Ovo bi se nastavilo bez zaustavljanja jedno određeno vrijeme (recimo jedan minut),
što je nazivam "setom" i onda bismo prekinuli i razgovarali o onome što se desilo. Ukoli-
ko se anksioznost vezena za sukob kod osobe nije mnogo smanjila, ja bih od osobe
tražila da se koncentrira na drugi aspekt toga događaja, npr. šta je osoba rekla, a onda
bismo uradili drugi set. Kada je on efikasan, rezultat se ogledao u rapidnoj promjeni od
seta do seta. Ja sam brzo naučila šta najefikasnije djeluje i šta ne treba da radim.
Sa istinskim zadovoljstvom ljudi su izvijestili da su se njihove misli promijenile
nabolje, ili su njihove uznemirujuće mentalne slike potpuno nestale zajedno sa
anksioznošću koja ih je pratila. To je često bilo snažno emocionalno iskustvo i ja sam
primjećivala kako je sa osobom važno uraditi pravovremenu plipremu i sa
doblim kliničkim iskustvom iskolistiti je u pravom smjeru. U proceduli se često
pojavljuju neočekivana sjećanja, što omogućava da ljudi brzo sagledavaju kolijen
problema a ne samo njegovo stablo i grane.
u to viijeme jedna žena je od mene tražila da upotrijebim tu proceduru
liječenju njene fobije od napuštanja zemlje. Ona je počela sa mentalnom slikom sebe
pristiže na aerodrom u stranoj zemlji, osvrćući se oko sebe, osjećajući prazninu
pui§teJam;t. Pošto smo uradili proceduru, pojavila se nova mentalna slika: ona u dobi
mašući pozdravlja roditelje na željezničkoj stanici. Sjećanje je bilo pot-
puno UZJJennin za nju. Da sam s njom radila ranije, prije nego što sam dobro pode-
sila procedum, mogla je završiti sa većim distresom od onog s kojim je počela.
neke varijacije, radili smo na toj slici sve dok njena

16
anksioznost vezana za to sjećanje nije postala difuzna, a njene misli vezane za puto-
vanje u inostranstvo se promijenile od "Ja to ne mogu uraditi" do "Mogu putovati
udobno". Kada sam vidjela ovu ženu mjesec dana kasnije, ona je bila u žurbi planira-
jući putovanje u Grčku.
Tradicionalnije psihoterapije su sigumo mogle pomoći ovoj ženi. Međutim, psi-
hoanaliza je mogla trajati godinama kako bi iznijela na vidjelo da su važna sjećanja iz
njenog djetinjstva presudna za njeno sadašnje ponašanje; kognitivna terapija može
promijeniti njena negativna vjerovanja o njoj samoj, ali nema efekta na njene emoci-
je; bihevioralna terapija može smanjiti nivo njenog emocionalnog distresa, ali ne može
povećati njeno samopoštovanje. Brza promjena njenih emocija (bez anksioznosti) i
njenog ponašanja (putovanje u inostranstvo) sa prepoznavanjem razloga njenoga dis-
tresa i radikalna promjena u tome kako ona vidi samu sebe i svoje mogućnosti, su
rezultati tipični za EMDR.
Priče u ovoj knjizi će Vam pokazati da se čak i najnepovoljniji emocionalni prob-
lemi mogu razriješiti. Na ovim stanicama možete vidjeti i sebe, susjeda, člana porodice
ili prijatelja. Svi osjećamo strah, bol, očaj, krivnju i nepopustljivu ljutnju zbog nekih
iskustava. Poruka je da ne trebamo upasti u zamku tih osjećaja.
Većina ljudi dolazi na terapiju zato što znaju da nešto nije u redu. Ovdje je jedno
'ja" koje se osjeća blokirano znajući da postoji bolji put.
Ali, sa godinama sam mogla jasno vidjeti da je ovo 'ja" istinski bolesno. EMDR
može otkočiti blok koji spriječava prirodno kretanje prema zdravlju. Ona Vas može
osloboditi i dovesti u ono stanje koje ste uvijek željeli za sebe, stanje u kome se
osjećate slobodno i kontrolirano. Hiljade ljudi koji su upotrijebili EMDR ustanovili
su da je njihov san ostvariv, čak su je koristili i neki atletičari, olimpijci kako bi postigli
vrhunski nastup.
Postoji tako veliki broj ljudi koji su pokušali psiho terapiju, a još uvijek pate, i tako
mnogo drugih koji se nisu uključivali u terapiju smatrajući da su njihovi problemi
takvi da im se ne može pomoći. Sada postoji i razlog za nadu. EMDR nije panaceja,
ali može biti u stanju da deblokira vaš urođeni psihološki sistem ozdravljenja i dozvoli
Vam promjenu na način za koji nikada niste pomislili da je moguć.

17
 Ako ste gradili dvorce u vazduhu, vaš posao ne mora nužno biti uzaludan.
Oni su takvi kakvi jesu sada im izgradite temelje.
Hemy David Thoreau

l
Šta podrazumijevamo pod riječiju trauma? Da lije traumatična biti u blizini fatalne
automobilske nesreće? Vidjeti opljačkanu ili pretučenu osobu. Naći se u oluji vani
pored zaključanog automobila. Saznati da vam je potrebna operacija. Kada psihotera-
peuti govore o traumi, to se općenito odnosi na događaje koji su uznemirujući skoro
za svakoga i koji uključuju reakciju straha, bespomoćnosti ili užasa. Nažalost, mnogo
ljudi (i neki psihoterapeuti) pogrešno vjeruju da su događaji ponekad nevažni ukoliko
odudaraju od ovih standarda.
Ali, mnogi događaji mogu biti uznemirujući zbog toga što imaju lično značenje,
kao što je to npr. kada usput čujete primjedbu da niste atraktivni, ili da postižete slab
uspjeh u školi ili kada vam pobjegne kućni ljubimac. Iako u nekim tipovima konven-
cionalne psihoterapije može postojati teškoća u razlikovanju dva tipa traume, ova dis-
tinkcija je irelevantna za EMDR. Naime, EMDR se fokusira na osobno iskustvo, te je
nevažno šta terapeut misli o događaju i umjesto toga fokusira se na to kako je događaj
djelovao na klijenta.
Iskustva svih vrsta igraju važnu ulogu u našem unutamjem životu. Ali, za sada razja-
snimo i razlikujmo ono što možemo nazvati trauma sa velikim "T" koju psiholozi pre-
poznaju kao slučaj posttraumatskog stresnog poremećaja. (PTSD) - i ono što mi u
EMDR označavamo kao trauma sa malim "t". Trauma sa velikim "T" uključuje
događaje koje osoba opaža kao životnu prijetnju: borba, kriminal kao što je silovanje,
kidnapiranje i napad; prirodne katastrofe kao zemljotresi, tornada, požari i poplave.
Ovi događaji su tako zasićeni, stresogeni da mogu nadvladati naš uobičajeni kapacitet
za borbul). Oni rezultiraju intenzivnim stahom, ekstremnim osjećanjima
bespomoćnosti i potpunim gubitkom kontrole. Simptomi PTSP iskazuju se u dvije
vrste istodobnih i dijameh·alno suprotnih ponašanja. U jednom tipu, traumatizitirana
osoba ne može pobjeći od svoje traume: ona se prisiljava da se oslobodi izvornog
kroz intruzivne simptome kao što su flashbackovi, noćne more, panični ataci
misli. U drugom, oni se, opet ne smiju približiti traumi: potpuno se
od podsjećanja na h<mmu putem izbjegavanja simptoma, i svega onog što se
dovesti u vezu s događajem, kao što je socijalna izolacija, emocionalna
ukočenost i ovisnost o supstancama. Žrtve h-aume također imaju fiziološke reakcije
kao što je insomnia, hipervigilitet i tendencija da se lako zaplaše svakog podsjećanja
na događaj, kao što je pojedinačan zvuk ili dodir.

18
 Trauma sa malim "t"se sa druge strane, pojavljuje u bezazlenim uznemirujućim
događajima koje dnevni život nosi sam po sebi. To može rezultirati i nekim osjećanji­
ma koje izaziva trauma sa velikim "T", te može imati dalekosežne posljedice. To sam
prepoznala na početku svog rada kada sam upoznala Paula, koji je bolovao od AIDS-a i
želio se podvrgnuti nekim altemativnim metodama liječenja, ali je ustanovio da su
njegova nastojat"Ua sabotirana njegovim vjerovanjem: "Ja ne mogu dobiti ono što
želim". Paul se nije mogao u početku sjetiti i objasniti zašto se tako osjećao, ali se kas-
nije sjetio da je to vjerovao i osjećao cijeloga života. On je bio došao po pomoć kada
je prepoznao da ga ovo vjerovanje može spriječiti da u svoj punoći proživi ostatak
života.
Pošto se Paul nije mogao sjetiti odakle dolazi ovo negativno vjerovanje, tražila sam
od njega da u toku procedure misli na tu nevjericu. Poslije jednoga seta pokreta očiju
onje rekao da osjeća čudne senzacije koje mu prolaze kroz ruke. Tražila sam od njega
da jednako obrati pažnju i na vjerovanje i na fizičke senzacije. Poslije još nekoliko
setova Paul je rekao da mu je skinut veo i on je vidio sebe u dobi od 4 godine. Igrao
se loptom na vrhu stepenica. Majka ga je zvala i rekla da ne silazi niz stepenice.Ali,
lopta se otkotrljala i Paul ju je pokušao uhvatiti, skočio je i pao na ruku. Majka je
potrčala za njim, zgrabila ga za ruku i počela tući po stražnjici, po Paulovom mišlje-
nju, zato što je išao za onim što je želio. Iskustvo u toku procesa oslobodilo je Paula i
nakon što je istražio mogućnosti za liječenje, prošitio je i svoje osobne i profesionalne
relacije. Neposredno pred smrt me je nazvao i rekao da je posljednju godinu proživio
sa više slobode nego što je imao svo vtijeme ranije. Prestao se vraćati natrag. Jasno,
Paulova majka nije bila kriva što je on pogrešno shvatio poruku. Ovakva i slična
iskustva djeca dožive stotinu puta tokom odrastanja. Ali ovi tipovi iskustava, upravo
poput onih sa velikim "T", mogu prebivati u sjećanju i vladati našim ponašanjem
decenijama. Iako se ovakva manje dramatična iskustva ne mogu klinički definirati kao
trauma, ona bi se sigumo mogla definirati kao "emocionalni šok koji ostavlja bitan i
dugotrajan trag na psihološkom planu; nešto što snažno potresa um ili emocije."
Ovo posljednje je ono što sam ja zapravo vidjela dosljedno kod 70 volontera sa
kojima sam prvo upotrijebila EMDR. Mnogi su počeli sa tekućim negativnim
osjećanjima, što je pratilo njihovo vraćanje unazad na iskustvo koje se ranije izvorno
dogodilo. Tako sam saznala da EMDR djeluje na traume sa malim "t". Da li će biti
efikasna i kod trauma sa velikim "T". To pitanje me je potaklo da radim fonnalne kon-
trolne studije EMDR. Izabrala sam one ljude koji su bili najčešće žrtve PTSD: ratne
veterane, preživjele žrtve silovanja ili seksualnoga proganjanja. Prije započinjanja
studije, međutim, smatrala sam da je potrebno da napravim test i kako bih ustanovila
da li će se EMDR moći primijeniti kod nekoga ko je patio zbog velikog traumatskog
događaja, te kako bih bila sigurna da će tretlnan biti efikasan. U traženju odgovara-
jućih subjekata koji su bili voljni da se podvrgnu terapiji išla sam u savjetovališta i
tražila dobrovoljce. Jedan od njih je bio spreman da pokuša.

19
 Doug je bio naočit, uspješan četrdesettrogodišnjak, koji je rekao da ima jedno oso-
bito sjećanje iz dana kada je bio pripadnik pješadije u Vijetnamu koje ga još uvijek
dosta uznemirava. Sjećao se jednoga dana kada je sa drugim vojnicima bio prevezen
helikopterom na liniju fronta da bi pokupili leševe poginulih vojnika. Mrtvi muškarci
sa otkinutim dijelovima tijela su ležali svuda okolo. Doug je došao do jednoga kod
koga se već bila razvila mrtvačka ukočenost. Cmi humor se često javlja u ovakvim
očajnim situacijama i on se našalio u tom stilu: "Ovoga možemo upotr-ijebiti kao sto
za kafu". Drugi vojnik se okrenuo prema Dougu i rekao: "Ono je njegov sin što sjedi
tamo". Dok je vojnik to govorio Doug je vidio jednog ranjenika koji ga je gledao sa
užasom, sa licem iskrivljenim od bola. Odjednom se Doug osjetio kao najneosjetljivi-
ja i najneosjećajnija osoba na planeti. To je bilo ključno iskustvo koje ga je šokiralo do
srži i koje ga je nastavilo proganjati slijedećih 20 godina. Nije važno kolikom broju
klijenata je kasnije Doug kao advokat pomogao, ali kada god se pojavilo sjećanje (a
pojavljivalo se često) bio je preplavljen osjećanjima koja su ga, kako je on govo1io,
dovodila gotovo do ukočenosti, stida i krivice.
U toku procedure, tražila sam od Douga da misli na scenu i prati moje prste očima.
Kako su se Dougove oči pomicale prateći brzo moju ruku, patnja na njegovom licu se
pojačavala, a onda smirivala. Na kraju drugoga seta pokreta očiju, rekao je: "Još uvi-
jek mogu vidjeti scenu, ali kada momak govori, glas ne dolazi iz njegovih usta".
Nastavili smo setove. Doug, je izvijestio da se scena povlači i sada mu djeluje kao
"komad slike", a ponekad izgleda kao daje vodom zamrljana i tiha. Onda je skoro kao
za sebe dodao: "Rat je završen. Mogu reći svakome da ide svojoj kući."
Ovaj tip metam01foze traumatske scene - ublažavanje bolnih slika i detalja
osjećanja- postalo je nešto što ću često čuti radeći EMDR sa klijentima. Kasnije, kada
sam od Douga tražila da misli na Vijetnam, tako da sam mogla vidjeti da li će se uzne-
miravajuća scena ponovno pojaviti, on se sjetio onoga što je pomislio u prvi mah kada
je sletio u tu zemlju. Sa zatvorenim očima i laganim osmjehom rekao mi je: "To je
izgledalo kao rajski vrt." To je bilo prvi put da se nakon 20 godina sjetio nečega što
nije bio užas Vijetnama.
U novembru 1987. godine počela sam raditi na dizajniranju kontrolne studije u
kojoj će jedna grupa slučajno izabranih subjekata sa traumom biti podvrgnuta EMDR
trehnanu, a druga, kontrolna grupa bit će na tretmanu za koji se očekuje da će biti
značajno efikasan. Odlučila sam da razgovaram sa članovima kontrolne gmpe kao da
tradicionalnu "talk" terapiju. Oni su se trebali koncentrirati na traumatski
i ispričati mi o njemu vrlo detaljno.
bih ih ja prekinula istim pitanjem kao što je: "Kako se sada osjećate?",
pitanje onoliko puta koliki je bio broj setova u EMDR. Nažalost, talk ter-
uvrulL.CliLl da ima uspjeha u tretmanu PTSP kao i tableta šećera, tako da je
komparacija u kontrolnoj studiji, što je izgledalo kao prikladan
li može sistematično, doslijedno i brzo osloboditi sub-

20
 Mjerenje je bit svih naučnih istraživanja. Ako se ne mjeri prava veličina (ono što
je predmet istraživanja) ili ako se upotrebljavaju pogrešne mjere, rezultati će biti
neupotrebljivi. Da bi se vidjelo da li EMDR oslobađa od simtoma PTSP, znala sam da
bih morala mje1iti tri aspekta poremećaja.
P1vi aspekt se odnosio na to koliki je stupanj uznemirenja koji izaziva traumatsko
sjećanje subjekta na traumatski događaj prije, za vrijeme i neposredno nakon EMDR
tretmana, sa praćenjem nakon jednoga i tri mjeseca. Bez dugotrajnih pozitivnih rezulta-
ta nijedan tretman traume ne može se smatrati uspješnim. Pozitivni rezultati neposred-
no nakon tretmana mogu jednostavno biti placebo efekat, u čemu klijentovo vjerovanje
u efikasnost tretmana proizvodi srednje i privremeno oslobađanje od simtoma.
Odluka da se mjeri nešto što je neopipljivo kao što je poremećaj osjećanja, je jedna
stvar, a druga je kako to izračunati, izmjeriti i to je ono što dokazuje istraživanja. Ja sam
odlučila da upotrijebim skalu koja se zove Subjektivna jedinica poremećaja Subjective
Units of Disturbance (SUD), široko rasprostranjen instnunent, otkriven prije 40 godina
od Josepha Wolpea, psihijatra istaknutog sh1.1čnjaka u bihevior terapiji2l. Kod upotrebe
SUD, subjekt misli na sjećanje i procjenjuje stupanj uznemiravajućih osjećanja na skali
od Odo 10, gdje je O neutralna ili nema uznemirenja, a 10 je najveće uznemirenje koje
se da zamisliti. Naprimjer, u mojoj studiji, mogla sam tražiti od ratr10g veterana da se sjeti
vremena kada su ga iz zasjede napali vojnici Vietconga. I pored toga što se desio prije
20 godina, incident još uvijek može biti uznemiravajući i subjekat ga može na skali ocije-
niti se 8, 9, ili 10. Poslije trehnana sa EMDR, subjektov skok na SUD-u će pasti na Oili
l, što znači da se on može sjetiti zasjede, ali ga to više neće uznemiravati 3l.
Drugi element koji sam trebala mjeriti u studiji je bio odgovor na pitanje da li nega-
tivna "lekcija" koju su ispitanici naučili o sebi samima iz doživljene traume, još uvijek
vlada njima. Psihijatrijska literatura pokazuje da je nedostatak samovjerovanja veliki
problem za one sa PTSP. Žrtve silovanja često, naprimjer, misle: "Ja sam loša", "Tre-
balo je da učinim nešto", ili "Ja sam roba sa greškom". Ukoliko je EMDR uspješan
pretpostavila sam da se negativna lekcija mora promijeniti u pozitivnu, kao što je: "Ja
sam u redu", "Uradila sam najbolje što sam mogla", ili "Ja sam dobra osoba". Izabrala
sam da mjerim jačinu ove pozitivne lekcije.
Skala koju sam razvila i nastavila koristiti i danas, omogućava mojim subjektima
da ocijene istinitost njihovih pozitivnih vjerovanja na skali od l do 7, pri čemu je l
potpuna neistina, a 7 potpuna istina. Ja sam ovu mjem nazvala Validity ofeognition
(VOC) Scale Skala validnosti kognicije. Općenito, ljudi počinju EMDR tretman sa
VOe od 4 ili manje. Nakon primjene EMDR, klijenti izvještavaju o porastu onog što
oni osjećaju kao njihovu pozitivnu kogniciju (vjerovanje), sve dok voe nije 6 ili 7,
uznemimjuće sjećanje nije potpuno nestalo.
Svi mi učimo iz naših prošlih iskustava. Pitanje je da li smo naučili prave lekcije?
Na primjer, gotovo svako od nas bio je ponekad u toku školovanja ponižen. Da li
imamo iskustva da smo bili nespretni i beskorisni ili da smo pak bili hrabri i upomi?
Ako su nas u prošlosti tukli negativno samovjerovanje određuje naš sadašnji život

21
nanoseći nam neprocjenjivu štetu. VOC skala na kojoj je osoba postigla visok skok
pozitivnog vjerovanja govori nam koliko smo dobro prave ili zdrave lekcije naučili
p1ije i poslije tretmana.
Treći i posljednji aspekt koji sam odlučila mjeriti u svojoj studiji bila je učestalost
kojom su se pojavljivali posttraumatski simptomi kod osobe, kao što je broj noćnih
mora ili intmzivnih misli koje je osoba imala sedmično. Radeći SUD i VOC procjene,
paralelno sam bilježila i infom1acije dobivene prije tretmana sa EMDR i u follow-up
seansama koji su slijedile nakon jednoga i tri mjeseca. Da bih spriječila netačne iz-
vještaje subjekata- drugim riječima, da bih bila siguma da mi nisu rekli upravo ono što
su mislili da ja želim da mi kažu, tražila sam potvrdu bilo kakve promjene npr. razgo-
varajući sa subjektovim terapeutom, bračnim dmgom ili nekim članom porodice.
Imala sam 22 subjekta u dobi od ll do 53 godine, od kojih je najmlađa bila
djevojčica, koja je pohađala šesti razred i još uvijek bila uplašena zbog proganjanja
jednog muškarca iako je znala da je on u za tvom. Njihova zanimanja su bila različita:
radnici, umjetnici, terapeuti, nezaposleni vijetnamski veteran koji je živio u šumama.
Najsvježija trauma kod ovih ljudi dogodila se godinu prije istraživanja, a najstarija je
bila, ona koja se desila prije 47 godina.
psihoterapije koju je svako od njih imao bila je različita, od vrlo kratke (2
mjeseca) do skoro nevjerovatno duge (25 godina), a prosjek trajanja iznosio je šest
godina. Simptomi subjekata su uključivali flashback (do 6 sedmično), intruzivne misli
(u prosjeku šest puta sedmično, ali jedan subjekt je izvijestio da ih je kod njega bilo i
više od 6 puta sedmično), poremećaj spavanja (u prosjeku 4 puta sedmično) i proble-
mi intimne prirode.
Dobiveni rezultati su bili ohrabrujući. Skoro bez izuzetka, oni koji su bili tretirani sa
EMDR, uspješno su se riješili traumatskih sjećanja u jednoj seansi; misli o njima nisu ih
više uznemiravale. Treba dodati i da su oni napravili velike pomake u načinu na koji su
osjećali sebe. Moji subjekti su odbacivali duboko ukorijene negacije, strahove, krivnje,
stid i ljutnju doslovno pred mojim očima, a umjesto njih pojavila su se osjećanja
samopoštovanja, povjerenja, opraštanja i očekivanja. Mjereći učestalost postignuća na
SUD-u bilježila sam i komentare subjekata. Promjene su se dešavale tako brzo da sam
ih mogla vidjeti. To je izgledalo kao promatranje slobodnih asocijacija turbo brzinom.
Jedna jedanaestogodišnja djevojčica koja je bila seksualno proganjana dugi period
vremena, imala je učestale flešbekove, posebno na nastavi kada je govorila da bi vidjela
njenoga učitelja "koje se mijenja u nekoga ko će me povrijediti". Isto se dešavalo i
sa licima ljudi koje bi susretala na ulici. Ukočila bi se videći nekog ''užasnog momka koji
kidnapirati dijete". ustTašena, međutim, ona nije mogla dokučiti lice
čovjeka koji juje i fokusirati se na njega u toku tretmana. Tražila sam od
nje da nacrta koje je imao kod pokušaja silovanja, te da
zamisli ili da se vidi njegovo lice. Tako sam mogla promatrati njen
strah i tretman se slučaj me je naučio da je nepohodno klijent ima
određenu slik.ll traumatskog događaja bi se postigao pozitivan rezultat EMDR.

22
 Jedan veteran iz rata, Tony, je radio na sjećanju o supruzi koja ga je smjestila u
mentalnu instituciju nakon njegovog povratka iz Vijetnama. Njegova negativna spoz-
naja je bila: "Ne kotroliram se". Onje na SUD-u počeo sa nivoom od 8 (od mogućih
l O) i djelovao je na sjećanja uspješnim setovima pokreta očiju sve dok nije dosegao O
na SUD-u, što je značilo da više nije osjećao distres kada je mislio na događaj.
Ovaj rezultat je bio odličan, svakako, ali Tony još uvijek nije vjerovao u svoju pozi-
tivnu kogniciju "Može mi biti ugodno kada se kontroliram". Kada sam ga pitala šta je to
što ga sprječava da postigne na voe skali 7, (potpuna istina), onje odgovorio: "Ja nisam
vrijedan da se osjećam prijatno kada se kontroliram". Kada sam ga pitala odakle dolazi
ovo novo negativno vjerovanje, ispričao mi je o propalom seksualnom iskustvu sa nekim
do koga mu je bilo jako stalo. Mi smo ponovili procedUiu sa ovim novim sjećanjem. To
je opet dovelo do drugog sjećanja koje je vezano za događaj kada je propustio da na vri-
jeme odnese plazmu u medicinsku jedinicu u Vijetnamu i tako spasi dva čovjeka.
Upotrebljavajući procedUIU na Tonyeva sjećanja došli smo do problema koje je on imao
sa autoritetima, proisteklih iz toga što nikada nije bio u stanju zadovoljiti svoga oca. Kada
smo završili sa primjenom EMDR na njegova osjećanja izazvana onim što je "propus-
tio", Tony je bio sposoban vratiti se na prvo sjećanje i dosegnuti 7 na VOe skali izjavlju-
jući: "Osjećam se ugodno kada se kontroliram."

Tonyevo iskustvo se pokazalo prilično tipičnim. Mnogi subjekti su izvještavali da

je njihova slika inicijalne traume skrenula na neki drugi uznemirujući događaj. Postaje
jasno da se brojni fakt01i i isprepletani događaji mogu nalaziti ispod postojećeg prob-
lema. Moja seansa sa Tonyem je trajala 90 minuta, duže od drugih u studiji. Većina
seansi je trajala manje od 50 minuta. Ništa u literaturi o tretmanu posttraumatskog stre-
sa koji svi jedinstveno opisiju kao trajan i težak za liječenje, nije me moglo pripremi-
ti za brzo i efikasno izliječenje. To nije bilo samo neposredno promatranje promjena,
nego je izgledalo kao da kroz staklo promatram kako radi mozak.
Prepis iz dijela EMDR seanse najbolje ilustrira ovaj proces. Jones je bio veteran iz
Vijetnamskog rata. Ja sam već tretirala veterane obzirom na brojna traumatska iskust-
va povezana sa borbom. Problem na koje se on želio fokusirati u seansi bio je njegov
odnos sa nekompetentnim saradnikom. Ovaj se ljutio na svakoga, na što je Jones rea-
girao sa nmogo ljutnje i anksioznosti što ga je učinilo nesposobnim za rad.
Za vrijeme dijela seanse koji slijedi, tražila sam od Jonesa da vizualizira cilj (u
ovom slučaju lice nekompententnog saradnika) i da ga drži u mislima sve dok se
pojave uznemirujuća osjećanja koja je osjećao prema tom čovjeku. Na ovoj tački smo
počeli pokrete očima. Uočeno je da bi sa svakim setom pokretanja očiju izronila nova
informacija, a klijentovo stanje se poboljšavalo. Na kraju svakoga seta pitala sam
Jonesa: "Šta si sada dobio?"Odgovarao je pričajući mi o dominantnim mislima,
osjećanjima ili mentalnim predstavama, što mi je omogućilo uočavanje nove infor-
macije. Vidjet ćete kako koristim O l OSUD skalu kako bih pomogla Jonesu da iden-
tificira intenzitet njegovih uzmemirujućih osjećanja.
U dijelu koji slijedi predstavit ću EMDR seansu detaljno:
T: Počnimo sa sagledavanjem toga momka za koga smah-ate da je nekompetentan
(nestručan na poslu). Mislite o njemu i navedite riječi koje se opisuju negativna
vjerovanja koja imate o sebi?
J: Bespomoćan sam.
T: Šta biste radije vjerovali?
J: Ja se kontroliram.
T: Koliko istinitim osjećate to što ste rekli na skali od l (kompletna neistina) do 7
(kompletna istina).
J: 3,5.
T: Kada mislite na riječi: "Ja sam bespomoćan" i na njegovu sliku zajedno, šta
osjećate?
J: Anksioznost, ljutnju.
FS: Na skali O- lO, gdje je O neuh·alna, a lO najjače neprijatno osjećanje, ocijenite
kako se sada osjećate?
J: 7.
FS: Gdje to osjećate u Vašem tijelu?
J: U stomaku.
FS: Samo mislite na riječi "Ja sam bespomoćan", gledajte u njegovo lice i osjećajte
koliko je nestručan. Koncentrirajte se na osjećanja i očima pratite moje prste.
Na ovoj tački počinjemo pokrete očiju. Za vrijeme seta Jones ništa ne govori,
ali ja na njegovom licu vidim da on prolazi kroz situaciju sa svojim samdnikom.
FS: Dobro, izbrišite to i duboko dišite. Šta ste sada dobili?
J: Ne znam. Čini se da se osjećam malo bolje. Plije nego što sam danas došao,
promđivao sam neke stvali i na kraju na intelektualnom nivou umdio ...
to je posao i zakasnit ću na sastanak i ·ljudi će zbog toga biti
Ali to je uvijek tako. Mislim da u biznisu sa kompjutelima neko
Počeo sam se i ja uključivati u to.
FS: kada se sada sjetite saradnikovog lica i osjećanja njegove nestručnosti,
tojeod0-10?
5.
smo novi set pokreta očiju). Dobro.
Jones pmti niz asocijacija u s onim što je on zvao "prih-

osjećaju."
nAI!rrpt,;, očiju). Dobro.
 J: Polako ali sigurno je počinjem postepeno shvatati da mi nije potrebno da me
prihvaćaju drugi ljudi. P1ihvaćen sam od nmogo ljudi. To su valjda oni koji su
važni. Teško je sada postići to da i moj šef bude jedan od njih, ali je to njegov,
a ne moj problem. (Jones se smije).
Treba primijetiti daje Jones to sam shvatio bez moga usmjeravanja.
FS: OK. Misli na to (Novi set). Dobro.
J: Mislim da me je već počeo plihvaćati i to mije sasvim dovoljno. Ja mislim da
sam mu sada potreban, tako da moj posao sigurno nije u opasnosti. Tako sam
vjerovatno dobio onoliko koliko mi treba.
FS: U redu. Mislite na to. (Novi set). Dobro.
J: Ali sada mislim da će pritisak vezan za projekat koji ćemo raditi u narednih ne-
koliko mjeseci opasti i on će to moći vidjeti.
FS: OK. Zadržite se na tome. (Drugi set). Dobro.
J: Skoro je isto.
Na ovoj tački Jonesa vraćam na početni cilj.
FS: OK. Šta se dešava kada se vraćate na lice momka kojeg osjećate nestručnim.
Šta ste sada dobili?
J: To me gnjavi. Ja znam da će me i dalje fiustrirati, ali mislim da više neću biti
onaj koji gubi iz vida ono što se dešava.
Potrebno je istaknuti daje Jonesov nivo anksioznosti pao, alije još uvijek prisutan
u određenoj mjeri. Za vrijeme slijedećeg seta, pokreti očiju stimuliraju druga sjećanja
udružena sa "nestručnošću". Ovdje smo otkrili uticaj Jonesovog ratnog vijetnamskog
iskustva. U Vijetnamu, ukoliko je neko bio nekompetentan, to je značilo da zbog toga
ljudi mogu umrijeti.
FS: Gledajte ga ponovno i mislite na njegovu nestručnost .(Drugi set). Dobro.
J: Pomislio sam da u ovom slučaju ulozi nisu visoki. Mislim, pretpostavimo da
sam ja u pravu i da je on nestručan u ovoj oblasti i da će on praviti greške. Pa šta? (On
se smije). Mislim da mi to možemo obrnuti.
FS: Stvarno. Zadržite to. (Novi set). Dobro.
J: Hm, lijepo je znati. Lijepo je misliti o ulozima i shvatiti da je to samo skupina
kompjutera. Važno je to naučiti.
FS: Tako, ako možete vratite ponovno ovu sliku, šta dobivate?
J: Hm, to je vrsta komedije.
FS:Da.
J: Mislim daje on sjajan momak. Onje vrlo sposoban momak. I upravo kada
slim na greške koje on pravi, one komične i one su one iste koje smo svi mi
pravili kada smo počinjali. Znate, nađete problem, razumijete mali dio toga
problema. Ostao je divovski dio toga problema, ali Vi kažete: "Da, izvrsno,
riješio sam to", zato što je to bila jedina stvar koju ste mogli uraditi i ustanovi-
ti (Jones se smije). I ti si tako uzbuđen, jer si to ti našao, i pretvaraš se kao da
 je to bila cijela stvar. I ostali to vide kao dobro urađeno i to prihvataju bolji od
mene. Ja mislim da su takvi uvijek bili blizu da dobiju otkaz.
Znate, dobro je što znaš nivo na kome on može uraditi neke stvmi. Neki to
znaju uraditi mnogo bolje od njega i dmgi to vide, a mislim da je vrsta mudrosti
to što on misli da ne postoji problem koji on ne može riješiti.
FS: OK. Mislite o tome. (Dmgi set). Dobro.
J: Skoro isto.
FS: Odlično.
J: Osjećam daje dobro. Lijepo je ne biti izgubljen u frustracijama i ljutnji kao što
sam ja bio posljednjih sedmica. U svemu tome sam bio izgubljen i osjećao sam da
ne postoji ništa što mogu uraditi u vezi s tim. Pokušao sam se odvojiti od toga,
ali nisa111 mogao.
Ovaj dio seanse, uključujući devet kratkih setova pokreta očiju, trajao je samo pet
minuta, a već je imao značajan uticaj. Jones nije samo izmijenio način na koji je
osjećao i mislio o saradniku; on je također, promijenio svoje ponašanje prema njemu.
Kada sam vidjela Jonesa pet godina poslije i pitala o saradniku, onje bio realan. "Bilo
je dobro da shvatim da to nije bio Vijetnam", rekao mije.
Problem mnogih žrtava traume je u tome što je uznemimjuće iskustvo iz njihove
prošlosti (uključujući osjećanja, vjerovanja, fizičke senzacije i ponašanje) blokirano u
njihovom nervnom sistemu. Poput lutkarskog majstora, ova stara iskustva vladaju
reakcijama osobe u sadašnjim situacijama. U Jonesovom slučaju, intenzitet njegove
ljutnje na saradnika potiče od iskustva koje je on imao u Vijetnamu. EMDR seanse,
kao što je ova, pokazale su mi jasno da su ranija traumatska iskustva ponekad
povezana sa sadašnjim, što mije pomoglo da napravim EMDR protokole, koje ćemo
eksplorirati u kasnijim poglavljima.
U zimu i proljeće 1988. vodila sam jedno i tromjesečne vezane follow-up seanse
sa svakim od 22 subjekta koje sam tretirala sa EMDR. To je bio presudan trenutak u
kome sam trebala vidjeti da li su se pozitivni efekti EMDR održali ili će me pak moji
subjekti izvijestiti da je došlo do nekih promjena u njihovim simptomima.
Prvi subjekt koga sam intervjuirala je bio veteran Vijetnamskog rata koji je 23
godine patio od flashbackova i povratnih noćnih mora. Do kraja tretmana imao je
samo jednu noćnu mom. Iako je njegov san bio o napadaču s nožem koji se puzajući
uvukao u njegov bunker, rekao mije daje taj san bio "bez snage". On mije, također,
u napadaču prepoznao sopstveno lice i da je shvatio da "osoba koja mi je
'-'~"'"'v"'"'" grlo bio sam ustvari ja". On nikada više nije sanjao taj san.
subjekt, terapeut koji je bio zloupotrijebljen kao dijete, je decenijama sanjao
ili dva užasna sna sedmično; ciljao je na jedan san za vrijeme terapijske seanse.
da je noć nakon imao jednu od svojih uobičajnih noćnih mora
samuraji s namjerom da ga ubiju. Ovoga puta, međutim, on je
okrenuo se prema svojim progoniteljima bez straha i "ritual-
su odvratili na njegov naklon i onda su svi "ujedinili snage"
i otišli zajedno. Terapeutova žena je potvrdila da se više ne prevrće u krevetu i da je
opušteniji nego obično. Iz iskustava poput ovih naučila sam kako slike iz snova mogu
biti važan fokus. Od tada kada god klijent iznosi uznemirujuće noćne more, to posta-
je jedna od prvih stvmi na koju se usmjetimo.
Tony, vijetnamski veteran, koji je imao hi različita traumatska iskustva, tokom tret-
mana je došao i izvjestio da su nakon EMDR njegovi dnevni panični ataci nestali.
Imao je samo jedan atak u prvome mjesecu nakon trehnana. Rekao je da više nije ima
flashbackove niti se prekrivao rukama, kada bi golub preletio preko njegove glave.
Sa osmjehom je dodao da je bio u stanju postići i podržavati erekciju prvi put nakon
tri godine.
Majka djevojke koja je bila seksualno zlostavljana rekla mi je da se njena kćerka
više ne budi vrišteći usred noći i da s uspjehom pohađa nastavu. (Nekoliko godina kas-
nije čula sam da je čovjek koji ju je proganjao oslobođen iz zatvora i da je djevojčica,
sada tinejdžerka neočekivano otrčala njemu u trgovinu mješovitom robom. " Ko te je
pustio napolje?": rekla je ona ljutito). Drugi subjekt je izvijestio da su njegove dnevne
glavobolje nestale.
Za vtijeme ovih follow-up intervjua naučila sam da EMDR može dovesti do neke
vrste općih efekata. Jedna klijentkinjaje radila na specifičnom sjećanju kada juje sek-
sualno proganjao njen otac. Za vtijeme follow-up seanse, kada sam od nje tražila da
se sjeti oca, njen strah i anksioznost su nestali, ali je osjećala neku ljutnju i ogorčenje
prema njemu. Onda sam od nje tražila da se sjeti kada ju je otac neki drugi put uzne-
miravao. Iako nismo sa EMDR cilj ale to sjećanje, ona je izvijestila o vrlo malome
strahu i anksioznosti u vezi s tim: umjesto toga osjećala je nešto slično mješavini ljut-
nje i ogorčenja. Ovi generalizirajući efekti značili su da se svako pojedinačno sjećanje
praćeno strahom ne mora odvojeno fokusirati. To je nešto što ću vidjeti ponovno i
ponovno u EMDR.
U najvećem dijelu ovi follow-up intervjui pokazali su spektakularne rezultate.
Anksioznost subjekata vezena za njihovu traumu bivala je niža, a njihov pozitivni
doživljaj sebe je ostajao visok. Također, simptomi koji su bili prisutni kada su oni ušli
u trehnan su nestali, što su mi potvrdili u razgovoru terapeut ili članovi porodice u
svim, osim u četiti slučaja. (U ta 4 slučaja nisam mogla kontaktirati nekog drugog
pored pacijenta koji bi verificirao promjenu).
Istakla bih jedan izuzetak kod Matie, žrtve silovar'\_ja pokazao se brzi pad nivoa
njene anksioznosti; njen SUD (počela je sa 8 l O),od skoro O koji je imalo odmah
nakon EMDR tretmana skočio je na 4 mjesec dana po završenom tretmanu. Kada sam
tražila da razgovaramo o tome, Mmia je rekla da je od svojih drugarica čula da je silo-
vatelj još uvijek u tom području i plašila se da je ne siluje ponovno, kao što je i ptije-
tio. Ona nije više imala intruzivne misli o njemu i osjećala se samostalnijom i bila je
u stanju vladati situacijom. Pri tome je rekla da ona smatra da je njen sadašnji nivo
ansioznosti "vrlo realan zbog date situacije". Ovo je bila jedna od prvih indikacija da
EMDR neće desenzitizirati osobu od negativnih sjećanja ukoliko su ona bila ptimjer-

27
ena situaciji. Važno je znati: postoje okolnosti koje pobuđuju stare osjećaje; tada je pot-
puno adekvatno osjećati strah ili ljutnju. Marieino održavanje nivoa anksioznosti u
pogledu njenog silovatelja osigurava da će ona obraćati pažnju na njena vrata i da neće
hodati sama noću.
Ove vrste brzih i adaptivnih odgovora izgleda znače da je na neki način EMDR pro-
dro u psihološki sistem subjekta, tako da su ptirođena razboritost i zdravlje skokovito
jačali. Ne samo u slučajevima gdje su bile difuzne negativne emocije; dešavalo se
nešto više. Izgleda da su moji subjekti vidjeli njihovu prošlu patnju u kontekstu nji-
hovog cijeloga života, shatajući da su njihova bolna sjećanja bila mali, iako možda
tužan dio cjeline. Značenje se promijenilo, naprimjer, od onoga "to se desilo jer sam
ja gubitnik" do "uradio sam najbolje što sam mogao, bio sam dijete". Oni nisu bili
samo mimi kada je bila u pitanju njihova trauma; bili su u miru i sa sobom samima.
Ovaj proces ozdravljenja je došao iznutra. Ja sam bila vodič; olakšavala sam pro-
ces; bila sam svjedok, ali ja nisam uzrokovala promjenu kod mojih subjekata. Ja
nisam razgovarala s njima o njihovim strahovima ili analizirala njihove snove. Ja ih
nisam stalno pitala o njihovim perzistirajućim iracionalnim i negativnim vjerovanjima.
Ja nisam sugerirala njihov uvid; on je nastao u njima samima. U stvari, uvidi mojih
;)UL/1'-'"·"w su slijedili njihov vlastiti logički (i emocionalno zdravi) niz misli, krećući se na-

pnmJer "Bilo me je jako stid", "Bio sam vrlo mlad", preko "Uradio sam što sam naj-
bolje mogao" konačno do "To nije bila moja greška. Ja sam dobar, kao što sam uvijek
bio."
Bilo je jasno šta se ljudi su se sami liječili uz pomoć EMDR. Rezultati
moje studije bili su objavljeni 1989. u Journal of Traumatic Stress i Journal of
Behaviour and Posychiatty. Sada, osam godina kasnije, kom-
pletirane su objektivne neovisne studije stotina subjekata potvrđujući moje početne
nalaze. 5l
Zašto EMDR djeluje tako brzo? Nema sumnje da je to složena terapija i da mnogo
doplinosi njenoj efikasnosti. Šta tačno čine pokreti očiju? Istina je da mi to još
ne znamo. Ja sam čula nekoliko mogućih pretpostavki i imam i sama neke svoje
koje izgledaju moguće, ali naučnici još uvijek ne znaju dovoljno o komplek-
mclzaamn procesa da bi bili sigumi u tačnost bilo koje teolije.
najranija teorija je bila zasnovana na radu Ivana Pavlova6l iz 1927. godine.
da postoji jedan ekscitatomo inhibitomi balans u mozgu koji
nn.ir7::nr,:, nonnalno fimkcioniranje. Ukoliko nešto prouzrokttie disbalans (kao što je to
preekscitiranosti), rezultira neuralna patologija. Prema Pavlovu, put
u~'"'"'~,.u~ funkcioniranje i liječenje "neuroze" je bilo ponovno uspostav-
i inhibicije. Iako mali broj ljudi još uvijek govori o
u podmčju psihologije- ja sam smatrala da bi se
'"'"'rYl'""''"., u EMDR. Možda trauma izaziva eks-
očiju izazivaju inhibitomi (relaksacioni)
 Ova te01ija može biti objašnjenje za ono što se dešava kod brzih pokreta očiju
(REM) u spavanju, takođet~ Brzi pokreti očiju se pojavljuju za vtijeme spavanja i pos-
toje određeni dokazi da su snovi put za proradu dnevnih iskustava_'ll Možda kada
uznemirujuća sjećanja dođu u snove, brzi pokreti očiju izazivaju relaksacione efekte
koji omogućavaju procesiranje iskustava. Idući jedan korak dalje, možda su ti efekti
odgovorni za ono što je Joseph Wolpe nazvao "recipročna inhibicija", faktorom od-
govornim za oslobađanje od anksioznosti što je rezultirala njegovim tretmanom koji
je nazvao sistematskom desenzatizacijom8l. Sistematska desenzitizacija se sastoji u
razuslovljavanju klijenta od njegovoga straha (npr. straha od letenja) i to tako što ga
uči da se duboko mišićno relaksira zamišljajući predmet svog straha, prvo u blagoj
verziji (kao što je vožnja avionom uopšte), a zatim u jačoj (imaginirajući odlazak na
aerodrom) do eventualno, najjače verzije (imaginiranje klijenta da se nalazi u avionu).
Teoretski duboka mišićna relaksacija inhibira niski nivo anksioznosti i sa tretiranjem
niskih nivoa, cijela hijerarhija strahova gubi na intenzitetu. Nakon što je urađeno.
Nakon što je urađeno dovoljno tretmana, zamišljanje klijenta da se nalazi u avionu,
također je praćeno niskim nivoom anksioznosti, što govori da je klijent dobro desen-
zitiziran.
U to vrijeme ja sam teoretizirala da možda pokreti očiju u snu recipročno inhibiraju
distres. Ukoliko je uznemirenost kod osobe bila srednje jačine (kao što su svakod-
nevne životne brige), možda će je pokreti očiju u spavanju smanjiti. To možda objaš-
njava iskustvo da se odlaskom na spavanje kada smo uznemireni zbog nečega, ujutro
kada se probudimo mnogo bolje osjećamo i jasnije razumijevamo probleme. Ukoliko
su smetnje preteške, međutim, možda su efekti pokreta očima u torne da ih čine manje
škodljivim, odnosno da ublažavaju težinu poremećaja. To može biti i razlog što se rami
veterani bude u sred noćnih mora, umjesto da takve snove dovršavaju.
Postojalo je mnogo "možda" u mojoj početnoj REM teoriji, ali sam nastavila da je
razvijam. Nažalost, istraživanja su u to vrijeme imala za zaključak da pokreti očiju
jedino reprezentiraju sanjačevo pomno motrenje okoline, slika koje sanja9l.
Tako je bilo sve do 1994. godine, kada su druge studije objavile daje broj REM-
ova u korelaciji sa intenzitetom negativnih emocija u pacijentovim snovima 10l. Prije
toga psiholozi nisu podržavali moju teoriju i nije im se dopadala moja p1imijena
Pavlovljeve te01ije.
Interesantno je, međutim, da su dva tima psihijatara Gedan u Australiji, a dmgi u
Engleskoj) nedavno razvili slične teorije, također utemeljene na radu Pavlova, što je išlo
u prilog objašnjenjenju uspjeha EMDR. 11 l Ovi autori su pretpostavili da se refleks razvio
kroz evoluciju koja je dozvolila sisarima da opažaju opasnost. Rezultirajuća ekscitacija,
oni kažu, dovodi do toga da se životinja b01i ili bježi. Oni upućuju na to da pokreti očiju
kod EMDR pokreću jedan složeni urođeni mehanizam koji inhibira takav odgovor.
Rezultat je brza psihološka preorijentacija koja donosi osjećaj sigumosti. Međutim,
bit ćeneophodna dalja istraživanja kako bi se testirala ova hipoteza.

29
 Dmgu teoriju, koja me je inspirisala 1987 ., ponudio je jedan neourobiolog koji je
proučavao pamćenje kod pacova primjenjujući ponavljajuću niskonaponsku struju
putem elektroda koje su bile implantirane u njihov mozak.l2l On je našao da je ova
stmja uzrokovala promjenu sinaptičkog potencijala (električni naboj u prostorima
između receptora u mozgu), što je bilo direktno u vezi sa procesom pamćenja. On
misli da pokreti očiju mogu također dovesti do promjene sinaptičkog potencijala.
I tada kao i sada, to objašnjenje mi je bilo blisko. Nem-alna raspuknuća se javljaju
kod brzih pokreta očiju kao i kod plimjene niskonaponske stmje, što može izazvati
inhibitome efekte na mjestima gdje je pohranjeno traumatsko sjećanje, koji dovodi do
obmutih neuronalnih promjena odnosno poništavaju ono "bolesno". Moguće je da se
iste stvari pojavljuju u REM spavanju.
U narednim poglavljima izložiću mnoge nove teorije, ali to su još uvijek samo
teolije. Istraživanja još uvijek ne daju definitivne zaključke i trebat će godine da neu-
robiološke procedure dovoljno napreduju kako bi dale odgovore na ova pitanja.
Međutim, pomakanje dokazanih objašnjenja neće biti prepreka da ljudi upotrebljavaju
EMDR. Naučna otklića često nastaju i koriste se prije nego što se razumiju. Na koncu,
bilo je potrebno 40 godina da se shvati zašto je Penicillin djelotvoran, ali to nije sprije-
čilo ljekare da ga upotrebljavaju i liječe pacijente za svo to vlijeme.

Čak iako ja ne mogu ponuditi uvjerljivo objašnjenje zašto je EMDR djelotvoran

mogu opisati što se zbivalo tokom plimjene EMDR. Razvila sam teoliju koju sam naz-
vala model ubrzanog procesiranja infonnacija 13). Kao i kod većine modela to je jed-
nostavno radna hipoteza; čini se, pak, da ona odgovara onom što neurobiolozi znaju o
fiziologiji mozga. U kasnijim poglavljima istražit ću primjenu ovoga modela u kli-
ničkoj praksi i osvmuti se na neka istraživanja koja ga podržavaju.

Izgleda da svako od nas posjeduje u sebi jedan sistem za procesiranje infonnacija

koji je dizajniran tako da on proces ira uznemimjuće događaje tako da možemo odr-
stanje mentalnog zdravlja. Kada se desi nešto neprijatno, mi mislimo na to, go-
vorimo o tome i to sanjamo sve dok nas taj događaj ne prestane uznemiravati. Na tom
stadiju mi možemo reći daje došlo do jedne "adaptivne rezolucije". Svako od nas je
naučio da sve ono kotisno u našem iskustvu (npr. opasnost od prolaska tamnom ale-
jom) i što smo pohranili u naš mozak sa odgovarajućom emocijom, koristi kao neku
vrstu vodiča u budućnosti. Također smo odbacivali ono što nam nije koristilo, kao što
su emocije, fizičke senzacije i nivo povjerenja u sebe koji je proistekao iz
događaja.

nam se desi nešto h-aumatično ovaj urođeni sistem procesiranja može se,
Naša percepcija teškog događaja (onoga što smo vidjeli, čuli, osjetili
biti blokirana u našem nervnom sistemu u onoj istoj fonni kao kada nam se
uv,5 a,"ar•..J. Ove percepcije se mogu izraziti kao noćne more, flash-
U mi tražimo od osobe da misli na trau-
za procesirar* infonnacija kod osobe tako
da traumatsko iskustvo može biti ptikladno procesirano ili "probavljeno". Kako ovaj
proces prorade napreduje, sposobnost opažanja raste, uspostavljanju se neophodne
veze između svega što je naučeno i preovladavaju prikladne, odgovarajuće emocije.
Sa EMDR ovaj sistem procesiranja infmmacija može se odvijati brzo. On može
napredovati istom brzinom kao što se to može vidjeti na tijelu nakon fizičke traume.
Ako je neka žena silovana, na njenom tijelu se mogu naći tragovi udaraca, krvi, ili se
može pojaviti drhtanje. Ali sa pravovremenom medicinskom btigom, tijelo može isci-
jeliti svoje rane za nekoliko dana ili sedmica. Zašto mislimo da je potrebno više vre-
mena za ozdravljenje od psiholoških povreda? One su posljedica fiziološkog stanja
mozga, a mozak je također dio tijela. Jedna od stvari koju mislim da čini EMDR,jeste
da on ponovno uvezuje pohranjene događaje sa fizičkim sistemom za procesiranje
infotmacija u mozgu. Onda, putem procesa prirodnog ozdravljenja trauma se
prorađuje i mentalne rane mogu zacijeliti možda i brže nego one na tijelu.
Zbog toga što uspjeh EMDR nije limitiran liječenjem velike traume, ovaj model
ubrzavanja procesiranja informacija može voditi terapueta i u pomaganju ljudima s::t
mnogim drugim problemima. Dva prva pitanja koja sam postavljala klijentima su:
"Šta je ono što radite, a što ne želite raditi?" i "Kako spriječavate da to radite?" Odgo-
vori na ova pitanja pomažu kliničaru da razumije očajanja sadašnjosti ili "nespokoj-
nost". Sve dok su psihološke žalbe uzrokovane čisto organksim ili hemijskim faktori-
ma (npr. oštećenjima mozga ili nekim fmmama shizofrenije), to je vjerovatno uteme-
ljeno na osobnoj histmiji. Ranija životna iskustva od kojih su se nmoga desila u dje-
tinjstvu, nmogo prije nego što smo imali ikakav izbor, pojavljtuu se klinički kao pri-
mami razlozi za određene vrste depresije, fobija, anksioznosti, stresa, niskoga samo-
poštovanja, teškoća u odnosima i adikciji. U slijedećim poglavljima ja pokazujem da
nmoge od ovih posljedica mogu biti brzo riješene sa EMDR.
Iako je većina klijenata o kojima se raspravlja u ovoj knjizi imala iskustva velikih
trauma, isti ptincipi liječenja se primjenjuju na sve nas. Jedan od mojih motiva za
pisanje ove knjige je da demistificiram zašto, kada i kako nešto liječiti. Poslije čita­
nja ovih istorija bit ćete sposobni da vidite zašto se simtomi pojavljuju i šta se dešava
kada se oni mijenjaju. I što je najvažnije, vi ćete moći vidjeti, uzimajući u obzir kako
predvidivi i razumljivi mogu biti simtomi, da je iza svakog od njih jedinstvena indi-
vidualnost koja se može snažno ispoljiti. Ova knjiga nam omogućava da istražujemo
univerzalno tkivo psihološkoga jednako tako kao što slavi trijumf individualnosti.

31
 "Mi cijenimo naše ratnike zbog njihove hrabrosti i zbog toga što suočeni
sa smrću na bojnom polju počinju poštovati veličinu života. "
Wimzebago Elder

3. l

32
 ta bi/no srce, ali nije pronašao način da ih uspješno liječi. Poslije Prvoga svjetskog rata
bio je poznat klinički fenomen poznat kao vojničko srce ili šok od granate, tennin koji
je kasnije upotrijebljen da objasni psihološke rezultate potresa izazvanog artilje-
rijskim granatama.
U Drugom svjetskom ratu psihijatri su kod ratnih veterana identificirali dugotrajne
emocionalne distresove koje su prepoznali kao ratne neuroze. Ime je reflektiralo
Freudovo vjerovanje da su događaji iz djetinjstva ili psihološka predispozicija, stvami
razlog klijentove patnje; rat ih je tek iznio na svjetlo. Sve do 1970-tih mnogi eksperti
za mentalno zdravlje i dalje su vjerovali da nonnalna ličnost može bez psiholoških
poteškoća prevazići bilo koji broj ili tip ratnog stresa. Ako su veterani gov01ili o nji-
hovom bolu, procijenjivani su kao slabi ili abnonnalni. Generacije ratnika su umirale
sa neotkrivenim psihološkim ranama koje su nosili u sebi.
Neki, međutim, nisu mogli nastaviti šutjeti. Njihovo stanje je mnogo više poznato
kao umor od borbe (borbena zamorenost) i krajem Drugog svjetskog rata i Korejskog
rata, hiljade psihički oboljelih veterana liječi se u VA bolnicama. Čak i danas veterani
iz Vijetnama i Koreje dolaze zbog psiholoških patnji izazvanih traumom. Odlazak u
vojnu penziju izgleda povlači ista osjećanja usamljenosti i nedostatka kontroliranja
koja su doživjeli u borbi, osjećanja koja prate i proganjajuće mentalne slike bojnog
polja.
Iako je ovo stanje bilo identificirano, stručnjaci su minimizirati efekte borbe.
Godine 1968. kada je Vijetnamski rat bio u punom zamahu, ratna trauma smatrala se
tako rijetkom da je Američko udruženje psihijatara propustilo uopće pomenuti stresne
poremećaje u tadašnjem izdanju službenog dijagnostičkog priručnika. 3 ) Ali kratko
nakon objavljivanja priručnika ogroman broj američkih vojnika koji su se okupljali u
centrima za veterane počeo je emocionalno rastrojstvo zbog dužnosti u Vijetnamu.
Izgleda da je taj rat nanio štetu mnogo većem procentu učesnika u njemu nego
prethodni ratovi. Većina US vojnika u Vijetnamu bila je u dobi od 18- 19 godina.
Drugi faktor koji je tome doprinosio može biti i haotična politička situacija u Vijetnamu
i pomanjkanje jasnih ratnih ciljeva ( u uporedbi sa patriotskim ciljevima u Drugom
svjetskom ratu). Treba dodati da povratak kući Vijetnamskih veterana nije bilo J_:mtćen
paradama dobrodošlice koje su organizovane pri povratku američkih vojnika iz rani-
jih ratova. Mladići koji su se borili u Vijetnamu vratili su se kući u civilno društvo u
kome su ih mnogi prezirali. Neki su bili doslovno proklinjani i popljuvani na skupovi-
ma sa antiratnim obilježjima.
Bilo je potrebno narednih dvanaest godina, do 1980. godine, kada je došlo do revi-
zije primčnika za psihijatrijsku dijagnostiku, p1ije nego što je patnja Vijetnamskih ve-
terana i fonnalno prepoznata i etiketirana kao PTSP. Skoro milion ljudi i žena koji su
služili u Vijetnamu bili su dijagnosticirani kao PTSP u onom trenutku kada su se
vratili iz rata. Polovina od njih, kako je utvrđeno, još uvijek, 20 godina nakon rata,4 )
pati od poremećaja. Skoro 400 000 (oko ll%) ima simptoma PTSP kao što su intm-
zivne misli, noćne more i flash backovi.

33
 Činjenica da je psihološko stanje zvanično priznato i široko rasprostranjeno ,
međutim, nije značila i da se potpuno razumijevalo. Čak i u kasnim, 1980-tim godi-
nama, pitanje kako najbolje liječiti PTSP postavljalo se zahvaljujući porastu nezado-
voljstva stručnjaka u oblasti psihoterapije. Jedina stvar oko koje su se svi složili bila je
da je PTSP težak za liječenje. Pacijenti su išli od savjetovališta do bolnica kako bi
umanjili simptome poremećaja.
Svakako, kontraverze između različitih škola psihologije nisu ništa novo. Terapeuti
koji su pripadali različitim školama radili su najbolje što su znali, ali su rezultati
liječenja bili razočaravajuće mali. Psihodinamski orijentirani psihoterapeuti govorili
su traumatiziranim veteranima da je potrebno "da to pričom izbace" odnosno da što
više verbaliziraju traumatski događaj i tako ovladaju svojom prošlosti. Bihevioralni
terapeuti su im go volili da je samo pričanje gubljenje vremena, te da je sve što im treba
to da budu razluslovljeni od starih, neprimjemih i automatskih ratnih odgovora koje su
oni davali na sadašnje civilne stimuluse. Kognitivni terapeuti su ciljali na negativna
vjerovanja veterana o njima samima i pokušavali ih naučiti kako da drugačije razmiš-
ljaju o doživljenoj traumi. Farmakoterapeuti su pisali recepte za lijekove protiv anksi-
oznosti i depresije.
Nijedan od ovih pristupa nije razriješavao problem. Hiljade vijetnamskih veterana
u periodu od dva desetljeća pokušali su sve poznate fonne terapije i za mnoge nijed-
na od njih nije značajnije smanjivala patnje. Prema nekim direktorima centara za tret-
man PTSP, svake godine je teže vidjeti ikakvu promjenu.
Kada sam srela Erica Smitha onje bio jedna prijatan i blag čovjek, programer kom-
pjutera po profesiji u četerdesetim godinama. Bio je također i bivši pješadinac u Vijet-
namskom ratu, sada nakon 20 godina paklene borbe sa povratnim noćnim morama,
teškom depresijom, insomnijom, zloupotrebom alkohola i droga, opsesivnim mislin1a i
osjećanjem nemilosrdne krivice. Kasnije je za mene on postao simbolom hiljada ljudi
koji su još uvijek bili zarobljeni snažnim pritiscima sjećanja iz Vijetnama. Kada sam ga
susrela prvi put, patnja ovog divnog čovjeka duboko me je dimula.
Eric je imao devetnaest godina, godinu ranije završio je srednju školu i živio u kući
u Santa Barbari, (Califomija). Onog jutra kada je iskoračio iz mimog života u VIilog
koji će ga odvesti preko pola svijeta. Predsjednik Lyndon B. Johnson se složio za zah-
~evom glavnokomandujućeg generala Williama Westmorelanda, da se poveća broj
tmpa u Vijetnamu na 542 000 do kraja godine. Vijetnamski konflikt počeo je ozbiljno
eskalirati. U junu 1967. Erik je pozvan da bude dio te eskalacije.
nije pravio paniku kada je primio vojni poziv. Njegov porodnični ljekar mu je
garantirao da će na osnovu puknutog ušnog bubnjića i ulh.rusa biti oslobođen vojske.
Na njegovo iznenađenje iako Erik nije prošao na fizičkom pregledu on se ipak neko-
kasnije našao u avionu koji ih je prevozio u kamp Fort Bliss, Texas. Nije imao
za promijeniti, niti četkicu za zube, niti pribor za brijanje. Čak nije imao ni
vremena da zovne majku i kaže joj da te večeri neće biti kući na večeri.

34
 Sedam mjeseci kasnije u januam, 1968. redov prve klase Erik Smith iz 199. lake
pješadijske, kročio je u transporter za tmpe u vlažnoj klimi Saigona. Ozloglašena Tet
ofanziva je trebala početi za nekoliko sedmica, 31. januara.
Erik nije ništa znao o Vijetnamu i ništa o ratu. "Ja sam bio samo malo dijete u uni-
fmmi", rekao mi je. "Kada je Armija rekla, ti ideš u Vijetnam, ja sam ušao u program.
Nisam imao mnogo altemativa. Kada sam došao tamo, pomislio sam, "da ovo je teško,
ali šta je tu je, odsluži to i izađi iz svega toga".
Kratko po njegovom dolasku, Eric je poslan kući na hitno odsustvo. Njegovom
ocu sa kojim je on uvijek imao poteškoća u odnosima, dijagnosticiran je uznapre-
dovani plućni karcionom. Tri sedmice nakon toga otac je umro. Tri dana nakon toga
Erik se vratio u Vijetnam. Kada je iskoračio iz aviona ščepao ga je narednik rekavši:
"Tvoj stari je rmiav. Nastavimo s Vijetnamom".
Erikova prava vatrena bitka desila se oko mjesec dana nakon što je stigao u zemlju.
Njegova grupa se povukla u korito rijeke kada je Erik odjednom shvatio da Paul nije
bio sa njima. Iskočio je i pošao natrag za njim. Paul je bio jedini čovjek u vodu koji se
sažalio na Erika kao uplašenog regruta i bio mu je uvijek pri ruci. Zatim je poručnik
povikao: "Niko se neće vraćati! Ostani gdje si!". Kasnije su Paula našli mrtvog. Erik
je pažljivo zatvorio zip na vreći za tijelo, prebacio je preko ramena i odnio Paula u
helikopter.
Ipak to još nije bilo ono najgore. Jedne noći kada su postavili zasjedu Erik je morao
pozvati zračne udare da zaštite njegovu grupu od minobacačkog granatiranja, udare
koji su mogli zbrisati selo puno žena i djece. On nikada nije izbrojao mrtva tijela- nje-
gova jedinica je otišla odatle slijedećeg dana- ali su ga proganjale misli o tome. Dmge
noći je vidio da su njegovi dmgovi ubili zarobljenika Vijetkonga tako što su mu rekli
da bježi, a onda su za njim otvorili vatru iz M 16. Eric je, također, dobio zadužertie da
izabere i obuči mlade regrute koji bi ga zamijenili na straži (rukovodio je patrolom
koja je osmatrala opasnost) dok bi on bio na odmoru. Mladići su bili ubijeni prvo jutro
na dužnosti. Konačno, kada je bio u tročlanoj patroli, u septembu 1968., Eric je bio
odbačen 2,5 metra u zrak i 4,5 metra unatrag kada je stao na nagaznu minu. Gel eri su
probili lobanju stražara koji je hodao, razderavši mu noge, a pogodili su i vojnika iza
njega, ubivši ih obojicu. Mina je razderala Ericove noge, tako da su komadi mišića i
kože visili poput traka. Pokupili su ga pripadnici Purple Hearta i stavili na sjedište auta.
U to vrijeme annijski ljekar mu je rekao da se više nikada neće u potpunosti moći
koristiti svojim nogama.
Poslije šest mjeseci boravka u vojnoj bolnici u Japanu, Eric je vraćen kući.
Započeo je intenzivni dvogodišnji trehnan, koji se produžio na desetogodišnje us-
pješno somatsko liječenje nakon čega je ponovno počeo hodati na svojim nogama.
Odlučio je da počne studirati. Oženio se. Imao je dvoje djece. Našao je pristojan posao
radeći za industriju kompjutera. Nije Eri co vo tijelo bilo to koje je odbijalo da ozdravi,
to je bio njegov um, njegovo srce i njegova duša.

35
 Etik je imao povratne noćne more. Počeo je da pije i uskoro je postao alkoholičar.
Počeo se baviti sportskim padobranstvom (skydiving) u kojem je cilj otvoriti padobran
što bliže zemlji i cijele vikende je provodio sa visokom vrijednostima adrenalina
upražnjavajući taj sport, oslobađajući se tako straha iz rata. Visokotizičan sport kao ovaj,
nesvjesno je bio jako primamljiv za Elica, zato što je adrenalin oslobođen na taj način,
blokirao sve ostale misli i osjećanja. Također mu je služio kao ventil kroz koji se oslo-
bađao svog nemira. Ponašanje veterana sa PTSP često je nesvjesno odraz njihovih rat-
nih iskustava i doprinosi pogoršavanju prisutnih teškoća. Oni mogu izbjegavati intimne
relacije, udaljavati se od svojih porodica ili mogu imati izlive nasilne ljutnje koji nekada
kulminiraju, te tuku supmge ili djecu. Bol iz Vijetnama je blokirana u njihovom nervnom
sistemu, kao što je intenzivna ljutnja koja im je dozvoljavala i da ubiju. Oni često mrze
svoje reagirar*, ali ga ne mogu razumjeti i ne mogu ga kontrolirati.
U svojoj glavi Eric je ponavljao scene nasilja iz Vijetnama: istih pet scena dvade-
set puta dnevno, dan za danom bez odmora. Mislio je da je po ludio. Zaključio je da je
bio k."Ukavica u borbi, da su mu sve odluke bile pogrešne i da je trebao umrijeti tamo
u džungli. Sebe je okrivljivao za smrti kojima je bio svjedokom. Bio je siguran da je
mogao spriječiti te smrti da je bio bolji vojnik.
Erikove opsesivne misli uključivale su uništavajuće fantazije u kojima je vidio da
su mu ubili kćerku i sina dok je on stajao bespomoćan da zaustavi tu bmtalnost. Onje
također zamišljao da se nalazi u kliznim situacijama, kao što je susret sa grado-
načelnikom, ali bi ih iznenada on prekidao nasiljem, užasavajući dmge i ponižavajući
sebe. Oba ova scenarija su se ponovno i ponovno pojavljivala u njegovim mislima,
kao da su bili zavezani u satanksi biofidbek čvor. Koristio je marihuanu, LSD i kokain
ne bi li se spasio od neprestalnih misli, ali nije išlo. Malo je spavao, ali je često bio pre-
više depresivan da bi ujuh·o ustao, domčkovao i obukao se.
Eric je razgovarao sa ljekarima o svojim problemima. Oni su ga gledali ljubazno i
rekli: "Rat je pakao, a Vijetnam je bio opak. Ali Vi ste dobro". Naučio je da prestane
Jednoga dana, devet godina nakon što je bio evakuiran sa fronta, Eric je sjedio
u bam sa prijateljima, sa kojima je skakao, kada je neko spomenuo Vijetnam. Elik se
okrenuo i izašao vani, odbijajući da govori o tome.
Oko godinu dana kasnije, Erik se jedne noći probudio vrišteći, dok je bio liječen
u bolnici od povreda koje je zadobio skačući sa visine. Zdjelica mu je bila prelomlje-
na, imao je klinove u nogama, a njegovo tijelo je bilo uvezano remenovima upravo
kako je bio vezan za kl-evet tokom dugih šest mjeseci nakon ranjavanja geleli-
mine. Bolnica je poslala psihijatra da razgovara sa Ericom. Čovjek je saslušao
Ericovu priču a onda rekao: "Rat je pakao. Ti si OK. Nema problema. Samo zgrabi
remene i ptitegni ih malo jače."
H,.,,r-rnrr. stanje se pogoršavalo. Razveo se. Supmgaje dobila starateljstvo nad dje-

je emocionah1o propadao sve više i više. Tražio je prijatelje i pozuanike

među koji su h~eli da surfaju, lete ili skaču padobranom sa njim. Nije se
bilo s kim. Nije želio nikoga ko bi mogao vidjeti šta se dešava u njemu.
 Jedan od vrlo neprijatnih simtoma kod veterana sa PTSP je izbjegavanje bilo
kakvog sjećanja na traumu, što ih odvaja od ostalih, čak i od dmgova veterana koji bi
im mogli pomoći. To znači da oni isključuju bilo kakva pozitivna sjećanja vezana za
rat kao što je druženje i veze sa ostalim vojnicima. Oni mogu kmistiti alkohol ili
tablete da smanje svoj bol ili da izbjegnu razmišljanja o Vijetnamu. Oni također mogu
ograničiti svoje aktivnosti, kako bi izbjegli naviranje sjećanja. Neki veterani ne mogu
šetati gradskim ulicama, kupovati u prometnim trgovinama ili ići na sportske susrete
zbog toga što gužva i haotični zvukovi iz pozadine donose sa sobom stare strahove i
povlače strašne flashbackove. U flashbackovima zvuci, mirisi, fizičke senzacije i emo-
cije iz vremena stvamog događaja vraćaju se tako snažno da veteran vjeruje da se vra-
tio u Vijetnam. Na primjer, on se može baciti na zemlju kada čt~e zvuk automobila ili
aviona koji mu proleti iznad glave. Reakcija je refleksna i tu ne postoji kontrola.
Flashbackovi i intruzivni simptomi su dio automatskog fiziološkog odgovora na
stare stimulse; njihovo p1isustvo je znak najčistijeg PTSP. Ova visoka okidačka senzi-
tivnost čini veterane sa PTSP preosjetljivim na mnoge stimuluse. Čak i najbezbazlenija
gesta, kao prijatelj eva ruka na ramenu, može izazvati neposredan fizički odgovor zbog
straha, anksioznosti ili bola. Ovi simtomi jasno ističu da je traumatski događaj bloki-
ran u nervnom sistemu. Pošto događaj nije prorađen, on nastavlja da iskri izazivajući
stare slike, događaje i strahove koji se brzo pojavljuju.
Godine 1985. Eric je shvatio da mora nešto uraditi sa svojom patnjom. Otišao je u
još uvijek postojeći centar za veterane i počeo se susretati sa ostalim veteranima sluša-
jući njihove priče i bolno govoreći svoju vlastitu. To mu je donijelo smirenje. Na nje-
govo čudo, ustanovio je da je isti kao i ostali Vijetnamski veterani. Oni su imali razli-
čite životne stilove ali svi su oni imali iste simptome i iste probleme.
Nakon ovoga otkrića, Eric je počeo ići jednom nede ljno na psiho terapiju (one-on-
one) pune dvije godine. Erikov savjetnik, veteran koji je služio u Erikovoj jedinici,
poznavao je teren koji se pojavljivao u Erikovim noćnim morama. Eric je također
pohađao fonnalnu grupnu terapiju, gdje se pridružio drugim veteranima u analizira-
nju njihovih iskustava iz Vijetnama. Počeo je shvaćati da je on bio stručan vojnik i da
je doista u borbi donio dobre odluke. On je također počeo prihvata ti da je sve živote
koje je tamo oduzeo, a zbog čega se osjećao krivim, oduzeo u samoodbrani. Rat je bio
pakao, Eric je priznao samome sebi, i on nije sam izabrao da uđe u njega. On je na
intelektualnom nivou oprostio samom sebi, međutim, na emocionalnom nije mogao.
Tradicionalna terapija nije bila dovoljna.
Mnogi od skoro milion Vijetnamskih veterana koji pate od simptoma PTSP prošli
su tretman, kao i Eric, putem Odjelenja za poslove sa veteranima (Department of
Vietnam Affairs). Administracija veterana je ovim muškarcima i ženama za proteklih
20 godina ponudila individualnu terapiju, čak i liječenje u bolnici (što je moglo
uključivati ekstenzivnu psihodinamsku terapiju, bihevioralnu terapiju, grupnu terapi-
ju, fannakoterapiju itd.). Na žalost, malo je konkretnih istraživanja bilo urađeno u vezi
s bilo kojim od ovih tretmana, a i ono što je bilo istraženo pokazivalo je malo pazi-

37
tivnih rezultata. J edino što je bilo jasno utvrđeno je da je PTSP visoko rezistentan na
placebo efekte, prema studijama lijekova. 5l To je činjenica koja sugerira da postoji
fiziološki aspekt PTSP koji se mora istaći prije nego što se žrtve počnu liječiti. Prije
pojave EMDR nijedno od kontrolnih istraživanja različitih tretmana PTSD nije
pokazalo uspjeh veći od 30%.
Iako je gmpna terapija bila ponudjena putem VA, sistema nisu rađena kontrolna
istraživanja njene efikasnosti. Lično svjedočenje veterana, ukazuje na to da su grupne
seanse donijele olakšanje pokazujući im da nisu sami. Međutim, razgovaranje i uvidi
koji se pojavljuju u gmpnoj terapiji ne moraju imati nikakvog efekta na simtome same
po sebi. Saznanje da nisi sam očito nije dovoljno. Iako veteran u grupnoj terapiji može
biti sposoban da oprosti ostalima za ono što su počinili u borbi, često je on emo-
cionalno nesposoban da oprosti samome sebi. Ironija je u tome da je izvor patnji vete-
rana općenito u njihovoj vlastitoj plemenitosti. Činjenica da sebe smatraju zlim i bes-
korisnim zato što smatraju da je ono što su uradili u Vijetnamu bilo grozno; jasno, uko-
liko su doista ovi ljudi bili tako strašni, kao što bi se prema njihovom opsesivnom mis-
lima reklo da jesu, oni se ne bi osjećali tako loše u vezi s bilo čim što su uradili u ratu.
Oni sigumo ne bi još uvijek patili nakon svih tih godina. Doima se ironično, jer su oni
bili brižni prema drugima, ali tu brigu oni nisu pokazivali prema sebi samima.
Bez obzira na to što je Eric shvatio da nije kriv za ono što se desilo u Vijetnamu, nje-
gova osjećanja u vezi s Vijetnamom nisu se promijenila. Noćne more, opsesivne misli i
flashbackove imao je i dalje. U zimu 1987., devetnaest godina poslije povratka iz
Vijetnama, Eric je shvatio da razmišlja o samoubistvu. Bio je na skijanju u Salt Lake
Citiu sam u svojoj hotelskoj sobi na šestom katu. Bilo je ll sati uvečer. Pisao je svoj
dnevnik, kako mu je bio prepomčio njegov savjetnik, pokušavajući da osvježi varljive
detalje jednog od najtežih, najopsesivnijih sjećanja iz borbe. Tek što je počeo pisati, cijeli
događaj se odigrao pred njim. "Ponovno ja preuzimam odgovornost za smrt," rekao mi
je kasnije. "Nisam mogao to izdržati. Mislio sam, ja sam uzeo život. Ne zaslužujem da
v• • ''
ZlVlm.

Eric je ustao i henuo prema prozom, planirajući da skoči. Onda se iz nekog još
uvijek nepoznatog razloga, zaustavio, sjeo na pod i dohvatio telefon. On je plačući
zavapio: "Molim Vas dajte mi policiju. U nevolji sam."
Eric je bio prvo odveden u ambulantu za hitne slučajeve, a onda upućen na psihi-
jatrijsko odjeljenje lokalne bolnice. Tamo je proveo tri teška dana, posmatrajući druge
i pitajući se da li je i on bio istinski bolestan. Po povratku kući prijavio se na
intenzivan devetnaestodnevni bolnički program za PTPS, koji je primao vete-
rane za koje se smatralo da imaju najveći potencijal za oporavak Većina savjetnika i
U'-'1'-VLtn..v doktora koji su radili na tom vrlo visoko cijenjenom programu su bili vijet-

xxuxu"'·"' veterani. Njihov uspjeh nije bio visok(samo 15%) ali je bio viši od bilo kog

tretmana za veterane u to vrijeme.

38
 Nakon tri n-Deseca intezivnog tretmana u ustanovi, međutim, ništa se nije bitno
promijenilo za Erica. Još je uvijek bio duboko depresivan i još uvijek je imao
opsesivne misli o istih pet događaja u Vijetnamu. Vratio se u Centar za veterane u San
Jose, Califomija; sjedeći na grupnoj terapiji i pokušavajući da održi pozitivno
gledište. U stvamosti, Eric je izgubio sve nade. Čak i antidepresivi koji su mu ranije
pomagali nisu više dovodili do olakšanja.
Istraživanja su pokazala da težina PTSP zavisi od broja trauma, dužine učestvo­
vanja u ratu i značaja onog što je izazvalo stres, tj. od magnitude stresova. 6) Dodatno,
traume iz djetinjstva mogu učiniti osobu vulnerabilnijom za PTSP (u Ericovom slučaju
to su loši odnosi s ocem i iznenadna očeva stmi, što je moglo povećati rizik pojavlji-
vanja PTSP).
Jedne večeri na g11.1pnoj terapiji, savjetnik im je pročitao o mome radu i spomenuo
da tražim veterane iz Vijetnama koji imaju opsesivne misli da bih pro bala svoj metod.
Većina ljudi je odbila. Nisu željeli raditi sa ženom. Nisu željeli raditi sa bilo kim ko
nije vijetnamski veteran, ko nije bio tamo. Oni također nisu željeli pro bati još jedan
"eksperimentalni" tretman. Osjećali su se kao zalozli ili pokusni kunići otkako je
počeo rat. Ne i Elik. On se nije obazirao na to. Prema onome koliko je on mario mogla
sam biti muškarac, žena, veteran, civil ili biće sa druge planete. Nije očekivao nmogo
rezultata, ali je bio voljan da proba bilo šta.
Elie i ja smo počeli raditi zajedno u martu 1988, dvadeset godina nakon što je prvi
put kročio na vijetnamsko tle. U prvih pet devedesetominutnih seansi EMDR, koje su
se produžile u narednih devet sedmica, tražila sam od Erica da mi govori o njegovim
opsesivnim mislima. Tihim glasom počeo je opisivanje rata koji je još uvijek opstajao
u njegovoj glavi boreći se s njim dvadeset puta na dan.
"Osjećam kao da me ove misli bolesno privlače, poput nekoga ko juri za scenama
automobilske nesreće. Uhvaćen sam u zam.h.ru. Ne mogu to podnijeti". Dok je Elie
govorio, okrenuo je glavu i počeo gledati kroz prozor, stah1o gutajući. "Ja vidim pri-
zore iz Vijetnama, situacije za koje ne znam da li sam postupio pravilno ili ne". Kako
sam od Erica dobila detalje, ono što je iskrsavalo bila je njegova strašna krivnja u
s dvije specifične borbene situacije u kojima je osjećao odgovo most za smrt. Odlučila
sam da prvo upotrijebimo EMDR na ova dva događaja i vidimo gdje to vodi.
"Počnimo sa incidentom sa zatvorenikom", rekla sam mimo. "Recite više o
t01ne".
Erik se okrenuo kako bi sreo moj pogled.
"U redu. Bili smo uhvatili Vijetkongovca. To je bilo poslije silnih pogibija naših
boraca. Cijeli dan i noć Sjevemovijetnamci su držali vrh brda i skidali nas jednog po
jednog. Više od stotinu naših momaka bilo je ubijeno ili ranjeno. Svo to vrijeme
Vijetnamci su izvlačili svoje snage. Kada smo konačno došli tamo ništa nije ostalo.
Ništa. Mi smo imali velike gubitke i nikada nismo vidjeli ko je to uradio. momci
su bili doista frustrirani. Tu smo ostali posrnatrajući dva sata. Spavao sam, bilo je oko pet
sati ujutro, stražarili su moji dmgovi. Desilo se da su momci bili odlučili nan:uemo

39
puste zatvorenika da trči, tako da ga mogu ubiti. " Ericovo disanje je postalo površno,
a njegov glas j edva čuj an. "Probudio sam se usred sveg toga i čuo ih da pucaju. A zatim
je momak koji je bio odmah do mene ubio zatvorenika".
Eric se nagnuo prema naprijed, a njegov torzo je rječito govorio o tenziji koju je osjećao."
Ja sam bio predpostavljeni u toj situaciji. Mislim da sam trebao učiniti nešto da ih zaustavim."
Kada sam od Erica tražila da u jednoj rečenici sumira svoja osjećanja u vezi s tim
incidentom onje dugo šutio, a onda prošaptao: "Trebao sam nešto učiniti". Na SUD
skali od O-l O intenzitet Ericovog osjećanja krivnje bio je 9. Kada sam ga pitala da li
postoji pozitivan iskaz koji bi odrazio ono što bi u vezi s tim događajem volio osjećati,
odmah je odgovorio: "Nisam bio odgovoran". Ovo je bio dobar početak
"Dobro", rekla sam. "Sada naslikajte scenu i mislite na riječi: trebao sam nešto
učiniti." Osjećala sam da bi ovo trebalo aktivirati onaj aspekt sjećanja koga je trebalo
prvoga fokt1sirati. Da bih stimulirala sistem procesiranja infonnacija počela sam pomi-
cati moju ruku, a Eria je očima pratio moje prste u kratkim, brzim dijagonalama.
Između setova pokreta očiju rekla sam mu da "izbriše slike i da duboko diše".
Poslije dva seta pokreta očiju, Eric je izvijestio da je slika bila nepromijenjena, ali na
skali su njegova osjećanja pala na 6 ili 7. "ĆUjem pucnjavu iz M 16, koji je još uvijek uda-
ljen na dvije stope od moje glave i shvatio sam do čega je to dovelo".
Vodila sam ga kroz još tri seta pokreta očiju. Odjednom se Eric kratko iznena-
đujuće nasmijao: "Zvuk je tiši, a moji osjećaji su sada 4. Sve više mi se čini da ja ne-
mam ništa sa tim. Da, neko je umirao, ali .... "
Naredni setovi. "Sada je 2. To je samo scena.".
"Kako sada osjećate riječi 'Nisam bio odgovoran', upitala sam ga.
"Eric je duboko uzdaP.nuo, opustio je ramena. "Osjećam se u vezi s tim bolje. Ali
to me još uvijek čini tužnim. Mogu se vratiti nazad i vidjeti sebe u scenariju ali neko
još uvijek umire i plašim se da će se loša osjećanja vratiti".
Još dva seta. "Neko je umro. Ne osjećam se odgovornim; manje sam ugrožen. Ovo
mi daje neko povjerenje u ovaj mehanizam (EMDR)", Erik se smijao. "Očito, ako vi
možete nastaviti dalje, ja mogu".
Novi setovi. Rekao je da su mu osjećanja još uvijek na 2.
Novi setovi. Bez promjene.
"Šta bi ih dovelo na l? "pitala sam.
"Ništa, "Eric je odgovorio. "Neko još umire. Ja sam bio fizički prisutan, ja sam
mogao nešto uraditi, tako da mi je teško reći da nisam odgovoran. Jednostavno
ljudsko biće ja sam ima priliku da zaštitim nekoga od umiranja". Kao da se frksi-
za nova razmišljanja. "Nisam bio mentahro prisutan. Ja sam se bio upravo prahu-
dovoljno kako bih shvatio u šta su oni pucali. Vidio sam ih da pucaju
Jec1nc12:a ur,nal'\.a, ali ih je iza njega mogla biti još petorica."
u-..,r~vLtl\.v trenutaka, a zatim je zatresao glavom. Ja sam čekala.
mogao mnogo . provalila je iz njega. "Nisam prije nikada raz-
Učinio sam pravu stvar".

40
 Spontani uvid do koga je došao Eric bio je identičan onome o čemu sam ja svjedočila
u ranijoj studiji. Mogla sam se samo nadati da je uvid istih tipova promjena. To sam
vidjela kod učesnika moje studije. Bilo je jasno da su nova pozitivna vjerovanja bila
praćena i emocionalnim odgovorom: intelektualno razumijevanje nije bilo dovoljno.
Dok sam promatrala Erica koji je živio svoj put kroz minsko polje vijetnamskih
sjećanja, činilo mi se da će saznanje da svojim ponašanjem zaista nije spriječio puca-
nje uvijek biti u njegovim mislima. Poslije svega, to nije bila nova infonnacija i objek-
tivno, to je bila istina. Ali, nekako Eric nije bio u stanju da to shvati ranije. To je bilo
kao da je nastao fiziološki blok u sistemu procesiranja informacija, spriječavajući
Erica da ima ptistup toj infonnaciji i razriješi svoju traumu. Ako je to bilo istina, onda
ono što je E1ic trebao iskotistiti, mora biti prirodni sistem samoizliječenja, koji sam,
mislim, djelimično obradila u mojoj studiji.
To je imalo smisla. Naša tijela su fiziološki osposobljena za preživljavanje; mi se
adaptiramo na fizičko okruženje s ciljem življenja. Zašto bi naše psihološko bilo
drugačije? Naše psihološko također mora biti osposobljeno za stvaranje adaptivnih
odgovora, što će nam povećati šansu za preživljavanje. Svakako, Ericova sjećanja
zbog gerilčeve smrti bila su adaptivnija od njegovog osjećanja (pogrešnog) da je on
bio odgovoran za tu smrt. Ali, sve dok Erikovo sjećanje na samu pucnjavu, koje je bilo
pohranjeno u mozgu, ne bude otvoreno pomoću EMDR, Erik nije mogao ni pristupi-
ti adaptivnijem, primjerenijem znanju koje je također bilo neurološki pohranjeno.
Prošlo je 40 minuta naše prve seanse. "Hajdemo raditi na sceni iz sela", rekla sam.
Eric je klimnuo. Usta je stisnuo u tanku liniju. Ovo je bilo teže.
"Dobro, ja sam bio van zasjede, a jedinica je bila granatirana iz minobacača.
Izvidao sam područje, locirao jednoga Vijetkongovca koji nas je granatirao. Pozvao
sam artiljeriju. Problem je bio u tome što ja nisam imao iskustva u pozivanju artilje-
rije i nisam bio vrlo precizan u tome. Ja sam ih uputio tik uz selo. To je ono što je tako
teško." Ericove oči su se napunile suzama i onje okrenuo lice od moga upornog pogle-
da "Djeca ...... ",Riječi su mu stale u grlu. "Nisam znao da li sam naveo granatu na
selo i ubio te ljude ili ne."
Eric je sumirao negativnu poruku koju je izvukao iz granatiranja u izjavi: "Bilo što
da sam učinio je pogrešno". On je rekao da je intenzitet njegovog straha bio 8 od 10
na SUD skali: strah od činjenja pogrešnog, strah od smrti i strah od činjenja nečega za
što nije bilo kvalificiran. Počela sam setove upotrebljavajući horozontalne pokrete
očiju. Poslije prvoga seta Eric je rekao, "Imam poteškoća sjetiti se toga".
Drugi set. Bez promjena. Pokušala sam sa dijagonalnim pokretima i uradili smo još
dva seta. Kada sam hijela provjeriti efekte, ovoga puta Eric je rekao:"Stavio sam se u
situaciju kada sam pozvao artiljeriju i nemam pojma kako ću to uraditi. Momci mi daju
upute preko radija, ali ...... noć je. Prva stvar koju oni čine kada misle da su našli vašu
poziciju da će postati jedan eliminacioni krug. To eksplodira na oko 150 metara, ali
zvuči kao da eksplodira odmah do vas. To govorim momku putem radia i on
"OK. Stiže jedna živa".

41
 "Zadržite u mislima tu sliku i osjećanje opasnosti", rekla sam. Zatim je uslijedilo
više dijagonalnih setova. Stvari su se kretale mnogo sporije nego ranije. Etic je izvi-
jestio da je intenzitet njegovog straha sada bio kod 4.
Naredni setovi. "Postoji promjena. U prvim setovima ja sam bio u Vijetnamu. Sada
vidim da sam ovdje. U redu. Siguran sam. Ja sam OK."
Dmgi setovi. Ericov strah je pao na 2. "Shvatio sam gdje sam, ali ono me još uvi-
jek plaši. Ja sam potpuno emocionalno ovdje, ali me to još uvijek plaši."
Dva naredna seta. Strah je sada bio na l i po.
"Šta se dešava kada vidite scenu i osjetite je?, pitala sam.
"Teško je odmah reći Gotovo je."
Naredni set. Sada su se strahovi vratili na 2 ili 3. "Iz nekog razloga uznemirava me
kada kažem gotovo je, priznao je Erik. "Nije gotovo. Ja sam još uvijek uplašen."
Novi set. se zadržao na 2. Još dva seta.
Ja sam pitala, "Šta je sa riječima" 'učinio sam najbolje što sam mogao'."
"One me uznemiravaju. Učinio sam najbolje što sam mogao, ali to nije bilo
dovoljno dobro. Učinio sam što sam najbolje mogao, ali ne znam rezulat onog što sam
uradio." Eric je zastao, nagnuo glavu na jednu stranu i promnnljao slabašno: "Ali, gra-
natirartie je prestalo. Tako, učinio sam nešto. Ne znam koliko je ljudi bilo ubijeno.
Nemam dovoljno infmmacija da znam da li sam uradio pravu stvar. Znam da sam ura-
dio najbolje što sam mogao". Ericove obrve su se spustile, a njegovo lice se činilo
otvorenim i opuštenim. "Vrlo je moguće da sam učinio pravu stvar. Granatiranje je
prestalo. Mora da sam im pronašao centar iz kojeg su sijali stmi. Ljudi u minobacačkoj
jedinici bili su ubijeni i manje ljudi je poginulo u našoj jedinici. " Spustio je bradu i
klimnuo glavom.
"Šta je to?"
Etic je sada plakao. Njegov strah se promijenio u tugu. "Ljudi su poginuli, ljudi
koje sam znao." On se podigao da sjedne pravo. Laktovima se oslonio na naslone sto-
šake su mu bile čvrsto stisnute. Jecao je. Nije htio uzeti maramice. Kratko posli-
je započela sam novi set. Etic je sa crvenim očima pratio moju ruku. To je bio najduži
set koji smo uradili.
"A sada?", pitala sam smireno.
je duga šutnja. "Manje je ... ali .. .još uvijek sam tužan.
redu. Idemo ponovo. Mislite na svoju tugu vodila sam naredni set.
je 6."
Novi setovi.

sada?"
"Ljudi uvijek umim. To više nego kada ih gledam na vijestima. Ovaj zadnji
bio lično uključen. Nije bilo ljudi koje poznajem."
pala na 4.
 Naredni set. Još uvijek je 3. Sada raste novi strah. Eric je rekao: "Loša osjećanja
izazvana su mislima koje smo još uvijek uznemiravaju i nakon dvadeset godina. To
me plaši. To čini da se osjećam kao da se nikada neću udaljiti od ovih sjećanja."
Novi setovi. Sada je 2.
Još setova. Još uvijek je 2.
"Kakva su sada osjećanja?"
"Unutamja tuga zbog cijele situacije, koja se dogodila. Tuga je kao smrt. Tuga za
sve ljude koji su poginuli ili su bili ranjeni. smo bili samo ljudi koji su radili svoj
posao. Mislim na porodice ... "Eric je ušutio. Njegovo lice je bilo obliveno suzama, ali
se on držao uspravnim na stolici.
"Šta je sa vama? Kako se vi uklapate u tu sliku?"
"Imao sam poziciju ... "Još suza. Erik se bio zagledao u pod. "Imam pomiješana
osjećanja. Sretan sam što sam još uvijek živ. Mogu spasiti neke momke da ne budu
ubijeni. Suze su se ponovno pojavile. "Ali plašim se da je za sve koji su bili tamo to
bila samo sudbina. To nije bilo da su poginuli loši a da su to uradili dobri ljudi. Bilo je
onako kako je moralo biti. Te noći nisam bio tamo gdje su padale granate, tako da sam
preživio." Eric je oborio glavu i zajecao glasno.
"Sve je to pomiješano, jesam li ili nisam trebao ... Kako da odlučite ko ide na
stražu, a ko ne?"
"Da li ste vi?", pitala sam.
"Da li sam ja šta?"
"Da li ste vi odlučili?"
Eric je još uvijek plakao. "Ja sam mogao izabrati da ne pozovem artiljeriju, da ih
ne bombardiramo, ali tada bi još naših ljudi umrlo. Nisam mogao birati hoće li ili neće
ljudi umrijeti. Ja sam dio odluke. Pretpostavljam da to nije bila teška odluka, jer sam
poznavao ljude u svojoj jedinici, a Vijetkongovci i ljudi u selu bili su mi stranci. Na
neki način bilo je lako donijeti odluku. Ali, bilo je teško prihvatiti da ti budeš dio svega
toga. Kao Sofijin izbor."
Naredni set. Eric je nastavio plakati čvrsto ispreplićući prste.
"Sada je tuga malo manja."
Naredni set. Eric je prestao plakati i zagledao se kroz prozor.
"Koliko je jako osjećanje?", pitala sam.
"Četiri", odgov01io je on.
"A koje je osjećanje?"
"Još uvijek je tuga zbog smrti ljudi. Osjećanje je manjeg intenziteta jer mogu biti
malo racionalniji u vezi s tim i shvatio sam da nisam imao izbora. Nisam mogao birati
da li će ili ne ljudi umrijeti. U datoj situaciji, ja doista nisam imao izbora birati koji ... "
Suze su zagušile Erica. Opet je zatresao glavom i ponovio: "Poznavao sam ljude
na jednoj strani, a ne na drugoj. Nisam mnogo razmišljao. To je bilo tako jasno u to
vrijeme. Nas su granatirali, bili smo napadnuti. Najjasnija stvar koju je trebalo učiniti
je uzvratiti borbom."

43
 Eric je zastao i klimnuo. Onda me je pogledao nedužnim pogledom i nasmijao se
pokajnički. "Učinio sam najbolje što sam mogao."
"Sigumo jeste. I granatiranje je zaustavljeno."
"Da, granatiranje je zaustavljeno. Ali nije završeno. Nije završeno za mene."
Okrenula sam se prema njemu. "Da li možete istovremeno imati na umu ovu sen-
zibilnost i ljubav prema živima i činjenicu da ste pod nemogućim okolnostima uradili
najbolje što ste mogli, da ste pomogli da se spasu životi ljudi oko vas."
Eric je zatresao glavom. "Imam problema da izdvojim te stvari. Ova situacija je
nastala zbog toga što sam pokušavao zaustaviti pogibije. Rezulati su bili smrt." Duga
pauza. "Iz nekog razloga zakačio sam se za činjenicu da je rezultat svega toga bila
smrt. Teško mi je prihvatiti ideju da je vjerovatno bilo manje smrti nego što ih je moglo
biti."
"Možete li donijeti sliku vašeg učešća u svemu tome i riječi, 'bilo je manje smrti.'
"Da".
Novi set. "Bolje je. Teško je to držati, ali je bolje."
set. Eric je duboko uzdahnuo. "Otprilike isto".
Novi set. "Bolje je. Osjećaji dolaze od 'ja sam uradio dobar posao i locirao sam ih'.
smn to."
"'-'«VL0JLV

U ovome sjećanju intenzitet Ericovog straha počeo je sa 8 (na skali od O- 10),

lagano je padao na 1,5, a onda se iznenada vratio na 6. Kada sam provjerila sa njim,
ustanovila sam da su se emocije koje je osjećao, a koje smo mjerili, promijenile. Strah
se pretvorio u tugu, a porast intenziteta bio je u vezi s pojavljivanjem novog osjećanja.
Dok smo radili na tome, Ericova je tuga također opala. Krećući se od straha, preko
krivnje (sve što ja uradim je pogrešno), do tuge (ljudi su umirali) Eric je uključivao u
zdravu, adaptivnu rezoluciju njegove traume.
Sedmicu kasnije, Eric je izvijestio da od naše prve seanse nije imao noćnih mora.
Prvi put za dvadeset godina on je spavao mimo sedam noći uzastopce.
Na početku naše druge sem1se Eric i ja smo pregledali njegov spisak od pet uznemi-
rujućih sjećanja iz Vijetnmna i napravili novu SUD skalu za svaki od njih. Utvrdili smo da
neka od sjećanja koja do tada još nismo obrađivali, već imaju manji intenzitet.Tu vrstu
generalizacije efekta već smn bila vidjela u mojoj studiji. To mi je dalo osjećaj kao da
mogu proviri ti~ tvornicu misli. Sjećanja i emocije se ne pojavljuju satno asocijativno za
EMDR seanse nego nekako umanjivanje emocionalnog bola zbog traumatičnog
vTTI<->TTlP

imalo efekat talasanja, šireći se na slična sjećanja vezana za druge incidente.

Zatim smo našu pažnju usmje1ili na probleme na poslu zbog kojih je Eric bio frus-
triran i zabrinut. Krajem ove druge seanse fokusirali smo se na Ericova intenzivna
OSJ,ecama vezana za njegovo ranjavanje i slomljenu kost kao poslijedicu eksplozije
gotovo o bogalj ila za cijeli život. Poslije nekoliko setova pokreta očiju,
plakati. Nije se mogao sjetiti šta se desilo i osjetio se isuviše blokiranim
nastavi. Nismo dalje s tim ništa mogli raditi.

44
 Na početku naše treće seanse pitala sam Erika kolikog su sada intenziteta bili nje-
govi osjećaji u pogledu poziva za artiljerijske napade tako blizu sela. Rekao mi je da
su oni bili 6 od l O, a da su osjećanja bila strah i anksioznost.
"Ja doista ne znam šta se dešavalo te noći, ko je umro a ko nije", rekao je Eric.
"Mogu samo nagađati. Još uvijek se ne mogu sjetiti mnogo toga. Kada bih imao
videosnimak toga, možda bih utvrdio nešto što ne bih želio znati".
"'Šta je sa izjavom' to je moja greška'", pitala sam. "Da li je osjećate istinitom?"
"Emocionalno osjećam da je tako, ali intelektualno znam da sam uradio što sam
trebao uraditi. Prema informaciji koju sam imao donio sam ispravnu odluku."
Krenuli smo dalje usmjerivši na strašne bolne posljedice Ericovog ranjavanja
granatom: njegovo ležanje u helikopteru do mrtvog i umirućeg čovjeka, njegov šok
kada je pogledao na ono što je ostalo od njegovih nogu, njegovo osjećanje nemoći i
njegov strah da će biti vezan za invalidska kolica do kraja života. Čak je i tretman sam
po sebi (šest mjeseci u bolnici i skoro deset godina ambulantne fizikalne terapije)
doveo do očajanja; činilo se kao da se nikada neće završiti.
Ovoga puta, iako se još uvijek nije mogao sjetiti eksplozije, Eric je bio sposoban
oživjeti scenu eksplozije i osjećanja straha. U jednom momentu između setova, Eric mi
je rekao da je skoro odlučio dozvoliti da mu se amputiraju teško ranjene noge i da nastavi
živjeti. Nakon još nekoliko narednih setova on mi je rekao: "Drago mi je što to nisam
dozvolio". Novi set. "Sada znam rezultat". Novi set. "Osjećam se već bolje". Nakon još
jednoga seta Eric je osjetio mir kada je mislio na to. "Sada mogu reći da je to prošlost."
Na kraju treće seanse pitala sam ga po drugi put toga dana za artiljerijski incident.
"Osjećam se bolje. Napravio sam pravi izbor. Sada to mogu vidjeti mnogo jasnije.
To je sada l ili 2."
"Koliko istinitom osjećate izjavu' Učinio sam najbolje što sam mogao' na VOC
skali od l do 7?"
"Oko 4. Problem je što su ljudi umrli. Nema dobroga izbora. Nema dobroga
osjećanja. Postoji samo sjećanje. Uradio sam ono što sam trebao u tom trenutku. Ali
ja ne mogu zamisliti da to ikada može biti dobro osjećanje. Smrt je bila dio te igre.
Uradio sam najbolje što sam mogao, ali ono što nisam mogao uraditi bilo je da
sačuvam ljude od umiranja." Trenutak je mislio.
"Vjerovatno to može biti 6 ili 7. Dosta sam uradio najbolje što sam mogao."< 7)
U četvrtoj i petoj seansi, Eric i ja smo primijenili EMDR na druga sjećanja iz rata,
zatim na sadašnje situacije koje su bile stimulus njegovih instruzivnih i opsesivnih
misli na poslu. Ericova osjećanja neposjedovanja kontrole u odnosu na prošle doga-
đaje iz Vijetnama, jasno su bila povezana sa njegovom hipersenzitivnosti prema para-
lelnim iskustvima u sadašnjosti. Štaviše, kada se Eric nađe u situacijama u kojima on
ne može kontrolirati događaje, to izaziva njegova stara vijetnamska osjećanja. To je
circulus viciosus, ali je on često bio fiziološki vođen potrebom za preživljavanje. Ili
naučimo da odgovorimo na opasnost ili umiremo.

45
 Događaji iz prošlosti djelt~u u sadašnjosti a da mi toga nismo svjesni. Ovo saznanje
je vjerovatno najveći Frojdov dop1inos psihologiji i, zahvaljujući ekstrenmo brzim
efektima EMDR-a, to je nešto čemu sam ja svjedokom u radu sa ljudima stalno i izno-
va. Prošlost ne mora neminovno uzrokovati disfunkciju, ali to nas uči da su to stvari
koje mi inkotporiramo u naše sadašnje dnevne emocionalne reakcije i donošenje odlu-
ka. Često su ove poruke u vezi sa opasnosti, ili onim što percipiramo kao opasnost, i
one izazivaju odgovor, borbu ili bijeg.
Na ptimjer,jedna od stvari koja je velikim dijelom kod E1ica prouzrokovala distres
je bila njegova ljutnja kada je osjećao da situaciju ne može kontrolirati. Svi koji obav-
ljaju poslove pod visokim pritiskom, koji je bio prisutan i u kompaniji u kojoj je Eric
bio zaposlen, znaju da su ljumja i frustracije neminovne. Ali, Ericova ljutnja je rasla
intenzitetom koji on nije razumio. Kada smo fokusirati skorašnji incident na poslu,
Etic me je iznenada zaustavio i rekao: "Upravo sam shvatio da je ovo ljumja zbog koje
prolazim kroz Vijetnam. To je ono što mi je dozvolilo da ubijem."
Za vrijeme četv1te seanse radili smo na ovom bijesu i onje došao do pozitivne kog-
nicije, "Sada se kontroliram". To je značilo da on ne samo da je imao mogućnost iz-
bora u sadašnjim situacijama, nego da se, također, više nije morao plašiti sopstvene
ljutnje. Rekao je: "Ustanovio sam da bijes više ne utiče tako da me savladava. Mogu
vladati njim". Erik mi je kasnije rekao da je s lakoćom doživljavao posao. Osjećao se
slobodnim da prirodno reagira prema svojim saradnicima u čemu su svi uživali, a pro-
duktivnost na poslu rasla je.
To se desilo samo zahvaljujući reprocesiranju ostataka vijemamskog iskustva, te je
on mogao čvrsto zauzeti svoju poziciju u sadašnjosti.
Jedan mjesec nakon naše pete i završne seanse, nazvala sam Erica da vidim da li
efekti EMDR traju. Eric je rekao da nijednom nije imao noćne more ili opsesivne misli
i da je njegova depresija iščezla. Provjerila sam ponovno godinu dana kasnije i čula
istu ptiču. I opet godinu dana kasnije onje bio i dalje dobro.
Sada, osam godina nakon tretmana koji je ukupno obuhvatio pet seansi EMDR-a,
Eric Smith je zaključio da je sretan čovjek. Oslobođen suza prošlosti, on može pot-
puno i sretno živjeti u sadašnjosti. Otvorio je svoju firmu za software konsalting,
ponovno se oženio i podiže drugu kćerku. Život je doista dobar. "Pronašao sam svjet-
lo na kraju tunela i ono je vrlo jako", rekao je uz osmijeh.
Šta je to EMDR učinio, a prethodne terapije nisu? Eric je prije EMDR, prošao kroz
broj terapija koje su vodili vrlo talentirani ljudi. One su mu pomogle da se skine
sa droga i alkohola i uz to su mu dale i intelektualno razumijevanje da on nije bio
'"'""U("'"" za sve te smrti u Vijentamu, ali to nije bilo dovoljno.
još uvijek nije znao da li su žene i djeca u selu bili ubijeni. On pretpostavlja
Na kraju, artiljerijska granata ne zna koga će ubiti, a koga poštedjeti. U izvje-
vazdušnih napada, Ericovi pretpostavljeni su mu rekli da je ura-
njegovo srce nije i nikada se neće složiti sa tim.
 "Ja nisam shvatio šta se podrazumijevalo pod tim biti u Anniji, sve dok nisam
došao u Vijetnam, a tada je bilo prekasno. Ne znaš ništa o lomačama dok ih ne vidiš.
Nikada se neću osjećati dobro što sam bio tamo, što sam bio u to uključen. Morao sam
raditi nešto što nisam vjerovao da ću raditi. Čak je i moja baka rekla, 'To je bio rat i to
je OK.' Ali, nije OK. Rat mi ništa ne znači. Svi smo mi bili ljudi."
Danas kada Eric govmi o Vijetnamu, njegove se oči napune suzama. Ali, nema više
suza zbog stida, straha i krivnje. To su suze saučešća za devetnaestogodišnjeg mladića
koji je prije 20 godina ratovao u strašnim džunglama Vijetnama.

47
 Ono što je iza i ispred nas, beznačajno je u poređenju s onim što je u nama.
Ralph Waldo Emerson

Ulazak u svijet traume je kao gledanje kroz razbijeno staklo: pojavljuje se pozna-
to razdvajanje i uznemirenost Otvara se nepoznat novi svijet, otkrivajući začuđujuće
naslage bola koje nose sa sobom ljudi oko vas za koje nikada ne biste pomislili da pate.
Jasno se sjećam onoga što mi je donijela jedna od mojih prvih klijenata, jedna "pris-
tojna" šezdesetdvogodišnja žena iz "dobre porodice" koja je bila društveno aktivna.
Nalazeći ključ rješenja njene zagonetke proisteklo je da se ona cijelog života borila sa
panikom i strahom koji su bili rezultat činjenice da ju je otac seksualno zloupotrijebio
u djetinjstvu. Slika njenog rastresenog besciljnog hodanja oko kuće poslije silovanja,
očekivanje majčinog povratka, kod nije znala šta da radi, progonili su je, kao i njena
tuga zbog svih izgubljenih godina u kojima se hrvala sa svojim bolom. Druga žena,
šezdeset osmogodišnja penzionerka, živjela je sa flashbackovima i intruzivnim slika-
ma silovanja koje se desilo godinu dana ranije. Sa bolom ona je objasnila da čak i
lajanje psa ponovno vraća slike i užas. Kako smo procesirali sjećanje ona je shvatila
da nikad u životu nije dozvolila sebi da se osjeća smirenom, te da je ovo mogla biti
šansa da to stanje prihvati jednom za uvijek
Ove i ostale priče naučile su me kako je potrebno pogledati ispod površine pojava.
Uznemirujući doživljaji su neminovni dio života, ali čak i očigledni simptomi kod
osobe ne moraju biti ključ za otkrivanje dalekosežnih posljedica traume. Obje žene
koje sam pomenula brzo su odgovorile na EMDR, a jačina njihovih simtoma značajno
je opala. Međutim, dodatne asocijacije koje su se pojavljivale za vrijeme njihovog pro-
cesirru:ua su jasno pokazale da je EMDR bio potreban za nešto što je mnogo veće od
pukoga 1ješavanja noćnih mora i flashbackova. Počela sam jasnije uviđati da trauma
zauzima mjesto unutar životnog konteksta i šireg socijalnog okruženja, te da zahtije-
va jedan sveobuhvatan način tretmana. Odlučila sam da cilj EMDR terapije treba biti
najtemeljitijih promjena i najtrajnijih mogućih efekata, tako što će se razvi-
ti osjećaj sigurnosti, uravnoteženosti i kontrole.
Imajući u vidu ove efekte, fonnulirala sam ono što je sada poznato, kao EMDR
od osam faza, l) koji integrira važne aspekte mnogih drugih tipova terapije kao
psihodinamska, kognitivna, bihevioralna i interaktivna. Osru1;1 faza uključuje his-
'~"'~"''" i plan tretmana, pripremu, procjenu, desenzitizaciju, instaliranje, tjelesno
završetak i reevaluaciju. U slučajevima prikazanim u ovoj knjizi, najvećim
upotrijebljeno svih osam faza, ali su zbog prostora neke bile izostavljene.
'-'<'H-'.L'- kliničari upotrebljavaju sve faze u okviru sveobuhvatnog pristupa.

48
 U prvoj fazi EMDR tTetmana, terapeut upoznaje pacijentovu histmiju, kao i njegov
razvoj i razvija Plan tretmana. Ova faza je ključna zbog toga što EMDR može izaz-
vati vrlo jake emocije i postoje neki ljudi kod kojih je iz somatskih razloga neptim-
jereno koristiti EMDR. Na primjer, približno 10- 15% osoba koje su tretirane sa
EMDR vrlo intenzivno proživljavaju svoju traumu. Iz tog razloga, i pored toga što je
period trajanja ovih jakih emocija relativno kratak, ljudi sa kardijalnim i raspiratomim
problemima, kao i trudnice moraju konsultirati ljekare odgovarajuće specijalnosti p1ije
započinjanja EMDR. 2)
Kada se procijeni da je EMDR prikladan za pacijenta, terapeut mu postavlja speci-
fična pitanja u vezi s njegovom ličnom historijom, karakteristikama i uzrocima reakcija.
Ova faza uključuje diskusiju o specifičnim problemima zbog kojih je pacijent došao na
terapiju, o njegovom ponašanju proisteklom iz tih problema i o njegovim simptomima.
Na osnovi ovih infonnacija terapeut razvija plan tretmana koji definira specifične ciljeve
na koje će djelovati EMDR-om. Ovi ciljevi uključuju događaj ili događaje iz prošlosti
koji su izazvali problem, sadašnju situaciju koja izaziva distres i ključne vještine ili po-
našanja koje klijent treba da nauči da bi se u budućnosti osjećao dobro. Na primjer, kli-
jent može istaći da postaje vrlo anksiozan svaki put kada ga zovne njegova majka. Šta
utiče na to da se čovjek star 20, 30 ili četerdeset godina osjeća kao dječak?
Ukoliko aktuelno ne postoji ništa što dovodi do ovoga neprikladnog odgovara,
razlog za to leži u historiji te osobe. Koji to događaji, blokirani u njegovom nervnom
sistemu prouzrokuju taj strah? Koje vještine treba da nauči kako bi počeo praviti odgo-
varajuće granice?
Da bih razumjela klijenta što potpunije, često od njih tražim da mi daju spisak od
deset događaja iz njihovog djetinjstva koji su ih najviše uznemiravali. Na primjer,
većina ljudi se sjeća vremena iz srednje škole, kada su doživjeli poniženje, što ovisno
o stepenu životrlog iskustva djeluje više ili manje na njih. Ja od klijenata tražim da
misle na ove uznemirujuće događaje i procjenjuju svoj strah na SUD skali od O do
l O. Iako su se desili godinama ranije mnoga od tih sjećanja mogu biti vrlo uznemiru-
juća. Takva sjećanja mogu rasvijetliti i neke sadašnje probleme sa autoritetom, prob-
leme učenja i druge situacije. Također sam pokušala vidjeti kako klijenti sami inter-
pretiraju ove događaje. Kada se klijent koncennira na specifična sjećanja, tada mogu
tražiti da navedu riječi koje im automatski padaju napamet, a opisttiu osjećanja osobe
o njoj samoj ili o njenom ponašanju u datoj situaciji. Ukoliko je kognicija osobe nega-
tivna i osoba je verbalizira kao "Ja sam neuspješna", "Ja sam bezvrijedna", "Ne mogu
biti voljena", "Ne mogu to izdržati", tada znam da ta sjećanja iziskuju tretman.
Ukoliko su kognicije osobe pozitivne i ona ih verbalizira kao "Mogu uspjeti", "Ja vri-
jedim", "Ja sam voljena", "Sada imam izbor koji tada nisam imala", tada procjenju-
jem da je sjećanje bilo proces irano i da je zauzelo svoje mjesto u prošlosti. Bilo koji
događaj, ma kada da se on dogodio u životu, može imati štetan efekat. U ovisnoti o
klijentovim odgovorima razvijam sveobuhvatan plan tretmana za efekte koje su
proizvela životna iskustva u određenom dobu.

49
 Jedna od neobičnih karaktetistika EMDR je u tome da ljudi kojima je potreban
"tretman ne moraju detaljno diskutirati o uznemimjućim sjećanjima.
Neki su ipak, detaljni i skloni da iznose i neke karakteristike tih sjećanja, dok dmgi
prezentiraju više općenitih slika ili skica. Kada terapeut sugerira naprimjer: ''Navedite
događaj koga se sjećate, a koji je kod Vas pobudio osjećanje bezvrijednosti i beskoris-
nosti?" osoba može odgovoriti: "To je bilo nešto što mi je uradio moj brat". Ovu su
informacije potrebne da bi terapeut identificirao događaje i fokusirao se na njih sa
EMDR.
Priprema je dmga faza EMDR tretmana; posebno naglašavam njenu važnost. Jedan
od primamih ciljeva pripreme je u tome da zasnuje odnos pO\jerenja između klijenta i ter-
apeuta. Klijenti u toku ove faze ne ulaze u značajne detalje njihovih uzmenimjućih
sjećanja; štaviše, ako klijent ne vjeruje terapeutu on ne mora tačno iznijeti ono što osjeća
kao i promjene koje ili osjeća ili ne osjeća u toku seanse. Ukoliko on želi da zadovo-lji
kliničara i kaže da se osjeća dobro, a da se pri tome osjeća kao i ranije, nijedna terapija
na svijeh1 neće rnz1iješiti njegovu traumu. U bilo kojoj formi terapije poželjno je gledati
na kliničara kao onoga ko olakšava, kao vodiča koji treba da čuje o povredi, potrebi ili
razočarenju. Tako će mu se pomoći da dođe do cilja. EMDR je mnogo više od pokreta
očiju i kliničar treba znati kada upohijebiti varijacije kako bi omogućio nastavak procesa.
Za vrijeme pripremne faze, kliničar objašnjava teoriju EMDR, kako se ona provodi
i šta osoba može očekivati za VIijeme i poslije tretmana. Konačno, kliničar uči klijente
različitim tehnikama relaksacije kako bi se sami umirili u slučajevima pojavljivanja bilo
kakvog emocionalnog uzbuđenja koje može porasti za vrijeme i poslije seanse. Učenje
ovih vještina je značajna pomoć za svakoga. Najsretniji ljudi na planeti znaju načine da
se relaksiraju i oslobode pritisaka neizbježnih u svakodnevnom životu, kao i neočeki­
vanih sn·esova. Jedan od ciljeva EMDR, terapije je omogućiti klijentu da može brinuti o
samome sebi.
Kako je EMDR tretman usmjeren na potrebe klijenta, kliničar bira najbolje načine
kako bi bio siguran da je klijent uspio izbalansirati osjećaj kontrole. Iako je razumlji-
vo da ljudi mogu poželjeti da izbjegavaju uznemimjuće sadržaje koje EMDR iznosi
na vidjelo, upravo je izbjegavanje to koje uzrokuje trajanje njihovog problema.
Spriječavajući izbjegavanje bez generiranja novoga distresa, terapeut uči klijenta kako
da podržava dvojnu svjesnost. Prvo, tako što se distresivni materijal iz prošlosti poja-
vljuje za vtijeme pokreta očiju i dmgo, kroz činjenicu da su klijenti u terapijskoj
situaciji sigurni. Idealno bi bilo da se osoba s kojom se radi EMDR osj11tća kao da se
u vozu a uznemimjući događaji koji se pojavljuju predstavljaju tek okoliš kroz
voz prolazi.
treća EMDR tretmana za vrijeme koje kliničar identificira aspek-
koji će biti u procesu. korak se sastoji u tome da osoba izdvoji određenu
ili scenu iz ciljanog događaja (koji je identificiran u prvoj fazi), a koja najbolje
rep1re2:en1t1ra sjećanje. Potom klijent bira izjavu koja izražava negativno samovje-
sa događajem. Čak i ako je on spoznao da je izjava netačna, važno

50
je da se fokusira na nju. Ova negativna vjerovanja su verbalizacije uznemirujućih
osjećanja koja još uvijek postoje. Negativne kognicije uključuju izjave kao što su "Ja
sam bespomoćan", "Ja sam loš", "Nisam voljen", "Stidim se" i "Ja sam zao." Klijent
zatim bira pozitivnu izjavu o sebi u koju bi radije vjerovao. Ova izjava bi trebala
sadržavati unutarnji osjećaj kontrole kao što je "Ja sam vrijedan" (ili voljen ili dobra
osoba, ili konh·oliram se) ili "Mogu uspjeti". Kada je primarna emocija strah poslije
prirodne katastrofe, negativna kongnicija može biti "U opasnosti sam", a pozitivna
kognicija može biti "Sada sam bezbijedan". "Ja sam u opasnosti" se može razmatrati
kao negativna kongicija zato što je intenzitet straha neprimjeren; on je pohrat"Den u
nervnom sistemu iako je opasnost prošla. Pozitivna kognicija odražava sadašnju real-
nost.
U ovoj tački terapeut taži od osobe da procijeni koliko su istinita osjećanja njenoga
pozitivnoga vjerovanja upotrebljavajući skalu validnosti kognicije (VOC) od l - 7.
Također za vrijeme faze procjene, osoba identificira negativne emocije (strah, ljutnju)
i tielasne senzacije (težinu u stomaku, hladnoću ruku) koje prate ciljani događaji.
Klijent također mjeri poremećaj na SUD skali od O- l O.
Faza od l - 3 čine osnov sveobuhvatnog tt·etrnana i reprocesiranja specifično ci-
ljanih događaja. Iako su pokreti očiju upohijebljeni u slijedeće tri faze, oni su samo
jedna komponenta kompleksne terapije. Upotreba osmofaznog pristupa korak po
korak omogućava treniranim i iskusnim kliničarima da maksimaliziraju efekte tret-
mana na logičan i standardiziran način. Također je i za klijenta i za terapeuta moguće
da prate napredak za vrijeme svake seanse u toku tretmana.
Četvrta faza je nazvana Desenzitizacija zato što se ona fokusira na uznemirujuće
emocije i senzacije u skladu s tim kako su one ocijenjene na SUD skali. Ova faza
sadržava sve odgovore osobe (uključujući sjećat"Da, uvide i asocijacije koje se mogu
pojaviti za vrijeme seanse) koji se pojavljuju sa promjenom fokusiranih događaja i
povlačenjem njihovih uznemirujućih elemenata. Ovaj automatski asocijativni proces
nudi priliku za identificiranje i razrješavanje sličnih događaja koji se mogu pojaviti, a
povezani su sa onim koji smo ciljali. Na taj način klijent može nadmašiti svoje početne
ciljeve i izliječiti se iznad svojih očekivanja. Za vrijeme desenzititacije terapeut vodi
osobu kroz setove pokreta očiju (sa plikladnim varijacijama i mijenja-njem fokusa)
sve dok nivo na SUD skali ne bude reduciran na O (nula) ili zadovo-ljavajućih l ili 2.
Na primjer, Eric, vijetnamski ratni veteran (poglavlje 3), je izvijestio o nivou tuge
od 2 koji se nije smanjivao. Kada sam ja pitala šta je to što spriječava da taj nivo padne,
on je rekao: "Neko je umro". Još jednom vidimo da se odgovarajuće emocije i
vjerovanja plimjerena doživljaju ne mijenjaju sa EMDR.
Ljudi nisu mašine i od njih ne treba očekivati da nemaju reakcija na svu tragediju
koju su doživjeli, čak iako su tretirani sa EMDR.Međutim, važno je biti siguran daje
reakcija zdrava i ko1isna. Nažalost, ljudi često procjenjuju plikladnim osjećaj žalosti,
stida, klivnje ili ljutr"tie, samo zbog toga što su ih oni doživjeli. Ja ću u ovoj knjizi

51
pokazati da su negativna vjerovanja koja imamo o sebi često neprimjereni ostaci same
traume. Pitanje koje bismo trebali postaviti samima sebi je, "Da li sam sretan?" Ako
je odgovor NE, trebali bismo razmotriti mogućnost tretmana i mogućnost promjene.
Peta faza EMDR tretmana, nazvana je Instaliranje zbog toga što se ciljevi "instali-
raju" i raste snaga pozitivnog vjerovm"Ua koje je osoba identificirala i koje je zamije-
nilo početno negativno vjerovanje. Na primjer, klijent može početi mentalnom slikom
u kojoj ga tuče otac i sa negativnom vjerovanjem "Bespomoćan sam". Za vrije-me
faze desenzitizacije, on reprocesira teror događaja iz djetinjstva potpuno shva-ćajući
da kao odrastao ima snagu i mogućnost izbora, što nije imao kada je bio dijete. Za vri-
jeme pete faze tretn1ana, njegova pozitivna kognicija "Sada se kontroliram" postaji
snažna i instalirana. Čvrstina vjerovanja u pozitivnu kogniciju mjeri se voe skalom
Cilj je da osoba prihvati potpuno istinitom pozitivnu izjavu o sebi na nivou 7 (potpuna
istina). Srećom, kao što EMDR ne može dovesti do toga da iko odbaci pri-mjerene
negativne osjećaje, tako ne može dovesti ni do toga da ljudi vjeruju u bilo šta pozitivno
ako to nije primjereno. Ukoliko je osoba svjesna da je potrebno da uči neke nove vješ-
kao što je trening samoodbrane s ciljem postizanja istinske kontrole situacije,
validnost njegovog pozitivnog vjerovanja će rasti do odgovarajućeg nivoa na voe
skali, na 5 ili 6.
7]e!esno skeniranje je šesta faza EMDR. Nakon što je pozitivna kognicija osna-
žena i instalirana, terapeut od osobe da se usredsrijedi na ciljani događaj i prati da
li tome prin"Uećuje bilo kakvu zaostalu tenziju u svome tijelu. Ako nema zaostale
tenzije, fizičke senzacije su fok:usirane reprocesirane.
Evaluacijom hiljada EMDR seansi su indicirano je da postoji fizička rezonanca
nerazriješenih misli. Ove tvrdnje su bile podržane u nezavisnim studijama sjećanja
upućt\iući na to da je kod osoba na koje je trauma negativno djelovala, informacija o
traumatskom događaju pohranjena prije u motoričkom nego u narativnom sjećanju te
da osoba zadržava negativna osjećanja i tjelesne senzacije vezane za početni događaj. 3 l
Kada je informacija procesirana, ona može preći u narativno (ili verbalizirajuće)
sjećanje, a ~elesne senzacije i negativna osjećanja povezana s njima iščezavaju.
Zato se seansa EMDR tretmana ne smatra kompletnom sve dok klijent ne mogne
misliti o početnoj ciljanoj slici bez osjećaja bilo kakve tjelesne senzacije.
Početno samovjerovanje je važno, ali klijenti moraju vjerovati na nivou višem od
intelektualnog.
Sedmu fazu EMDR tretmana nazvala sam zaključenje. Ona osigurava da klijenti
završavaju seansu u boljem stanju od onoga u kome su bili na početku. Ukoliko pro-
cesiranje fokus iranog trumatskog događaja nije kompletirano u jednoj seansi, terapeut
pomaže osobi u upotrebi različitih tehnika samosmirivanja kako bi se uspostavio
osjećaj ravnoteže. U tok.11 seanse klijent ju je i kontrolirao (naprimjer, on je
je u redu da podigne ruku pokazujući "stop" u bilo koje vrijeme) i to je
se kontrola nastavlja i van terapeutove ordinacije. Klijenti se
na ono što se može desiti između seansi (naprimjer, neki procesi se mogu

52
nastavljati, a neki novi materijal se može pojaviti), kako će koristiti dnevnik i zapisati
svoja iskustva, te koje tehnike mogu upotrijebiti kako bi sami sebi pomogli da se
sm1re.
Posljednja faza EMDR tretmana, nazvana Reevaluacija, radi se na početku svake
terapijske seanse (izuzimajući prvu). Naime, da bi bio siguran da se postignuti pozi-
tivni rezultati održavaju (nizak SUD, visok VOC, bez fizičke napetosti identificira ter-
apeut nova područja koja zahtijevaju tretman i nastavlja olakšavati procesiranje dodat-
nih ciljeva. Faza reevaluacije vodi kliničara kroz različite EMDR protokole (vođene
za različite klijentove probleme) i potpuni plan tretmana. Kao i kod bilo koje dmge ter-
apije, faza reevaluacije je ključna za određivanje uspjeha tretmana i poslije određenog
vremena. Iako se klijenti mogu osjetiti mnogo bolje u samome početku EMDR, važno
je kompletirati svih osam faza tretmana, kao što se kompletira i antibiotski tretman.
Iako EMDR može dovesti do rezultata mnogo brže nego ostale f01me terapije, br-
zina nije primarni cilj, a važno je imati na umu i da svaki klijent ima različite potrebe.
Naprimjer, jednom klijentu mogu biti potrebne dvije sedmice za postizanje dovoljnog
stupnja povjerenja za započinjanje procesiranja (faza 2), dok dmgi klijenti mogu proći
brzo kroz šest faza tretmana, da bi se tek na tome nivou otkrilo da postoji nešto važnije
što zahtijeva tretman. Slijedeća priča je primjer jednog takvog slučaja. Pažljivo treni-
rani kliničar identificira modele i reakcije što otvara mogućnosti za koje klijent nije ni
znao da postoje.
Joce lyne Shiro moto je bila jedna od prvih osoba koje su bile tretirane za EMDR.
Jocelyne, klinički socijalni radnik iz San Diega je o EMDR čula od psihijatra sa kojim
je sarađivla na jednom slučaju. Na toj tački njene karijere željela je razmotriti bilo što
što legitimno može pomoći njenim klijentima. Ona nije bila spremna uzimati njihov
novac bez garancije da će terapija dovesti do rezultata, i umorna od kluga u kome se
vrti talk terapija bila je skoro uništena gledajući toliko patnji, a da je pri tome mogla
učiniti tako malo.

Jocelyune je započela rad sa EMDR u njenoj privatnoj praksi u kojoj je radila svo-
jim metodama: jednom eklektičkom mješavinom psihodinamske, kognitivne i bihev-
ioralne terapije. EMDR je koristila sa nekim klijentima, izbjegavajući je koristiti sa
svim klijentima. Jedan od slučajeva koji je doveo do preokreta, time što se pokazao
iznenađujuće korisnim, je Emily Zazaroff.

Emilyna majka, Mary Beth Ritter, otišla je kod Joce lyne kako bi se smirila i raz-
motrila konfliktna osjećanja u odnosu na njen brak i njenog muža koji traju više od 30
godina. Mary Beth je bila postigla izvjestan napredak, ali je još uvijek osjećala veliku
konfuziju i bol kada joj je njena kćerka Emily rekla da želi se susretne nasamo sa
Jocelyne. Emily je posmatrala svoju majku koja se pok.Lišavala uhvati ukoštac sa svo-
jim životom, znajući da duboko istraživanje duše neće biti dovoljno njenoj majci da
dobije odgovore na pitanja o njenom braku. Njenoj majci su bile potrebne činjenice,
činjenice koje je samo Emily mogla ponuditi.

53
 Na njihovoj prvoj zajedničkoj seansi tridesetogodišnja Emily je ispričala da joj je
kao sedmogodišnjoj djevojčici otac običavao dolaziti u sobu uvečer i milovati je. U
to vrijeme, jedan dio nje je znao da ono što joj je otac radio bilo loše, dok je njen drugi
dio čeznuo za njegovom pažnjom. Bil Ritter je bio povučen, nepažljiv, kritičan i
povremeno nasilan otac. Njegova milovanja su predstavljala jedinu nježnost koju je
ona doživjela od njega. To je dovelo do toga da se istovremeno osjećala i važnom i
krivom.
Emily je rekla Jocelyne da se uspjela osloboditi krivnje kada je imala dvadeset go-
dina. Išla je na grupnu terapiju i dosta pričala o svome ocu. Ona je shvatila da nije bila
odgovorna za zloupotrebu. Konfrontirala se sa svojom ljutnjom zbog prošlosti i osvr-
nula se na to što je ona sada bila u vezi sa nasilnim čovjekom. Emily je osjećala daje
vrijeme da prekine svoju šutnju o incestu. Vjerovala je da će to pomoći njenoj majci
u terapiji kao i cijeloj porodici kako bi se počela oporavljati. Ona je planirala da traži
od oca da ide na savjetovanje. Ona ga je voljela i nije željela da zloupotreba nanese
štetu drugoj generaciji u njenoj porodici: obje njene mlađe sestre i brat imali su malu
djecu.
Jocelyne i Emily su se srele sa Emilynim roditeljima naredne sedmice. Kada je
Emily otkrila incest, njena majka je bila šokirana i tužna, ali njen otac je potpuno
preuzeo odgovornost za ono što je uradio. Složio se da pođe na savjetovanje. Činilo se
da će se Emilyna želja da ujedini i ozdravi porodicu moći realizirati.
Emily i njen muž Tom su imali velike probleme nastojeći dobiti dijete. Ljekar im
je objasnio da obično 90% zdravih američkih parova pokušavaju začeti godinu dana.
Ali Emily i Tom pokušavaju da imaju djecu već 4 od 6 godina koliko su u braku. Ovo
je bilo gorki lijek za Emily koja je dva puta bila tludna u njenim kasnim tinejdžerskim
godinama. Bila je iznenađena da je uspjela zanijeti za vrijeme dok je pila kontracep-
tivne tablete i drugi puta kada je imala spiralu. Obje trudnoće su završile spontanim
pobačajem: prvi puta kada ju je udario automobil, a drugi puta kada joj je bila
izvađena spirala.
Tim ljekara i medicinski testovi su potvrdili da je Emilyn reproduktivni sistem bio
neoštećen; nisu postojali fiziološki razlozi za nemogućnost začeća. Boravila je na
odjeljenju za hitne slučajeve uz svu medicinsku njegu i savjete u pogledu njenog sta-
nja. Više od dvije godine uzimala je Clomid, lijek za fertilnost, kako bi se stimulirala
ovulacija. Doktori su pregledali i njenog muža također; utvrdili su da Tom ima broj
spennatozoida na granici nom1ale, što nije bio alarmantan nalaz, te nisu smatrali da je
to bio uzrok neplodnosti. Napokon su Emily i Tom pokušali vještačku oplodnju. Prvi
pokušaj je bio zakazan za dva mjeseca, početkom augusta i Tom je trebao dobiti injek-
ciju testosterona krajem juna kako bi mu se poboljšao kvalitet sperme za vještačku
inseminaciju. Rečeno im je intrauterina inseminacija obično uspjeva u l 0% slučajeva.
Četiri godine pokušavanja da zatrudni donijelo je za Emily mnogo teškoća. Ona je
istraživala sve ono u živohr što bi moglo uzrokovati njenu neplodnost. Da li su dva
rana spontana pobačaja izazvala efekte koje ljekari nisu mogli utvrditi? Da li ju je Bog

54
napustio? Da li je ona zaista bila loša osoba koja nije zasluživala da ima djecu? Na
svome radnome mjestu u medicinskom centru Emily je proučavala lica trudnih žena
koje su prolazile ispred vrata njenoga ureda idući prama vratima Odjelenja za gineko-
logiju i opstetriciju. Zašto će ove žene roditi djecu, a one neće? Preostao je samo jedan
razlog na koji je mogla pomisliti, a pomisao na to ledila joj je krv u žilama. To ja
značilo da je neplodnost stvamo bila njena greška, a ona nikada nije željela čak ni
pomisliti na to, niti je o tome razgovarala sa terapeutom. Ona to nije nikada učinila.
U naredna tri mjeseca Emily je posjećivala Jocelyne radeći ne samo na problemu
očeve zloupotrebe nego i na ostalim bolnim događajima u njenom životu. Za vrijeme
nekih od ovih seansi, Jocelyne i Emily su radeći na starim osjećanjima upotrebljavale su
DROP da bi utvrdile da li je Emily stvamo razriješila seksualnu zloupotrebu. U jednoj
takvoj seansi Emily je rekla Jocelyne da ju je u dobi od 20 godina pretukao i silovao sarad-
nik u pomoćnoj prostoriji u bolnici u New Yorku gdje je bilo njeno prvo radno mjesto.
Iako je incident nije dugo uznemiravao, uznemiravao ju je odnos uposlenih prema njoj
nakon toga. Emily je izvijestila o silovanju tek nekoliko dana kasnije i kada je to saopćila
osobama zaduženim za sigurnost osoblja, oni joj nisu povjerovali. Pozivali su je u ured
nekoliko puta, tražeći da ponovi svoju priču o silovanju, ponekad je prekidajući za vrijeme
~ene smjene ili pozivajući je telefonom kasno uvečer kući. Nisu joj vjerovali.
Paradoksalno, upravitelj bolnice je prihvatio Emilynu priču ozbiljno i time izazvao
još više štete.
Naložili su joj da posjeti nekoga psihijatra iz njihove bolnice radi savjetovanja.
Ona je odbila jer je to li čilo na napad na njenu privatnost. Ali uprava je vršila pritisak
na nju i Emily je na kraju prihvatila. Otišla je na dvije seanse kod žene psihijatra, a
zatim je prestala odlaziti. Kada je Joce lyne pitala Emily o detaljima silova~ a i neus-
pjeloj bolničkoj istrazi, Emily je rado govorila o tim problemima. Kada je predmet
razgovora bio psihijatrijski tretman, ona je bila nejasna, što nije bilo za nju karakte-
ristično.
Jednoga dana Emily je pričala Jocelyne o njenoj frustriranosti zbog toga što nije
sposobna da zatrudni. Dok je Emily iznosila detalje njene četvorogodišnje borbe da
začne, Jocelyne je procjenjivala da li su incest ili silovanje bili skriveni faktor koji je
blokirao Emilyn put u materinstvo.To bi se lako moglo zaključiti, ali Jocelyne nije
mislila da je tako. Izgledalo je kao da ni jedna od tih trauma više ne uznemirava Emily.
Konačno, ona je jasno izjavila da ih je razriješila i da ih prihvata kao dio njene
prošlosti.
Na njihovoj slijedećoj seansi, Emily je bila zatvorenija nego obično. Ruke su joj
bile na naslonima stolice na kojoj je sjedila sa čvrsto stisnutim šakama i noktima
zarivenim u dlanove. Mislila je na jučerašnje okupljanje porodice, a scene su se niza-
le kao na filmu: njene nećakinje i naćaci koji su trčali uokolo kuće uz graju, jureći se,
smijući se, vičući, plačući; sebe kako se ispružena na podu dnevne sobe igra sa neća­
kom Metthewom i njegovim kamiončićima; četiri bebe sa njihovim lijepim, jasnim
licima, sve rođene u posljednih 12 mjeseci.

55
 to je sudbina", rekla je. "Koliko god ja volim djecu, ponekad mi je teško
da budem okružena njima."
"Na koji način?", pitala je Jocelyne.
"Dobro, osjećam neku vrstu tenzije. Anksioznost. Ustvari uvijek se tako osjećam
kada sam okmžena djecom. Imam fotografiju na kojoj smo ja i moj najmlađi nećak
snimljeni prošlog Božića. Stavila sam je na vrata frižidera. Tada je imao četiri mjese-
ca i bio je u crvenoj pidžami. Držala sam ga jednom rukom ispod stražnjice a dmgom
mkom preko leđa kako bi glavu držao uspravno. Moja sestra Jennifer mi je poslala tu
sliku. Ali, ja ne znam zašto, to je lijepa fotografija, ali loše se osjećam kada je gledam.
Kasnije je to bivalo sve gore i gore. Konačno sam je prošloga vikenda strgnula i pode-
rala. Zbog toga sam plakala.
"Šta Vi mislite zašto su se javila takva osjećanja?".
Emily se zagledala u sliku iza Jocelyninog stola.
"Možda se plašim da ću ga napastovati".
"Šta Vas navodi da mislite tako?".
mije rekla psihijatrica kod koje sam bila poslije silovanja."
Psihijatrica se zvala dr. Virginia Loder (ime nije stvamo) i Emily se sjeća da je ima-
la dvije ili tri seanse sa njom. Emily je znala da je njeno oklijevanje da ode kod dr.
Loder bilo ispravno kada je psihijatrica tražila od nje da govori o svome djetinjstvu i
porodici. "Kakva korist od toga?", pitala je. "To nema veze sa samim silovanjem."
Dr. Loder je insistirala. Emily je i dalje odbijala. Psihijatrica je ponovno insistirala.
Emily je izgubila strpljenje.
"Prestanite me gurati! Osjećam se kao da sam bila zloupotrebljavana cijeli život, a
ja sam dobra osoba i ne zaslužujem to!."
"Šta mislite kada kažete da ste bili zloupotrebljavani cijeli život?".
Tada je rekla dr. Loder o njenom ocu i njegovom milovanju.
"Šta se zatim desilo? pitala je Jocelyne.
Emily je desnom šakom snažno stisla lijevu ruku što je bila nervozna navika koju
je Jocelyne ranije primijetila.
Ona je zašutila, sjedila i buljila u mene nekoliko minuta, a meni se činilo da to traje
sat vremena. Zatim se nagnula naprijed, pogledala pravo u mene; psihijatrica joj je
rekla: "Želim da znate da je medicinska činjenica da ako ste vi bili seksualno
zloupotrebljeni i Vi ćete seksualno zloupotrebljavati sopstvenu djecu ako ih ikada
budete imali."
"Kakva je bila Vaša reakcija?"
"Ja sam se srušila. Doista. Na pod njenoga ureda. Onda sam plakala tražeći od nje
da kaže da to nije istina. Ona se nije obazirala na to. Rekla je samo da je to medicin-
ska činjenica. rekla, "Prepomčujem Vam da nikada nemate djecu."
Schimamoto je duboko uzdahnula. Ispred nje je sjedila zdrava mlada žena
postojali koji su spriječavali da ima djecu.
"Da li još u to vtjen~ete Emily?"

56
 "Ne, ne u mojoj glavi. Kada sam izašla iz njenoga ureda otišla sam kući, plakala
sam proklinjala i tada sam mislila da ću poluditi. Zaključila sam da ta žena nije znala
o čemu govori i odlučila sam da je više nikada ne vidim." ·
"Niste vjerovali da je istina ono što Vam je rekla?"
"Ne! Ali me to još uvijek uznemirava." Emily je sada stiskala gornji dio druge ruke
skoro ritmično. "Godinama nakon toga pokušavala sam pronaći da li je o toj medi-
cinskoj činjenici bilo negdje pisano i jedino što sam našla nekoliko članaka u Redbook
ili u M cCa!l 'su. Mislila sam, znate, da se možda pojavio neki idiot sa nekom malom,
nevažnom studijom .... i odlučila sam da ne po vjerujem u to. Ali, stvamo je opasno
kada neko izjavi nešto tako, čak i ako sam znala da ne bih mogla tako nešto uraditi
djetetu. To što je rekla, bilo je tu u meni uz neki nijemi strah. To je još uvijek bilo u
mem.."
"Možete li riječima opisati taj strah?".
Emily je sagela glavu. Duge plave šiške su joj pale preko nosa. "Pretpostavljam da
to traje od onda od kada sam postala žrtva incesta, a posljedice su da ću i ja napasto-
vati sopstvenu djecu." Za vrijeme dok je govorila izgledalo je da zadržava dah.
"Moram se suočiti sa tim da imam neizliječivu bolest. U klopci sam; to mi se čini kao
osuda za cijeli život. Ja živim sa tim, iako u to ne vjerujem."
Suze su joj se slijevale niz obraze. "Tako je možda i neplodnost moja greška.
Možda duboko u sebi znam da bih napastovala dijete i nemogućnost začeća je način
da to moje tijelo spriječi."
Kada je Emily pliznala da se plaši da će napastovati sopstvenu djecu, Jocelyn je to
shvatila kao idealnu pliliku da upotrijebi EMDR. Sh·ah proistekao iz jasno definiranog
pojedinačnog incidenta može onemogućiti klijenta da bude potpuno zdrav. U Emi-
lynom slučaju potpuno zdravlje može podrazumijevati mogućnost začeća, ukoliko je
njen problem bio doista psihogeni. Iako se nemogućnost začeća najčešće shvata kao
biološki problem, svima nama su poznati slučajevi žena koje su nakon niza godina
neuspješnog pokušavanja da začnu, usvojile dijete da bi samo godinu ili dvije nakon
toga zatrudnile. Ono što se u tim slučajevima dešava je slabljenje psihološkog plitiska
ili stresa koji žena osjeća zbog neizvjesnosti da li će moći imati dijete (čak iako je taj
plitisak žena nametala sama sebi), a koji je spliječavao mogućnost da zatrudni. Danas
kada se istražuje odnos između duše i tijela nije teško razumjeti kako jedan takav stres
može kod jedne, do tada zdrave žene, dovesti do povećanja vaginalne kiselosti, što
spliječava inseminaciju. Plije stotinu godina, Froj d je upućivao na to da su određeni
tipovi paraliza bile zaprvo histelične reakcije na psihološke konflikte. Jasno je da nešto
što dovodi do tjelesnog oštećenja, kao što je plirodna katastrofa, saobraćajna nesreća
ili fizički napad, može zahvatiti i dušu. I obratno, znatan broj srčanih napada se događa
kada smo opterećeni nekom neplijatnom informacijom.
Drugi interesantan aspekt Emilynog slučaja bio je u tome što traumatska stresna re-
akcija izazvana incidentom, na prvi pogled nije izgledala pogubno kao oba incidenta
koja je doživjela-incest i silovanje. Ali, dobar psihoteraput njenih sposobnosti bio

57
u stanju sagledati i identificirati negativna vjerovanja koja kod osobe utiču na pona-
šanje ili psihološko stanje. Jacelyne je bila sposobna sagledati prošlost, očito bez insi-
stiranja na tome da su oba napastovanja ili silovanje izazvali Emilynu neplodnost. 4)
Emilyni sadašnji osjećaji stida i krivice u vezi s njenim davnim sastankom sa psihi-
jatrom, bili su vrlo jaki i ukazivali su na prepreku koja se morala raz1iješiti- sjećanja koja
zahtijevaju da budu procesirana. Incident je još imao negativne efekte na nju; pri pomis-
li na njega osjećala se poniženom i uplašenom. Također je u vezi s tim iskustvom imala
i fizičke senzacije. Pitanje je koji je uopće dublji efekat mogao imati incident na njeno
tijelo. Čak ako EMDR ne bi imao efekat na Emilynu neplodnost, mogao je biti značajan
za otklanjarlje njene krivnje. Terapeut mora biti pun razumijevanja za svakog klijenta,
prilagođavajući EMDR prema njegovim individualnim potrebama, a u Emilyom
slučaju "sekundama trauma" bila jednako štetna kao i primarna. Dobra terapija je
dinamička interakcija između kliničara, klijenta i metode. Bolno je kada ljudi kažu,
"Beskorisno je. Pokušao sam terapiju ali nije išlo!" Ono što su oni stvarno pokušali je
bio rad sa jednim ili više psiho terapeuta. Možda nisu pokušali s onim pravim.
I pored toga što se Emily oporavila od traume napastovanja i silovanja, još uvijek
su je mučile krivnja i strah izazvani okrutnom optužbom koju je izrekla autoritativna
ličnost i to u trenutku kada je Emily bila izuzetno vulnerabilna i emocionalno
uzbuđena. Emily je dramatično pala kada je dr. Loder izrekla poput osude zlokobno
upozorenje i upravo je to tako duboko poVlijedilo Emily. Način na koji tretira žrtve
silovanja ili napastovanja bolničko osoblje, policija, prijatelji i porodica, može dovesti
do 1m1ogo većih oštećenja nego seksualni napad sam po sebi.
Jocelyne je pitala Emily da li bi incident sa psihijatricom pokušala fokusirati sa EMDR
Nije joj mogla obećati da će to pouzdano djelovati i na Emilynu neplodnost. Naime, u
mnogim državama je protuzakonito reći klijentu za bilo koji psihološki tretn1an da je garan-
tirano djelotvoran za sve poteškoće, ali joj je rekla da izgleda da bi to moglo biti povezano.
Sedam dana kasnije Emily je ponovno došla u Jocelynin ured. Prethodni put
Jocelyne je pripremila Emily za seansu procesiranja i mogle su početi. Emily je već
bila fornmlirala negativnu izjavu koja je sumirala njene strahove: "Ja ću napastovati
moju djecu, jer sam ja žrtva napastovanja." Kada juje Jocelyna upitala koliki je inten-
zitet toga straha na SUD skali od O- 10, Emily je procijenila intenzitet straha sa 9. U
završnom pripremnom koraku, Jocelyne je tražila od Emily da da pozitivnu izjavu koja
izražava ono u što bi ona željela vjerovati. Nakon razmišljanja Emily je rekla: "Ja
nikada neću napastovati moju djecu. Ja imam izbor". Kada se od nje tražilo da na VOC
skali od l -7 ocijeni koliko tu izjavu osjeća istinitom, rekla je daje to 2 ili 3.
"Tako, vratimo sada scenu u uredu psihijatrice", rekla je Jocelyne. "Zadržite tu
u mislima zajedno sa negativnim vjerovanjem i pratite osjećanja koja će se poja-
viti u toku rada. Uredu? Sada pratite očima moje prste."
Za vrijeme dok je Jocelyne vodila pokrete Emilynih očiju, Emily je počela oživ-lja-
kada joj je psihijatrica iz bolnice rekla da će i ona napastovati svoju vlastitu
djecu. Emilyn stomak se zgrčio, a u ustima joj se pojavio gorak okus. "Osjećam se

58
bolesnom", rekla je nakon prvog seta pokreta očiju. U daljim setovima, Emily je čvrsto
stezala šake, stenjući i plačući, ali je i dalje pokretala oči. U pauzi je izvijestila da se inten-
zivni strah s kojim je počela pretvorio u osjećaj potpunog, krajnjeg beznađa. "Kao da mi je
neko oduzeo snove i nadu. Nisam bila ista poslije toga", rekla je Emily. Suze su joj se slije-
vale niz obraze, stisak šaka je popustio, na dlanovima su se vidjeli tragovi zarivenih nokata.
Jocelyne i Emily su neko vrijeme razgovale o tome koliko je štetna bila ovakva
netačna izjava nekoga ko je bio u poziciji autoriteta. Potom su započele drugi set
pokreta očiju. Zatim je Emily konstatirala da je preplavljltie snažan osjećaj ljutnje.
"Ona me je zloupotrijebila!" po vikala je Emily, a boja joj se vratila u lice. "Kako mi
je iko mogao reći tako nešto? Daje ona sada u ovoj sobi iskopala bih joj oči!". Jocelyne
je zah-tijevala od Emily da "ostane sa tim" i započela naredni set pokreta očiju. Emily
je stisnula ruku na koju se naslanjala i usredsredila se na pokrete Jocelyninih prstiju.
Osjetila je novu navalu bijesa ali sada prema poslodavcima koji su je primorali da pos-
jeti psihijatra: "Samo silovanje nije bilo tako grozno kao način na koji su se odnosili
prema meni. Bila sam silovana dva puta!" Konačno nakon nekoliko setova Emily je
rekla da se ljutila na samu sebe. "Kako sam joj mogla vjerovati?."
U jednom trenutku Emily se, dok je mislila na posjetu psihijatru, prisjetila još
jednog događaja koji je izazvao osjećanje stida i straha koji se odnosio na napastovanje
djeteta. Kao jedanestogodišnja djevojčica Emily je pomagala u crkvenom Centru za
dnevnu skrb o djeci. Jednog nedjeljnog jutra previjajući bebu obrisala ju je prljavom
pelenom. "Oprala sam je i gledala da li sam to dobro uradila (u to vrijeme su moji
mlađa sestra i brat bili bebe i moja mama je uvijek vikala: "Pobrini se da ih dobro
opereš ili će dobiti infekciju"). Upravo tada je ušla bebina majka. Prišla je i nastavila
sama previjati bebu. Uvijek sam se osjećala posramljenom i krivom zbog toga, kao da
sam uradila nešto loše u čemu me je ona uhvatila," rekla je Emily. "Sada vidim da je
postupila nonnalno. Ona je bila njena majka".
U toku daljega razgovora Emilyne snažne emocije su se smirile. Popustio je stisak
ruke, stomak joj se opustio. Pri kraju seanse Emily je zatresla glavom, a zatim tiho i
sigurno izjavila: "To jednostavno nije u meni." Emily je sada znala ne samo glavom
nego i srcem da nikada ne bi mogla seksualno zlostavljati dijete. Konačno je pogledala
Jocelyn u oči i rekla: "Sve ove godine provela sam u strahu da ću zlostavljati dijete.
To je tako tužno, to je takav promašaj."
Tokom tretiranja negativnih vjerovanja sa EMDR, Jocehyne nije pokušavala da
proturiječi ili mijenja način na koji je Emily razmišljala o danu kada je bila kod psi-
hijatra. Intelektualni uvid sam nije mogao pomoći. Trauma je bila tako snažna i
liječenje se moralo sprovesti i na fiziološkom i na emocionalnom nivou. Nadala se da
će EMDR potaknuti Emilyn prirodni proces izlječenja.
Kada je seansa pokreta očiju bila gotova, Jocelyne je pitala, "Emily, kako se
osjećate u vezi sa svojom izjavom, ja nikada ne bih zlostavljala svoju djecu. Ja imam
izbor'? Na skali od l do 7 ocijenite koliko ovu izjavu smatrate tačnom". Emily je
prešla rukom preko oznojenog lica, nasmiješila se i rekla, "Sedam. Apsolutno".

59
 To je bila jedina seansa Emily Zazoroff i Jocelyne Shiromoto na kojoj se razgo-
varalo o Emilynoj neplodnosti. Slijedeće sedmice, a bio je kraj juna, Emily je ponovno
došla i njih dvije su razgovarale o onome što je EMDR pokazao. Emily je još uvijek
bila ljuta na psihijatricu, sa razlogom po Jocelyninom mišljenju, alije bila smirena i sa
jasnim stavom u pogledu onoga što se dogodilo prije toliko godina. "Kao da je posto-
jao jedan dio moga mozga, koji je govorio to 'nikako ne može biti tačno' dok je drugi,
mali dio mozga vrištao, 'ne što ako ...... ?' Taj uplašeni dio više ne postoji".
Dvije i po sedmice poslije EMDR seanse, za Dan nezavisnosti, Emily je zatrudnila.
Da li je EMDR omogućio Emily da ostane trudna ili je to bila injekcija testosterona
koju je njen suprug primio krajem juna, u to nećemo biti nikada sigurni. Ali, činjeni­
ca da su Emily i Tom začeli drugo dijete bez medicinske pomoći razjašnjava uzrok.
Emily i Tom svakako vjeruju da je njihova kćerka bila dar EMDR. "Prvi put u životu
sam osjećala da sam stvarno sprenma". Emily sada kaže, "U mojoj glavi nije postoja-
lo više ništa što bi me kočilo. Prije sam uvijek osjećala da postoji nešto što me spri-
jecava, ali nisam znala šta je to bilo".

Emily također kaže da bez EMDR nikada ne bi bila sposobna vezati sa za svoju bebu.
"Ranije kada bih se igrala sa nećacima uvijek sam pomalo osjećala neku vrstu
zadrške, tako da nikada nisam bila stvarno vezana za njih. Kada sam dobila svoju
kćerku osjetila sam slobodu koju nisam osjećala nikada. Biti stvarno sa njom, ljubiti
je, dodirivati je. To je bilo tako nevino, da ja to nisam osjetila nikada u životu. Sa
""""'LJJ.n. sam vjerovatno u samo jednoj godini prošla 30 godina terapije."

Uzgred, njena prva beba se zvala Elizabeth i imala je crvenu kovrdžavu kosu.
 Kada Vi:ts jednom ugrize zmija, plašite se i smotan oga konopca.
Dalai Lama.

Neke od ptiča koje psihoterapeuti čuju od osoba koje su doživjele traumu tako su
neobične da je običnim ljudima teško prihvatiti ih. U ovoj knjizi, na primjer čitat ćete
o mašinovođi čiji je devetnaest tona težak voz, kojim je upravljao, pregazio šesto-
godišnjeg dječaka, ili o ženi koja je bila silovana pri čemu je njena mlađa kćerka bila
svo vrijeme u krevetu pored nje. Iako većina nas nikada neće doživjeti ovako teška i
zapanjujuća iskušenja, svi imamo određene zajedničke psihološke i fiziološke reakci-
je i u situaciji potencijalne katastrofe, naše opće reakcije su iste. Strah je jedan od općih
nazivnika ljudske prirode.
Iako je svako od nas jedinstvena indivudua, svi mi imamo određeni broj zajed-
ničkih principa koji definiraju i oblikuju put našeg razvoja. Značajan princip kojim se
rukovodi EMDR, naznačen u modelu ubrzanog procesiranja informacija, sastoji se u
tome da su patologija ili "mane" karaktemog razvoja bazirani na ranom životnom
iskustvu. Ako uzrok problema nije organksi ili biohemijski, sve što osjećamo ili radi-
mo, svaka akcija koju poduzimamo, vođena je prethodnim životrtim iskustvima zato
što su sva zajedno povezana u asocijativnu mrežu sjećanja.
Mi nismo bića čiji su odgovori slučajni; zapravo mi reagiramo na unutarnju, aso-
cijativnu stvarnost. Uzimajući u obzir smisao naših iskustava, percepcija sadašnjih
događaja automatski se preko mreže sjećanja vezuje za prošlost. Pohranjene nega-
tivne emocije mogu preplaviti osobu. EMDR kliničar pokušava da identificira nega-
tivno iskustvo koje pokreće problem. Ponekad je ono očigledno. U slučaju posttrau-
matskog stresnog poremećaja iskustva su tako zastrašujuća da kod nekih osoba izazi-
vaju osjećaj užasa i strah od smrti. Za druge, pak, to mogu biti svakodnevna iskustva
koja kod njih izazivaju osjećaj permanentrle nesigumosti. Na primjer, za vrijeme igre,
neko se pojedincu može nasmijati i od toga trenutka će se on neprijatno osjećati u
sličnim situacijama. Odgovor se može javljati svakodnevno: kao blaža reakcija nesi-
gumosti u sebe kada se od osobe zahtijeva da govori, ili pak smetenosti i rastuće
nelagode kada je u grupi, ili snažne anksiozne reakcije kad podrhtava, crveni i želi
pobjeći u situacijima u kojima se od osobe traži da javno istupa. Na neki način, iskus-
tva su asocijativno povezana, kao u reakciji žene koja je postala nesposobna napustiti
kuću pošto se osjetila poniženom kada je ustanovila da je muž prevario.
Iako su ranija životna iskustva općenito korijen sadašnjih patoloških odgovora, ona
imaju različite kliničke karakteristike ovisno o simptomima koje izazivaju.
Postraumatski stresni poremećaj, panični atak, panični poremećaj i fobija su dijelovi

61
kategorije poznate kao Anksiozni poremećaji. Ako je osoba doživjela takvo iskustvo u
kome je njen život bio u opasnosti i naknadno imala intruzivne misli vezane za taj
doživlja kao i izbjegavajuće ponašanje, onda to nazivamo postraumatski stresni
poremećaj. Ali oni događaji opasni po život, kao i oni svakodnevni mogu doprinijeti
razvoju drugih poremećaja. Ako je osoba imala epizode jake anksioznosti i straha to
nazivamo Paničnim atacima. Kada povratni ataci nključuju vrijeme od najmanje
mjesec dana zabrinutosti zbog mogućeg slijedećeg paničnog ataka, takvo stanje je
označeno kao Panični poremećaj. Ukoliko postoji specifičan objekat ili situacija koji
izazivaju intenzivnu anksioznost i izbjegavm~e, to nazivamo fobijom. U svako-me
slučaju, mada biološki faktori mogu predisponirati neke ljude prema anksioznosti ili
paničnim reakcijama, generalno, osnovni krivac za pojavu ovih poremećaja su ranija
životna iskustva, koja su ostala pohranjena u nervnom sistemu pojedinca.
EMDR liječi različite anksiozne poremećaje pri čemu se koriste protokoli koji su
jasno prilagođeni problemima. S ciljem postizanja maksimalnih efekata tretmana,
EMDR ne procesiraju samo neka davna i daleka sjećanja, nego i svježiji događaj i
situacije koje klijent može imaginirati a koji imaju uticaja i na njegovu budućnost. To
činimo jer je asocijativna mreža sjećanja kompleksna, a mi nastojimo doprijeti do što
je moguće više aspekata problema. S obzirom da su prošlost i sadašnjost povezani u
asocijativnoj mreži sjećanja na mnogim razinama, pozitivni efekti tretmana se šire
kroz sistem i pojedinac može početi pozitivno odgovarati u sličnim situacijama.
Iako se čini da EMDR terapija ulazi u mrežu sjećanja i koristi ih za specifičan
napredak, razlog zbog koga ranija iskustva mogu uzrokovati tako uznemirujuće odgo-
vore može se naći i u kompliciranom lancu stimulusa i odgovora. Za većinu simptoma
anksioznog poremećaja uznemirujuće iskustvo je inicijalni uzrok i time izazvana
anksioznost može biti povezana sa velikim brojem stvari (kao što su zvukovi, objekti)
koje su bile prisutne u to V1ijeme. I kasnije u nekom trenutku, ove stvari mogu uzroko-
vati automatsko pojavljivanje anksioznosti, a odgovor može biti povezan sa svim onim
što je u to vrijeme bilo prisutno. Mreža anksioznih odgovora može postajati sve složenija
i sveobuhvatnija. Na sreću, lješenje takvih situacija može biti jednostavno i kreativne
ideje na kojima počiva tretman vraćaju nas na genijalnog Ivana Pavlova.
Iako različiti psihološki pristupi nude različita objašnjenja, jedan od načina sagle-
davanja poremećaja straha je putem Pavlovljeve koncepcije stimulus-odgovor, pri
čemu je stimulus uznemirujući događaj, a odgovor strahom izazvano ponašanje. 1)
Prije gotovo jednog stoljeća Pavlov je skoro slučajno otkrio da može istrenirati pse da
saliviraju kao odgovor na zvuk zvona (uvijek je zvonilo neposredno prije davanja
hrane.) Stotine kasnijih studija pokazale su da se ovakvi tipovi automatskih odgovara
mogu izazvati i sličnim sparivanjem različitih uslova i kod ljudi. 2)
U psihologiji je ovaj fenomen stimulus-odgovor nazvan Klasično uslovlj"avanje. To
objašt~ava zašto dodir majke može zaustaviti plač gladnoga djeteta. Beba je naučila da
majku sa hranom i osjećanjem ugode. Koncept uslovljavanja je kamen temeljac
bihevioralne psihologije i njegova upotreba je postala svakodnevna u našoj kulturi

62
 Na primjer, varijanta poznata kao Operatno uslovljavanje se pojavljuje uvijek kada
neko uspostavi asocijaciju između akcije i posljedice. Dijete koje neoprezno trči ulicom
biva kažnjeno s nadom da će ono nučiti da svoju akciju poveže sa kaznom i da će preki-
nuti takvo ponašanje. Davanje nagrada personalu zasnovano je na istoj teoriji, ali sa
suprotnom namjerom. Iako je uslovljavanje (stimulus-odgovor) samo jedan u nizu
mentalnih procesa, sigurno je jedan od temeljnih i elementarnih. Fiziološki i mentalni
procesi su neizbježno isprepleteni.
Jedan od mehanizama koji omogućava da EMDR brzo razlješava poremećaj bazi-
ran na strahu i anksioznosi može biti povezan sa klasičnim uslovljavanjem. Kao što
strah može združujući se određenim stimulusom uzrokovati fobije i panične po-
remećaje, evidentno je da EMDR može brzo bezuslovnu patnju združiti sa snažnim
relaksirajućim odgovorom. U novoj studiji Davida Wilsona i saradnika,3) od ljudi koji
su imali uznemirujuća sjećanja traženo je da misle o događaju za vrijeme EMDR pro-
cedure izvodeći, pokrete očiju dok su drugi držali oči zatvorene. U oba slučaja subjekti
su bili pliključeni na biofeedback opremu. Poslije tretmana jedan neovisni čitač poli-
grafskih nalaza bilježio je i evaluirao otkucaje srca, respiraciju, krvni plitisak i gal-
vanksi kožni otpor (elektlični otpor kože udruženje sa emocionalnim uzbuđenjem).
Rezultati su pokazali da su subjekti, koji su izvodili pokrete očiju za vlijeme dok
su mislili na svoje uznemirujuće sjećanje imali automatski odgovor fizičke relaksaci-
je. Druga grupa subjekata nije imala takav odgovor. Ovi nalazi upućuju na pretpo-
stavku da ljudi imaju jedan unutamji fiziološki mehanizam koji aktivira emocionalno
izliječenje kada mu se plistupi i njim upravlja na odgovarajući način. Rezultati ove
studije također ističu kako je snažna povezanost između naše fiziologije i psihologije.
Poslije jedne seanse EMDR subjektovi plimarni simtomi su nestali.
Ova međusobna povezanost tijela i duše je najočitija u studiji fobija. Međutim, dok se
terapeuti koji rade sa fobičnim klijentima mogu i ne slagati u pogledu načina liječenja
fobija oni se općenito slažu da je uzrok problema u tome što klijent udružuje određeni
stimulus (pauka, na primjer) sa fiziološki zasnovanim odgovorom straha. Ukoliko je
strah kod osobe tako jak da značajno interfelira sa svakodnevnim funkcioniranjem,
nazivamo ga fob ijom. Prema procjenama l do l O ljudi u Sjedinjenim Državama pati
od fobije, od onih socijalnih fobija (strah od javnoga istupanja) do specifičnih fobija
(najčešće let avionom ili vožnja ili Jjeđe strah od životinja). 4)
Uobičajni odgovor osobe sa fobijomje izbjegavanje situacje ili ojbekta koji izazi-
va strah. Bihevioralni psiholozi podržavaju tvrdnju da izbjegavanje pojačava fobiju.
Da bi se izliječili oni moraju biti liječeni terapijom u kojoj su ponavljano izloženi
objektu njihovog straha (bilo u svakodnevnom životu ili u imaginaciji) na takav način
koji neće dovesti do negativnih posljedica (kao što je stvaran ugliz pauka). Ako se tako
postupi strah kod pojedinca će se postepeno smanjivati sve dok potpuno ne nestane.
Istraživanja su pokazala da su rezultati upotrebe bihevioralnih metoda kod ljudi koji
boluju od fobija jako dobli. Na žalost, terapeuti koji rade sa običnim klijentima znaju

63
da liječenje klijenata sa kompleksnim fobijama nije uvijek tako jednostavno kao što je
to liječenje subjekata koji su pažljivo odabrani za istraživanje. Zbog toga je sveobuh-
vatni plan tretmana u EMDR tako značajan.
Tako još uvijek ne postoje uporedne kontrolne studije o djelotvornosti EMDR u
liječenju klijenata sa fobijama stotine kliničara su izvijestili o izuzetno dobrim rezul-
tatima. Posebni EMDR protokol koji smo razvili u tretmanu fobija je usmjeren na cen-
tralni događaj koji je izazvao fobiju, kao i bilo koje olakšavajuće okolnosti koje će
sp1iječiti pojačavanje straha. Često je uzrok fobije mnogo kompliciraniji nego što na
prvi pogled izgleda. Jednom sam imala klijenticu koja je imala strah od letenja. Takav
bi se problem najčešće mogao shvatiti jednostavnim. Ipak, proučavajući njenu histo-
riju otkrila sam da je njen muž bio trgovački putnik. Ona je osjećala da je jedini način
na koji je mogla izbjeći putovanja s njim po cijeloj zemlji bio strah od letenja. To nije
bila njena svjesna odluka. To je bio slučaj Sekundarne dobiti, tennin koji se odnosi na
činjenicu da ljudi izvlače neku korist iz poremećaja od kojeg pate. Da bi se ova žena us-
pješno liječila upotrebom EMDR, prvo bi se trebalo usmjeriti na međusobni odnos toga
bračnog para koristeći porodičnu terapiju. Žena bi morala naučiti da se izbori za sebe
postavljajući svoje sopstvene granice, što je do tada činila fobija od koje je bolovala.
Postoji još jedan važan aspekt EMDR protokola - njegovo usmjeravanje na sve
istovremene stimuluse koji mogu nezavisno izazvati strah kod određenog pojedinca.
Naprimjer, ako se osoba boji letenja, postoji mnogo aktivnosti koje prethode boravku
u avionu. Usmjeravajući se na puni opseg problema, što uključuje anticipacijsku
klijent zamišlja scenu po scenu, kao u filmu u kome on odlazi na put
avionom, započinjući sa scenama pakovanja kofera, a završavajući sa bezbijednim po-
vratkom. Bilo koji od stimulusa koji ulaze u iskustvo letenja (odluka da putuje avi-
onom, vožnja do aerodroma, prilazak aerodromskoj zgradi), mogu poslužiti kao gene-
rator straha, posebno za onog pojedinca koji je prije toga u startiu straha prošao kroz
čitavo ovo iskustvo. Ako osoba pati od klaustrofobije, važno je analizirati situacije
su izazvale njen strah (gužva u saobraćaju, zaglavljivanje lifta, gužva u autobusu).
Ističem još jednom, odgovor strahom je uzrokovan nekim ranijim životnim
iskustvima, bilo daje to bila neka lična trauma, ili je osoba bila očevidac povrijeđiva­
nja nekoga drugoga, ili je pak osoba bila više puta upozoravana na neku opasnost.
Ponekad se, međutjm, centralni događaj nalazi prikriven u životnoj historiji klijenta.
Jedan čovjek je u toku procesiranja otkrio da njegov strah od letenja vodi porijeklo od
vremena kada je prisustvovao smrti svoje majke, nakon čega je prestao da se osjeća
Poslije procesiranja ovoga događaja, generalizacija efekata putem njegove asa-
mreže sjećanja omogućila je da se on lakše bori sa njegovim aktuelnim pro b-
- strahom od letenja. U nekim slučajevima liječenje centralnog događaja može
kompletno liječenje cijelu mrežu sjećanja.
većina fobija izazvana jednim traumatskim iskustvom, njihovi korijeni
mogu biti i u nekoliko akumuliranih događaja. Slaganje uznemirujućih distresnih inci-
kod nekih ljudi može uzrokovati da vode takav život koji se na više načina

64
jedva zamjetljivo gasi. Ne znajući da im se može pomoći oni provedu godine u nije-
mom bolu. Dmgi, pak, ljudi mogu biti prisiljeni tražiti liječenje zbog toga što ih veza
sa davnim događajima poremeti u obavljanju sasvim običnih aktivnosti (npr. vožnja
automobilom). Ono što izgleda kao izolirana fobija u terapiji može stvoriti priliku za
ozdravljenje na mnogim međusobno povezanim nivoima.
Jessica Spencer je imala 22 godine kada je doživjela beznačajan doživljaj koji je
kasnije prerastao u četrnaest godina dugu fobiju od vožnje uz panične atake. Jessica
je bila student žurnalistike i živjela je u Los Angelesu. Bila je čvrsto građena i uživala
u spor1ovima kao što su su surfanje na vjetm, jedrenje, ronjenje i alpinizam. I pored
svih ovih aktivnosti, Jessica se osjećala prazno, nestabilno i uznemireno. Često je
osjećala strah koji je teško mogla opisati. Mogao bi se svesti na jak strah od gubitka
kontrole.
Jedne noći vozila je automobil autocestom brzinom skoro l OO kilometara na sat u
centralnom dijelu Los Angelesa. S vremena na vrijeme je mijenala trake i u jednom
trenutku se skamenila od straha misleći da će se onesvjestiti i tako izgubiti kontrolu
nad automobilom i prouzrokovati totalan udes sa gomilom metalnog krša i povrije-
đenih. Jessica je prestala racionalno razmišljati, adrenalin joj je šiknuo u krvotok, srce
joj je lupalo, u glavi bubnjalo. Prije godinu dana bila se onesvijestila u kupatilu i dok
je te večeri vozila imala je isto osjećanje gubitka kontrole nad svojim tijelom.
Uplašena da će joj se smrači ti pred očima, Jessica je nogom pritisnula pedalu kočnice.
Usredsredila se na to da nađe što sigurnije mjesto, alije morala preći preko dvije sao-
braćajne trake. Činilo joj se da farovi aubomobila i kamiona sa svih strana idu pravo
prema njoj. Za vrijeme dok je ona smanjivala brzinu, ljudi su tmbili i skretali kako bi
je mimoišli.
Jessica se zaustavila, ali time incident nije bio okončan. Sjeme davno posijanog
straha izbilo je te noći na površinu. Više od jedne decenije ono će se razvijati bacajući
stalnu i dubokLI sjenu na njen život.
Jessica je srela psiho terapeuta Laliotis, kliničkog socijalnog radnika sa licen-
com u Washington, D. a njen strah od vožnje se pojačao i proizveo nove strahove.
Jessica nije vozila autoputem četrnaest godina. Vozila je sporednim putevima i to samo
danju. Njena karijera je stagnirala. Bila je slobodni novinarski reporte1~ uposlena na terenu,
što je iziskivalo dosta vožnje. Ponekad ono što bi značilo 20 minuta putovanja brzim
putem, pretvaralo bi se u dvosatno putovanje kroz školske zone i nepoznate
dijelove grada. Postepeno Jessica je ulagala sve manje energije u traženju posla. Odustala
je od svih aktivnosti u kojima gubitak svijesti može biti opasan po život. Tako je prestala
jedriti, baviti se alpinizmom i swfati. S vremenom je postala socijalno sve više povučena
i izolirana. Jedina osoba s kojom je bila emocionah1a bio njen muž.
Jessica je pokušavala pronaći lijek za njenu fobiju Godinama je bila
uključena u pojedinačno savjetovanje (one on grupnu terapiju koju je još uvi-
jek bila uključena), hipnozu i biofeedback. Ponekad su se strahovi smanjivali, ali su
poboljšanja bila privremena. Došla je do zato što je čula za EMDR.

65
 Jessice je radila sa Deany pet mjeseci. Počela je ptičajući o svojim atacima panike
koji su joj se dešavali bezbroj puta u životu, počevši od djetinjstva pa do vremena kada
se onesvijestila i izgubila kontrolu nad svojim tijelom. Jessica je bila najmlađe od troje
djece i jedino žensko dijete. Dok je njena majka bila na poslu, otac je preuzimao brigu o
njoj. Zbog toga je bio nezadovoljan i svoj animozitet je prenio na Jessicu. Kada bi ušao
u sobu i zatekao je u igri jako bi se naljutio. Galamio je, bacao stvati okolo i mijenjao
programe na TV sve dok ona ne bi napustila sobu. Tjerao je Jessicu da jede hranu koju
nije voljela i da radi kućne poslove za koje ona nije bila dovoljno odrasla. On je nikada
nije udario ili fizički zlostavljao, ali ga se plašila. Kada joj je bilo šest godina često je os-
tajala sama u kući. U tome je Deany prepoznala porijeklo Jessicinih problema.
Slika je postala još složenija kada je Deany saznala da je Jessica imala tri opera-
cije tokom prve četiri godine života, i to dvije na očima i jednu na uretri. Provela je
dosta vremena u bolnici bez dmštva. Posjećivala ju je majka, ali otac nije nikada.
Jessicu je njena porodica ostavila samu za vrijeme teškoga razdoblja liječenja na
himrgiji. Vremenom, nakon završenog liječenja, Jessica je otkrila jedan izuzetno jaki
strah od ljekara, igala i injekcija. Sada je imala 36 godina i ptiznala je Deany da godi-
nama nije obavila ljekarski pregled.
Jasno je da su zloupotreba u djetinjstvu i odbačenost od koje je Jessica patila bili
plodno tlo za brojne strahove i disfunkcije. To je bila dobra prilika za upotrebu EMDR;
međutim, pošto je Jessicin primami problem bio njena nesposobnost da bez straha
vozi automobil odlučeno je da se sa EMDR fokusira fobija od vožnje. S obzirom na
to da Deany i Jessica nisu znale specifični uzrok straha, one su prvo fokusirale prvi
(najjači) atak panike (onaj na LA autoputu) i intenzivna osjećanja i vjerovanja koja su
ga pratila: "Ja sam neadekvatna", "Ja ovo ne mogu kontrolirati", "Sa mnom nešto nije
u redu" i "Ja sam problem". Kako su Deany i Jessica radile set za setom pokreta očiju,
nizale su se slike prelazeći jedna u drugu, iz prošlosti u sadašnjost i ponovno nazad.
Osjećanja koja su pratila te slike su bila mučna: jak strah, krivnja, tuga i očaj.
U jednoj seansi, Jessica je počela sa zastrašujućom slikom vožnje kroz tunel. Ta
slika se promijenila u sliku u kojoj se ona našla u stupici, sa svih strana okmžena ka-
mionima koji su je blokirali i tjerali je. Zatim se najveći kamion pretvorio u njenog
oca izazivajući kod nje isti osjećaj zastrašivanja i dominacije koji je osjećala kao dijete.
Asocijacije koje je pokrenuo EMDR izazvale su bttiicu emocija i spoznaja o tome
kako je živjela cijeli život. U strahu. Ona je paničila jer se plašila gubitka kontrole,
kojeg se bojala zbog toga što je to podsjećalo na gubitak kontrole njenoga oca.
Sa ovim spoznajama Jessica i Deany su počele fokusirati probleme u Jessicinoj
porodici. U jednoj seansi sjetila se toplog spamog ljetnog dana kada joj je otac rekao
da pokosi travu u vrtu. Sa samo ll godina i sitna za svoju dob, izgurala je tešku kosi-
licu iz garaže, ali je nije mogla upaliti. Naglo je povukla traku za paljenje i ova je
pukla. Otac se razbijesnio i naredio joj da traku sastavi. Jessica je oborila glavu, suze
su joj lile lice i padale na travu. Nije mogla popraviti traku na kosilici; nije imala
novac.

66
 Jessica i Deany su uradile drugu seansu u vezi s njenom fobijom od vožnje: dok je
vozila preko mosta udarale su je prikolice kamiona bacajući je na betonsku ogradu. U
svim ovakvim situacijama Jassica se osjećala kao u zamci, nesposobna da kontrolira
svoje tijelo i ono što se dešavalo oko nje. Deany je mislila da su ove teme također
mogle biti prisutne i tokom operativnog liječenja u djetinjstvu, pa su ih fokusirale.
Radeći pokrete očima, Jessica se sjetila specifičnosti tih bolnih vremena, čak i stalno
prisutnog milisa dezinfekcionoga sredstva. Sa pokretima očiju, ona je ponovno osjeti-
la tugu i strah koje je osjećala kada je bila nezaštićena i ostavljena sama u bolnici.
Okruživali su je neki strani ljudi koji su činili neke bolne stvari na njenome tijelu.
Fokusirajući ova iskustva cilj nam je bio ne samo da smanjimo uticaj Jessicinog
vjerovanja prema kome je ocrnjivala samu sebe, nego i da joj pomognemo da pre-
vaziđe strah od ljekara i injekcije. Počela je više vjerovati sebi i svome tijelu, vjerujući
da se neće onesvijestiti.
Postepeno, Jessica je počela izlaziti iz svoje školjke u koju se bila zatvorila. Njeni
mnogobrojni problemi imali su korijene u djetinjstvu i zato su utjecali na njen doživ-
ljaj sebe same: sa procesiranjem uznemirujućih sjećanja, Jessica se počela mijenati.
Postala je društvenija, sa više samopouzdanja, sigurnija u sebe. Deany je bila zado-
voljna ovim napretkom; međutim, iako je sa Jessicom radila nekoliko mjeseci, pli-
mjetila je da se stvali ne kreću tako brzo kako to obično biva sa EMDR. Ono što je
bilo neobično je či~enica da ni jedna od dosadašnjih seansi nije oživjela Jessicine
strahove od vožnje. Nešto ju je spriječavala. Ona bi napuštala seansu osjećajući se
ohrabrenom da počne voziti autoputem, ali kada bi ostala sama to nije mogla učiniti.
Paralizirala ju je anksioznost u pogledu onoga što bi se moglo dogoditi. Jednom je
pokušala, ali su se na žalost vremenski uvjeti nepredviđeno pogoršali i ponovno se
uspaničila. To je bio veliki korak unazad. Šta ako se onesvijesti i udali nekoga? Može
nekoga i ubiti. Može ubiti i sebe. Nova procesiranja nisu odagnala anksioznost.
Postojalo je nešto što je održavalo strah, a do čega one nisu bile doprijele.
Konačno je Deany odlučila da će biti najbolje da zajedno izađu na autoput i vide šta
će se desiti. Kada god bi za vdjeme te vožnje Jessica počela osjećati pojavljivanje panike,
one bi skrenule na traku za parkiranje i odmah uradile EMDR sa fokusom na sve ono što
je izazivalo paniku. Tako su uradile četili seanse, izazivajući upitne poglede ostalih
vozača, ali postižući ogroman napredak. Dodatno je pružala Jessici podršku, koju ona
nikada nije imala od svoje porodice. Deany je kombinirala EMDR sa tradicionalnijom
in viva ("u stvarnom životu") tehnikom izlaganja, koju upotrebljavaju bihevioralni tera-
peuti. Svi Jessicini strahovi i stimulusi koji ih izazivaju, nisu bili potpuno pristupačni u
ordinaciji; EMDR omogućava da ih brzo i odmah tu na cesti procesira.
Jessicin život se dramatično promijenio nakon što je "terapijom na cesti"razriješi-
la posljednji od svojih strahova. Njeno samopoštovanje nastavilo je rasti, počelo se
ponovno baviti novinarstvom, a automobil je vozila uvijek kada bi to poželjela.
Također se željela plidružiti suprugu na njegovom poslovnom putovanju po Dalekom
istoku. Njen strah od ljekara i igala je nestao.

67
 neoubičajno da se identificirani problem koji je fokusiran EMDR direktno
dovodi u vezu sa incidentom. Ove veze su uvijek logične, iako se sve činjenice u vezi
s tim ne moraju odmah pojaviti. Klijent koji započinje fokusiranje traumatskog
događaja, kao što je dan kada ga je napustio otac, može se sjetiti sličnih događaja, kao
što je doživljaj odbacivanja i od drugih ljudi ili situacija u kojima je osjećao isti dubo-
ki očaj. Klijent se, također, može sjetiti ostalih neprijatnih iskustava koje je imao sa
ocem ili drugih situacija kada je imao tako neprijatne misli kao što je "Ja ne
zaslužujem ljubav". Kao što sam objasnila, naša životna iskustva su povezana u mrežu
sjećanja i u nekim sličnim situacijama ona se aktueliziraju.
Sposobnost EMDR sastoji se u tome što on otvara mrežu sjećanja i proces ira stara
iskustva omogućavajući ljudima da iz tretmana izađu zdraviji u odnosu na tegobe s
kojima su došli u tretman. Jessica je završila terapiju sa efektima koji su bili nmogo
više od oslobađanja od straha upravljanja automobilom. Njeno procesiranje je vodilo
brzom rješavanju problema koji su bili prisutni prije pojavljivanja fobije i koji su na
više načina negativno uticali na njeno samopoštovanje. Pojačavanje simtoma konačno
na~eralo da potraži pomoć, što je otvorilo mogućnosti za veće promjene.
interakciju prošlosti i sadašnjosti utvrdila je i grupa EMDR kliničara koji
su otišli na Floridu da liječe žrtve uragana Andrew. Oni su sa nekim od klijenata uradili
1 ~~'"""v.,v seanse tretmana, pokušavajući se posebno baviti suočavanjem klijenata sa
smapton:nrrm izazvanim olujom. Terapeuti su izvijestili da je sredinom te jedne seanse
oko 30% klijenata počelo procesirati sjećanje na traume iz djetinjstva koje su kod njih
ista osjećanja haosa i gubitka kontrole. Uragan im je omogućio da se oslobo-
ostataka davnih događaja.
Stara iskustva mogu negativne reakcije prema novim događajima, a
nova iskustva mogu izazvati reakcije starih događaja. EMDR nam je
prošlost uvijek iznova prisutna. Iako mislimo da smo je
ona može iskrsnuti sa snažnim strahom ondje kada to najmanje očekujemo.
martu Susan 1 nJen muž Sam, sjedili su na sofi i slušali
zvukove mećave koja je te noći bjesnila u Coloradou. Ustvari, slušao je Sam; Susan je
da se isključi i ne čt~e naleta vjetra i snijega na prozorska
se strah nije bio karakterističan za nju: bila je
sistematična, samopouzdana, čak naprasita žena četerdesetih
sina, vodila je kuću, puno radno vxijeme i još
vremena da frizuru pedantno da svaka dlaka bude na svom
prestala misliti o oluji ali počela sama sa sobom u sebi diskutirati o još
novom radnom mjestu na koje je prešla
računa sa ovlaštenjima u
za tu fir111u radila i ranije kao cijenjena"'"''""'"''"""''"'"·
snc,soon()m za novi posao. Bila je '"'"'"'""""''.,..."
 Susan se okrenula da kaže nešto Samu i tada joj se odjednom polovina lica ukočila.
Sam juje ubacio u auto i kroz snježne ulice odvezao brzo u hitnu pomoć. Oboje su se
bili uplašili da se Susan šlagirala, ali doktori nisu našli ništa ozbiljno kod nje, te su je
vratili kući.
Tada niko nije znao da je Susan imala prvi u nizu njenih paničnih ataka. Iako je
lupanje srca fizička reakcija, mnogi ljudi ga povezuju sa panikom, kao i ostale sim-
tome poput mravinjanja, kratkoga daha, vrtoglavice i ošamućenosti, drhtanja, bola u
grudima, mučnine, uznemirenosti u stomaku, jeze ili navale vrućine. Kao što smo vid-
jeli u slučaju Emily Zazaroff (žene koja nije mogla zatrudniti), tijelo je neodvojivi dio
ukupnoga psihološkog procesa. Fizički simtomi često govore o osjećanjima koja kli-
jent ne može verbalizirati. Ovo se posebno odnosi na one koji se brinu o svemu i
svačemu. Toliko su obuzeti time da se uvjere da je sve oko njih u redu tako da im osta-
je malo vremena da sagledaju svoje vlastite psihološke ili druge potrebe. Svoje emo-
cije često doživljavaju kao slabost. Paradoksalno, najjači ljudi mogu biti najviše supre-
sirani i najgore se osjećaju.
Mjeseci koji su slijedili za Susan su bili puni stresova zbog stalno prisutnih priti-
saka na poslu, što je eskaliralo kod kuće. Njen brat, koji je imao AIDS i njena snaha
bolovali su od karcinoma koji im je kratko prije toga dijagnosticiran i bili su pod-
vrgnuti hirurškom liječenju. Njen najmlađi sin Ernie je služio u vazduhoplovnim
snagama i očekivao je upućivanje u Golfski zaljev u Perziji, da bi se pridružio ratnim
snagama Sjedinjenih Država. Samov stariji sin je također bio u vojsci i bio je uvjeren
da bi i on morao ići tamo. Susan je bila zabrinuta i za sebe. Osjećala je veliku
ukočenost, ovaj put u šakama i stopalima. Imala je također poteškoće u disanju,
vrtoglavicu i česte dijareje. Izgledalo je da se svi ovi simptomi pojavljuju u talasima,
četiri do pet puta sedmično. Susanin doktor je preporučio magnetnu rezonancu sum-
njajući da bi njeni simptomi mogli biti simptomi multiple skleroze. Rezultati su bili
negativni.
Jednoga dana, oko šest mjeseci kasnije, Susan je bila neraspoložena i gurala je
svoja šoping kolica kroz prepune i bučne prolaze između polica u supennarketu Wctl-
Mart. Razglasni uređaj je glasno emitirao reklamne poruke i Susan se osjećala kao
roba poslagana u visoke piramide na policama. Odjednom nije mogla disati. Grudi su
joj postale tijesne, lupalo joj je srce, cijelo tijelo joj se treslo, sva se oznojila. Poludjeću,
mislila je Susan. Ako ne izađem odavde, umrijeću. Ona se okrenula i uspaničeno
otrčala prema vratima sudarajući se sa ostalim kupcima, ostavljajući do pola napunje-
na kolica. Kada je ušla u automobil, čvrsto je stisnula volan nekoliko minuta, dok se
nije smirila. Onda se trznula i pokušala biti praktična. Ona je razriješila tako mnogo
teških stvari u posljednjih šest mjeseci i mislila je da može riješiti i ovu također. "U
redu", rekla je glasno samoj sebi. "Ne želim ići u Wcd-Mart."
Sedmicu dana nakon katastrofalnog jutra u Wczl-Mart-u Susan je uzela svoj spisak
za kupovinu i otišla u Kmart. Dogodila se ista stvm: U sred vreve u prodavnici
nom je osjetila paralizirajuću paniku te se okrenula prema vratima. Fizički simtomi
je osjetila bili su isti: jeza, drhtanje, lupanje srca i teško disanje. Kada je nakon toga
sjedila u svome automobilu, Susan je govorila sama sebi, "Ovo je smiješno. Ne možeš
provesti cijeli život, a da ne odeš u Kmart."
Susan je ponovno otišla kod svoga ljekara. Onje smatrao da njeni napadi mogu biti
izazvani povišenim nivoom šećera u krvi i preporučio joj je da uradi glukoza tolerans
test, što podrazumijeva mjerenje šećera u krvi svakih sat vremena u periodu od pet sati.
Susan je imala dovoljno vremena između vađenja krvi, tako da su ona i Sam šetali po
bloku i zaustavili su se kod jednoga dragstora. Odjednom, Susan je osjetila sve simptome
koje je osjećala ranije: dijeraja, disanje, preznojavanje, panika, mlitavost u noga-
ma. Sam ju je uzeo za 1uk:u i brzo su se vratili kod doktora koji je tražio hitan pregled
krvi. Susan se tako jako tresla da joj medicinski tehničar nije mogao izvaditi krv iz ruke.
Umjesto toga krv joj je izvadio iz prsta ali je nivo šećera bio normalan.
Kada se je ljekar vratio u sobu za konsultacije nosio je knjigu na čijim je koricama
AnkSt.ozt.le bolesti. "Susan, mislim da Vi imate atake panike i želim da ovo pročita­
te kako biste znali nešto više o tome. Također ću Van1 dati i lijekove protiv anksioznosti."
Susan je pročitala knjigu koju je dobila kao i sve ostalo što je mogla naći o
anksioznosti i pani čnim poremećajima. U tim knjigama je opisano sve ono što je ona
doživljavala. Ona niti je umirala. Imala je anksiozni poremećaj upravo
i ljudi o kojima je čitala. je da saznanje da hiljade ljudi pate zbog isto-
ga razloga može doprinijeti da osjeća bolje. Lijekovi protiv anksioznosti koje je u
redovno uzimala jedno su je oslobodili napada, ali su postepeno imali
sve manje uticaJa na njenu Lijekovi su imali ijedan neprijatan sporedni efekat.
Svaki put kada bi uzela jednu od tri tablete dnevno, nakon 45 minuta Susan je osjeti-
la vrtoglavicu.
Susan bi možda i odustala od uzimanja lijekova ali je odbijala da ustukne pred
bolešću. Iz onoga što je pročitala, naučila je da panični ataci mogu eskalirati u pot-
puno razvijenu sliku agorafobije: Susan se zarekla da neće napustiti posao i zatvoriti
se u kuću zbog svojih stresova. Prisiljavala se da u tržne centre i Kmart. Ono
što je ona stvamo željela je da ide kući i sjedi sama u tami. Uprkos naporima da savla-
da paniku, Susan je i dalje imala 4-5 napada sedmično. Izgleda da su se javljali onda
kada se osjećala nervoznom, a nekada su se javljali na poslu, nekada na bučnim mjes-
tima prepunim ljudi, nekada u autu. Mreža stimulusa se ši1ila, ali se Susan svaki put
borila. Ako je bila u automobilu, onog trenutka kad bi osjetila knedlu u grlu, steza-
u grudima, upalila bi radio i počela pjevati iz sveg glasa sve dok panika ne bi
splasnula. Disala je duboko i nastavljala voziti. Ponekad kad su ukočenost i bol u
grudima izgledali kao srčani napad ona bi se tada prestala žilavo boriti protiv toga i
odlazila bi u hitnu pomoć.
U satima i danima koji su slijedili nakon napada, Susan je bivala preplavljena stra-
brinući se i pitajući se kada će i gdje doživjeti slijedeći napad. Ovaj anticipacijs-
strah kombiniran sa paničnim atacima činio ju je sve bližom dijagnozi paničnog
To stanje je mnogo teže za liječenje od paničnih ataka zato što strah od

70
novih paničnih ataka samo pojačava početni strah. Kod velikog broja ljudi čak i nez-
natne ~elesne senzacije mogu izazvati panični atak: vanjski stres nije potreban. Strah
od jedne tjelesne reakcije postoje neizbježan.
Susan je pokušala na mnogo načina da se smiri, uključujući biofeedback kao i
tridesetodnevni program redukcije stresa. Ali, ništa od toga nije pomoglo. Konačno je
promijenila zdravstveno osiguranje i priključila se organizaciji koja sarađuje sa
kliničkim psiho terapijskim osobljem. George Dunn, psiholog i socijalni radnik dao je
Susan bateriju testova (koji su pokazali postojanje anksioznosti i depresije), a zatim je
uzeo opšime podatke o njenoj histmiji, među kojima je bila i Susanina priča o tomadu.
Jedinom te 1984. godine. Jedinom koji je razvalio njenu kuću do temelja, razbacavši
njene dijelove po okolini. Jedinom koji je ubio Susaninoga prvog muža i brutalno pre-
kinuo njihov dvadestogodišnji sretni brak.
Susan je odrasla u državi Missouri i kao sva ostala djeca rođena u Tomado Deltu,
prije nego što je naučila govoriti osjetila je zdrav sh·ah od oluja koje su zahvatale to
područje. Naučila je da odmah pobjegne u podrum čim bi vjetar počinjao f0ukati
poput eskadrile borbenih aviona. Čučnula bi u jugozapadni ugao prije nego što bi tor-
nado mogao pokupiti peć, sudoper, sofu ili stonu lampu i tresnuti ih u vas brzinom koja
lomi kosti.
Susan, Keith i njen prvi muž , su 1984. godine živjeli u malom mjestu Bameveld,
Wisconsin, gdje je Keith radio kao nastavnik atletike u mjesnoj gimnaziji. Bameveld,
mima mljekarska farmerska zajednica sa oko 600 stanovnika, smješten je na sma-
ragdnim obroncima južnoga Wisconsiona. Prema legendi Bameveld je bio zaštićen od
tornada zahvaljujući brdima poznatim kao Blue Mounds koja su ga zaklanjala. Kada
su tu doselili iz Colorada 1979. god, Susan, Keith i njihova dva sina kupili su dva nova
alarmna uređaja za oba sprata od kojih je onaj što je detektovao tornado bio okrenut
prema putu za Blue Mounds, a drugi protivpožami bio je okrenut prema vatrogasnoj
postaji. Kada bi se aktivirao detektor koji je najavljivao oluju, Susan je silazila u
podrum i smjestila bi se u njegov jugozapadni dio, dok bi se Keith, Joel i Erni koji
nikada nisu doživjeli tornado jer su rođeni u Coloradu, na to smijali. Uprkos godina-
ma provedenim u Bameveladu, njihovo ismijavanje se ponavljalo: svaki kada bi
počela oluja Susan je požurivala "njene muškarce" da siđu u podrum u strahu kao da
će olt~a preći u tornado. Oni su odlazili samo da bi se s njom šalili.
Sedmi juni 1984. je bio topao, vlažan i vjetrovit. Susan se vratila kući s posla,
poljubila Keitha, pozdravila Emia, a zatim popela na sprat da se presvuče. Potom su
sve troje otišli na večeru u restoran. Bilo je previše toplo za kuhanje. Kada su se vratili
kući, vjetar je još uvijek snažno udarao i Susan je uvjerila Keitha da iz spavaće sobe
sa klima uređajem na katu tu noć pređu i prespavaju u gostinskoj sobi u p1izemlju u
kojoj se fijukanje vj eh-a manje čulo.
Nešto iza ponoći Susanu je probudila buka grmljavine i bljesci munja. Padala je
slaba kiša. Oslušnula je i čula kontinuirano slabo zviždanje, nešto poput udaranja vje-
tra u strehu ili zvuk autosirene koja nema dovoljnu jačinu. Upravo u tom trenutku

71
Ernie je u donjem rublju utrčao u gostinsku sobu; i njega je zviždanje probudilo.
Možda je to bio alarn1 za tornado. Susan je pogledala kroz prozor u potpuni mrak. U
gradu nije bilo svjetla, čak ni na vatrogasnoj stanici. Zviždeći zvuk nije poticao od alar-
ma za tornado. To je bio sam tornado.
"Keith, dolazi ovamo! Mi idemo u podrum." Susan je vikala i počela trčati. Ernie
je trčao za njom. Keith se probudio, ali nije žurio; živeći godinama u Barneveldu on
je imao svoj stav prema Susaninim strahovima od tornada. Dohvatio je pantalone, dok
je Susan protrčala kroz kuhinju prema vratima koja su vodila prema stepenicama za
podrum gdje su spavali njihovi kućni ljubimci. Mačka se protegla prema zdjeli sahra-
nom, a pas je glasno lajao dolje u mraku. Susan je začula lomljavu, kao da se lome
zidovi kuće. Poslije toga okružila ju je tama.
Kada se Susan pribrala, bila je u potpunom mraku, mokra, zatrpana sa 90 cen-
timetara visokim slojem komada cigle i kamenja u jugozapadnom dijelu podruma.
Kiša je još uvijek padala kvaseći joj kosu i tanku spavaćicu. U zagušljivom zraku
se miris ulja koje je gmjelo cureći iz puknute cisterne za lož - ulje. Nije bilo
r\QlPr-c'"

stepenica. Nije bilo stalaža sa kutijama, staroga prtljaga i ostalih starih stvari koje su
bile u podrumu. Nije bilo stropa iznad nje. Nije bilo kuće iznad nje.
Ernie je bio pored nje. Keitha nije bilo, ali je Susan instinktivno osjećala da je on
bio dobro; ona je to mogla osjetiti njenim "šestim čulom" u koje se pouzdavala godi-
nama. Negdje u tami, njen pas, Samantha je još lajao.
Kada je oluja prestala Ernie je ispuzao preko krša, popeo se na tlo i otrčao po
pomoć. Ostavši sama, Susan podigla malo, vlažno Samanthino tijelo i privila gu uz
sebe, radeći ono što običavala činiti u krizi. Odlučila je da postane praktična. U mi-
slima je počela praviti spisak koje će morati uraditi. Prvo je morala odjaviti nji-
hove kreditne kartice u slučaju da ih neko pronađe i pokuša koristiti. Slijedeće je bilo
odjaviti telefon. Svima su im bile potrebne nove vozačke dozvole. Susanin mozak je
radio automatski ignmirajući emocionalnu opustošenost, odbijajući je time što je
pokušavala biti praktična.
Tim za spasavanje (Susan ih je sve poznavala) došao je sa baterijama, osvijetlivši
podrum tako da se Susan mogla popeti. Osvijetlili su i okolinu. Njihov veliki parodični
automobil je nestao, kao i zidovi kuće, podovi, krov, namještaj, svi kućanksi aparati,
kao i gotovo sve njihove osobne stvari. Nije bilo niti kuća njenih susjeda. Najgore od
svega je bilo to što još uvijek nije bilo nikakvoga znaka od Keitha.
Stigli su i njihovi prijatelji koji su našli Susan u njenome automobilu. Kratko
jedan prijatelj je ponudio Susan da sa psom provede noć kod njega. Susan je
to prihvatila znajući da Emie pomaže spasiocama i da vjerovatno neće ni spavati.
Slijedeće jutro došao je Ernie sa odjećom i cipelama koje je posudio za Susan. Nakon
su pošli do Bamevelda. Put im je blokirala policija.
L-«1'-"'-'Llv

je gospođo, ne možemo pustiti nikoga", rekao je policajac. "Moraćete

72
 "Ne dolazi u obzir! Ja živim u ovome gradu i nemam nikakvih infonnacija o mome
mužu. Ja idem tamo svidjelo se to vama ili ne."
Susan i Emie su sjeli u policijski automobil koji ih je odvezao u komandni centar
u centru grada. Usput su vidjeli oštećenja koja je napravio tornado. Bila su veća nego
što se to moglo pretpostaviti. Jedanaest od dvanaest kuća iz njihovog susjedstva više
nije postojalo. Vjetar od 300 milja na sat uništio je tri crkve, vijećnicu, vatrogasnu sta-
nicu, dom at1llije, mjesni bar, restoran i drogeliju. Na mjestu gdje se nalazila banka,
ostao je samo trezor. Od luterankse crkve ostao je samo zvonik. U samo 20 sekundi,
kako je kasnije izvijestio magazin Times, Bameveld je bio zbrisan sa lica zemlje. 6)
Kada su Susan i Ernie došli u komandni centar, potražili su njihovog lokalnog poli-
cajca. Izraz njegovog lica je bio pun tuge.
"Susan", rekao je, "Keith je mrtav." "Onda se okrenuo prema njenome sinu.
"Emie, ti si ga našao prošle noći. Zašto joj to nisi rekao?"
"Nisam htio da povjerujem da je to moj otac," rekao je plačnim glasom.
Susan je u čudu širom otvolila oči. "Ti si to znao?" Možda je to bio razlog zbog
koga Emie nije htio prenoćiti u kući njihovih prijatelja prošle noći.
"Da mama."
Plije nego što je shvatila istinitost tih riječi, automatski je počela razmišljati.
"OK. Gdje je Keith? Dodgeville? U redu, idemo u Dodgeville. " Izašla je iz ko-
mandnog centra.
Za viijeme vožnje do Dodgevillea, oko 20 milja, Susan je dobila dodatne podatke
o tomadu od plijatelja koji ih je vozio. U Bamevelduje poginulo devet ljudi, od kojih
je sedam ona dobro poznavala, uključujući njenu najbolju prijateljicu Jill, njenoga
muža i njihovu osmogodišnju kćerku. Njihov mlađi sinje preživio, alije ostao trajno
oduzet zbog pada. Povrijeđeno je 88 ljudi.
Susan je došavši u bolnicu morala tražiti dozvolu da vidi Keitha. Rekli su joj da
nema potrebe jer je već obavljena fmmalna identifikacija i da ne bi bilo dobro da ga
ona vidi. (Svaka kost u Keithovom tijelu bila slomljena). Ali, to nije uticalo na
Susan.
Kada je konačno otvolila vrata mrtvačnice, vidjela je devet tijela prekriv enih pot-
puno bijelim čaršafima. Na jednom stolu, prek:rivač je bio malo pomaknut u stranu i
ona je mogla vidjeti lakat nekog čovjeka. ne samo lakat nekoga čovjeka. Keith ov
lakat. To je bio Keithov lakat. Odjednom je osjetila snažno udaranje srca, a čvrst
lica sa kojim je ušla odjednom je nestao. Susan je shvatila da su ostalih osam tijela u
toj prostoriji bila tijela njenih prijatelja i susjeda.
U danima koji su slijedili, Susan je postajala sve depresivnija. Ljudi su se mogli
početi vraćati u grad, ali je njena želja da ode i vidi šta može spasiti bila mala.
Početkom jula časopis People je objavio foto esej o povratku hrabrih građana Barne-
velda, koji su nastavili živjeti normalnim životom: ženili se, rađali djecu, primali plate,
punili svoje silose, popravljali školu kako bi što prije mogla početi raditi. 7) Susan
čitala članak i plakala.

73
 Na žalost, jedna od prepreka Susaninog oporavka je bila u tome što je na neki način
ona bila sama sebi dovoljna. Bila je u stanju ignorirati razaranje njenog doma, usm-
jeravajući se na ono što treba da uradi. Bila je sposobna da se bori sa gubitkom Keitha
na isti način. Preuzimajući biigu za svoga sina, trudeći se da počnu da žive nonnalno,
ona naizgled nije mnogo tugovala, ostavljajući rane nezacijeljene. Odlučila je da
ostane u tome području još godinu dana dok Emie ne maturira. Našli su stan (sa podru-
mom) u Mt. Horeb, petnaestak kilometara od Bamevelda, u koji je Iijetko dolazila.
Bez podrške svojih prijatelja i susjeda iz Bamevelda bila je osuđena da živi život u
nekoj vrsti izolacije.
Radije je podigla zidove oko svojih strahova i tuge nego da je o njima razgova-
rala sa onima koji su je mogli razumjeti. Povukla se. Nakon što je spasila ono što je
mogla, Susan se usmjerila na budućnost.
Međutim, vrijeme joj nije išlo u prilog. Juni, j uli i august su obilovali ljetnim olu-
jama, mnogobrojnim opasnostima od tomada, a došao je i drugi tomado (koji se sručio
na mjesto oko pola milje udaljeno od Susaninih i Emievoga novog prebivališta). Njih
su većinu noći prespavali na improviziranim ležajevima koje su postavili u
jugozapadni dio podruma, pokušavajući da ignoriraju jeziva sjećanja na zvuk udara-
nja i fijukanja jakog vjetra noću. Svaka oluja je izazivala osjećanja haosa i gubitka
kontrole. Ponavljano izlaganje nije pomagalo; umjesto toga, sa svakom olujom prob-
lem je izgledao sve većim.
Svaki stanovnik Bamevelda, bez obzira da li je patio zbog gubitka bliske osobe, ili
je pak bio od onih sretnijih, imao je mogućnost da se uključi u psihoterapiju. Susan je
zakazala sastanak sa terapeutom koji je prihvatio njen slučaj. Kada ju je terapeut pitao
kako se osjeća, Susan je rekla da se ona plaši oluje i da osjeti lupanje srca svaki put
kada čuje fijukanje vjetra.
"Mislim da ste Vi dobro." rekla je terepeut. "Mogla bih vas liječiti, imamo tretman
za ljude sa iracionalnim strahovima, ali Vaši strahovi nisu iracionalni."
Susan se nasmijala. Prema njenom mišljenju, psihoterapeutje upravo potvrtdila da
se ona sa svojim gubicima suočava na pravi način: biine se o sadašnjem poslu, radi
ono što je potrebno i ne osvrće se uzanad. Bile su potrebne godine da bi Susan shvati-
la da terapeut vjerovatno nije bila trenirana za rad sa žrtvama piirodnih katastrofa i da
to "rukovanje" nije bio način da ona u cijelosti prevaziđe ono što joj se desilo.
što je Ernie matuiirao i počeo studirati na koledžu, Susan je odlučila da
u svoj rodni grad u kome su živjeli njeni roditelji i gdje su ona i Keith proveli
14 godina zajedno. Kada se smjestila, život joj je postao kvalitetniji. Dobila je posao
kao sekretarica i počela se postepeno vraćati u život. Nekoliko godina kasnije srela je
Sam Irca pmijeklom iz velike katoličke porodice i udala se za njega.
o ovim strašnim događajima sa Georgeom Dunnom pomoglo je
razumijevati kako su posljedice tomada koji joj je prije deset godina
do haosa u ovom sadašnjem. Konvergencija faktora,

74
uključujući ekstremni stres u njenome životu, kao i vanjsku oluju, bilo je dovoljno da
poremeti ravnotežu vodeći je u prvi panični atak. A onda je strah uzeo njen život pod
svoje. Sada je to ona razumjela, ali panični ataci su se nizali jedan za drugim iz mjese-
ca u mJesec.
Jednoga dana na vijestima je čula priču o silovanja sa panikom i ostalim trau-
matskim simptomima, koja je bila uspješno liječena na Susan se zainteresi-
rala. Kada je stekla određeni uvid i mogla koliko toliko olakšavati panične atake, mo-
gla je napraviti veći progres sa jednom regularnom terapijom. Bio je septembar 1994.
i Susan je patila od paničnih ataka već četiri i pol godine. Izabrala je EMDR kliniku i
ponijela gotov novac jer njeno osiguranje ne bi bilo dovoljno da podmiri troškove
ili šest devedesetominutnih seansi, koliko je terapeut procijenio da će biti potrebno.
Susanin EMDR terapeut Beverly Schoninger, bila je profesionalni savjetnik sa
licencom i radnim iskustvom u psihoterapiji od šest godina. Prvi susret između Susan
i Beverly protekao je u upoznavanju sa Susaninom historijom. Kada je došla do dijela
koji se odnosio na tornado, Susanino lice se zajapmilo i ona je počela ubrzano disati.
Bila je na rubu ataka panike upravo tu, ali nekako se suzdržala i nastavila detaljno
iznositi svoju historiju. Iz priče je bilo jasno da je Susan bila zadovoljna što je njiho-
va uništena kuća bila osigurana, pa je za nju mogla dobiti osiguranje što joj je omo-
gućilo početak novog života.
Beverly je dijagnosticirala da je Susan patila od paničnog poremećaja.
Kao EMDR terapeut, registrirala je potrebu ne samo da mijenja Susanina uvjeren-
ja o panici i poduči je p1igodnim vještinama da se suoči sa njenim osjećanjima i
fizičkim senzacijama, nego isto tako da odredi središnji događaj koji je precipitirao
panični odgovor.
Prije kraja njihove prve devedesetominutne seanse, Bevrly ju je podučila kako da
u sebi zamisli sigurno mjesto na koje bi pošla da se smiri kada bi se pojavila intenziv-
na osjećanja. Susan je slikovito opisala svoj krevet iz djeti!1istva koji je bio njen spo-
kojni kutak. Drveni krevet je bio dio namještaja u stilu kraljice Ane, koji je dobila od
roditelja kada joj je bilo lO godina. Kada je Susan zamislila spavaću sobu i osjećaj sig-
urnosti koji je u njoj imala, Beverly je s njom uradila set pokreta očiju s ciljem da kod
Susan pojača pozitivna osjećanja. Uspjele su u tome. Na taj način Susan se mogla sus-
resti sa bilo kojim uznemirujućim osjećanjem koje se pojavljivalo u toku seanse, kao
i izvan Beverlynoga ureda, kada bi došlo do porasta distresa.
Slijedećeg dana na drugoj seansi Beverly je tražila od Susan da popuni poseban
upitnik o njenim paničnim atacima. Na pitanje: "Koja osjećanja, emocije, senzacije
najčešće doživljavate?" Susan je odgovorila: "Ankioznost, kuckanje u grlu, vrtogla-
vicu, dezorijentaciju, bol u gmdima, ramenima i koljenima, mravinjanje i šakama i
stopalima. Jako sam umorna". U odgovom na pitanje: "Kada vam se najviše čini da
gubite kontrolu nad vašim tijelom?" Susan je napisala: "Kada se nešto desi u mome
tijelu, ja to ne razumijem. Neobjaš!1iivi bol javlja se ili u prodavnicama u kojima vlada
velika gužva ili u uredu."

75
 Nakon popunjavanja cijelog upitnika, Beverly je još jednom uradila sa Susan
vježbu sigmnog mjesta. H~ela se uvjetiti da se Susan može sama umiriti ukoliko se u
toku EMDRjavi panika.
U trećoj seansi, dvije sedmice kasnije, Beverly i Susan su počele ograničavati cilj
procesiranja. Beverly je počela pitajući Susan o tome koju je "lošu" lekciju naučila o
sebi iz događaja sa tomadom.
"Ne kontroliram se i ja uopće više ne zi1am ko sam. Nisam osoba za koju sam
mislila da sam bila". Susan je podigla jastuk i pažljivo ga postavila iza glave kako bi
se naslonila.
Beverly ju je ljubazno upitala, "Susan, da li imate osjećaj krivnje za ono što se desi-
lo Keithu?"
"Ne, ne osjećam se krivom."
"Pa, neki ljudi se mogu osjećati krivim zbog toga. Znate, kada ljudi umru, vrlo
često oni koji su ih voljeli jednom osjete da je to na neki način bila njihova greška, čak
i ako nije. Čak i ako to nije mogla biti njihova greška. Provjerite to duboko u sebi.
sebi da dođete do odgovora. Mislite li da možda imate osjećanje da je to bila
Vaša greška?".
"Oh! "Susanje široko otvorila oči. Uslijedila je duga pauza, a onda je Susan rekla.
"U utrobi tako osjećam kao da je to bila moja greška, kao da sam ja bila razlog za
smrt". Suze su joj se slijevale niz obraze.
, rekla je 'to je bila moja greška', negativna lekcija koju ste
naučili iz događaja sa tomadom. Šta biste voljeli vjerovati umjesto toga?".
Poslije kratkoga oklijevanja Susan je rekla, "Možda .......uradila sam najbolje što
sam mogla."
"To je dobro."
Na Beverlyn zah~ev da na skali od l 7 ocijeni koliko sada istinitom osjeća ovu
izjavu, Susan juje ocijenila sa tri. Beverly je mislila daje to čak i manje, ali nije rekla
ništa.Na SUD skali od 0-10, Susan je ocijenila sa 8 intenzitet uznemirujuće slike
događaja. Ona je negativne osjećaje identificirala kao tugu. Kada je Beverly upitala u
kome dijelu tijala to osjeća, Susan je rekla da to osjeća u grlu i gtudima.
Koncentriranje na ~elesne senzacije je često najlakši put do rmeže sjećanja.
Mentalna slika i negativno vjerovanje dovoljni su za pristupanje disfunkcionalnoj
infonnaciji, a pažnja usmjerena na tijelo može dozvoliti procesiranje bez uranjanja u
predugačke verbalizacije i samooptuživanja. Također je naročito važno za klijenta da
se koncentrira na tielesne senzacije kada se suočava sa paničnim poremećajima i fobi-
jer tijelo samo po sebi u toj situaciji postaje izvor straha. Susan se sada prilično
lako mogla fokusirati na ovu senzacije zahvaljujući vježbama sigumog n1iesta, ali je
ovo bio samo početak
Susan i Beverly su prvo odlučile da rade na fokusiranju noći u kojoj se desio tor-
su sa trenutkom se Susan probudila, prolazeći postepeno cijeli
događaj.

76
 Čim su počele raditi pokrete očiju, Susan je zaplakala. Ona je taj događaj oživjela
potpuno, trenutak za trenutkom, počevši od iznenadnoga buđenja zbog praska gromo-
va i munja, slušanja jezivog fijuka to mada, kako je budila i zvala Keitha i Emia, trčanja
prema prozoru. Kada je došla do trenutka kada je stajala na vrhu stepenica koje su
vodile prema podmmu, Susanino lice se zgrčilo.
"Šta ste sada, dobili?", pitala je Beverly.
"Upravo sam shvatila da je te noći moje šesto čulo zakazalo. Ono mi je reklo da je
Keith OK, ali duboko u sebi sam znala da nije tako. Duboko u sebi sam znala da je
mrtav. Ja jednostavno nisam mogla prihvatiti to saznanje" Susan je plakala.
"OK, da li možete ostati sa tim?".
Radeći set za setom, Susanine emocije su rasle i stišavale se, ponekad uz saznanje u
gmdima izronio bi osjećaj krivice, a u dmgim prilikama rasle bi do iscrpljujućeg prihva-
tanja. ''Nisam željela da on umre", stenjala je prigušujući suze. Potom: "Ja sam prouzro-
kovala njegovu smrt." Sa ovim se javljao bol u giudima. Malo kasnije bi rekla: "Osje-
ćam se bolje". Disala je lakše. A onda bi se vraćala na pitanje: "Zašto i ja nisam umrla?".
Susan je bila frustrirana i ljuta na sebe. Mislila je da je trebala biti toliko sposobna
da zaštiti Keitha, jer je ona jedina znala šta je to mado; odrasla je uz njih. Kratko
toga Susan je ponovno preplavio talas krivice koji joj je stezao grlo zbog toga što je
ona prošla bez ogrebotine dok je svaka Kiethova kost bila slomljena.
Krivnja zbog preživljavanja je kod većine odgovor na smrt voljene osobe, poseb-
no u tragedijama kao što je ova. Mi to također vidimo kod ratnih veterana i spasila-
ca koji su željeli da pomognu, ali nisu mogli pomoći Intelektualno saznanje da
se nije moglo učiniti ništa nije dovoljno. Naše emocije jednostavno ne prate logiku
kao što bismo to željeli, emocije su te koje ultimativno određuju način kako ćemo
reagirati.
Poslije posljednjeg seta toga dana Susan je rekla "Postoji jedan dio mene
koji nije dobar." Ona se udarila po glavi. "Ne to. Ne znam odakle mi to da
sam loša. "Prorađujući njenu krivnju sa očiju Susan je stigla da te toksične
srži: stid, osjećanje koji imamo ne samo onda kada smo uradili nešto loše, nego zato
što smo mi u nekoj mjeri loši.
Pred kraj seanse intenzitet Susanine je značajno pao sa 8 na pet; međutim,
zbog krivnje koju je osjećala njeno željeno vjerovanje da je radila najbolje
što je mogla smanjilo se sa 3 na dva. Za karakteristično da rast "'" n"'r"'
7

vjerovanja kod osobe uglavnom prati pad intenziteta negativnih osjećanja. Ali ne i
ovom slučaju. Ovo je bilo prvi put da je Susan svjesno shvatila da je njeno "'"'r"'""-
nje kojeg se držala (da je uradila najbolje što je mogla za bila samo fasada.
je omogućio da vidi šta se nalazi ali se u stva1i
krivom za Keithovu smrt. Pored toga, na su izbili i
propustila da učini za njega. Zbog toga njena
vjerovanja na početku seanse ("Uradila sam
varajuća.

77
 Ovo primjer činjenice da EMDR neće učiniti da klijent počne vjerovati u nešto
što nije istinito. Dio p1irodnog procesa ozdravljenja sastoji se u tome da ljudi prihvate
odgovarajući nivo odgovornosti za ono što se desilo i što su u toj situaciji uradili.
Susanin slučaj je zahtijevao više procesiranja, ali sve se nije moglo uraditi u jednoj
seansi. Međutim, kada procesiranje jednom započne kod ljudi se često nastavljaju
dešavati spontane promjene.
Beverly je zakazala narednu seansu za dva dana. Nije željela da Susan dugo ostane
sa velikim nivoom distresa (5 na "sve je moja greška") ili niskim nivoom samopou-
zdanja. Ali, kada je Susan stigla na novu seansu, bilaj e mnogo smirenija, uz napomenu
da nije imala paničnih ataka u periodu između dvije seanse EMDR.
"Sjećate li se negativnog vjerovanja s kojim smo završile prošli put?", pitala je
Beverly.
"Da. Bilo je to 'vjerujem da je tornado bio moja greška'. Znate, nisam imala pojma
da je to osjećanje bilo u meni. Suviše sam pametna da bih povjerovala u nešto tako ira-
cionalno. Ali, to je tu."
"Provjerite sada svoja osjećanja u vezi s tim. Koliko su ona intenzivna? Od O do
l 0?."
Susan je za trenutak zatvorila oči, a onda je odgovorila: "To je 2. Razmišljala sam
nmogo o tome, i osjećam se bolje, kao da sam to procesirala."
Susan se za kratko umirila i onda rekla tužnim glasom: "Ali, trebala sam biti
sposobna da učinim nešto bi Keith shvatio ozbiljnost situacije."
Uslijedila je duga pauza. "Jednoga dana on bio naučio da me sluša."
"To je tako tužno"
Kao odgovor na to suze su se slijevale preko Susaninoga lica.
"Uradimo pokrete očiju na ovu izjavu, 'Trebala sam biti sposobna da učinim nešto
da urazumim Keitha.'"
Sa setovima pokreta očiju Susanina tuga je bivala sve dublja, narastajući sa 8 na 9
i l O. Njena pozitivna kognicija se još uvijek održavala na 2. Beverly je rekla da se
osjećala tužno i fiusttirano. "Zašto me je ostavio samu?,' plakala je sa osjećajem teži-
ne u grlu i grudima.
Nakon nekoliko dodatnih setova Susan je bila smirenija.
"On je napravio taj izbor", rekla je. "To nema nikakve veze sa mnom. Sami donosi-
mo odluke."
"Ostanite s tim i pratite moj prst."
Poslije toga seta, Susan je rekla: "Ja se mogu brinuti o sebi," i počela ponovno
plakati. "To da li će živjeti ili umrijeti bio je njegov izbor i on je bio spreman da umre."
Naredni set.
"Osjećam se tužna zbog same sebe."
Drugi set.
"Ja racionaliziram; osjećam da me je moja porodica napustila. Oni ionako
nisu nmogo ma1ili za ono što mi se dešavalo."

78
 Susanin distres je sada pao na 2 ili 3. Zatim je rekla: "Osjećam se krivom i zbog
novca. Ja sam se okoristila: mi smo imali osiguranje za kuću."
Novi set.
"Ja doista osjećam da je on uradio ono što je mogao. Bio je sanjar, znate ono,
'"Nemoj misliti na nešto i to nešto će proći"'. Ja sam bila praktičnija."
Poslije još jednoga seta Susan je pitala: "Postoji li išta u što mogu još uvijek
vjerovati?" .
"Šta vi mislite?"
"Ja nisam onakva osoba kakva sam mislila da sam bila. Nisam potpuno kompe-
tentna za sve stvari. Mislila sam da sam takva. Sada ..... ko sam ja uopće? "To je bilo
teško pitanje. Morala se uhvatiti u koštac s činjenicama da u krajnoj liniji ne možemo
sve kontrolirati."
Posljednji set. Poslije njega Susan je stepen svoga distresa označila sa O, a svoju
pozitivnu kogniciju ("uradila sam najbolje što sam mogla") označila je sa 7, potpu-
nom istinom.
Tri dana kasnije, imale su završenu seansu, polusatni follow-up. Kada je Susan
ulazila u Beverlyn ured, činilo se da lebdi. Rekla je da se osjeća izvrsno, iako je mis-
lila da je bila imala mali napad panike, u "prodavnici svakako", dodala je. Sada je razn-
mijevala da se ataci panike pojavljuju upravo u krcatim prodavnicama zbog odgovo-
ra strahom na neke okolne stimulse koji su je asocirali na doživljaj tornada: visoke
police iznad glave pune robe (poput onih koje su se nalazile uz zidove njenog podm-
ma), galame (poput haotične buke koja se čula kada je brzinom skoro od 500 kilo-
metara na sat kovitlac vjetra podigao njenu kuću) i meteža nakon svega toga. Ali više
nije prijetila opasnost po nju samu.
"Ono što se ranije dešavalo u mome tijelu više ne doživljavam," rekla je Susan Beverly.
"Čak i na poslu, gdje u stvari radim posao za dva čovjeka, osjećan1 se smirenom."
Na njenom licu se pojavio široki osmijeh. "Još uvijek ne volim one velike pro-
davnice, ali mislim da je to nešto što se može tolerirati. U njima ne doživljavam
panične atake."

79
 Ne možeš odagnati tamu, ali možeš upaliti .'njet/o.
Namdna poslovica

Moja početna teorija o povezanosti između EMDR i REM spavanja izgleda mi sve
opravdanija od kada sam saznala da se prekinuto REM spavanje smatra simptpomom
PTSP. 1) Žrtve PTSP se bude usred noćnih mora, često preznojene ili s krikom sanja-
jući njihovo traumatsko iskustvo. Još uvijek nije poznato da li ove spavače bude nji-
hove fiziološke reakcije noćnih mora (ubrzana srčana radnja) ili preopterećenje
mehanizama spavanja koji bi im mogao olakšati da nonnalno vladaju njihovim uzne-
iskustvima. Bilo spavač je doveden u nepriliku. Možda izvođenje
očiju ljudi u stanju budnosti dozvoljava brži oporavak nego što se
to dešava kod očiju u snu.
Istraživači desetljećima spavanje kao fiziološki fenomen. 2) Jedan od
,,.,,,tr,'h" EEG aparata koji snima električnu aktivnost
jJVJ.'-'-""-MV da postoji nekoliko različitih stadija sna. Stadiji od l do 4 su

ili NREM. REM spavanje koje se javlja naizmjenično sa

brzim hotizontalnim pokretima očiju . .uu"''"'''"
J<,..!,emna11, 3) koji su godine identificirali ovaj fenomen
ustanovili su da ukoliko su
80% njih su izvijestili da su imali vrlo
žive snove. Takva su izostala ukoliko su ljudi buđeni u non REM spa-
ako su subjekti bili buđeni van REM faze spavanja, obično bi
tavali da se ne sjećaju da li su ptije sanjali. njih je izvijestio o nekim
ali bez ili u priči slikovitih istraživanja su suge-
aktivnosti i u non REM spavanju koje su slične snovima. Ali
se ne sadržaji priče koje se te
nonnalno asociramo sa sanjanjem. u
od l do 4 ono što mi označavamo kao san.
na to
seanse, ali možda dio uspješnoga procesiranja povlači za sobom vezivanje za parasim-
patički sistem koji održava mišiće relaksiranim. Istraživanje je uputilo na to da su
naizmjenični pokreti očiju generirani iz srednjega mozga i da je mišićna relaksacija pod
uticajem retiknlame formacije što je simultani proces za vlijeme REM spavanja, a što
može biti odgovomo za efekat razuslovljavanja (dekondicioniranja)4l. Možda ta ista
dva udružena mehanizma potaknuta izvana ritmičkim pokretima u očiju EMDR
dovode do "potpunog relaksirajućega odgovora", što je ustanovio David Wilson i
ostali kolisteći biofeedback opremu. 5l
U radu sa EMDR interesantno je sagledati veze između REM spavanja i različitih
psiholoških tegoba klijenta do kojih su došla istraživanja6l. Iako se REM spavanje i
četili stadija non REM spavanja nastavljaju u devedesetominutnim ciklusima u toku
noći, dužina vremena koja otpada na REM spavanje se sa odmicanjem noći povećava.
Depliviranje REM spavanja kod ljudi može izazvati različite reakcije uključujući ili-
tabilnost, porast anksioznosti i dezolijentaciju. Prema studijama o deplivaciji sna, san
je toliko neophodan da ako se sanjanje prekine, spavač pokazuje "rebound efekat" ili
povećavanje dužine spavanja u tokn narednih noći. Postoji mogućnost da su žrtve
traume koje se bude u sredini REM spavanja, uhvaćene u začarani krug, u kome ih
deplivacija sna sama po sebi čini još anksioznijima.
O svrsi sna se raspravlja već decenijama. Frojdove teoretske postavke o snu svode
se na to da su snovi nesvjesne želje koje se pojavljuju za vrijeme spavanja koje se nisu
mogle potisnuti 7l.
Onje vjerovao da se snažna i erotska pliroda ovih želja može prerušiti u simbole kako
snovi ne bi bili previše uznemirujući. Postoje i dijametralno suprotne tvrdnje prema koji-
ma su snovi tek puke i nesvrsishodne aktivnosti8l. Ova istraživanja su, prevashodno
upućivala na to da pojava različitih i nepovezanih slika za vlijeme sna nastaje slučajnom
aktivacijom različitih dijelova korteksa i da ih sanjačev mozak jednostavno poknšava
sintetizirati ili im dati smisao. Ali, ova teorija nije bila plihvatljiva i kao takva je podlegla
rezviziji: ona nije imala objašnjenja za ponavljanje snova kao i činjenicu da mnogi od
naših snova uključuju u sebe lako objašnjivi sadržaj naših dnevnih iskustava.
Teoretičar snova čiji je rad najkompatibilniji sa EMDR modelom ubrzanoga pro-
cesiranja infom1acijaje Jonatan Winson 10l, koji je vjerovao da sisari procesiraju infor-
macije koje su važne za preživljavanje u tokn REM stanja. Većina Winsonovoga
istraživanja se temelji na studijama životinja koje pokazuju da je specifična aktivnost
mozga (theta ritam u hypocampusu) generirana onda kada su životinje koje su bile u
aktivnostima vezanim sa preživljavanjem (zalihe hrane, osmatranje okoline zbog
opasnosti) kao i za vrijeme REM spavanja. Winsonje upućivao na to da se za vlijeme
REM spavanja ono što je životinja doživjela u tokn dana sintetizira i pohranjuje u
sjećanje, što im omogućava preživljavanje u budućnosti.
Iako se teolija ne može testirati (zbog toga što određene invazivne procedure koje
uključuju specifične tipove theta valova koje je Winson proučavao, a koji nisu bili
uočeni kod ljudi), interesantno je spekulirati sa pretpostavkom da ritmički pokreti očiju

81
koji se izvode u EMDR, stimuliraju proces koji je povezan sa theta valovima koji su
identificirani kod ostalih sisara ll)_ Iako je ova moguća povezanost spekulativna, nema
sumnje da se emocionalno i kognitivna procesiranje odvija za vrijeme EMDR. Osoba
integrira infom1acije u vezi sa uznemirujućim događajem ("Ja sam u opasnosti') pro-
cesirajući ih a potom pohranjujući sa mnogo adekvatnijim emocijama ("To je
završeno. Sada sam siguran.").
Ideja da se slično procesiranje informacija dešava u toku REM spavanja podržana
je u velikom broju i humanih i animalnih studija. Ove studije su pokazale da subjekti
kod kojih je depriviran REM san, nakon što su naučili specifične vještine, rezultiraju
gubitkom ovih vještina ili usporavanjem učenja. 12 l
Prema tome, izgleda logično da snovi generalno pokazuju adaptivnu integraciju
materijala, dok noćne more pokazuju nedovoljno procesirane doživljaje.
Sasvim je jasno da trauma negativno utječe na san i možda može dovesti do
oštećenja hypocampusa, dijela mozga važnog za sjećanje 13 l. Interesantna je pret-
postavka da pokreti očiju u EMDR ponovno otvaraju očito jedan krucijalni prolaz za
REM sličnu aktivnost koja je potrebna za proces integriranja i učenja.
Istraživnje je također pokazalo da je broj brzih pokreta očiju u odnosu sa inten-
zitetom negativne emocije u snovima 14l. Što je osoba više ljuta ili uznemirena, to je
broj brzih pokreta očiju veći. To sugerira na činjenicu da REM spavanje omogućava
procesiranje emocije, što se sigumo događa i za vrijeme EMDR Klijenti počinju sa
osjećanjima stida ili krivice i njihov dalji razvoj emocija ide prema ljutnji, prihvaćanju
i opraštanju. Treba dodati da EMDR jasno proces ira informacije vezane za iskustvo,
kao što je to slučaj i u REM spavanju. Zbog toga su neke sekvence snova izuzetno
dobri fokusi EMDR. Na primjer, jedna žena se žalila na noćne more u kojima je pro-
gonilo neko čudovište u pećini. Mi smo fokusirali tu stranu i nakon nekoliko setova,
iščezlo je simboličko značenje i ona je rekla, "Oh, to je moj očuh koji me proganja
kroz moj dom iz djetinjstva." Kada su ponavljane scene iz noćnih mora fokusirane sa
EMDR, ljudi na kraju otkriju neki stvarni doživljaj iz života, a procesirajući taj inci-
dent, san se više ne pojavljuje.
Druga paralela između EMDR i REM stanja sastoji se u tome što se mnogo toga
može naučiti za kratak vremenski pe1iod. Tako REM stanja traju samo oko 20 minu-
ta do jednoga sata, sanjači mogu osjećati da su sanjali sve ono što im se prethodnoga
dana dešavalo. Sa EMDR se također procesiranje dešava vrlo brzo tako da sa svakim
novim setom mogu isplivati novi događaji. Kada osoba fokusira uragan ili automobil-
sku nesreću, ona vrlo, brzo prelazi sa jednoga elementa iskustva na dugi, bez potrebe
da prolazi potpuno kroz cio događaj. Upravo kao i u snu, vrlo brzo se prolazi kroz
razna iskustva, a to je zajedničko za svaku individuu.
Sve ove spekulacije su intrigirajuće, ali one nisu i dokazane. Sa progresom neurobi-
ologije, mi ćemo saznati šta se to dešava za vrijeme REM stanja, a što je analogno onome
što se dešava u toku EMDR. Upravo zbog toga što je EMDR mnogo više od pokreta
očiju, za očekivati je da nijedna teorija neće moći objasniti sve efekte tretmana.

82
 Ipak, ono što pouzdano znamo je da EMDR može imati veoma velike efekte u
odnosu na poremećaje spavanja kod žrtava traume bilo koje životne dobi.
Iako prava funkcija REM spavanja iziskuje dalja proučavanja, utvrđeno je da djeca
skoro 50% vremena koje spavaju, a to je približno 8 sati dnevno, provedu u tom sta-
nju. Zbog toga što odrasli u toku jedne večeri provedu u REM stanju oko 2 sata, mnogi
istraživači pretpostavljaju da taj duži period REM stanja kod djece ima za svrhu stimu-
laciju razvoja nervnoga sistema, što im omogućava normalan razvoj. Smatra se da je
kod dvogodišnjeg djeteta hypocampus dovoljno sazreo da se u njemu mogu pohran-
iti različita sjećanja i tada se već počinju pojavljivati REM uzorci karakteristični za
odrasle. Kako hypocampus nije potpuno funkcionalan kod djece, neki istraživači su
mišljenja da djeca ne zadržavaju mnogo od njihovih ranijih iskustava; drugi pak spe-
kuliraju da rana iskustva osobe nemaju u1jecaja na njihov kasniji razvoj.
Ove interpretacije, međutim, nisu u skladu sa kliničkim iskustvima kada se radi o
traumi u ranome djetinjstvu i deprivaciji 16l. Ne samo da nekoliko stresova mogu
inhibirati razvoj mozga nego traumatski događaj u ranome djetinjstvu može dovesti do
disfunkcionalnih poremećaja koji se mogu nastaviti i u odraslom dobu. Ponekad mogu
biti takvi da dijete nauči da niko neće doći i spasiti ga od njegovih strahova. Iako se
većina roditelja uznemiri kada njihovo dijete plače uvečer, ponekad roditelji ili nema-
ju volje ili su nesposobni da umire dječiji boL Sva težina takve situacije može dovesti
do negativnih psiholoških efekata kod djeteta. Neurobiolozi kao što je Joseph Le
Doux, koji je u skorije vrijeme proučavao supstrat emocionalnoga sjećanja, istakao je
da iako neki događaji mogu biti pohranjeni u vizuelnom ili verbalnom sjećanju, oni su
ipak pohranjeni na senzornom ili osjećajnom nivou 17l. Rana iskustva deprivacije ili
distresa ne moraju biti vizuelno upamćena ili verbalno izražena, ali se ona mogu
duboko i vrlo neprijatno osjećati.
U ovome i narednim poglavljima ja istražujem kako djeca reagiraju na uznemi-
rujuća iskustva kao i to na koje se načine oni mogu liječiti sa EMDR U prvom slučaju,
dijete je noću doživljavalo strahove koje nije moglo opisati ili definirati. Tu se jasno
vidi da iako dijete ne može verbalizirati svoja iskustva, to ne znači da ono nije povri-
jeđeno i da nema strahove. Iako mnogi dnevni strahovi mogu biti neprimijećeni ili se
preko njih olako prelazi, plač djeteta u toku noći uvijek znači snažni vapaj i poziv za
brigu i pažnju što važi za sve vrste 18l. Roditeljima je, također, potreban san; možda
prekid njihovog odmora za dijete ima značaj vlastitog spasa, što povećava mogućnost
da se otkrije problem djeteta.
Clairo Tibbett je sjedila u bolničkoj čekaonici, lupkajući stopalom po linoleumu,
pokušavajući se smiriti i opustiti. Njen muž je sjedio do nje. Nešto dalje od njih u holu
bio je njihov četmaestomjesečni unuk Davy, koga su posvojili i odgajali njih dvoje, i
kojeg su doveli na drugu veliku operaciju u toku njegovoga kratkoga života, kako bi
operirao rascjep na nepcu. Clair je pažljivo složila knjigu u tašnu. Nije mogla pratiti
radnju. Razmišljala je o operaciji i Davyu.

83
 Deset mjeseci ranije ona i Jack su sjedili u istoj sobi čekajući kada će se njihov
posvojeni sin pojaviti poslije operacije kada mu je plastičnom operacijom repariran
rascjep gomje usne. Kada im je četvoromjesečni Davy konačno donesen na obje mke
je imao metalne šine (kako ne bi mkama mogao dodirivati ranu), a metal u obliku
slova U čuvao mu je usta, dok su usne bile prekrivene krvlju. Sjećajući se toga, Cla-
irine oči navlažile su se suzama. Ponekad su je ljudi pitali zbog čega su ona i Jack uzeli
još jedno dijete, uz to još sa urođenom manom, sada kada je njihovo troje djece od-
raslo. Odgovor je bio jednostavan, ali težak za objasniti: iako je Davy došao na svijet
sa nekoliko tjelesnih nedostataka, onje bio okružen ljubavlju. Čak i u dobi od 4 mjese-
ca on bi se privinuo uz Clair i skrivao lice u njen vrat, kada bi ga ona milovala. Clair
se sviđao način na koji je Jack o tome govorio, "Davy daje mnogo, mnogo više nego
što uzima, Koje je samo on veselje i iznenađenje postao u njenome životu!".
"Gospodin i gospođa Tibbett!," sestrin napeti glas je prekinuo Clairina sjećanja.
"Da?" Clair je skočila na noge, udarivši tašnom sa strane. Jack se digao polako i
zagrlio je.
"Molim Vas pođite sa mnom u sobu za oporavak. Treba nam Vaša pomoć sa
Davyem".
Anestetik koji je primio Davy je prestao djelovati i on se probudio plačući, vrlo
uplašen i nemiran. Udarao je okolo nogama. Sestre nisu mogle da ga smire. Clair je
otišla do svoga sina, nježno ga p1ihvativši, želeći ga spustiti da legne na leđa. Davy je
obavio svoje mke oko njenoga vrata i visio je na njemu. Nije želio da ga spusti. Kada
se Clair umorila, prihvatio gaje Jack. Davy je dobio visoku dozu sedativa da bi mogao
spavati, ali u momentu kada bi počeo usnivati njegovi roditelji su pokušavali da ga
spuste na kolica. On se budio vrišteći. Čak i pored toga što su tu bili Clair i Jack, ses-
tre nisu mogle da ga stave na kolica i odvedu do njegove sobe. Clair ga je odnijela
sama, a Davy se stisnuo uz nju mnogo snažnije nego ikada prije.
nije mogao reći njegovim mami i tati šta se dešava, ali je bilo jasno da nešto
nije u redu. Dijete je bilo preplavljena jakim strahom. Jack i Clair su ostali u bolnici i
72 sata držali Davya na mkama za vrijeme dok je dječak spavao poslije operacije. Ipak
se smirio, pomislila je Clair. Kada se vrati kući sve će biti bolje.
Prve noći kod kuće Davya su stavili da spava. Oko pola sata kasnije, probudio se
vrišteći. Clair i Jack su otišli do njega, držali su i umirivali ga, ali je on i dalje vrištao.
Izgledalo je kao da ih on ne čuje ili kao da ih ne prepoznaje, a o onome užasu koji se
dešavao u njemu on nije mogao reći ništa. Samo je vrištao. Poslije skoro jednoga sata
se smirio i dopustio da ga roditelji stave u krevet kako bi spavao. U to vrijeme
Clair i Jack nisu znali da će ovakva scena postati srceparajuća svakodnevna pojava u
mjesecima koji su dolazili.
imao noćni strah, sjedio bi u krevetu ovorenih očiju i Vlištao. Jack i Clair
su mislili da je budan i bili su zbunjeni uznemireni što se nije smirivao ni onda kada
su ga pokušavali utješiti. Oni nisu razumijevali da, kao što su navodili neki autori, koji
su doživljavali noćne strahove u djetinjstvu 19), pokušaji ublažavanja straha i smiriva-

84
~a djeteta mogu još više pogoršati situaciju jer roditelji tada ulaze u zastrašujući svi-
jet snova djeteta. Paradoksalno, situacija se pogoršavala umjesto da strah nestane, ili
da dijete nađe utiehu u dodiru njegovih roditelja, Davy je stalno iznova bio trauma-
tiziran.
Noćni strahovi su mnogo intenzivniji i dugotrajniji od noćnih mora. Za razliku od
snova, oni se ne dešavaju u REM fazi spavanja i dijete ih se ujutro ne sjeća. To govori
daje to poremećaj u kome se kognitivni sadržaj koji je trebao biti sadržaj u REM spa-
vanju pretvara u stanje lošeg sna20 l. Zapravo, efekti EMDR tretmana su naučnicima
ponudili moguće objašnjenje teških emocija koje je žrtva doživjela21 l. Može biti da je
taj strah toliko intenzivan zbog toga što svojstva dekondicioniranja (razuslovljavanja)
koja vjerovatno imaju brzi pokreti očiju (povezani sa mišićom atonijom) i koji su na-
đeni u REM stanju, nisu na raspolaganju tokom trajanja noćnog straha, te ne mogu
pomoći procesiranju infonnacija kod djece.
Stručnjaci koji pišu u popularnoj štampi nisu jedinstveni u vezi sa slučajevima no-
ćnih strahova, 22 ) i zbog toga što je lijek protiv njih nepoznat, roditelji se obično savjetu-
ju da čekaju dok "dijete ne preraste", obično u dobu od pet do 12 godina. Za razliku
od većine dječijih noćnih strahova koji traju od l O do 30 minuta, Davyjev je trajao
skoro jedan sat. Ponekad su Jack i Clair pokušavali dotaći Davya i umiriti ga, ali on bi
se ritnuo prema njima, mlatarajući rukama i nogama okolo, kao da vidi, ne svoje
roditelje, nego neko čudovište. Ovo nisu bili povremeni napadi koji, kako je to pisano
u ma-gazinima, predstavljaju nonnalnu pojavu kod djece te je i Clair osjećala da
situacija zahtijeva ozbiljnu i hitnu akciju. Odnijela je Davya pedijatru kako bi se
isključio fizički bol kao uzrok noćnog straha i vrištanja njenoga sina. Doktor je
ustanovio da nema fizičkih razloga za ove Davyeve napade.
U narednim sedmicama Clair je primijetila da se pojavljuju novi problemi. Pored
toga što se plašio odlaska na spavm-lje (samo bi kratko prodirijemao), Davy se plašio
da ostane sam. Prije druge operacije Clair ga je mogla staviti u ogradicu za igranje u
dnevnoj sobi i otići pospremati kuhinju ili skuhati jelo. Sve dok bi mogao čuti Clair
kako hoda ili posluje, Davy bi bio miran. Sada, čim bi Clair nestala iz njegovoga
vidokruga, počeo bi vrištati i gušiti se u suzama. Kada bi se Davy probudio iz drije-
manja ili tokom noći, on bi izbezumljeno pokušavao doći do roditelja da bi doslovno
visio preko ograde kreveca dok ne bi pao na pod. Jedino je na taj način znao izaći iz
kreveta. Za svaki slučaj Jack je prepravio krevetac, tako da je sada bio u nivou poda,
kako bi Davy mogao izaći iz kreveta, a da se pri tome ne povrijedi.
Kod Davya se pojavio i strah od mraka i nepoznatih osoba, što se prije operacije
racsjepa na nepcu nije dešavalo. U tim situacijama je bivao još više uznemiren i tada
bi lupao glavom o zid. U stvari, Davy se toliko promijenio, tako da se tri sedmice posli-
je operacije gotovo nije mogao prepoznati. Clair je jednom prilikom rekla hirurgu:
"Ovo je skoro kao da imam drugoga dječaka. Šta je slijedeće? Onje potpuno drugačiji.
Plaši se mraka, odjednom se plaši otići na spavanje." Hirurg je rekao da će te prom-
jene biti kratkotrajne i da će to Davy vjerovatno prevazići.
 Ovo je bilo prvo od 1m1ogobrojnih mišljenja koja nisu mogla ništa pomoći. Clair
je i dalje tragala za odgovorom medicinskih stručnjaka. Ostali odgovori su bili:" Vi to
umišljate", "vi ste previše protektivni", "oni (Davyevi simtomi) nisu stvami", "vi pre-
tjerujete" i čak "pogoršavate situaciju vraćajući se stalno na tu temu". Zbog težine
situacije Clair je bila konfuzna i osjećala se bespomoćnom i jako uplašenom za njenog
maloga dječaka.
U toku naredne godine Davyevi noćni strahovi su se pojavljivali ljede, 2 do 3 puta
sedmično, umjesto svake noći kako je bilo prije toga, ali su se ostali simptomi zadržali,
a pojavili su se i novi. Jednoga dana Clair ga je odvela da se fotografira i on je počeo
vriskati u momentu kada je bljesnuo blic, sakrivajući se u odjeću koju je počeo omo-
tavati oko sebe. Godinu dana poslije toga porodica Tibbett se preselila iz Georgie u
Colorado. Bio je januar kada su stigli tamo i Davy nikada prije toga nije vidio snijeg;
kao sva djeca i on je izašao na snijeg. Ali, u momentu kada ga je Clair gurnula u sni-
jeg, on je počeo vrištati. Preseljenje u Colorado i boravak na nepoznatom mjestu
povećali su Davyeve noćne strahove. Sada su se oni javljali jednom ili dva puta u toku
noći. Clair je zaključila da svi ti simtomi imaju neku vezu s onim što se desilo za vrije-
me Davyjeve operacije rascjepa nepca, ali u to vrijeme teško je bilo pronaći pravi
uzrok. Pokušala je nešto saznati od Davya, ali on nije htio ili nije mogao reći (u stvari,
poslije operacije Davy je prestao govoriti, što nije neobična reakcija kod male djece
poslije operativnoga zahvata). Ni Clair ni medicinski stručnjaci koje je konsultirala
nisu mogli ustanoviti šta se dešavalo. Davy, kome su sada bile dvije i po godine po-
kazivao je mnogo simptoma koje je trebalo objasniti.
Na primjer, on bi ponekad udarao glavom, ponekad buljio u prazno, što je jedno-
ga doktora potaklo da u njegov karton evidentira da je imao autistične tendencije.
Davy je prošao i psihološko testiranje kojim je utvrđeno da kasni punu godinu za nje-
govim vršnjacima u razvoju govora i nekim drugim vještinama. Drugi psiholog je
primijetio Davyevu hiperaktivnost. Uočio je da on ostvaruje nedovoljan kontakt očima
i da mu je pažnja izuzetno slaba. Taj psiholog se raspitivao o tome da li je Davyeva
biološka majka uzimala alkohol ili droge za vrijeme trudnoće. Clair je rekla da je njena
kćerka, tada tinjedžerka, konzumirala alkohol dok je bila trudna sa Davyem, ali nije
znala o kojim količinama se radilo. Uzimajući u obzir ovaj podatak zajedno sa
Davyevim urođenim defektom, rascjepom nepca i usne, neurolog u dječijoj bolnici u
Denveru, dijagnosticirao je da Davy ima fetalni alkoholni efekt, blaži oblik fetalnog
alkoholnoga sindroma. Ova dijagnoza, jedna od tačnih, objasnila je dobar dio
Davyevih problema u ponašanju i razvoju, ali nije objasnila njegove noćne strahove i
lupanje glavom.
Clair nije zaboravila šta joj je hirurg u Georgiai bio rekao nakon operacije. Ipak,
ona je jedva dobila kopije izvještaja iz operacione sale iz bolnice gdje je Davy bio
liječen. Kada ih je konačno dobila, Clairina po znanica, bivša hirurška sestra, objasni-
la joj je izvještaje. Sestra je pregledala prepis evidencije o operaciji, pažljivo proma-
trajući trake sa različitih monitora na koje je Devy bio ptiključen.

86
 "Ovdje ima nešto."
"On se vratio."
"On je, šta?"
"On se bio probudio za vrijeme operacije. To nije neobično kod djece, posebno kod
hiperaktivne djece. Djeca drugačije metaboliziraju anestetik nego odrasli i anestezi-
olozi pokušavaju da djecu tog uzrasta ne sediraju previše zato što ih je onda teško
razbuditi". Ona je ponovno odmotala neku traku i primijetila, "Da, ovdje su ga
ponovno sedirali."
To je za Clair bilo objašnjenje za bol i konfuziju u proteklih 16 mjeseci. Sada je
znala zbog čega se Devy plašio nepoznatih osoba i jakoga svjetla. Plašio se da bude
obučen u odjeću koja ga je stiskala, plašio se od odlaska u nova nepoznata mjesta,
plašio se da ostane sam. Plašio se od odlaska na spavanje. Sada kada su znali šta se
desilo, Clair je bila siuma da oni mogu pomoći Devyu da prevaziđe svoje strahove.
Doselili su se u njihovu novu kuću u Coloradu. Davyjevi noćni strahovi su još uvijek
bili ozbiljan problem, ali Clair je osjećala da oni počinju vladati situacijom. Ali, to
uvjerenje je bilo pogrešno. Jack je bio pozvan u Alabamu na osmosedmični službeni
put i čim je on otputovao situacija se jako pogoršala. Sa Jackovim odlaskom Davyevi
noćni strahovi su ponovno eskalirali. Sada su se javljali 2 do tri puta u toku noći. On
se bacao po krevetu, mumljao vrišteći iz svega glasa. "Ne! Nemoj! Prestani! Bježi od
mene"! Susjedi koji su u to vrijeme prolazili ulicom zvali su policiju i obavijestili da
Clair zlostavlja dijete.
Nekoliko noći kasnije, Clair je skoro bila na izmaku snaga. Pokušavala je držati
Davya za vrijeme jednog od njegovih noćnih strahova kako se ne bi povrijedio, što je
izgledao lagan zadatak jer je on težio manje od 20 kilograma, kada ju je u jednome
trenutku mašući šakama pljusnuo u lice. Završila je sa modricom i slomljenim srcem.
Sve što je pokušavala nije moglo pomoći njenom malom dječaku.
Clair je bila potpuno iscrpljena zbog fizičkog i emocionalnoga bola koji je osjećala. ·
Svaki od Davyjevih noćnih strahova trajao je oko 45 minuta, a narednih 30-40 minu-
ta bilo je potrebno kako bi ponovno pošao na spavanje. Sa takve 2 do tri epizode u toku
svake noći i bez Jackove pomoći, Clair više nije mogla izdržati. Kada se stanje
pogoršalo do te mjere da ona nekoliko noći uopće nije spavala, konačno je zatražila
pomoć. "Spremna sam da me se stavi u izolaciju", sjećala se. "Upala sam u doktorov
ured i ispričala mu sve".
Tako je Clair došla na konsultacije kod psihijatra. Informirala gaje šta se desilo za
vrijeme Davyeve operacije, a ljekar je u tome prepoznao mnoštvo simtoma PTSP kod
dječaka, koji su uzrokovani buđenjem u toku operacije.

Jedna od najtežih stvari u Davyevom slučaju bilo je to što je on dugo patio (18
mjeseci) prije nego što su se stekli uvjeti za dijagnosticiranje uzroka njegovih brojnih
simtoma. To je tužno, ali ne i iznenađujuće. Široki raspon Davyjevih strahova uz po-
našanje proistekla iz fetalnoga alkoholnog efekta, vjerovatno su zbunjivali ljude koji

87
su pokušavali da im pomognu. Kako povezati njegov strah od teme sa strahom od ja-
koga svetla? Kako je na Davya djelovalo valjenje po snijegu, kratak san i nepoznate
osobe, sve što ga je zastrašivalo i kako je to sve međusobno bilo povezano?
Brojnost Devyevih strahova je još jedan primjer generalizacije stimulsa. Kod osobe
se razvija ekstremni strah ne samo od glavnog događaja, nego i od svih drugih stimu-
lansa koji su bili prisutni u vrijeme traume. U Davyevom slučaju generalizacija stimu-
lusa izazvala je kod njega nastajanje strahova ne samo od operacije (koje se sigumo,
plašio) nego također od jakoga svjetla, odsustva njegove majke i oca, prisustva nepoz-
natih osoba, osjećaja da je čvrsto privezan (kaišima za operacioni sto) i tako dalje.
U mnogim slučajevima PTSP možemo vidjeti efekte generalizacije stimulusa.
Zbog toga žena koja je bila silovana naglo skoči kada njen muž neočekivano dođe i
stane iza nje dok ona pere suđe. Za nekoga ko nije doživio takva traumatska iskustva
ova reakcija se može činiti pre~eranom, ali u kontekstu generalizacije stimulusa koji
su pohranjeni u nervnom sistemu te žene, njena reakcija je sasvim adekvatna.
Ono što je značajno u generalizaciji stimulusa je činjenica da postoji centralna trau-
ma od koje potiču i koja generira široku konstelaciju klijentovih simptoma, što u prvi
mah traumu čini lakšom nego što ona zapravo jeste. Tretiranjem suštinskog događaja
sa svim ovim senzomim znacima, nestat će, također, i raznovrsni generalizirani niz
simptoma. Ukoliko neki od tih simptoma i ne iščezne, tada ga je pojedinačno lako
fokusirati u terapiji u narednim seansama. Sa ovakvim primjerima se stalno susrećemo
upotrebljavajući EMDR sa žrtvama traume: to što se simptomi pojavljuju u takvoj širi-
ni ne znači da će terapija biti komplicirana.
Dijagnosticiranje Davyevoga problema ipak nije bilo isto kao i njegovo razriješa-
vanje. Upravo kao što je Susan reagirala automatski na pojavu stimulusa koji su je aso-
cirali na tomado i Davy je reagirao na stimuluse koji su bili vezani za doživljaj pri-
likom opercije. Ali, Davy sam nije mogao te okolnosti dovesti u vezu, niti izbjeći te
stimuluse, jednako kao što nije mogao ispričati svoj problem. On svoju paniku i strah
nije mogao na bilo koji drugi način osim vrištanjem, plakanjem i vezivanjem
za roditelje. Bio je klasični primjer traumatiziranog djeteta sa poteškoćama spavanja i
separacionim strahovima.
Također se i njegovo udaranje glavom može objasniti stanjem u kojem se nalazio.
Istraživačke studije su pokazale ovaj tip samouništavajućega ponašanja može biti
udružen sa strahom i izolacijom23 ). Terapija u nekim slučajevima pomaže, ali Davy je
premlad se tretirao play terapijom zbog toga što je on u svim aspektima i u
i u govoru bio zaostao u odnosu na nivo razvoja jednoga 33 n'tieseca staroga
Psihijatar je poh.Lišavao sa davanjem sedativa uvečer, ali su oni doveli samo do
da se umanji noćnih strahova, ali ne i njihova učestalost.
da se mora hitno uraditi nešto kako bi se pomoglo ovoj porodici. Dječakova
pv,.uu'''"' bila je kranj nje isc1pljena i više nije mogla izdržati bez sna. U posljednjem
poJrusaju poJ.llO!Cl psihijatar je uputio dječijem psiho logu za kojeg je znao da je
Ll''JJ..-'.'-'·· Možda, ali samo možda bi to moglo pomoći Davyu.

88
 Psiholog, dr. Robert Tinker susreo se sa Davy i Clair Tibbett u avgustu 1993, kada
je Davy imao već nekoliko teških dijagnoza: PTSP, fetalni alkoholni efekt, deficit
pažnje kod hiperaktivnog poremećaja i razvojni poremećaj govora. Bob je radio sa dje-
com od početka sedamdesetih, a upotrebljavao je EMDR sa njegovom malim klijen-
tima skoro tri godine.
Bob se široko nasmijao kada je prvi put vidio Davya. Sa svojim krupnim očima,
prćastim nosom, čupavim tamnim kovrdžama i dugim gustim trepavicama, bio je
prekrasan. Clair je objasnila Davyevu hist01iju i Bqb je pokušao da razgovara sa
dječakom. Ali, bez uspjeha. Davy nije odgovarao. Zatim je Bob pokušao navesti
Davya da samo gleda u njega i da ga tako veže u kontaktu očima. Bez uspjeha. Davy
je bio zlovoljan, tvrdoglav ili nekooperativan, a njegov pogled je prelazio sa jednoga
dijela sobe na dmgi, često se zaustavljajući na licu njegove majke.
Dječak je osvojio Bobija. Devyevi govomi problemi, njegova hiperaktivnosti slaba
pažnja učinili su upotrebu EMDR nemogućom sa njim. Kako je Davy mogao pratiti
pokrete Bobovih prstiju ako nije mogao fokusirati pažnju? Kako je Bob mogao znati da
dječak misli na traumatski događaj ako Davy nije gov01io? Nešto kasnije toga dana
Bob je nazvao psihijatra koji je uputio Davya. "Upravo sam vidio Davya i Clair Tibett",
rekao je Bob. "Ali sada ne mogu mnogo pomoći Davyu. Bit će potrebno nekoliko god-
ina prije nego što budem mogao da ga tretiram sa EMDR. Tada će biti sposoban da kon-
taktira očima i da duže održava pažnju što je neophodno za rad sa EMDR."
"Stanje je isuviše loše. Ako se ništa ne poboljša morat ću razmotriti hospitalizaciju
Davya jedno vrijeme kako bi se Clair mogla naspavati. Ona je na granici. Ona više ne
može izdržati."
Već tada u svojoj primjeni EMDR je kroz brojne kliničke izvještaje pokazao
efikasnost kod djece čak i kod one koja su bila mlađa od 2 godine. Procedura je
svakako bila p1ilagođena djeci s obzirom na njihovu pažnju i razvijenost govora.
EMDR kliničari održavaju pažnju djeteta pri izvođenju pokreta očiju pomoću lutaka
koje stave na prst ili nekih dmgih igračaka pomiču horizontalno u smjem desno-
lijevo. U Davyevom slučaju, Bob Tinker je morao pronaći njegovu vlastitu varijaciju,
takvu koja je mogla privući i zadržati pažnju hiperaktivnog, razvojno zaostaloga i
malog dječaka sa poremećajem u smislu deficita pažnje.
Bob je brzo razmišljao. Sjetio se da su tokom obuke za EMDR govorili o
mogućnosti tapšanja rukama ili o korištenju zvučnih signala u slučajevima kada se
nisu mogli raditi pokreti očiju. Zakazao je novi sastanak sa Davyem kako bi probao sa
tim novim pristupom. Kada je objasnio Clair šta je namjeravao uraditi, ona je o tome
razgovarala sa Jackom. Oboje su mislili daje to bilo pomalo čudno, ali Jack je rekao,
"Mi smo voljni pokušati sve."
Bob je reagovao slično kao i neki kreativni EMDR terapeuti koji su pronašli alter-
nativu za pokrete očiju kod klijenata sa posebnim potrebama. od njih je bio
Robbie Dunton, koji je želio upotrijebiti EMDR sa studentima koji su imali poteškoća
u učenju, a koji nisu mogli pratiti očima pokrete mke, kao i sa plahovitom nekoopera-

89
tivnom djecom koja nisu htiela da prate pokrete ruke. Ostali kliničari, kao Priscilla
Marquis, su neovisno jedan od drugoga razvijali procedure u radu sa slijepim klijenti-
ma. Ustanovili su da su tapšanje rukama sa naizmjeničnim okretanjem dlanova rul.ru
prema gore, kao i puštanje zvučnih signala naizmjenično na desno i lijevo uho pokaza-
li najbolje efekte. 24)
Bob Tinker nikada nije probao niti jednu od ovih metoda, ali iz EMDR treninga je
znao da su istraživanja načina na koje mozak procesira infonnacije rasvijetlile zbog
čega su alternativne metode efikasne25 ). U jednoj studiji, neuropsiholog, Gregori
Nicosia je ispitao jedan broj EMDR klijenata upotrebljavajući tehniku tzv.
Kvantitativne eleA:troencefidogije (QEEG), koja prati fhnkcioniranje mozga. Ova pro-
cedura omogućava dobivanje krivulje električne aktivnosti mozga, te je terapeut u
mogućnosti da prati tip moždanih valova koji se pojavljuju kada osoba misli na uzne-
mirujući događaj. Nicosia je ustanovio da se poslije EMDR moždani valovi desne i
lijeve hemisfere u velikoj mjeri izjednačavaju. On je upućivao na to da honnon nore-
pinefrin koji je oslobođen za vrijeme traume, suprimira REM stanje što uzrokuje
desinhomizaciju hemisfera. Na osnovu toga onje pretpostavio da ta desinhoronizacija
funkcioniranja hemisfera spriječava procesiranje traumatskog događaja. Složio se da
ponavljani ritmički pokreti očiju u EMDR dovode do resinh:ronizacije funkcioniranja
hemisfera, oponašajući tako "pecemaker" mehanizam u korteksu mozga.
Iako je bila izvedena iz istraživanja u koji je bio uključen nedovoljan broj ispitanika
ova teotija o resinhronizaciji predstavlja interesantno područje za dalje istraživanje.
Ovu teotiju u izvjesnoj mjeri podržavaju istraživanja koja su radili drugi istraživači l O
godina ranije. Tokom EMDR treninga Bob je slušao o istr-aživanjima provedenim u
Sjedinjenim Državama i Nizozemskoj u kojima su bile :rađene kontrolne studije koje
su ispitivale funkcioniranje moždanih hemisfera za vtijeme dok ispitanici fiksiraju
pogledom jedan predmet26). Utvrđeno je da kada osoba gleda npr. fotografiju ili prizor
iz ptirode gledajući objekat s desne strane, odgovor subjekta je mnogo pozitivniji nego
kada subjekt gleda isti predmet koji se nalazi sa lijeve strane. U ovim studijama je bila
testirana hipoteza prema kojoj dominantna hemisfera (koja se kod normalnih dešnja-
ka aktivira kada ovaj gleda u objekat koji se nalazi desno), procesira pozitivne infor-
macije, a da nedominantna hemisfera (koja se aktivira kada osoba gleda objekat koji
se nalazi sa lijeve strane) procesira negativne informacije. Plimijenjeni u praksi ovi
nalazi nas mogu upućivati na to da ako želimo ostaviti dobar dojam na nekoga, onda
treba da sjedimo sa njegove desne strane. Ovo istraživanje također sugerira da naizm-
jenični pokreti očiju s lijeva na desno koji se rade u EMDR, kod klijenta aktiviraju obje
hemisfere. 27)
Istr·aživanjem je također ustanovljeno da auditivne i fizičke stimulacije imaju isti
Na ptimjer, kada se dešnjaku na desnu slušalicu pusti jedan ton, on reagira poz-
itivno. Kada se isti zvuk pusti na lijevu slušalicu subjekat reagira negativno. To znači
da nije bitno koji će se tip stimulacije kotistiti nego svjesno stimulisanje s jedne strane
na drugu (lijevo-desno) čime se dobivaju različiti efekti stimuliranja.

90
 Imajući na umu ova istraživanja, Bob Tinker je započeo EMDR sa Davyem.
Koristio je dobro poznate dječije igre i svoju vlastitu intuiciju kliničara.
Davyuje bilo t1i godine i tri mjeseca kada je imao svoju prvu EMDR seansu, polo-
vinu svoga života doživljavao je intezivne noćne strahove.
Bob i Davy su sjeli sa prekrštenim nogama na pod Bobovoga ureda. Bili su
okruženi gomilom igračaka: automobilima, dvorcima, kućama, avionima, sve u
jarkim bojama od žute, plave, narančaste. Davy je sjedio sa začuđenim izrazom lica,
tijelom napola okrenut prema Bobu, bez riječi gledao u obilje igračaka ispred sebe.
Bob je podigao jednu bombonu na udaljenost od 30 cm od Davyevoga lica.
"Pogledaj ovo," rekao je vedro Bob. "Šta je ovo"? Davy je na sekundu pogledao born-
bonu u Bobovoj ruci i onda okrenuo glavu. Njegove krupne smeđe širom otv.orene oči
izgledale su tako daleko i pospane. Usta su mu bila malo otvorena.
"Davy, pogledaj ovo," mamio ga je Bob. "Šta je ovo?" Napokon je letimično
pogledao bombonu, a zatim se sa izrazom čuđenja na licu zagledao u nju. "Dobro",
rekao je Bob toplo.
Onda je nastavio pomicati bombon ispred dječakovo ga lica. "Davy, pogledaj me.
Gledaj ovo. Gdje je sada nestalo? Pogledaj!" Ovako je privukao još nekoliko leti-
mičnih Davyevih pogleda. "Dobro", rekao je Bob pružajući bombon Davyu. Ali nedo-
voljno, mislio je Bob.
Bob je blago položio ruke na Davyjeva ramena. Želio je da ga Davy pogleda u lice.
"Pogledaj me Dayy. Okreni se malo prema meni. Da, ovamo." Davy je dopustio da
čovjek sa naočalima okrene njegovo sićušno tijelo prema sebi. Sada su njih dvojica
bila okrenuta jedan prema drugome licem u lice. Bob je nježno uzeo Davyjevu lijevu
ruku okrenuvši dlan prema dolje tako da je svojim dlanom okrenutim prema gore
pljesnuo Davyev dlan.
"Vidi Davy. Uradi ovo."
Davy je gledao dolje na igračke na podu. Ponovno se bio okrenuo i nije gledao u
Boba. Bob je uzeo Davyeve male šake i okrenuo ih dlanovima prema gore. "Sada
ispruži ovako ruke. Igrajmo se", ubjeđivao gaje tapšući lagano svojom rukom Davyev
lijevi dlan.
"Dobro, Uradi ti isto sada meni." Davy je nespretno udario samo pola Bobovoga
dlana. "Dobro je."
Na Davyjevom licu se pojavio širok osmjeh i sa zadovoljstvom je pogledao u svoju
mamu koja je sjedila sa strane. Zatim je ponovno počeo gledati u pod. EMDR seansa
je trajala 2 minute.
U počecima terapije i pokušajima daje primijeni, Bob je na sve načine pokušavao
uvući Devya u igru, pojednostavljujući verziju "kolačića" u kojoj je Bob držao svoje
ruke mimo, a Davy je svojom rukom lupkao naizmjenično po Bobovim dlanovima.
Nakon jednoga minuta igre Davy je odustao. Poslije svakoga lupkanja koje je Devy
napravio, Bob ga je hvalio i poticao, "Dobro, sada ovu!" ptužajući prema njemu svoju dru-
gu mku. "Dobro, sada ovn!" "Dobro. Sada ovu!" Postepeno se Davy uključio u igru

91
 široko se osmjehujući i lupkajući Bobovu lijevu, onda desnu i opet lijevu ruku, a tap-
šanje je postaj alo sve jače. Davy je bio oduševljen bukom koju je tapšanje proizvodi-
lo, ali nijedan glas, riječ ili glasan smijeh se nije čuo iz njegovih usta.
Poslije osam ili devet uzastopnih tapšanja Davyeva pažnja je počela slabiti i on se
okrenuo. Bob je pažljivo pomjerio Davya kako bi se ponovno gledali licem u lice,
uzeo njegove ruke i započeo ponovno igm. Sada kada je Davyeva pažnja počela
slabiti, on bi zgrabio Davyjevu ruku i povikao "Goča!".
Kada je to čuo Davyjevo cijelo lice se ozarilo i on se glasno nasmijao. "Dobro,"
uskliknuo je Bob. "Brže!". Davy je sada iz sve snage tapšao Bobijeve ruke smijući se,
čak se u jednom trenutku i prevmuo, a zatim se primicao i odmicao poslije svakog
tapšanja, pokušavajući da povuče svoju ruku brzo kako je Bob ne bi mogao uhvatiti.
"Brže"! Goča! Brže! Goča! Dobro, dobro! Goča!"
Nakon pet minuta od momenta kada su njih dvojica sjeli na pod EMDR seansa je
bila gotova. Davy je naučio igru "kolačići" i za kratko vrijeme je naučio da usmjera-
va pažnju sa lijeve na desnu ruku i obratno. "Dobro". Ovo je bio dobar posao!", rekao
je Bob trljajući Davyeva leđa želeći ga ohrabriti. "Uredu, sada se možeš ići igrati."
U prvoj EMDR seansi sa Davyem, Bobi nije ni pokušavao da sa Davyem fokusira
traumatski događaj. Usmjelio se na to da Dayva nauči izvođenju pokreta neophodnih
za igru "kolačića" i na sticanje pozitivnog iskustva vezanog i za igru i za Boba. Ova
priprema je bila izuzetno važna u Davyjevom slučaju. Zbog njegovoga zaostajanja u
razvoju bilo je potrebno odvojiti vrijeme kako bi naučio igru lijevo-desno i Bob nije
htio da reskim bilo šta otvarajući blokiranu traumu (govoreći o operaciji) sve dok
Davy ne bude savladao vještine neophodne za procesiranje traume.
EMDR kod djece napreduje brže nego kod odraslih. Dok djeca mogu već nakon
l O do 30 minuta početi raditi sa sjećanjima koja izazivaju strah, kod odraslih je
najčešće za to potrebno i devedeset minuta. Razlog za to leži u činjenici da djeca
nemaju zbog kratkoće njihovoga života tako mnogo različitih iskustava koja
pojačavaju početni strah i reakcije na njega. Čak i u slučajevima multiplih trauma, sim-
ptomi kod djece mogu se često ublažiti fokusiranjem na jedan od događaja.
Ja sam u tretmanu imala jednu petogodišnju djevojčicu koja je bila fizički
zloupotrijebljena više puta. Mi smo se fokusirati na najsvježiji incident i riječi "nemoj
reći", što joj je bilo ponavljano kao prijetnja i upozorenje. Uskoro su njene tegobe
iščezle, počela se smijati, a EMDR zvala njenom "čarolijom". Dakle, može se reći što
je važno za da je on bio vrlo efikasan kod djece a njihovi simtomi su
nestajali. Noćne more i mokrenje u krevet, na primjer, mogli su prestati nakon
samo jednoga EMDR tretmana.
U slučaju postizanje lijevo-desno je dobar primjer kako model
infonnacija fimkcionira u tretmanu. Fokusiranjem uznemirujućeg doga-
počinje i svaki osjećaj koji je bio dominantan u vrijeme
traume. Ukoliko nemir koji je Davy ispoljio u prvoj seansi bio rezultat
bi bilo povoljnije nego da je simptom deficita pažnje kod hiperaktivnoga
poremećaja onda biigra kolačića bila povezana, preko nemira direktno sa ostalim aspek-
tima traumatskoga događaja. Ako je to bilo tačno, mogli bi očekivati neke neposred-
ne dokaze u Davyevim noćnim strahovima, kao i drugim strahovima koje je osjećao.
Deset dana kasnije Bob i Davy su se sreli na njihovoj drugoj seansi. Desilo se da
to bude i njihova zadnja EMDR seansa. Ovoga puta su sjedili na stolicama u Bobovom
uredu, a razbacane igračke su bile daleko od njih. Clair je rekla Bobu da su se Davyevi
noćni strahovi prorijedili nakon prvoga EMDR tretmana i da je on bio nekako
drugačiji, možda smireniji. Bob je također primijetio razliku. Davy je još uvijek bio
živahan sa vragolastim sjajem u očima, ali je bio smireniji. Sjeo je na rub stolice za
odrasle, uspravljen podignute glave klateći svojim kratkim nogama. Bob i Davy su se
počeli igrati "kolačića". "Ovu! Ovu! Jače! Tako" govorio bi Bob za vrijeme dok je
Davy tapšao jedan, a onda drugi Bobov dlan. Davy se tiho smijao, a onda se okrenuo
da pogleda mamu, ali nije prekidao tapšanje. "To je dobro, Davy! Pogledaj!" Bob bi
govorio kako bi vratio Davyevu pažnju.
Davy je imao zbunjen izraz lica, skoro kao da je znao da se nešto dešava, ali nije
znao tačno šta. Nakon nekoliko minuta, Davyeva pažnja je popustila ponovno i onje
prekinuo igru pitajući Boba o nečemu što je vidio na polici za knjige iza Bobovih leđa.
Bob je odgovorio kratko, a onda opet započeo igru "kolačića". Ovoga puta Davy i je
bio stvarno unio u ono što je radio. Tapšao je svojim rukama naizmjenično, a usta je
stisnuo u tanku liniju koncentrirajući se na tapšanje. Očima je netremice gledao u
Bobove grudi. Davy je bio u svome svijetu.
Kada je seansa već trajala dvije minute Bob je zakratko zaustavio igru i držao
Daveve ruke. "Možeš li reći ....... Davy, pogledaj me". Dječak se zagledao u Boba.
"Pogledaj me. Vidiš li jaku svjetlost?."
"Jaku svjetlost" Davy je to izgovorio kao eho svojim tankim, ali jasnim glasom.
"Dobro, potapši moju ruku!" Uslijedilo je jedno nespretno tapšanje. "To je dobro!.
Reci ponovno!".
"Veliko svijetlo", Davy je rekao malo glasnije. Bob je bio zapanjen. On je tražio
od djeteta da kaže ')ako svjetlo", a on je odgovorio "veliko svjetlo". Ćinilo se da je
Davy negdje u svojoj maloj glavi povezao ono što se dešavalo u ovoj sobi i njegovo
strašno iskustvo na operaciji.
"Reci jako svjetlo", ponovio je Bob.
Davy je rekao ono što je Bob tražio od njega. Tapšanje.
"Reci veliko stjetlo"
"Veliko svjetlo". Tapšanje.
"U redu. Udari moju ruku." Tapšanje. "veliko svjetlo".
"Veliko svjetlo", rekao je Davy ponovno. Tapšanje. Ponovno tapšanje. I opet
tapšanje. Davyevo lice poprimilo je ozbiljan izraz. Ponovili su tapšanje sedam ili osam
puta "veliko svjetlo" prije nego što je počela opadati dječakova pažnja. Seansa je već
trajala 3 i po minute.

93
 "Davy, možeš li reći boli?"
Davy je potvrdno kimnu glavom. "Boli."
"Potapšaj moju ruku". Tapšanje. "To je dobro." Tapšanje. "Tako". Tapšanje. "To je
dobro."
Davy je izgledao zamišljen. On je ritmično pokretao ruke gore-dolje sa vidljivom
snagom i koncentracijom.
"U redu. Reci usna boli."
"Moja usna boli", Davy je rekao i odmah potapšao Bo bovu ruku.
"To je dobro. Reci to ponovno."
Davy se nasmiješio. "Moja usna boli." Tapšanje.
"To je to. Sada reci usta bole."
"Moja usta bole". Tapšanje.
"Tako. Tapšanje. "Dobro je". Tapšanje. "Tako". Tapšanje. "Dobro". Tapšanje. "Jače!"
Tapšanje. "Jače", Tapšanje. "To je dobro". Tapšanje.
Ali, Davy je počeo usporavati. Pogledao je u mamu i lice mu je poblijedilo.
"Možeš li sada reći doktor?" Bob je ustraj avao. Davy je i dalje nastavio gledati ši-
rom otvorenih očiju u svoju majku, "Pogledaj me". Bez odgovora. "Pogledaj me". Bez
odgovora.
Konačno je Bob nježno okrenuo Davyevo lice prema sebi. Onda je podigao ruku
sa ispružena dva prsta. "Gledaj u moje prste," rekao je Bob i počeo pomicati prste hori-
zontalno u nivou Dayvevih očiju.
Davy je kratko pogledao u smiješne pokrete koje je Bob izvodio, i ponovno okre-
nuo glavu, ovaj put u drugu stranu. Bob je nekoliko puta pokušavao da vrati Davyjevu
pažnju. Kada je uspio, podigao je svoje obje ruke i neizmjenično dizao i spuštao ka-
žiprst desne i lijeve ruke. "Pogledaj ovo", rekao je Davyu. Davy je pogledao i smijao
se novoj igri, sada naizmenično klateći noge i ljuljajući se u stolici. A onda mu je po-
gled odlutao. Bilo mu je dosta.
Bob je odlučio da završi seansu. Prošlo je osam minuta. Bob je pretpostavljao da
je Davy počeo procesirati njegovu dugo vremena blokiranu traumu koju je doživio za
vrijeme operacije, ali u to nije bio siguran. Bob nije ranije upotrebljavao tapšanje ruka-
ma u EMDR terapiji, a Davy mu nije mogao reći kako se osjeća. Nije bilo nikakve
sumnje u to da je Davy počeo pokazivati neke pozitivne znakove time što je govorio
"moja usna boli" i "bole me usta", na primjer-ali da li je to bilo dovoljno? Bob to nije
znao. Upozorio je Clair Tibbett da prati bilo kakvu promjenu i rekao da će razmisliti o
narednoj EMDR seansi, što ovisi o tome kako se Davy bude osjećao.
Nekoliko dana kasnije Clair je telefonirala Bobu Tinkeru. Glasom punim odušev-
ljenja rekla je da su Davyevi noćni strahovi nestali i da ih u tom periodu nije imao.
Davy je bio ukt1pno 13 minuta u EMDR tretmanu, za vrijeme koga niko nije
mogao znati šta se to desilo kod Davya. Govoreći o tretmanu Jack Tibbett je rekao da
on "još uvijek nema riječi kojim bi opisao tako brzu promjenu".
 Bob Tinker se složio. "Šta se sve desilo u senasi nije bilo potpuno jasno. Ono što se
dogodilo, a bilo je očito, bila je promjena u ponašanju koja se desila poslije terapije."
"Nikada neću zaboraviti tu prvu noć", rekla je Clair kimajući glavom". Probudila
sam se naredno jutro u panici. Bukvalno sam skočila iz kreveta. 'Šta se desilo?' pitao
me je Jack. A onda je shvatio. Davy nije plakao! Oboje su otrčali u njegovu sobu kako
bi se uvjerili da je dobro. To je bilo nevjerovatno: Davy je spavao cijelu noć; mi smo
spavali cijelu noć, sigumo nešto nije u redu! Ali, on je mimo disao u snu. To je bilo
ogromno olakšanje!"
Clair i Jack su preživljavali skoro dvije godine depriviranoga sna uz bolno sazna-
nje da nisu mogli pomoći njihovom uplašenom djetetu. Davy je preživljavao užas koji
je počeo usred operacije kada je shvatio da mu je tijelo svezano za sto, oči zaslijepljene
reflektorom iz operacione sale, sa užasnim bolom u ustima, a da pri tome njegovih
roditelja nije bilo ni na vidiku.
Poslije EMDR tretmana Davy je imao još jednu operaciju, a otac mu je ponovno
otišao na duži službeni put, ali se njegovi noćni strahovi nisu vratili. Davy je sada išao
na spavanje poslije priče i poljupca za laku noć spavajući sve do jutra. Više se nije
plašio da ostane sam. I dalje nije volio da ga se baca u snijeg, ali to inače nije neobično
za djecu. Kako to obično biva kod djece i kad Davya su se pozitivni efekti EMDR tret-
mana generalizirati počevši od početno ga fokusa (operacije) na većinu asociranih stra-
hova koji su se razvili kao rezultat generalizacije stimulusa.
Davy sada odlazi stručnjacima koji tretiraju njegovu razvojnu zaostalost, koja je
posljedica alkoholnog fetalnog efekta. Također je uključen u tretman govora, a pohađa
i predškolske aktivnosti pri školi za djecu zaostalu u razvoju. Sve to pomaže da se
umanji Davyeva hiperaktivnost, a njegovi roditelji idu na savjetovanja za odgoj hiper-
aktivnog djeteta. "Sve više liči na dječaka kakav je bio prije svega što se dogodilo,"
rekla je Clair sa zadovoljstvom. Porodica se vratila normalnome životu.
EMDR tretman nije izbrisao Davyjeva užasna iskustva. U dobi od 5 godina počeo je
pričati o onome što se desilo u toku operacije. Onje ponavljao neke rečenice koje mu
je Bob Tinker govorio za vrijeme seanse (kao 'jako svjetlo''), a svojoj majci je rekao
kako je ležao na krevetu osjećajući strašan bol u ustima. Kada je Davy od jednoga tera-
peuta dobio da od kockica sastavi operacionu salu, on je to jako dobro sastavio, stav-
ljajući lutku u bolničkoj pidžami na operacioni sto i rekao da je ta lutka u stvari bio on.
Nedavno su Clair i Jack sjedili udobno smješteni na kauču i gledali TV program,
kada se u jednome trenutku pojavila scena iz ambulante za hitnu pomoć. Clair je obra-
tila pažnju na reakciju svoga sina. Davy juje pogledao vukući je za rukav i pitajući je
tiho: "Da li ga bole usta?"
Devy nije imao smetnji sa snom od kako je završio EMDR tretman, a također su i
njegovi roditelji mogli mimo spavati. U svojim snovima oni procesiraju svakodnevne
neprijatnosti djetinjstva i roditeljske brige sasvim dobro.

95
 Mi ne možemo žhjeti sami. Hiljade niti nas vezuje za naše bližnje; a među tim
nitima je i ona preko koje iskazzijemo simpatije i raznljenj1ljemo emocije,
a naše pona-šanje će mjetovati i ponašanje naših bližnjih prema nama.
Hennan Melville

7.
l
EMDR je bacio novo svjetlo na rasprave koje se vode godinama o relativnom
značaju prirode i odgoja. Fizički i psihološki razvoj indivudue ovisi o dva faktora-gena
i okoline-a uzajamno djelovanje ta dva faktora privlačio je pažnju naučnika godina-
ma.1l Na primjer, postoji čitav niz podataka da je inteligencija bazirana na hereditetu,
ali niko ne poriče da na inteligenciju uryeču i faktori okoline. Tako na primjer jedno nat-
prosječno inteligentno dijete koje raste u porodici u kojoj se potcjenjuje učenje i obra-
zovanje, općenito će se pokazati manje sposobno nego dijete prosječne inteligencije
koje je odgojeno u porodici u kojoj ima dovoljno poticaja za učenje. Geni mogu
određivati potencijalni nivo inteligencije i postignuća, ali aktuelno ponašanje osobe
izgleda da ipak ovisi od stečenih iskustava.
Pošto EMDR procesira davna iskustva on potencijalno može biti od koristi u vezi sa
psihološkim problemima koji su bazirani na hereditetu ili organskim faktorima, kao i onima
koji su bazirani na faktorima okoline. Tako se može pomoći ljudima da izađu iz situacije
za koju su mislili da je genetski prouzročena. Na primjer, rane studije o shizofreniji2l
upućuju na to da je to nasljedna bolest, dok novije studije jasno upućuju na značaj faktora
okoline i stresa.3l Postoje dokazi da djeca roditelja koji boluju od shizo:fi:enije u znatno
manjem broju obolijevaju od ove bolesti ukoliko su odgojena u toploj, pozitivnoj i stabil-
noj okolini, a ukoliko to nije slučaj, oni tada često postaju disfunkcionalni;4l bilo bi značajno
vidjeti da li se EMDR može upotrijebiti za otklanjanje negativnih efekata disfunkcionalnih
iskustava kod ove populacije. Iako se od EMDR ne može očekivati da otkloni efekte here-
diteta (koji je biološka predispozicija), EMDR omogućava procesiranje stavova okoline
koji izazivaju J;Danifestni poremećaj.5l Hereditet nije jedini koji određuje budućnost pojedinca!
Svakako da ne može dati definitivne odgovore na sve aspekte relacije biološ-
kih i odgojnih faktora. Teško je odrediti tačan uzrok nekim specifičnim osobinama, ošte-
ćenjima ili ponašanjima, jer određena ljudska iskustva se stiču i za vrijeme intrauterinoga
Tako su studije na osnovi izizvršenih testiranja pokazale da su djeca koja u utrobi
stalno čt~u njen glas6l sposobna da razlikuju glas njihove majke od dmgih ženskih
glasova. i opće stanje majke tokom trudnoće također igra značajnu ulogu u
1'-'l<,.,UIJ!u razvoju djeteta u poglavlju 6 spomenuto je da je Davyev nervni sistem bio

oštećen jer je njegova majka u toku trudnoće konzumirala alkohol). 7l

 Biohemijski faktori, bilo da su rezultat određenih uvjeta u materici tokom trudnoće,
ili su oni pak genetske prirode, značajno utiču na dijete. Jedan od ptimjera za to je dije-
te sa ADHD (deficit pažnje kod hiperaktivnog djeteta, kao što je to bilo kod Davya) kod
koga su teškoće koncentriranja uočljive vrlo rano. Kod takve djece postoje određeni bio-
hemijski uvjeti koji utiču na deficit pažnje, međutim, sa lijekovima (ako se procijenilo da
će biti efikasni) i što je još važnije, s odgovarajućom edukacijom i podrškom, dijete može
prevazići svoj poremećaj i živjeti kvalitetno. S druge strane, ako dijete sa ADHD živi
duže vtijeme bez pomoći, njegova brojna loša iskustva će učvrstiti njegove nedostatke i
stvorit će neadekvatnu sliku o sebi. Trauma i anksioznost izazvana neuspjehom multi-
pliciraju već postojeće teškoće koncentracije, te problem postaje složeniji. "Iskustva
neuspjeha" snižavaju nivo aspiracija, a samim tim dovode i do manje uspješnosti.
U Davyevom slučaju bile su potrebne samo 2 seanse kako bi se situacija promije-
nila. Ali Davy je ima samo jednu veliku traumu u svome inače sretnom životu sa
roditeljima koji su mu se sasvim posvetili. Kada je njegova trauma izliječena, onje bio
sposoban da počne učiti sve ono što je bilo potrebno da zna o ostvarivaju dobrih komu-
nikacija i postizanju uspjeha. Ali, u slučajevima kada je rana trauma dugo neliječena,
njeni efekti ne samo da utiču na život te osobe, nego su posljedice vidljive i kod druge
generacije. Roditelji koji imaju psihološke probleme izazvane traumom mogu u nekim
svakodnevnim situacijama veoma bumo reagirati, ili pak mogu biti previše mimi i
povučeni, a time nedovoljno angažirani u odgoju djeteta. Takva ponašanja roditelja
nisu namjema, ali mogu imati teške posljedice za dijete.
Slijedeći primjer ilustrira kako su snažno (i nesvjesno) povezani roditelj i dijete, što
tretman sa EMDR čini kompleksnijim. S obzirom na to što se u ovome slučaju sim-
tomi ispo ljavaju u jednom širokom spektru ponašanja, terapeut poput detektiva treba
da identificira fokus na kojem će se raditi. Ovaj slučaj, također, pokazuje koliko su
snažne interakcije između bioloških i odgojnih faktora; iskustva koja su upravo suprot-
na mehanizmima preživljavanja za koje smo genetički kodirani mogu biti odgovoma
za većinu haotičnih, iscrpljujućih psiholoških efekata. Veza između majke i djeteta je
jedan od prvih zakona prirode koja omogućava preživljavanje vrste. Šta se dešava
kada se ta veza poremeti i kada izostane uzajamna privrženost?
Dr. Joan Lovett je duboko udalmula pokušavajući se usredsrediti na brojne simp-
tome jedne djevojčice koja je upravo čula. Kakva tragična zbrka. Isc1pljena žena koja
je sjedila preko puta nje, možda nije bila najočajnija majka koju je srela kao pedijatar
posljednjih 20 godina, ali skoro da se tako doimala.
Joan je sklopila svoju svesku, spustila glavu i zagledala se pravo u par vrlo zastrašenih
očiju. U redu, rekla je sama sebi, šta je tu je. Djevojčica se zvala Ashley. Oua je bistra, plava
i ima pet godina. Ide u vrtić. Njena mama misli da će kada odraste djevojčica biti ovisnik
o drogi. Njena baka misli da bi je trebalo poslati u odgojiiište. Njen mali brat misli da je ona
pokušavala da ga ubije i vjerovatno je bio u pravu.
Ono što je Ashley osjećala prema ll mjeseci mlađem bratu Charlieu nije se mo-
glo opisati kao rivalstvo. Ashley je mrzila Charlia sa zapanjujućom okruh1ošću. Gurala

97
mu je prst u oko, tukla ga iako su mu bilo samo 4 godine, bacala ga sa njihovoga kreveta
na sprat. Svaki dan mu je Ashley govorila da ga mrzi. Kada je Charlie odvezen u bol-
nicu zbog jakoga ashnatičnoga napada, Ashley mu je rekla da se nada da će umrijeti.
Ashley je također mrzila i svoju majku. Nije dozvoljavala da je majka zagrli, nije
je htjela gledati u oči, praveći scene i za najjednostavnije stvari poput oblače­
uja pidžame pred spavanje. Ona je imala ćud goru od nekog diktatora. Često je bacala
stvari, vrištala, plakala i povremeno povraćala i po pola sata. Doživljavala je česte
noćne more sa-njajući da je životinje gtizu po rukama, zastrašujuće likove i užasne
nesreće. Nedavno je ukrala narukvicu baby-sitterke i to nije htjela priznati. često je gri-
zla usne sve dok ne bi natekle. Također je ptije kratkoga vremena iz smeća uze-
la odbačenu britvu i njom se izrezala. Plašila se pasa, a strah juje bilo i kada se zatvo-
re vrata; jednoga dana kada je njena majka otišla do pošte da preda pismo, počela je
vrištati.
Ashyljina majka je izgubila strpljenje nakon incidenta koji je i bio povod za
početak psihoterapije, šest sedmica ranije, za vrijeme svečanosti u vrtiću povodom
dana zahvalnosti, svi roditelji su bili pozvani na ručak koji su im servirala njihova
djeca. Ashley je uzela taPJir sa ćurećim mesom prelivenim sosom, žurno došla do
majke i bacila ga na nju. "Ne želim da si ovdje", vrištala je. "Mrzim te!".
Joan Lovett je osjećala potpuno razumijevanje za ženu koja je sjedila u njenom
uredu. Maura Sullivan je izgledala uplašeno, snuždeno, iscrpljeno, ali odlučna u želji
da joj se pomogne. Sa svoje 33 godine bila je samohrana majka, sa malo novaca i
pokušavala je preživjeti sa svoje dvoje djece. Ona već dugo nije bila ovisnik o alko-
holu i drogama, ali se osjećala klivom zbogAshleyinog nasilnog ponašanja, jer je uzi-
mala alkohol i heroin u toku svoje prve trudnoće. Maurin bivši muž Charles, bio je
glumac, često bez posla, i još češće drogiran. Često je dolazio u konflikte sa okolinom,
i bio je fizički nasilan. One večeri kada se rodila Ashley, Charlesa je odvela policija,
tako da je kroz porođajne muke Maura prošla sama. Kada su joj poslije poroda
donijeli tek rođenu kćerku, Maura je bila previše iscrpljena i slomljena da bi provela
duže vrijeme s njom. Kasnije je shvatila da je propustila priliku da se veže za Ashley
odmah po njenome rođenju, a sada je za to bilo isuviše kasno.
Jedanaest mjeseci nakon Ashleynoga rođenja, Maura je rodila sina. Ni tada je nije
napuštao optimizam tako daje djetetu dala ime Charlie, po njegovom ocu. Vremenom
su se Maura i Charles udalj avali, njihove svađe su postajale sve češće i češće i na kraju
je Charles zauvijek napustio porodicu. Maura se često sjećala jedne scene iz tih dana:
Ashely nesigumo stoji na svojim punašnim nogama ispred svoga tate, bez riječi,
visoko podiže ruke kao da kaže "podigni me!" a njen otac se samo okrenuo i izašao iz
kuće zalupivši vratima.
"Te godine su bile jako teške" objasnila je Maura Joani. "Bila sam na ivici emo-
cionalnog sloma. Što zbog problema sa mojim mužem, što zbog toga što sam 2-3 godi-
na bila na metamphetaminu. Jednostavno, nisam posvećivala dovoljnu pažnju Ashley.
Mislim, nastojala sam zadovoljiti neke njene fizičke poh·ebe hranila sam je, pre-

98
svlačila i radila slične druge stvari, ali ja emocionalno nisam bila sa njom. tako
mi je bio potreban neko, a siguma sam da je i njoj bio potreban neko blizak. Ona
stvarno nije imala mamu."
Maura se nespokojno promeškoljila u stolici. "Dr. Lovett, strašno sam uplašena i
ne znam kako da pomognem Ashley. Sa njom se nešto mora uraditi. Ona zna tako
stt·ašno izgubiti kontrolu. Onda počne plakati, a onda se rasplače i Charlie i na kraju i
ja počnem plakati; ponekad su oboje nemogući da se moram zaključati u spavaću sobu
da predahnem". Govorila je žurno želeći što bolje objasniti situaciju. "Ja pokušavam
biti dobra majka. Volim svoju djecu. Trudim se da jedu zdravu hranu; perem ih i vodim
računa da imaju sve što im je potrebno: uvijek sam pravedna prema njima. Ali to nije
dovoljno. Ne ide. Ja ne znam šta još treba da uradim."
"Šta to znači kada kažete da ste pravedni prema njima?" pitala je Joan.
"Pa, ako je jedno od njih gladno je ih napitam oboje. Ako je jedno od njih pospano ja ih
oboje stavljam na spavanje." Joan je primijetila da Marionin glas poprima lagani didaktički
ton. "Ako su jednome od njih potrebne cipele, to mora pričekati dok ne budem imala dovoljno
novaca da im objema kupim cipele. Kada je jednom od njih rođendan, ja im oboma kupujem
poklon. Nikada nisam dozvolila da jedno od njih ima nešto što chugo nema. To ne bi bilo
pravedno. Mislim da je to dosta važno", zaključila je Maura skoro ljutito.
"Tako, kad kažete 'biti pravedan,' to znači da vi tretirate svoje dvoje djece potpuno
jednako."
"Tačno. Svu djecu morate potpuno jednako tretirati." Maura je zastala i čekala na
Joanin odgovor. Joan je gledala u nju, bila je obeshrabrena, ali nije rekla ništa.
Poslije duge neprijatne šutnje Maura je nastavila. "Da su moji roditelji pravedno
tretirali sve nas ne bismo imali sada tako mnogo problema."
Joan je polako ustala i sa police na suprotnoj strani sobe uzela plišanu ljubičastu
vrećicu. Ponovno je sjela za sto i dala vrećicu Mauri.
"Budite ljubazni pa mi igrom šarenih kamenčića kažite nešto više o vašoj porodici? U
ovoj vrećici ima mnogo obojenih kamenčića Prvo uzmite po jedan kamenčić za svakog člana
porodice iz koje ste potekli. Zatim ih poredajte na ovaj komad papira, svaki kamenčić
postavite posebno, a onda povucite linije da pokažete veze između članova porodice."
Maura je zavukla ruku u vrećicu i prstima pokupila glatke sjajne kamenčiće. Jedan
za drugim, izvukla je šest kamenčića i po redala ih po papiru. Majka i otac, oboje alko-
holičari, zatim ona najstarija, Sara 3 godine mlađa, Stephani još hi godine mlađa, na
kraju, usvojeni brat Bili, lO godina mlađi. Maura je debelim linijama označila čvrste
veze, a vijugavim linijama slabije veze. Joan je šuteći posmatrala zainteresirano.
Činilo se da je Maura završila, ali je ponovno uzela vrećicu i postavljala kamenčiće
drhtavim prstima.
"Znate, ja sam imala još jednog brata, drugog, adoptiranog brata. Prije Billa."Uslijedila
je duga pauza. "Ali, onje otišao." U njenom glasu nije bilo emocija. Polako je počela
pričati. Kada je Mauri bilo 8 godina, njeni roditelji su odlučili usvojiti šestomjesečnoga
dječaka. Dali su mu ime Shanon i Maura ga je silno zavoljela, kako samo može voljeti

99
osmogodišnja djevojčica. Shanon je bio njena beba. Imao je divne kmpne plave oči i
plavu svilenkastu kosu. Bio je uvijek nasmijan. Za Maum, onje bio najljepša beba na
svijetu. Tepala mu je, hranila ga flašicom, presvlačila ga i nosila ga svuda sa sobom.
Jedne večeri, kada je Shanon bio u porodici oko 2 sedmice svi su bili u kuhinji
pospremajući poslije večere. Maurain otac je sklanjao metalnu tavu koja mu je iskli-
znula iz ruku i sa treskom pala na pod. U tom trenutku svi su pogledali u bebu spre-
mni da je umire. Ali, Shanon se nije ni trgnuo. Maurin otac je podigao tavu i posma-
trajući pažljivo bebu ponovno jako udmio tavom. Ni sada nije bilo reakcije. Shanon je
sjedio mimo ne trepnuvši. Mamina majka je počela plakati.
Slijedećega dana odnijeli su Shanona u Dječiju bolnicu na ispitivanje. Nakon pre-
gleda doktor je rekao roditeljima da je Shanon gluh i prepomčio još neke testove. U
toku narednih nekoliko sedmica Shanonu je dijagnosticirana cerebralna paraliza i
digestivni problemi tako teški da će biti potrebno hraniti ga preko sonde. Bila mu je
potrebna izuzetna njega. Nije se očekivalo da će živjeti duže od tri, četiri godine. Man-
tini roditelji su odlučili da o ovome ne govore nikome.
Jednoga dana, otprilike dvije sedmice nakon događaja u kuhinji, po povratku iz
Maura je primijetila da je Shanon nestao. "Moji roditelji su ga vratili natrag u
agenciju za adopciju", rekla je Maura Joani bez emocija. Rekli su da će Shanon ostatak
morati provesti u kući i da oni to ne mogu prihvatiti. Rekli su da će agencija
naći porodicu koja će to moći. Nikada ga više nisam vidjela."
ste Vi to doživjeli?"
"Sigurna sam da moji roditelji misle da su donijeli ispravnu odluku. Znate li šta je
u svemu tome čudno?" rekla je Maura klimajući glavom."O tome nisam razmišljala
nikada više od kada se to dogodilo."
mi nešto više o tome kako ste se tada osjećali?"
"Nisam osjećala ništa", rekla je Maura. Trenutak kasnije nemoćno je klonula i zaje-
cala. Zid kojim je okmživala svoju bol25 godina, konačno je pukao. Sada se mšio.
Može se samo zamisliti bol osmogodišnje djevojčice kojoj su odnijeli njenu bebu.
gubitkom Shanona, nestala je i Mamina sposobnost da se veže za važne osobe
iz njenoga života, uključujući i njenu kćerku, mnogo godina nakon toga događaja.
Ashleyino ponašanje bilo je posljedica lišavanja majčine privrženosti; ona nije pokazi-
vala nikakvih pozitivnih osjećanja niti je učinila ikakav gest kojim bi pokazala ljubav
prema bilo u njenoj porodici.
gubitak Shanona nije bio jedini razlog koji je pokrenuo ovaj složeni intergen-
eracijski problem. On ima svoje korijene u samoj Maurinoj porodici: roditelji alko-
nepredvidljivo i nekontrolirano okmženje u kući i pogrešan način na koji je
i ispoljavana roditeljska ljubav. U tako emocionalno haotičnoj situaciji, Maura
bila pronašla stabilan objekt ljubavi - brata Shanona koji joj je otet. Mamina
se na slijedeću generaciju. Taj uticaj je vidljiv u Ashleynom agresivnom
Djeca imaju tendenciju da okrivljuju sami sebe zbog toga što njihovi rodi-
nisu bili dovoljno sposobni da zadovolje potrebe djece. Ne samo da se djeca osje-
ćaju neželjenim, nego i da zaslužuju tretman takav kakav imaju. Kada njihova urođe­
na potreba za vezivanjem uz roditelje nije zadovoljena, djeca postaju nepovjerljiva
prema okolini, uvjerena da ništa ne može promijeniti tu situaciju.
U ovome slučaju kompleks interakcija biološkoga i odgojnoga provlače se kroz
cijelu kliničku sliku. Neki kliničari će isticati da su Ashleyni roditelji, ali i baka i djed
bili alkoholičari, tako da su neke njene karakteristike bile naslijeđene. 8 ) Drugi bi pak
isticali činjenicu da su njene osobine bile biološki određene majčinim prenatalnim
alkoholizmom i upotrebom heroina. Drugi analitičari bi, opet, davali slabe prognoze
za poboljšanje Ashleynoga emocionalnoga zdravlja. Srećom, EMDR kliničari, poput
Joan Lovett, naglašavaju uticaj okoline. Na primjer, Maurina sposobnost da potpuno
potisne emocionalni bol, koji je osjetila kada je Shanon odveden, znači da je odgoje-
na na poseban način koji je vjerovatno izrodio psihološke probleme. 9) Prema brojnim
studijama, to što imaju emocionalno beskorisne majke utiče tako snažno na takve bebe
da su izložene riziku umiranja. 10)
Djeca koja su traumatizirana na ovaj način mogu postati ili pasivna ili reaktivna.
Kao rezultat trauma mogu se pojaviti strah, ljutnja, ili pak oboje. To rezultira nasiljem
i neadekvatnim ponašanjem, zbog čega ih okolina izbjegava. Što takvo ponašanje više
uzme maha, utoliko su ta djeca više usamljena, a to opet potkrepljuje njihov doživljaj
da su nevoljena. Također tendencija samopovrijeđivanja koja se vidi kod Ashley
(grizenje usana, namjerne posjekotine) često se viđa kod ljudi koji nanošenje bola
samome sebi koriste kao način da nešto osjete, da osjete da su živi. 11 ) Samovrijeđiva­
nje može biti način skretanja pažnje: novi bol odvlači pažnju sa staroga bola ili dovo-
di do izvjesnoga poboljšanja time što dolazi do oslobađanja endorfina.
Ashleyin bijes prema njenome bratu Charleu je vjerovatno uslovljen sa više čini­
laca. Prvo, Ashley je morala s njim dijeliti ono malo pažnje koju im je njihova majka
mogla pružiti. Drugo, to je mogao biti njen način ispoljavanja bola zbog toga što ih je
napustio otac. Treće, Maura je mogla nesvjesno koristiti Charliea kao zamjenu za vo-
ljenog Shanona kojeg je izgubila prije mnogo godina. gaje voljela i možda gaje
identificirala sa svojim sinom, nanoseći tako još veći bol Ashley.
Iako se svi problemi ove porodice ne mogu objasniti Maminim gubitkom njenoga
maloga brata, taj događaj u kombinaciji sa Maurinim odgojem, svakako je u osnovi
modela odgoja i emocionalne deprivacije koji su onemogućili Ashley da se osjeti
bliskom sa članovima svoje porodice.
Maura je brzo morala procesirati sjećanje na gubitak Shanona u dijapazonu emo-
cija (od tuge, preko krivnje do ljutnje), pa se tek onda mogla dotaknuti sopstevne spo-
sobnosti i mogućnosti da voli.
U ovoj progresiji osjećanja može se sagledati prirodni proces ozdravljenja koji je
bio blokiran Maurinom traumom.
Za vrijeme dok je Maura plakala, Joan je razmišljala o teškim posljedicama koje je
na ovn mladu ženu ostavio gubitak njenog brata. Dvije i pol decenije kasnije, ovaj
gubitak je uticao na Maurinu sposobnost odgajanja sopstvene djece. Joan je znala da

101
prije početka terapije sa Ashley, one moraju fokusirati taj Maurin boL Iako je Joan u
okviru treninga bila educirana za rad sa djecom, smatrala je da je često potrebno radi-
ti i tretman sa njihovim roditeljima. U svojoj praksi vidjela je jako mnogo roditelja čiji
su se neriješeni problemi reflektirali u ponašanju njihove djece.
Kada je Maura prestala jecati, Joan joj je dala infonnacije o EMDR i pitala je da li je
saglasna da ga pdmijene u njihovoj narednoj seansi kako bi se konačno oprostila sa
Shanonom. Maura je, iznenađena intenzitetom emocija koje su se pojavile kada je govo-
rila o Shanonu, prihvatila prijedlog.
Na njihovu prvu EMDR seansu Maura je sa sobom donijela napisanu dugačku
pjesmu koju je posvetila Shanonu, kao način da se konačno oprosti sa njim. Ispričala
je Joan da je dan nakon f\iihove prethodne seanse razmišljala o Shanonu dok je vozi-
la bicikl i svo vrijeme preplakala. "Poslije sam se osjećala dobro," rekla je sa
čuđenjem. "Da Vi niste donijeli vašu vrećicu i tražili od mene da za svakoga člana
porodice uzmem po jedan kamenčić, ne bih nikada shvatila koliko mi je bilo teško
zbog Shanona. Nisam ga nikada spominjala." Ali, to što je sada mogla govoriti o
Shanonu i osjetiti izvjesno olakšanje nije bilo dovoljno. To nije moglo promijeniti
osnovna Maurina osjećanja koja su remetila njene odnose sa njenom kćerkom.
Joan je započela EMDR seansu tražeći od Maure da verbalizira svoje doživljaje ka-
da je izgubila Shanona. Maura je odmah odgovorila: "Poslije toga više nisam željela biti
bliska ni sa kim." Propratni uznemirujući doživljaj ocijenila je sa intenzitetom od 9 na
skali od O- 10. Potom je Jaon tražila od nje da da pozitivnu izjavu kojom bi opisala
kako bi se željela osjećati kada razmišlja o gubitku Shanona. Maura je za trenutak zatvo-
rila oči i oklijevajući rekla: "Voljela sam ga toliko koliko niko ne može voljeti brata i sada
sam sposobna da ponovno volim." Kada je Joan tražila od Maure da ocijeni istinitost ove
izjave na skali od l Maura je lako klinmula glavom i rekla da je to samo 2.
"Počnimo sa scenom u kuhinji", rekla je Joan. "Pok'Ušajte osvježiti tu scenu, misli-
te na nju i pratite moje prste očima. Da li ste sprenmi?"
Maura je potvrdno klinmula glavom. Samo nekoliko trenutaka nakon što je Joan
počela pokretati ruku, Maurine oči su se ispunile suzama. Ponovno je bila djevojčica
od 8 godina. Ponovno je mogla čuti tresak tave o pod, osjetiti napetost u prostoriji, vi-
djeti lice svoje majke zgrčeno od bola. Na kraju seta Maura je kroz suze rekla: "Moji
roditelji su ocijenili da ne mogu preuzeti brigu o Shanonu."
"Ostanite sa tim", rekla je Joan ljubazno i povela Mamu u drugi set pokreta očiju.
"Bilo je tako pusto kada je otišao. I drugi su bili tužni. Mama je plakala, osamlji-
vala se, bila tužna, ali niko ništa nije govorio o tome. To je bilo slično kao kada sam
jedne večeri došla kući u čula da je umro moj djed. Pitala sam se zašto niko nije plakao
za djedom? Naša porodica nije znala kako da žali.".
Uslijedio je novi set.
"Nisam željela da mi se nešto slično više ikada dogodi." Maurinjecaj protresao je
gomji dio njenoga tijela, ali se njene stisnute šake nisu pomakie. "I nije mi se to desi-
lo, sve dok nije došao Bill. On je bio hiperaktivan. Sjećam se da je jednom mama

102
tražila od tate da Billa nahrani iz flašice i tata ju je tada udario. Bio je pijan. Ja sam
spavala na kauču sa mamom." Suze su se i dalje slijevale niz Mamino lice, klatila je
glavom naprijed-nazad, a njena cma duga kosa lagano se njihala. "To sa Shanonomje
bila moja greška", rekla je skrušeno. "Da sam ja bila kod kuće, samo da sam bila tamo,
oni to ne bi mogli uraditi. Mogla bih ih spriječiti."
U toj tački EMDR seanse Mamin sistem za procesiranje je zahtijevao intervenciju
terapeuta. Nije neuobičajeno da se ljudi fiksiraju za odgovornost koja nije stvarna.
Kako bi pomogla Mauri, Jaon je kombinirala pokrete očiju sa pitanjima koja su imala
za cilj da pojačaju pozitivnu procjenu. Ta varijacija procedure u EMDR se zove
Kognitivni intervju. Njegova svrha sastoji se u iznalaženju i definiranju nove pozitivne
izjave koja je povezana sa ranijom negativnom (ili dis funkcionalnom) infonnacijom u
klijentovom sjećanju, kako bi ona mogla biti procesirana.
Kada terapeut postavi odgovarajuće pitanje, stimulira se mreža sjećanja koja
sadržava pozitivne infonnacije, te se otvara mogućnost povezivanja te mreže i one
koja je fokusirana. Kao što smo vidjeli (naročito u Ericovom slučaju kada je on shva-
tio da nije bio odgovoran za smrt zarobljenoga pripadnika Viet Conga), pozitivna i
adaptivna informacija postoji kao urođena. Sve do početka EMDR terapije, ipak ona
se ne može koristiti.
Joan je počela novi set. Dok je Maura pomicala oči lijevo-desno, Joan je pitala,
"Ko je odlučio da se Shanon vrati nazad?".
"To su odlučili moji roditelji, ali ja sam ih mogla spriječiti da to urade".
Novi set.
"Da li osmogodišnja djevojčica doista može odlučiti da zadrži bebu?"
"Ne."
Drugi set. Pošto je realna informacija koja je bila povezana sa fokusom bila procesir-
ana, Maura više nije osjećala odgovomost što je dovelo do razriješenja njene krivnje.
Doimalo se sada da Maura osjeća ljutnju. Čvrsto, je stisnula šake koje je držala
tako da joj je poblijedila koža iznad zglobova, stisnutih vilica, dok je očima i dalje
pratila Joanine prste. "Moji roditelji nisu bili pravedni prema Shanonul Oni nikada ne
bi dali neko od svoje vlastite djece; zašto su onda dali njega? Trebali su sa njim pos-
tupati kao i sa namal. To nije pravedno."
Novi set. Maurina ljutnja se stišala i ona je sjedila zamišljajući kako na svome krilu
drži Shanona i priča mu nježno, onako kako bi ona željela da može to uraditi. Govo lila
mi je nježno o nekim stvalima o kojima je pisala i usvojoj pjesmi i konačno se opros-
tila s njim. "Uvijek ću se sjećati tvoga vedroga lica. Ti ćeš uvijek u mome srcu imati
posebno mjesto. Pogledat ću u zvijezde i jednoj ću dati tvoje ime."
Novi set. Maura je prestala plakati; disala je duboko i pravilno. Rekla je Joan da se
osjeća smirenom, ali istovremeno svjesnom svega onoga što je okružuje počevši od
hrapave površine naslona za ruke stolice na kojoj je sjedila, zvukova koje su proizvo-
dili automobili napolju. Zatvolivši oči, rekla je, "Voljela sam ga toliko koliko niko ne
može voljeti brata. Sada sam sposobna da ponovno volim."

103
 "Ostanite sa tim."
Novi set.
Maura je i dalje bila smirena. "Maura", pitala je Joan, "Koliki nemir osjećate kada
se sjetite scene u kuhinji? Od O- l O?"
"Nula", odgovorila je Maura. Činilo se da je bila zbunjena svojim odgovorom.
"Koliko istinitom osjećate izjavu 'Voljela sam Shanona toliko koliko niko ne može
voljeti brata i ja sam sposobna da ponovno volim'? na skali od l - 7?".
"Sedam", rekla je Maura smiješeći se. "Konačno".
"Sada konačno možete biti pravedni prema vašoj djeci dajući svakome od njih ono
što im je potrebno. Sada ste sposobni za odgoj i zaštitu vaše djece, zadovoljavajući nji-
hove potrebe kao izraz vaše obaveze i želje, a ne krivnje. Zbog krivnje ste došli dovde,
ali Vam ona nije više potrebna kako bi bili dobar roditelj."
Joanina i Mamina jedina EMDR seansa koju su radile o Shanonu trajala je 60 mi-
nuta. Joan je primijetila promjenu na Mami, primjećujući promjenu u njenom glasu
kada je govorila o bratu koga je izgubila. Maura se doimala vedrijom. Ali, pravu korist
ove seanse će imati Ashley, ljuta, nezadovoljna i usamljena djevojčica, jer se srce
njene majke konačno smekšalo.
Slijedeće sedmice, a bio je kraj januara, Joan se prvi puta srela sa Ashley. Dje-
vojčica se sa svojom plavom kosom doimala vrlo slatkom, ali i vrlo nesretnom. Kada
su ostale same, Joan joj se predstavila i pozvala je da sjedne s njom na pod. Ashley je
sjela gled~ući oko sebe kao da pravi inventuru. Soba za igru je bila prepuna plastičnih
igračaka, bojica, glinenih i drvenih igračaka, pm~enih životinja i lutaka.
Ovaj prvi susret sa Ashley ostao je Joan duboku u sjećanju. "Bila je to noćna mora
koja je trajala sat vremena, "rekla je Joan. Ona je uzimala sve što je bilo u sobi. Baš
sve. Uzela je glinenu igračku, razbila je i rekla, "Ovo ne valja. "Zatim je rekla, "Žedna
sam". Donijeli smo joj vodu. A ona je na to rekla, "Neću vodu. Uzela je lutku. Onda
je obukla, a zatim skinula. "Ovo ne valja", rekla je. Igra je počela. Kratko potom je
rekla, igra mi se ne sviđa." Onda je željela da vidi svoju majku. A zatim to više
nije željela. Počela je bojiti. Ostavila je i to. Ponovno je počela bojiti. Zatim je pode-
rala papir. U svemu tome nije bilo nikakve igre; to je bio samo jedan nered koji ju je
okruživao jer je svaki čas uzimala novu igračku i odmah je bacala. Uzela je svaku
igračku koja je bila u sobi. Ja stvamo nisam znala šta se dešava, ali sam pokušala da
je razmnijem. Ona nije imala dobrih iskustava. Sve je bilo razočaravajuće. Sve to što
se dešavalo izgledalo je kao da je time htiela reći, "Ja sam jedno razočarer*. Ja ne
mogu uraditi ovo. Ja ne mogu uraditi ono. Ja ne mogu maditi ništa. Ništa nema smisla."
Tako se mogao osjećati bilo ko ko bi bio na Ashleynom mjestu. To je bilo užasno. Nije
bilo čudno što su nastajali problemi sa svima s kojima bi se ona našla u kontaktu.
Ashleyine nesposobnosti da se veže za nekoga ili da nekome vjeruje, Joan je
znala da mora pronaći način kako bi se dijete sa njom osjetilo sigumim. Ovaj osjećaj
sigumosti od je važnosti za EMDR, što je uostalom slučaj kod bilo kog tipa
terapije. ne osjeti si gum ost sa Joan, ona neće moći od nje naučiti ona znanja koja

104
 su joj na žalost manjkala: kako postati blizak, kako se brinuti o sebi i kako se čuvati. Ovo
neće biti brza i lagana EMDR terapija. Ashley nije bila žrtva pojedinačne traume, kao što
je to bio Davy. Ona nije bila odrasla pa da ima rm1oštvo iskustava koja bi se mogla upotri-
jebiti za predočavanje pozitivnih altemativa, kao što se radi s odraslima. Ashley je bilo
potrebno da, umjesto ranijih, njoj jedino poznatih odgojnih stavova, dobije mogućnost da
spozna da je ona važna osoba, koja se može izraziti i ponašati na način koji bi vodio sklad-
nim odnosima, da može voljeti i biti voljena. Sve dok ne bude imala osjećaj pozitivne
mogućnosti, njeni negativni i disfunkcionalni strahovi će i dalje biti čvrsto ukorijenjeni,
nije postojala pozitivna ili adaptivna infonnacija za koju bi se ona mogla vezati.
Za vrijeme njihove druge seanse Ashley je počela crtati crtež za crtežom, crtajući samo
krug koji je predstavljao glavu, a onda bi rekla: "Ovo ne valja", bacajući ga u stranu.
Na trećoj seansi, Ashley se htiela uvjeriti da lutke koje su je okruživale mogu
plakati i tražila je od Joan da imitira plač bebe. Pri tome je Ashley dosta uživala. Zatim
je tražila da Joan bude majka koja će umirivati bebe koje plaču. Ovo je bilo najbliže
stvamoj igri do koje je do tada Ashley stigla, ali to još uvijek nije bila prava igra u kojoj
dijete samo priča neke svoje priče. Ashley je još uvijek bila disocirana i nije pokazi-
vala nikakve emocije. I pored toga što je mogla saslušati ili odgledati na TV progra-
mu priče o sretnim porodicama, one je nisu interesirale. I dalje je tražila da Joan opona-
ša plač beba i da se pri tome ponaša kao majka koja ih voli. U ovoj, kao i u prethod-
noj seansi, Ashley je bila promatrač i nije pokušavala da se uključi u igru.
Krajem februara Joan je dala Ashley neke magazine rekavši joj da ih može rezati i
praviti kolaž od papirića. Ashley je pronašla jednu sliku na kojoj majka drži svoje
dijete i prerezala je. Onda je na sitne papiriće isjekla sliku majke rekavši: "Mrzim
mame. Beba je sretna ako je sama i može uraditi ono što želi."
U martu je Ashley ponovno željela da se igra sa lutkama tražeći od Joan da opona-
ša plač bebe. Joan je povikala: "Uaaah! "Ashley je pogledala pravo u Joan i pustila je
da plače. Odmah nakon toga Ashley je rekla da mora ići na sastanak. Joan je odgo-
vorila, glumeći ljutnji i uznemirenost zbog toga što Ashleyina majka još nije došla po
nju. Ashley je sa interesiranjem promatrala Joaninu reakciju.
Ovo je bio prvi korak u Joaninom nastojanju da Ashley uvede u sasvim drugačije
odnose od onih koje je karakterizirala razdvojenost i grubost (prisutnih u braku njenih
roditelja). Joan je počela pokazivati Ashley da nema ništa loše u tome ako smo ljuti i ako
pokažemo osjećanja. U narednim seansama Joan je time što je pokazala reakciju ljutnje i
uznemirenosti ponudila Ashly novu prilik-u da ispolji svoj strah, tugu ili krivnju. Joan je
sugerirala Mauri da svoja "loša" osjećanja prikriva od djece. Samo kroz igru u jednome
mimome odnosu u kome će ona osjetiti sigurnost, Ashley će postepeno biti sposobna
doživjeti i izraziti svoja osjećanja bola a da pri tome ne udara okolo nlkama i nogama.
Slijedeće sedmice Ashley se počela pomalo igrati. Ona i Joan su criali i svaka je svoj
crtež bojila drugom boj icom. Dok su to radile Ashley je pitala:"šta će se desiti sa mnom
ako me mama ne čeka?" Umjesto odgovora, Joan se pravila da je nije dobro čula i upi-
tala: "Molim?" Ashley je odgovorila sama:" Umrijeću. "Joan je shvatila daje ovaj od-

105
govor bio izraz Ashleyna iskustva odbačenosti u vrijeme kada je bila beba i nepostoja-
nja povezanosti sa njenom majkom. Na elementiranom evolucionome nivou ovo osje-
ćanje je bilo u potpunosti opravdano. Svakoj bebi (kao i mladunčetu bilo koje vrste sis-
ara) potrebna je njega i zaštita roditelja, jer bez toga nema šansu za preživljavanje.
U aptilu se Ashley već sadržajnije igrala. Pokazala je interes da nauči igrati igre sa
kartonom po određenim pravilima. To je Joan i pružilo tračak nade; Ashley je željela
da igra igru prema pravilima. Nakon toga Ashley je dala Joani da napravi velike zvije-
zde mame i male zvijezde bebe, što je bilo izvan pravila igre. Kada su zvijezde bile
gotove, Ashley je izjavila da ona voli bebe a da mrzi mame i nakon toga je zgužvala
zvijezdu mamu. Joan je čekala kada će Ashley ponovno poželjeti da prave mame zvi-
jezde i bebe zvijezde, znajući da su to za nju bili važni simboli. Kmisteći zvijezde
kao fokuse, Joan je bila siguma da je vtijeme za početak EMDR.
Predhodna tli mjeseca Joan je provela izgrađujući odnos povjerenja sa Ashley, što
bilo neophodno za ptimjenu EMDR. EMDR u radu sa djecom daje brze efekte, ali
se mora upotrijebiti u atmosferi međusobnog odnosa povjerenja i sigurnosti. Zbog
toga što EMDR može podstaknuti jaka osjećanja (bez obzira da li klijent ima 4 ili 40
godina), klijent mora raditi s nekim ko će omogućiti ugodnu, prijatnu i mirnu atmos-
feru, jer se tek u tom slučaju mogu bez rizika podsticati snažne emocije. Ovu je sigur-
nost u radu sa Davyem bilo lako postići, ali u Ashleynom slučaju bio je to dug i bolan
proces. Osnovni cilj prije početka rada sa EMDR je bio izgradnja odgovarajućih
odnosa i pozitivnog adaptivnog procesa kod Ashley.
Početkom maja, Ashley je tražila da joj Joan ponovno napravi mame i bebe zvije-
zde. Kada je to uradila, Joan je počela pomicati maminu zvijezdu s lijeva na desno oko
30 cm od Ashleynoga lica. Ashley je kratko pažljivo promatrala zvijezdu, a onda ju je
zgrabila i zgužvala. Joan je ovu igru ponavljala sve dok sve mamine zvijezde nisu bile
izgužvane. U narednoj senasi Ashley je provela mnogo vremena trudeći se da sama
nacria zvijezdu. Izgledalo je da je napravila cijeli svemir i na sve to je bila jako ponosna.
U toku dalje terapije, Joan je počela kombinirati EMDR seanse sa klasičnom play
terapijom; kotistila je razne figure, igračke ili različito oblikovanu glinu, kako bi pred-
stavila značajne probleme iz Ashleynoga života. Na različitim razinama Ashly je uspije-
vala te figure udružiti sa specifičnim situacijama, kao što je to njen mučni odnos sa
majkom i bratom, njeno poremećeno djetinjstvo i iskustva usamljenosti i odbačenos­
ti. Po uspostavljanju tih veza, Joan je mogla upotrijebiti figutice s ciljem da stimulira
njena ranija iskustva, koja su kod Ashley izazivala poremećaje.
Upotrebljavajući ove različite igračke i simbole kao fokalne tačke za vrijeme
EMDR, Joan je uspostavila vezu između Ashlynih neptijatnih saznanja i ispravnih
informacija o nekim značajnim ljudima i situacijama koje su bile pohranjene u
njenome sjećanju. Tako na plimjer, kada je Joan podigla jednu veliku zvijezdu koja je
simboliziralaAshleynu majku i započela pokrete očiju, teoretski to je imalo ozdravlju-
jući efekat vezivanja jednog disfi.mkcionalnoga područja (odnos djeteta sa njenom
majkom) sa Ashleynim urođenim sistemom proces iranja informacija.

106
 Vremenom, sa uspostavljanjem odnosa sigumosti i povjerenja između Joan i
Ashley, kao i uspostavljanjem odnosa između simbola i problema, što je omogućavao
primjenu EMDR, Ashley je postala mnogo smirenija i motiviranija. Njena motivira-
nost omogućavala je uspostavljanje važnih veza tako da se moglo djelovati postepeno,
na jedno za dmgim, značajno podmčje koje je kod Ashley prouzrokovalo toliko
mnogo bola.
Sredinom maja, Ashley je tražila da Joan napravi patku i njene pačiće od papira.
Kada je Joan bila gotova, Ashley je pogledala patku i njene pačiće, ali nije zgužvala
mamu patku. Ashley je u terapiji bila već 3,5 mjeseca i Joan je sada sa njom radila
jednu modificiranu seansu procesiranja.
Kratko vrijeme nakon te seanse Maura je obavijestila Joanu da se Ashley kod kuće
ponaša malo bolje i daje povremeno pitala, "Mogu li ti pomoći, mama?" Povremeno
skoro izgleda kao da joj se dopadam.", dodala je zbunjeno i iznenađeno Maura.
U julu mjesecu, Ashly je iznenadila Joanu kada je od nje h-ažila da joj od papira
napravi psa. Pomislivši kako se djeca plaše psa, Joan se odmah dala na posao. Joan je
napravila glavu i tijelo i dala Ashley da napravi noge. Čim je pas napravljen, Ashley ga
je zgužvala. Napravili su dm goga psa i Ashley ga je također zgužvala. Kada su napra-
vili trećega psa, Joan ga je uzela i postavila u nivo Ashleynih očiju. A onda, usklađujući
riječi sa pokretima mke u smijem desno lijevo jednolično govoreći, "Možeš ..... da
odlučiš ....... da ...... .li ....... ćeš ......... se ..... .igrati ...... sa ...... psom ..... možeš ...... .
.da ....... odlučiš ..... da ...... .li ..... ćeš ....... se ...... .igrati ...... sa ...... psom." Ashley je
sve to promatrala širom otvorenih očiju, a njena pažnja je bila usmjerena na fi gum koja
se pomjerala ispred njenih očiju desno-lijevo 12). Kada se set završio, Ashley je
zgužvala psa. Kasnije u ovoj seansi, Ashley je na kartonu napisala: "Ja volim mamu.
Mama ...... Ne, Ne, Ne."
Dmga specifična forma kognitivnog intervjua je davanje specifične pozitivne
izjave (obično prije seta pokreta očiju). Kao što ćemo vidjeti, ovaj intervju nije odmah
izazvao bilo kakvu značajniju promjenu kod Ashley. Teoretski, on je samo otvorio
mrežu sjećanja koja je sadržavala Ashleyin strah od psa rezultirajući trajnim promje-
nama njenog ponašanja koje su se pojavile poslije seanse.
Nekoliko sedmica kasnije Ashley je došla u Joaninu sobu za igm. Počela se igrati
na ploči koja se zove kupus ići. Ploča je bila svijetlo obojena a na njoj nacrtani razni
objekti (napušteni mdnik, bolnica itd.). Male pločice za igranje u obliku diska prikazi-
vale su lica beba "kupusića" od kojih su neka bila tužna, neka sretna, a neka vrlo ljuta.
Igra se igrala tako što bi se zavrtio vrtuljak, sačekalo bi se da on stane i onda se gleda
na kojoj slici će se vrtuljak zaustaviti. Nekada bi se zaustavio na napuštenom e mdniku,
nekada na bolnici, a nekada na rodi, kada se mogla osvojiti nova beba.
Kada je Ashley počela igm, Joan joj je pričala priču o "kupusićima". "O ne! Zašto
smo mi napušteni u ovome mračnome hladnome mdniku? Da li smo mi loši? Da li
smo mžni? Ili ludi? Zar nas oni ne vole?" Pred kraj igre Ashley je osvojila 6 beba, pet
ljutih i jednu sretnu bebu.

107
 "Možeš li držati bebe? pitala je Joan sakupljajući Ashleyne diskove. Ashley je
potvrdno klimnula glavom "U redu. Otvori šaku. Dobro. Sada ćemo staviti jednu ljutu
bebu ovdje," "rekla je Joan i pritisla jedan prljav i pohaban disk na lijevi Ashlein dlan,
"Sada ćemo staviti drugu ljutu bebu na tvoj drugi dlan. U redu? Dobro. A sada
pogledaj, ja imam sretnu bebu u mojoj ruci. "Ashley je pažljivo pratila sve što se
događalo. Zatim je Joan sa sretnom bebom potapšala Ashleynu lijevu ruku, zatim
desnu i to je izvodila ritmično," Ti si .... sada ...... siguma ..... ti si dobra ..... .i ...... ti .... .
..možeš ........biti ...... tužna ...... .i ...... .ljuta ...... .i ...... ti ....... si ..... si siguma .... .i ti .. ..
.. si ..... sada ..... dobra." Ovo je bila pozitivna kognicija koju je Joan planirala upotri-
jebiti kod Ashley i to je bilo najbolje uraditi kroz igru.
Tridesetog augusta Joan je ispred svog ureda ćaskala sa Maurom i u jednom
trenutku ugledala kako je Ashley gumula svoga brata. Kada se Charlie podigao, ona
ga je ponovno gurnula. Nekoliko minuta kasnije kada je započela njihova seansa,
Ashley je uzela jednoga lutka i gurnula ga u Jo anine ruke. Zatim je dohvatila lutku i
povikala, "Ona mrzi maloga dječaka!" Uzela je stari telefon koji Joan drži sa ostalim
igračkama i slušalicom telefona je počela tući lutku. Poslije toga je uzela lutka i pri-
grgečila ga jednom pločom, a onda sve bacila od sebe. Joan je često viđala Ashley lju-
tom, ali ovo je bilo nešto drugačije; ovaj put dijete je imalo ubilačku želju.
Ashley se smirila i uzela drugu lutku i rekla Joani da je ta lutka njen tata. On je
otišao kući i sve je u redu. U periodu koji je protekao od ove do naredne seanse
Ashleino ponašanje je bilo prilično neupadljivo. Ovdje još jednom možemo vidjeti
isprepletenost bioloških i odgojnih faktora. Činjenice da ju je otac napustio, da je bio
narkoman, da je imala vrlo malo kontakata s njim, nisu bile važne. Po teba za očevom
ljubavlju bila je važnija od svega drugoga. Sve dok Ashley ne prevaziđe svoj bol,
Ashleyin brat Charlie će ispaštati zbog toga.
Joan je tražila da Ashley u jednu ruku uzme lutku, a u drugu lutka. Ashley je
poslušala. Joan je uzela lutku koja je predstavljala tatu - prema kojoj je bila usmjerena
Ashleyina pažnja i započela verziju EMDR tapšanjem, nešto poput onoga kako je radi-
la sa diskovima "kupusića". "Ovaj ... .lutak..... tata .... želi ..... da.... te ..... nešto .... na-
uči .... .ispravno ....je ... ispoljavati svoja .... osjećanja ......ja ..... smijem ..... osjećati .... ..
ja .....mogu ...... .ispo ljavati ........ svoja osjećanja." Joan je ovu pozitivnu kogniciju
ponovila 5-6 puta, a sve sh1pa je trajalo manje od minuta. Ashley nije rekla ništa.
Kasnije u senasi se igrala tako da je igra bila završila vjenčanjem lutke i lutka.
U mjesecima koji su slijedili Joan je uporno nastavljala da radi na ranijim
Ashleynim iskustvima. Omogućavajući joj tako sticanje novih iskustava: da je
vjerovati drugima, da slobodno može izraziti svoje emocije a da pri tome ne
povrijedi drugoga kao i to da sama zbog toga neće biti povrijeđena. Joan je prihvatila
sa ljubavlju i nastavila sa njom asociranje pozitivnih vjerovanja i emocija sa
objektima igre za vrijeme EMDR procesiranja.

108
 Sredinom septembra, Ashley je ponovno počela ići u vrtić. Joan i Maura su se
dogovorile da Ashley ostane u mlađoj grupi koju je vodila iskusna vaspitačica, jer je
djevojčica u nekim znanjima kasnila zbog problema ponašanja koje je imala.

Početkom novembra, kada je Ashley bila u terapiji već l O mjeseci, Joan je počela
primjećivati značajne promjene kod djeteta. Na jednoj seansi, Ashley je čitav sat bila
smirena i dobro je sarađivala. Igrala se sa Joan pridržavajući se pravila i poslije svako-
ga pokreta ona je "pozivala" telefonom Joan kako bi joj rekla da je sada došao red na
nju. Očekivala je također od Joan i da ona nju pozove telefonom.
U narednom seansama Joan je iskoristila verziju igre skrivača, tako što je djevoj-
čica bacala kuglicu na policu za knjige, a Joan je uzimala i bacala kuglicu van Ash-
leyniga vidno ga polja pitajući je glasno, "Gdje je Ashley? Gdje je Ashley?" U ovu igru
Joan nije ugradila nikakvu pozitivnu kogniciju, što se u EMDR radi uobičajno, ali je
ovom igrom kroz naizmjeničnu pažnju ona potvrđivala Ashley njeno vlastito postojanje.
U tome periodu Joan je počela upoznavati Ashley sa svim onim što prethodi
rađanju beba dok se beba nalazi još u maminom stomaku. Ashley se ova priča
dopadala i stalno je iznova tražila da joj se ona ponavlja. "Željela sam da joj poručim
Važno je da postojiš", kasnije je rekla Joan. U Ashley je postojao jedan osjećaj praz-
nine, osjećaj da nikada nije bila voljena i željena, koji je išao možda sve dotle da ni
ona sama nije bila sigurna u svoje postojanje. U igri skrivača bilo je važno pitanje koje
je postavljeno: "Gdje je Ashley?" i kasnije kada je pronađena, izuzeno su bile važne
rečenice "Vidim te. Tu si. Ti postojiš."
U decembru, Ashley je morala operisati krajnike i Joan se dogovorila sa Maurom
da prije toga obave razgovor. "Sjećate se kada ste mi rekli da doista niste bili duhom
prisutni onda kada se Ashley rađala?", pitala je Joan. "Sada imate šansu. Ja želim da
je njegujete i pazite i prije i poslije operacije. Budite uz nju dok je ne uspavaju i onda
kada se probudi. Kada se završi operacija, djeca privremeno regrediraju na novo bebe,
tako da je ovo izvrsna plilika da promijenite Agheyno iskustvo usamljenosti iz vre-
mena kada se ona rodila. Maurine oči su zasjale uzbuđeno. Joan je nastavila: "Imate
šansu da joj kažete sve ono đto ste željeli, a nikada niste rekli kada se rodila." Slijedeći
put, kada je Joan vidjela Mamu, ona se doimala vedrom sa širokim osmjehom na licu.
"Ponašala sam se prema Vašim uputama" smješila se. "Ashley je bila zadovoljna. Bilo
je i nekih smiješnih situacija. Čak sam uspjela naljutiti hirurga, odjmivši na sastanak
kome je plisustvovao, kada sam od sestre čula da Ashley izlazi iz sale."
Na prvoj seansi posije operacije, Ashley je rekla da želi napraviti krunu za sebe i
njenu majku. Kada je Ashley stavila krunu na glavu rekla je da je ona "plinceza
Shanon". Joan je radoznalo pogledala. Koliko je njoj bilo poznato, Ashley nikada
čula pliču o malom bratu njene mame.

Jednoga dana Maura je nazvala Joan da bi joj pročitala komentar iz

svjedočanstva. "Ashley je odlično završila drugu godinu. Zadovoljstvo je
promjenu."

109
 Joan i Ashley su napravile nekoliko čarobnih štapića kada je djevojčica zaželjela
da se igra sa njima. Joan je upottijebila jedan štapić kada je željela sa Ashley razgo-
varati o njenim željama i očekivanjima, kao i tome kako ona zaslužuje da ih ima i
pored toga što nije radila sve ono što se od nje tražilo. U početku Ashley čak nije ni
znala da iskaže neku želju, ali to je brzo naučila.
"Želim dijamantni prsten", izjasnila se Ashley.
"Misliš kada odrasteš?"
"Ne, mislim sada."
Onda joj je Joan napravila "dijamantni prsten od papira", a čarobni štapić su koris-
tili u narednim EMDR seansama kada su tretirale neke misli i osjećanja koja su se
pojavila prilikom igara o željama i potrebama.
Na osnovu podataka koje je Joan dobila od Maure, napredak se uočavao i kod
kuće. Ashley se prema Charlieu ponašala zaštitnički i više nije strahovala od toga da
će je njena mama napustiti. Još uvijek je, međutim, strahovala od zatvorenih vrata.
Maura se više nije zatvarala u sobu kada nije mogla izaći na kraj sa djecom, Ali je
Ashley još trebala reprocesirati svoja osjećanja vezana za to iskustvo, kao i tugu koju
je osjećala s obzirom na njen odnos sa ocem. A onda, jednoga dana, Ashley je ušla u
sobu, za igranje, zastala kod vrata i okrenula natpis "Van" na znak "Unutra". Joan je
to pažljivo promatrala i odlučila da toga dana rade EMDR sa fokusom na Ashleynu
fobiju od zatvorenih vrata. Za to je iskoristila jednu dječiju pjesmu.
"Ashley, da li znaš pjesmu" Otvori, zatvori ih?"
''Ne."
"Ona ide ovako!" Joan je pjevala tiho. "Otvori, zatvori ih. Otvori, zatvori ih. Stavi
ih u svoje krilo". Joanin glas se dizao i spuštao na svakoj od četiri note koje su činile
melodiju, pjevajući je u još nekoliko verzija. Ashley ju je pomalo pratila, a kada je
naučila pjesmicu, zapjevale su je zajednički.
"Ovo je Ashley. Hajde sada da pokušaš ovo. Sjećaš li se kada si u malo
skrovište bacila keramičku tacnu?" Ashley je kimnula glavom. "Da li želiš to isto ura-
diti sada?"
Prije nego što je Joan i uspjela dovršiti pitanje, Ashley je već bila ispod pokretnog
stolića uzimajući minijatumu keramičku kutijicu. Zatim se osvmula da vidi Joanino
lice. Ovakvo skrivanje, to je ono što je Ashley najviše voljela raditi.
"Dobro, hajde da se igramo. "Joan je uzela veliki cvijećem išarani jastuk i počela pje-
vati. "Otvori, zatvori ih ..... otvori .... zatvori ih ..... "
"Dokje ovo izgovarala, Joan je pomicalajastuk, i naizmjenično pokrivala i otkri-
vala prostor ispod stola gdje se nalazila Ashley, usklađujući njenu radnju sa riječima
pjesme. A onda je san1a dodala neke riječi.
"Otvori .... zatvori .. .ih .... otvo1i ..... zatvori ih ... otvori .... zatvori ... .ih ... .ih .... ti. ... .
. . . si. ... siguma .... unutra .... otvori .... zatvori .. .ih .... otvori .... zatvori ih .... ti ....... si .... .
.... ti .... si .... sigmna unutra. " Ovo je bila druga verzija njihove igre skrivača, one za

110
 koju je Joan vjerovala da će otkloniti prepreku za savladavanje Ashleynoga straha od
zatvorenih vrata. Joan je smatrala da je uzrok ovoga straha u tome što je Ashley
doživjela odbacivanje od njenoga oca. Ali, Joan nije bila u to sasvim sigurna.
I pored te dileme, Joan i Ashley su nastavile da se igraju igre "Otvori, zatvori ih",
u kojoj su uživale, a onda su se igrale nekih drugih igara. Nakon toga Maura je oba-
vijestila Joan da Ashley nije više ispoljavala sh-ah od zatvorenih vrata.
U maju je Joan telefonom kontaktirala sa Ashleynom vaspitačicom iz vrtića, koja
joj je saopštila da Ashley sada ima mnogo više samopouzdanja, da je savladala dobro
obrazovni dio programa i da u vrtiću ima dosta prijatelja. "Ona često raspravlja sa dje-
com". Vaspitačica je također dodala, "Ja mislim da je to zbog toga što se ona osjeća
dovoljno sigumom da može slobodno iznijeti svoj stav koji može biti drugačiji od
stavova druge djece. Ona izgleda veoma sretna."
Četmaestoga juna 1994. Ashley je diktirala Joan slijedeći tekst, "Ja volim da sa
Joan pravim tvrđave, Ja volim da se igram škole sa Joan, volim da se igram Barbike
sa Joan, volim da bojim sa Joan, volim da idem na plivanje sa Joan, volim da idem u
zoološki vrt sa Joan, volim da idem u Diznilend sa Joan." Joan je doslovno zapisivala
Ashleyine riječi. Bila je ganuta i oduševljena: Ashley je sada bila sposobna da osjeća
i izražava ljubav i bez obzira što je neka od Ashleyinih izjava bila samo njena mašta,
ona je definitivno naučila da osjeća i izražava svoje želje i potrebe. Joan se također uvi-
jek radovala igri sa Ashley.
Kod kuće, Maura koja je također bila uključena u savjetovališni rad, ponavljala je
Joani daje sada Ashley gleda u oči. Također je sada dozvoljavala daje majka dodiru-
je. Kada bi joj Maura čitala priču, Ashley bi dolazila i sjedala bi joj u krilo. Voljela je
da se mazi, miluje i ljubi. Postojalo je još uvijek rivalstvo sa Charliem u granicama nor-
malnog ali ga više nije bacala sa kreveta, niti tukla ostavljajući modrice na njegovom
tijelu. Nestala je i njena fobija od zatvorenih vrata, a njen jaki strah od pasa pretvorio
se u normalni oprez. Ashley je čak nedavno boraveći kod njene tetke, dozvolila nji-
hovome psu da spava pored njenoga kreveta.
Maura Sullivan je bila iznenađena promjenama koje su se dogodile kod Ashley, ali
i kod nje same. "Tako sam sretna što sam uspjela naći pomoć. Situacija je bila kr-ajnje
teška, sa atmosferom osamljenosti, a sada je to sve potpuno drugačije. Mi smo sretna
porodica."
"Sa EMDR nisu nestala moja osjećanja zbog toga sam izgubila Shanona," dodala
je Maura, "ali mije pomoglo da ih ne prenosim naAshleyun odgoj. Ja sam se dosta
plašila da je zavolim, jer sam bila u strahu da ću je izgubiti na isti način na koji sam
izgubila Shanona. Ja nisam tada shvatila da se udalj avam od moje kćerke. Ali, Ashley
je to osjećala i to je vjerovatno najveći razlog zbog koga me je ona tako dugo i uz
mnogo poteškoća voljela, jer ja nisam dozvolila sebi da volim nju."
Najznačajniji faktor u Ashleynom ozdravljenju bila je Joanina odluka da prvo radi
sa njenom majkom. Da Joan nije otkrila Maurine probleme, nikakav progres kod
Ashley se ne bi mogao postići. Dijete i dalje ne bi bilo sposobno da se veže za svoju

Ill
majku, a nedostatak sigumosti i ljubavi kod kuće onemogućili bi promjenu djevoj-
čicinoga ponašanja.
"Poslije EMDR toliko mnogo toga sam shvatila", rekla je Maura. "U sebi sam
osjećala neki unutrašnji mir i 1m1ogo tuge. Osjećala sam želju da budem sa Ashley
iako ona nije željela biti sa mnom. Pokušavala sam biti umjerena sa njom i pokušavala
je približiti sebi pitajući je, "Ashley, hoćeš li doći sjesti do mene? Da li želiš da ti čitam
priču? Da li želiš da ti pomognem u tome?" U početku ona nije bila spremna za pro-
mjenu, ali postepeno je došlo do promjene. Ona se sada potpuno otvorila jer zna da je
volim."
U decembm 1994. nešto više od dvije godine od onoga tužnoga dana kada je
četvorogodišnja djevojčica Ashley bacila na majku tanjir sa puretinom na Dan zahval-
nosti pred cijelim vrtićem, u vrtiću je bila napravljena Božićna zakuska za roditelje.
Maura je došla u vtiić pomalo napeta i počela je pomagati ostalim majkama u servi-
ranju. Sa zabnjom se osvmula kada je čula korake koji su joj se približavali. Ashley je
dolazila vičući, "Mama, dođi. Hajdemo stati u red. Gladna sam." Maura je osjetila
olakšanje.
S obzirom na to daje EMDR bio upotrijebljen u nizu slučajeva ne samo sa djecom,
nego i sa odraslima, postoje klinički izvještaji prema kojima on može pomoći klijentima
i terapeutima u prevazilaženju određenih deficita nastalih zbog neadekvatne brige i
pažnje koja je neophodna u prirodnom i evo lucionome procesu preživljavanja. EMDR
daje mogućnost ubrzanog učenja putem ubrzanoga procesiranja informacija. To
omogućava ublažavanje poslijedica traume i usvajanje novih znanja i adaptivnoga
ponašanja u specifičnom miljeu terapijske relacije. Međutim, tretman poremećaja
privrženosti najčešće ne tako dugo kao što je to bilo u Ashleynome slučaju.
Na primjer, Todd Long je bio četmaestogodišnji dječak sa klasičnim poremećajem
privrženosti, koji nije želio gledati dmgima u oči, mrzio je da ga se dodimje ili drži, i
bio socijalno povučen. Kada je sa njim rađena EMDR terapija, fokusirana je njegova
ljutnja na roditelje, dječak se sjetio jednoga događaja kada je imao 3 ili 4 godine.
Osjećao se bijedno kada je ostavljen u Centm za dnevnu brigu. Od tada je on u nared-
nih l Ogodina izbjegavao kontakte sa okolinom. Sjetio se također da je sam izabrao da
ga roditelji ostave u Centm za dnevni boravak umjesto da ide s njima. Tada se kod
Todda pojavio strah da roditelji više nikada neće doći po njega. Taj strah je možda poti-
cao od njegovih razmišljanja da pošto je on napustio roditelje dolaskom u Centar, oni
njega napustiti pri povratlcu.
Procesiranjem ovoga sjećanja kod Todda se pojavila promjena stava i ponašanja u
Njegovi roditelji su terapeuta informirali riječima: "Izgleda da koliko god da
sa nama, to mu nije dovoljno. nas gleda u oči. On sjedi uz nas, dodimje nas i
da ga Ne možemo povjerovati u ovu promjenu."
poremećaji privrženosti su uzrokovani gubitkom roditelja, odrastanjem u
ili uz iskustvo lošega roditeljstva. Ponekad je doista teško zamisli-
ti šta sve može biti ozbiljna trauma za dijete. Milioni djece odlaze svaki dan u dnevni
boravak. Za Todda je to bila teška trauma, koju je prevazišao tek kada je procesirao
njegov strah od odbacivanja, sjetivši se tada da je odlazak u dnevni boravak bio nje-
gov izbor. Ovaj slučaj spada u one jednostavnije.
Nije važno da li EMDR tretman traje 3 seanse za dijete koje je živjelo u jednoj
skladnoj ahnosferi sigurnosti i povjerenja, ili 3 godine, ili sve druge mogućnosti
između ovih krajnosti, za dijete kod koga je novi relititet trebalo graditi korak po
korak. Ono što je važno jeste činjenica da je liječenje završeno. Što liječenje počne
ranije, utoliko ranije može početi i život djeteta.

113
 U sred zime konačno sam naučio da nisam uživao u ljetu.
Albert Camus

8. ..ečenje žrtava silovanja

Koristeći godina EMDR, zaključila sam da su neosporno najbolji rezultati tretmana
postizani sa žrtvama silovanja koje su patile od PTSP. Kao i kod ratnih veterana, i kod
žrtava silovanja se mogu ispoljiti simptomi po tipu "efekta domina" u jednom vrlo širokom
dijapazonu od negativnih emocija, misli i ponašanja do ponavljanih fizički senzacija. S
obzirom na to da se sa EMDR tretiraju sva četiri tipa naknadnih efekata, upravo to je čini
efikasnom pomažući žrtvama silovanja da se oporave od njihovih traumatskih iskustava.
Sa znanjima kojima raspolažemo, efekti seksualnoga napada se prihvaćaju sa svim
posljedicama koje izazivaju. Sve do početka sedamdesetih godina teškim međutim,
psihološke tegobe žrtava silovanja su bile ign01irane. Tako, osim nekih intervencija u
okviru hitne medicinske pomoći, psihijatrijski tretman žrtava silovanja nije postojao.
Tome je svakako doprinosio i najčešće prisutan stav socijalne sredine da je žrtva silo-
vanja na neki način i sama bila odgovorna za napad, i bilo koji psihološki problem koji
se pojavio nakon silovanja tumačen je nekim psihološkim problemom žrtve koji je
postojao prije silovanja."
Pojava feminističkoga pokreta ranih sedamdesetih godina uticala je na promijenu
ovoga stava, kada se počela obraćati pažnja na postojanje emocionalnih posljedica na
žrtve silovanja, kao i na načine za njihovo liječenje. Intervjui sa žrtvama silovanja sa
detaljnim opisima, pobuđivali su sve veći interes za psihološke procese. Simptomi koji
su se javljali kod žrtava silovanja su označeni kao sindrom traume silovanih,2l a počela
su se raditi i ozbiljna istraživanja specifičnih efekata traume.
Kao što je u ranijem poglavlju istaknuto, masovni psihološki problemi vijetnam-
skih ratnih veterana skrenuli su pažnju na psihološke probleme izazvane traumom.
Kliničari su sve češće počeli opisivati simtome kod žrtava silovanja, uviđajući sličnost
sa simptomima PTSP kod vijetnamskih veterana. Ipak, tek 1980. zvanično je prih-
vaćen stav da silovanje može biti potencijalni uzrok PTSP, u trećem izdanju dijagnos-
tička statističkog priručnika za mentalne poremećaje. 3 ) I pored toga što je učinjen pro-
gres prepoznavanjem silovanja kao ozbiljnog uzroka psiholoških problema, na pojavu
prvih studija o tretmanu žrtava silovanja trebalo je čekati još jednu deceniju. 4l
U današnje vrijeme među oboljelim od PTSP najbrojnije su žrtve seksualne
zloupotrebe. Iako se procjenjuje da se policiji prijavi samo jedna petina do jedne
polovine silovanih, zapaženo je da broj silovanja raste. U 1980.g. taj broj je imao tenden-
ciju daljega rasta, tako da se prevalenca u Sjedinjenim Državama kretala u opsegu od
5-22% od ukupne ženske populacije. 5l Studija koja je urađena deset godina kasnije

114
upućuje na to da je taj broj porastao i da se kreće između 24 i 53%. 6) Bez obzira koliki
je procenat napadnute ženske populacije, efekti napada su razorni. Prema jednoj studi-
ji, iz 1984 god., skoro 20% žrtava silovanja je pokušalo samoubistvo, a novije studije
ukazuju na to da 80-97% silovanih žena razvija simtome PTSP. 7)
Iako verbalni, emocionalni i fizički napadi ostavljaju trag na žrtvi, za veliki broj
žena teško je i zamisliti bilo šta nasilnije od seksualnoga napada. Izgrađivanje osjećaja
sigurnosti i suzdržanosti u relaciji sa okolinom, općenito podrazumijeva i postojanje
fizičke distance. Osjećamo se neplijatno kada nam se neko nepoznat fizički suviše pli-
bliži na plimjer u redu. Naša koža predstavlja granicu našega fizičkoga selfa. Zbog
toga nije iznenađujuće da nasilno ulaženje u tijelo osobe može praktički dovesti do
sloma bilo kojeg pojedinca.
Kada žena jednom doživi takvo užasno iskustvo, ono može ostati blokinmo u
njenome sjećanju. Kod nje se mogu pojaviti opsesivne misli vezane za napad uz
osjećanje gađenja i užasa. Kao i kod ratnog PTSP, silovanjem izazvani strah manife-
stira se u intmzivnim simptomima (flashbackovi, noćne more, stalno razmišljanje o
silovanju, panični ataci), izbjegavanju situacionog i psihološkog sjećanja na napad
(kroz socijalnu izolaciju, emocionalnu ukočenost, zloupotrebu supstanci) i u preeksci-
tiranosti (insomnia, hipervigilnost i jednom enormnom reagiranju strahom čiji se in-
tenzitet vremenom ne smanjuje).
Katkada se ovaj strah generalizira, te se pojavljuje strah od bilo kog napada. Tako se
kod žene, koju je silovala nepoznata osoba, može razviti strah od bilo koje nepoznate
osobe, a za one koje su to doživjele od svoga mladića tipično je da reagiraju nepovje-
renjem čak i prema svojim plijateljima. Vremenom, ovaj strah žrtve silovanja vodi u sve
veću izoliranost. Jedna silovana žena stalno je boravila u kući zaključanih vrata i uz
svoga psa čuvara, a napuštala je samo radi odlaska na posao. Doživjevši silovanje na
mjestu koje je smatrala potptmo sigurnim, npr. na susjedovom parkingu, prostoliji za
pranje veša u zgradi, žena može postati nesigurna u vlastitu percepciju. Žrtve silovanja
se ponekada osjećaju kao da im je sklivanje preostalo kao još jedina mogućnost.
Od kada sam vidjela rezultate EMDR u liječenju silovanih, znam da mnoge žene
nepotrebno ostaju sa svojom patnjom. Bez pravoga tretmana takvih osoba, efekti
traume mogu trajati godinama. Studije koje su razmatrale funkcionalnost kod žena
žrtava silovanja ukazuju na to da čak 33-63% tih žena ima tako izražene simptome
PTSP zbog kojih su praktički nefunkcionalne. 8) Dolazi do poremećaja socijalnog
života žene, njenih profesionalnih aktivnosti kao i u odgajanju djece. Nemoguće je
uspostaviti psihološku ravnotežu i usmjeli ti se na svoje obaveze kada je žena stalno na
oprezu, reagirajući i na stresove manjega intenziteta jakim strahom i anksioznošću. 9 )
Ponekad, vjemjući u spontani oporavak, jer je došlo do ublažavanja simtoma, žrtva
biva zatečena njihovom učestalošću i intenzitetom.
Plije pojavljivanja EMDR, žrtve silovanja su liječene bihevioralnim tretmanom
koji se naziva izlaganje. Ovaj pristup se sastoji od nekoliko različitih tehnika (kao što
je ona koja se zove preplavljivanje-"flooding"). One se zasnivaju na tome da se žrtva

115
fokusira na najbolniji trenutak silovanja, kao i na intenzitet emocija koje se tada
pojavljuju u seansama koje traju od 45-90 minuta, najčešće sa ukupno 7-15 seansi,
istovremeno prakticirajući i domaći zadatak sa dnevnim izlaganjem in vivo. Terapijski
cilj je razvijanje tolerancije na ekstremno jake emocije i fizičke senzacije koje se
pojačavaju. Ukoliko je tretman uspješan, intenzitet bolnih osjećanja žene koja su
vezana za napad značajno se smanjuje. Mnogi terapeuti međutim, nisu skloni upotre-
bi izlaganja. Oni nisu spremni tražiti od prestrašene žrtve silovanja da u toku terapije
radi sa najgorim trenucima napada na nju. Oklijevanje za upotrebu ove terapijske
telmike pospješuje činjenica da i pored svega neprijatnoga što žena doživi u tretmanu,
sam tretman ne garantira izliječenje. Kontrolno istraživanje efikasnosti tretmana izla-
ganja, jedino koje je do sada objavljeno, ukazuje na to da je 45% subjekata koji su bili
uključeni u studiju, do njenoga kraja poslije sedam seansi prolongiranoga izlaganja i
domaćih zadaća, imalo simtome PTSP. 1O) Ističemo riječi "koji su bili uključeni u studiju
do njenoga kraja" upravo zbog toga što je približno polovina od početnog broja tokom
istraživanja otpala us tanovivši da je tretman isuviše bolan; ovaj podatak nije uticao na
konačne statističke rezltate.
Dodatni nedostatak terapije izlaganjem je to što ona nije usmjerena na negativna
vjerovanja žrtve silovat~a o samoj sebi (osjećaj krivnje i osramoćenosti). Ovo je tim
važnije, zato što upravo društvo pojačava intenzitet ovih osjećanja. Još uvijek čujemo
izvještaje sa sudskih postupaka u kojima je advokatima koji brane počinitelje silovanja
dozvoljeno da žrtvi postavljaju pitanja o tome kako je bila obučena, kuda se kretala kao
i o njenom ranijem seksualnom životu. U tim prilikama se ne dozvoljava uskraćivanje
odgovora, što svakako može imati negativan u~ecaj na vulnerabilnu žrtvu.
Situacija u kojoj se nalazi žrtva seksualnog napada je vrlo složena. Postojanje
intruzivnih slika, emocija i fizičkih senzacija, zahtijeva od žrive da se suoči s njima,
ali isto tako je važno u tokll terapije usmjeriti se na tri bazična vjerovanja kod ljudi,
koja viktimizacijom mogu biti promijenjena: vjerovanje u osobnu neranjivost,
vjerovanje u postojanje smisla života i vjerovanje u vlasitu vrijednost o sebi. Ova
vjerovanja, koja je prvi istakao dr. Ronnie Janoff-Bulman, 11 ) mogu mjesecima čak i
godinama biti teško poljuljana. Žrtva može biti preplavljena osjećajem bezvrijednos-
ti, opsesivno misleći daje prljava, uvjerena daje ona samo objekat koji je neko drugi
iskmistio.
U EMDR tretmanu, terapeut čuje najčešće slijedeće izjave žrtava silovanja o sebi
samima: "Upropaštena sam za cijeli svoj život, "Bespomoćna sam," "Loša sam" i
"Bezvrijedna sam". Ove riječi ne proizlaze iz razumskog shvatanja onog što se dogo-
dilo, nego su prije izraz ženinih osjećanja koja se javljaju pri pomisli na silovanje, ili
situaciono, kada se desi nešto što pokrene sjećanja na napad. Žena može racionalno
prihvatiti podsjećanja porodice i prijatelja da se osjeća sigurnom, ali ovo uvjeravanje
nije propraćeno automatskim fiziološkim odgovorom. Kao što smo vidjeli i kod ratnih
veterana tako i žtive silovanja i pored toga što mogu ići na brojne grupne terapije ili

116
čitati literatum o samopomoći, nisu emocionalno sposobne prihvatiti korisne informa-
cije. Ona kao da je okovana prošlim događajem, uz postojanje emocionalnog poreme-
ćaja velikoga intenziteta.
Tehnike samopomoći mogu biti od koristi upućujući žrtvu na koji način da se bori
sa svojim distresom, ali to nije ni iz daleka dovoljno. Cilj EMDR terapije u radu sa
žrtvama silovanja jeste potpuno oslobađenje od njihovih emocionalnih poremećaja. U
toku terapije neophodno je procesirati sve infonnacije koje su u vezi sa silovar:Uem,
počevši, na ptimjer, od intmzivnih slika silovatelja, osjećaja njegovih mku na tijelu
žrtve i njegovoga daha na njenome licu. Sa završetkom EMDR terapije, iz mreže
sjećanja koja su u vezi sa silovanjem, iščezavaju fizičke senzacije i negativne emoci-
je koje ih prate: žttva se njih može sjećati kao činjenica, ali bez jakog emocionalnog
odgovora. EMDR omogućava usvajanje pozitivnog vjerovanja o sebi, kao što je:
"Sada se konh·oliram" "Dobro sam", "Uradila sam najbolje što sam mogla", "Ja vri-
jedim", "Sada imam izbor". Kada se jednom usvoji pozitivno vjerovanje o sebi, veza
sa prošlošću je definitivno prekinuta, što žttvi silovanja omogućava nonnalan život.
Pošto se EMDR tretman fokusira na sve informacije koje su u vezi sa traumom,
često se efekti tretmana generaliziraju i na neke dmge životne okolnosti u kojima je
klijent osjećao nelagodu. Kao što smo vidjeli u Emylinom slučaju, u poglavlju 4, poslje-
dice silovanja mogu biti teže od samog čina silovanja. Nepoznat je broj brakova koji
su završili razvodom nakon što supmg nije mogao prihvatiti da mu je žena bila silo-
vana. Koliko puta je žrtva silovanja bila napuštena, čak i od prijatelja, što je njenu pat-
nju dodatno pojačavalo? Istraživanja provedena nad žrtvama silovanja pokazuju da su
one depresivne stalno razmišljajući o onome što su doživjele, o svojoj vulnerabilno-
sti, o njihovoj "krivici" za napad i sa stalno prisutnim strahom od napada. 12l Oporavak
se ne može postići bez suočavanja sa svakim od ovih faktora.
Postoje također i slučajevi u kojima žrtve seksualnoga napada ne moraju biti žene.
Tako je u terapiju došao muškarac zbog problema vezanih za nemogućnost održava-
nja intimnih odnosa. Iako je profesionalno bio uspješan, često je gmbo ispoljavao
svoju ljutnju. Za vrijeme EMDR seanse, onje povezao svoje aktuelne probleme i sek-
sualni napad koji je doživio u djetinjstvu od svoga svećenika. Gubitak povjerenja i
doživljavar:Ue nasilja od nekoga ko ga je trebao zaštititi, bili su uzrok njegovom
povlačenju kada mu se bilo ko pokušavao približiti. Nakon procesirana njegovih
sjećanja, on više nije reagirao na takav način; nekoliko mjeseci kasnije uspio je ost-
variti cjelovitu vezu sa jednom ženom.
I ovom prilikom je važno podsjetiti da EMDR stimulira urođeni sistem procesir-
anja informacija, što efekte trehnana čini većim i dugoh·ajnijim.
Prilikom silovanja žena može doživjeti i ijelesne povrede, ali sa odgovarajućim
medicinskim trehnanom, čak i one najteže zacijeljuju za nekoliko sedmica. Žena
također može doživjeti psihološki šok, pojavljuje se stalno i uporno sjećanje na trau-
mu. Odgovarajućim tretmanom i psihološke poslijedice traume se mogu prevazići.

117
 Za oslobađanjeod psiholoških posljedica silovanja nisu potrebne godine. To
omogućava sistem za procesiranje infonnacija koji funkcionira po principu uzroka i
posljedice. Kada ljekar kucne koljeno klijenta, kao odgovor javlja se trzanje potko-
ljenice. Slično tome postoje i psihološki odgovori kao rezultat djelovanja vanjskih pri-
tisaka i iskustava. Neki odgovori su poželjni, zdravi, dok drugi to nisu, što ne znači da
se ne mogu promijeniti.
U ovome poglavlju susrestćemo se sa žrtvom silovanja kod koje su bili uključeni
još neki faktori koji prevazilaze granice sposobnosti osobe da se uhvati u koštac sa
svojim problemom. Činjenica da je žrtva tako brzo izliječena sa EMDR, ima se zah-
valiti jednoj unutarnjoj elastičnosti koju ljudi posjeduju. Ta naslijeđena elastičnost ne
umanuje svu okmtnost akta silovanja, niti otklanja patnje, ali pokazuje da je čovjek
sposoban pobijediti zlo i njegove posljedice.
Da ta dva čovjeka nisu bila tako strašna, bili bi patetični. Bili su mršavi. Bili su pr-
ljavi. Smrdili su. Bilo je očito da su siromašni. Jedan od njih je na sebi imao plitke,
široke pantalone koje su mu spadale skoro svaki put kada bi se uspravio. Namještao
ih je naglim trzajem lijeve ruke. U desnoj ruci je držao nož.
Dawn Baumgartner, samohrana majka, 10 februara 1993. godine je bila u svojoj
kući u Allbrook Vazduhoplovnoj bazi u Panami. Te noći kada se probudila, osjetila je
kuhinjski nož na svome grlu. Dawn je bila narednik u vojsci Sjedinjenih Država. Njen
posao je bio vezan za snabdijevanje aviona gorivom. Radila je svaki dan od šest sati
ujutro do tri poslije podne u blizini Howard baze zračnih snaga sa ugovorom na četiri
godine, od čega je polovina toga perioda već bila prošla. Nije joj se žurilo da napusti
Panamu; to je bilo izvrsno mjesto za živjeti, a posao je bio dobro plaćen; ali tako je
bilo sve do te kobne noći.
Dawn je uživala u tropskoj klimi Centralne Amerike, koristeći svaki slobodan trenutak
da boravi van kuće. Često je odlazila do okeana uživajući u prekrasnim plažama obraslim
palmama. Napravila je i nekoliko izleta u džunglu, i uz skromno znanje španskogjezika
komunicirala je sa lokalnim stanovništvom. Dawn je bila modema žena, visoka, privlačna.
Imala je mnogobrojne prijatelje među Panamcima. Bila je zadovoljna životom koji živi, a
također i njeno dvoje djece, Amanda koja je imala pet godina i Tomy kome su bile tri godine.
Ali, sve to se promijenilo za samo 20 minuta koliko je bilo potrebno dvojici Pana-
maca da se popnu do njenoga stana kroz otvoreni prozor kupatila (uvijek je bio otvoren
da bi se ventiliralo kupatilo zbog neugodnoga mirisa koji se širio iz kutije za mačke);
udaraju i preplaše, a istovremeno i vezuju njenu petogodišnju kćerku, a potom
zaključtlju u klozet (uzaludno se nadajući da će tako prigušiti njen plač); da u sportsku
torbu strpaju stereo uređaj, nakit i ostale vrijedne stvari (i poslije toga sihyu Dawn. Sre-
ćom, mali Tomy je prespavao cijeli događaj.
Sjećajući se te užasne noći, Dawn jednostavno nije znala šta je bilo gore; biti silo-
vana, ili spriječena da zaštiti svoju kćerku. Dawnje uspjela ubijeditijednoga od dvoji-
ce muškaraca da ona može umirati Amandu ako joj dozvole da izađe iz klozeta. Kada
je Amanda jecajući potrčala prema svojoj mami, vidjevši modrice po licu i rukama

118
kćerke, niz Dawninu kičmu prošla je jeza. Jedan od muškaraca je bio tako snažno pri-
tisnuo Amandina usta da su joj ostale modrice na obrazima. Dijete je imalo i otok iznad
uha jer su joj glavom udarali u zid gurajući je u klozet. Male dječije ruke bile su tako
jako svezane parom pertli da su se ove usijekle u kožu, a djevojčicini prsti pomodrili
od pritiska.
Dawn je sjedila na krevetu obučena u majicu i donji veš, stavila je Amandu u krilo,
grlila je, ljuljala i pjevala pjesmu kojom je umi1ivala kćerku kada je bila beba. Svo to vri-
jeme na njenom je vratu bio prislonjen nož. "Ovo su loši momci dušo", rekla je Dawn
Amandi, "i mi moramo učiniti ono što ovi loši momci od nas budu tražili." U tom
trenutku, Dawn se sjećala, njene emocije su je potpuno slomile. Prestala je bilo šta
osjećati. Nije mogla čak ni plakati. Jedino što je mogla bilo je da drži Amandinu glavu
okrenutu u stranu, kako dijete ne bi moglo vidjeti muškarca koji je jednom rukom držao
nož na vratu njene majke, dok je dmgom rukom prelazio preko Dawninih bedara.
Dawn je preklinjala čovjeka da odveže Amandine ruke; kada je ipak odlučio da to
učini, Dawnje sva pretmula vidjevši kako se oštrica noža približava njenoj kćerki. Šta
ako je ubije, brujalo je u Dawninoj glavi. Možda će joj napraviti posjekotine po ruka-
ma? Ali nije, on je bio onaj malo blaži.
Njegov partner, onaj opasniji, uzeo je dvije prazne sportske torbe iz Dawninoga
klozeta i počeo tragati za vrijednostima u kući. Kada se vratio, popeo se na krevet,
bacio Dawn na desnu stranu kreveta i svezao joj ruke na leđa. Drugi muškarac joj je
stavio povez preko usta. A onda ju je onaj grublji silovao.
U tom momentu Dawn je samo mislila na Amandu. Nije osjećala tugu, bijes ili
strah zbog sebe i sva se bila usredsredila na to da ne dozvoli da Amanda vidi šta se
dešava sa njenom majkom. Dijete je ležalo pored nje. Dawn, ležeći još uvijek na
desnoj strani, svojim lijevim ramenom, koje je bila naslonila na djevojčicinu glavu,
zaklonila je djevojčici vidik. Bila se sva usredsredila na to da se zadrži u ovom
položaju. Činilo se da traje satima. Kada se konačno završilo, Dawn se bila preznoji-
la, osjetivši stid zbog toga, a što je zapravo bio jedan od tie lesnih odgovora na ekstrem-
ni strah. Tijelo joj je bio prožeo smrtni strah.
Tri dana kasnije, Dawn je sa djecom prebačena u domovinu, u kuću njene majke
u Colorado Springs, blizu vazduhoplovne baze Paterson. Dawnje bila i dalje van sebe
i teško se kontrolirala. Nakon silovanja, ona se više nije smjela vratiti u svoju kuću
zbog napada bijesa i paničnih ataka. Svaki Panamac koga je susrela za nju je bio poten-
cijalni napadač. Stručnjaci za metalno zdravlje u bazi su smatrali potrebnim da je
uklone sa mjesta na kome je doživjela dis tres i pošalju je negdje gdje će se osjećati sig-
umom. Silovanje se dogodilo, ali Dawnin izvor distresa više nije bio vanjske prirode,
ti muškarci su sada bili od nje daleko 3000 milja: ali, događaj je ostavio bolne psi-
hološke posljedice.
Povratkom kući Dawnina panika se nije umanjila. Kada bi vidjela tamnokosog
dostavljača, sakrivala bi se u klozet, dok joj je u paničnom strahu srce snažno udaralo,
sve dok on ne bi otišao. Nije mogla podnijeti da se svuče, te se tuširala u kupaćem kos-

119
 timu. Roditelji joj nisu mogli pomoći. Kada bi se kupala, opsesivno je trljala svoja
bedra sve dok joj se na koži nisu pojavile rane. Plašila se napustiti kuću, čak i do pro-
davnice u neposrednom susjedstvu njene kuće. U liku svakog nepoznatog muškarca
vidjela je potencijalnu opasnost.
Dawnino stanje se pogoršavalo. Često se gušila u napadima jecanja i plašila se
odlaska na spavanje. Flashbackovi su se javljali pri svakome pogledu na kućni nož, a
svaki dodir, čak i njene djece, kod nje je izazivao paniku. Poslije jednog napada panike
Dawn su odveli u bazu na kliniku. Ljekarka koja ju je pregledala podučila je Dawn
kako da se pokuša umiriti dubokim disanjem. Ali joj vježbe dubokog disanja nisu
pomogle i ponovno se obratila za pomoć naredne sedmice; vježbe dubokoga disanja
podsjećale su na pokušaj isušivanja jezera sa malom čašom. Tada joj je ljekar pre-
poručio trankvilajzere kako bi se spriječili napadi panike s tim da ih upotrebljava u
"slučaju potrebe" (što je u Dawninom slučaju bilo svakodnevno). Sa lijekom se sma-
njila učestalost paničnih napada ali oni nisu ščezli, a također nije bilo nikakvih efeka-
ta kada su bili u pitanju njeni drugi simtomi.
Tri sedmice nakon povratka kući, Dawnini roditelji su insistirali da pomoć potraži
u savjetovalištu. Iz baze je upućena u lokalnu agenciju koja se zvala Centar za pre-
venciju kućnoga nasilja. Vazdušna baza Paterson nije imala savjetnicu, a mogućnost
da Dawn radi sa muškarcem jednostavno nije dolazila u obzir. Dawn je započela radi-
ti sa savjetnicom u Centru i njeno stanje je pokazivalo izvjesno poboljšanje. Sama
mogućnost da s nekim razgovara bilaj e za nju vrlo korisna. Dawnje dobila novi posao
u uredu, a njeni saradnici, s obzirom na prirodu posla svi muškarci, su bili upoznati sa
njenim stanjem uz upozorenje, "ne prilazi joj blizu, ne dodiruj je, ne obraćaj joj se."
Također im je bilo rečeno gdje ona drži lijekove protiv anksioznosti; naime, nekoliko
se puta desilo da su morali potražiti lijekove i dati joj ih kada je ona dobila panični atak.
Zbog svega toga Dawn se osjećala nelagodno, gotovo posramljena. Živjela je išče­
kltiući noćne napade, i osjećajući neizmjemu krivnju, što je karakteristično za većinu
žrtava.
Dawn je radila četvrtinu radnoga vremena. Osjećala se napetom, nesigumom i
uplašenom. Imala je teškoće koncentracije, a nekada bi sjedila za svojim radnim
stolom i plakala. su njeni saradnici i supervizor imali razumijevanja, Dawnje bila
svjesna da ne obavlja poslove prema vojnim standardima. Znala je da drugi još uvijek
to ne očekuju od nje, ali je osjećala da je posmatraju i pitaju se u čemu je zapravo njen
problem.
Dawn se nije mogla posvetiti ni njenim profesionalnim niti porodičnim obaveza-
ma na način kako je to bilo potrebno. Kada se Dawn sa djecom odselila od roditelja u
njihovu kuću, osjetila je da im ne posvećuje dovoljno pažnje. Puštala bi Amandu i
Tomya vani, a onda bi podivljala od straha da će im se nešto loše dogoditi ili bi vriš-
tala na njih kada bi dobila atak panike. Znala je da još uvijek njeno tijelo ne može pra-
razliku između jakih negativnih emocija koje su nonnalno pro istekle iz aktuelnih
doživljaja i onih koje su vezane za silovanje. Bojala se da će ove prve izazvati druge;

120
tu je imala pravo. Osjećajući povremeno da joj je tijelo ukočeno, pokušavala je
sačuvati mir. Uz sva nastojanja da ostane čvrsta, stvari koje su ranije kod nje izazivale
malu nelagodu, sada su je počele uznemiravati, uzrokujući gubitak kontrole.
Iako se trudila da to sve na u~ eče na djecu, to nije bilo moguće. Djeca su se također
počela mijenjati. Sigurnost koju im je ranije predstavljala njihova majka nije više pos-
tojala i djeca su često osjećala prazninu.
Amanda je počela mokriti u krevet i imati noćne strahove, o čemu nije željela raz-
govarati s majkom. Jednom je u sred noći, Tomy posuo čokoladni sirup po namje-
štaju, tepihu i psu, a tuce jaja je, snagom nevjerovatnom za svoju dob, bacio na strop.
I što je Dawn više pokušavala popraviti stvari, one su postajale sve gorim. Čula je
za terapiju izlaganjem i uključila se u nju spremna da se suoči sa stvarima kojih se
plašila. Još uvijek je strahovala od odlaska u prodavnicu, (jer je tamo mogla sresti
nepoznate muškarce), ali se pokušavala natjerati da krene. Uvijek je neko morao biti s
njom svo vrijeme u slučaju da dobije panični atak, što se često dešavalo. Zbog toga se
osjećala sve bespomoćnijom. Počela se osjećati ovisnom o lijeku protiv anksioznosti
koga je morala uvijek imati sa sobom.
I pored šestomjesečne terapije, Dawnino ukupno stanje se sve više pogoršavalo.
Postajala je sve depresivnija. Osjećala je ljutnju, tugu, strah, bespomoćnost, usam-
ljenost i krivnju. Patila je od nesanice i imala brojne ~elesne simptome. Nije uspije-
vala da se opusti. Još uvijek se nije mogla tuširati bez kupaćeg kostima. Pored ataka
panike, počeli su se pojavljivati iznenadni napadi plača i provale bijesa.
Napade je mogla izazvati gužva, nepoznate osobe, dodir, a nekada i samo pogled
nekoga muškarca. Ponekad, Dawn ni sama više nije znala šta je sve može uznemiriti.
Jednoga dana, dok je trčala sa djecom, Tomy koji je bio iza nje, zgrabio je za ruke i
povukao je. Dawn je obuzela panika i počela je galamiti na djecu, što je uplašilo i djecu
i nju samu. Taj događaj je bio kulminacija. Kada se Dawn smirila pomislila je, "Ovo
nije pošteno prema mojoj djeci; ona pate zbog mene i mojih problema."
Bila je očajna kada je otišla na slijedeći sastanak u savjetovalište. "Treba mi nešto
drugo. Pomaže to što nekome govoriš o tegobama, ali treba doći do srži pro-blema.
Ne osjećam se nimalo bolje. Ovo stanje više ne mogu podnijeti. Ako se ovako nastavi,
možda ću se morati liječiti bolnički." Terapeut joj je savjetovao da kao posljednju
mogućnost pokuša EMDR. Dva dana kasnije Dawn je ušla u ured terapeuta za kojeg
se nadala da joj može pomoći.
Sandra Wilson je psihoterapeut sa licencom u Colorado Springsu. U vrijeme kada
joj se za pomoć obratila Dawn, istraživala je da li je moguće izliječiti simptome trau-
matskoga stresa u samo tri devedesetominutne EMDR seanse. Sandra je sama odabi-
rala pacijente, uzimala anamnestičke podatke i pratila ih. Klijente koji su bili uključeni
u studiju je upućivala jednom od petorice terapeuta koji su vodili po tri slobodne
EMDR seanse, po redu, onako kako su klijenti pristizali.

121
 Oklijevajući, Dawn je Sandri ispričala o sebi i o silovanju koje je doživjela u Pana-
mi. Nakon toga je uradila nekoliko psiholoških testova kojima se procijenila težina
njenih simptoma. Slušajući Dawninu priču, Sandra je bila iznenađena time koliko je
trauma ostavila traga u tijelu mlade žene: povraćanje, bol u leđima, vrtoglavice, opsti-
pacije, zgrčenosti u tijelu, glavobolje. Kao da je silovala samo sebe, Davnina tijelo je
svjedočilo o poražavajućim osjećanjima. Sandra je uključila Dawn u istraživanje i
pošto je terapeut Laura Knutson bila na redu za prijem, uputila je Dawn kod nje. Laura
Knutson je klinički socijalni radnik sa licencom u Denveru, trenirana u EMDR i
dobrovoljno je prihvatila rad na ovoj studiji.
Za vrijeme dok se upoznavala sa Dawninom historijom, prije njihove prve seanse,
Laura je primjetila da je Dawn bila dijagnosticirana kao PTSP.
Laura i Dawn su imale prvu EMDR seansu 13. septembra 1993. godine, sedam i
pol mjeseci nakon silovanja. Vrijeme za spontano ozdravljenje je prošlo. Dawnini
simptomi nisu mogli nestati bez efikasne terapije. Iako je Laura pregledala bilješke sa
prvog intervjua o Dawninoj traumi i simptomima, željela je da joj Dawn ponovno o
tome ispriča.
"Silovala su me dva čovjeka za vrijeme dok sam radila u bazi u Panami. Svo vrije-
me dok mi se to dešavalo, moja kćerka je ležala do mene. Istinski sam zabrinuta za
moju djecu, pogotovo za kćerku."
"U redu," rekla je Laura ljubazno. "Šta Vi želite od ove terapije?"
"Želim da budem smirenija. Manje anksiozna. Mar~e zastrašena zbog i najbez-
načajnijih stvari koje se dešavaju oko mene. I želim da se mogu tuširati bez straha!."
Laura je zatim upoznala klijenticu o terapiji koju će raditi, skrećući pažnju Dawn da
će početi sa izdvajanjem Dawninoga najgoreg sjećanja vezanog za silovanje.
"To je lako. Ja sam u mojoj spavaćoj sobi. Mrak je. Čujem Amandin plač i čujem
kako je udaraju dvojica ljudi vukući je. Onda su je ugurali u moj klozet."
Dawnina negativna kognicija vezana za ovu scenu je bila: "Bespomoćna sam da
nas zaštitim," a pratila su je osjećanja ljutnje i straha, od kojih joj se stezalo grlo.
Intenzitet ovih osjećanja ocijenila je sa l Ona skali od O- l O. Pozitivno vjerovanje koje
je Dawn željela imati je bilo, "Kontroliram se. Sada sam siguma." Rekla je da ovu
izjavu osjeća istinitom sa 4 na skali od l - 7.
Seansu su počele fokusiranjem Dawninog sjećanja na trenutak u kome je prvi put
osjetila da se nešto dešava. Napredujući set za setom, Laura je promatrala kako pokreti
očiju vraćaju Dawn u tu noć, činilo se da je ponovo preživljava korak po korak, vrisak po
vrisak. Previjajući se, klateći nogama, proklinjući svoje mučitelje Dawnin bol se pro-
dubljivao do osjećaja nemoći zbog onoga što su oni radili ~enoj Alnandi. Četiri seta. Šest
setova. Osam setova. Deset setova. Sve se ponavljalo sa trzanjima, sa gr·čenjima kojim je
Dawnino izmučeno tijelo pričalo Lauri svoju priču koja se nije mogla iskazati riječima. U
jednom trenutku, položaj Dawninih ruku je bio takav kao da su one još uvijek bile vezane;
trenutak kasnije razdvojila je šake, kao da je pokidala vezu. Dawn to nije komentirala.
Sada je bila potpuno tiha i to je bilo njeno stimulativno EMDR iskustvo.

122
 Dawn je znala da dizanjem ruke u komandu "Stop" signalizira Lauri kada želi
napraviti pauzu; iako je ovaj signal često koristila, činilo se da je odlučila da prođe kroz
najgori dio sjećanja. Za to je bilo potrebno ll veoma dugih setova. Za tih 90 minuta
Dawn je govorila malo. Bio je to tek po neki uzvik ili primjedba: "Kao da sam
ponovno tamo", "Vidim ih", "Osjetim njihov smrad", "Amanda se trese, "O moje
Bože, moja kćerka", i "Kopilad".
Poslije zadnjeg seta Dawnje rekla Lauri: "To je bilo tako strašno, tako blizu onome
što se stvamo dogodilo. Kao da sam to doživjela, čak i gore. Kada sam bila silovana
izgledalo je kao da nisam u svome tijelu i izgledalo je kao da sam to odnekuda pro-
matrala. Kao da se to meni nije dešavalo. Kao da je to bio neki film. To je bio jedini
način da se suočim s tim. Ali ovoga puta sam to bila ja. Bilo je teško; ali ja nemam iz-
bora i moram se suočiti s tim."
Ovo iskustvo o kome je Dawn govorila, osjećanje kao da je bila izvan svoga tijela,
kao da promatra fihn, zove se Disocijacija. To je reakcija žrtava silovanja koja pomaže
žrtvi da se izolira od strašnog bola koji doživljava u tome trenutku. Na žalost, ovaj meh-
anizam ne štiti žrtvu od simtoma koji se javljaju nakon traume. Prema jednoj teoriji, zbog
toga što je iskustvo disocirano, ono se ne pohranjuje u sjećanje kao cjelovito, nego u
vidu odvojenih fragmenata, slika, misli i osjećanja, što otežava liječenje. 13 )
Za vrijeme EMDR tretmana svi aspekti traume se ponovno spajaju omogućavajući
potpuno procesiranje iskustva žrtve. EMDR daje mogućnost ulaska i izlaska iz uzne-
miravajućega sjećanja za vrijeme seta pokreta očiju, a po potrebi se koristi signal
rukom (koji kliničaru pokazuje pacijentovu potrebu za pauzom) što daje žrtvi silo-
vanja mogućnost kontrole "doze" sjećanja kojoj se može izložiti. Ukoliko klijentica
procijeni da su njena osjećanja isuviše bolna u toku EMDR, ona može za kratko
predahnuti ili smanjiti intenzitet emocija. Pri tome je cilj da klijentica ostane sa emo-
cijama koje se procesiraju.
Ova mogućnost ulaska i izlaska iz situacije napada omogućava žrtvi spoznaju da
je ona jača od traume. Zastrašujuće slike se mogu osvježiti, ali i odagnati. Emocije se
mogu osjetiti, ali se od njih može distancirati. Žena tako počinje sticati kontrolu, što
joj vraća nadu. Iskustvo procesiranja silovanja za vrijeme EMDR nije prijatno, ali ono
ne traje tako dugo kao što je trajalo samo silovanje, čak i onda kada ga osoba oživlja-
va scenu po scenu. Međutim, ne mora se sve razriješiti u jednoj seansi.
Pred kraj seanse, Laura je sa Dawn provjerila da li su se Dawnina vjerovanja o sebi
promijenila u intenzitetu. Dawn je rekla da je intezitet osjećanja bespomoćnosti opao
u odnosu na početak, ali ne mnogo. Spao je sa l Ona 7 ili 8. Njena osjećanja vezana za
pozitivnu kogniciju ("Sigurna sam, kontroliram se") su pokazala manje pomake, sa 4
na 5 (od mogućih 7). Laura je smatrala da rezultati nisu spektakularni.
Drugu seansu su imale sedam dana kasnije.
"Kako ste?", pitala je Laura.
"Dobro. Čudno je to. Iako je prošli put bilo toliko mnogo bola, ja sam došla da
ponovno radim na tome. Nešto mi govmi da će ovo biti korisno."

123
 "Da li ima nešto posebno što bismo danas fokusirale?".
"To je tuširanje i to je situacija kada me oni posmatraju za vrijeme tuširanja. Mislim
da su me ti momci promatrali dok sam se tuširala. Ja sam uvijek tamo držala otvoren
prozor u kupatilu jer nije bilo ventilatora. Sada se ne mogu istuširati bez kostima za
kupanje na sebi."
"Dobro. Počnimo sa tim."
U toku seanse Dawnina negativna kognicija je bila, "Oni me gledaju; Nisam sigu-
rna." Emocija koju je osjećala je bio strah, osjećajući ga u grudima "poput jeze".
Intenzitet emocija je ocijenila sa 8 ili 9 od mogućih l O. Pozitivna kognicija u koju je
željela vjerovati je bila "Sigurna sam. Štitim se", a istinitost koju je pri tome osjećala
je bila vrlo niska, samo 2 na skali od l- 7.
Tuširanje u Dawninoj kući u Colorado Springsu je bila scena sa kojom su počele.
Nakon nekoliko setova Dawn je zaplakala, "Oni gledaju!" Bilo je potrebno da se
ponovno vrate na noć u kojoj je silovana, sastavljajući film iz prošlosti. Ovaj put
Dawnina sjećanja koja su iskrsavala su bila vezana za ono što se dešavalo poslije silo-
vanja: buđenje njene kućne pomoćnice koja je spavala na drugom kraju kuće, njene
zavezane ruke, trčanje u majici do susjedne kuće, poziv vojnoj policiji i njene izjave
kada su policajci stigli-da želi odsijeći svoje silovane genitalije.
Druga seansa je bila slična prvoj: Dawnino tijelo kao da je ponovno doživljavalo
napad. Disanje joj je bilo površno i ubrzano, mišići su joj se zgrčili, a na licu pojavio
bolan izraz. Na polovini seanse Dawnje podigla ruku, kao znak upozorenja i pitala je
Lauru gdje se nalazi kupatilo. se vratila, rekla je, "Izvinite".
"Jeste li dobro?", pitala je Laura.
"Da. Bila sam tako uplašena. Učinilo mi se da sam se pomokrila, kao što mi se
desilo one noći."
"I?"
"Nisam, ali malo je nedostajalo," rekla je Dawn sa blagim smiješkom. Na njenom
licu se vidjelo olakšanje.
Tog poslijepodneva Laura i Dawn su uradile još sedam setova, od uk.L1pno 14. Za
vrijeme pauze, pri kraju seanse, Dawn je rekla, "Znate, ponosim se sobom; spriječila
sam ih da povrijede Amandu. Rekla sam im da je puste iz klozeta i da joj odvežu ruke.
Dawnin osjećaj snage se vraćao. Dawn je počela shvaćati da je ona učinila najbolje
što je mogla u takvim okolnostima, upotrijebivši svu svoju snagu. Na kraju seanse,
HH'"H"-'HV' Dawninoga straha pao je sa 8 ili 9 na 2. Njeno vjerovanje da je sada sigu-
rna, osjetila je istinitim sa 7. Laura je osjetila olakšanje. Toga popodneva, Laura je bila
sigurna da će sa još jednom seansom koja im je preostala Dawn postići značajan
napredak.
njihovoj posljednoj seansi, Dawnje željela da radi na njenom strahu od dodira
i sjećanju kada je jedan od dvojice muškaraca trljao njene bedro, dok je drugi pljačkao
po kući. Za vrijeme k.L1panja kompulzivno trljala svoja bedra. To je bila druga
potvrda da su fizičke senzacije koje je Dawn doživjela za vrijeme silovanja bile

124
 duboko zapretene u njenome tijelu. Razumljivo je da ove senzacije nisu bile pohra-
njene u ćelijama njenih nogu, nego u neurofiziološkoj mreži koja je sadržavala sve
infonnacije (senzacije, misli i emocije) o traumatskom iskustvu. To je slično kao kada
se prignječi vrh nožnog prsta: bol se osjeća tako kao da dolazi iz samog nožnog prsta,
ali centar za bol se nalazi u mozgu. Nervna vlakna iz nožnoga prsta prenose bol u
mozak, koji registrira lokalne senzacije. Ako su nervi u nožnom prstu oštećeni, bez
obzira koliko puta i kako snažno će se prst prignječiti, bol se neće osjetiti.
Kada se traumatsko iskustvo dogodi, mozak ne registrira samo fizičke senzacije koje
su u to vrijeme nestale, nego nastavlja i dalje da ih registrira. Za vrijeme EMDR, osoba mo-
že ponovno doživjeti senzacije na različitim razinama poremećaja zbog toga što su te infor-
macije pohranjene u mozgu, a one se stimuliraju procesiranjem. Jednom kada osoba pro-
cesira traumu, dolazi do ponovnog pohranjivanja sjećanja, ali ovog puta bez bolnih fizičkih
senzacija. One su time "metabolizirane" ili prorađene što omogućava ozdravljenje.
Zbog toga što je jedan muškarac trljao njeno bedro, Dawn je izjavila, "Ne pod-
nosim dodir. " Osjećaji koji su išli uz ovo negativno vjerovanje o samoj sebi su bili
strah, ljutnja i anksioznost. Intenzitet emocija je ocijenila sa 10. Pozitivno Dawnino
vjerovanje je bilo, ''Normalno je dodirnuti ili biti dodirnut", odmah po tom procijeni-
la je instinitost ovog vjerovanja sa minimalnih l na skali od l 7.
Poslije jedanaest setova u kojima su iskrsavala njena sjećanja vezana za silovanje,
koja su bila propraćena anksioznošću, intenzitet njenih osjećanja je pao na 4, što je još
uvijek bilo daleko od O, što je bio cilj. Njeno vjerovanje u izjavu, "Normalno je dodir-
nuti i biti dodirnut", je poraslo na 5 ili 6 od 7. Uprkos olakšanju koje se moglo vidjeti
na Dawninom licu, isti osjećaj nije dijelila i Laura. "Mislim da Dawn još uvijek nije
prošla kroz sve to ", razmišljala je Laura. "Željela bih da mogu sa njom uraditi još
jednu ili dvije seanse. "Ali, stroga pravila studije to nisu dozvoljavala. Ali, zahvalju-
jući tome što kada EMDRjednom pokrene funkcioniranje sistema procesiranja, on se
ne završava sa krajem seanse. Zbog toga je klijente potrebno upoznati sa onim što se
može dešavati nakon seanse. To također znači da se pozitivne promjene nastavljaju
događati čak i u onim slučajevima kada terapija nije dovedena do kraja.
Devedest dana kasnije Sandra Wilson je pozvala sve klijente koji su bili uključenu
u studiju na jedan follow-up intervju. Dawn je bila sretna zbog susreta sa Sandrom.
"Osjećam se odlično. Nemam više ataka panike. Spavam dobro. Osjećam se spokoj-
nom, zadovoljna sam načinom na koji radim i sarađujerri sa ljudima u jedinici. Čak sam
imala i sastanak sa jednim od njih za Božić. Moja djeca su bolje. Sa njima sam smireni-
ja. Manje se ljutim na njih. Sada mogu da im se približim i da im pomognem." Dawnje
također završila specijalnu obuku, poslije čega je dobila unapređenje na radnom mjestu.
U porodici i na poslu su je pitali: "Šta se to dogodilo s tobom?"
"Znala sam da sam bolje onda kada smn počela da prihvatam šale o seksu." Dok
je ovo govorila na Dawninom licu se vidio osmijeh. Ali, njeni saradnici su se i dalje
ponašali oprezno prema Dawn, skrećući pažnju novim saradnicima u odjeljenju da ne

125
plaše niti dodiruju Dawn, a također su ih upoznali i sa mjestom na kome je ona držala
lijekove. Međutim, Dawn je prestala uzimati lijekove dvije sedmice prije nego što se
uključila u studiju i nikada ih više nije uzela.
Sandra je planirala da nakon 15 mjeseci u svoju studiju uključi follow-up, kontrol-
nu seansu kako bi provjerila trajnost EMDR efekata. Ona je kontaktirala sa Dawn u
decembru 1994. Ono što je čula od nje ispunjavalo juje zadovoljstvom. "Osjećam se
mnogo bolje nego što sam se osjećala čak prije silovanja. Na neki način sam se
ponovno vratila sebi. Osjećam se sretnijom. Moje samopouzdanje je izvrsno. Mnogo
bolje prihvaćam život. " Dawn joj je rekla da se vjerila sa kolegom sa posla koga je
upoznala po povratku iz Paname, te da sada traži posao koji će raditi poslije udaje.
"Moj vjerenik je Cmac. To je šokiralo moju porodicu, jer su mislili da nikada više neću
ni prići blizu čovjeka tamne kože. Da budem iskrena, ja to nisam nikada pomislila."
Dawnje javno govorila o silovanju. "Željela sam da se zna da sam imala vrlo malu
pomoć od Avijacije, nakon onoga što mi se desilo. Zbog toga sam otišla u tzv. Dija-
mantsko vijeće, koga su sačinjavali svi prvi narednici u Patersonu i susjednim baza-
ma. Tom skllpu p1isustvovalo je oko trideset muškaraca. Pred njima sam ispričala svu
svoju priču, ali i istakla kako u bazi niko nije znao kako da mi pomogne. Da budem
iskrena, tom prilikom sam i prvi put javno govorila o silovanju, tako da sam tada i
plakala."
"Rekla sam im; 'Ne želim da više bilo ko iz trupa to doživi.' Bez obzira na Vašu
brigu, da li znate šta ćete uraditi kada se dogodi silovanje? Zatim su me pitali da li bih
im pomogla kada dobiju izvještaj o silovanju u Bazi. Pristala sam. Rado. Sada kada me
oni pozovu zbog nekoga ko je doživio silovanje, ja s njima odlazim u bolnicu kako bi se
žrtva što prije uključila u rad u savjetovalište i pomogla joj u svemu što je potrebno."
"Ja sam također odvela i Amandu na EMDR i nestalo je njenih noćnih strahova i
mokrenja u krevet. Ona će mi sada pričati o svemu onome što se ranije desilo. U stvari,
ona o tome može govoriti onima koji njenu priču mogu slušati ne pokazujući nelago-
du", rekla je Dawn sa osmjehom. " To je izazvalo zaprepaštenje nekih majki njenih
drugarica. Svakako, Amanda nije shvaćala da je njena majka bila silovana, ali zna da
su neki loši momci provalili u našu kuću i napali nas." Cijela porodica je počela živjeti
nonnalnim životom.
Prošlog ljeta Dawn je pristala da razgovara sa novinarima o EMDR tretmanu koji
je prošla u okviru studije Sandre Wilson. Rezultati studije su pokazali da 84% žrtava
silovanja koje su patile od PTSP i bile liječene sa EMDR, nakon samo tri seanse nisu
više imale taj poremećaj i tu dijagnozu. Veliki broj žena poput Dawn su reagirale i
napredovale vrativši se u stanje prije traume. Neke žene su bile tako oporavljene da su
poslije tretmana postigle značajna profesionalna dostignuća, a neke od njih su po prvi
put počele studirati. Nijedna studija primjene neke druge metode u liječenju PTSP nije
iskazala ovakav rezultat. Rezultati ove prve opsežne studije EMDR bili su prikazani
na posebnoj konferenciji koju je organiziralo Američko udruženje psihologa, a o rezul-
tatima ove studije napisano je mnogo članaka u različitim časopisima.

126
 Za vrijeme intervjua koji je Dawn dala jednome magazinu, novinarka je sve vrije-
me plakala, slušajući Dawninu priču.
"Da li želite da predalmete", pitala ju je Dawn. Osjećala se loše jer se novinarka
bila uznemirila. Teško je predvidjeti ljudske reakcije.
"Kako možete tako smireno pričati o onome što Vam se dogodilo?" pitala je novinarka
"Zato što je od svega onoga što je bilo nekada ostala samo priča. To je sada samo
priča i za Vas i za mene."

127
 Izreci svoju tugu riječima: Tuga je ta koja ne govori.
Ona šapće ispaćenom srcu i polfušava ga slomiti.
William Shakespeare

e
Postoji stara priča o jednoj ucviljenoj ženi koja je odnijela tijelo svoga mrtvoga
djeteta mudracu. Preklinjala ga je da joj se smiluje i vrati život njenome djetetu.
Mudrac je prihvatio da to učini pod uslovom da mu ona donese sjeme slačice iz kuće
koju smrt nije posjetila. U početku, žena je bila zbunjena, jer joj se to činilo jednos-
tavnim. Išla je od k.llće do kuće tražeći onu koju smrt nije posjetila, ali očajna, ona se
vratila praznih mku. Postepeno, ona je shvatila da smrt dolazi svakome. Otišla je po
tijelo svoga djeteta i sahranila ga.
Smrt nikoga ne zaobilazi. Međutim, postoje neke okolnosti koje mogu izazivati
veći bol nego što je bol izazvan smrću voljene osobe. U slučaju smrti voljene osobe,
tuga koja se zbog toga javlja ne može se dijagnosticirati kao PTSP, ukoliko to nije
nasilna ili neočekivana smrt. Ali uz doživljaj tako duboke tuge, dijagnoza nije od pre-
sudnoga značaja. EMDR je naročito efikasan u prevazilaženju tuge bez obzira na nji-
hove simptome i bez obzira na to koliko su voljeli umrloga.
Postojanje osjećaja krivnje je jedna naročito tvrdokoma reakcija na smrt. Ljudi se
osjećaju odgovomim za nešto što su rekli, ili čak i pomislisli. Pri tome često preispitu-
ju svoje postupke, često se u mislima vraćajući odm umrlog, sjećajući se bolnoga
plača. Svi ovi odgovori su nonnalni poslije gubitka, ali oni vremenom postaju blaži
postepeno nestajući. U nekim slučajevima se proces ozdravljenja zaustavlja. U tal.rvim
slučajevima EMDR može biti upotrijebljen kako bi snažno pokrenuo sist!'!m prirodnog
ozdravljenja.
Tuga ne prožima samo one ljude koji su doživjeli gubitak bliske osobe. Mnogi
policajci, vatrogasci, željezničari, i spasioci su se obavljajući svoju dužnost suočavali
sa smrću. 1 ) Neki od njih se često osjećaju odgovomim za ono što se desilo, što nisu
gospodarili situacijom i što su izgubili kontrolu. Da su samo bili brži, razmišljali bi,
mogli su spriječiti smrt. EMDR se često koristio kako bi se ljudi oslobađati ovakvih
nelogičnih razmišljanja i emocionalnih odgovora koji su ih pratili. EMDR se također
kmistio u tretmanu policajaca koji su bili očevici ubistva kolege na dužnosti, ili pak
policajca koji je nehatom ubio svoga kolegu. Ti ljudi su živjeli sa dubokom tugom,
stalno se vraćajući na tratunatski događaj. 2)
Traumu zbog smrti doživljava i medicinsko osoblje. Pedesetogodišnji čovjek, koji
je prethodnih sedam dana napomo radio u pronalaženju tijela nakon pada aviona TWA
flight 800, sav krvav je došao u ambulantu. Bio je skrhan krivcom koju je osjećao što

128
 "nije mogao brže dopremiti tijela nastradalih njihovim porodicama, želeći da im
pomogne da se ta bolna procedura za njih što prije okonča. " Jedna sestra iz hitne
pomoći bila je dio tima koji je pružao pomoć bebi nastradaloj u saobraćaj nom udesu.
Beba je ipak umrla, poslije čega je sestru mučio strah da će njen dvogodišnji sin biti
ubijen. Ona je imala jedan opsesivno prezaštitnički odnos prema sinu. U toku nj:nog
EMDR tretmana fokus terapije je bila scena u hitnoj pomoći, kada joj je kolegica rekla
daje mrtva beba imala lice njenoga sina. Nakon terapije pokretima očiju ona više nije
vidjela mrtvu bebu sa licem svoga djeteta. Ona nije ni bila svjesna da su lice bebe i
njenog sina bili povezani. Čak i da je to znala, to joj ne bi moglo mnogo koristiti. 3)
Intelektualni uvid je rijetko sam dovoljan za raZiješavanje problema i promjenu pona-
šanja. Promjene se moraju desiti na emocionalnom nivou.
U nekim slučajevima sadržaji vezani za smrt ili patnju mogu kod osoba koji o
njima samo slušaju izazvati vikamu traumatizaciju. Tako osobe koje nisu bile fizički
prisutne takvom događaju mogu biti traumatizirane uz pojavljivanje snova i opse-
sivnih misli vezanih za traumu. Tako je žena jednog policajca, čiji je kolega bio ubi-
jen na dužnosti, vidjela lice vlastitoga muža koji je ležao obliven krvlju. U ovakvim
slučajevima EMDRje vrlo efikasno primjenjivan.
Drugi slučaj je slučaj jednoga izraelskog psihologa koji je tražio pomoć jer se bojao
da će poludjeti. On je smatrao da ima flachback fenomene i noćne more vezane za
gušenje u plinskim komorama u Auswitzch za vrijeme Holocausta, iako on u to vrije-
me nije bio ni rođen. On sve do sredine njegove EMDR seanse nije bio svjestan da
zapravo ponavlja priče njegovog ujaka koji je mmo 30 godina ranije. On je osjećajući
simpatiju prema ujaku, ujakovo lice zamijenio svojim videći sebe u kampovima stmti
koje je "zapamtio". U toku EMDR onje bio zaprepašten i šokiran onim što mu se desi-
lo. Iako je on bio samo vikamo traumatiziran, uznemirujuće senzacije i emocije su 30
godina bile blokirane u njegovom nervnom sistemu.
EMDR je također upotrebljavan kako bi pomogao ljudima koji su bili u strahu za
njihovu vlastitu sigumost nakon smrti voljene osobe. Takav gubitak prestavlja plijet-
nju jednom duboko ukotijenjenom vjerovanju ljudi da će se njihov život poslije toga
nastaviti na predviljiv i nepromijenjen način. Kada neko jednom doživi gubitak neko-
ga koga je volio, počinje sumjati i u vlastitu sigumost. Ljudi žive sa iluzijom da pos-
jeduju određeni nivo kontrole nad događajima u svome životu. Gubitak voljene osobe
dovodi neke ljude u situaciju da se na neki način počinju osjećati prevarenim. Zbog
toga neke od tih osoba počinju uzimati droge i alkohol za vrijeme procesa žalovanja,
što prolazno smanjuje parnju. 4l
Vremenom, međutim, emocije mogu postati tako duboko zatomljene da ljudi ne
mogu razumjeti korijene svoga distresa. Neki od najtežih bolova mogu proisteći iz
straha od prihvatanja bola ili pak iz straha od ispoljavanja svojih potreba pred drugi-
ma. Ljudi pokušavaju da se oslobode svoga bola uvjereni da se od njih očekuje da
pomognu drugima u njihovome bolu; međutim, to samo priktiva tugu. Ovo se čini jed-
nom važnom prilikom za izlaz iz situacije nakon smrti drage osobe. Ako ljudi ne pri-

129
hvataju svoja osjećanja tuge, bol se može blokirati, ali on ne nestaje. Kao rezultat nera-
zriješene tuge slični događaji u budućnosti mogu izazvati previše jake reakcije. Takav
primjer je žena koja je prekinula svoje zaruke, kada je njen zaručnik, inače policajac,
bio ranjen. Za vrijeme EMDR seanse, ona je shvatila da nije dovoljno tugovala nakon
smrti njenog brata te je bila jako uplašena zbog mogućega gubitka njenog budućeg
muža. EMDR pruža ptiliku za rezoluciju tuge. EMDR omogućava osobi da tuguje i
oplakuje izgubljenu dragu osobu u okolnostima sigum osti i zaštite u kojoj ona ne mora
da p1igušuje svoja osjećanja ili ih maskira u želji da zaštiti nekog drugoga.
Izvanredno dobar primjer razumijevanja ovog procesa ponudila je psihologica
Terese Rando. S) Ona je istakla da ono što nazivamo "bolan gubitak" vodi porijeklo od
riječi "lištiti koga". Kada ljudima bude nepravedno oh·gnuto nešto tako dragocjeno,
osjećanja duboke patnje i žrtvovanja su očekivane i prirodne reakcije. Za vrijeme reak-
cije tugovanja, žalovanje se prirodno usmjerava na gubitak drage osobe, sa ponašan-
jem i ispoljavanjem bola i anksioznosti, istovremeno želeći da se smrt poništi ili vjeru-
jući da se ona nije ni desila. U nekompliciranim slučajevima gubitka bliske osobe,
pojedinac postepeno ulazi u drugu fazu procesa žalovanja u kojoj se aktivno usredsre-
duje na svoje unutamje i socijalne potrebe, što omogućava adaptaciju na gubitak i
mogućnost razvijanja novoga doživljaja svoga identiteta. Za vrijeme treće faze, osoba
koja žaluje, uči da živi na jedan zdraviji način udaljavajući se od smrti i gubitka drage
osobe. Ovaj proces pomjeranja fok.Lisa sa umiranja, zatim prema sebi, i konačno prema
vanjskom svijetu zapravo se dešava u okviru jednoga procesa prirodnoga liječenja,
koji na žalost ponekad može biti prekinut. U tim slučajevima se vrlo efikasno može
upohijebiti EMDR.
Proces žalovanja podrazumijeva i određeno vrijeme koje je potrebno, ali je ipak
teško reći koliko dugo vremena će osoba čekati prije nego što potraži pomoć. Osoba
koja je izrazito religiozna, može smrt bliske osobe doživjeti kao neku vrstu
oslobađanja. Drugima su, međutim, potrebni mjeseci, kako bi prestali okrivljivati sami
sebe zbog njihovog gubitka. Za neke, opet, tuga ne prestaje. Kod tih osoba aspekti
smrti su u jednoj međuigri sa prethodnim živohlim iskustvima, što uslovljava da bol
zbog gubitka vremenom ne blijedi. Ono što svu tu situaciju čini kompliciranijomje to
što te osobe vjeruju da je takva produžena reakcija žalovanja nonnalna, ili je to
posljedica vjerovanja da postepeno opadanje intenziteta bola za njih znači i nepošto-
vanje smrti. Ali, ukoliko pojedinac koji je doživio smrt bliske osobe nastavi živjeti
ophrvan bolom, ili pak nastavi živjeti tako što će biti preokupiran distresnim sjećanji­
ma, to nije od koristi ni njemu niti preminulom. Pojedinci koji su doživjeli smrt bliske
osobe pokušavaju, često i forsirajući se, na različite načine prevazići svoj bol, pro-
cjenjujući da će im za to biti potrebni i duži periodi vremena ali, na žalost, to često nije
dovoljno.
Neki kliničari su mišljenja da remećenje procesa žalovanja, bez obzira na to koliko
on traje, ili koliko je bolan, otežava učenje iz iskustva za osobu koja žaluje. Istina je,
međutim, da vrijeme ne liječi sve rane jer da ih liječi, tada ne bi bilo potrebe za psi-

130
hoterapijom. Ukoliko se u toku terapije primijeti da nema napretka, upotrebom EMDR
proces učenja se ne remeti; on se samo ubrzava. Kako procesiranje odmiče, pojavljuju
se uvidi, prepoznaju modeli, ali se i dalje održavaju emocije i sjećanja na voljenu
osobu. Nestala je duboka patnja koja je osobu u žalovanju remetila da mimo razmiš-
lja o umiranju. Jednom, kada se ipak taj mir dosegne, on zapravo počinje uspostavljati
vezu sa životom.
Kako bi ilustrirali ovu činjenicu prezentirat ćemo tri EMDR seanse urađene sa
ženom koja je izgubila dijete. Proces izliječenja Mie Russo, kazan njenim riječima
izgovorenim u toku seanse, je primjer prirodnoga toka koji možemo pratiti kod klije-
nata za vrijeme EMDR seanse.
Dvanaest dana je nedostojalo da Billy Russo napuni dvanaest godina, kada je
poginuo na željezničkom mostu koji je nepuna dva bloka udaljen od kuće u kojoj je
stanovao u Novoj Engleskoj. Voz se kretao prema sjevemoj granici dozvoljenom brzi-
nom od 110 km na sat u trenutku kada je mašinovođa ugledao dva dječaka koji su
prelazili preko pmge. Jedan od njih je već bio prešao. Dmgi dječak se zaustavio na
pola puta sagevši se u položaj kao da želi na tračnici zavrtjeti novčić prije nego što ode.
Ali, iz toga položaja se nije pomicao. Ostao je i dalje tako presavijen, dozivajući svoga
dmga. U paničnom strahu, mašinovođa je snažno pritisnuo kočnice, jako zatmbio
sirenom. Kako nije uspio zaustaviti voz na vrijeme, prešao je direktno preko dječaka.
Ispostavilo se da Billy Russo nije bio nestašan i nepažljiv. Crne duboke tene u kojima
je bio, zaglavile su se ispod željezničkoga praga. Nesreća se dogodila u 16 sati, jednog
vrelogjulskog popodneva. Kada se Mia Russo, Billova majka oko 16, 15 vraćala kući
sa posla oko željezničkog mosta je primijetila gužvu. Kada je došla do trospratne poro-
di čne kuće u kojoj je živjela, prvo je svratila u stan svojih roditelja koji se nalazi na
prvome katu, kako bi vidjela Billya. Njen otac, inače penzioner, čuvao je Billya kada
je Mia bila na svome dnevnome poslu, rekao joj je da je Billy otišao da se igra kod
Jeryja. Mia se kod roditelja zadržala do pet sati, a onda se popela na treći kat u stan u
kome je živjela sa Billyem. Iznenađena, ustanovila je da da se Billy još nije vratio. Ona
i Billy su običavali večerati zajedno prije nego što bi Mia, inače samohrana majka stara
33 godine, krenula na svoj noćni posao kasirke u bratovoj prodavnici pića. Petnaest
minuta kasnije, Mia je počela brinuti. Nakon što je provjerila da se Billy ne nalazi u
stanu njenoga brata na dmgome katu, ponovno je otišla na prvi kat u stan njenih
roditelja. Billya nije bilo ni tamo. Mia je odlučila da prošeta do Jeryjeve kuće da vidi
da li je Billy još tamo. Dok je silazila niz stepenice na terasi, srela je sestm i snahu koje
su se vraćale sa posla. Rekle su joj da su čule da se na pmzi dogodila nesreća. Mia je
brzo skrenula do Jeryjeve kuće i pokucala na vrata. Nije bilo odgovora. Zatim je ona
šakom zalupala po vratima. I dalje joj niko nije odgovarao. Nastavila je lupati. Ona je
pretpostavljala da unutra mora biti neko. Nakon nekog vremena pojavila se prva su-
sjetka.
"Poznajete li moga sina Billya?", pitala je Mia. "Bio je sa Jeryjem, ali niko od
Jeryjevih ne otvara vrata."

131
 "Jery je odveden ambulantnimkolima", rekla je žena sa ukočenim izrazom na licu.
"O čemu Vi to govorite?"
"Onje izgubio svijest. Utrčao je u kuću i rekao nešto svojoj baki i izgubio svijest.
Zatim su došla sanitetska kola. Mislim da je bolje da odete na most".
"Ali gdje je ... ?"
"Razgovarajte sa policajcima. Ja ne znam ništa više."
Mia je oklijevala.
"Idite."
Mia se uputila trčeći prema željezničkome mostu. U gužvi koju su napravila vozi-
la hitne pomoći, policijski automobili, susjedi i znatiželjni, pronašla je policajca.
Pokušavajući doći do daha, i umiriti lupanje srca, uspjela je reći nekoliko riječi.
"Tražim sina. Zove se Billy Russo. Bio je negdje ovdje. Ima li on neke veze sa
ovim?"
Policajac je pažljivo prihvatio Miu za ruku i poveo je prema njegovom automobilu.
"Da li ste ga vidjeli. Ima ll godina, svijetlosmeđu kosu i smeđe oči. I rupice na
obrazima. "Sa svakom rečenicom Miin glas se spuštao i dizao. "Kosa mu je gusta i
prava. Ima duge trepavice. Na sebi je imao zeleni šorc, zelenu majicu i crno bijele
duboke tene. Gdje je on?"
Mia, sada blijeda od straha, zadihana, dozvolila je daje povedu u stražnji dio poli-
cijskoga kombija, registrujući slab zvuk koji je pro izvelo zatvaranje vrata.
Billyova sahrana je bila četiri dana kasnije. Mia je još uvijek bila u šoku i jedva je
bila sposobna pokatkad reći po koju riječ. Billy je bio sav njen život. Ona više nema
ništa. Više nema razloga zbog kojih bi radila dva posla. Nema razloga da ustaje ujutro.
Nema razloga da radi bilo šta. Mia je krivila sebe za Billyevu smrt ("Da sam samo ja
bila kod kllće ..... "), a njena tuga za sinom je bila dodatno otežana činjenicom, da i
upornih pokušaja da zatrudni u posljednjih l O godina, to joj ni jednom nije us-
pjelo. Pretpostavljala je da više nikada neće moći roditi drugo dijete, jer je vjerovala
nakon operacije cervikalnoga karcinoma nije mogla zatrudniti.
Dani su prolazili, a Miin šok se pretvorio u tugu, a zatim u depresiju. Jedino što ju
je koliko toliko poticalo da se bori protiv očaja, bio je bol koji su osjećali ostali članovi
njene porodice. Billy je bio ljubimac porodice, koja je bila teško pogođena njegovom
smrću, tim prije što se to desilo sedam mjeseci poslije smrti Miine bake.
Jedne noči, otprilike sedam dana poslije nesreće, Mia je imala noćnu moru, prvu u
nizu noćnih mora koje će uslijediti, u kojoj su se pojavljivale scene vezane za nesreću,
(nije joj bilo dozvoljeno da ode na mjesto nesreće) vidjevši tada Billyevu glavu, trup i
koji su ležali preko tračnica. Probudila se jecajući. Dan kasnije iz policije je
stiglo pismo za Miinu majku. Mia ga je greškom otvorila. Bila je to kopija policijskog
o Billyevoj smrti, sa skicom scene nakon nesreće u kojoj su tačno bilo ucr-
tana mjesta na kojim je pronađen bilo koji dio Billyjevoga tijela nakon što ga je
nr~·rr<>'?ir. voz. To ju je slomilo. činilo joj se da sanja.

132
 Noćne more su se nastavile. U nekima ju je progonio voz; u drugima je imala scene
nesreće sa dijelovima Billyevoga tijela. Mia se vratila na dnevni posao u robnoj kući,
ali je posao obavljala poput zombija. Često bi plakala. Imala je smetnje koncentracije.
Napustila je noćni posao. Odselila je iz svoga stana koji se nalazio u porodičnoj kući
jer ju je to sve jako podsjećalo na Billya.
Mia je svakoga dana razmišljala o nesreći, svaki put iznova pitajući se zašto. Zašto
se to moralo desiti malome dječaku? Iako religiozna katolkinja, prestala je bila neko-
liko mjeseci ići u crkvu. Gubitak Billya ozbiljno je po ljuljao njeno vjerovanje. Onoga
dana kada se desila nesreća i kada je bila smještena u bolnicu zbog tuge koju je ispol-
javala, svećenik je došao daje posjeti. Kada joj je počeo pričati o Bogu, ona gaje prek-
inula, "Molim Vas nemojte mi govoriti o Bogu, jer zašto je uzeo nevino dijete na takav
užasan način? Ne želim da znam za Boga. Ne želim čak ni da čujem da neko izgovara
njegovo ime."
Miin bol je trajao godinu dana, a onda se stanje pogoršalo. Kada se bližila prva
godišnjica Billyeve stmii njeno stanje se pogoršalo do te mjere da je i njena vjeridba,
jedina pozitivna stvar koja joj se dogodila, bila propraćena njenim nezadovoljstvom i
zlovoljom. Ona i njen vjerenik su se bučno svađali, ljubomorne scene su bile česte, što
je bilo propraćeno pijenjem i tučom. Nakon Billyevoga gubitka, počela se pitati da li
postoji više i jedna jedina stvar zbog koje bi nastavila dalje živjeti. Stalno je govorila
sama sebi: "Ako ću živjeti na ovaj način, onda ne postoji razlog da živim ..... ne pos-
toji razlog da budem ovdje .... ne postoji razlog ..... "
Šest sedmica nakon godišnjice Billyeve stmii, Mia je popila 20 puta veću dozu
Ativana, sedativa koji je pomogao da se njena anksioznost ublaži. Njen vjerenik juje
tada pronašao na vrijeme i odveo je u bolnicu gdje su joj isprali želudac, a potom je
uputili na psihijatrijsko odjelenje gdje je provela tri dana. Nakon toga otpuštena je
kući. Psihijatar joj je tada rekao da ona tu ne pripada jer nije mentalni pacijent i da njeni
problemi pro ističu iz onog kroz šta je prošla i da je potrebno da se s tim suoči.
Mia je bila na bolovanju i svake sedmice je odlazila psihijatru koga je plaćalo
zdravstveno osiguranje. Pila je Ativan i Prosac, jaki antidepresiv. Lijekovi su je umiri-
vali, ali se nije dobro osjećala kada bi ih popila. Osjećala se nesposobnom da se kon-
centrira i razmišlja. Pored toga, odlučila je prekinuti psihoterapiju jer je njeno
zdravstveno osiguranje snosilo samo 80% cijene liječenja, a ona se morala sve više
zaduživati pokušavajući naći novac za preostalih 20% troškova koje je morala sama
snositi. Kada je saopćila svoju odluku o prekidu terapije svome psihijatru, on joj je
sugerirao da kontaktira terapeuta koji je bio uključen u studiju o PTSP, jer je tako
mogla imati besplatan tretman.
Dvije sedmice nakon što je pokušala samoubistvo, Mia je započela tretman kod dc
Steven Lazrove, inače hirurga, koji se počeo baviti psihijatrijom na Psihijatrijskome
institutu Yale, a prošao je i trening iz EMDR. On je radio studiju sa malim uzorkom
klijenta sa PTSP i efikasnosti EMDR tretmana u takvim slučajevima. Ukoliko početni
efekti budu zadovoljavajući, tada bi se studija proširila.

133
 Kako je Mia bila upućena kod Stevena sa dijagnozom PTSP, ona je ušla u projekat.
Stevenovi stariji saradnici su bili protiv Miinoga uključenja u projekat s obzirom na
težinu njenih simptoma (duboka depresija, posttraumatski stresni poremećaj i suici-
dalni porivi) i mala očekivanja u pogledu efikasnosti EMDR u njenom slučaju. Steven
se nije složio sa tim. "Ovo je stvarni život. Ovim ljudima smo rekli da im možemo
pomoći." Steven je sa starijim kolegama ponovno analizirao Miin raniji tretman, te su
se složili da se EMDR može upotrijebiti bez rizika od pogoršanja njenih tegoba.
Mia je došla na Institut. Steven je sjedio s njene desne strane. Sedmicu dana rani-
je susretali su se kako bi se Steven upoznao sa detaljima vezanim za Billyevn Slllit i
Miinim tegobama. Ta seansa je bila vrlo bolna za Miu. Na ovoj seansi Mia je počela
čitati naglas ono što je napisala a što je bilo vezano za Billyevu smrt. Za vrijeme dok
je čitala, držala je bradu podignutu visoko, a u njenom dubokom glasu osjetio se bol.
Kada je Mia završila čitanje, Stevenjuje upitao: ''Na skali od O- 10, pri čemu je
O stanje bez uznemirujućih emocija, a 10 stanje najintenzivnijih negativnih emocija
pokušajte ocijeniti jačinu tuge koju ste osjećali kada ste čitali ono što ste napisali o tom
događaju".
"Deset", Mia je odmah odgovorila.
"Koji dio priče koju ste pročitali predstavlja najbolniji njen dio?"
"To su dijelovi tijela."
"Možete li to zamisliti slikovito?"
"Da."
"Zamislite tu slih1 i recite nešto o tome kako se Vi osjećate u vezi s tim."
"Strah, užas. To je nevjerovatno."
"Šta ove riječi govore o Vama?"
"Ponekad ja još uvijek ne mogu povjerovati u to. Ne mogu prestati misliti o tome.
To je uvijek uz mene. Mislim da će tako zauvijek i ostati. U mojoj glavi je stalno ista
slika."
"Kada imate tu sliku, šta u tim trenucima osjećate i mislite o sebi samoj?"
Miin glas se jedva čuo. "Krivnju. Ja sam bila odgovorna za njega bez obzira na to
što sam bila na poslu. Onje imao ll godina a od kuće se udaljio cijeli jedan blok. On
nikada ranije nije išao tamo."
"Kako biste željeli da se osjećate?"
"Daje to bila samo nesreća."
"Možete li opisati šta osjećate?"
"To je bol u mojim g1udima. Osjećam prazninu kao da je dio mene ukraden, kao
daje ukraden dio moga srca. Moj život se potpuno promijenio."
Steven je tražio od Mie da se koncentrira na sliku dijelova tijela njenoga sina i oni
su počeli pokrete očiju.
Poslije prvoga seta Steven je primijetio kroz zatamnjena stakla Miinih naočala suze
u njenim očima. Ponudio joj je kutiju sa maramicama, alije ona odbila. Silno se trudi-
la da prestane plakati, kako se suze ne bi skou·ljale niz njene obraze. Dugo je šutila.

134
 "Kažite slobodno sve ono o čemu sada razmišljate", toplo je rekao Steven.
"Zamislite tu sliku i kažite ono što u tom trenutku mislite."
Počeli su drugi set pokreta očiju. Nakon što su ga završili, Mia je dugo šutila, a
onda je rekla: "Slika će nestati, ali će se ona vraćati."
"Hoćemo li nastaviti?"
"Da."
Treći set je trajao dugo, 2-3 minute. Kada je set završen Steven je pitao, "Šta se
dešava?"
"Scena se mijenjala. Dio tračnica je potpuno nestao. Ja nikada nisam bila tamo, ali
sam stalno o tome mislila. Kada sam bila u policijskome automobilu, ja sam u misli-
ma bila na mjestu nesreće. " Promjena slike koja je nastupila bila je dobar znak.
Četvrti set je bio također dug. Mia je spontano hronološki u mislima slijedila događaj,
izvještavajući o promjeni scene poslije svakoga seta. To se u toku EMDR seansi često deša-
va. Sa odvijanjem procesiranja infonnacija, sjećanje na najbo lniji dio epizode traumatskog
događaja počinju se samo kompletirati umjesto da je ostalo fiksirano za njen najbolniji dio.
"Bila sam sa mojom porodicom poslije toga ..... svi smo zajedno plakali u stanu
moje majke."
"I Vi ste bili tamo?"
"Da, bila sam tamo."
"Mislite na to."
Poslije petog seta Mia je rekla, "Od mamine kuće sam otišla na sahranu. Nisam
željela izaći iz automobila. Ipak sam izašla. Nisam mogla vjerovati da se sve to desi-
lo. Otišla sam do groba. Kada su donijeli lijes, na njemu sam vidjela sliku sebe i svoga
sina. Ta slika je bila stalno u mojoj glavi."
Uradili su i šesti set.
"Vratila sam se u kuću moje majke. Zatim sam se popela na treći kat i počela pako-
vati moje stvari."
Uradili su sedmi set.
"Počela sam raditi u robnoj kući na pakovanju. Ljudi su pokušavali da me utješe i
pomognu mi."
Uradili su osmi set.
"Došao je i Dan zahvalnosti. Moj sin i ja smo bili planirali da ga po prvi puta
provedemo sami. Ali, njega nije bilo. Zatim je došao i Božić. Nije bilo poklona i drve-
ta. To je bio običan dan."
"To je bilo doista tužno. Možete li ostati sa tom tugom?"
Mia je klimnula glavom i oni su počeli deveti set.
Kada su dovršili deveti set, Mia je rekla, "Odnijela sam cvijeće na grob mog sina,
razmišljajući o tome da se on nikada neće vratiti. "
Glas joj je još uvijek bio jedva čujan, a lice ukočeno, pokušavajući zatomiti bol koji
je osjećala.

135
 Uredili su deseti set. Ukupno su u svim setovima toga dana pokrete očiju radili
tokom 28 minuta.
"Ja sam sanjala snove u kojima sam zagrlila svoga sina. Samo sam ga zgrabila
moleći ga da ostane sa 1m1omjoš malo. To je stvarno bilo kao da sam ga zgrabila. Ali,
ja bih se budila, a on je nestajao. To je bilo tako stvarno, kao da sam ga stvarno
zagrlila."
Uradili su jedanaesti set.
"Ponovno vidim vozove ...... Vidim ih ponovno ali nikako ne mogu da dođem do
njih ... vozovi .... Vidim ih kao u snu. Vidim ih kako brzo prolaze pored mene."
Uradili su dvanaesti set.
Mia se bila uhvatila rukama za stolicu. "Desilo se mnogo stvari. Bila sam u crkvi
na misi za moga sina. Gotjele su svijeće. Vidim ga. Vidim ga vrlo jasno. On se može
vidjeti vrlo jasno. Ne želim da ova slika nestane."
"Zbog čega se plašite da ova slika nestane?"
"Zato što će tada on nestati". Koliko nas može osjećati na ovaj način? Ljudi se plaše
da će ako dozvole da slika nestane, ili prestane bol, zauvijek izgubiti voljenu osobu.
"Mislite na to."
Nakon hinaestog seta, Mia je rekla: "Treba mi malo vremena da ostanem sa tom
slikom. Ona je još uvijek tu i ne želim da nestane. Vidim sebe, samu, hodam sama. On
više nije sa mnom. "
Uradili su četrnaesti set.
"Bila sam sa Reyom (njen vjerenik) .....počelo je od toga da sam bila sama do toga
da sam sa njim. Gledali smo film. Smijali smo se. Osjećala sam se sretnom. Dio moga
bola je nestao."
Uradili su petnaesti set.
"Vidjela sam da su podignute ograde na mjestu gdje je poginuo moj sin. Sve o
čemu razmišljam sada doživljavam tako kao da se to stvarno i desilo. Sada sav događaj
izgleda tako stvaran. Zaustavila sam se kod ograde."
"Da li je ta ograda još uvijek tamo?"
"Da tamo je. Podignuta je u proljeće .....moja glava je .... .Imam glavobolju. Sama
sam je izazvala."
"Kada se vratite na počehm scenu, kako Vam ona sada izgleda?"
"Ona je na neki način nejasna, mutna. Još uvijek mogu da je se sjetim, ali je ona
blijeđa."
Steven je tražio od nje da procijeni intenzitet emocija od O- l O.
"To je pet."
"Zbog čega ne može biti niže?"
"Zbog nečega što je bilo na mjestu nesreće."
"Šta je to?"

136
 "Dijelovi tijela."
"Radit ćemo na tome. Mislite na to i držite tu sliku. Obratite pažnju na ono što će
se javiti iza toga."
Uradili su šesnaesti set.
"Vidjela sam moga sina", rekla je Mia slomljenim glasom. Rekao mije, "Ne možeš
me vratiti kako bi bili zajedno. Bog me je uzeo i ja sam sada anđeo. Bog je sa svima
nama. "
"Ostanite sa tim."
Nakon osamnaestoga seta, Mia je ušmrknula i rekla, "Vidjela sam ga na nebu sa
mojom bakom. Oboje su gledali na nas dolje."
"Kako se osjećate?"
"Bolje."
"Ostanite sa tim."
Devetnaesti set je bio vrlo kratak. Poslije njega Mia je šuti ela dugo vremena. Zatim
je rekla, "Molila sam baku da ga pazi Billya. Ona je rekla da će ga paziti. On je s njom."
"Šta to znači za Vas?"
"To znači da će baka paziti na njega i da će mu biti dobro."
Uradili su dvadeseti set.
"On mije rekao daje dobro. Rekao mije 'Budi sretna, menije dobro."
Počeli su dvadeset prvi set. Za vrijeme dok je Mia pomicala oči lijevo desno Steven
ju je pitao, "Da li to znači da je nonnalno osjećati se sretnim?"
Kada se set završio Mia je rekla, Rekla sam mu da nisam željela da ostanem bez
njega. Teško je biti sretan bez njega. "Rekao mi je da trebam pokušati. Trebam
pokušati. Ja dosta trebam to pokušati."
"Da li je to normalno?"
Mia je klimnula glavom.
Poslije dvadeset i drugog seta Steven je pitao: "Kako je sada sa početnom sce-
nom?"
"Nije loše. Kao da se dogodilo, ali ...... "
"Na skali od O- lO?"
"Nula."
"Kako se sada osjećate?"
"Osjećam se bolje."
"Za trenutak zatvorite oči i usredsredite se na svoje tijelo. Šta primjećujete?"
"Osjećam se bolje. Osjećam se mnogo prijatnije, kao da je neki teret spao s mene.
Kada se sjetim samo kako sam ranije mislila na to. Bilo je tako teško, tako bolno. Ali,
ja to više ne doživljavam na takav način. Iz svega toga nestao je bol."
"Da li je normalno osjećati se sretnom?"
"Da."
"Završit ćemo sa tim."

137
 Uradili su njihov dvadeset i treći, posljednji set toga dana, nakon sat i ll minuta
koliko su radili toga dana. U ovoj prvoj EMDR seansi Steven i Mia su se fokusirali na
strašni način Billyeve smrti. Kao i kod većine ljudi, EMDR je Miu prilično brzo
pokrenuo iz pozicije krivnje. Do ovoga dolazi zbog toga što osoba koja tuguje shvati
da sam način na koji je osoba umrla nije važan. Ono što je važno za klijenta je spoz-
naja da osoba koju je volio više nije živa. Detalji nisu važni. Protokol za narednu sean-
su odnosio se na fok.Lisiranje poslijedica Billyevoga odlaska.
Druga seansa bila je sedam dana kasnije.
"Kako se osjećate?", pitao ju je Steven.
"Cijelu sedmicu sam se osjećala dosta dobro. Ali, baš jučer sam vidjela jednoga
dječaka koji me je podsjetio na Billya. Od toga trenutka sam ponovno počela misliti o
svemu onom što se dogodilo."
"Kako se osjećate kada mislite sada o početnoj sceni?"
"Pa, cijelu sedmicu to je bilo O. Ja sam se osjećala dosta dobro. Ali, sada je to 2.
Nešto se desilo kada sam vidjela toga dječaka ...... "
Steven je znao da je to bio dobar znak. U terapiji klijenti urade jedan dio posla, ali
su svjesni da moraju uraditi nmogo više od toga. Često se odjednom nečega prisjete,
ili im se nešto dogodi, što ukazuje na to da su oni spremni nastaviti terapiju. On je
također zapazio da Miin govor tijea (body language) još uvijek govori da je ona depre-
sivna, što potvrđuje i ukočeni izraz na njenom blijedom licu.
Sada su oni fokusirali "drugi nivo" osjećanja koja se javljaju kod Mi e. To više nisu
bili dijelovi Billyevog tijela koji su bili fokusirani u prethodnoj seansi. To je bilo
vraćanje na scenu kada je ona pokušavala sva izbezumljena doći do tračnica dok su je
njena porodica i policija spriječavali. Radeći EMDR sa tim sjećanjem, pojavila se
sasvim nova slika i Mia je tiho zaplakala.
"Vidjela sam moga sina, njegovo lice. Bilo je sretno. Na njegovom licu sam vi-
djela osmijeh." Izraz Miinog lica se smekšao. "Nisam ga mogla pustiti jer bi on otišao.
Rekao mi je, 'Ja odlazim. Moram otići.' Zašto baš to moraš biti ti. 'Mora biti tako.
Moram ići. Ne mogu se vratiti. Mi ćemo opet biti zajedno'.
"Možete li ga pustiti da ode?"
"Ne znam. Pokušat ću, ali ne znam da li ću uspjeti."
Za vrijeme seta koji je uslijedio Mia je počela micati usnama, kao da tiho razgo-
vara sa nekim. Kada se set okončao, počela je plakati.
"On je odlazio. Bio je ljut na mene što ga ne puštam da ide. 'Moraš me pustiti da
idem. Moraš'. I onje otišao. Više ga nisam mogla vidjeti. Bio je ljut na mene."
"Šta to znači?"
"To znači da ja moram ...... ali teško je živjeti sa mišlju da je on otišao. On nije
znao šta ja osjećam. Možda je i znao. Ne znam."
"Ostanite sa tim", rekao je Steven. Počeli su novi set. Dok je vodio pokrete Miinih
očiju rekao je: "Mia da li postoji razlika između toga da dozvolite vašem sinu da ode

138
i onoga što znači zaboraviti ga?" Ovo pitanje je trebalo pomoći procesiranju u onom
njegovom dijelu u kome se često pojavljuje prepreka u procesiranju.
"Ne."
"Da li mislite da bi on od Vas tražio da ga zaboravite?"
"Ne."
"Možda on misli nešto drugo."
Uradili su drugi set.
"To je nešto drugo. To su doista dvije različite stvari. Mogu ga pustiti da ode, a da
ga ipak ne zabovarim, zato što će on svakako biti ovdje."
N m·edni set.
"On govori da su 'pustiti nekoga da ode' i 'zaboraviti ga' dvije sasvim različite
stvari: 'Ne zaboravi kako namje bilo. Sjećaj se toga. Niko ti ne može oduzeti sjećanja.'
Ja trebam da se sjećam moga sina onakvog kakav je bio, a ne treba da se sjećam onoga
što mu se desilo. Ja ga stvarno mogu pustiti da ode."
Počeli su novi set, Steven ju je pitao: "Da li je sada bolje?"
"Da, dobro je, Onje sada otišao".
"I?"
"Dobro je. Onje sada otišao, otišlo je njegovo tijelo, ali on u stvari nikada neće ne-
stati."
"To je u redu."
"Mislit ću na tebe dok sam živa. Uvijek ćeš biti tu."
"Možete li ostati s tim?"
"Da, potrudit ću se."
"Ostanite s tim", rekao je Steven i poveo Miu u vrlo kratki set.
"Čini mi se da će stvari biti drugačije", rekla je ona.
"Kako to?."
"Drugačija su osjećanja u vezi s onim što se desilo. Ali, on će i dalje biti sa mnom, bez
obzira što da se promijeni ....posao, selidba ili bilo šta drugo. On će uvijek biti sa mnom."
"Kako se osjećate?"
"Bolje."
"Vratite se na početnu scenu. Kako je sada doživljavate?"
"Sada je nekako nejasna. Sada mi čak nije stalo do toga da dođem do tračnica (na
kojima je poginuo) Ja to doista i ne želim. Ne želim da zaboravim ono što se desilo,
ali želim da zaboravim kako se desilo. On je otišao kao i svi drugi koji su umrli. Ali,
nikada neće biti zaboravljen."6)
"I kako je to sada od O-l O?"
"Nula."
"Koliko je istinita Vaša izjava da je to bila samo nesreća?"
Mia je zastala za trenutak, a onda rekla: "Vrlo istinita. Samo nesreća. Ne postoji
nikakva razlika između smrti moga sina i moje bake. Ona je bila vrlo stara."

139
 "Vaša baka?"
"Vjerujem da je ona otišla da čuva Billya. Ona je otišla prije njega kako bi ga
mogla čuvati."
"Da li se vi osjećate odgovomom za Billyevu smrt?", pitao je Steven kako bi pro-
vjeri o napredak. Ovo je jedan od najbolnijih momenata.
"Ja ne mogu .... ''Miin glas je postepeno utihnuo.
"Ostanite s tim. "Steven je vodio jedan vrlo kratak set.
"Uradila sam sve što sam mogla dok je on bio živ. Ja ga doista nisam mogla
grčevito držati uz sebe ..... nije više u mojim rukama. Ja više ne odgovaram za njega."
Novi set.
"Sada se mnogo toga promijenilo. Ne mislim više o svim tim stvarima. Nestala je
krivnja. Sve je nestalo. Tako treba da bude. Sve je nestalo. " I sada kada je klijentica
doživjela da se sve promijenilo, mora se pripremiti za ono što dolazi. Prihvatanje
nečeg novog što je očekuje zapravo je priprema za usvajanje novoga identiteta. Mia se
nije mogla pomiriti s tim da u svome budućem životu ona ne bude Billyeva mama.
Ona je morala uspostaviti jednu emocionalnu ravnotežu između onoga što želi da
zadrži i onoga što je sposobna pustiti da nestane.
"Postoji li nešto sa čime možete živjeti?"
Mia je potvrdno klimnula glavom uz slabašni osmjeh koji se pojavio na njenome
licu.
"Možete li pokušati?", pitao je Steven.
"Pokušat ću".
Uradili su jedan vrlo kratak set.
"Pokušat ću da živim s tim da ga nema i da to prihvatim. Pokušat ću ići dalje"
"Kada kažete pokušat ću ići dalje, šta to znači?"
"Pokušat ću se vratiti na posao. Nisam sigurna da se želim vratiti na taj posao. Za
mene je bolno da budem tamo, jer sam upravo bila na tom radnom mjestu kada je on
poginuo. Možda mogu raditi nešto drugo."
"Možete li misliti na to i pratiti šta će se pojaviti?"
Novi set.
"Ne mogu sebe nikako vidjeti na poslu. Posmatrala sam djecu. Čuvala sam moje
nećake prije par sedmica. Možda mogu raditi neki posao sa djecom. Osjećam se bolje.
Kada sam okružena djecom."
"Mislite na to. Udahnite duboko."
Novi set.
"Vidim sebe okruženu djecom, mojim nećacima i dvojicom sinova mog zaručnika.
Volim biti okružena djecom. To je drugi način života, bez stalnog razmišljanja o Billyu,
ali ipak sa odgovomošću i brigom prema toj djeci. Možda bi bilo dobro usvojiti dijete.
(Mii su ljekari saopštili da možda više neće moći roditi). Toliko je mnogo djece kojima
su potrebni roditelji."

140
 Novi set.
Mia se smješka. "Ali ja želim da ona budu moja. I ne želim ih ponovno izgubiti.
Ne znam kako bih rodila. Možda postoji nešto što bi mi moglo pomoći."
"Teško je znati šta nas čeka u budućnosti, "rekao je toplo Steven, "kada u jednome
pogodnome .... "
"Tačno. Ako tako uradim, ponovno ću biti ista osoba kakva sam bila i ranije.
Možda sam sve ovo tako teško doživjela jer sam podizala samo jedno dijete čitavih 12
godina, a to je dobar dio moga života i koga sam na kraju izgubila. " Ovo je bio jedan
od najdužih Miinih odgovora. "Možda trebam to sve ponovno doživjeti, ne kroz
Billya, nego kroz drugu djecu. Želim pokušati da pustim Billya da ode."
Još jednom vrlo kratak set.
"Otišao je. Ne mogu ga zaboraviti. On i ne želi da ga zaboravim. On želi da ga se
sjećam. Trebam pokušati da ga pustim da ode. To ipak moram uraditi ja jer to niko ne
može uraditi za mene. To je teško. Ali, moram to uraditi."
"Pa, mislim daje ipak ovo vrijeme kada to treba da pokušam, Mislim da ranije to
nisam radila sa upornošću koja je za to potrebna. Ja još uvijek pokušavam da zadržim
stvari onakvima kakve one jesu-sve što sam osjećala to je bila želja da ga zadržim kao
da je živ:, ali ja to više ne mogu raditi zato što on želi da mimo počiva. Ako ovako nas-
tavim, uznemiravat ću ga. Moram sada da to promijenim. Da ga pustim da ode."
Novi set.
"Mislim kako je on otišao ali nije i zaboravljen. Imam te riječi u glavi."
Suze su se slijevale niz Miine obraze. Preklopila je ruke u krilu.
"Mia, ne mogu učiniti ništa da ne budete tužni. Mislim da je za očekivati da ste
tužni. To je dio sjećanja."
"Dobro, bilo bi divno da se ne osjeća tuga, ali tada to ne bi bilo normalno."
"Možete li živjeti sa tim? Da li je to nonnalno?"
Drugi, vrlo kratak set.
"Mislim da će sve biti dobro."
"Koliko je istinito to što ste rekli, ako je l neistina a 7 potpuna istina."
"Potpuna istina!"
"Mislite na to". Uradili su još jedan set da bi pojačali pozitivnu koguiciju.
"Osjećam kao da je sa mene spala neka težina, nešto što je pritiskivalo moj mozak.
Osjećam se mnogo mirnije, mogu da razmišljam. Osjećam se bolje u vezi sa svim što
mi se dogodilo."
"Kako se osjeća Vaše srce?"
"Ono još uvijek boli, ali drugačije. Mislim da će me boljeti do smrti. Kao da u
njemu postoji neka praznina. Ništa je ne može popuniti. I niko je ne može popuniti, jer
je to Billyevo mjesto. Tu mogu čuvati sva moja sjećanja."
"Mia, da li je ostalo nešto što danas nismo uradili?"
"Ne. Ostaću sa 'Otišao ali nije zaboravljen'. Misliću na to ... pokušaću da mislim na to."
Nakon ovih Miinih riječi završena je seansa.

141
 Kada je Mia došla sedam dana kasnije, na njihovu treću i posljednju seansu, Steven
je uočio promjenu na njoj. Boja joj se vratila na lice, kosa joj je bila uredno počešljana.
Također je primijetio da je odjeća na njoj bila u svjetlijim bojama. U posljednoj sean-
si Steven je želio da se uvjeri da li je ostalo nešto nerazriješeno, bilo kakav strah, ili
negativno vjerovanje, što bi moglo zaustaviti Miin proces žalovanja i dalji oporavak.
"Kako je bilo?" pitao je.
"Dobro. Prilično dobro. Mislila sam na ono što smo radili prošli put, 'otišao, ali nije
zaboravljen'. Pokušavala sam da mislim na taj način. Bilo je i teških dana. Sanjala sam
neke snove u kojima se pojavljivao Billy. Sjedio je na stolici. Ponekad snovi ne pomažu."
"Kako spavate?"
"Bolje. Prva scena (dijelovi tijela njenoga sina na tračnicama) ja sada potpuno
nejasna.Ranije kada god bih pomislila na to intenzitet emocija je bio izuzetno jak. To
je bilo doista loše. Sada nije loše u toj mjeri. Ja nisam fiksirana na tu scenu."
"Na šta ste fiksirani prema Vašem mišljenju?"
"Mislim na smrt samu po sebi ... ne na nešto posebno, voz ili prizor. Mislim da to
jednostavno moram, mislim moram plakati kada mislim o smrti. "Mia je držala ruke
položene na rukohvate stolice. Govoreći, pomakla je glavu i imala novi izraz lica.
Govorila je jačim glasom.
"Kada ste plakali prošle sedmice?"
"Mislim na smrt samu po sebi .... ne na nešto posebno, voz ili prizor. Mislim da to
jednostavno moram, mislim, moram plakati kada mislim o smrti." Mia je držala ruke
položene na rukohvate stolice. Govoreći, pomakla je glavu i imala novi izraz lica.
Govorila je jačim glasom.
"Kada ste plakali prošle sedmice?"
"Jučer~ zbog sna. To je bilo jedini put u toku cijele sedmice. Ranije sam plakala
svaki dan."
"Ne mogu promijeniti ono što se desilo. Smrt je uvijek tu negdje. Mislim, svi ćemo
jednom umrijeti. Ja želim živjeti, učiniti ono što je najbolje i biti dobra osoba. Zato što
znam da je moj sin na nebu. Ako nastavim da mislim na taj način, nadam se da ću biti
sa njim. Razmišljanje da ću biti tamo sa njim me spašava."
"Kada ste pop ili tablete mislili ste da je to način da tamo odete ranije (Stiven je mi-
slio na Miin ozbiljan pokušaj samoubistva). Da li još imate takvih misli?''
"Da, pošteno govoreći, imam malo. Ali, ne u tolikoj mjeri da bih to doista i učinila.
Život ne treba završiti na takav način. Tako bih se zamjerila Bogu. Povrijedila bih
mnogo ljudi. Moja porodica je također prošla kroz teško razdoblje (Billyjeva smrt).
"Kako je kod kuće (u kući njene majke gdje su živjeli ona i Bill)?
"Nije tako loše."
"Može li se to podnijeti?"
"Da. Ali bilz željela da moji roditelji odsele! Bolno je tamo. Bolno je i za njih
također. Ali to nije tako jednostavno kao spakovati stvari i napustiti stan. To je njiho-
vo vlasništvo."

142
 "Kada sada mislite na početnu scenu, sa koliko na skali od O - l O, procjenjujete
strah?"
"Nula! To sada vidim drugačije. Vrlo nejasno. To je bio nesretan slučaj. Dogodilo
se. Moj sin nije više tamo (na željezničkim tračnicama). On je otišao. On leži na
groblju. Kada želim da ga vidim ja odem tamo."
"Kada bi pokušali da to sada sve vratite, šta bi se desilo?"
"Nije tako strašno misliti na to, kada to ponovno vratim. Bol koji sam osjećala u
grudima je nestao. Prizor je stvarno nejasan. Ranije je bilo sve sasvim jasno."
"Ako bi Vas u toj sceni nešto moglo uznemiriti, šta bi to bilo?"
"Ne uznemiravaju me voz, ljudi, ja u policijskom automobilu. Samo njegovo tije-
lo".
"Želite li da pokušamo EMDR ciljajući te stvari?" Mia je potvrdno klimnula
glavom. "Sjetite se toga (slike Bilyjevoga tijela). Koja misao se pojavljuje?"
"Tuga."
"Koje riječi o Vama samoj najbolje odgovaraju toj slici?"
"Užasavam se pri pomisli na to. Nevjerovatno."
"U našoj prvoj seansi ste se osjećali krivom. Kako je s tim sada?"
"Nema krivnje. Ne okrivljujem sebe. Sada okrivljujem dva posla koja sam morala
raditi."
"Držite sada taj osjećaj krivnje i budite sa onim što je ostalo od scene. Sada kada
ste s tim, šta osjećate?"
"To doista nije moja greška."
Steven je podigao desnu ruku i oni su počeli prvi set u njihovoj posljednjoj seansi.
Bio je to vrlo dugačak set. Poslije toga Mia je šutila gotovo minut.
"Osjećam da krivica nestaje, jer doista nema zbog čega da se osjećam krivom."
Drugi set.
"To je doista bio nesretan slučaj. Kada je nešto nesretan slučaj tada stvarno nema
krivice. Zato što se tu ništa ne uradi namjerno."
"Koliko ste sigurni u to?.
Slijedeći set.
"Vidim to kao nesretan slučaj i to je sve. To je bilo sve. To nije ničija greška."
"Čak ni Vaša?
"Ne. Zato što sam radila. A i da sam bila kod kuće. To se desilo jedan blok
dalje ..... nisam mogla znati da će ikada ići tamo. Mogla bih kriviti dječaka koji gaje
odveo tamo. Ali, ne mogu kriviti dijete."
Vrlo kratak set.
"Nestalo je krivnje u potpunosti, "rekla je Mia tiho kao u snu. "Niko nije kriv, čak
ni mali dječak."
"Šta je sa Vašim poslom?. Da li osjećate krivnju što ste tada bili na poslu?"
"Ne. Morala sam raditi, bez obzira da li je on to shvaćao ili ne. Ja sam pokušavala da
mu priuštirn sve ono što je želio. Ali, ne znam da li je on to shvaćao j ernije volio da radim."

143
 "Kada razmišljate o cijelom događaju šta je u vezi s njim još uvijek uznemirujuće?"
"Krivim željeznicu što nije ogradila prugu. Moj sin je pogriješio što je išao tamo,
a njihova greška je bila što nisu imali dovoljno sigumu zaštitu. To je bio nesretan
slučaj, a moj sin radoznalo dijete. Želio je sve vidjeti. Voz je bio interesantan za dijete.
Oh, silan, veliki voz!"
"Možete li mu to oprostiti?"
"Kome?"
"Vašem sinu."
"Još uvijek sam ..... .ljuta na njega zbog toga."
Obično ljudi teško udovoljavaju sebi da osjećaju ljutnju, prema mm-loj osobi, jer
u tom slučaju može pojačati osjećaj krivnje - ali je to potpuno prirodan odgovor.
Novi set. Seansa je već trajala 30 minuta.
"Vidim scenu u kojoj ga ružim i ljutim se na njega. Prouzrokovao mi je toliko bola
i patnje. On nikada nije poželio da se to desi .... Ja ipak trebam pokušati da mu opro-
stim."
Drugi set.
Suze su se slijevale niz Miino lice. Steven joj je dodao maramicu. "Moj sinje često
govorio: 'Nikada te neću ostaviti mama' ...... Ja sam mislila na to, a onje otišao .... on
nije želio da me povrijedi, jer mu je bilo predodređeno da ode tada."
"Možete li to prihvatiti?"
"Teško je to prihvatiti, ali mogu pokušati."
Drugi set.
"Rekla sam mu da ću se truditi da prihvatim da on nije namjemo želio da me povri-
jedi. On nikada ne bi otišao tamo daje znao da će se to desiti."
"Nema više krivnje?"
"Ne."
"Ukoliko bi ostao mali djelić krivnje, u s čim bi on bio?"
"To bi bilo zbog željeznice. To je nepojmljiva tragedija .... čini mi se da me dio
vezan za njegovo stopalo još uvijek progoni, jer da se ono nije bilo zaglavilo, on bi
pobjegao. Jedna žena je sve to posmatrala. Vidjela je da je on pokušavao da oslobodi
svoje stopalo, ali nije uspio."
Naredni set.
"Voljela bih da sam mogla biti tamo da ga izvučem i da pitam njegovog druga zašto
nije pomogaO" Billyu .... ali je i on bio tako uplašen."
Drugi set.
"Vidim moga sina. Razgovali smo. Rekao mi je 'Mama, to nije bila ničija greška.'
On doista nikada nije želio da me napusti. Ali, ja moram pokušati nastaviti dalje. To je
ono što mi je on govorio. Bolje je. Osjećam se bolje. Bolje mi je."
"Ako uronite dublje, dublje u samu sebe", pitao je Steven, "šta je to što ne dozvo-
ljava da izjava. 'On je otišao' potpuno istinita?"
"Ne da njegov odlazak bude istina."
 Uslijedio je vrlo dugi set, možda i tri minute.
"Mogu to da vidim .... da je otišao .... to nije onakav život kakav je trebao biti.
Moram pokušati nastaviti živjeti."
"Mia, kada se vratite na početnu scenu, kako ona sada izgleda?"
"Čudno nekako, desilo se, a kao da nije. Onje otišao. To je to. Ta scena me ne može
više povrijediti. Možda me je ona ranije uvijek uznemiravala jer sam ga uvijek u mi-
slima vidjela u toj početnoj sceni. Ali, nije više tako. Iz te scene onje otišao na nebo."
"Mia počnite misliti na sve ono što se dogodilo toga dana. Obratite pažnju na to da
li će se pojaviti neke uznemirujuće misli, i recite mi šta Vas je uznemirilo kako bismo
mogli raditi na tome."
Mia je dugo šutila, a potom je rekla, ''Uznemirava me misao o povratku u kuću moje
majke kada sam se vratila iz bolnice. Bilo mi je teško gledati ih onakve (Miini roditelji, njen
brat i sestra, njihovi sup1užnici i djeca su također bili potrešeni Billyevom smrću). Tada sam
osjetila tako snažan bol, ali smn se trudila da ga zatmnim zbog njih."
Drugi set.
"Rekla sam im da nisam željela da se osjećaju toliko sk:rhani bolom. Ali, oni su mi
odgovorili daje nonnalno što se tako osjećaju."
"Možete li ostati uz ovo što ste rekli?"
Drugi set.
"Rekli su mi da je normalno da osjećaju tugu. To je nešto što se dogodilo i sa čime
se trebalo suočiti. Ali, oni su bili mogo više zabrinuti zbog mene. Moje stanje je
dodatno otežalo situaciju svima, i mojim roditeljima, bratu, mojim sestrama i nećaci~
ma. Često smn bila veoma loše, ali i tada sam ih pokušavala umiriti. Danas mislim da
mi je u tome pomogao Billy, jer u to vrijeme nisam znala odakle mi tolika snaga da
prik:rivam svoje stanje od moje porodice."
"Kada se sada vratite na tu scenu u kući Vaših roditelja kada ste došli iz bolnice,
kako se osjećate?"
"Ne previše loše. Ne osjećam se onoliko loše koliko sam se u vezi s njom osjećala
ranije."
"Od nula do l O?"
''Na polovini".
"Šta je to što spriječava da to bude manje?"
"Bol. Samo bol."
Naredni set.
"Vidim moju porodicu. Govore mi da su dobro. Pretpostavljam da ima dana kada
nisu dobro. Ali, ova scena me više ne uznemirava."
"Koje riječi o Vama samoj idu uz nju?"
"Mnogo volim moju porodicu."
"Pomalo mije čudno da niste krivili sebe zbog njihove patnje."
"Krivila sam se. Pokušavala sam da nekako preuzmem na sebe bol koji je osjećao
bilo ko od njih."

145
 "Pokušajmo to sada. Pokušajmo preuzeti bol svakoga od njih i vidjeti šta se dešava."
Novi set.
"Mislim da su i oni morali proći kroz ono kroz što su prošli. To je bilo neminovno.
Sve to što se desilo je dio života i ja to nisam nikako mogla sakriti od njih. Ne može
se preuzeti bol od bilo koga drugoga. Bilo bi dobro kada bi se moglo, ali to ne može
niko."
"Vratite se ponovno na tu scenu i provjerite svoja osjećanja."
"Sve mi je to sada nonnalno. Oni su doživljavali ono što su morali doživljavati, a
i ja sam doživljavala ono što sam morala doživljavati."
"Od nula do l 0".
"Nula."
"Vratite se cijelome događaju i provjerite da li Vas u vezi sa svim ovim što se desi-
lo još uvijek nešto muči. " Treća seansa je trajala već sat vremena.
"Mislim da nikada nisam rekla zbogom mome sinu."
Novi set.
"Ja mu nisam rekla zbogom kada sam mislila na onu prvu scenu, niti sam mu rekla
zbogom onoga dana kada je poginuo. Sjećam se noći prije pogibije kada je moj sin
pošao spavati. "Mia je prestala govoriti. Njen glas je nestao u jecanju i plaču. "Svake
noći ja bih ga zagrlila i poljubila za laku noć i tada bih mu rekla da ću ga uvijek vo-
ljeti. Na to bi mi on rekao: "I ja ću tebe isto voljeti mama.' Ja ga nisam vidjela onoga
jutra kada se desila nesreća. Otišla sam na posao, a on je nastavio spavati. Tako, ja sam
se doista oprostila sa njim .... oboje smo zadnji puta rekli jedno drugome 'Volim te".
Uslijedio je jedan vrlo dugi set. Steven je pomicao svoju ruku lijevo desno, a nje-
gove oči bile su pune suza.
"Ja sam mu doista rekla zbogom ....bilo je to onda kada sam ga poljednji put vid-
jela živog. To je bilo kao oproštaj, mada tada mi to nismo znali."
"Da li je to u redu?"
"Da, u redu je."
Novi set.
"Stvarno sam mu rekla zbogom. Toga se sjetim uvečer. To su bile posljednje riječi
koje smo rekli jedno drugome. Ja sam mu rekla zbogom kada sam ga sahranjivala."
"Kako se osjećate sada kada mislite na ovo opraštanje?"
"Bolje. Mnogo bolje."
"Da li je ti redu način na koji sada doživljavate vaš oproštaj sa sinom?"
"Da."
Drugi set.
"Osjećam se bolje kada mislim na naš oproštaj."
"Prođite kroz cijeli događaj i provjerite da li je još nešto ostalo što Vas uznemirava".
"Nema ništa. Mislim da sam radila na svim stvarima koje su me uznemiravale i da
sam radila na sebi. Našla sam objašnjenje za sva ona pitanja i dileme koje su me
mučile. Ne bih više trebala imati problema sa tim."

146
 Ovakav ishod EMDR terapije je veoma značajan. Mia je znala da je ona odgovo-
ma za liječenje. Steven je samo potpomagao taj proces. To joj je i rekao na posljednjoj
seansi, "Bilo mije zadovoljstvo pomoći Vam."
Kada je Steven vidio Miu na follow-up seansi osam mjeseci kasnije, odmah je znao·
da je ona bila dobro. Rekla mu je da je prekinula njenu problematičnu vjeridbu.
Ponovno se preselila u kuću svojih roditelja i počela raditi na ranijem poslu u robnoj
kući. Nije više imala potrebu da bježi od prošlosti. Dobro je spavala, a opsesivne misli
o tragičnom događaju su iščezle. Bila je sretna jer je zatrudnjela, dokto1i su u njenom
slučaju pogriješili u vezi s mogućnostima da ponovno zatrudni. Kada je Mia nakon 15
mjeseci došla na follow-up seansu, sa njom je bio njen sin Nicholas.
Steven ju je pitao kako se osjeća s obzirom na Billyev gubitak.
"I pored svega bilo je doista jako teško," rekla je Stevenu. "Samo moram nastavi-
ti dalje i ja to mogu. Moram. Svačiji život je važan. Život roditelja je jednako važan
kao i život njihove djece, "rekla je Mia Stevenu.
"Osjećam se kao da mi je Bog dao drugu šansu," rekla je Stevenu plačući. Ovog
puta su to bile suze radosnice.
Ovaj teški bol nastao Billyevom smrću nije se ograničio samo na Miu i njenu
porodicu. Životi ljudi se prepliću na različite načine o čemu se rijetko razmišlja, sve
do momenta kada se dogodi tragedija. Mašinovođa koji je upravljao vozom koji je
pregazio Billya Russoa, nakon nesreće je bio hospitaliziran zbog traume koju je
doživio. Nakon otpusta, on je počeo ponovno raditi. Pet mjeseci kasnije umro je od
srčanoga napada prvoga dana nakon odlaska u penziju. Miino stanje se još više
pogoršalo kada je čula za mašinovođinu smrt, iako i sama ophrvana bolom, željela mu
je kazati da se nesreća nije dogodila zbog njegove greške. "Ne znam zbog koga mi je
teže, zbog njega ili zbog sebe", rekla je Mia.
Minina reakcija sućuti je bila neobična. "Kada ljudima piičate o toj nesreći, prvo što
bi mi rekli, bilo je: 'Zašto nisi stao'?, pričao je Jim Dugue, dugogodišnji mašinovođa i
predsjednik udruženja mašinovođa. Ali voz u punoj brzini se ne zaustavlja. Ako kočite,
voz ne staje čim počnete kočiti. Zbog toga tek nakon piibližno 800 metara mašinovođa
nije mogao učiniti apsolutno ništa kako voz ne bi prešao preko bilo čega što bi se tada
našlo na njegovom putu. Mašinovođa može reagirati u određenoj situaciji, ali samu
situaciju i sve ono što slijedi iz te reakcije, on ne može kontrolirati, kao što ne može kon-
trolirati užas, tugu i krivnju koju osjeća nakon nesreće. U takvim situacijama jedino vam
ostaje da promatrate šta se dešava, najradije bi se sakrili od svega", piičao je Jim.
U januaru 1973. g., Jim, koji je tada bio u ranim tridesetim godinama, upravljao je
lokomotivom teretnog voza koji je prevozio željeznu rudaču ka sjevemoj granici. Oko
40 kilometara sjevemo od St.Louisa, dok je voz prelazio krivinu Jim je sa svoje desne
strane vidio luku u kojoj je bilo usidreno nekoliko čamaca i jedan tegljač. Pruga se
križala sa putem koji je povezivao malu malinu i naselje sa zapadne, lijeve strane
pruge. Poštujući standardnu proceduru upravljanja pri prelasku preko pružnoga pre-
laza, Jim je desnom rukom dao upozorenje sirenom. A onda je ispred sebe vidio nevolju.

147
 Sjevemo od prelaza bila su dva mosta od kojih je jedan bio za cestovni, a drugi za
željeznički promet. Cestovni most je bio poplavljen. Jim je ispred sebe ugledao četiri
dječaka koji su gurajući bicikle prelazili preko željezničkog mosta. Od njega su u tome
trenutk'U bili udaljeni nešto preko 300 metara.
U trenutk'U kada je ispred sebe ugledao djecu, Jim je izveo sve radnje koje su pred-
viđene u slučaju opasnosti. Lijevom rukom je okrenuo na desno ventil za kočenje, što
omogućava kočenje mašine i svakog vagona. Desnom rukom je povlačio sirenu.
Jednom od dječaka se zaglavio bicikl za zaštitnu ogradu. Dječak je trgajući povlačio
bicikl nastojeći ga osloboditi. A onda su djeca čula voz koji je dolazio, što je kod Jima
izazvalo olakšanje. Sva četvorica su trčeći pobjegla s mosta, ostavljajući bicikl koji se
zaglavio. Hvala Bogu, pomislio je Jim, Ali, isuviše rano. Jedan od dječaka potrčao je
ponovno na most kako bi spasio svoj bicikl.
Jim je uzalud snažno zatrubio, jer se njegova lokomotiva teška oko 160 tona kre-
tala brzinom od 80 kilometa na sat, vukući gotovo 800 metara dugu kompoziciju
vagona natovarenih željeznom rudačom, sručila na dječaka i njegov bicikl.
Posljednje čega se sjećao da je vidio bio je dječak koji je ličio na njegovoga sina,
kako trči prema svome biciklu. Dalje ništa nije mogao vidjeti jer se sva dešavalo u
Jimovom mrtvom uglu koji se nalazio sa lijeve strane kabine. A, onda je došlo do
udara. U tom trenutku Jim je osjetio slabost, i pao je izgubivši svijest. Sve skupa, od
trenutka kada je Jim ugledao dječake do udara, trajalo je svega 13 sekundi.
Kada je Jim došao sebi, utvrdio je da je voz stao oko 800 metara daleko od mjes-
ta nesreće. Odmah zatim je primijetio da je, mora biti, u jednom trenutku, ručno ra-
zdvojio nezavisne kočnice dizel lokomotive. Ventil koji kontrolira te kočnice sada je
bio zatvoren, što je upućivalo na to da gaje Jim srušio slučajno nogom onesposobivši
tako druge kočnice. Jimuje zastao dah. Zašto je on to učinio? I kada?
A onda, sjetivši se tupoga udarca, Jim je iskočio iz kabine i počeo trčati prema
mjestu nesreće. Htio je reći dječaku da je sve dobro prošlo i da je Jim shvaćao zašto
se dječak vratio na željeznički most. Znao je da je uništen dječakov bicikl i Jim mu je
htio reći da će mu on kupiti novi.
Jim je idući pored vagona, prešavši već oko 250 metara ugledao jedan od točkova
bicikla ispod voza. Jim nije više mogao ići dalje. Sada je definitivno znao da voz nije
prešao samo preko bicikla. Kada se vratio u kabinu pratilac voza ga je zvao potvr-
đtljući Jimove najgore slutnje. Njih dvojica su našli dječaka. Bio je mrtav.
Te 1973. godine, sve ono kroz što je Jim prolazio, nije se shvaćalo kao poslijedica preživi-
jene" traume". Jednostavno uvijek postoji kod takvog zanimanja da ljudi pretrčavaju prugu
ispred vozova. Kada je Jim došao na posao nakon nesreće, jedan prijatelj mu je rekao: ''Kako
god se budeš osjećao sutra, dođi na posao. Nemoj da ne dođeš. Ako ne dođeš sutra, možda se
više nikada nećeš vratiti ovome poslu. Samo radi, ma kako sporo vozio. Ali radi."
Jin1je prihvatio savjet prijatelja i vratio se normalnom životu. Ali, to više nije bio nor-
malan Počeo je mnogo piti. Kao i nmogi drugi ljudi i Jim je alkoholom pokušavao
odagnati bol, u čemu je uspjevao samo privremeno. Prije ili kasnije bol se vraćao. Javili su

148
 se i problemi sa snom, jer se budio svaka 2-3 sata. Imao je povratne intruzivne misli i
osjećanja o nesreći, a slika dječaka koji pretrčava most neprekidno ga je proganjala. Na
svaku vijest o željezničkoj nesreći koja se negdje dogodila, ponovno su mu se javljale opse-
sivne misli o nesreći. Kada je bio raspoređen da ponovno vozi istom relacijom na kojoj se
desila nesreća, mislio je da to neće moći podnijeti. Prolazeći preko željezničkog mosta, Jim
je imao flashbackove vezane za nesreću koji su mu slamali srce. On je dobio premještaj,
tako da više nije vozio tu dionicu kako više ne bi morao prelaziti preko željezničkog mosta.
Jimova tuga, praćena opsesivnim mislima, kao i teško opijanje, pratali su ga u toku
slijedećih 19 godina. Njegov brak je propao. Nakon toga se ponovno oženio, ali i taj
brak je završio razvodom. Sinovi su mu narasli, i dok ih je promatrao kako rastu, Jim
je često mislio na dječaka. Da je živ, imao bi osam .... devet. .... deset. ... petnaest. ... dva-
deset i jednu ..... dvadeset i šest godina. Krivnja koju je osjećao nije se smanjivala. On
je mučio sebe pokušavajući misliti šta je tada trebao da uradi. On nikome na poslu nije
bio rekao da voz nije mogao sekundamo kočiti, što bi dječaku dalo još l ili 2 sekunde
više da pobjegne sa pruge. Iako je on racionalno prihvatio činjenicu da jedna ili dvije
sekunde ne bi ništa promijenile osjećao se na isti način kao da je on povukao obarač
pištolja kojeg je držao na dječakovoj glavi.
U 1990. godini željeznica (Union Pacific) je ponudila rad u grupama ljudima koji
su doživjeli, kako to na željeznici kažu, "kritični incident. "Jim, koji je tada bio u svo-
jim ranim pedesetim i koji je bio cijenjen kao predsjednik lokalnoga udruženja maši-
novođa, otišao je na jednu od prvih dvodnevnih trening seansi u grupama za podršku.
Progam je organizirao i vodio Tim Kaufman, savjetnik. Kao profesionalni mašina-
vođa, Tim je iz vlastitog iskustva znao koliko će za Jima biti teško prisjetiti se slike i
svih zvukova vezanih za nesreću i koliko će mu biti teško podijeliti svoja osjećanja.
Tim je započeo rad sa malom grupom muškaraca i žena (svi su do posljednjeg
doživjeli neki kritični incident) riječima: "Mi nećemo govoriti o poslu, niti rukovodi-
ocima. Govorit ćemo o kritičnim incidentima i o podršci koja je potrebna u tim slu-
čajevima. Samim time što ste doživjeli takav incident svi ste platili skupu cijenu za
učešće na ovome workshopu. Da biste ostali ovdje, morate poštovati svakog ovdje
prisutnoga i ono što je on doživio i da prihvatite obavezu da ono o čemu se ovdje bude
govorilo ne prepričavate dalje."
"Dobro je. Mogu ja to," mislio je Jim u sebi. "Ali im ja neću reći sve. Svi bi me
osudili kada bih im rekao o kočnici. Neću o tome govoriti."
Za vrijeme dok su ljudi govorili o svojim "kritičnim incidentima", emocije u pros-
toriji su se ustalasale. Priče o smrti, sakaćenju, tuzi, neminovnosti onoga što se desilo,
krivnja koja peče dušu, sve je to stavljeno pred grupu. Jim je tada po prvi put u svome
životu vidio grupu od 20 ljudi koji plaču u isto vrijeme. I onje bio jedan od njih. Kada
je došao red na Jima, on je ispričao cijelu priču.
Kasnije toga dana, Tim im je predstavio Rogera Solomons, psihologa koji je u to
vrijeme radio u Washingtonskoj policiji i koji im je govorio o EMDR. Rogerje sa uspje-
hom koristio EMDR sa patrolnim policajcima koji su bili uključeni u kritične inci-

149
dente. Tim nije znao kako će na sve to reagirati njegovi željezničari, koji su uglavnom
konzervativni, skeptični i machoi, potpuno nezainteresirani za takve neopipljive stvari.
"Molim Vas da date šansu EMDR, bez obzira kako Vam on sada izgleda", rekao je
Roger.
Nakon što je grupa upoznata sa EMDR, Tim i Roger su učesnicima workshopa
ponudili tretman. Jim Dugue je bio među onima koji su željeli da se uključe u tretman.
Ipak je bio donekle sumnjičav u pogledu efekata. Ali, odlučio je da pokuša.
Roger i Tim su odlučili da fokusiraju intruzivne slike dječaka koji trči preko
željezničke pruge kako bi spasio svoj bicikl. Emocije koje je Jim osjećao su bile tuga
i laivnja, a izrazio ih je riječima: "Onje umro zbog moje greške." Njegova pozitivna
kognicija je bila: "Učinio sam najbolje što sam mogao".
Roger je započeo set.
Kada je Roger počeo sa pokretima svojih prstiju, prva pomisao koja se javila kod
Jima bila je: "Dobro, sada ovo je šala. "A onda su se počele dešavati stvmi. Kod
trećega pokreta Rogerove ruke u desno, Jim je počeo oživljavati nesreću, trenutak za
trenutkom onako kako se ona dešavala. Jim je bio u kabini lokomotive, snažno
povlačeći sirenu. Zatim je ugledao djecu na tračnicama, preduzeo radnje za stanje opas-
nosti, a onda je ugledao dijete koje se ponovno vratilo na most. Nakon toga je čuo zvuk
udarca, ali ovoga puta on nije izgubio svijest. Bio je svjestan svega oko sebe
uključujući tu i njegovu lijevu ruku koja je bila na ručki kočnice voza i svoje desne
ruke kojom je aktivirao sirenu.
U talasu olakšanja koje gaje obuhvatio, Jim je sada znao da dječak nije umro zbog
njegove greške. On je sada znao da nije onesposobio sekundarne kočnice u vrijeme
kada je došlo do nesreće. Onesposobio ih je kada se događaj već bio desio. U vrijeme
kada se nesreća događala ili čak prije nje, on nije mogao blokirati sekundarne kočnice;
nije mogao tako nešto uraditi jer mu ruke nisu bile slobodne. Jim se uspravio cijelim
tijelom. Kao da je krivnja bila fizički teret koji je morao nositi.
Roger, još uvijek pokrećući prste u smjeru lijevo desno, je uočio da se Jimovo ozbilj-
no lice opušta i da je počeo plakati. Izraz koji se mogao vidjeti na licu ovog krupnog
čovjeka bio je mješavina olakšanja i sreće.
"Svo vrijeme nakon nesreće dvojio sam da li sam ja zatvorio kočioni ventil i da
bi, da to nisam uradio, dječak sada bio živ. Ali, to nije istina, Ja sam to uradio kada se
nesreća već dogodila. Uradio sam onako kako sam najbolje mogao. Ništa više se nije
moglo tada uraditi."
Kasnije te godine, Tim je pozvao Jima kako bi vidio kako se osjeća. Jim je rekao
da spava bolje i da kontrolira svoje pijenje. Rekao je da još uvijek povremeno misli na
nesreću, ali ga više ne proganja slika dječaka. On je također od ostalih željezničara koji
su bili uključeni u grupni rad dobio podršku. Više od bilo čega drugog on je želio da
može spriječiti tragedije koje se dešavaju zbog nepažnje .. "Možda bi bilo korisno imati
na umu rekao je "da uvijek postoji još jedan ljudski život, a to je život čovjeka koji
upravlja tim vozom."

150
 Korisno se vratiti u prošlost, ma kako to bilo bolno.
Ako se hrabro suočimo sa njom, ona se neće ponoviti.
Maya Angelou

10. Slamanje čeličnog

Upotreba bilo koje terapijske tehnike predstavlja način da pojedinac ponovno
počne vraćati kontrolu nad iskustvima iz prošlosti, te da tako nauči da procesira bol na
zdrav način. Međutim, isuviše često u suočavanju s bolom, prvi impuls koji se pojavi
je prije bježanje od patnje nego sposobnost da se pojedinac sa njom konfrontira. Na
primjer, ljudi koji boluju od PTSP pokušavaju samoubistvo čak osam puta češće u
odnosu na ljude u opštoj populaciji. 1) Ali, ne iznenađuje podatak da osobe koje su
doživjele traumu mnogo češće razvijaju sklonost zloupotrebi droga i alkohola?)
Procjenjuje se da 3/4 opšte populacije u toku svoga života doživi neki događaj koji
može uzrokovati traumatski odgovor. I da li s obzirom na ovaj podatak ima mjesta
čuđenju što ovisnost o hemijskim supstancama poprima razmjere epidemije?
U slučajevima razvoja PTSP upotrebom EMDR intenzitet bola i patnje opada. Jako
fonnalne studije još uvijek nisu potpune, postoji izvještaj o uspješnoj primjeni EMDR
u kliničkome radu sa alkoholičarima i onima koji zloupotrebljavaju drogu. EMDR
može brzo zaokružiti i reprocesirati uzroke koji izazivaju distres, neovisno o tome da
li se radi o traumatskim ili drugim uzrocima. Razloge ovisnosti često je potrebno
potražiti u događajima iz djetinjstva osobe. 3) Djeca koja su bila žrtve kriminalaca,
fizičke zloupotrebe, ili su pak bili svjedoci nasilja, spadaju u populaciju visokoga
rizika u razvoju ovisnosti od supstanci. U tu rizičnu grupu spadaju također djeca čiji
su problemi bili poslijedica poremećenog odgajanja uključujući i psihološku
zloupotrebu, kao što je zanemarivanje ili verbalni napad. Takva djeca rastu bez
mogućnosti izgrađivanja solidne osnove za razvoj samopoštovanja, zapadajući često u
različite forme ovisnosti o drogama kako bi postigli olakšanje.
Posebnom riziku od zloupotreba droga izložena su djeca koja odrastaju u
haotičnim okolnostima izazvanim odlaskom, traumatizacijom ili bezosjećajnošću
roditelja koji također u tim slučajevima mogu biti alkoholičari ili narkomani. U takvim
slučajevima, porodičnim životom dominiraju alkohol ili droga i djeca su često pre-
puštena sama sebi. Djeca spontano nastoje da održe jednu ravnotežu poričući ili
opravdavajući zloupotrebu njihovih roditelja. Djeca također doživljavaju jedan prateći
osjećaj odbačenosti i nedostatka sigurnosti. Ova djeca shvaćaju da mogu u bilo kome
momentu postati objekat zloupotrebe, ili pak mogu biti u situaciji koja zahtijeva da
zaštite ili "spasu" njihove roditelje. Čak i u slučajevima kada dijete nema osnovu za
upoređivanje sredine u kojoj odrasta, smatrajući normalnim okolnosti u kojima živi,

151
negativna iskustva mogu imati razarajući psihološki efekat i teške posljedice na indi-
vidualni razvoj. Da bi održalo mjesto u porodici, dijete treba da izgradi nezavisni
osjećaj sebe, te da sudjeluje u prevari i disfunkciji. Strašni krug traume rezultira bor-
bom tokom cijeloga života.
Osobe koje zloupotrebljavaju supstance u toku EMDR tretmana reprocesiraju i
prošlost i aktuelne situacije koje kod njih izazivaju poremećaj. Distres je zapravo poziv
da se bude svjesno okoline ukazujući na neophodnost preduzimanja akcije, umjesto
pokušaja bijega. Klijenti također uče vještine prevazilaženja budućih problema: kako
se suočiti sa stresom bez upotrebe droga ili alkohola i kako se oduplijeti aktuel-
nim stimulusima - okidačima zloupotrebe supstanci (kao što je to na primjer pogled
na bocu viskija). Pored toga EMDRje primjenjivan i za djelovanje na unutarnje oki-
dače osobe, kao što je na primjer osjećanje odrasle osobe o neadekvatnom oslobođe­
nju od izvorne traume, što kao poslijedicu može imati egzacerbaciju zloupotrebe sup-
stanci.
Iako u nekim slučajevima može postojati genetska predispozicija za pojavu ovis-
nosti,4) ipak hereditet nije presudan. Zloupotreba supstanci je bazirana na interekciji
heredita sa prethodnim i aktuelnim iskustvima. 5) Međutim, ono što je jednom naučeno
u toku terapije podložno je promjeni. Postizanje takve promjene može biti dosta teško,
ali sve ono što je pojedinac doživio može biti procesirano. Čak i ako postoji genetska
komponenta, EMDR klinički predstavlja efikasnu opciju. U takvim slučajevima je
posebno važno ublažiti djelovanje ostalih faktora.
Ponovno ističemo da EMDR ne bi trebao biti upotrijebljen izolirano, nego kao dio
sistema koji je dizajniran tako da klijent osjeća sigurnost i podršku. To se postiže
istovremenom terapijom sa EMDR i aktivnostima unutar grupa za savjetovanje koje
svojom atmosferom sigurnosti i plihvaćenosti akcenat stavljaju na edukativni rad sa
ovom populacijom. Takve grupe su na plimjer grupa Anonimnih alkoholičara (AA) i
Anonimnih narkomana U ovim grupama osjećanja usamljenosti se zamjenjuju
osjećanjem zajedništva. Kako u toku grupnog rada jedna osoba govoli o svojim
iskustvima, to omogućava da se ostali članovi grupe identificiraju sa onim što ta osoba
misli i osjeća, iako njihova isk.Listva mogu biti sasvim drugačija. Članovi grupe su
sposobni da osjete posebnu povezanost i suosjećanje što možda nisu osjetili dugo vre-
mena ili neki od njih nisu osjetili nikada.

Ovisnost o drogi ne počinje samo na hot-partyima, ili u neosvijetljenoj aleji. Za

Amy Kuwabara, to je počelo u bolnici u Kansasu gdje je kao mlada sestra radila na
ginekološko-porođajnom odjeljenju. Amy je voljela posao u porođajnom odjeljenju,
ali je kao početnik bila raspoređena za rad u noćnoj smjeni. Noćni rad je teško pod-
nosila. Amy je imala poteškoće spavanja u toku dana, tako da se vrlo brzo zamarala.
Jedan dan načula je razgovor sestara o tabletama za spavanje koje su one uzimale kako
bi mogle spavati po danu nakon izlaska iz noćne smjene. Amy je odlučila da proba te
tablete i utvrdila da ih je lako nabaviti; bolnica ih je imala u velikoj zalihi. Amy je

152
 osjetila da joj te tablete pomažu. U slijedećih nekoliko godina Amy ih je koristila kada
je odlazila na spavanje; i pored toga što su tablete kod nje izazivale jedno prijatno
osjećanje, ona ih je prvenstveno koristila u svrhu za koju su bile i namijenjene.
Amy, čiji su roditelji bili Japanci, inače rođena i odrasla na Hawaima, 1987. godine
napustila je Kansas, potpisavši ugovor kojim je prihvatila posao sestre koja je bila upu-
ćivana na tromjesečni rad u bolnice širom Amerike. Amy je zbog posla boravila u Južnoj
i Sjevernoj Kaliforniji i Aljasci. Dopadao joj se taj posao. Amy nije smetalo što zbog čestih
selidbi nije ostajala najednom mjestu dovoljno dugo da bi uspostavila kontakt sa kolega-
ma ili zasnovala intimnu vezu. Amy se nije nikada ugodno osjećala u različitim socijal-
nim situacijama i sa svojih 26 godina imala je samo tri sastanka sa mladićima.
Posao putujuće sestre na neki način joj je dobro odgovarao. Ta situacija osam-
ljenosti bila joj je bliska, čak i na nesvjesnom nivou. Kao dijete, Amy je imala osjećaj
da je izopćena iz porodice. Sjećala se jedne noći kada je dugo sjedila na trijemu
roditeljske kuće, čekajući kada će njena porodica primijetiti njenu odsutrrost. Oni nisu
nikada primjećivali kada je nema. Ova vrsta posla potekla je njena osjećanja usam-
ljenosti i izolacije, i sav njen bol je izbio na površinu. Tada se okrenula prema jedinom
izvoru sreće koji joj je bio na dohvat ruke: tabletama.
Lijek se zvao Stadol. To je sintetički narkotik koji joj je, uz ublažavanje emo-
cionalnog bola i reguliranje sna, omogućavao da se osjeća dobro. Amy je bila izne-
nađena jer nije imala iskustvo tako dobroga osjećanja.
Počela je eksperimentirati i sa ostalim lijekovima za ublažavanje bolova koje je
mogla naći u bolnici, kao što je Morphin, Demo ral i Phenagran. Smatrala je da, ako ih
mogu piti ljudi kojima ti lijekovi ublažavaju fizički bol, onda ih može piti ona jer se s
njima osjećala bolje.
Za manje od godinu danaAmyno sporadično uzimanje lijekova više nije bilo dovoljno
da ublaži njena bolna osjećanja. U stvari, razvijanje tolerancije na lijekove, izazivalo je
potrebu za povećanjem doze, uzrokujući naviku i potpuno su ovladali Amyinim životom.
Kod Amy se razvio prvo sindrom hroničnog umora, iako on nije nikada bio dijagnostici-
ran (ili ti simptomi mogu biti poslijedica apstinencijalnog sindroma). Bila je hospi-
tilizirana dvije sedmice zbog depresije i suicidalnosti. Psihijatri su pokušali raditi s njom,
uz uključivanje u terapiju novog antidepresiva. Ali, njeno stanje se nije popravljala.
Nakon otpusta, sada već dvadesetsedmogodišnja Amy odlučila je da se vrati
roditeljima. Smjestila se u svoju staru sobu u roditeljskoj kući u Honolulu. Zaposlila
se kao medicinska sestra puno radno vrijeme i pokušala živjeti nonnalnim životom.
Kratko vrijeme nakon njenih pokušaja da savlada stanje hroničnog umora, kod
kuće su roditelji očekivali od Amy da preuzme brigu o bratu i sestri, inače adolescen-
tima, te da pere i pegla veš i priprema hranu za porodicu. Sa svim tim obavezama,
Amy se činilo da ima 14 godina. Tada su njeni roditelji radili, a ona je pohađala školu,
potpuno preuzevši brigu za braću i sestru. Amy nije roditeljima rekla ništa o boravku
u bolnici zbog depresije; u njenoj porodici svaki razgovor o mentalnome zdravlju bio
je tabu tema.

153
 Radeći ponovno kao medicinska sestra Amy je počela, kada god joj je bio potre-
ban, uz potpis podizati Stadol iz kabineta za narkotike koji je bio uvijek zaključan. Ta
potreba je bila sve češća. Jedne večeri Amy je osjetila potrebu da uzme narkotik jer je
imala bolove u stopalima zbog dugoga hodanja. Drugi put razlog za uzimanje narkoti-
ka bila je njena potreba da se oslobodi psiholoških tegoba. Ova intenzivna bolna
osjećanja počela su se sve češće pojavljivati (koja su bila otežana i razvojem toleran-
cije), a ona sama nije mogla prepoznati uzroke svoje patnje. I na najbeznačajniji povod
reagirala je plačem. Ako bi se to desilo kod kuće, otrčala bi u svoju sobu i jecajući
uronila lice u jastuk, upravo onako kako je to radila kada je bila dijete.
Obaveze koji je imala u djetinjstvu i brižnosti pažnja prema bratu i sestrama, kao
da su predodredile njenu profesiju. Najstarija od četvoro djece, ona je vrlo rano
preuzela brigu i odgovornost za ostalih troje, a često je bila okrivljavana zbog greški
koje su napravili mlađi. Smatrala je da poput stoika nikada ne treba pokazati tugu ili
ljutnju (ako je to kojim slučajem pokazala, njen otac bi se razbjesnio i počeo bi je
udarati šakama, šutatije ili tući drvenim štapom. To nije bilo dobiti jedan ili dva udar-
ca. To su bile seanse udaranja). Amyina majka ju je jednostavno ignorirala. Niti otac
niti majka nisu nikada nagradili Amy, bez obzira kako bi dobro nešto uradila. Oba
roditelja su se prema njoj ponašali kao da je ona bila rođena "greškom" jer su oboje
očekivali sina. Njihovo stalno ponižavanje dovelo je do toga da se Amy osjećala goto-
vo nevidljivom, nevažnom i osamljenom. Kao njegovateljica i dalje je bila usmjerena
na potrebe drugih, dobivajući za to malu ili nikakvu nagradu.
Za kratko vrijeme Amy je počela uzimati Stado l redovito. Uzimala ga je u tableta-
ma ili u vidu intramuskulamih injekcija nekoliko puta u toku noći kako bi je on za
kratko oslobodio teške nelagode i da bije uspavao. Godinu i po dana kasnije počeo sa
stezati obruč oko Amy.
Bolnica je pokrenula istragu kako bi se ispitao razlog nestanka velike količine
narkotika. Amy je znala da ona nije bila jedina koja je krala lijekove-to su činile
također i druge sestre kao i doktori, ali njeno ime i potpis su bili najčešće na listi za
trebovanje, mnogo češće od imena bilo koga drugoga. Kada je bila pozvana na raz-
govor sa rukovodstvom bolnice, preporučeno joj je liječenje. Ako ne prihvati liječenje
bit će otpušena sa posla što povlači za sobom i gubitak licence. Amy je prihvatila prije-
dlog za liječenje. Ona je voljela raditi svoj posao sa porodiljama, ali drugi mnogo
važniji motiv za liječenje bio je rezultat njenog straha od moguće sramote zbog gubit-
ka licence što bi ona teško preživjela. Gubitak licence značio bi i sramoćenje njenih
roditelja; u tom slučaju samoubistvo je za nju bilo jedini izlaz.
U novembru 1990. Amy je bila suspendirana sa posla i tada je započela tromjesečni
ambulantni tretman. Jednom sedmično je odlazila na gmpnu terapiju koju je vodio
savjetnik, a tri puta sedmično na AA sastanke. Grupni sastanci su za nju bili gotovo
nepodnošljivi. Vraćali su je na njeno emocionalno iskustvo sa jedinom gmpom za koju
je znala- njenom porodicom. Biti u gmpi za Amy je značilo primati stroge kritike, biti
odbačen ili biti fizički zloupotrijebljen. Kada je došla na prvi AA sastanak, Amy je

154
uplašila odjeća u koju su bili obučeni članovi grupe. Kada je voditelj grupe najavio
pauzu, Amy je ustala i istrčala iz prostorije. Osjećala je snažno lupanje srca dok su joj
prsti bili hladni kao led. AA grupa je postala okidač za osjećanja straha i bola koji su
bili duboko ukorijenjeni u iskustvu iz njenoga djetinjstva.
I pored toga što je bila uključena u program liječenja, Amy je nastavila uzimati
droge. Voljela je to. One su činile da se osjeća bolje. Kako nije mogla nabavljati
Stadiol, koristila je tablete za spavanje. Jednoga dana u ormariću za lijekove njenih
roditelja našla je simp protiv kašlja sa kodeinom. Ustanovila je da joj prija. Nešto ka-
snije njen brat je dobio Tylenol sa kodeinom, što je dobrodošlo Amy, da se koristi i
nJime.
Pred sam kraj tromjesečnog liječenja rukovodstvo bolnice je procijenilo da taj tret-
man za Amy nije bio efikasan. Savjetnik za osoblje u bolnici je prepomčio da se
uključi u hospitalni program koji je vođen samo za žene. Amy nije imala izbor, te je
prihvatila i to liječenje kako bi sačuvala dozvolu da radi kao medicinska sestra.
Amy je bila upućena u Centar za liječenje žena u Catholic Hospital. Bila je smješte-
na u dijelu koji su ranije koristile opatice. Svako jutro su je budili u 6,30, a u vrijeme
AA sastanaka neko bi je odvodio i na kraju sastanka ponovno vraćao u Centar. Tako
nije postojala mogućnost da nabavi drogu. Amy je postala "čista". Imala je neke 0e-
lesne simptome zbog razvijanja apstinencijalnog sindroma, ali ih je lako podnosila.
Međutim, njen duboko ukorijenjeni strah i nepovjerenje prema dmgim ljudima, još
uvijek su predstavljali prepreku na putu oporavka.
U okvim tretmana u Centru za liječenje, Amy je pet puta sedmično trebala prisu-
stvovati AA sastancima grupne terapije koju su vodila dva savjetnika. Oni su koristili
konfrontaciju kako bi ovisnike suočili sa njihovim problemima. Smjernici su odmah
zapazili njen nadmoćan stav- "Ja sam registrirana medicinska sestra. Svima dmgima
ovdje je potrebna socijalna skrb." Savjetnici su konfrontirali Amy sa njenim stavom.
Amy je prihvatila mogućnost da ima takav stav, ali nije rekla ništa dmgo. Kako bi i
mogla? Znala je da joj je pomoć potrebna, ali nije znala kako da je traži.
Jednoga dana, kada je program trajao već oko šest sedmica, jedan od savjetriika je
izgubio strpljenje sa Amy i tada joj je rekao: "Ne morate više ni dolaziti na sastanke.
Sjedite u hodniku dok ne naučite da tražite pomoć."
Amy je sva utučena izašla iz prostotije i oslonila se na ogradu stubišta. Nije znala
šta da radi. Sjedila je na sastancima kao autsajder. Dan ili dva kasnije Amy je tražila
da napusti program.
Sedam dana kasnije Amy se ponovno uključila u AA sastanke. Nije uzimala drogu
i tokom te sedmice redovito je odlazila na AA sastanke. Savjetnici su bili spremni da
joj pmže još jednu šansu. Deset dana kasnije na lični zahgev prekinula je liječenje.
Nije mogla podnijeti ograničenja u Centm za liječenje. Pozitivna strana tog njenog
pokušaja ogledala se u tome što je bila čista, iako je suspenzija sa posla još uvijek bila
na snazi, a Amy je za to vrijeme živjela od socijalne pomoći. Silno je željela da ne
počne ponovno uzimati drogu kako bi uspjela sačuvati dozvolu za rad. Znala je da joj

155
treba nešto mnogo drukčije od AA grupa. U to vrijeme je dobila upute za dr. Silke
Vogelman-Sine, psihologicu koja se specijalizirala za upotrebu EMDR u radu sa klijen-
tima koji su zloupotrebljavali supstance.
Amy je ušla u Silkin ured 5. avgusta 1991. Tada je već imala 31 godinu. U toku
prve seanse Amy je ispričala Silke o njenoj zloupotrebi droga, kao i situaciji u kojoj se
nalazila u vrijeme započinjanja EMDR terapije. Naglasila je Silke da je pogled na
flašicu lijeka okidač za uzimanje droge. Silke je željela čuti o Amynoj porodici i djet-
injstvu. Kada je dobila i te podatke, Silke je upoznala Amy sa uslovima pod kojima će
raditi s njom. Uslovi su bili slijedeći: da ne upotrebljava drogu, da redovito pohađa AA
sastanke, te rad sa AA spoznorom koji će joj pomoći da se uključi u program i na
koncu psihoterapijski rad sa Silke jedanputa sedmično. Amy je osjetila kao da joj je
srce prestalo kucati, ali je ipak pristala. Silke je napravila takav plan tretmana za Amy,
kako bi joj prije svega pomogla da ne koristi drogu, što je inače u prvom planu
aktivnosti u slučaju bilo kojeg oblika tretmana zloupotrebe supstanci; međutim, iza
problema korištenja droga postojali su dublji razlozi Amyne patnje. Za vrijeme dok je
slušala Aminu priču, Silke je znala da je jedna od najvećih zapreka Amynome opo-
ravku bilo njeno nepovjerenje prema dugim ljudima, koje je bilo prisutno tokom cije-
log njenog života. Silke se nadala da je Amyina odluka da se uključi u terapiju bila
tijesno vezana sa AA sponzorom koji ju je motivirao za terapiju, koja bi joj pomogla
da nauči kako da se odnosi prema drugoj osobi. Koristeći rad Dvanaest koraka u AA
uz pomoć njenog supervizora, Amy je trebala da se otvori i podijeli njena osjećanja,
prihvatajući rizik od pojave straha, mogućnosti da bude kritizirana ili čak i odbačena.
Ono što je bilo od najveće važnosti, čak i prije nego što su se mogli očekivati prvi
terapijski efekti, sastojalo se u potrebi razvijanja osjećanja sigurnosti uz Silke, uprkos
Amynome nepovjerenju prema drugim ljudima. To je bio osnovni cilj Silkine psihote-
rapije sa Amy u toku prvih nekoliko mjeseci. Nakon toga terapija je trebala otkloniti iz
Amynoga sjećanja ono što je naučila u svome djetinjstvu, što je bilo pogrešno ("Ti si
bezvrijedna") i neadekvatno (''Nemoj reskirati"), a što je ona prkosno i prihvatala.
U toku prve sedmice tretmana, Amy se pridržavala dogovora sa Silke prihvatajući
njen plan tretmana (iako je još uvijek nerado išla na AA grupne sastanke). Sve to je
zahtijevalo Amynu hrabrost, zbog prelaska iz strogog i strašnog svijeta njenog dje-
tinjstva u nepredvidljivi emocionalni svijet odraslih. Veliki problem sa kojim su se
obje morale suočiti bio je zapravo u istinitosti Amynih ranih percepcija. Za nju je bilo
opasno da pokaže svoja osjećanja. Ako je to i učinila, bila bi zbog toga kažnjavana
teškim batinama. Zato je za nju bilo najsigumije u suočavanju sa takvom realnošću da
prigušuj e svoja osjećanja kako se ona ne bi mogla pokazati. Terapija je imala za cilj
omogućiti pojavu osjećanja, ali je to bilo spriječavano strahom i mogućom opasnošću
koji su se refleksna mobilizirali.
Kod PTSP doživljaj u vrijeme dešavanja traume blokiran je u nervnome
sistemu žrtve. Neki pacijenti naglašavaju, dok drugi umanjuju iskustva iz svoga dje-
tinjstva kada govore o njima. Postojeće opasnosti nose ista bolna osjećanja iako su

156
 čovjek ili žena gotovo metar viši ili 30 godina stariji u odnosu na vrijeme kada se
zloupotreba dogodila. U jednoj EMDR seansi sa fokusiranjem i aktiviranjem sjećanja,
početno psihičko stanje se može jasno ispoljiti i potom razriješiti. Kako na sreću, vrije-
me nije presudan činilac u EMDR terapiji, to omogućava efikasno procesiranje nekih
davnih događaja. Međutim, pacijent mora dozvoliti pojavu i početak procesiranja.
Amy je prvo morala naučiti da se osjeća sigurnom kako bi započelo procesiranje.
Zbog Amynih iskustava zanemarivanja i zloupotrebe u djetinjstvu, S ilke je morala
terapiju raditi kao dugotrajnu terapiju. Iako EMDR može dovesti do brzih promjena,
neophodno je da ona poput drugih terapija bude prilagođena potrebama i mogućnos­
tima svakog pojedinog pacijenta. Amyina negativna vjerovanja o samoj sebi ("Ja sam
bezvrijedna") i njena spremnost da se protiv njih bori (uzimanjem droga), nisu bila
rezultat izoliranog traumatskog događaja koji se može brzo fokusirati sa EMDR; ta
vjerovanja su poticala od niza različitih događaja iz njenog djetinjstva. I u takvim
slučajevima kada u životu postoje brojni događaji koji sa sobom nose slične negativne
poruke, korištenjem EMDR odabere se nekoliko reprezentativnih događaja koji će biti
u fokusu terapije. Pozitivni rezultati generalizacijom se šire na ostala sjećanja. Silke je
znala da mora biti oprezna i raditi sporo, kako EMDR ne bi izazvao lavinu loših
sjećanja što bije moglo ponovno odvesti u ovisnost. Bilo je važno čekati da Amy osjeti
sigurnost u relaciji sa Silke ili AA mrežom. Za to je bilo potrebno određeno vrijeme. 6)
Jednoga oktobarskoga dana Amy je ponovno bila traumatizirana. Bolnički
istražitelji su joj telefonirali i saopćili joj da su protiv nje podnijeli tužbu zbog krađe
droga. Zbog toga se bila jako uplašila. I pored toga što se u EMDR počinje sa ranim
sjećanjima, u radu sa ovisnicima o drogama često je potrebno obezbijediti oslo-
bađanje od pritiska izazvanog tekućim stresnim situacijama. Silke je procijenila da bi
taj aktuelni događaj bio dobar fokus za EMDR. Ona je objasnila Amy proceduru i
Amy je bila spremna da pokuša. Kada se Amy u mislima koncentrirala na istragu, ono
što je osjećala definirala je kao "Ja sam loša; ja sam jedan izopćenik, ja sam beskori-
sna". Ono što je umjesto toga željela osjećati bilo je: "Bila sam bolesna, mogu pre-
vazići ovu situaciju". Amy je istinitost njenih željenih osjećanja procijenila sa 2 na
skali od l - 7. Anksioznost koju je zbog istrage osjećala procijenila je sa više od 10.
To je bila najintenzivnija anksioznost koju je do tada osjetila.
Kada su započele pokrete očiju, Amy je zapazila, da ukoliko se koncentrira na
praćenje Silkinih prstiju, tada se teško mogla usredsrediti na ciljani događaj. Iako to u
početku rada sa EMDR nije rijetka pojava, Amy je zbog toga okrivljavala samu sebe
strahujući od mogućeg neuspjeha. Silke ju je ohrabrivala. Amy je prestala plakati, ali
je u glavi osjećala prazninu. Nije se mogla usredsrediti na sadržaje vezane za istragu.
Silke je i dalje nastavila voditi pokrete očiju.
A, onda kao da je nešto puklo u njoj, Amy je počela glasno jecati. Suze su joj se sli-
jevale niz obraze. Osjećala je kao da propada na dno eme rupe. "Želim da se sakrijem u
svoju sobu" kroz plač je rekla slabašnim glasom. Neka sjećanja iz djetinjstva su iskrsnu-
la. "Ne želim da me iko vidi. Želim da umrem. Šta će učiniti moji roditelji ako ja

157
budem kažnjena?" Kada je prestala plakati Amy je rekla da je intenzitet njenih
osjećanja u toku seanse bio jednak in tezi tetu osjećanja kada je prvi put čula za istragu.
"Mislila sam da će to nestati ako se ne suočim s tim".
Sa daljim pokretanjima očiju, Amy bi ponekad tiho kazala "neee" ili bi se čuo bolni
uzdah. Shvatila je da su osjećanja koja su potakli bolnički istražitelji, bila ista kao ona
osjećanja koja je ona osjećala u djetinjstvu: da je loša, neželjena i bezvrijedna. U dru-
gome setu, Amy je prepoznala da takva osjećanja izazivaju snažan poriv za uzima-
njem droge, kako bi savladala bolna sjećanja. Sa napredovanjem procesiranja došlo je
do spontane promjene u vjerovanju o samoj sebi: ona je bila slaba kada je krala drogu
i nije bila svjesna poslijedica svojih postupaka. Sagledavanje značaja zdravlja i svijest
o tome da je odrasla, mogli su se postići tek onda kada se procesiraju strahovi iz dje-
tinjstva.
Pred kraj prve seanse, Silke je znala da je Amy povezala njen odgoj i reakciju na
istragu, ali ona još uvijek nije bila spremna raditi na tome. Ipak, na ovoj senasi izrazi-
laje spremnost za planiranje njenih aktivnosti. Kao prvo odlučila je da će kontaktirati
advokata, a dmgi dio plana aktivnosti je bila njena odluka da će svakodnevno razgo-
varati sa njenim AA sponzorom sve dok se njen slučaj ne razriješi. Ona i Silke će radi-
ti EMDR usmjeravajući se na njenu predstavu o preduzimanju tih aktivnosti što bi
povećalo Amynu spremnost da ih i ostvari. 7) To je bilo neophodno kako bi se dalji tre-
tman mogao raditi na svim nivoima: edukaciji, apstinenciji, asertomim vještinama, pre-
poznavanju i identificiranju opasnih znakova.
Kada su dmgi put upotrijebile EMDR, Silke i Amy su se ponovno fokusirale na
specifični problem toga dana. Naime, na dan seanse Amy je došla u ured plačući. Bila
je skoro u panici. Cijelo tijelo joj se treslo. Rekla je Silke da je osjećala nesavladivu
želju da odmah uzme drogu. Ova lančana emocionalna reakcija bila je izazvana
Amynim neslaganjem sa njenim AA sponzorom od čije podrške je ona zavisila.
Sponzor je ustanovio da je ona uzimala narkotike - kao lijekove protiv bolova koji su
joj bili propisani zbog predstojeće operacije stomaka. Zbog toga je optužio Amy da je
ponovno počela uzimati drogu. Amy je bila šokirana. Ona, istina, nije ni pomislila da
bi od svog ljekara trebala tražiti analgetike koji ne izazivaju ovisnost, alije ipak sma-
trala da je njen sponzor bio nekorektan.
Amy i Silke su se fokusirali na osjećanje: "Moj sponzor me je iznevjerio," što je
Amy procijenila sa l O. Samo nekoliko setova je bilo potrebno kako bi Amy povezala
reakciju njenog sponzora i načina na koji ju je njen otac nepravedno optuživao kada
je bila dijete. Ona je ponovno poželjela da pobjegne u svoju sobu i da zaključa vrata
kako je niko ne bi mogao vidjeti jer da se ona tako loše osjeća. U narednim setovima
Amy se prisjetila drugih uznemirujućih događaja iz njenog djetinjstva u kojima se
osjećala izdatom. Amy i Silke su radile setove, za svako od ovih osjećanja, sve dok je
oni nisu više uznemiravali. Potom je Silke tražila od Amy da se vrati na događaj vezan
za konflikt sa njenim sponzorom, kako bi počele raditi setove. Nakon nekoliko pokre-
ta očiju, Silke je pitala Amy: "Šta ste sada dobili?"

!58
 "Mislim da je moj sponzor previše rigidan"
"U redu. Mislite na to."
Novi set.
"Trebala sam mu reći kako se osjećam", rekla je Amy.
Drugi set.
Tišina. (Verbalizacija osjećanja nije bila jača Amyina strana).
Naredni set.
Tišina.
Novi set.
Silke ju je upitala: "Amy, šta biste željeli da mislite o sebi u odnosu na ovaj kon-
flikt?"
"Da sam učinila najbolje što sam mogla. Najiskrenije, to je bila jedna greška."
"U redu. Mislite na to." Silke je vodila još jedan set pokreta očiju, a zatim je upi-
tala Amy: "Zašto je to bila greška?"
"Nisam mislila da svom doktoru trebam reći o mom problemu ovisnosti."
Silke je upravo čekala da čuje ovu rečenicu; to je zapravo bio početak plana akcije.
"Šta biste mu rekli?"
"Da sam ovisnik."
"U redu. Zamislite sliku u kojoj govorite to svom doktoru i pratite moj prst", rekla
je Silke.
Drugi set.
Tišina.
"Šta ste sada dobili?", pitala je Silke.
"Izlega da je dobro. On me je razumio."
"Da li biste mu još nešto rekli?", pitala je Silke.
"Možda bih od njega tražila da mi drugi put daje lijekove protiv bolova, a koji ne
izazivaju ovisnost."
"Mislite na to."
"Kako ste sada?"
"Dobro."
"Kako se osjećate u pogledu Vašega sponzora? Šta ćete uraditi u vezi s njim?"
"Reći ću mu da sam pogriješila."
Novi set.
Zatim je Silke rekla: "Šta ako Vaš sponzor ne prihvati to što ste rekli?. Kako ćete
izaći na kraj s tim? " Bilo je važno uvjeriti se da Amy može odoljeti razočarenju i
odbacivanju do koga može doći.
"Ne znam," rekla je Amy i pogledala u stranu.
"Možete li zamisliti sebe kako mu to govorite?" Amy je potvrdno klimnula gla-
vom. "Možete li zamisliti i njegovo neslaganje?" Amy nije odgovorila na ovo pitanje.

159
 "Pratite moje prste".
Drugi set.
Tišina.
"Šta ste sada dobili? "pitala je Silke.
"Pa, on se još ne slaže, ali to je njegov problem."
"Ništa više?"
"Da. Reću ću mu da ću se držati mog početnog dogovora o neuzimanju droga."
Nastavili su se nizati setovi, a Amy se postepeno, praktično korak po korak, anga-
žirala na planu akcije koja bi joj pomogla da riješi svoj problem. Njena anksioznost je
pala sa l Ona 2,5. Njeno željeno vjerovanje ("Ja vrijedim; to je viđenje mog sponzora;
ja mogu vladati situacijom") je bilo skoro istinito (5 od 7). Amy je smatrala da je bilo
normalno što njena pozitivna vjerovanja ne osjeća sa stopostotnom istinitošću, upravo
zbog toga što joj je prethodilo suočavanje sa njenim sponzorom. Ovo je ipak bio njen
prvi pokušaj da se konfrontira s nekim.
Amy je postigla napredak na koji je mogla biti ponosna. : ona se oporavila od inten-
zivnih bolnih osjećanja i više nije osjećala potrebu da koristi drogu kako bi umanjila
svoju patnju: ona je uspješno razriješila problem kako da odgovori na optužbe njenog
sponzora: i ovoga je puta bila svjesna da su njena sadašnja osjećanja bila povezana sa
niskim samopoštovanjem koje ima svoje korijene u njenome djetinjstvu.
U toku slijedećih šest mjeseci, Silke i Amy su kombinira!e sedmične seanse razgo-
vorom sa EMDR seansama koje su bile fokusirane na Amyine aktuelne probleme.
Četiri seanse su bile posvećene fokusiranju različitih aspekataAmyne potrebe da uzme
drogu, koja se pojavljuje pri pogledu na bočice sa lijekovima i one su očito destruk-
tivni okidač, što je veoma značajno ukoliko bi se Amy vratila ponovno raditi kao medi-
cinska sestra: (U svim tipovima upotrebe droge, pakovanje u kome se pojavljuje
droga, može postati potencijalni okidač za upotrebu droge). je procijenila
anksioznost vezanu za ove pojave okidanja potrebe za uzimanjem droge sa 8,5 od 10.
Njene misli koje su pratile ovako izazvanu potrebu za drogom su bile. "Trebam to;
želim to: ja sam ranjiva. Ne mogu to savladati bez droga"! Ovakav odgovor nemi-
novno povlači za sobom osjećanje stida zbog toga što kod nje još uvijek postoji želja
za drogom: "Bila sam tako dugo čista. Kako ne mogu spriječiti da mi se pojavljuju ova
osjećanja?"
Prema EMDR teoriji, ovakve njene reakcije su bile pohranjene i blokirane u
njenome nervnome sistemu. Uvidi ili kognitivna odlučnost nisu bili dovoljni da ot-
klone ova Arnyna osjećanja. Amy je bila uhvaćena u vrtlog bočnih reakcija: pogled na
bočice sa lijekovima bio je okidač opsesivnih misli vezanih za želju da se uzme droga,
a spoznaja da ona želi drogu budila je osjećanje samoprezira i očajanja zbog pomisli
da će ponovno posegnuti za drogom. Taj očaj povećavao je potrebu za drogom.
Osjećanje koje je željela u vezi s tim imati bilo je: "Mogu vladati mojim osjećanjima;
mogu adekvatno vladati situacijom".

160
 U prvoj od ove četiri seanse, Amy je rekla da ne želi da se suoči sa bolom iz
prošlosti i da ne želi da se kon:fi-ontira sa teškom situacijama. Kao da je bila na neki
način uslovljena da vjeruje da će zakazati ako doživi bilo kakva osjećanja, što je bilo
povezano sa strogim zah~evima njenih roditelja. Amy je također istakla da kod drugih
nije nailazila na pažnju i brigu, koje je osjetila tokom liječenja, što ju je ispulljavalo
strahom. Seansa je završila sa pokretima očiju i sa predstavom koju je imala. To je bio
razgovor sa onim djetinjim u njoj, koji je bio tako uplašen: "Bit ću s tobom, znaš.
Pomoći ću ti da time upravljaš. Mi moramo vladati našim osjećanjima." Amy je počela
da prepoznaje da se kao odrasla osoba može mnogo bolje kontrolirati.
U trećoj EMDR seansi koja je fokusirana na Amyne okidače, ona se brzo prebaci-
vala iz sadašnjosti u prošlost. Amyini odgovori su uvijek počinjali sa: "Droge mi
pomažu da se osjećam dobro; tada nemam briga. " Slijedeće što bi rekla bilo je: "To
je jedna vrsta bijega od samoće"! Zatim bi rekla: "Nisam imala prijatelja u životu."
Sve je ovo predstavljalo otvorena vrata prema Amyinim sjećanjima na djetinjstvo, što
je Silke iskoristila kako bi vodila Amy kroz setove pokreta očiju. Za to vrijeme Amy
je govorila o njenoj usamljenosti i vremenu kada je imala sedam godina kada je bila
bolesna i ostavljena sama u kući. Kroz plač je rekla da je ona za roditelje bila snažno
dijete. Po Amynom mišljenju njena je majka bila uvjerena da Amy može izaći na kraj
sa samoćom. Tako je bilo i kasnije u toku njenog djetinjstva. Kada god je bila bolesna
Amy je ostavljana sama u kući. Njena sestra je insistirala da majka ostane uz Amy, ali
majka ipak nije ostajala. O tome Amy nikada nikome nije izustila niti riječ.
U toku ove seanse Amy je procesirala veliki broj fizičkih zloupotreba njenog oca,
za koje je ona osjećala da su bile izazvane njenom greškom. Amyina tuga je bila
izuzetno jaka, ali je ipak nastavljala i dalje pokretati oči, sve dok nije dosegla trenutak
kada je mogla reći, "Ja sam dobra osoba. Moj otac je disfunkcionalan." Ova zdrava
evolucija perspektive registrirana je u preko hiljadu EMDR seansi koje su rađene sa
žrtvama zlostavljanja u djetinjstvu. Prvi stadij te evolucije podrazumijeva priznanje
klijenta da ne osjeća stid zbog doživljene zloupotrebe, što je važan razvojni stadij koji
dozvoljava separaciju od mučitelja. Drugi stadij je svjesnost o tome da je osoba sigur-
na u sadašnjosti. Iako osoba intelektualno može razumjevati da je njen mučitelj
bolestan, mrtav, ili da živi u drugoj zemlji, sjećanje na teror iz djetinjstva može zao-
stati. Konačno, treći stadij podrazumijeva spoznaju da je zlostavljanje prošlost, te da
se osoba može osloniti na sebe kada je u pitanju njena budućnost.
U toku narednih 8 ili 9 mjeseci, Silke je viđala Amy svakih 10 dana, koristeći
EMDR da bi podsjetila Amy kako da izađe na kraj sa situacijama koje mogu pobudi-
ti njenu želju sa uzimanjem droge (na primjer, zovnuti prijatelja ili novog sponzora;
upotrijebiti tehniku samokontrole; odmah napustiti postojeći okidač), te da se bori pro-
tiv bolnih osjećanja koristeći njenu vlastitu sposobnost bez uzimanja droga. U augus-
tu 1992., godinu dana nakon što je počela raditi sa Silke, Amy je došla u Silkin ured u
krizi. Prethodni dan ona se bila probudila iz kratkog d1ijemanja kada se odjednom
sjetila da je jednom kada je išla u osmi razred proganjao njen ujak. Sjećala se ona tog

161
proganjanja i ranije u stvari, onaj e to rekla prilikom prijema u bolnici kada je bila hos-
pitalizirana zbog depresije. Ali nakon toga Amy je prestala misliti na to. Sada se taj
događaj vratio. Bila je savladana fti enim osjećanjima da je zbog toga prljava i bez-
vrijedna.
Amyno odrastanje u kome je bila tako usamljena, dovelo je do toga da ona bude
potencijalni ovisnik o supstancama. Doživljaj proganjanja iz djetinjstva povećao je
ovaj rizik: u odnosu na opću populaciju, kod žrtve seksualne zloupotrebe se četi1i puta
niže razvija psihijatrijski poremećaj. A tri puta više zloupotrebljavaju supstance. 8)
Amy je rekla Silke da od momenta kada se sjetila proganjanja ona ima očajnu želju
da ponovno uzme droge: jedino je na taj način znala odagnati preplavljujuća i bolna
osjećanja. Silke joj je ponudila da rade EMDR sa fokusima na to sjećanje. Amy je pri-
hvatila.
Fokus te EMDR seanse bila je scena: Amy leži u krevetu, a njen ujak je dira po
tijelu. Emocija koja je Amy osjetila bio je strah, čiji je intenzitet ona ocijenila sa l O.
Njeno negativno vjerovanje o tom incidentu je bilo: "Ja sam ranjiva; Ja sam žrtva."
Ono što je umjesto toga željela osjećati bilo je: "To je završeno: to je prošlost." Ona je
sa 1,5 ocijenila istinitost toga vjerovanja na skali od l do 7.
Kratko vrijeme nakon što su započeli raditi pokrete očiju Amy je počela jecati. To
se nastavilo tokom preostaloga vremena u kome su radile pokrete očiju. Osjećanje
straha, viktimizacije i odbačenosti preplavljivalo ju je u svakom setu.
Silke ju je pitala: "Šta ste dobili?"
"Uplašena sam", rekla je Amy njišući se naprijed- nazad sa rukama prekriženim na
stomaku.
S ilke je vodila drugi set.
"Šta ste sada dobili?", pitala je ljubazno S ilke.
"Bojim se, vidim ga. Šta on radi tamo. Nije trebao biti tamo." Počela se klatiti još
više.
Naredni set.
"Još uvijek ga vidim tamo. Kao da odlazi."
Novi set.
"Probudila sam se. Odjeća mi je bila zadignuta, a stomak razgolićen. Boljele su me
grudi. " Snažni jecaji su protresli Amyno tijelo.
Novi set.
"Osjećam šok. Ne vjerujem. Kako se uopšte može nešto tako dogoditi? Šta sam ja
učinila da dođe do toga?"
Drugi set.
"Nisam imala nikome da se povjerim. Nikoga nije bilo kod kuće. Nisam mogla o
tome razgovarati sa mojim roditeljima ....Nisam znala šta da radim. Ni sa kim nisam
mogla o tome govoriti."
Još jedan set.
"Niko nije bio tamo. Nikoga nije bilo kod kuće. Ni sa kim nisam mogla razgovarati."

162
 Kako je vrijeme predviđeno za seansu bilo pri samom kraju, Silke je pomogla Amy
da se smiri i pokuša pohraniti ta sjećanja u jedan zamišljeni kontejner: Bolni osjećaji
bi trebali ostati u njemu sve do naredne seanse, kada će ponovno raditi na njima.
Seansa se završila upotrebom EMDR, jer je Silke na taj način željela pojačati neke
zdrave strategije (kao što je pozivanje prijatelja ili sponzora) u slučaju da se vrate bolna
sjećanja. U tu svrhu Amy je prvo uradila pokrete očiju na pozitivno vjerovanje, "Sada
imam ljude koji će mi pomoći". Potom je Silke h·ažila od Amy da spoji scenu seksu-
alne zloupotrebe (i njen osjećaj odbačenosti) sa tim vjerovanjem.
Novi set.
"Kakva Vam je vrsta podrške potrebna kako biste prevazišli tu situaciju?", pitala ju
je Silke.
"To je poziv mom (novom) sponzoru i razgovor sa mojom AA kućnom grupom,"
rekla j e Amy.
"Mislite na to."
Novi set.
"Kako je sada?", pitala je Silke.
"Dobro."
"Da li ima još nešto što možete uraditi?"
"Mogu nazvati par mojih prijateljica."
"U redu. Zamislite sebe kako ih pozivate," rekla je Silke i počela voditi drugi set.
S ilke je ponovno Amy davala "trening točkove" da bi joj pomogla da nauči kako da
prevlada loša osjećanja umjesto da u takvikm situacijama poseže za drogom. Pred kraj
seanseAmyn strahje spao sa 10 na 6.
Amy je došla slijedećega dana. U međuvremenu njen sh·ahje malo opao i sada je
njegov intenzitet ona ocijenila sa 4, 5. Rekla je Silke da se još uvijek osjeća kao žrtva
i da je ona doista bila žrtva, tako da ne postoji ništa što bi u vezi s tim mogla uraditi.
To se doista desilo.
Sa početkom procesiranja, Amyn strah se počeo smanjivati, a osjećanja su varirala
od tuge do ljutnje. "Šta je on radio u mojoj sobi?", rekla je u toku jednog seta. "Želim
da ga izguram napolje."
Novi set.
"On još uvijek stoji tamo. Plašim se .... .Imam njegovu sliku." Amy je tražila sliku
u njenom slamnatom novčaniku. "Evo je." Na fotografiji su bila dva čovjeka. Oba su
bili američki azijati. Lica su im bila koncentrirana i ozbiljna, a njihova odjeća se
doimala pomalo staromodnom.
"Koji je od ove dvojice on?", pitala je Silke.
Amy je zatvorila oči i protresla glavom. ''Ne mogu pogledati tu sliku!"
"Da li je to onaj na desnoj ili lijevoj strani?"
"Ne znam. Ne sjećam se." Cijelo Amyno tijelo se bilo uk:rutilo, a svaki njen mišić
je bio spreman da se odupre napadu.
Silke je vodila set.

163
 "Plašim se. Možda će on učiniti nešto nasilno."
Drugi set. Amy je počela plakati.
Silke je vodila više setova sve dok se Amy nije smirila.
"Možete li sada pogledati slik'U?", pitala je Silke.
Amy je klinmula glavom. "Onje onaj desno."
"Koliko sada uznemirujućom osjećate početnu scenu; od Odo l 0?", pitala je Silke.
"Šest do sedam."
Novi set.
"Kako je on to mogao uraditi?" Amy je pitala ljutito.
Naredni set.
Amy je počela pričati kao da je njen ujak bio u sobi. "Kako si to mogao uraditi?"
Stisnula je šake.
Još jedan set.
"Šta ste sada dobili?", pitala je Silke.
"Ništa."
"Pogledajte u sliku. Kada je gledate izmjerite osjećanja koja se javljaju na skali od
O do 10."
je zastala da razmisli. "Tri i po."
Novi set.
bolestan čovjek"
set.
Pred kraj seanse Silke je od Amy da po veže njeno vjerovanje "on je bolestan
čovjek" sa fotografijom. Nakon toga je Silke ponovno provje1ila intenzitet Amynoga
ponOVIlO opao i ovoga puta to je bilo 1,5. Amyno lice je dobilo boju.
Na njihovoj slijedećoj seansi, Silke je provjerila nivo Amynoga straha od ujaka. On
bio jedan do dva.
U Amynome oporavku od ovisnosti nastupila je prekretnica. U decembru 1992. ona
bila da se u punom radnom VI·emenu vrati na posao medicinske sestre.
Nastavila je kod Silke, svakih 3 do 4 sedmice. Rijetko je imala strah od relapsa.
l:'o:;ter,eno. koristeći EMDR, Silke je pomogla Amy da istraži utjecaj porodice na nastanak
problema: vrlo niskoga samopoštovanja, strah od vezivanja za druge osobe, navi-
da se povlači i izolira kako bi izbjegla kritike ili zloupotrebu, ekstremna senzitivnost na
odbacivanje i potiskivanje i poricanje njenih osjećanja koja su trajala 3,5 decenije.
pomogao Amy da postane sposobna osjetiti sve one emoci-
koje je zatomljavala kada je bila dijete. Počela se ljutiti. Bivala je tužna. Ponekad je
kao da joj je slomljeno srce. Odlučila je da ozdravi. Sa tom odlukom, Amy je
da se mijenja, da se raste. Počela je da shvaća da ono čega se ona odu-
plašila; nisu bili neki ljudi oko nje; to su bili njeni roditelji. Počela je
""'Pr-<•h duboko maloj djevojčici koja je imala hrabrosti da preživi
emtoctonalrto odbacivanje njene majke i stalni bijes i mržnju njenoga oca. Početkom
se konačno odselila iz roditeljske kuće u svoj novi stan.
 Pet godina nakon što je započela psihoterapiju, Amy još uvijek radi kao medicins-
ka sestra u laboratoriju u Honolulu, ali ona pohađa kurseve iz psihologije kako bi bila
sigurna da može raditi kao psiho terapeut, jer joj se to dopadalo. Rekla je da se zama-
rila od toga da je osoblje bolnice tretira kao građanina drugoga reda.
Ona po potrebi dolazi kod Silke, i dalje redovito odlazi na AA, a također se pridru-
žila grupi za podršku sestrama koje imaju problem ovisnosti. Amy je i dalje bila u
apstinenciji, jedna od tri žene iz njenog hospitalnog programa koje su to postigle.
Ostalih dvanaest ponovno upotrebljavaju drogu.
Potreba za uzimanjem droge kod Amy se više nikada nije pojavila. U januaru 1995.
godine, Amy je pozvala Silke jer je bila u krizi. Zbog burzitisa doktor joj je propisao
lijek Vycodan i ona je popila 4 tablete. Sa njima se osjećala izvrsno i preplašila je
mogućnost da je napravila relaps. Silke joj je zakazala sastanak tog popodneva: Kada
je Amy došla, njih dvije su napravile plan. Dva sata kasnije Amy se vratila sa bočicom
Vycodana. Držala je čvrsto stisnutu u desnoj ruci. Amy i Silke su zajedno otišle u
kupatilo i ispraznile sadržaj bočice u tao let. Amy je povukla vodu.

Upotrebljavajući EMDR u radu sa osobama koje zaloupotrebljavaju supstance cilj

je da se osobama omogući da se susretnu i procesiraju negativne emocije koje perpe-
tuiraju njegovu ili njenu ovisnost. Većina onih koji zloupotrebljavaju alkohol ili droge
osjećaju da nigdje ne pripadaju ili ne odgovaraju zbog toga što su drugačiji od svih
drugih i to na jedan loš način. Programi Dvanaest kora/az mogu biti osnov podrške i
mogu predstavljati mogući novi početak, ili kako je jedan AA član rekao: "Da bi se
dosegla druga strana, strana mira i vedrine, neke stvari moraju biti procesirane.
Ponekad Vam je za to potr·ebna pomoć. Alkohol ili droga je simptom; to nije suština
problema."
Šta je sa ljudima koji mogu jedan period apstinirati, ali kod kojih se apstinencija ne
može trajno održati? Relaps zloupotrebe može nastupiti čak i u onim slučajevima kada
je apstinencija bila uspostavljena u jednom dužem pe1iodu. Neki od najvažnijih znako-
va koji upozoravaju na mogućnost relapsa su nemogućnost pojedinca da jasno misli,
problem pamćenja i promjene raspoloženja, počevši od emocionalne hiperaktivnosti
do ukočenosti, poremećaja spavanja, problema fizičke koordinacije, kao što je nespret-
nost, padovi, kao i ekstremna osjetljivost na stres. Ovi simptomi se pojavljuju 4-6 mje-
seci nakon početka apstinencije, iako se mogu pojaviti i nakon dvije godine. Oni imaju
tendenciju pojavljivanja u slučajevima kada je osoba doživjela veći broj stresova.
Svi oni koji su se oporavljavali od navike uzimanja alkohola ili droga su imali neke
od ovih simptoma u određenom vremenskom periodu. Neki su uspjeli da se bez rela-
psa odupru tim simptomima. Drugi opet, mogu napraviti jedan ili dva relapsa, ali uz
proradu uzroka relapsa oporavak kod takvih pojedinaca je moguć. Ali, određeni pro-
cenat ipak odgovori na ove neptijatne simptome (svi oni se pogoršavaju ako nema tre-
tmana, naročito promjene raspoloženja) upotrebljavajući drogu ponovno (i ponovno, i
ponovno). Krug adikcije se vraća, izazivajući naknadni bol, konfuziju i fiustraciju ovi-

165
snika, što ovaj nastoji umanjiti na taj način što uzima nove količine alkohola ili droge.
Ovo stanje, koje se naziva lzronični relaps, pokazuje povoljan odgovor na EMDR tret-
man.
Ross Birrato je počeo koristiti droge kada je imao 12 godina, kratko vrijeme nakon
smrti njegove bake, kada je ostao da živi sa ocem i djedom u njihovoj velikoj kući.
Rossovi roditelji su se razveli šest godina ranije. Otac je dobio starateljstvo nad njim i
nije dozvoljavao da dječak viđa majku. Nakon razvoda njegovih roditelja, Ross više
nikada nije vidio niti čuo svoju majku: svako pismo, razglednicu ili poklon koje bi ona
poslala bili su odmah bačeni. Kada je Ross napunio 21 godinu, počeo je tragati za
majkom, alije tada saznao daje ona mm·la godinu dana ranije.
Čak i za vrijeme dok je Rossova baka bila živa, Ross u kući nije osjećao dovoljno
topline. Njegova baka je bila uvjerena da on ne može učiniti ništa loše, djed je mislio
da niti Ross, kao i njegov otac ranije, ne može učiniti ništa dobro. Djed je rekao
dječaku daje glup, nesposoban, neposlušan i beznačajan. Njegov unuk je za djeda bio
jednako razočarenje kao i njegov vlastiti sin. Kada je umrla Rossova baka, djed je
dječaku rekao daje to bila njegova (Rossova) greška.
Rossov djed je uživao ugled u društvu. Kao Libanski imigrant, onje u SAD došao
kao mlad čovjek, počeo je brodogradilišni radnik, zatim se takmičio u boksu, i na
kraju postao uspješan dentist i crkveni vođa. U pozadini svih ovih postignuća bio je
jedan kontrolirajući, vlastohlepni perfekcionist i sadist. On je svom unuku radio
opsežne stomatološke zahvate plombiranje zuba, stavljanje krunica, drenirao
kanaliće korijena zuba i sve to anestezije. Djed je prije intervencije uvijek izgo-
varao jednu rečenicu koja bi trebala pomoći dječaku da odagna bol: "Ja sam dentist
koji radi bezbolno." Tako se obično hvalisao. "Kada čuješ ovu rečenicu, nećeš osjećati
boL" Ali, boljelo je užasno. Kada nije mogao izdržati bol, Ross bi prekrivao usta ruka-
ma, kako bi djed prestao raditi. Ali, to nije pomagalo. Od tada su po Rossovim ruka-
ma ostali i danas vidljivi ožiljci od brusilice.
Šta je radio Rossov otac? Greg Bin·ato je bio narcističan i emocionalno prazan
čovjek Onje nakon razvoda ponovno bio u ulozi dragog maminog sina. Prema Rossu
se odnosio kao da su njih dvojica bili braća. Zapravo, on je tretirao Rossa kao svog
starijeg brata. Ross je uzalud poh1šavao dobiti očevu ljubav, ptihvatajući i takvu
ulogu. Postao je pažljiv, ugađao je drugima, činio je sve kako bi zadovoljio potrebe
svoga oca i ublažio ćud svoga djeda.
Sa Rossovim odrastanjem, počinje i njegova upotreba droga. Kako bi došao do
droge, on se počeo baviti dilanjem, uglavnom kokaina i marihuane zarađujući tako
oko 10 000 dolara sedmično. Način na koji je dilao onu drogu koju sam nije koristio,
činio mu se dosta sigurnim. Ali, intelektualna strategija nema nikakav značaj kada je
u pitanju korištenje droga. U svojim ranim dvadesetim godinama, Ross je ne samo
ozbiljno dilao, nego se isto tako ozbiljno drogirao.
U to vrijeme bio je uhapšen zbog posjedovanja pet unci kokaina. Hapšenje je bilo
korektno, jer se on nije opirao. Tada je bio osuđen uslovno na tri godine zatvora.

166
 Hapšenje je kod Rossa pobudilo strah od Boga. Onje spakirao svoje stvari, napus-
tio stan, preselivši se u jedno udaljenije predgrađe u namjeri da počne živjeti bez droge
i da pronađe odgovarajući posao. Prvog dana boravka u novom stanu, Ross je ugradio
na ulazna vrata i prozore stana velike sigurnosne brave, ritual koji je kasnije ponav-
ljao u svakom stanu u kojem je živio. Dobio je posao kao medicinar u prihvatilištu.
Otkrio je da je bio naročito uspješan sa psihijatrijskim pacijentima. Ali, i on sam je
postao psihijattijski pacijent.
Ross je počeo zapadati u psihotične epizode. Doživljavao je sumanute ideje koje
su značajno povećavale intenzitet njegove anksioznosti. Zbog toga bi nekada bio
upućivan na ambulantni tretman, a nekada bi, pak morao biti hospitaliziran. Bio je
dijagnosticiran kao manično depresivni poremećaj (zvanično bipolarni poremećaj) sa
snažnom tenedencijom prema maničnoj fazi, što znači da je periodično kod njega
dolazilo do povećanja energije (što se manifestiralo u nesanici, brzim, isprekidanim
mislima i osjećanju veličine), koji su se smjenjivali sa epizodama duboke, teške i
uporne depresije. Iako je manično depresivni poremećaj uzrokovan hemijskim disba-
lansom, vjeruje se da stres kombiniran sa ovakvim disbalansom može rezultirati
pojavom psiho tičnih epizoda. Rossova zloupotreba droga mogla je dovesti do simp-
toma sličnih onima koji se javljaju kod bipolarnog poremećaja, te je bilo teško postavi-
ti tačnu dijagnozu. Ross je bio liječen sa tri jaka lijeka, uključujući Lithium carbonat,
koji je on uzimao u prilično velikim dnevnim dozama, kako bi se kontrolirale njegove
manične epizode.
I pored toga što je preselio u grad u kome nije poznavao nijednoga dilera droge. ili
udruženja dilera, Ross je nastavio da se drogira. Zahvaljujući vezi koju je pronašao, on
je ponovno počeo uzimati speed. Kratko zatim, počeo je ponovno da dila drogu, kako
bi došao do novca potrebnog za drogu.
U kasnim dvadesetim, Ross je želio ponovno prestati uzimati drogu. "Ja sam bolji
od ovoga" rekao je sam sebi, "ja to doista sebi više ne mogu raditi." Jedno određeno
vrijeme prestao je upotrebljavati speed, a onda je počeo ponovno. Ross je shvatio da
je njegova apstiencija trajala maksimalno mjesec dana, nakon čega je nastupao novi
realaps. A onda je sreo Halla i započeo njegovu najdužu i najburniju vezu u životu.
U dobi od sedam godina Ross je bio seksualno aktivan sa drugim dječacima. U
početku veze sa Balom nije bilo problema. Oni su bili zaljubljeni. Obojica su koristili
droge. Kada su bili u vezi već skoro godinu dana, Halje pitao Rossa šta bi želio za
svoj rođendan. Bez razmišljanja Ross je odgovorio: "Želim prestati da se drogiram."
Obojica su otišli na kliniku za rehabilitaciju narkomana, dobili su dobrog savjetnika i
započeli apstinenciju. Ross je povremeno imao relapse.
Kada god bi Ross prestao uzimati drogu,propadala bi njegova unutarnja strategija
koju je bio izgradio kako bi prevazišao emocionalni bol. Kada god bi doživio neki
stres ili bi se njegova anksioznost pojačala (što je mogao biti početak psihotične epi-
zode), pojavljivalo bi se bolno osjećanje nemoći. Tada bi, bez razmišljanja, žurno iza-
šao iz kuće i vraćao bi se sa vrećicom speeda. To će mu omogućiti da lebdi narednih

167
 dvadesetak sati, i nadao se da će možda bolna osjećanja nestati kada djelovanje spee-
da prestane. Kada je jednom uspostavio apstinenciju, Ross je morao naći nešto
umjesto speeda čime bi pokušao postići unutmji balans, nešto što bi mu dalo snagu i
mir, omogućavajući mu da zaboravi na svoj bol. Počeo je da jede više hrane. Inače je
bio krupan čovjek. Vremenom je sve više i više dobivao na težini (bio je toliko krupan
da su ga zamjenjivali sa izbacivačem iz noćnih klubova). Porast njegove težine je
predstavljao opasno opterećenje, s obzirom da je bio dijabetičar.
U njegovoj vezi s parinerom, koji je, što su duže bili zajedno sve manje i manje
radio, počele su se pojavljivati ozbiljne pukotine. Često su se tukli, a prestali su i raz-
govarati. Jednan dmgome su nastojali napakostiti. (Jednog dana Halje očistio skupoc-
jeno Rassovo srebro čeličnom vunom i tako ga upropastio). Oni su neprimjetno prih-
vatili uloge koje su imali u njihovom djetinjstvu. Ross je postao zaštitinik svoga
ljubavnika uzaludno pokušavajući zadobiti njegovu ljubav. I Halje bolovao od dija-
betesa, ali od teže forme i vrlo je brzo propadao.
Jedne večeri Ross je u panici došao na psihijatrijsku kliniku moleći da ga se primi.
Nemir koji je osjetio bio je predznak nadolazeće jake psihotične epizode za koju je on
procjenjivao da će se ispoljiti za sedam dana. On više nije mogao da podnosi svoje
stanje. Osjećao je izuzetno jal.'ll anksiznost, sa hiljadama misli koje su mu istovremeno
prolazile kroz glavu. Tada je koristio vrlo malo lijekova. U bolnici su mu te večeri dali
sedativ i spisak lokalnih savjetovališta i vratili su ga kući.
Na sreću, psiho tična epizoda se nije razvila. Na još veću sreću Ross je dogovorio
sastanak u jednoj od klinika sa spiska koji je dobio.
Apsurdno je, ali se pokazalo da je nebriga bolničkog osoblja dovela Rossa dotle da
je konačno bio na putn da dobije pomoć koja mu je bila potrebna.
Ross je ima 36 godina i preko 150 kilograma težine, kada je sreo Boba Kitcena, sa-
vjetnika za brak, porodicu i djecu u Hayward, California, specijalistu za bolesti ovis-
nosti i prevenciju relapsa. Ross mu je ispričao historiju njegovog manično depresivnog
poremećaja i sve o psihotičnim epizodama i ovisnosti. Njih dvojica su se dogovorili
da počnu raditi zajedno. Nakon što su uradili pet seansi terapije razgovorom i zasno-
vali odnos povjerenja i osobne povezanosti koji su bili neophodni za bilo koju vrstu
terapije, Bob je upoznao Rossa sa EMDR nudeći mu mogućnost tretmana ovom
telmikom. Počeli bi fokusirajući neke manje značajne događaje kao što je to bio na
primjer incident sa njegovim parinerom koji je kod Rossa izazvao osjećaj namšava-
nja njegove intinmosti.
"Dobro," složio se Ross. "Uradimo to."
"Prije nego što počnemo", rekao je Bob, "želim da Vas upozorim da se kod Vas
može pojaviti opasnost od relapsa poslije EMDR seanse, jer ćemo u terapiji raditi sa
događajima koji su se desili davno, kao i na nekim starim osjećanjima. To Vas mo-
že ponukati da ponovno uzmete drogu. To je pomalo neobično, ali i ako se desi, to ne
da ste Vi loša osoba. da budete pripremljeni ukoliko se pojavi takva po-
treba."

168
 Ovo upozorenje je od ključnog značaja za svakog ovisnika u toku EMDR tret-
mana. Kada se fokusiraju uznemirujuća osjećanja može se aktivirati ranije uspostav-
ljeni mehanizam putem kojeg je osoba izlazila na kraj sa problemima: upotreba droge
ili alkohola. Razumijevanje da se u takvim slučajevima radilo o automatskom fiziolo-
škom odgovoru omogućava osobi da tada ne okrivljuje sama sebe. Ovo je od vitalnog
značaja jer samookrivljavanje samo pogoršava stanje.
Započeli su EMDR fokusiranjem Rossovog odnosa sa Ralom. "Sa EMDR ćemo
raditi na bilo čemu za što Vi kažete da želite na tome raditi, da imate potrebu da na
tome radimo", rekao je Bob. Prva seansa je Rossa odvela u njegovo djetinjstvo.
Pojavilo se sjećanje na njegovog oca, kada je Ross kao tinejdžer, dijelio s ocem
spavaću sobu dok su živjeli u malom stanu. Ross je već tada preuzeo ulogu brižne i
uviđavne osobe trudeći se da udovolji drugima, ali ipak nije postigao da ga otac zavoli.
Odjednom je shatio da ga Hal podsjeća na njegovog oca. Oni su imali iste narcističke
kvalitete, istu emocionalnu prazninu što čini nemogućom svaku istinsku vezu s njima.
Sa nastavkom EMDR tretmana, Ross je i dalje bio u djetinjstvu. On i Bob su uradili
nekoliko seansi u kojima su fokusirali sjećanja na događaje kada ga je djed strašno
fizički i emocionalno zlostavljao kao pravi mučitelj, pod krinkom da mu popravlja
zube. Užas koji je Ross doživio oživljavanjem ovih događaja u toku EMDR kao i nje-
gova ljutnja zbog tog bola, bio je i dalje vrlo intenzivan. Bobu je postalo jasno da je
Rossov djed, koji je umro prije 20 godina, odigrao i igra kritičnu ulogu u Rossovom
životu, i da je u njegovom odnosu prema Rossu trebalo tražiti uzroke Rossove ovis-
nosti, a možda i njegovih simptoma psiho tičnih dekompenzacija. Ross je imao zadatak
da se prisjeti skrivenih sjećanja iz svoga života, a da pri tome ostane staložen. Ross je
počeo uviđati da je prvo drogu, a kasnije i hranu počeo uzimati nesvjesno kako bi
prigušio svoj strah i ljutnju, tješeći tako sebe kada je bio obuzet bolom.
Bob je promatrao Rossov oporavak u toku narednih sedmica. Bio je impresioniran
ljudskom izdržljivošću i odlučnošću. Ali, Bob je čekao da se još nešto desi. Za vri-
jeme jedne EMDR seanse kada je terapija trajala već 6 mjeseci, to se i dogodilo.
Ross je došao na seansu osjećajući da će imati psihotičnu epizodu. Bio je veoma
anksiozan i pod utecajem stresa i dok je o tome razgovarao sa Bobom, to stanje nije
mogao pripisati i objasniti nečim što mu se trenutno u životu dešavalo.
"U redu Ross, pokušajte ovo," rekao je Bob. "Vratite se sada u situaciju u kojoj ste
prvi put osjetili anksioznost." Zastao je. "Ćega ste se sjetili?"
Ross je šutio cijeli minut, a onda je tiho odgovorio. "Bilo je to kada je čovjek pro-
valio vrata."
"Koliko Vam je tada bilo godina?"
"Pet."
"Šta se desilo?"
"To je bilo prije razvoda, kada me je mama odvela od tate. Živjeli smo u različitim
stanovima; stalno smo se selili jer smo znali da me tata traži. Jedne večeri moja mama
me je probudila i počela oblačiti. "Budi tih, budi tih", rekla je. "Moramo otići odavde."

169
Gledala je kroz prozor i bila vrlo uplašena. Odjednom su dvojica ljudi udarila nogama
u vrata. Jedan od njih je ušao u stan, a drugi je stajao na vratima. Nisam mogao vidje-
ti njegovo lice, ali njegovu siluetu da, jer je u hodniku bilo upaljeno svjetlo. Prije nego
što sam shvatio šta se dešava, taj čovjek je ušao i stavio mi je jastučnicu preko glave,
ponio me je prema njegovom automobilu, ubacio na stražnje sjedište. Onda je auto-
mobil krenuo. U toku vožnje nije progovorio niti jednu riječ."
"Šta se desilo poslije toga?"
"Pa, sjećam se kako me je vukao iz auta. Bili smo u nekoj prostoriji koja je ličila
na garažu; sjećam se da mi je bilo hladno po stopalima. Jastučnica mi je i dalje bila
prebačena preko glave; nisam čak ni pokušao da je skinem. Bio sam paraliziran,
bespomoćan. Čovjek nije rekao niti riječ, ali sam znao da ću umrijeti i da ništa ne
mogu uraditi. Znao sam da sam još živ i zdrav. Ali, nisam se mogao vratiti mojoj
mami. Do razvoda sam bio smješten u prihvatilište."
Ovo sjećanje je bilo upravo ono što je Bob očekivao. Godinu dana ranije Bob je
čitao studiju koja je pokazivala da su mnogi ovisnici koji ponavljaju relaps, u svojoj
prošlosti imali neko iskustvo koje je predstavljalo na život opasnu prijetnju. 9l Ova
iskustva kod ovisnika su potencirala anksioznost i nepodnošljivi osjećaj bespomo-
ćnosti. Da bi izbjegao ta osjećanja (u krajnjem, kako bi izbjegao umiranje koje je
automatski povezano s tim osjećajima), ovisnik koji se oporavlja učinit će sve da to
postigne, čak će se vratiti i drogi nakon višegodišnje apstinencije.
Na osnovu rada sa velikim brojem žena i muškaraca koje je liječio zbog hrani-
čnoga relapsa, Bobu je ova teorija bila prihvatljiva; zato je odlučio da će u radu sa ovis-
nicima tragati za onim doživljajima u njihovoj prošlosti u kojima su osjetili opasnost
po život, te ih fokusirati sa EMDR To je bilo izvanredno uspješno. Tokom svoga više-
godišnjeg rada ustanovio je da je 80% pacijenata sa hroničnim relepsom koje je on
liječio sa EMDR, poslije tretmana ulazilo u stabilnu dugotrajnu remisiju. U toj grupi
se nalaze osobe koje su zloupotrebljavale drogu i alkohol. Oni preostali pacijenti kod
kojih nije uspio sa EMDR uspostaviti takvu apstinenciju bili su ovisnici koji su upotre-
bljavali amphetamin i njemu slične preparate. Prema nedavnim istraživanjima uzrok
treba tražiti u nekim metaboličkim abnotmalnostima orbito :frontalnog korteksa, koje
spriječavaju aktivno procesiranje infonnacija. 10l Srećom Ross je već izvjesno vrijeme
apstinirao.
Bob i Ross su odlučili da postepeno fokusiraju sjećanje na kidnapiranje, upravo sli-
jedeći tok događaja koji su se desili te noći prije 31 godinu. Počeli su setove sa
Rossovom majkom koja je te noći hodala, stalno provirujući kroz prozor. Kada su
došli do trenutka kada su dvojica ljudi provalili vrata, u svome sjećanju Ross je pot-
puno oživio događaj, uz pojavu fizičkih i emocionalnih senzacija koje je u vrijeme
se događaj desio osjećao. Strah je prostrujao kroz njegovo tijelo.
"Jedan od njih je u sobi, a drugi je na pragu vrata," rekao je Bobu. "Znam da ću
umrijeti."
Rossovo srce je lupalo; disanje mu je bilo površno, a paraliziranost koju je te noći

170
osjećao ponovno je osjetio na isti način, nakon 36 godina. Ross nije mogao pomaći niti
jedan mišić u tijelu, niti je mogao progovoriti, ali su misli lege le kroz njegovu glavu. Šta
se dešava? Ko su ovi ljudi? Hoće li oni povrijediti moju mamu? Zašto su razvalili vrata?
Onda je Ross iznenada prepoznao drugog čovjeka, čije je konture vidio na vrati-
ma. Oblik njegovog šešira odgovarao je obliku šešira koje nose poslovni ljudi. Njegov
niski stas i klasična građa poput boksera bili su lako prepoznatljivi. Taj čovjek je bio
njegov djed.
Dok je plakao Ross je uhvatio Boba za ruke, krećući se sukcesivno korak po korak
oživljavajući emocije koje je pratilo duboko tugovanje: pmicanje ("To ne može biti
on"); depresija ("Kako mi je to mogao učiniti?"); ljutnja ("Mogao bih ga ubiti zbog
onoga što mi je učinio"): vajkanje ("Da sam ja bio bolje dijete ... "), i konačno prih-
vatanje. Njegovo tijelo je reagiralo i išlo u korak sa ovim emocionalnim stanjima, bilo
je i dramatičnih trenutaka u kojima je dolazilo do spontanog oslobađanje tenzija. U
jednom trenutku on je tako snažno podigao ramena da se činilo kao da će kosti izlet-
jeti iz ramenih zglobova. Zatim je desno rame pomakao prema naprijed, lijevo unazad
relaksirajući leđnu muskulaturu.
Prepoznavanje njegovog djeda kao jednog od kidnapera, bilo je ključno za Rossa.
Odjednom je tako mnogo, od samog početka bizarnih stvari u njegovom životu, dobi-
lo smisao. "Doista, ja sam stavljao sigurnosne brave na vrata i prozore u svakom stanu
u koji sam uselio," sjećao se Ross. "Također se plašim da će me moj partner iznevje-
riti." Ross je shvatio da je sjeme izdaje posijao njegov djed duboko u njemu. Okolno-
sti Rossovog života kao odraslog čovjeka mogle su lako aktivirati ova osjećanja.
Najvažnije je bilo to da je Ross prepoznao ovaj događaj kao drugi važan uzrok nje-
gove ljutnje koju je osjećao tokom života, ljutnje koju je povremeno teško mogao kon-
trolirati, tako da je jednom prilikom uhvatio svog bivšeg ljubavnika i tresnuo ga o
zid susjedne sobe.
U toku daljega EMDR tretmana Bob i Ross su radli na ostalim događajima koji su
se odnosili na kidnapiranje. Ross je uspio promijeniti njegova osjećanja i ponašanje.
Kada se nakon tri godine prisjetio nekih svojih reakcija u prošlosti, rekao je: "Sramota
je da se to uopše desilo, ali to nije bila moja greška. Ja u vezi s tim nisam doista mogao
ništa učiniti tako da više ne moram patiti zbog toga. Zbog ovog što sam doživio u sebi
sam osjećao snažnu mržnju. Ja sam uvijek bio stvarno ljuta osoba, ali nisam želio da
budem takav. Ja doista nisam znao šta je uzrokovalo tu moju ljutnju."
Tri mjeseca nakon završetka EMDR tretmana Ross je bio tako dobro da mu je Bob
sugerirao da od svog ordinirajućeg ljekara traži da mu smanji dozu lijekova koje mu
je propisivao zbog simtoma manije i depresije.
"Oh, to. Ja sam prestao uzimati lijekove prije 2-3 mjeseca."
Kada je Rossu dijagnosticiran manično depresivni poremećaj, smatrano je da je
poremećaj uvjetovan naslijednim faktorom, te je liječen lithium carbonatom. Među­
tim, Rossova remisija koja je trajala nekoliko godina je upućivala na dvije moguće

171
stvari. Ili je procesiranje njegove cine traume uspostavilo hemijski balans koji je bio
neophodan za Rossovo suočavanje sa aktuelnim stresorima, ili pak simptomi traume
mogu ličiti na simptome organski uvjetovanog poremećaja. Ovo drugo je za Rossa
značilo put u zdravlje.
Ross i Bob su i dalje nastavili raditi na nakim događajima iz njegovog djetinjstva,
alije takvih događaja vremenom bivalo sve manje. Ross nije uzimao drogu. Nije više
imao psiho tičnih epizoda (i pored prekidanja medikamentozne terapije), a također više
nije imao niti maničnih epizoda. Izgubio je na težini oko 50 kilograma, a njegova
glikemija se normalizirala.
"Sada se na novi način suočavam sa stvarima", rekao je Ross. "Ja ih prorađujem.
Shvatio sam da je stres privremen i ako se suočim s njim sada, ne moram se s njim
susretati kasnije."
Ross je bio duboko zahvalan psihijatrijskoj bolnici koja je odbila da ga primi. "U
stvari, oni su mi učinili uslugu. Da sam bio primljen, ja bih i danas bio tamo. Sada
osjećam da živim. Još uvijek ne kotroliram baš sve, ali znam da na tome još moram
raditi."
"Prorada" nije urađena samo na intelektualnome nivou. Cilj EMDRje prorada na
svim nivoima tako da osoba definitivno lješavajući svoje probleme postaje prirodno
zdrava intelektualno, emocionalno i fizički.

172
 Nikada nije prekasno da budeš ono što misliš da možeš biti.
George Eliot

lL
Suočavanje
U toku života ljudi često misle o sebi smamima kroz aspekte njihovih intelektual-
nih ili fizičkih kapaciteta. U nekim slučajevima ljudska osobnost se može svesti na
činjenicu "Ja sam pravnik" "Ja sam trkač" "Ja sam slikar" "Ja sam stolar", što sa sobom
nosi određene opasnosti. Ova činjenica može postati jedino sigurno uporište u
haotičnom svijetu prepunom brzih promjena. Šta se dešava kada slikar izgubi vid ili
kada stolareve ruke obogalji artritis? Šta se dešava kada advokat oboli od raka i više
ne može raditi? Osoba se tada odjednom mora ne samo s tim da više ne može kon-
trolirati situaciju što je uslovljeno njegovom fizičkom onesposobljenosti, nego isto
tako i sa gubitkom svog dotadašnjeg identiteta. Šta se dešava kada tijelo čovjeka više
ne sluša komande i ne funkcionira prema potrebama ili kada i najjednostavniji pokret
izaziva bol! U toku svoga rada bezbroj puta sam vidjela da takav gubitak može rezul-
tirati emocionalnim i psihološkim posljedicama u kojim se odražavaju simptomi PTS.
Srećom i u takvim slučajevima EMDR može pomoći osobi da mobilizira sve preostale
sposobnosti kako bi se suočila sa osjećanjem sopstvene nemoći, bolesti i samom smrti.
Kada je Richard Webster konsultirao psihijatra Davida Mc Canna bio je preplavi-
jen sjećanjima iz svoga života. Početkom osamnaestih godina je u jednoj razornoj
rudarskoj nesreći izgubio obje ruke, imao je povrede po licu i ostalim otkrivenim
dijelovima tijela, izgubio je sluh, a zbog povrede noge morao je pri hodu koristiti pro-
tetsku cipelu. Osam godina poslije nesreće patio je od flasch, a noću je imao, kako je
rekao, paklene noćne more. Richard je opisivao Davidu kako se već bio spustio 9
metara backova u 250 metara duboko rudarsko okno, kada ga je eksplozija plina obuh-
vatila svojom vatrenom loptom. Richard je opisao Davidu da svake večeri kada bi
pokušao zaspati, osjeća kao da će mu izgorjeti skalp i bio bi obuzet užasanim
osjećanjem straha. Televizijske emisije koje su izvještavale o nesrećama i eksplozija-
ma svaki put bi pokrenule intruzivne misli vezane za njegov traumatski događaj i
osjećanje depresivnosti. Simptomi su se pogoršavali na svaku godišnjicu njegove
nesreće. Iako je imao samo 41 godinu, bila mu je neophodna dvadesetčetverosatna
nJega.
Na prvoj EMDR seansi David i Richard su identificirali terapijski cilj. Richard je
vidio sebe u trenutku kada ga je progutala vatrena kugla, sječajući se misli koje su mu
taka proletjele kroz glavu, "Bože, ja gorim!"), osjećajući kako mu je u krv jurnuo

173
 adrenalin zbog straha. Za vrijeme prvog seta pokreta očiju Richard je mislio: "Ja sam
mrtav čovjek", osjećajući kako teško dolazi do zraka. U nastavku procesiranja njegove
početne slike i osjećanja postali su nejasni, a on živo se sjećao se, kao da se sa visine
gledao u plamenu, uz gomilu materijala i krhotina, Richard se usredsredio na sjećanje
vezano za onaj trenutak kada je vatra zahvatila njegovo zaštitno odijelo, a koje se to-
pilo na njegovoj koži: "Bože, učini nešto i pomozi mi."
Odjednom je u toku seanse iskrsnulo jedno drugo iskustvo u kojem je Richard osje-
tio smrt vrlo bliskom. To se dogodilo u incidentu na naftnoj bušotini kada se bio sapleo
u užad. Jedino što je u tim trenucima mogao pomisliti bilo je: "Umrijet ću." A onda, sa
nastavkom proces iranja, spontano, Richard je osjetio kako lebdi u oblacima, i pri tome
su u njegovoj svijesti odjekivale riječi: "Živ sam". "Mislim da sada razumijem, rekao
je kroz suze. Iako nije bio religiozan čovjek, u tome trenutku je znao da postoje druge
dimenzije u univerzumu."
Na sljedećoj seansi, sedam dana kasnije, svi Richardovi simptomi su nestali.
Njegov novi cilj je bio da što je više moguće postane neovisan. Prvi put nakon osam
godina počeo je da se brine o sebi, i svojoj kući provodeći 8 sati dnevno bez pomoći
njegovateljice. Nakon EMDR seanse rekao je "spao je i s mene veliki teret". Sljedećeg
mjeseca koristeći proteze za ruke, položio je vozački ispit i vozio se gradom osjećajući
se kao da je izašao iz zatvora. Richard je rakao da mu je bilo dosta onog. "Nikada nećeš
biti sposoban funkcionirati normalno" i izjavio je da ga zahvaljujući EMDR sada ništa
ne može spriječiti da učini sve što može za sebe.
Tri mjeseca kasnije, on se sam odvezao da razgleda grad u kome je živio, uživajući
u laganoj vožnji kroz nacionalni park. Nakon godinu dana on je aktivno pomogao
drugima amputircima, a angažovao se i u odboru koji je imao program pomoći djeci
sa protetskim ekstremitetima.
Nakon dvije godine, Richard je ovako opisao njegovu EMDR seansu: "To je bilo
zapanjujuće iskustvo koje se nije dalo zamisliti. Ja sam se bio koncentrirao na naj-
užasnije stvari koje su mi se ikada desile i sve su nestale. Zahvaljujući trehnanu uspio
sam da duboko, vrlo duboko sagledam svoju egzistenciju. Sada vrlo jasno vidim
krhkost ljudskog života i onoga što život za mene znaći. Mnogo više pažnje poklnjam
mojim osjećm~ima. Svaki trenutak moga života mi je dragocijen. "U mnogo čemu,
Richard je p1imjer za ono što smatram veoma značajnim u kontekstu rada sa EMDR
"Nije važno šta Vam se desilo; važno je kako se Vi suočavate s tim."
Iako će se fizičkim smetnjama svakako boriti ljekari odgovarajuće specijalnosti,
emdr je također bio uspješan i u tretmanu osoba koje su bolovale od različitih obolje-
nja i koje su imale različite ~elesne simptome. U nekim slučajevima, EMDR kliničar
su ustanovili da fizički bol koji osoba osjeća ima svoj uzrok u traumatskom sjećanju,
koje je ostalo blokirano u nervnom sistemu. Naprimjer, jedan muškarac bio je na tret-
manu zbog fobije od vožnje koja gaje mučila godinama. U toku procesiranja sjećanja
na saobraćaj ni udes koji je doživio, došlo je do spazme mišića, leđa i ramena kod tog
klijenta, što je uzrokovalo bol zbog koga je išao kod hiropraktičara svake sedmice

174
 tokom nekoliko godina. Za vtijeme tretmana sa EMDR, klijent se sjetio daje prvi put
taj bol doživio za vrijeme saobraćajne nesreće u kojoj je odletio u desnu stranu. Sa
napredovanjem tretmana njegovo desno rame se potpuno relaksiralo. Nikada ga više
nisu mučili grčevi (ili fobija od vožnje).
Između fizičkih problema koji jasno imaju svoje psihološko porijeklo (kao što je
bol pohranjena u sjećanje) i fizičkih problema koji su jasno organski (kao što je ampu-
tacija), postoji spektar stanja i bolesti za koje se pretpostavlja da su prouzrokovani
interakcijom između fizičkih i psiholoških problema. Psihoneuroimunolozi su otkrili
da se kod različitih oboljenja, uključujući i karcinom, može uočiti ugecaj jedne
međuigre izmedju konstelacije genetskih, psiholoških, kao i faktora okoline.(2) To ne
znači da razloge za nastanak bolesti treba tražiti u odgovornosti ljudi prema svojem
zdravlju, ali to svakako može značiti da određeni broj stresova prirodno i specifično
može imati negativne efekte na tjelesno zdravlje. EMDR se može upotrijebiti kako bi
se efekti ovih stresova ublažili.
Svaki događaj se može upotrijebiti kako bi se postiglo poboljšanje. Richard je
nakon svojih emdr seansi nadmašio fizička ograničenja koje je prouzrokovala
nesreća, na način kako on to nije mogao niti očekivati. Za pacijenta koji boluje od kar-
cinoma, bez obzira na njegovu prognozu, EMDR može omogućiti pristup razumije-
vanju situacije u kojoj se pacijent nalazi. Iskustvo svake osobe koja je doživjela da joj
je život u opasnosti je jedinstveno, ali svaki čovjek posjeduje potencijal za proradu
bola i mogućnost spoznaje onih događaja koji su tu proradu spriječavati.
Jedna žena suočena sa potrebom za mastektomijom zbog karcinoma dojke, bila je
užasnuta pri pomisli na to da će joj dojka biti odstranjena. Ona je bila imobilizirana
sve dok nije procesirala taj njen strah. Ona čak nije mogla razumjeti mogućnosti koje
joj je prezentirao njen ljekm: EMDR tretman koji je s njom rađen omogućio joj je da
odabere način na koji će se liječiti od karcinoma, shvativši da mu nije činilo samo
njeno tijelo. Spoznala je da postoji nmogo razloga zbog kojih bi željela živjeti i da će,
bez obzira na sve, ona ostati istom onom osobom kao i ranije.
Druga žena je također bila uplašena zbog operacije radi karcinoma od koga je bolovala.
U seansi EMDR ona je prepoznala da se manje plašila operacije same po sebi u odnosu na
ono što bi se moglo desiti njenome mužu i djeci ako umre. U toku EMDR tretmana je da
je ona svojoj porodici već dala jednu čvrstu osnovu; ako ona i umre, oni su bili sposobni
dalje nastaviti bez nje. Nakon oporavka od operativnog zahvata, postala je nmogo mirnija
sa znatno manje izraženom tendencijom za kontrolu svega što je okruživalo.
Trećoj ženi je bila dijagnosticirana fatalna vrsta karcinoma. Njen muž ju je napus-
tio mnogo godina prije toga. Plašila se da će umrijeti sama trpeći strašne bolove. U
toku EMDR tretmana ona je vidjela sebe okruženu svojim roditeljima i članovima
porodice koji su umrli ranije i tada je izjavila; "Kada umrem, umrijeću dostojanstveno.
"Kada je kasnije razgovarano o ovome njenome iskustvu, ona je rekla: "To je bilo
uredu. Nisam trebala više nikoga povrijediti ... " Neko me je držao za ruku. "Ona je
počela voditi računa o sebi i bila je primjer za to svima onima koji su je poznavali.

175
 Svi ćemo mnrijeti prije ili kasnije. Kada se suočimo s tim, ipak imamo izbor. Mo-
žemo cijeniti vrijeme koje je preostalo ili ga pak izgubiti u lamentiranju. Ako možemo
zadržati bilo koje zajedničko vjerovanje ili vjerske principe, izbor je tada jasan; međutim,
strah može trijmnflrati nad logikom i vjerovanjem. Strah nas može odvojiti od naših
najčvršćih vjerovanja. Zbog toga, u suočavanju sa bolešću i slabošću ili sa neminovno-
sti mniranja, fokusiranje samog straha je jedna od najznačajnijih upotreba EMDR.
Kada je Janu "Johnny" de Gootu, koji je imao 65 godina, dijagnosticiran karcinom
prostate, u novembu 1988, to je bila bolest o kojoj se nije mnogo govorilo. To je tako
potrajalo nešto više od sedam godina sve dok magazin Time u svom broju od aprila
1996. nije pisao o karcinomu prostate ističući da od te bolesti može oboljeti jedan od
pet muškaraca u Sjevemim Državama, što je uticalo na pojavu straha u javnosti. U
članku je bilo navedeno da su Bob Dole, general Norman Schwarzkopf i glumci Jeny
Lewis i Sidney Poitier bolovali od te bolesti. U toku 1996. godine karcinom prostate
je bio češći od karcinoma kože i on je postao najčešći tip karcinoma od koga su obo-
lijevali muškarci u Sjedinjenim Državama. Prosjek godina oboljelih je bio 76.
U 1988. godini niti medicina nije imala dovoljno infom1acija o težini te bolesti, kao
što se to danas zna. Ustvari, doktori koji su Johnnya de Groota liječili u jednoj velikoj
ustanovi nisu otkrili da boluje od karcinoma prostate. Ta bolest mu je
dijagnosticirana na Odjelenju(3), koje je zapravo bila posljednja stanica pred smrt.
Kod Johnnya je karcinom prostate već bio metastazirao, šireći se iz žlijezde
veličine kestena na sve kosti izuzev kostiju potkoljenica. Tada je već bilo prekasno za
i hemoterapiju. Jedino što su ljekari mogli uraditi je bilo da spriječe širenje
kancerogenih ćelija tako što su onemogućeni dotok muškog hormona testosterona,
koji je stimulirao rast kancerzonih ćelija. Operativnim zahvatom, orcbyiectomiom
odstranili su testise. Poslije toga je bio podvrgnut hormonalnoj terapiji koja je
onemogućavala lučenje preostale količine testosterona iz nadbubrežnih žlijezda.
Johnny je bio miran, suzdržan čovjek, koga njegovi prijatelji opisuju kao pouz-
ijako savjesnog. Po porijeklu Holanđanin, bio je inženjer i smatralo se da će se
odmah po okončanju školovanja uključiti u unosni parodični posao u Delfttu. Johnny
bio saglasan da taj posao naslijedi njegov stariji brat. To je bilo tradicionalno.
sve to je promijenilo Dmgi svjetski rat. Johnny je imao 18 godina i bio
je student Tehničkog faklllteta kada su nacisti izvršili invaziju na Holandiju 10. maja
1940. godine. Mogao je nastaviti dalje školovanje. Bio je protiv njemačke okupacije.
Povremeno bi se skrivao kada su nacisti hvatali mlade ljude i slali ih na front. Tih
dugih pet godina okupacije bile su noćna mora koju Johnny neće zaboraviti.
Poslije rata osjećanja prema njegovoj voljenoj Holandiji su se promijenila i on više
raz:lo~~a da ostane u svojoj zemlji. Majka koju je obožavao umrla je
moždanoga krvaranja, a njegov otac se vrlo brzo
pojmocmlco:m koju je Johnny mrzio,isto kao i njegov brat i
J",V;>!Alua de je ostavila duboki i trajni negativni utisak na
fJV"'"'l.L~lll u toku EMDR tretmana).
 Sa 25 godina i diplomom inžinjera Jan de Grootje napustio Holandiju.Pristupio je
Holandskom trgovačkome servisu. Dosta je putovao što mu je činilo voljstvo.
Početkom pedesetih Johnny je imigrirao u Sjedinjene Države. Nastanio se u Njujorku
i zaposlio kao crtač u jednoj optičkoj kompaniji, a Američko državljanstvo je dobio
1956. godine u 33-ćoj godini života. Njegova nova domovina mu se dopadala i on se
vrlo brzo adaptirao. Modificirao je svoje ime, jer se činilo da Amerikanci nisu sposob-
ni izgovoriti njegovo ime "Jan" (oni su ga zapravo izgovarali kao Jon), tako da ga je
on promijenio u "John", što je kasnije postalo "Johnny".
U toku zime 1957. godine Johnny je sreo Marthu na skijanju. Radila je kao
službenica u Njujorku. Odmah su se zbližili. Marthu je privukao Johnnyev evropski
odgoj, njegov šarm, ljubaznost i njegova zrelost; bio je sedam godina stariji od nje.
Krajem te godine oni su se vjenčali.
Njihov brak je bio sretan, nježan, iako ne strastven. Johnny je napustio posao;
putovali su širom zemlje; on je počeo vlastiti biznis. Vremenom se porodica uvećala
za dvije kćerke koje je Johnny obožavao. Međutim, Jolnmyev posao nije bio uspješan.
Nakon nekoliko godina bio je prisiljen da prodavati firmu i prihvatiti p1ivremeni posao
poštara što je podrazumijevalo i niža primanja, u odnosu na status i primanja koja je
imao ranije. Zbog toga je Marta morala ponovo početi raditi. Kasnije je prošla kroz
trening za psihoterapeuta.
Johnny je imao 65 godina kada je saznao da boluje od karcinoma prostate. Kratko
vrijeme prije toga otišao je u penziju nakon 20 godina radio u poštanskoj službi, te je
imao dovoljno vremena da jedri i bori se njegovim 7,5 metara, drugim čamcem koji
je bio usidren u Berkeley Yacht Harbour. On je također bio strastveni skijaš. Uživao je
u svojoj bašti i vrtu, a od skoro je počeo učiti svirati klavir i flautu. Johnny nije izgledao
poput čovjeka sa terminalnom bolešću. On se nije tako niti osjećao niti ponašao. Bio
je u dobroj fizičkoj kondiciji i vidio je dinamičan život. :J elio je da tako i ostane. S tim
ciljem je odlučio započeti psihoterapijski tretman; razmišljao je o tome da možda u
njegovoj ličnosti postoji nešto što je pospješivalo njegovu bolest.
Johm1ya sam srela krajem maja 1989.g. Prva seansa je bila posvećena upoznava-
nju njegove prošlosti, a razgovarali smo i o sadašnjem psihološkom stanju i o njego-
vom braku u kojem su se javili poremećaji od kako mu je šest mjeseci ranije dijag-
nosticiran karcinom. Operacija ga je ostavila trajno impotentnim. Imao je opsesivne
fantazije o umiranju ljudi iz njegovog života, posebno o Marthinoj smrti.
Bio je razdražljiv i vrlo anksiozan zbog nevažnih stvari, što je tipičan odgovor ljudi
kojima dijagnosticirana ovako teška bolest.(4) činilo se kao da su sve njegove snage
usmjerene na smirivanje straha od budućnosti i on nije imao strpljenja sa sitnim
poteškoćama svakodnevnoga života. Ljudi koji su bili poznati kao osjećajni, sa dobrim
manirima ugodni naglo su zapadali u stanje ljutnje.
Johnny i ja smo razgovarali o njegovim razočarenjima i onome za čime žalio, što
je on sumirao u izjavi: "Nisam mogao uspjeti." Ja sam ga upoznala sa mogućnostima
EMDR i sugerirala da ga upotrijebim za rad na ovom vjerovanju o sebi na našoj nared-

177
noj seansi. On je to prihvatio i ja sam od 1-ljega tražila da na sljedeću seansu donese
spisak prošlih ili sadašnjih vjerovanja koja su uduržena sa izjavom "Nisam mogao
uspjeti." Na sljedećoj seansi Johnny je izvukao uredno presavijen arak papira i rekao:
"U redu, plašim se uspjeha. Pauza. "Mogao bih izgubiti svoju suprugu." Pauza. "Teško
je doprijeti do mojih osjećanja. Sreća je opasna. Ne želim da slušam; to je nešto što se
provlačila kroz cijeli moj život. Slušam samo ono se to doista odnosi na fascinantan
sadržaj. Možda je to u vezi sa mojom maćehom. Ja sam izbjegavao kontakt s njom."
Ponovo pauza. "Ne mogu svirati klavir ili flautu. Zbilja se osjećam sputano a ipak mis-
lim da bi mi se svidjelo ako bih svirao. Sudbina."
Iako je Johnny imao preko 60 godina i iako je prošao psihoanalizu kada je bio
mlađi, još je uvijek bio inhibiran porukama iz djetinjstva. I pored toga što smo fokus i-
rali njegova osjećanja vezana i za karcinom i za sadašnje okolnosti što je dovodilo do
nesuglasica sa Marthom, većina njegovih sadašnjih stresova kao i osjećanja manje vri-
jednosti potiču iz njegove primarne porodice. Poput većine pacijenata koji boluju od
karcinoma, Johnny je imao problem da izrazi svoju ljutnju. Mi smo ovom problemu
pristupili radeći na njegovim fantazijama o ljudima koji oko njega urnim.
"Šta se desilo sa fantazijama o smrti?", pitala sam ga.
"Nije mi sasvim jasno. One mi tako brzo prolaze kroz glavu. Onda se osjećam tuž-
no, depresivno. One dolaze kada se ja osjećam loše, ili se želim osjećati loše. Mislim
na Marthino umiranje.
Kada mi je ovo rekao odlučila sam se uportijebiti EMDR kako bih sondirala
kritične elemente njegove kliničke slike i kako bih brzo, što je moguće više umanjila
njegov bol. Pošto je i Johnny mogao umrijeti vrlo brzo nismo imali mogućnosti dugo-
trajnije terapije. Odlučila sam pokrenuti njegov urođeni sistem procesiranja, "napada-
jući" pri tome više ciljeva i nakon toga fokusirati svaki od njih posebno.
"Vratite se u vrijeme kada ste mislili da biste vi bili bolje daje ona umrla."
Smijali smo se, "odvratio je odmah Johnny." Dobro smo se provodili; bilo je to na naci-
onalnom takmičenju a onda se desilo da nisam mogao naći naše sjedište u gledalištu i ona
je zbog toga bila zlovoljna. Rekla mije da sam glup. To se desilo pred velikom skupinom
i bilo je vrlo neugodno ... Bio sam vrlo ozlojeđen zbog toga. Poka-zala je da je nerviram.
Nisam mogao učiniti ništa da bi me razumjela. Tamo su stvari krenule doista loše."
"Kada se to desilo?"
"Bilo je,to 1984. godine." Iako se taj incindent desio prije pet godina on je kod
njega još uvijek razočarenje. Neispoljavanje osjećanja je doprinijelo tome.
"Kako se sada osjećate?"
"Vrlo uznemireno." Poput mnogih pacijenata koji boluju od karcinoma Johnny nije
mogao identificirati njegova osjećanja kao ljutnju. Ponekad oni to mogu uraditi naknadno,
ali najčešće ta osjećanja bitnije oni identificiraju kao osjećanje "uznemirenosti" ili "ner-
vozu". Uglavnom su okrivljavati sebe za pojavljivanje kao tih osjećanja i sigurno je da ih
nisu ispoljavali. Mnogi pacijenti koji boluju od karcinoma se nisu mogli sjetiti da su
kao odrasli ikada podigli glas u moju odbranu.

178
 "Gdje to osjećate u Vašem tijelu?
"U nivou gornjega dijela crijeva."
Drugi set.
Johnny se nasmijao, ali nije rekao ništa.
"Vratimo se ponovno na'ne mogu uspjeti', kako to osjećate?"
"Glupo. Glupo je ne biti sposoban uspjeti. Jedino ukoliko ne želite da uspijete. Da
li sam želio uspjeh? Hmm... mrnm ... mrnm."
"Šta se dešava kada zamišljate da ste uspjeli?" Bilo je vrijeme da mu se postavi
neki pozitivan zadatak.
"To izgleda stvarno dobro .... Doista to ne mogu zamisliti, to nisam u stanju".
Novi set.
"Stvarno bih volio da sviram i mogu se zamisliti da sviram dobro.
"Pokušajte zamisliti da svirate klavir ove sedmice. Zamišljajte cijelu situaciju
postepeno, za to vrijeme pratite moje prste."
"Dobro, idem u sobu, "rekao je Johnny napola zatvorenih očiju prateći moju ruku.
"Sjeo sam na klupu, otvorio klavir.... " Zastao je kao da se opustio. "Spustio sam ruke
na dirke".
Set se nastavio.
"Ne mogu da uživam. Niko me ne može čuti ...... ali to izgleda dobro i mislim da bih
volio pokušati."
"Šta Vas u tome spriječava?"
"Ne želim to da radim. To je strava".
"Gdje to osjećate?"
"U donjemu trbuhu. Mogao bih uspjeti i osjećam da me to ugrožava."
"Osjetite tu ugroženost, rekla sam mu.
Nastavili smo set.
U kasnijim seansama Johny i ja smo radili direktno na sjećanjima i sadašnjim oko-
lnostima koje su kod njega izazvale distres. Dosta vremena smo posvetili radeći
vizualizaciju. Carl i Stephanie Simonton, pioniri u području psihoneuroimunologije,
su intenzivno radili sa pacijentima oboljelim od karcinoma. Tragali su za odgovorom
na pitanje šta je to što utiče na to da neki pacijenti žive duže od drugih iako su im dijag-
noze slične ili iste. 5) Oni su zaključili daje razlika uslovljena mišljenjem pacijenata o
njima samima. Ukazivali su na to da pacijenti identificiraju takvu predstavu koja im
dozvoljava da osjećaju da je njihov imunološki sistem jači od karcinoma. Kod nekih
ljudi to može ojačati njihov imunološki sistem tako da on uspijeva savladati kancero-
gene ćelije. Za klijente je od izuzetnog značaja da imaju neku dobru predstavu. Za
neke ljude to je bila predstava Isusovog srca koje je širilo svjetlost u njihov imunološki
sistem.
Vjerovatno zbog njegovog tehničkog obrazovanja, Johnny je razvio predstavu
električnog vamičenja kroz njegovo tijelo, koje uništava kancerogene ćelije. Mi smo
upotrijebili EMDR da pojačamo ovu predstavu i udružimo je sa pozitivnom kognicijom

179
"Moj imunološki sistem me liječi". Ova kombinacija mu je dala osjećaj kontrole i
upravljanja. Znao je da ne postoje garancije, ali smo mi bili mobilizirali sve poten-
cijale koje je imao. On je to pokušao u mome uredu, a onda je to isto prakticirao kod
kuće o čemu me je izvijestio kada je ponovo došao. "Vidim struju", rekao je pokazu-
jući rukama idući od glave do nožnog prsta. "Kroz moje kosti prolaze iskre.
Zamišljam kako moja bijela krvna zmca prave te iskre. To radim šest puta dnevno.
Radim to vrlo polako, glava, vrat, ramena, ruke, torzo, koljena, potkoljenice, prsti."
Johnny je imao ukupno 4 EMDR seanse i prema onome što je Martha zapazila,
onje živio svoj život slobodno ispoljavajući svoje emocije što muje do tada bilo nepo-
znato. Ona je ustanovila da je EMDR doveo do značajnih promjena kod Johnnya:
postao je mnogo privlačniji, uživao je u životu i bio je mnogo komunikativniji ne samo
s njom nego i sa ostalima. Počeo je uživati svirajući klavir, bez straha od mogućega
neuspjeha. Tih nekoliko posljednjih godina on i Martha su mnogo putovali. Posjetili
su Tajland, Kinu, Francusku, Španiju i Aljasku. Išli su na trinaestodnevno splavarenje
rijekom Colorado. Johnny je također proveo tri mjeseca jedreći od Kalifomije do
Aljaske sa prijateljima. I ti njegovi prijatelji su također primijetili promjenu na
Johnnyu. On više nije morao biti "Gospodin, dob1i mladić" i nije pokušavao više udo-
voljavati svakome. Postao je mnogo sigurniji u sebe. Svima je rekao da želi da ga zovu
njegovim pravim imenom, Jan, i podučavao ih je kako da njegovo ime ispravno izgo-
vore. "Vratio je svoj istinski identitet, "rekla je Martha.
Janje nastavljao praksu koju smo razvili; vizualizirao je da elektricitet prolazi kroz
njegovo tijelo ubijajući ćelije raka i to je radio između dva perioda ponavljanja nje-
gove pozitivne kognicije za koje vrijeme je izvodio pokrete očiju. Krajem 1991. godi-
ne doktori su mu rekli da se tumor prostate povukao i on j e sav sretan došao kući.
"Martha, mislim da sam pobijedio tumor", rekao joj je smiješeći se.
Ali, rak je još uvijek postojao u Janovim kostima. U januaru 1992. Janje doživio izu-
zetno stresogenu porodičnu situaciju koja se vrlo brzo odrazila na njegovo zdravlje. U
maju je već primijetio da postaje fizički slabiji, zbog čega se obratio ljekaru. Rak prostate
se sada proširio na jetru. Jan se odlučio da još jednom posjeti Holandiju. Tamo je iznajmio
brod i dvije sedmice je plovio kanalima. Nakon toga je proveo sedam dana sa svojom poro-
dicom prije povratka u Sjedinjene Države. Znao je tada da se pozdravlja posljednji put.
Po povratku kući bolovi su se pojačali. Krajem juna počeo je gubiti svijest. Jan de
Groot, star 69 godina odlučio je prekinuti život lijekovima koje je u tu svrhu kupio u
Holandiji. Janje proživio tri prelijepe godine od završetka EMDR tretmana i želio je
da sam izabere način na koji će umrijeti. Otišao je mimo dok je Martha bila uz njega.
Mnogi pacijenti koji boluju od karcinoma našli su različite načine korištenja
EMDR s ciljem ponovnog sticanja osjećanja lične kontrole i sticanja medicinskog
iskustva samog po sebi. Na primjer, nakon što je Donni dijagnosticiran karcionom
dojke nije mogla spavati tri noći. Budila bi se oko 3 sata ujutro sa strahom koji se
poJacavao. željela tretman koji bi joj pomogao da prođe kroz to teško
iskušenje. Prvo je fokusiran Donnin strah: "Umrijeću". Za Vlijeme seanse Donna je

180
uspostavila emocionalnu vezu sa njenim duhovnim \jerovanjima, a :fraza "Nisam sprem-
na da umrem; Želim živjeti", proizvela je snažnu rezonancu u njoj samoj. Ovo je važan
korak za većinu pacijenata sa karcinomom. Bolest vodi do osjećanja bespomoćnosti, što
smanjuje kvalitet njihovog života i vjerovatno ugrožava njihov imunološki sistem.
Na drugoj seansi su fokusirana Donnina osjećanja da ju je bolest savladala i po-
bijedila, što je karakteristično za većinu bolesnika koji boluju od karcinoma, ne samo
zbog specifičnog tretmana i patnje, nego isto tako i zbog toga što više nisu mogli par-
ticipirati u većini životnih obaveza: posao, potrebe drugih itd. EMDR pomaže paci-
jentima da njihove aktuelne probleme sagledaju u perspektivi i olakšava im
pronalaženje načina na koji će smanjiti anksioznost i strah.
EMDRje po tom bio upotrijebljen na Donnino suočavanje s njenom reakcijom na
mastektomiju. Iako se nakon mastektomije jedan period vremena nije mogla pogledati
u ogledalo, sa napredovanjem EMDR, ponovno je naučila da cijeni svoje tijelo i da se
smirena suočava sa svojim novim izgledom. Donnin doktor je bio iznenađen njenim
oporavkom, a ona se vratila na posao šest sedmica kasnije; međutim, njen psihološki
oporavak nije bio potpun. Donna nije radila EMDR kako bi se emocionalno pripremi-
la za operaciju, što je izazvalo posljedice sa kojima se ona suočila nekoliko sedmica
nakon operacije. Dok se jednog dana vozila na posao, u vrijeme velike saobraćajne
gužve, Donna se borila sa osjećanjem straha od smrti i opasnosti u kojoj se nalazila.
Kasnije, za vrijeme EMDR ona je shvatila da su ova osjećanja bila direktno povezana
sa događajima koji su se desili na dan njene operacije. Sjetila se da je dok se opraštala
sa svojim mužem osjećala strah od mogućnosti da ga više nikada neće vidjeti, ili pak
da će se probuditi paralizirana, sa nekim moždanim oštećenjem. Ovo nije bilo prvi put
da se Donna u toku njenog života suočila sa ozbiljnim tie lesnim problemom. Dvadeset
godina ranije ona je skoro slomila vrat zbog je bio potreban hirurški zahvat
Operacija karcinoma je reaktivirala sav nera21iješeni bol te traume.
Pored karcinoma od koga veliki broj ljudi osjeća strah, postoji također nekoliko
bolesti koje kod ljudi izazivaju intenzivan strah. Jedna od njih je AIDS. Epidemija
AIDS-a je toliko zastrašujuća tako da mnogi ljudi požele da ignoriraju njeno posto-
janje. Međutim, Rough Rodgers nije mogao prestati misliti na AIDS. Protekle tri
godine Houghov dugogodišnji partner Brady, patio je od teških simptoma AIDS-a.
Brady je bio Houghov život. Njih dvojica su se nmogo voljeli i bili su u sretnoj vezi
skoro punih devet godina. Zajedno su kupili kuću, uživali u odgoju malog šteneta i
poput mnogih drugih parova imali su nade i snove o budućnosti.
Brady, koji je sedam godina stariji od Hougha i stameniji u toj vezi, uporno je
prikrivao težinu svoje bolesti. Pokušao je da se na neki način distancira od svoje
bolesti, jer u to vrijeme niti Hogh niti Brady nisu poznavali nekoga ko je umro od
AIDS-a. Oni nisu imali pojma sa čime će se suočiti.
Tako je sve potrajalo do kraja 1992. godine kada je Brady insistirao da ide na posao
i pored toga što je imao visoku temperaturu. U toku vožnje prema poslu, Brady je izgu-
bio svijest i udario u drugi automobiL Na sreću, niko tada nije bio povrijeđen ali je

181
Bradyev Pot-sche bio potpuno uništen. Poslije toga događaja Brady više nikada nije
vozio automobil, niti se više ikada vratio na posao. Rough ga je uvjerio da je vrijeme
da svoju bolest prihvati ozbiljno.
I pored Bradyeve kooperativnosti stvari su se pogoršavale. Jednog dana mu je
pozlilo dok se tuširao. Drugoga jutra, Rough je otišao da se pozdravi sa Bradyem prije
nego što je pošao u firmu. Našao je Bradya kako se guši, dok mu je lice imalo modru
boju. Brady je bio svjestan ali nije bio sposoban da misli ili govori. Rough je pozvao
hitnu pomoć i svo Vlijeme dok su se vozili prema bolnici bio je uz Bradya. U bolnici
mu je bila otkrivena virusna infekcija koju je uzrokovao citomegalovirus (CMV).
Rough se brinuo za Bradya kod kuće, iako je to za njega bilo vrlo naporno s
obzirom da je radio na izuzetno stresogenom radnom mjestu trgovca na malo. U toku
slijedećih 12 mjeseci, od kraja 1992. do kraja 1993. godine, Rough je promatrao meta-
morfozu svoga partnera, koji je od jednog inteligentnog, dinamičnog i odlučnog biz-
nismena postao osoba sa kognitivnim sposobnostima koje su bile na nivou petogo-
dišnjeg djeteta. U početku Rough nije prepoznao demenciju koja se pojavljuje kod
oboljelih od AIDS-a, a koju prouzrokuje HIV virus zahvatajući ćelije Bradyevoga
mozga. Ali, demencija je neumitno napredovala. Jednoga dana Brady nije mogao
jasno misliti niti odgovoriti na Roughovo jednostavno pitanje: "Šta osjećaš? Da li te
nešto boli? Kako Ti mogu pomoći?" Brady je frustriran, mm1ljao nešto Roughu, a
onda je rukom udario po računaru. Brady nije mogao misliti konkretno i on je to znao.
Rougha je dotukao događaj koji se desio jednog poslijepodneva kada se vratio kući
i pronašao Bradya kako leži između kauča i stola za kafu, mlatarajući rukama oko
sebe, nesposoban da ustane sam. Rough je shvatio da je Brady bio u tome položaju
već nekoliko sati, jer je bio urinirao na tepih. Brady se nije mogao sjetiti od kada je
ležao na podu niti šta mu se desilo. Bio je potpuno izgubljen. Scena u kojoj je zatekao
svog ljubavnika potpuno je slomila Rougha i onje počeo plakati. Dok je prao Bradya,
Rough je odlučio da angažira nekoga ko će ostajati sa Bradyem preko dana dok on
bude bio na poslu; kada se vrati kući Rogh će nastaviti brinuti o Bradyu. Pokušavao
je prebroditi taj teški period koristeći poticanje i radeći sve više na poslu, što mu je
pomagalo da smanji osjećaj straha i krivnje. On se usmjerio na praktičnu stranu stvari,
pripremao je doručak i ručak za Bradya prije nego što je kretao na posao, dolazio je
kući na vrijeme, provjeravao da li je Brady uzeo svoje lijekove i povremeno je
angažirao prijatelje kako bi mu malo pomogli.
Međutim, ovo je bila samo polovina problema. Rough je imao samo 18 godina
kada je sreo Bradya. Oni su se počeli sastajati. Rough je veoma rano shvatio da je
homoseksualac, ali nije imao seksualnih odnosa. Kada su njih dvojica poželjeli da prvi
put vode ljubav, Rough je pitao Bradya da li će koristiti zaštitu. Brady ga je uvjerio da
nije bila potrebna nikakva vrsta zaštite. Istina je bila drugačija.
Kada je Brady 1988. godine počeo pokazivati prve simtome AIDS-a, Rough je
uradio test na AlOS-a. Tada je konstatirano da je on RIV pozitivan sa T ćelijama nižim
od 500 S6). Rough je uzimao lijekAZT i tada muje savjetovano da ojača svoj imuno-

182
 loški sistem time što će preduzeti odgovarajuće stroge higijensko-dijetetske mjere što
je podrazumijevalo kvalitetnu ishranu, dovoljno odmora i izbjegavanje stresova.
Krajem 1993. godine, pet godina nakon toga testa, Houghov život je obilovao streso-
vima mnogo više nego ikada ranije. Svakodnevno promatranje kako postepeno Brady
umire slamalo mu je srce. Situaciju je pogoršavalo zla kob AIDS-a koja se nadvila na
njih dvojicu kao par.
Krajem 1993. godine, kada Brady više nije ustajao iz kreveta, Houghu je konačno
bilo jasno da se približava sami kraj. Njihova ljubav i stabilan odnos koji su im uvijek
omogućavali da vjeruju da se oni mogu suočiti sa bilo čim što im život donese, izgubili
su uporište. Houghov život se srušio i on je osjećao da se guši. Jednoga dana, sredinom
novembra, žurno je prošao kroz kat za prodaju i zatvorio se u svoj ured. Srce mu je lupa-
lo sve jače i osjećao je da ne može disati. Pozvao je ljekara koji ga je vrlo brzo naručio
za pregled. Dobio je lijekove protiv anksioznosti. Ali tom prilikom ništa nije učinjeno
kako bi se djelovalo protiv uzroka pojavljivanja napada Houghove anksioznosti.
Houghje čuo o psihološkoj studiji u okviru koje se nudi tretman od četiri besplatne
seanse za ljude koji su bili HIV pozitivni, ili za one koji boluju od AIDS-a. Studiju je
vodio Donald Weston, psiholog koji je radio sa populacijom homoseksualaca u
Portlandu, Oregon. On se interesirao za efekte oslobađanja od straha a samim tim i za
produžavanje života (do kojih EMDRmože dovesti u radu sa HIVpozitivnim) ili obo-
ljelima od AIDS-a.
Donaldova studija je podrazumijevala četiri devedesetminutne seanse. U prvoj od
njih Donald je tražio od svih učesnika da odgovore na šest istih pitanja o tome kako
vide sami sebe, kako vide aktuelni trenutak svog života, te kako vide svoju budućnost
imajući u vidu da boluju od AIDS-a ili su HIV pozitivni. Iako ovo nije bio tradicio-
nalni EMDR pristup, onje Donaldu dozvoljavao da ga praktikuje na jedan kontroliran
način, kako bi mogao pratiti kako EMDR utiče na emocionalni bol osobe, uvažavajući
njena negativna vjerovanja, prateći također i kako osoba razvija pozitivni set suprot-
nih vjerovanja. Odgovori na ova pitanja su zapravo poslužili kao ciljevi EMDR-a.
Kada je prvih devet klijenata počelo procesiranje u okviru EMDR terapije, Donald
je pomagao Houghu u imaginiranju njegove predstave o samom sebi kao o HIV poz-
itivnoj osobi. Hough je osjećao da ako bi mogao brinuti o sebi, tada se, bio je mjeren, neće
razboljeti. Posmatrajući Bradya i njegovJ dezintegraciju, sve više ga je ispunjavao
strah i bol; osjećao je kao da promatra vlastitu smrt. Ljutio se sam na sebe zbog toga
što je bio HIV pozitivan. Na početku procesiranja Houghov SUD je bio 9. Nakon tri
seta, Hough je počeo plakati. "Imam samo 26 godina. AIDS se pojavio prije nego što
sam upoznao Bradya, jer je on bio bolestan prije nego što sam ga ja upoznao."
"Mislite na to".
Četvrti set.
"Ja se mogu brinuti za njega, ali to nije moja greška."
Peti set.

183
 "Ja se mogu brinuti ako mu je nešto potrebno. Ne mogu da se brinem zbog nečega
u prošlosti, u čemu mu ja nisam mogao pomoći. Osjećam mir, relaksaciju. Nakon što
sam prestao plakati ne osjećam više napetost u mišićima ramena". Rough je zastao, a
onda nagnuo glavu u lijevu stranu i upitao: "Da li se očekuje da ova terapija bude
ovako efikasna?"
"Mislite na to". Šesti set.
"Dobro je. Mogu biti odgovoran za ono što trebam uraditi kako bih pomogao
Bradyu. Ja nisam odgovoran zato što sam RIV pozitivan."
Sedmi set.
"Dobro mije. Ovo mi se dopada."
Kako bi se usredsrediti na njihov drugi cilj, Donald je pitao Rougha, "Da li možete
predstaviti sliku RIV virusa u vašem tijelu?"
"To je žute boje. To je poput onoga kako se na času hemije pokazuje ukapavanje
plave jestive boje u vodu". Rough je pokazao taj oblik rukama.
"Koje riječi najbolje odgovaraju da biste rekli nešto o sebi, a što je u vezi s ovom
predstavom?".
"Pokušavam to odvojiti: odvajam čistu vodu od boje. Osjećam kao da sam ja u
vodi i b01im se da dođem do zraka, ali ne mogu. Idem prema površini, ali nikako ne
mogu da dođem do nje. Nešto me stalno vuče dolje. To je poražavajuće".
"Šta biste voljeli da možete reći o sebi?"
"Volio bih da osjetim da ne tonem. Volio bih da prihvatim ono što jeste i da mogu
dan za danom uživati u svom životu i da ne brinem o neminovnome ishodu ove
bolesti."
"Gdje to osjećate u tijelu?"
"U vratu i ramenima, "rekao je Rough. On je intenzitet tih senzacija ocijenio sa l O.
Kada je Donald započeo voditi pokrete očiju kod Rougha, njegov prvi odgovor na
Donaldovo pitanje je bio: "Ništa."
Drugi set.
"Ništa."
Naredni set.
"Osjećam kao da tonem. Nemam dovoljno zraka."
Još jedan set. Rough je počeo ponovo plakati. Onje bio koncentriran na loše stvari:
njegov život, Bradyev život, njegov posao. Izgledalo je kao da je njegov život blje-
snuo pred njim, ali samo oni loši dijelovi. A onda su se odjednom njegova osjećanja
promijenila i on se nasmiješio. Bol je trajao kratko. Rough je pustio slobodno svoje
misli i osjetio je olakšanje. Za njega je to bilo zanimljivo. Nije osjećao da lebdi poput
ali se uspio izdignuti iznad stvari koje su ga uznemiravale. To i nije bilo previše
djelotvomo, ali je bilo umirujuće.
šta sada mislite?" pitao je Donald.
"Vidim svjetlo na kraju tunela. Ne tonem više. Mogu plivati. Sada plutam. Gledam
potpuno jasno kroz bistru vodu. Mogu vidjeti žuti talog na dnu."

184
 "Mislite na to". Peti set.
"Gledam kroz vodu, Sve je čisto. Kao da vidim žutu boju na periferiji mog vidnog
polja. Mogu pogledati svuda oko sebe. Već dugo vremena nisam bio sposoban gledati
oko sebe i vidjeti druge stvari."
Drugi set.
"Osjećam miris cvijeća. Osjećam zrak i vidim svoju okolinu."
Sedmi i posljednji set.
"Osjećam kao da svaki dan mogu živjeti mirušući cvijeće, osjećajući zrak i
zapažajući bitne stvmi," rekao je Hough.
Svoje novo iskustvo Hough je uporedio sa iskustvima u protekle dvije godine:
"Kiivnja, fiustracije, očaj, ljutnja, anksioznost, sve sa čim sam se suočavao svaki dan,
nestalo je za dvije minute. Onda je naglo došlo do poboljšanja i kod mene se pojavilo
nešto poput dnevnog drijemanja i razmišljanja o nečemu pozitivnom; to mije izgleda-
lo kao da sam trčao 50 kilometara, sav iscrpljen, a onda kao da mije neko otvorio vrata
raja. Odjednom je nestalo iscrpljenosti.".
Na slijedećoj seansi njih dvojica su radili na Houghovome vjerovanju da on nije
živio prema njegovim mogućnostima. Poslije trećeg seta on je počeo plakati. "Postoji
toliko mnogo stvari koje želim da uradim. Nisam uradio sve ono što sam želio."
Drugi set.
Rough se pomjerio u stolici kako bi ispravio kičmu, a onda je rekao: "Dovršio sam
dosta toga, a imam samo 26 godina. Imam spisak svega onoga što sam postigao."
Peti set.
Na Houghovom licu se pojavio široki osmjeh. "Bio sam u životnoj trci. Sada se
osjećam kao da sam na oblaku. Moje osjećanje je prijatno. Kao da osjećam miris
cvijeća ili svježi planinski zrak. Sa visine gledam na ono što sam postigao u životu,
dok me vjetar nosi prema novim vratima koja se otvaraju za mene. Imam vremena da
uradim sve stvati koje želim."
Novi set.
"Ja sam doista mnogo postigao u životu i zbog svega onoga što sam uradio osjećam
se zadovoljnim."
Osmi i posljednji set.
"Da, sada je doista sve u redu."
"Koliko je jako sada to osjećanje?"
"To je tri. Rasplakala me je sigurnost koju sam osjećao uz Vas. Ja nisam plakao
zbog onoga što mi se desilo u prošlosti". Sa ovom Houghovom konstatacijom u sean-
si je otvoren još jedan aspekt. "Umjesto da svo vrijeme gledam na negativne stvari,
sada me je to potaklo da vidim i nešto pozitivno. To pozitivno nije više bilo negdje iza,
nego je ispred mene. Negativno mogu vidjeti, ali sada mogu živjeti s tim. Osjećao sam
kao da sam prošao put čija je polazna tačka bila moja nesposobnost da ponovno
funkcioniram sam. To mi je dalo snagu da ne odustanem."

185
 Donaldu i Houghu je bila potrebna jedna seansa kako bi proradili Houghova
osjećanja vezana za budućnost i njegove strahove od mogućeg obolijevanja. U toku
EMDR h·etmana Hough se osjetio sposobnim da savlada tielesne probleme i tako
omogući sebi kvalitetniji život. Konačno oni su se fokusirali na to kako bi se Hough
trebao uhvatiti u koštac sa svim onim što bi trebao uraditi ukoliko oboli od AIDS-a. U
toku rada Hough se u mislima ponovno vratio Bradyu.
"Počeo sam osjećati da gubim sve. Brady i ja smo mislili da ćemo ostariti zajedno i da
ću doživjeti 65 godina. Sada znam da se tako nešto neće desiti jer ću i ja brzo otići."
Deseti set.
"Osjećam se bolje. To je slika sa fotografskoga filma. Sjećam se tih slika. Ponovno
imam moje slike."
Naredni set.
"Što je još važnije, imam ponovo svoja sjećanja. Mogu sa njima zaspati".
Nakon nekoliko setova koji su uradili, Hough je rekao: "Mislio sam kako je sve
bilo divno i kako je imalo smisla; ali to je gotovo. Šta će se slijedeće dogoditi?"
Drugi set.
"Nedostaje mi Brady. Kada i ja završim svoj životni put, ako tada bude postojao
bilo kakav način, pronaći ću Bradya."
Novi set.
"Čujem Bradya. Mi smo u parku. Zove me imenom. Ne mogu ga vidjeti, ali idem
da ga pronađem. Ponovno se osjećam relaksiranim. Nije gotovo. To je samo poput
promjene prizora."
Drugi set.
"U redu je. I ono loše je dio našeg života, ali to loše nije promijenilo to ko smo, niti
je promijenilo naše živote. AIDS je samo jedna od tih loših stvari u našem životn.
Bradyev sarkazam i njegov smisao za humor je dio nas samih. To je zabavno."
Novi set.
"Kao da vidim veliku sliku i ova pošast je mali dio mog ukupnog života. Kada god
imamo međusobne nesuglasice mi ih zajedno Iješavamo. Tako će biti i ubuduće."
Slijedeće sedmice Hough je definirao značaj HIV-a u njegovom životn: "To me je na
neki način izazvalo. Ja to ne vidim kao 'to nije fer' ili 'to nije u redu'. Ako se tako po-
smatraju stvari, one se nikada ne mogu promijeniti. To što sam HIV pozitivan, doživlja-
vam kao izazov. Kada su završili EMDR. Donald i Hough su ostatak vremena proveli
u razgovoru. Rough je ispričao Donaldu kako su njegovi radnici komentirali to što se
on vedrije i opuštenije ponašao na poslu. Prema ocjeni Donalda Westona, Houghovo
postignuće vezano za negativna vjerovanja je bilo O; vrijednosti istinitosti njegovih
novih pozitivnih vjerovanja su bila procijenjena najvećim mogućim skorom od 7.
Dva mjeseca nakon završetka trehnana, Brady je umro kod kuće. Nekoliko sed-
mica poslije njegove smrti, Hough je ponovno došao kod Donalda. Bio je zabrinut
zbog nečeg što se desilo nakon Bradyeve smrti. Hough se uplašio da je to što je doživio
bila bolest ili nešto čudno.

186
 "Onje bio tamo, Brady je bio ..... a onda je nestao. Onda sam ja...... " Houghje rekao
oklijevajući "legao sam na krevet do njegovog tijela i zagrlio ga."
"To nije bolest, niti je to nešto nenormalno.", rekao je Donald. "To je ljubav".
Houghjejoš uvijek jako zaposlen i osjeća se bolje. Od momenta kada je saznao da
je HIV pozitivan prošlo je devet godina. Njegove T ćelije se već 2 godine drže na ni-
vou od 700, što je blizu normalnim vrijednostima. U jednoj menadžment studiji nje-
gova prodavnica poklona je po kvalitetu među ll najboljih od 800 prodavnica.
Nastavio je školovanje i na kraju semestra imao je prosječan vrlo dobar uspjeh.
Volonterski je radio u tri neprofitabilne agencije. Za poemu koju je napisao i sa njome
se prijavio na natjecanje sa nazivom Govemor's Award osvojio je prvo mjesto, što je
izazvalo oduševljenje njegovih prijatelja. Na dodjeljivanju nagrade guverner Oregona
je čitao Houghovu poemu pred 1200 ljudi. Hough je elokventan mladi čovjek pun
razumijevanja, razumijevanja koje poput jasnog odjeka čuje veliki broj ljudi koji su
prošli kroz sijenku s1mti.

187
 Značajni pmblemi koje imamo se ne mogu razriješiti ako o njima razmišljamo na
isti način kao što smo razmišljali u vrijeme kada su oni nast{ijali.
Albert Einstein

Sredovječna žena koju je otac napustio u djetinjstvu odbijala je njegove pokušaje

da ponovo uđe u njen život. Rekla je svom terapeutu da ona sada više ne želi nikakav
kontakt s njim jer ju je njen otac napustio kada je bila dijete. Ali za vrijeme EMDR
tretmana ona je oživjela detalje koji su se dogodili onog dana kada je njen otac otišao.
Shvatila je da je njena majka tada is~erala njenoga oca iz kuće; on nije želio da ide.
Svjedoci toga događaja su ovo i potvrdili, a žena se sretna pomirila sa svojim ocem.
Koliko mnogo ljudi pati zbog posljedica pogrešnog sjećanja? Na šta može ukaza-
ti EMDR a što se odnosi na funkcioniranje sjećanja na psihološkoj razini? Ovo su
pitanja koja se nameću kada razmatramo izvještaje o brzim rezultatima koji su
postignuti sa EMDR tretmanom.
Svaki novi slučaj primjene metode povlači za sobom i nova pitanja. U sagleda-
vanju desetogodišnje primjene EMDR tretmana, centralno pitanje koje se pred mene
postavilo uključivalo je slijedeće: koja to nova saznanja od EMDR možemo dobiti na
fiziološkom, psihološkom i socijalnom planu? Koja bi bila daljnja istraživanja iprak-
tična primjena? Do koje mjere se može postići napredak kada se otklone strahovi i ba-
rijere?
Slučajevi iz cijelog svijeta jasno pokazttiu da među pojedinim ljudima i pojedinim
društvima ima više sličnosti nego razlika. Ćinjenica da EMDR pokazuje predvidive i
brze rezultate, kada su upotrebljeni odgovarajući protokoli i procedure, upućuje na to
da ljudi transkulturalna dijele fiziološke odgovore putem kojih se mogu sagledati
određeni psihološki tokovi i potencijali osobe.
Cilj budućih studija mogao bi biti istraživat"Ue sadržaja različitih EMDR protokola.
Tako bi se stekle značajne infonnacije o funkcioniranju mozga, naročito kada je u pita-
pamćenje i iskustvo. Na primjer, za vrijeme prvih 18 mjeseci u toku kojih sam kori-
stila radila sam sa ljudima koji su doživjeli traumu mnogo prije tokom njihovog
života: možda godinu, deceniju ili više. Niko nije bio u tretmanu neposredno nakon
traume. Poslije zemljotresa Loma Prieta koji je pogodio San Francisco 1989. godine sus-
rela sam žrtve nepun mjesec dana nakon toga. Kuće su im bile srušene, djeca po-
vrijeđena, a njihovi kućni ljubimci su nestali. Zemlja ispod njih se tresla, talasala, pucala,
razdvajajući se. Nije bilo nimalo čudno što je veliki broj njih osjećao da više ničemu ili

188
nikome ne mogu vjerovati. Sa žrtvama toga zemljotresa radila sam EMDR na isti način
kao i sa klijentima koje sam liječila 18 mjeseci prije toga. Tražila sam od osobe da iden-
tificira onaj momenat u toku zemljotresa koji je nju najviše uznemirio, kao što je na prim-
jer, rušenje dimnjaka, i da se koncentrira na taj trenutak za vrijeme dok budemo radili
pokrete očiju. Poslije toga taj incident je bio desenzitiziran. Zatim sam od klijenta tražila
da se usredsredi na neku drugu uznemirujuću scenu zemljotresa, kao što je na primjer
iskakanje kroz prozor zgrade koju je zahvatio požar. Na osnovu iskustva sa mojim ra-
nijim klijentima (onih koji su se oporavljati od neke stare traume), očekivala sam da će
ova druga scena koju smo fokusirati biti također desenzitizirana. Ali, nisam bila u pravu.
Ovog puta nije došlo do generalizacije jednoga aspekta traumatskog sjećanja na drugi.
Morali smo raditi na svakoj distresirajućoj sceni odvojeno.
Ovo otkriće mi je ukazalo na potrebu za modifikacijom EMDR protokola kada se
radi sa ljudima čija je trauma bila svježa, ali je ta činjenica ukazivala i na neke nove
informacije o funkcioniranju mozga. Zašto nije došlo do povezivanja sjećanja na jednu
scenu nedavne traume sa ostalim scenama tog događaja? Da li su različiti momenti
stresnog događaja na neki način najprije odvojeno pohranjeni? Činilo se da je potre-
ban jedan vremenski period kako bi se različiti događaji vezani za jednu traumu u
sjećanju integrirali u jednu cjelinu. Ovo je bilo interesantnije i zbog toga što su moji
klijenti lako mogli opisati događaje koji su ih zadesili upravo u jednom hronološkome
nizu. Drugim riječima, neke važne neurološke veze (uključujući vremenski slijed) su
uspostavljene, za razliku od drugih, koje to nisu.
Ova diskrepanca će biti predmetom mnogih neurobioloških istraživanja pamćenja
i funkcioniranja mozga. Bolje razumijevanje pohranjenog konsolidiranog sjećanja
moglo bi se postići određivanjem trenutka u toku EMDR tretmana svježe traume (tre-
tirajući svaku scenu odvojeno), od kojeg ne treba dugo do potpunog oporavka klijen-
ta. Ukazala se potreba za upotrebom novih protokola u radu sa svježom traumom, bez
obzira da li se radi o strahu djeteta iz Australije koje se plaši da napusti svoju kuću
nakon velikog požara, ili ženi sa Long Islanda koja je razvila fobiju od letenja zbog
koje nije mogla posjetiti svoju porodicu, jer je bila zaokupljena slikama krvavog
okeana i dijelova tijela nakon nesreće TWA aviona na letu broj 800.
Drugo područje mogućih istraživanja može biti razmatranje razlike u asocijacijama
na pojedina sjećanja prije i poslije EMDR tretmana. Na primjer, radila sam sa ženom
čiji je otac umro od karcinoma u staračkom domu. Dvije godine poslije njegove smrti
ona je živjela sa "crnim oblakom" koji se nadvio nad njenom glavom. Vidjela je samo
sliku oca kako umire u bolovima okružen stranim osobama i njenu nesposobnost da
r
učini bilo šta. Iako su otac i kćerka bili bliski iako su doživjeli mnogo sretnih zajed-
ničkih trenutaka, svaki put kada bi počela misliti o svome ocu, ili kada bi ga se sjeti-
la, pojavila bi se samo slika "crnog oblaka". Počela sam s njom raditi EMDR tretman,
fokusi-rajući se na njena sjećanja kada je njen otac ležao na krevetu u staračkom domu.
Kada smo radili proradu ove scene, tražila sam od nje da misli na svog oca. Tada se
pojavilo sjećanje na sretno vrijeme kada je ona bila sa svojim ocem kod kuće za Božić.

189
 Ovakvu promjenu opsesivnog neprijatnog sjećanja u prijatno sjećanje vidjela sam
kod velikog broja klijenata koji su žalovali. U drugom slučaju, radila sam sa deseto-
godišnjom djevojčicom čiji je otac počinio samoubistvo. Jedino čega se ona mogla
sjetiti u vezi sa svojim ocem, bio je posljednji dan njegovog života (što je bila njena
fantazija, jer je tog dana bila odsutna i nije ga mogla vidjeti) i djevojčicina sjećanja na
oca onakav kakav je on bio mjesec dana pred smrt: kako je sjedio u plavom ogrtaču
za kupanje okružen limenkama piva. Kada je djevojčica fokusirala ove slike i kada
smo radili s njima, zahtijevala sam od nje da misli o nekim drugim trenucima koje je
ona provela s ocem; ona se sjetila njihovog kampovanja. To sjećanje nije kod nje iza-
zvalo tugu. Isto se desilo i kada sam liječila njenog brata. Redovito se dešava da nes-
tajanje neprijatnih sjećanja omogućava osobama da se prisjete onih ugodnih. Kliničke
opservacije poput ovih mogu pomoći u radu u okviru neurofizioloških studija.
Drugo područje budućih istraživanja može biti razmatranje različitih načina pohra-
njivanja sjećanja na određene događaje kao i fizičkih senzacija koje su te događaje
pratile. Ponekad hronični bol i aktuelni distres mogu uspješno biti tretirani sa EMDR
zahvaljući fokusiranju inicijalnog uznemirujućeg događaja. Na primjer, jedan terapeut
iz Rusije je nedavno izvijestio o svome radu sa tridesetjednogodišnjim muškarcem u
Moskovskoj bolnici koji je patio od hronične glavobolje i imao iznenadne napade depre-
sije. San mu je bio poremećen sa stalnim noćnim morama. On je bio ispunjen bez-
nađem kada je njegova budućnost bila u pitanju. Brinuli su ga simptomi koji su se kod
njega pojavili kada je njegova vojna jedinica bila upućena u Chernobyl , 1986. g., kako
bi pokušali umanjiti poslijedice nuklearne katastrofe. Kada je bio demobiliziran, njego-
va se finansijska situacija pogoršala, a istovremeno s tim, onje počeo osjećati te fizičke
simptome koji su odgovarali različitim bolestima. Njegov osjećaj manje vrijednosti se
pojačao kada je izostala fizička i psiho loška pomoć od pretpostavljenih. Deset godina
kasnije, on je bio obuzet strahom da će od poslijedica radijacije umrijeti kao što je
umrlo mnogo njegovih prijatelja. Samoinicijativno je uzimao antidepresive l Ogodina.
Za vrijeme EMDR tretmana taj čovjek se fokusirao na događaj u Chemobylu, koji
je za njega bio najupečatljiviji. Onje, naime, bio napustio sklonište u centrali kako bi
čistio radioaktivnu prašinu sa površine. Kada se taj čovjek ponovno usredsredio na taj
trenutak, osjetio je strah uz doživljaj da radioaktivni djelići prodiru u njegovo tijelo.
Ova intenzivna osjećanja su se pojavljivala kasnije svaki put kada bi napustio sklonište
i odlazio na mjesto zadatka. U toku EMDR tretmana on je procesirao njegova
osjećanja bespomoćnosti i očaja izazvanog njegovim sadašnjim problemima,
uključujući i depresiju koja je bila posljedica njegove seksualne disfunkcije, kao i nje-
govih osjećanja prema supruzi. Kroz sukcesivne setove onje došao u priliku da nauči
nešto o ovoj situaciji, nakon čega se kod njega pojavila misao da "ovi radioaktivni
djelići mogu postojati samo u mojoj imaginaciji." Poslije EMDR seanse onje izvijes-
tio o poboljšanju njegovog raspoloženja, a glavobolje više nije spominjao. Narednog
dana on je prestao uzimati lijekove, a također je govorio da postoji mogućnost da

190
počne raditi na jednoj fanni u kojoj je i ranije bio uposlen. Njegovo stanje se poste-
pena poboljšavalo i onje otpušten iz bolnice. Buduće studije o EMDR će nam možda
moći pomoći da saznamo zašto neka sjećanja imaju tako negativne psihološke efekte.
Ponekad ne možemo sigurno odrediti koji je to inicijalni događaj uzrok psihološkog
problema kod osobe. Takav slučaj je bio sa jednom jednoipogodišnjom djevojčicom iz
Buenos Airesa koja je bila dovedena na terapiju zbog opstipacija. Dešavalo se ponekad
da ne defecira i po l O dana. Opstipacija je dovela do distenzije kolona koja se pojavila
sedam mjeseci prije djevojčicinog dolaska na terapiju. Zbog te distenzije je trebala biti
podvrgnuta operativnom zahvatu. Kada su svi pokušaji da se pomogne djevojčici ostali
bez ikakvoga uspjeha, njeni roditelji, sedam dana prije operacije su konsultirali psihija-
tricu Graciela Rodriguez. Graciela se fokusirala na aktuelno fizičko stanje djevojčice
koristeći EMDR, upotrebljavajući pri tome naizmjenične zvukove, pucketanje prstima
iza glave djeteta, naizmjenično sa jedne i druge strane, uz to joj govoreći. Za vrijeme
seanse djevojčica je tražila da je se odvede u kupatilo. Doktorica ju je odvela do kupati-
la i svo vrijeme tamo bila s njom koristeći pucketanje prstima kako bi raspršila
djevojčicin strah reprocesirajući njene osjećaje dok je uspješno činila napor kako bi defe-
cirala. Slijedeći dan njeni roditelji su pozvali doktoricu kako bi joj saopštili da se stanje
kod djevojčice poboljšava. Operacija je otkazana, a dijete više nije imalo problema sa
probavom. Ovaj slučaj pokazuje na koliko se mnogo drugih medicinskih problema može
u~ecati psihološkim interven-cijama kao što je EMDR.
Jedan važan slučaj je i slučaj trinaestogodišnje djevojčice Tine. Ona je došla do Fmjar
organizacije u Bogoti, Columbia. To je bila agencija koja je imala za cilj pružanja pomoći
djeci oboljeloj od AIDS-a ili karcinoma. Tini su bile amputirane noge. Linda Vanderlaan,
EMDR terapeut je bila pozvana kako bi joj pomogla, jer je Tina osjećala jake fantomske
bolove, što je teško stanje u kome se osjeća bol u dijelovima ekstremiteta koji su odstra-
njeni. Upotrebljavajući EMDR, Linda i Tina su se fokusirale na osjećaj bola; uskoro se
bol smanjio i djevojčica je zaspala. Narednog dana one su ponovno radile EMDR, a
djevojčica je tada osjećala fantomski bol koji se kretao kružno poput peckanja struje,
prije nego što je potpuno iščezao. Tina je prošla kroz osjećanja traume i gubitka nogu, a
onda kroz osjećanja izazvana odlaskom njene majke koja ju je kratko nakon amputacije
napustila Na žalost, neka djeca u Foljeru su shvatila da se roditelji nikada neće vratiti i
doći po njih, što je također zahtijevalo procesiranje.
Za vrijeme Tininog EMDR procesiranja, ona je proradila njen šok ("Ne mogu povje-
rovati da više nemam nogu") i njene tuge zbog toga što više nije mogla ustati i igrati
se na ostalom djecom. Poslije procesiranja koje je uslijedilo, ona je uzviknula; "Ja ću
ponovno hodati." Kada ju je Linda oprezno upitala; "Kako ćeš to uraditi?" dobila je
jednostavno Tinino objašnjene: "Svakako ću ponovno hodati sa protezama". Tina je
postala komunikativnija, više se družila sa ostalom djecom i za samo sedam dana ona
je sretna pokazivala ostaloj djeci svoje nove naušnice. Follow-up pregled koji je uslije-
dio nakon pet mjeseci pokazao je da Tina više nije imala bolove. Pripremala se za nove
pro teze.

191
 Uz postizanje samopoštovanja i oslobađenja od tjelesnih bolova, ovaj slučaj je
također otvolio mogućnost razmatranja upotrebe EMDR kod ljudi koji pate od fan-
tomskih bolova. Da li je moguće da se nakon fizičke traume ili operacije pohranjuje
somotsko sjećanje? Prema onome što ja znam, EMDR se plije toga samo jednom
upotrijebio u terapiji fantomsko g bola. Pokušaj tog tretmana sa ratnim veteranom je
bio uspješan. Prema raspoloživim podacima ne postoji medicinski tretman fantom-
skog bola; možda će buduće studije EMDR nešto više osvijetiliti ovaj problem, a isto
tako pomoći ljudima koji pate.
Ponekad je aktuelni fizički distres uzrokovan nekim neočekivanim sjećanjem iz
prošlosti. Na plimjer, tridesetogodišnja Blitanka koja je bila u stanju prijetećeg gas-
tličnog distresa zbog prolongirane upotrebe antacida kojim je spliječavala mučninu.
Ona je bila ovisna o tim lijekovima zbog toga što je i pomisao na pojavn mučnine bila
užasavajuća za nju. U histoliji bolesti kod prijema bilo je zapisano da ona, također, pati
od PTSP kao poslijedice seksualne zloupotrebe. Njen terapeut je odlučio da prvo
upotrijebi EMDR kako bi je pokušao osloboditi od stresa koji je uslovi o da ona uzima
antacide. Za vrijeme EMDR procesiranja žena se sjetila jednog incidenta u školi kada
je dok je jedno dijete po vraćalo, nešto od toga povraćanog sadržaja palo i na njenu
kosu. Sjećala se da je tada istrčala iz razreda vrišteći. Nakon što je ovo sjećanje bilo
procesirano, nestala je i potreba ove žene za uzimanjem antacida; ona više nije bila
zablinuta zbog pojave nauzee. Ovdje je naročito značajna činjenica da je središnji
uzrok klijenticinog fizičkog distresa bila trauma sa malim "t". I pored toga što je pro-
cesiranje također umanjilo njenu reakciju na seksualnu zloupotrebu o kojoj je počela
misliti kao "o nečemu u prošlosti", zloupotreba nije bila primami uzrok problema.
Neobično je važno da ostanemo otvoreni za mogućnosti da uzroci poremećaja i
samodestmktivnoga ponašanja nisu događaji sa enonnnim značenjem, a koji su ostali
upečatljivo pohranjeni u pamćenju. Ti događaji također mogu biti izdašno procesirani.

Jasno je da međusobna povezanost sjećanja može povećati neke od strahova kod

svih ljudi, a što utječe na aktuelno ponašanje. Ad de Jongh, jedan EMDR terapeut koji
po osnovnom obrazovanju zubar, ispričao je pliču o Clair, četrdesetogodišnjoj ženi
iz Holandije, koja je patila od fobije od zubara. Kada je Clair imala 8 godina otišla je
sama kod zubara gdje se, što je razumljivo, osjećala usamljenom i anksioznom. Kada
je zubar počeo bušiti njen zub, ona uplašila i počela je plakati. Kada je pokušala
ustati sa stolice, dentist se naljutio i zavezao joj je mke za stolicu. Onje ponovno počeo
bušiti zub, a djevojčica je dobila panični atak.
Kada je zubar pustio Calir da ide, ona je otrčala do kuće plačući. Kada je ispličala
majci šta joj se desilo, na žalost, majka ju je ukorila zbog toga što se ponašala djeti-
njasto. Decenijama poslije toga Clair je izbjegavala zubara, a njeni strahovi su se
pojačavali. Nakon rođenja njenog prvog djeteta, počela je doživljavati panične atake
koji su postepeno bivali sve intenzivniji i sve češći. Počela je izbjegavati gužvu,
'"'~'~u"'" u velike prodavnice i vožnju autobusom i liftom. Godina dana bihevioralne

192
 terapije nije joj pomogla da se oslobodi simptoma i ona je prekinula terapiju. Tri
godine kasnije, nakon što je na TV gledala emisiju posvećenu strahu od zubara,~ Clair
se prijavila na Kliniku da bi liječila svoju fobiju, zbog koje je 30 godina izbjegavala
posjetu zubaru. Zubalo joj je bilo jako oštećeno, imala je još samo 5 zuba.
Kada je Ad pripremio Clair za EMDR tretman kako bi liječio njeno traumatsko
sjećanje, ona mu je tada rekla da je za nju manje dramatičan bio sam događaj kod
zubara, da ju je mnogo više od toga uznemirilo njeno suočavanje sa majkom nakon
toga, koja je od kćerke zahtijevala da se ponaša manje djetinjasto. Usredsređivanje na
scenu sa majkom, kod Clair je izazvalo najveći mogući nivo anksioznosti na SUD
skali- 10. Njeno željeno pozitivno vjerovanje; "Mogu se kontrolirati" je na VOC skali
bilo ocijenjeno sa 2. U toku EMDR Clair je shvatila da je i njena majka imala strah od
zubara. A onda je pomislila na to kako su njena djeca imala lijepe zube. Krajem tret-
mana njen osjećaj kontrole je porastao i poslije EMDR seanse ona se osjećala dovoljno
sposobnom za odlazak u kupovinu, prvi put, nakon nekoliko godina. Iako je Clairin
primarni cilj bio liječenje fobije od zubara, njena agorafobija i panični ataci su također
bili nestali. U dodatnoj seansi fokusiran je panični atak koji je doživjela nakon rođenja
prvog djeteta. Kada je seansa bila završena Clair više nije imala paničnih ataka.
Odlazak kod zubara omogućio joj je da dobije lijepe proteze. Zaposlila se kao trgo-
vačka pomoćnica u mjesnom supermarketu, jednom od mjesta koga se nekada plašila.
Interesantno je primjetiti daje Clairin fokus u EMDR tretmanu bila reakcija njene
majke, a ne reakcija zubara. Ova činjenica nametnula je neka nova pitanja. Da li pos-
toji neki krucijalni trenutak vezan za traumatski događaj u kojem podrška i briga volje-
ne osobe može pomoći da se smanji patnja i u toku koga suprotna reakcija može iza~
zvati čak i težu patologiju? Osim toga, da li su ti strahovi od gubitka kontrole koji su
Clair tako snažno asocirali na njenu majku doveli do toga da je rođenje njenog djete-
ta izazvalo sličnu paniku. Jer, Clair je tada bila u ulozi majke? Koliko su često fobije
i panični poremećaji uzrokovani kompleksom međusobno povezanih sjećanja? Koliki
je broj poremećaja koji su liječeni dugotrajnom psihoanalizom i koji su bazirani na
kompleksnom značaju identifikacije, a koji mogu biti tretirani na jedan vrlo fokusiran
način upotrebom EMDR?
Razumljivo je da nedostatak parodične podrške čak može imati još veću razomost
od one koji mogu imati fizička bol ili bolest. Sara, druga Kolumbijska djevojčica, imala
je samo ll godina kada joj je dijagnosticiran karcinom. Bila je podvrgnuta tretmanu tumo-
ra na obrazu koji je imao veličinu grejp:fiuta. Kada sam je srela, njeno lice me je podsjeti-
lo na mrtvačku masku. Lice joj je imalo sivu boju, a oči su se doimale bezživotnim. Na
mjestu odakle je odstranjen tumor ostao je crni očiljak. Sara je živjela u mjestu udaljenom
oko 160 kilometara od Bogote. Njena baka, koja je bila glava porodice, odlučila je da zbog
opasnosti od "zaraze" Sara više ne može živjeti kod kuće. Takva reakcija nije rijetka u
ruralnim područjima. Neznanje o bolesti uzrokuje strah i oboljela djeca često doživljava-
ju da zbog bolesti bivaju odbačena. Sara je trebala doći u Bogotu kako bi bila liječena
hemoterapijom i sasvim je bilo neizvjesno da li će joj baka dozvoliti da se vrati kući.

193
 Dr. Pablo Solvey koji je doputovao iz Buenos Airesa kako bi mi pomogao da u Ko-
lumbiji educiram za EMDR, radio je sa Sarom 20 minuta, koristeći se naizmjeničnim
tapšanjem mkama. Prvo je od Sare tražio da se sjeti sretnih trenutaka, kako bi se u tera-
piji obezbijedilo "sigurno mjesto". Potom je tražio od Sare da mu ispriča njenu priču,
svo vrijeme koristeći tapšanje mkama. Zatim je tražio od nje da se prisjeti najtežeg
trenutka, inače teške situacije u kojoj se nalazila. Taj trenutak ona je identificirala kao
trenutak kada ju je napustila majka, a zatim su započeli procesiranje. Pablo Solvey je
tražio od Sare da se koncentrira na pozitivne stvari iz njenog života, dok se procesi-
ranje nastavljalo. Kada sam susrela Sam slijedećega dana, jedva da sam mogla povje-
rovati svojim očima. Umjesto potištenog šutljivog djeteta koje sam vidjela prethodnog
dana vidjela sam nasmijanu, govorljivu mladu djevojku. Ona me je čak i zagrlila kada
sam sjela do nje. Teško je doista povjerovati da je kod Sare nastupila ovakva promje-
na. Uspjela je izaći iz svoje izolacije, prestajući biti depresivna i povučena. Njen
napredak se nastavio.

Priče ljudi koje se mogu čuti na različitim mjestima širom Zemaljske kugle
pokazuju jasnu vezu između neprocesirane traume i osjećanja usamljenosti. Ponekad
su depresija i izolacija do te mjere izraženi tako da se čini da je suicid jedini izlaz za
takve osobe. Na sreću, EMDR često može ponuditi način na koji se može pomoći
ljudima koji imaju najneprijatnije misli. Izvještaji koji pristižu iz brojnih rezidentnih
centara tretmana širom Sjedinjenih Država i Kanade, govore o uspješnoj primjeni
EMDR. Jedan reprezentativan primjer za to jeste i šesnaestogodišnja djevojka
Cynthina o kojoj je izvijestio Lew Hamburger. Ona je doživjela seksualnu zloupotre-
bu. U više navrata je pokušala suicid, koristeći se britvama, noževima, tabletama, alko-
holom i pištoljem. Uz pokušaje suicida, ona je imala i homicidalne ideje govoreći: "Ja
sam tip osobe koja nikoga ne bi povrijedila. Odjednom sam zaželjela da na prolazni-
ka bacim nešto sa prozora samo zato što hoda dolje ulicom."
Seksualna zloupotreba koju je Cynthia doživjela dovela je do toga da ova tinej-
džerka vjentie da će "me muškarac odvesti negdje i povrijediti me." Ona je također
mrzila žene i željela ih povrijediti zato, kako je ona rekla, "Što su me izuevjerile. One
nisu bile uz mene kada sam silovana. Mrzila sam ih zato što mi se činilo da im je
najveći problem što će obući i gdje će otići u kupovinu." Osjećajući se sve manje
povezana sa osobama iz njene okoline, jer je vjerovala da joj niko ne može pomoći
Cynthiaje takqišla u "depresivnu spiralu zanemamjućijelo, spavanje i sam život, "Što
je dublja bila depresija u koju sam upadala, sve je teže bilo iz nje izaći, rekla je.
Godine savjetovališnoga rada i hospitalizacije su se nizale u pokušajima umanji-
vanja njene depresije praćene suicidalnošću, sve dok dva mjeseca tretmana sa EMDR
nisu omogućila da Cynthia procesira njena negativna traumatska sjećanja, uključujući
i ono kada je bila zaključana u sobu i kojom prilikom ju je njen rođak seksualno
zloupotrijebio, pa onda kada juje njena majka nakon razvoda povela sa sobom, zatim
je to bila smrt njene majke kao i na koncu silovanje koje je doživjela od njenog

194
mladića na sastanku. Poslije EMDR tretmana, Cynthiin terapeut je rekao: "Pojava
atraktivne, vesele šesnaestogodišnje djevojke koja je 17 januara ušla u moj ured, bila
je zapravo zapanjujuća promjena u odnosu na neuređenu "olupinu" koja je kroz ta ista
vrata prošla nepuna dva mjeseca ranije, 24. novembra. Nestalo je efekata do tada
višegodišnje Cynthiine zloupotrebe, traume, depresije i anksioznosti koji su bili razlo-
gom tri hospitilizacije zbog pokušaja suicida koje su neposredno prethodile EMDR
tretmanu. Kada je prvi put došla na EMDR tretman bila je sva izvan sebe, bez nade,
uvjerena da više ne postoji ništa što bi joj moglo pomoći (uključujući i lijekove koje
je uzimala po preporuci psihijatra). Psihijatar koji je Cynthiu uputio na EMDR tretman
rekao je daje to učinilo zbog toga što "ništa drugo više nije pomagalo." Onje izvijes-
tio da je već nakon šest seansi "ona jednog dana banula u ured, zahvalila se i rekla da
se osjeća dobro, i da je počela novi život što je podrazumijevalo povratak u školu,
druženje sa mladićima i djevojkama, a promjene u ponašanju i razmišljanju bile susta-
bilno poboljšne."
Čak i među malom djecom, izolacija i depresija mogu dovesti do visokorizičnog
ponašanja i nasilja. Prošle godine u San Franciscu, bio je uhapšen šestogodišnji dječak
zbog pokušaja ubistva jednomjesečne bebe. Kako je živio u ekonomski vrlo siro-
mašnome području i kako je rastao u problematičnoj okolini, dječak je zaključio da
"treba ubiti bebu" zbog toga što ga bebina porodica "ružno gleda". U Engleskoj, jedno
dijete su na smrt kamenovala dva deseto godišnjaka. U Chicagou je ubijen jedan peto-
godišnji dječak, tako što su ga jedan deseto godišnjak i jedan dječak od ll godina bacili
kroz prozor nebodera. I pored toga što ekonomska i socijalna stvarnost vodi u krimi-
nogeno ponašanje i očaj, neophodno je utvrditi koliko se taj bol može tretirati psiho-
laškim intervencijama prije nego što dođe do ispoljavanja nasilja, što svakako
usložnjava problem i time daje manje mogućnosti da osoba živi zdravim životom.
EMDR tretman sa adolescentnim delinkventima predstavlja prevenciju prerasta posr-
nuća u porok ovisnosti i prosti tucije, a prevenira i nasilje i pojavu depresije koji karak-
teriziraju ovu populaciju. Možda će se EMDR također moći upotrijebiti za tretman
mlađe djece koja spadaju u grupu visokorizične. Da li se EMDR može upotrijebiti pre-
ventivno u programima koji se izrađuju za ljude sa visokim rizikom nasilnog ponašanja? 1)

Svaki akt nasilja bez ikakve sumnje obuhvata više života. Od velikog značaja su
socijalne i pravne reforme. Ali, problemu je potrebno pristupiti i sa drugih aspekata. U
nekim slučajevima sistem kome pripada osoba može je iznevjeriti, prouzrokujući time
još veću traumu. Iskustvo Ricarda Wiggsa je prvi primjer za to. Richardo i njegova
žena su pet godina živjeli u sretnom braku, kada ih je ustrijelio napadač iz zasjede.
Sharon je umrla; Ricardo je nije mogao spasiti. Vjerujući pravnom sistemu, Ricardo
je išao svjedočiti kao svjedok očevidac. Toga dana kada je on uvjerio svoju malu
kćerku da tata ide "da bi se kaznio zli čovjek koji je ubio mamu", porota je donijela
odluku da taj čovjek nije kriv, Ricardo je kasnije rekao: "U tom trenutku to sam osje-
tio na način kao da je svih tih 12 ljudi ponovno pucalo u mene i Sharon. Ta presuda

195
 nije imala nikakvog smisla. Jedan sudija je rekao da zbog kišnog vremena te večeri ja
nisam mogao jasno vidjeti ubicu. U sudnici sam rekao da sam bio ustrijeljen u kući, a
ne napolju, tako da vrijeme sa tim nije imalo nikakve veze .... Možda sam trebao poroti
pokazati rupu na mojoj desnoj ruci veličine grejpfruta, kako bi ih uvjerio da je pucano
u mene. Ne razumijem to ..... Koji je to još dokaz potreban da ih uvjerim, ako nije
dovoljna identifikacija svjedoka očevica?"
Ove scene su mučile Ricarda iz dana u dan. Ljutnja, gubitak, iznevjeravanje i očaj
doveli su ga do psihoterapije. Osjećajući beznadežnost, samo je brinuo da plati račune koji
su bili važni za njegovu porodicu. Počeo je o svom bolu govoriti na prezencijama na
work-shopovima za obuku mladih policajaca a držao je govore s ciljem promocije prava
žrtve. Ipak, to mu nije bilo dovoljno. Kao što je i sam rekao: "Iako mi je posao značio sve,
nisam ga razvijao. Tom događaju su me, bez posebnog upozorenja, vraćale neke pjesme,
fihnovi, vijesti o sličnim događajima ili prijatelj. Živio sam to iskustvo nanovo.
Četiri godine nakon ranjavanja, Ricardo je započeo tretman sa Nancy Davis, tera-
peutom koja ga je dijagnosticirala kao PTSP. Kada je počeo raditi EMDR, uslijedilo
je poboljšanje. "Pojavile su mi se misli vezane za nadu u budućnost. Mogu bez ikakve
dileme reći da sam se oslobodio traume. Ne moram se sjećati svakog detalja odmah
čim se ujutro probudim i otvorim oči. Sad mogu odabrati da li da se želim sjetiti tog
događaja. Ne moram se više sakrivati iza Jekyll-Hyde maske. Ja više tjelesno ne rea-
giram na flashbackove. Više se ne hvatam za desnu ruku kada osjetim psihološki bol.
Moja desna mka me ne podsjeća stalno na to da sam trebao spasiti Sharon. Te noći
san1 učinio najveći mogući napor i ni smn ne znam da li bih mogao u budućnosti ura-
diti tako nešto. Sve što sada znam je to da sam živ i da mogu pomoći drugima. " On
je potpuno spreman započeo novi život, "bez tuge i bola."
Ova vrsta rada sa EMDR uključuje mnogo pitanja. Prije svega mogućnost razvi-
janja EMDR programa za pomoć žrtvama kriminogenog nasilja da u što krećem vre-
menu poboljšaju kvalitet svog života. Postoje spekulacije da oslobađanje od patnje
može biti kontraproduktivno ili pak etički upitno. One su proizašle iz mogućnosti da
kod žrtve oslabe osjećaji u pogledu nasilja, što bi je činilo manje odgovomom: sve to
bi žrtvu lišilo urođenog borba ili bijeg odgovora koji bi je mogao zaštititi u budućnosti
ukoliko bi joj prijetila opasnost od nasilja; ili će žrtvu, nasuprot tome učiniti isuviše
spremnom za praštanje prema počiniocima zločina. Klinička primjena EMDR je
pokazala da su te bojazni bezrazložne. Osobe tretirane sa EMDR s ciljem procesiran-
njihovih traumatskih gubitaka izvijestile su da sa prihvaćanjem otvorenosti u odno-
su na njihovo iskustvo dolazi do porasta kreativnosti. Oni nisu prestali slikati iako su
sada više upotrebljavali neke druge boje. Ratni veterani su izvijestili da mogu osjetiti
"gorčinu" kada im je to potrebno. Gubitak bola nije uklonio Ricardovu želju da zas-
prava žrtve; to ga je osposobilo da bude još efikasniji na tom planu.
Da li širom svijeta mogu naučiti da je u redu preći iz pozicije Žl1ve u pazi-
onog ko je preživio i ko će moći doživljavati životne radosti. Sve ono što se
čovjeku desilo u životu, uključujući različite gubitke, npr. smrt bliske osobe, ne može

196
 biti zaboravljeno, čak i ako se prihvati pomoć u nastojanju da se prošlost stavi na pravo
mjesto. Liječenje ne otklanja potrebu za promjenom. Ricardo je rekao, "Prije svega
ovog što se desilo postojao je Ricardo Wiggs. Želim da bude sasvim jasno da sam se
ja vratio i da se kontroliram. Ja to posmatram na slijedeći način: imao sam ono što bi
se moglo nazvati grubom maršrutom u životu, i sada o tome govorim na javnim
skupovima".
I Linda Crampton, koja je patila nakon eksplozije podmetnute bombe u Oklahoma
Cityu, pomagala je u okviru jednogantiterorističkoga programa. Dawn Baumgartner,
vazduhoplovni poručnik, silovana u Panami, sada pruža pomoć žrtvama silovanja, a
radi i na edukaciji vojnih službenika kojima je zadatak da pomognu ženama pripa-
dnicima vojske u slučaju da budu napadnute. Mašinovođa Jim Dugue radi na pružanju
podrške ostalim željezničarima koji su doživjeli saobraćajnu nesreću u kojoj je žrtva
smrtno stradala. Don Heggie, ratni pilot, nakon svog tretmana, mobilizirao je stotine
ratnih veterana kako bi poboljšali vlastiti život. Umjesto da osoba ostane i dalje
zarobljena bolom, onje može motivirati da pomogne drugim ljudima.
Posebno su bolna pitanja vezana za slučaj devetogodišnje djevojčice koju je njen
susjed (imao je policijski dosije) trideset puta snažno udario nogom i ostavio je da
umre. Njen doktor je u izjavi za novine rekao: "Njen fizički oporavak će potrajati mje-
sec ili dva. Za njen emocionalni oporavak to ne mogu reći." To je bio prirodan odgo-
vor kada je u pitanju dužina psihološkog oporavka i liječenja. Ali, da li će osoba na-
staviti trpjeti zbog fizičkih i psiholoških poslijedica traume? Zar EMDR ne pokazuje
da se psihološke posljedice mogu izliječiti uspješno i brzo poput fizičkih? Možda bi
bilo moguće inkorporirati neke unaprijeđene psihološke intervencije kako bi se pre-
venirao dugotrajni poremećaj.
Slučajevi o kojima govore izvještaji iz New Yorka idu u prilog ovoj mogućnosti. Mala
djevojčica je bila dovedena na terapiju zbog vrlo agresivnog ponašanja-sve oko sebe je
lomila i uništavala. Terapeut je istražio porodičnu situaciju i utvrdio da je njen otac koji je
mnogo i napomo radio kako bi obezbijedio sredstva za život, često bio razdražljiv i ljut na
porodicu. Iako mu psihologija nije bila bliska, otac je ipak pristao na seansu EMDR koja
je bila fokusirana na njegovu ljutnju. Za vrijeme izvođenja pokreta očiju on se prisjetio
vlastitog djetinjstva i shvatio da se ponašao upravo onako kako se ponašao njegov otac.
"Jedino što sam ikada osjetio prema mojoj djeci su bila ljutnja i suzdržanost. Sada osjećam
brigu za njih." Kolikom se broju porodica može pomoći ovakvom intervencijom?
Ima mišljenja da se u porodicama u kojima je ovako ponašanje, unutar porodice prisut-
no generacijama ne može praktično ništa poduzeti da se promijeni takav obrazac pona-
šanja. EMDR je prikladan za istraživanje postojanja mogućnosti takve promjene. Sa
Srednjega Istoka dolazi izvještaj o sedamdeseijednogodišnjoj ženi egipatsko-francuskog
porijekla koja je većinu svoga života bila depresivna. Tražeći pomoć, došla je i do tera-
peuta koji je upotrijebivši EMDR omogućio klijentici da reprocesira događaj iz vremena
kada je imala tri godine. Klijentica se sjetila svoje majke koja je njenog mlađeg brata stavi-
la ispred nje i onda mu kao bokserski trener govorila; "Ona je samo djevojčica, udari je."

197
 "Kada sam to čula, "rekla je žena, "cijeli moj svijet se srušio; i zvijezde i mjesec
su se srušili ..... .i razmrskali." Ona je za vrijeme EMDR seanse shvatila da je kao
posljedicu ovog događaj imao to daje "ona uvijek bila ponizna". Nakon procesiranja
njene krivnje i ljutnje ona je rekla: "Nikada nisam željela biti dječak. Ponosna sam na
to što sam žena." Njena depresija je nestala i bilaj e sposobna da živi ne uzimajući više
lijekove. Rekla je, "Kada sam počela tretman, bila sam na dnu okeana; sada sam ispli-
vala na površinu."
Ovaj slučaj ponovno pokazuje da događaji koji su se desili čak i prije više od 60
godina mogu snažno uticati na čovjekov život. Ovaj p1imjer također pokazuje da ti isti
događaji mogu biti reprocesirani. Šta nam to govmi o efektima koji se mogu shvatiti
kao kultuma norma? U 11111ogim zemljama žene se smatraju građanima drugog reda.
Ali, da li sama činjenica da su ovakva vjerovanja vijekovima prisutna u nekim kul-
turama, znači da ona nisu potencijalno traumatična? Da li EMDR može pomoći u
prekidanju negativne aktulturacije?

Jedan do problema na koji se može naići, predstavlja uvjerenje pojedinaca da oni ne

zaslužtBu pomoć. Oni su uvjereni da treba da se osjećaju bijedno zato jer ne mogu živjeti
u skladu sa njihovim velikim očekivanj im. Ljudi su često inhibirani krivnjom zbog stvari
nad kojima nisu imali kontrolu. Jacob, izraelski veteran, bio je izbačen iz svog automobi-
la prilikom eksplozije bombe koju su teroristi bili postavili u jedan autobus u Jeruzalemu.
Kada je došao svijesti, vidio je mladog čovjeka vjerovatno vojnika, kako zatvorenih očiju
leži u ostacima autobusa. Jacob je uzaludno pokušavao doći do njega pomoći mu zadnjim
djelićima snage, dovikivao je vojniku da se pokrene, pokušao je dopuzati do njega, ali je
ponovno izgubio svijest. Kada se drugi put osvijestio svnda oko sebe je vidio dijelove
ljudskih tijela. Ponovno je izgubio svijest. Osvijestio se tek u bolnici. Kasnije je shvatio
da je u vrijeme dok je on bio bez svijesti, došlo do druge eksplozije.
Jacob je uvijek bio uspješan, pun energije. Prošao je kroz rat i imao je priliku vid-
jeti ubijene ljude oko sebe, ali ovo što je doživio, to je bilo drugačije. Iako on fizički
nije bio povrijeđen, poslije tog događaja patio je od hroničnih intenzivnih glavobolja.
Noću nije mogao spavati zbog povratnih noćnih mora koje su se odnosile na scenu sa
vojnikom. U želji da tu sliku izbaci iz svojih misli, ustajao bi i pustio program na tele-
viziji ili radiju, budeći iz sna ostale ukućane. Imao je neugodne epizode kada bi bio
izrazito ljut i sklon galami. Ovaj čovjek koji je bez straha prošao nekoliko ratova počeo
je osjećati strah kada bi se našao u blizini autobusa. Svakodnevno je doživljavao flesh-
backove koji su imali isti karakter kao i noćne more i nikako nije mogao izbaciti tu
sliku iz svojih misli. Nije razumijevao svoje reakcije i gubio je povjerenje u samog
nije se mogao koncentrirati, zbog čega je mogao ostati bez zaposlenja.
Očajanzbog prijetećih finansijskih problema, Jacob se obratio za pomoć i tada bio
upućen kod Gary Quinna, jednog od nekoliko terapeuta koji su u to vrijeme u Izraelu
prakticirali EMDR. Za vrijeme EMDR seanse on se fokusirao na sliku vojnika uz neg-
ativnu kogniciju; "Ja sam bespomoćan i slab." Jacobova ljutnja i strah su imali vrije-

198
dnost od 9 od mogućih lO na SUD skali. Pred kraj seanse, njegov SUD je bio O ili l,
a njegovo željeno vjerovanje: "Uradio sam najbolje što sam mogao u tim okolnosti-
ma" se popela sa 3 na maksimah1ih 7 na skali validnosti. Stalne glavobolje koje su se
pojavile neposredno nakon eksplozije autobusa su prestale, a također su iščezle i sme-
tnje koncentracije. O svojoj EMDR terapiji, Jacob je rekao: "Došao sam kao slomljen
čovjek. Izašao sam iz mog starog selfa." Još jednom, ponovno možemo vidjeti kako
se racionalno 'znanje osobe da ona nije imala kontrolu nad situacijom ne može kori-
stiti sve dok se događaj ne procesira. Na koliko sve načina ljudi mogu ostati zarobljeni
osjećajući bezrazložnu odgovornost i krivnju? Taj spektar mogućnosti je beskrajan.
Moraju li incidenti koji se dožive biti dramatični i tako očiti prije nego što se ljudi
odluče potražiti pomoć koja bi podstakla sistem za procesiranje informacija kako bi se
oslobodili osjećanja krivnje i slabosti?
Na žalost, neki ljudi vjeruju da ako nastave nalaziti "razloge" u njima samima, ili
ako budu dovoljno vjerovali, njihov problem može biti riješen. Ali, istina je da zbog
nesposobnosti da procesiraju vlastitu patnju, tim ljudima inteligencija sama po sebi
neće pomoći, jednako kao ni njihova vlastita snaga, jačina ili vjerovanja. Uvid ne
dovodi do promjene. Uvidje zapravo manifestacija promjene. U toku rada sa EMDR
možemo vidjeti da su neprocesirana osjećanja suština problema. Osoba može imati
intelektualno razumijevanje koje ipak nema utjecaja na emocije ili na fiziološki uvje-
tovana neadekvatna ponašanja. Inteligentni ljudi, ljudi od reda mogu previše jesti,
previše piti, previše raditi ili povrijediti druge zbog bola koji osjećaju. Znati razlog
svoje patnje nije isto što i izliječiti se.
Jedno od pitanja koje se nameće kada je riječ o EMDR, jeste i ono vezano za uti-
caj koji može imati rezolucija lične traume na uzroke rata. Iako kao uzroci rata mogu
postojati politički, finansijski i socijami faktmi, ipak kao mogući uzroci rata mogu se
pojaviti i mržnja i bijes, koji su nastali u nekim ranijim konfliktima, a sa njima i želja
za osvetom i odmazdom. Da li užasi jednog rata predstavljaju klicu za slijedeći? Kada
je EMDR Program humanitarne pomoći poslao američke terapeute na Balkan kako bi
trenirali profesionalce za EMDR terapiju, hrvatska psihijatrica u želji da bude sigurna
da smo poslali timove također u Srbiju, rekla je: "Ubijanje neće prestati sve dok ne
prestane bol."
"Bol" je bio razoran na mnogo načina. Priče o ratu o kome je izvještavala štampa
širom svijeta uključivale su izvještaje o krvoproliću, izbjeglicama, užasima silovanja i
"etničkom čišćenju". Ali, svakodnevne patnje civila su također bile užasne. Kada su
EMDR terapeuti stigli u Sarajevo ustanovili su da su stanari u zgradama tokom noći
postavljali straže na ulaze u zgrade, kako bi se zaštitili od snajperista. Iako nije bilo struje
hirurzi su radili u salama bez svjetla, jer je to bio jedini način da spasu pacijente od smrti.
Vožnja po gradu je bila također rizična po život; u gradu nije bilo semafora koji bi reguli-
rali saobraćaj, jer su ljudi vozili manevrirajući i ubrzavajući kako bi iz-bjegli snajpersku
vatru. Saobraćaj ne nesreće su bile česte, tako da su se ljudi plašili da ne nastradaju u sao-
braćajnom udesu. Taj strah je na SUD skali bio ocijenjen sa tri od maksimalnih l O.

199
 Smrt je bila svakodnevni pratilac muškarcima, ženama i djeci, koji su bili očevici
pogibije članova njihovih porodica. Gotovo da nema čovjeka koji nije doživio smrt
njemu drage osobe, često pod užasnim okolnostima. U Sarajevu i prije nego što je
izbio rat, u mnogim porodicama došlo je do diferencijacije kada su se ljudi izjašnjavali
kao Srbi (pravoslavci), Hrvati (katolici) i Bošnjaci (muslimani). Miješani brakovi su
se raspadali, jednako kao i šire porodice. Prekidala su se također prijateljstva, a ljude
su ubijali pripadnici naroda sa kojim su donedavno živjeli. To su bili njihovi bivši su-
sjedi, članovi porodice ili kolege koji su izabrali drugu stranu.
U radu sa bosanskim kliničarima EMDR terapeuti su imali priliku razgovarati sa
građanima Sarajeva. Tada su ustanovili da ono što je imalo najveći uticaj na te ljude,
nije bila stalna opasnost od granata i snajperske vatre, nego je to zapravo bila stalna
b1iga za njihovu djecu. Mnogi su se mučili suočeni sa dilemom da li da pošalju svoje
sinove i kćerke izvan opkoljenog grada, nasuprot sigumosti koju su djeca osjećala
okružena brigom i sigumosti koju su im mogli pružiti njihovi roditelji. Jedan čovjek je
bio zab1inut zbog mogućnosti da neće više biti sposoban da izgradi odnos sa svojim
sinom, inače u adolescentnoj dobi, kakav su oni imali dok mladić nije otišao iz grada.
"Tri godine bez njega su već za mene izgubljene. On više nije isto ono dijete koje sam
poslao. On postaje čovjek i ja sam izgubio dragocijeno vrijeme koje ne mogu vratiti."
On se također sjetio kako je bilo teško poslati dijete van grada: "Bio sam zauzet paki-
ranjem, planiranjem i organiziranjem putovanja. Otišli smo do automobila i u jednom
trenutkLI smo shvatili da se možda više nikada nećemo vidjeti. Obojica smo toga bili
svijesni u istom trenutku. Preko automobilskog stakla prislonili smo naše dlanove
jedan na drugi."
U ratnome Sarajevu i djeca su patila na svoj način, takođe1: Jedan dječak se sve više
i više plašio zbog toga što je njegova majka ostajala duže na poslu. Ali, on se plašio da
joj to kaže: ona bi mogla odlučiti da pođe kući ranije i ako bi na putu kući tada bila
ubijena, on bi to smatrao svojom greškom.
U EMDR seansama koje su američki terapeuti radili sa njihovim bosanskim sara-
dnicima, pojavile su se dvije teme: bespomoćnost i krivnja preživjelih. Život u gradu
u kojem su 48 mjeseci bili pod udarom granata i pješačkog naoružanja, doveo je do
toga da je ljude prožimalo osjećanje bespomoćnosti, jer nije postajao način da se
zaštite. Izlazak iz kLiće je predstavljao opasnost, ali i boravak u kući je također pred-
stavljao opasn()st. Ljudi koji su preživjeli sve ove opasnosti, osjećali su stid zbog toga
što su bili zdravi: "Moji problemi nisu tako veliki; poznajem porodicu čiji su svi
članovi poginuli."
Kroz globalne efekte EMDR vidjeli smo da bol nije bio jednostran. Dvadesettro-
godišnji Dimitri, mski vojnik koj~ je bio prisiljen da se uključi u Balkanski konflikt,
došao je u Moskvi EMDR terapeutu, kada je pročitao da je jedan njegov blizak subo-
rac pucao i ubio sve članove sopstvene porodice prije nego što je revolversku cijev
okrenuo prema sebi i izvršio samoubistvo. Izgledalo je da se ova ubistva ne mogu
objasniti.

200
 Terapeutu Pavelu Luschinu, Dimitrieva djevojka je rekla da mladića kada se vra-
tio iz rata, niko pa čak niti oni koji su ga ranije dobro poznavali, nisu više mogli pre-
poznati. Bio je ljutit i razdražljiv, pun gnjeva prema vlastima i lokalnim autoritetima
koji su nastojali da svi Ukrajinski vojnici učestvuju u konfliktu kao dobrovoljci. Di-
mitri je pokazivao nekontroliranu ljutnju prema onima koji su ga iritirali, često se kon-
frontirajući sa bilo kim ko mu se našao na putu. Njegovi stari prijatelji su ga izbje-
gavali.
Dimitri je počeo shvatati da je postao opasan po druge ljude tek onda kada je
pročitao o incidentima u koje su bili uključeni vojnici koji su bili u ratu. Tada se počeo
noću buditi sav preznojen od straha. Terapeutu je rekao za san koji se ponavljao i u
kome je sanjao kao da ga je nešto pritisla, nešto što je istiskivala njegovu krv napolje.
Također je rekao terapeutu da je uvijek držao stisnute pesnice. Ako bi neko napravio
nešto pogrešno u njemu se budila snažna želja da ga nokautira ili da puca u njega.
U toku EMDR seanse Dimitri je izjavio da nije imao mogućnost izbora. Kada je
terapeut od njega tražio da opiše sebe i ostale vojnike u situaciji kada su stajali u grupi
i kada je od njih traženo da se prijave kao dobrovoljci, Dimitri je to plihvatio i sa suza-
ma u očima o tome je rekao: "Oni su me dan prije toga tukli i nazivali su me slabićem.
"Terapeut ga je pitao; "Za Vas je bilo bolje da se prijavite i odete u rat u kome ste
mogli poginuti, nego da još jednom prođete kroz to?" ''Da", prošaputao je Dimitri. Na
kraju slijedećeg seta Dimitri je rekao: "To je bio moj izbor.... niko me više neće zvati
slabićem." Kada je EMDR seansa završena, Dimitri je izvijestio o postizanju emo-
cionalne rezolucije i stabilnosti.
Vojna iskustva poput onoga Dimitrijevoga, uključujući veliku i malu traumu, mogu
imati duboki uticaj na činjenice koje se ne mogu poricati. Ali kakvi su efekti? Uočljivo
je da je opis Dimitrija, koji su dali njegovi prijatelji poslije njegovog povratka sa
Balkana, bio skoro od riječi do liječi isti kao onaj kojim su susjedi iz njegovog rodnog
grada govorili o Tiomothy Mc Veighu, optuženom za bombaški napad u Oklahoma
Cityu, po njegovom povratku iz Pustinjske oluje. Susjedi su rekli da ga po povratku
nisu mogli prepoznati; ljutio se na vlasti i, općenito, doimao kao potpuno drugačija
osoba. Koliko mnogo neizliječenih potencijalnih prestupnika hoda unaokolo ulicom?
Dimitri je bio dovoljno uplašen novinskim člankom koji je govorio o višestrukom
ubistvu koje je počinio njegov suborac. Tada je odlučio doći na tretman. Kakve su sve
posljedice mogle nastati pli njegovom susretu sa onima koji nisu osjećali mržnju poput
njega i sa onima koji nisu razmišljali kao on? Možda bi se moglo desiti nešto slično
onome što je Timthy Mc Veigh već učinio. Da li bi se i u Rusiji u nekome gradu desi-
lo nešto slično onome što se desilo u Oklahoma Cityu?
Među onim što je sa sobom donijelo bombardiranje u Oklahoma City 1995.
godine, desila se ijedna bolna promjena u samom osjećaju sigurnosti i zajedništva kod
ljudi, koji su tamošnji stanovnici da tada njegovali. Ništa nije upućivalo na veliki tero-
ristički akt. Oklahoma City nije New York ili Los Angeles. Prije bombardiranja
Oklahoma City je bio grad sa milion stanovnika. To je bio veliki grad, ali po načinu

201
kako se u njemu živjelo, podsjećao je na život u gradovima pedesetih godina, kada je
svako svakoga poznavao. Ljudi su tada išli zajedno na utakmice bejzbola ili bi orga-
nizirali jednostavne zajedničke večere.
Ali, realnost je takva da i pored svega ljudi ne mogu jednostavno reći: "Tako nešto
se neće desiti ovdje." Bol, gubitak, tuga, povrede i iznenadna smrt se mogu desiti bilo
kome u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu. Bilo šta da je uzrok tragediji-tero-
ristički napad, orkan ili saobraćajna nesreća-u središtu svega je osoba kao što smo Vi
ili ja. Niko nije izuzetak kada je riječ o takvoj mogućnosti. U Oklahoma City, svi lju-
di koji su bili uključeni u aktivnosti pružanja pomoći, kao što su zaposleni u hitnoj
pomo-ći, ljekari, savjetnici ili službenici gradskih službi, u toj situaciji su bili trau-
matizirani magnitudom tog događaja. Svaki pogled na školske torbe devetnaestoro
djece koja su tada poginula, teško je pogađao spasioce. Većina njihovih napora bila je
uzaludna. Nakon 24 sata čak ni psi tragači nisu uspjeli pronaći preživjele, što je kod
spasilaca izazivalo depresiju. Radnici koji su radili na raščišćavanju su pokušavali
malo da ih razvedre tako što bi se uvukli u ruševinu, a psi su slijedeći njihov trag
dolazili do njih.
Bez obzira da li se radilo o žrtvama iz Rwande, Columbiae ili Sarajeva, kojima
su pomagali EMDR terapeuti, jedna je poruka u svemu tome bila jasna: svi ljudi imaju
isti kapacitet za destrukciju i razvoj, jednako kao i za bol i izliječenje. U vrijeme
eksplozije u Oklahoma Cityu na fotografiji objavljenoj u velikom broju novina mogla
se vidjeti jednogodišnja Baylee Almon u naručju jednog vatrogasca. Ona je postala
slika razaranja grada. Za Lindu Cran1pton, međutim, Baylee je bila mnogo više od
puke slike u novinama. To je bila mala djevojčica čiju je kosu Linda uplitala za vijeme
vožnje u liftu dan prije eksplozije. Sjećanje na Baylee je bio fokus druge EMDR
seanse Linde Cramton, prilikom njenog pokušaja suočavanja sa osjećanjem krivnje
koje je ležalo zabačeno iza mentalnog zamračenja vezanog za eksploziju. Bylee nije
poginula na licu mjesta Linda je mislila da je mogla spasiti Baylee da se samo nakon
što je izašla iz stana, okrenula u lijevo prije nego što je počela silaziti niz stepenice.
To znači da je ona mogla naći Baylee prije vatrogasaca i nekako je pokušati održati u
životu. Pred kraj te EMDR seanse, Linda je shvatila da ipak nije mogla ništa učiniti da
pomogne Baylee, osjećajući kao da djevojčica lebdi oko njenih ramena opraštajući joj.
Linda je tada prestala škrgutati zubima.
U njenoj trećoj i posljednoj EMDR seansi iz Linde je izbila ljutnja: ljutnja na
Timothy Mc Veigha; ljutnja koju je osjećala prema njemu zbog smrti njenih susjeda i
prijatelja, ljutnja zbog gubitka njenog doma i njene sigumosti. Kada je ona ispoljila
svoju ljutnju, osjećala je i sućut prema onima koji su izgubili njihove voljene, ili sućut
prema onima koji su u tom napadu bili teško invalidizirani (smetnje vida, govora, ili
otežanog kretanja). Pored ljutnje, tuge i sućuti, kod Linde se uočila i želja za aktivira-
njem i ona se pridružila generalnom zah~evu koji su advokati uputili u okviru akcije
podrške federalnoj borbi protiv terorizma.

202
 Predsjednik Clinton je 24. aprila 1996. potpisao taj Zakon. Linda, poput velikog
broja onih koji su patili, silno se željela angažirati i pomoći da se njena tragedija ne
ponovi i da ljudi iz njene tragedije nešto nauče. EMDR nam također može pokazati da
je jedan od načina za spriječavanje tragedije, fokusiranje traume koja može izazvati
nasilje, prije nego što ono izroni. Svakako, počinitelji moraju odgovarati za ono što su
učinili, ali čini se da je nmogo bolje fokusirati problem i raditi na njemu, umjesto da
se djeluje tek onda kada se stvari dese pa u terapiji fokusiramo krivicu.
Ovakav stav je prihvatio i svećenik David Price, EMDR terapeut na Bowden
Instituionu najvećem zatvoru u Kanadi. U njegovim izvještajima on je isticao da
većinu zatvoreničke populacije čine seksualni prestupnici, među kojima su najteži pe-
dofili, za koje je često bilo uvriježeno mišljenje da ih je teško liječiti. Kada je manji
broj pedofila nakon boravka od 90 do 100 dana trebao biti pušten iz zatvora da na-
stave živjeti bez supervizije, onje odlučio da sa trojicom od njih pokuša raditi EMDR.
Oni su kao bivši zatvorenici bili aktivni participanti Programa za seksualne prestup-
nike. Svaki od njih je imao historiju seksualnog nasilja sa ponavljanjem prestupa u
prosjeku nakon 3 do 6 sedmica po izlasku iz zatvora. Svećenik Price se odlučio da radi
sa tim ljudima pojedinačno, zbog toga što su oni priznali djela koja su počinili kao i
zbog toga što su imali spiritualnu vezu sa "višom silom". Za primjenu EMDR bilo je
jako važno to što su oni identificirali njihov "laiminalni laug". To je proces koji
uključuje identificiranje događaja koji su potakli progresivno izgrađivanje određenih
emocija, misli i ponašanja koja su kuhninirala u laiminogenom ponašanju.
Jedan od trojice mladića, Sam procesirao je traumatska sjećanja udružena sa 9 oki-
dača. Kao što je u toku tretmana zabilježio svećenik Price, "glavno probijanje" se desi-
lo u četvrtoj seansi. Sam je potaknuo potisnuta sjećanja na svoj bijes. Njegova osam
godina starija sestra je prijetila, a i stvarno uništavala njegove igračke ako on ne bi
izveo seksualni akt sa njom. Sam, kome je bilo samo devet godina, godinama je skri-
vao svoj bijes, krivnju i konfuziju zbog sestrino g ponašanja. Sam je uradio 14 EMDR
seansi u periodu dužem od dva mjeseca i, kao i ostali, bio je praćen nakon završetka
tretmana i puštanja na slobodu. U toku praćenja Sam je izvijestio da su njegovi raniji
modeli ponašanja nestali i da je i pored toga što su ga strogo tretirali kao i sve poput
njega, osjećao u sebi snagu, mir i kontrolu.
"Ja sam kontaktirao sa Samom svake dvije sedmice" izvijestio je svećenik Price.
On je doživio odbacivanje, napuštanje, stid, kao i ismijavanje i negiranje njegove
anksioznosti. Prije nego što je započeo liječenje, bilo koje od ovih iskustava kod njega
bi dovodilo do povlačenja ili učestalijih prestupa. Na njegovo zadovoljstvo nijedno od
ovih ponašanja se nije ispo ljilo. Umjesto toga Sam je bio inicijator jedne pozitivne
podrške u grupi, koristeći pri tome određene vještine kontrole svoga ponašanja koje je
stekao. On se zaposlio, a kao dobrovoljac je sarađivao sa policijom. U okviru toga
angažmana provodio je progam za roditelje i djecu. Sam je izvijestio da nije osjećao
bijes i ljutnju prema okolini, niti je osjećao odvratnost prema samome sebi. On je

203
može izabrati način na koji će odgovoriti u određenim okolnostima. I pored toga što
smo u ovoj knjizi vidjeli da su automatski odgovori našeg mozga i tijela uslovljeni
uzrocima i poslijedicama, postoji i jedan dio koji funkcionira na drugačiji, zdrav način.
Dio koji opservira patnju može izabrati mogućnost traženja pomoći koja je neophod-
na za izlazak iz tog stanja. To je dio koji čovjeka vodi u terapiju, dio koji čovjeka pod-
stiče da traži različite knjige o pružanju samopomoći. To je dio koji će nam reći kakvi
zapravo možemo biti ako nestane našeg straha. Ono što je važno upamtiti je činjenica
da neki strahovi sa kojima se suočavamo predstavljaju zapravo ranija životna iskust-
va koja su blokirana u mozgu. Ova knjiga upravo pokazuje kako se može osloboditi
od tih strahova: kako možemo naučiti ono što je potrebno znati iz ovih iskustava, te da
se ono što je nepotrebno odbaci. Kada se to učini jednom, čovjek može birati svoje
akcije i tako izbjeći automatske reakcije.
Svaka priča iz ove knjige može biti i Vaša priča. Na ovim stranicama Vi možete
prepoznati sebe, ili možda Vašeg susjeda, prijatelja ili člana porodice. Treba zapamtiti da
zdravlje može biti unaprijeđeno kada postoji mogućnost za to. Ovu činjenicu imamo
na umu kada je u pitanju tjelesno zdravlje. Vrijeme je da to imamo na umu i kada je u
pitanju psihološko zdravlje. Mozak je dio tijela i on funkcionira po zakonima uzroka
i posljedice. Kada se osjeća fizički bol, odgovor tijela je donekle zatomljen. Naš um
automatski reagira na vanjske pritiske i iskustva. Neki od ovih odgovora su veoma
značajni za život i oni su korisni, za razliku od nekih drugih koji to nisu, ali se ti odgov-
ori mogu promijeniti. Prateći procese u toku liječenja klijenta možemo zapravo steći
uvid u naš potencijal da liječimo. U toku tog liječenja može se pojaviti efekat talasa-
uja koji može mobilizirati svakog od nas da bolje razumijemo i budemo psihološki
zdraviji.

204
 Dodatak A

e
EMDR Programe humanitarne pomoći -
EMDR Humanitarian Assistence Programs
čini mreža treniranih EMDR kliničara koji žele da pomognu žrtvama traume kako bi
izliječilinjihovu patnju i poboljšali kvalitet njihovog života. EMDR-HAP volonteri
putuju širom svijeta u ona područja u kojima postoji široki dijapazon emocionalne pat-
nje, bez obzira na to da li je u pitanju prirodna katastrofa ili je ta patnja prouzrokovana
ljudskim nasiljem. Oni nude besplatan tretman žrtava, a također nude pomoć i široj
zajednici kroz treninge lokalnih profesionalaca iz oblasti mentalnog zdravlja, koji bi
pružali pomoć žrtvama u području na kome žive. EMDR-HAP je svojim naporima
pružio pomoć žrtvama u Oklahoma Cityu, jednom indijanskom rezervatu, u
Hrvatskoj, Bosni, Rwandi, Columbii, El Salvadoru, Kiewu, Moskvi, Izraelu,
Sjevernoj Irskoj. EMDR-HAP komiteti također rade na različitim domaćim projekti-
ma, uključujući upotrebu EMDR u radu sa djecom koja su žrtve gradskog nasilja, raz-
matraju se i mogućnost primjene EMDR u presijecanju kruga kriminala kod nasilnih
prestupnika. Put do izliječenja radi neposredno sa grupama predstavnika žrtava kako
bi se prikupile informacije i preduzeo tretman.
Svaki EMDR-HAP volonter kao dobrovoljac jednu sedmicu godišnje radi terapiju
ili učestvuje u treningu, pomažući tako osobama koje pate, a koje ne mogu platiti tret-
man. Međutim, ono što je možda i najznačanije, EMDR-HAP procjenjuje na kojem
mjestu u svijetu su EMDR kliničari najpotrebniji. Cijena pomoći koja je pružena žrtva-
ma u Oklahoma Cityu iznosi preko 50 000 dolara. Iako su individualni treninzi na Bal-
kanu i u Afi:ici bili sponzorirani od organizacija kao što su UNICEF i CRS (Catholic
Relief Service), mnogi od njih su bili i individualni doprinosi.
EMDR-HAP je javna dobrotvorna organizacija koja ostvaruje profit, ali prima
donacije, koje se mogu poslati na EMDR.HAP, P. O. Box 1542, El Granada,
94018, USA.

institut
Na EMDR Institutu je trenirano preko 20 000 kliničara u metodi EMDR od 1990.
kada je on i utemeljen. Njim upravlja internacionalni direktorij kliničara koji su treni-
rani na Institutu za potrebe klijenata i za trening kvalificiranih profesionalaca u oblasti
mentalnog zdravlja prema striktnim profesionalnim standardima. Treninzi su autor-
izirani displejom Instituta sa Logotipom EMDR instituta.

205
 Za dalje informacije o treningu (vidjeti podatke niže), su institntom se može kon-
taktirati putem telefona 408-372-3900, faksom 408-647-9881; preko e-mail na inst @
emd1: com, ili preko pošte na P.O. Box 51 010, Pacific Grove, CA93950, USA.

Odabir kliničara
EMDR mogu primjenjivati samo kliničari sa licencom koji su trenirani za EMDR.
Važno je obaviti intervju sa kliničarima koji žele raditi EMDR. Potrebno je provjeriti da
li on ili ona imaju odgovarajući EMDR trening (bazični trening se sastoji od dvodjelnog
kursa) te da su u tokn sa najnovijim saznajima iz ove oblasti. Iako je trening neophodan,
sam po sebi nije dovoljan. Za rad sa ovom tehnikom potrebno je birati kliničare koji su
postigli dobre reznltate. Važno je biti siguran da kliničar može uspješno liječiti Vaš pro-
blem. Veoma je važno da Vi osjećate povjerenje prema kliničaru. Svaki terapijski uspjeh
predstavlja zapravo interakciju između kliničara, klijenta i metode.
Inf01macije o kvalificiranim kliničarima se mogu dobiti na 512-451-6944 ili putem
pošte na P. O. Box 141743, Austin, TX 78714-1743, USA.

Internacionalno udruženje
Internacionalno EMDR udmženje (EMDRIA) je profesionalna organizacija EMDR
treniranih terapeuta i istraživača koji su odabrani da promoviraju visoke standarde
moguće uspješnosti i cjelovitosti EMDR prakse, izvora i edukacije za zdravlje ljudi.
EMDRIA dalje razvija postojeće empirijsko znanje, teoriju i kliničkn primjenu
EMDR i o promjenama informira članstvo. Ono je također uključeno u aktivnosti razvo-
ja etičkih standarda u okvim prakse i treninga; ostvarenje podrške kliničkim aktivnosti-
ma; i u edukaciju ostalih profesionalnih organizacija i opće populacije o efikasnoti
EMDR tretmana. Za dodatne informacije o EMDRIA kontaktirati asocijaciju na
P.O. Box 140824
Austin, TX 78714-0824, USA
Provjerite da lije EMDR knrs Vašeg kliničara odobrio EMDRIA. Kliničari mogu
i ne znajući imati trening koji ne odgovara našim standardima.

206
 Dodatak B

EMDR ima mnogo više objavljenih prikaza slučajeva i istraživanja koja je podrža-
vaju više od bilo koje druge metode korištene u tretmanu traume. Preko 20 000
kliničara su trenirani za EMDR širom svijeta ustanovljen je trening programa; koji je
prikladan za upotrebu. Od početka studije o efikasnosti (Shapiro, 1989.a) objavljeni su
izvještaji o pozitivnim terapijskim rezultatima upotrebe EMDR sa širokim opsegom
populacije, uključt~ući slijedeće:
l. Ratne veterane iz Pustinjske oluje, Vijetnamskog rata, Koreanskog rata i Drugog
svjetskog rata koji su bili rezistentni na ranije preduzeti tretman, a koji nakon EMDR
tretmana nisu više imali flashbackove i noćne more, te ostale sekvele PTSP (Carlson,
Chemtob, Rusnak i Hedlund, 1996; Daniels, Lipke, Richardson i Silver; 1992: Lipke
i Botkin, 1992; Thomas i Gafuer, 1993; Young, 1995).
2.0sobe sa fobijama i paničnim poremećajem kod kojih je postignuta brza reduk-
cija straha i simptoma (Doctor, 1994; Goldstein, 1992; Goldstein i Feske, 1994;
Kleinknecht, 1993; O' Brien, 1993; Puk, 1995).
3. Žrtve kriminala i policajci koje više nisu uznemiravali efekti nasilničkog napa-
da (Baler i Mc Bride, 1991; Kleinknecht i Morgan, 1992; Page i Crino, 1993; Shapiro
i Solomon, 1995; Solomon, 1995).
4. Ljudi koji su patili zbog ekscesivnog tugovanja zbog gubitka voljene osobe, ili koji
su bili uključeni u nesreću za vrijeme obavljanja njihovog posla, kao što su mašinovođe
koji nisu više patili zbog krivnje zato što nisu mogli izbjeći nesreću u kojoj su stradali
pješaci. (Puk, 199la; Solomon, 1994; 1995. Solomon i Shapiro, u štampi.)
5. Djeca traumatizirana napadom ili prirodnom katastrofom koja su bila izliječena
od njihovih simtoma (Chemtob, 1996; Gocco i Sharpe, 1993; Greenwalad, 1994; Peli-
cer, 1993; Shapiro, 1991).
6. Žrtve seksualnog napada koje su postale sposobne živjeti normalan život i ostva-
riti intimne veze (Hyer, 1995; Parnell, 1994; Puk, 1991 a; Shapiro, 1989 b, 1991, 1994;
Wolpe i Abrams, 1991).
7. Žrtve nesreća, zatim osobe koje su bile podvrgnute operativnim zahvatima,
osobe koje su imale velike opekotine, a koje su bile emocionalno i fizički oslabljene,
poslije tretmana su bile osposobljene da se aktivno uključe u život (Hassard, 1993; Mc
Cann, 1992; Puk, 1992; Solomon i Kaufman, 1994).
8. Žrtve seksualne disfunkcije koje su poslije tretmana bile sposobne ostvariti
zdrave seksualne odnose (Levin, 1993; Wernik, 1993).
9. Klijenti na svim razinama hemijske ovisnosti kao i patološki kockmi koji su sada
pokazivali stabilan oporovak i smanjenu tendenciju relapsa (Henry, u štampi, 1991;
Shapiro, Volgemann-Sine i Sine, 1994).

207
 10. Ljudi sa disocijativnim poremećajima koji su u terapiji sa EMDR napredovali
više i bolje nego što je to bio slučaj sa tradicionalnim tretmanom (Fine, 1994; Lazrove,
1994; Marquis i PUK, 1994; Paulsen, 1995; Paulsen, Volgemann-Sine, Lazrove i
Young, 1994; Rouanzoin, 1994; Young, 1994).
ll. Poslovni ljudi, umjetnici i sportisti koji su beneficirali od EMDR koji im je
omogućilo postizanje izvamednih uspjeha (Foster i Lendl, u štampi, 1996).
12. Klijenti sa širokim dijapazonom različitih PTSP sekvela kao i osobe sa drugim
dijagnozama koje su u toku EMDR tretmana ostvarile suštinski napredak (Allen i
Lewis, 1996, Cohn; Fensterheim, u štampi; Forbes, Creamer i Rycroft, 1994; Marquis,
1991; Puk, 1991 b; Spates i Buttnee, 1995; Spector i Hutwaite, 1993; Vaughan, Wiese,
Gold i Tarrier, 1994, Wolpe i Abrams, 1991 ).
EMDR tretman je omogućio izradu velikoga broja kontmlnih studija. Taj broj je mnogo
veći od onoga broja studija koje su urađene u vezi sa bilo kojom drugom metodom koja je
upotrebljena u liječenju PTSP (Shapiro, 1995. a, b, 1996.). Na osnovu pregleda literature
utvrđeno je da postoji samo šest kontrolnih studija kliničkoga ishoda (isključujuću pri tome
studije efekata lijekova) u cijelome području PTSP (Solomon, Geritty i Muff, 1992).

studije
l. Boudewyns, Stwertka, Hyer, Albrecht i Sperr (1993). U ovoj pilot studiji dvade-
set hronično hospitaliziranih veterana bili su izabrani metodom slučajnog izbora za
tretman sa EMDR, terapiju izlaganjem i grupnu terapiju. Signifikantni pozitivni rezul-
tati su utvrđeni u nivoima samoprocjene distresa i terapijskoj procjeni kod grupe tre-
tirane sa EMDR. Nikakve promjene nisu utvrđene primjenom standardiziranih i psi-
holoških mjerenja, a rezultati su prema autorima bili nedovoljni s obzirom na posto-
janje tendencija za kompenzacijom i sekundame dobiti. Rezultati se smatraju dovoljno
pozitivnim opravdavajući dalju ekstenzivnu studiju koja je rađena za Udruženje vete-
rana (VA). Rezultati preliminamih izvještaja (Boudewyns i Hyer; u štampi) upućuju
na to da je EMDR superiorna u odnosu na kontrolnu grupu koja je tretirana grupnom
terapijom, a na osnovu primjene standardnih psihometrijskih i fizioloških mjerenja.
2. Carlson, Chemtob, Rusnak, Hedlund i Muraoka (u štampi). Ova studija je testi-
rala efekte EMDR na hroničnim ratnim veteranima koji su od PTSP patili još od vreme-
na Vijetnamskog rata. U 12 seansi subjekti su pokazali bitan klinički napredak, što se
manifestiralo u iščezavanju brojnih simptoma. Ova grupa je pokazala superiornost u
odnosu na kontrolnu grupu sa kojom je rađena bio feedback relaksacija i grupu koja je
u okviru Udruženja veterana bila uključena u rutinsku skrb. Rezultati su neovisno
evaluirani standardno psihomaterijski.
3. Wallacea (1996). Ova kontrola studija je testirala efekte tretmana koji se
sastojao od tri EMDR seanse za seksualno zloupotrebljene adolescente, a primijenje-
u programu tretmana počini laca sekualne zloupotrebe. Za EMDR su subjekti bili
nasumce odabirani, a rezultati su bili komparirani sa onim koji su bili postignuti stan-

208
dardnim liječenjem individualnim ili grupnim tretmanom. EMDR grupa je pokazala
suštinski bolje rezultate što je podrazumijevalo redukciju anksioznosti i distresa
vezanih za njihovu traumu, porast osjećaja kognitivne kontrole i porast empatije za nji-
hove žrtve.
4. Jensen (1994). Studija komparira EMDR tretman 25 Vijetnamskih veterana koji
pate od PTSP sa neliječenom kontrolnom grupom. Utvrđena je mala, ali statistički
signifikantna razlika poslije dvije seanse u odnosu na nivo distresa za vrijeme seanse,
mjereno SUD skalom, ali nije bilo razlike na strukturiranom intervjuu za Posttra-
umatski stresni poremećaj (SI-PTSD), VOC skali, Skali postizanja cilja i Mississippi
Skali za borce povezana sa PTSP (M-PTSD); Jensen, 1994. Ovu studiju su vodila dva
psihologa stažista koji nisu kompletirali fotmalni EMDR trening. Oni su izvijestili o
nedovoljnoj tačnosti u pridržavanju EMDR protokola i vještine primjene, što je
upućivalo na njihovu nesposobnost za efikasnu upotrebu metode kako bi razriješili ter-
apijske probleme njihovih subjekata.
5. Marcus, Marquis i Sakai (1996). Ovi istraživači su evaluirali 67 pojedinaca sa
dijagnozom PTSP u kontrolnoj studiji koja je urađena u Kaiser Permanente Hospital.
Utvrđeno je da je EMDR bio supe1ioran u odnosu na standardno Kaiser liječenje koje
se sastoji od kombinacije individualne i grupne terapije uz medikamentozno liječenje.
Neovisni procjenitelj je procjenjivao participante na osnovu liste za provjeru sim-
ptoma-90, Bakovog inventara za depresiju, Skale utjecaja događaja, Modificirane
PTSP skale, Spielbergerovom inventaru anksioznog karaktera i SUD skali.
6. Pitman i ostali (u štampi). Studija je zasnovana na komparaciji efekata tretmana
između dvije grupe u kojoj je obuhvaćeno 16 veterana, koji su bili dugotrajno ambu-
lantno tretirani, a odabir je izvršen metodom slučajnog izbora. Jedna grupa je koristi-
la pokrete očiju, a kontrola grupe je koristila forsiranu fiksaciju očiju, tapšanje rukama
i izvođenje talasastih pokreta rukama. U toku šest seansi se radilo na jednom sjećanju
u svim nabrojenim uvjetima. Prema izvještaju participanata obje grupe su pokazale
signifikantan pad njihovog distresa, intruzija i simptoma izbjegavanja.
7. Renfrey i Spates (1994). Ova kontrola studija obuhvatila je 23 subjekata sa PTSP
u kojoj su bili komparirani efekti EMDR u kojima su pokreti očiju izvođeni praćenjem
kliničarevog prsta, EMDR u kojoj su pokreti očiju izvođeni praćenjem tankoga štapa,
te EMDR sa upotrebom fiksirane vizuelne pažnje. U sva tri uslova je došlo do pozi-
tivnih promjena na CAPS, SCL-90-R, Skali uijecaja događaja, te na SUD i VOC
skalama: Ipak su uslovi u kojima su rađeni pokreti očiju ocijenjeni kao "efikasniji".
8. Rothbaum (u štampi). Ova kontrola studija rađena je sa Žlivama silovanja. Ona
ukazuje na to da poslije 3 EMDR seanse 90% participanata nije više potpuno ispu-
njavalo kriterije za PTSP. Rezultati Skale PTSP simptoma, Skale uticaja događaja,
Bekovoga inventara za depresiju i Skale disocijativnog doživljaja je evaluirao neovis-
ni procjenitelj.
9. Scheck, Schaeffer i Gillette (u štampi). Provjeravana je 60 žena u dobi od 16 do
25 godina koje su imale visoko rizično ponašanje i traumatičnu prošlost.

209
postepeno razvio jedan prikladan odnos sa njegovim vršnjacima. Već je bio na slobo-
di devet mjeseci, a da pri tom nije napravio niti jedan pristup. Kod ostale dvojice pa-
cijenata koji su bili uključeni u terapiju rezultati su bili slični. 2 )
Proces učenja i transformacije nije ograničen samo na liječenje patnje. EMDR
može biti posebno upotrijebljen za pojačavanje postignutih rezultata. Osnovna kara-
kteristika EMDR tretmana je u tome da negativne slike, emocije i vjerovanja postaju
difuznija i manjega intenziteta, dok pozitivne slike, emocije i vjerovanja postaju snažnija
i življa. Upravo zbog te svoje mogućnosti EMDR može pomoći ljudima da nauče
potrebne vještine koje su neophodne da bi se učinili prvi koraci, nastavilo dalje sa pro-
gresivnim značajnim postignućima. Tako pomažemo klijentima da mogu predstaviti i
slike poput onih koje vidimo kod atletičara koj i se pripremaju da skoče savršen skok
i da te slike oni kombiniraju sa pozitivnim vjerovanjima koja su neophodna za posti-
zanje cilja. Upotreba EMDR u vidu "šablona" koji se primjenjuje u radu sa klijentom,
a u okviru priprema za odgovarajuću aktivnost, omogućila je da sada mnogi EMDR
kliničari rade kao "treneri" sa atletičarima, muzičarima, sa visokim službenicima
velikih korporacija, sa svima onima koji žele postići vrhunski uspjeh. U stvari, atlet-
ski šampioni u mnogim disciplinama su već beneficirali od EMDR tretmana, osva-
jajući brojne medalje. Ubrzano učenje u toku EMDR tretmana ne ograničava se samo
na disfunkcionalna ponašanje, nego ono također ima uticaja i na funkcionalno
ponašanje. Učenje može ići od funkcionalnog do onoga izuzetnog. Koliko daleko
može otići svaki čovjek ukoliko procesiranjem starih sjećanja, neuspjeha ili poniženja
otvori mogućnosti funkcioniranja mozga koje omogućava postizanje velikih
postignuća?

Jedan od razloga za pisanje ove knjige jeste i želja da se istraži funkcioniranje

mozga - da se pokažu zajednički nazivnici koji nas sve povezuju kao vrstu. U svim
slučajevima o kojima je izviješteno u ovoj knjizi, psihološki odgovor klijenata je
ukazao na interekciju između njihovog odgoja i specifičnih okolnosti njihovog života.
Korisno je istaći ovu činjenicu: nervni sistem bilo kog od nas odgovara na sličan način.
Iako se sadržaj naših iskustava može razlikovati, svi smo mi vezani određenim zaje-
dničkim karakteristikama jednostavno zato što smo svi mi od krvi i mesa. Zbog toga
što je i mozak dio tijela, on kod svih ljudi funkcionira na sličan način.
Nadam se da je iz prikaza slučajeva u ovoj knjizi jasna jedna činjenica: psihiološki
problemi koji su ovdje opisani predstavljaju široki dijapazon iskustava koji smo svi
ponekad imali. Svi mi smo ponekad osjećali da smo u neprilici. Svi smo mi u životu
imali neki problem zbog koga nam je bila potrebna neka pomoć. I svi mi u nekim
područjima našeg života ponekad trebamo pomoć, ne samo za postizanje uobičajenog
funkcioniranja, nego i da bismo se istakli. Emocionalni bol i problemi ponašanja su
razumljivi i logični odgovori na nepovoljne okolnosti i pritiske.
Ćovjek je mnogo više od pukog automatskog odgovora. Ćovjek posjeduje mo-
gućnost opserviranja, prosuđivanja odgovora, njihovog prihvaćanja, ili pak on može
zbog tih okolnosti i patiti. Ćovjek može živjeti jadno, prihvatajući svoj očaj, ili pak

210
 One su metodom slučajnog izbora odabrane za rad u toku dvije seanse, s tim što je
jedna grupa radila EMDR, a druga grupa je bila grupa aktivnog slušanja. Suštinski
značajan napredak onih u EMDR grupi je neovisno procijenjen na Bekovom inven-
taru za depresiju. Inventaru anksioznog karaktera, Penn inventara za posttraumatski
stresni poremećaj, Skali uticaja događaja i Tennesse self-koncept Skali. Iako je tretman
bio kratak za komparaciju, participanti tretirani sa EMDR su pokazali rezultate unutar
prve standardne devijacije zdravih ljudi i to prema svih pet korištenih mjernih instru-
menata.
lO. Shapiro (1989). Početna kontrola studija 22 žrtve silovanja, seksualno proga-
njanje i ratne traume, u kojoj je uporedila EMDR i modificiranu proceduru preplavlji-
vanja koja je uzeta kao kontrolna. Pozitivni efekti tretmana su se postigli u tretmanu i
odloženim uvjetima tretmana na SUD skali i indikatorima ponašanja, a bili su neo-
visno potvrđeni na follow up seansama poslije jednog i tri mjeseca.
ll. Vaughan, Annastrong i ostali (1994). U kontrolnoj komparativnoj studiji 36
subjekata sa dijagnozom RISE:iu slučajnim izborom odabrani za tretman (a) izlaga-
nja u imaginaciji, (b) primjerenoj mišićnoj relaksaciji i (e) EMDR. Tretman se sasto-
jao od 4 seanse uz 60 ili 40 minuta domaćeg zadatka u toku 2-3 sedmice upotrebom
izlaganja u imaginaciji i grupama za mišićnu relaksaciju, dok u grupi koja je tretirana
sa EMDR nije bilo zadaće. Svi tretmani su kod subjekata podijeljenih u grupe prema
vrsti tretmana doveli do smanjivanja simptoma PTSD, u uporedbi sa onima na listi
čekanja, pokazali su značajnu redukcuju u grupi koja je tretirana sa EMDR, naročito
intruzivnih simptoma.
12. D. Wilson, Silver, Govi i Foster (1996.) U kontrolnoj studiji 18 subjekata koji
su patili od PTSP, a slučajno su odabrani i podijeljeni u grupe za izvođenje pokreta
očiju, tapšanja rukama i grupu izlaganja. Utvrđene su signifikante razlike korištenjem
psiholoških mjerenja (uključujući galvanski odgovor kože, temperaturu kože i rad
srca) i na SUD skali. Otkriveni su rezultati samo sa pokretima očiju, desenzitizaciji od
subjektovog distresa u okviru jedne seanse i automatskog pojavljivanja, čini se jednog
iznuđenog mišićnog odgovora koji nastaje za vrijeme izvođenja setova pokreta očiju.
13. Wilson, Backer i Tinker (1995. u štampi). U ovu kontrolnu studiju slučajno je
odabrano 80 traumatiziranih subjekata (37 sa dijagnozom PTSP) za tretman ili uslove
odloženog Inventarom anksioznog karaktera, PTSP intervujuom, Skalom uticaja
događaja, SCL-90-R, te SUD EMDR tretmana, kao i par kliničara koji su radili u
okviru ove studije. Utvrđenje bitan napredak u 30 i 90 dana, te 15 mjeseci nakon tret-
mana i VOC skali. Efekti su bili podjednako značajni, bez obzira da li su pacijenti
imali dijagnozu PTSP.

Specifične studije koje uključuje imptomatologiju

l. Jedna analiza slučajeva l 000 subjekata, zapravo hospitaliziranih veterana koji su
bili uključeni u program za veterane sa PTSP komparirala je EMDR, bio feedback i
relaksacioni trening. Utvrđeno je da je EMDR bio mnogo superiorniji u odnosu na

211
druge metode, a na 7 od osam upotrijebljenih mjernih instrumenata (Silver, Brooks i
Obenchain 1995).
2. Studija o preživjelim nakon uragana Andrew je ustanovila značajne razlike na
Skali utiecaja događaja i SUD skali između onih koji su bili tretirani sa EMDR i onih
koji to nisu bili (Grainger, Levin, Allen-Byrd, Doctor i Lee, u štampi).
3. Studija koja je obuhvatila 60 željezničara koji su patili od kritičnog incidenta koji
je bio jako uticajan u komparaciji sa savjetovališnim debrifing seansama i debrifing
seansama koje su podrazumijevale oko 20 minuta primjene EMDR (Solomon i Kau-
finan, 1994.) EMDRje doveo do značajno većeg skora na Skali utjecaja događaja, te
SUD i VOC skali.
4. Istraživanje Psihijatrijske klinike Yale (Lazrove, Kite, Triffleman, Mc Glashan i
Rounsaville, 1995) ukazalo je na smanjenje svih simptoma PTSP unutar tri seanse za
žrtve jedne traume, što je neovisno procijenjeno standardno psihometrijski.
5. U 445 izvještaja treniranih kliničara koji su liječili preko 1000 klijenata, 76%
ukazuje na značajno pozitivne efekte EMDR u odnosu na druge upotrijebljene
metode. Samo 4%je pokazalo manje efekte upotrebom EMDR (Lipke, 1994).

studije
Studije sa žrtvama jedne traume su upućivale na to da poslije tri seanse, 84 - 90%
subjekata nisu više ispunjavali kriterije za dijagnozu PTSP. Studije Rothbauma (1995)
je utvrdila da poslije tri EMDR seanse 90% participanata više nisu imali sve kriterije
za dijagnosticiranje PTSP.
U follw-up studiji Wilsona, Backera i Tinkera·(l995.) a nađeno je da 84% partici-
panata sa početnom dijagnozom PTSP u petnaeston~esečnom praćenju nisu imali kri-
terije za dijagnozu PTSP (Wilson, Becker i Tinker, 1995.). Slične podatke prezentirao
je i Lazrove sa saradnicima (1995.) u novim sistematično evaluiranim serijama
slučajeva. Iako je jedan subjekt odustao vrlo rano iz ove studije, sedam subjekata koji
su kompletirati tretman (uključujući majke koje su izgubile svoju djecu zbog pijanih
vozača), niko nije imao kriterije PTSP u follow-up praćenju.

212
 B Literatura uz Dodatak
Allen, J. G., and L. Lewis. "A Conceptual Framework for Treting Traumatic
Memories and Its Application to EMDR." Bulletin ofthe Menninger Clinic 60 (1996.):
238-263.
Baker, N., and B. McBride. "Clinical Applications of EMDR in a Law
Enforcement Environment: Observations of the Psychological Service Unit of the
L.A. County Sheriff s Department." Paper presented at the Police Psychology
(Davision 18, Police and Public Safety Subsection) Mini-Convention at the American
Psychological Association annual convention, San Francisco, Calif., August 1991.
Boudewyns, P. A., and L.A. Hyer. "Eye Movement Desensitization and
Reprocessing (EMDR) as Tretmant for Post-Traumatic Stress Disorder (PTSD)."
Clinical Psychology and PsyclzatJy, in press.
Boudewyns, P. A., S. A. Stwertka, L. A. Hyer, J. W. Albrecht, and E. V Spen~ "Eye
Movement Desensitization and Reprocessing: A Pilot Study." Bahaviar Therapist 16
(1993): 30-33.
Carlson, J. G., C. M. Chemtob, K. Rusnak, and N.L. Hedlund. "Eye Movement
Desensitization and Reprocessing Tretment for Combat PTSD." Psyclzothrapy 33
(1996): 104-113.
Carlson, J. G., C. M. Chemtob, K. Rusnak, N.L. Hedlund, and M. Y. Muraoka.
"Eye Movement Desensitation and Reprocessing (EMDR) for Combat-Related
Posttraumatic Stress Disorder. "Journal ofTraumatic StJ-ess, in press.
Chemtob, C. M. "Eye Movement Descitizatoion and Reprocessing (EMDR)
Treatment for Children with Treatment Resistant Daster Related Distress." Paper pre-
sented at the International Society for Traurnatic Distress Studies, San Francisco,
November 1996.
Cocco, N., and L. Sharpe. "AnAuditory Variant of Eye Movement Desensitization
in a Case of Childhood Post- Traurnatic Stress Disorder. "Journal ofBehavior 1Jwrapy
and Experimental PsychiatJy 24 (1993): 373- 373.
Colm L. "Art Psychotherapy and the New Eye Movement Desensitizion and
Reprocesing (EMD/R) Method: An Integrated Approach. "In California Art 1Jzerapy
Trends, edited by Evelyn Virshup. Chicago, III.: Magnolia Street, 1993.
Daniels, N., H. Lipke, R. Richardson, and S. Silver. "Vietnarn Veterans Treatment
Programs Using Eye Movement Desensitization and Reprocessing." Symposium pre-
sented at the International Society forTraumatic Stress Studies annual convention, Los
Angeles, Calif, October 1992.
Datta, P. C., and J. Wallace. "Enhancement of Victim Ernpathy Along with
Reduction of Anxiety and Increase of Positive Cognition of Sex Offenders After
Tretment with EMDR." Paper presented at the EMDR Special Interest Group at the
annual convention of the Association for the Advancernent ofBehavior Therapy, New
Yor, November 1996.

213
 Doctor, R. "Eye Movement Desensitization and Reprocessing: A Clinical and
Res arch Examination with Anxiety Disordes." Paper presented at the fourteenth annu-
al meeting of the Anxiety Disorders Association of America, Santa Monica, Calif,
March 1994.
Fensterheim, H. "Eye Movement Desensitization and Reprocessing with Complex
Personality Pathology: An Integrative Therapy." Journal ofPsychotberapy Inegration,
in press.
Fine, C. G. "Eye Movement Desensitization and Reprocessing (EMDR) for
Dissociative Disorders." Presentation at the Eastern Regional Conference on Abuse
and Multiple Personality, Alexandria, Va., June 1994.
Forbes, D., M. Creamer, and P. Rycroft. "Eye Movement Desensitization and
Reprocessing in Posttraumatic Stress Disorder: A Pilot Study Using Assessment
Measures. "Journal of Bahavior Therapy and Experimental Psycbiatty 25 (1994):
113-120.
Foster, S., and Lendl, J. "Four Case Studies of a New Tool for Executive Coaching
and Restoring Employee Perfonnence alter Setbacks."Consulting Psychology
Journal, in press.
Foster, S., and Lendl, J., "Eye Movement Desenitization and Reprocessing:
Applications to Competition Preparing for Athletes." Paper presented at Hunterdon
ohth Annual Conference of the American Psychological Association. Toronto, Canada,
August, 1996.
Goldstein, A. "Treatment of Panic and Agoraphobia with EMDR: Preliminary
Data of the Agoraphobia and Anxiety Tretment Center,. Temple University." Paper pre-
sented at the fourt World Congress on Behavior Therapy, Queensland, Australia,
August 1992.
Goldstein, and U. Feske. "Eye Movement Desensitization and Reprocesing for
Panic Disorder: A Case Series. "Journal ofAnxiety Diserders 8 (1994): 351-362.
Grainger, R. D., C. Levin, L. Allen-Byrd, R. M. Doctor, and H. Lee. "An Empirical
Evalution of Eye Movement Desensitization and Reprocessing (EMDR) with
Survivors of a Natural Catastrophe. ''Journal ofTraumatic Stress, in press.
Greenwald, R. "Applying Eye Movement Desensitization and Reprocessing to the
Tretmant of Traumatized Children: Five Case Studies." Anxiety Disorders Pratice
Journal (1994): 83-97.
Hassard, A. "Eye Movement Desensitization of Body Image." Bahavioural
Psychotherapy 21 (1993): 157-160.
Hemy, S. ·L., "Pathological Gambling Etiological Considerations and Treatment
Efficacy of Eye Movement Desensitization (Reprocesing" Journal of Gambling
Studies, in press.
Hyer, L. "Use ofEMDR in a "Dementing' PTSD Survior." Clinical Ger-ontologist
16 (1995): 70-73.

214
 Jensen J. A "An Investigation of Eye Movement Desensitization and
Reprocessing (EMD/R) as a Tretment for Posttraumatic Stress Disorder (PTSD)
Symtoms ofVietnam Combat Veterans. "Bahavior Therapy 25 (1994): 311-326.
Kleinkneehb R. "A" Rapid Treatman of Blood and infecion Phobias with Eye
Novement DesensibizationJournal ofBehavior Thercpyand Experimental Psychiatly
24 (1993) 211-217
Kitchen, R. H. "Relapse Therapy." EMDR Network Newsletter l (1991): 4-6.
Kleinknecht, R., and M.P. Morgan. "Tretment of Post Traumatic Stress Disorder
with Eye Movement Desensitization and Reprocessing. "Journal ofBehavior Therapy
and Experimental PsybiatJy 23 (1992): 43-50.
Lazrove, S. "Integration of Fragmented Dissociated Traumatic Memories Using
EMDR. "Paper presented at the tenth annual meeting of the International Socity for
Traumatic Stress Studies, Chicago, III., November 1994.
Lazrove, S., L. Kite, E. Triftleman, T. Mc Glashan, and B. Rounsaville. "The Use
of EMDR as Tretmant for Chronic PTSD: Encouraging Results of an Open Tral.
"Paper presented at the eleventh annual meeting of the International Society for
Traumatic Stress Studies, Boston, Mass., Novembar 1995.
Levin, C. "The Enigma of EMDR." Family Therapy Networker (July/August
1993): 75-83.
Lipke, H. "Survey of Practitioners Trained in Eye Movement Desensitization and
Reprocessing." Paper presented at the Ame1ican Psychological Association annual
convention, Los Angeles, Calif, August 1994.
L ipke, H., and A Botkin. "Brief Case Studies of Eye Movement Desensitization
and Reprocessing with Chronic Post-Traumatic Stress Disorder." Psychotlzerapy 29
(1992): 591-595.
McCann, D. L. "Post-Traumatic Stress Disorder Due to Devastating Burns
Overcome by a Single Sassion of Eye Movement Desensitization. "Journal of
Behavior Therapy and Experimental Psychiatry 23 (1992): 319-323.
Marcus, S., P. Marquis, and C. Sakai. "Eye Movement Desensitization and
Reprocessing: A Clinical Outcome Study for Post-Traumatic Stress Disorder." Paper
presented at the American Psychological Association annual convention, Toronto,
Canada, August 1996.
Marquis, J. "A Report on Seventy-eight Cases Treated by Eye Movement
Desensitization. "Journal of Behawior Therapy and Experimental Psychiatly 22
(1991): 187-192.
Marquis, J. N., and G. Puk. "Dissociative Identity Disorder: A Common Sense and
Cognitive-Behavioral View. "Paper presented at the annual meeting of the Association
for Advancement ofBehavior Therapy, San Diego, Calif, November 1994.
O'Brien, E. "Pushing the Panic Button. "Family T7zerapy Networker (November)
December 1993): 75-83.

215
 Page, A C., andR. D. Crino. "Eye-Movement Desensitisation: A Simple Tretment
for Post-Traumatic Stress Disorder?" Australian and New Zealand Journal of
Psyhiatty 27 (1993): 288-293.
Parnell, L. "Treatment of Sexual Abuse Survivors with EMDR. Two Case Reports.
"Paper presented at the roand annual meeting of the American Psychological
Association, Los Angeles, Calif., August 1994.
Paulsen, S. "Eye Movement Desensitization and Reprocessing: Its Use in the
Dissociative Disorders. "Dissociation 8 (1995): 32-44.
Paulsen, S., S. Vogelmann-Sine, S. Lazrove, and W Young. "Eye Movement
Desensitization and Reprocessing: Its Role in the Tretmant ofDissociative Disorders."
Paper presented at the tenth annual conference of the International Society for the
Study ofMultiple Personality Disorders, Chicago, III., October 1993.
Pellicer, X. "Eye Movement Desensitization Tretment of a Child' s Nightmares: A
Case Report. "Joumal ofBehavior Therapy and Experimental Psychially 24 (1993):
73-75.
Pitman, R. K., S. P. Orr, B. Altman, E. Longpre, R. E. Po ire, and M. L. Macklin.
"Emotional Processing During Eye-Movement Desensitization and Reprocessing
of Vietnam Veteran with Chronic Post-Traumatic Stress Disorder."
Contempormy Psychiatry, in press.
Puk, G. "Treating Traumatic. Memories:A. Case Report on the Eye Movement
Procedure. "Journal of Belzavior Therapy and Experimental
Psychiatry 22 (1991 a): 149-151.
Puk, G. "Eye Movement Desensitization and Reprocessing: Tretment of a More
Complex Case, Borderline Personality Disorder. "Paper presented at the annual meet-
ing of the Association for Advancement ofBehaviorTherapy, New York, November
1991 b.
Puk, G. "The Use of Movement Desensitization and Reprocessing in Motor
Vehicle Accident Trauma." presented at the eighth annual meeting of the
rUH'-'i.LVUCii College ofForensic Psychology, San Francisco, May 1992.
G. "Tretment of Driving Phobia with Eye Movement Desensitization and
Reprocessing." Paper presented at the Fifteenth National Conference of the Anxiety
Disorders Association of America, Pittsburgh, Pa., Aprill995.
Renfrey, G., and C. R. Spaters. "Eye Movement Desensitization and Reprocessing:
Partial Dismantling Procedure. "Journal of Bahavior 17zerapy and Experimental
35 (1994): 231-239.
,uv,uuue.L, B. O. "A Controled Study of Eye Movement Desensitization and

eprnct~SSJlng in the Tretment Posttraumatic Stress Diserderd Sexual Assault

Victims, "Bulletin of the Menninger Clinic, in press.
uuuLL..vlu, C. "EMDR: Dissociative Disorders and MPD. "Paper presented at the

;-,.,,n·t~..,,",fh annual meeting of the Disorders Association of America, Santa

Monica, Calif, March 1994.

216
 Scheck, M. M., J. A. Schaefter, and C. S. Gillette. "Briet Psychological
Intervention with Traumatized Young Women: The Efficacy of Eye Movement
Desensitization and Reprocessing, "Journal ofTraumatic Stress, in press.
Shapira, F. "Efficacy of the Eye Movement Desensitization Procedure in the
Tretment ofTraumatic Memories. "Journal ofTraumatic Stress 2 (1989 a): 199-223.
249
Shapira, F. "Eye Movement Desensitization and Reprocessing Procedure: From
EMD to EMDR-A New Tretment Model for Anxiety and Related Traumata."
Behavior Therapist 14 (1991): 133-135.
Shapira, F. "Eye Movement Desensitization and Reprocessing: A New Tretment
for Anxiety and Related Trauma." In Trauma Victim: Thaoretical and Practical
Suggestions, edited by L. Hyer. Muncie, Ind: Acdcelerated Development Publishers,
1994.
Shapiro, F. Eye Movement Desensitization and Reprocessing: Basic Princip/es,
Pmtocols, and Pmcedures. New York: Guilford Press, 1995 a.
Shapira, F. "Doing Our Homework". Family Therapy Networker (September)
October 1995 b): 49
Shapira, F. "Eye Movement Desensitization and Reprocessing (EMDR):
Evaluation of Controlled PTSD Reserch "Journal of Behavior 11zerapy and
Experimental Psychiatzy (1996): 209-218.
Shapira, F., and R. Solomon. "Eye Movement Dessensitization and Reprocessing:
Neurocognitive Infmmation Processing. "In Ctitical Incident Stress Managament,
edited by G. Everley and J. Mitchell. Elliot City, Md.: Chevron Publishing, 1995.
Shapira, F., S. Vogelmenn-Sine, and L. Sine. "Eye Movement Desensitization and
Reprocessing: Treating Trauma and Substance Abuse. "Journal of Psychoactive
Drugs 26 (1994): 379-391
Silver, S. M., A. Brooks, and J. Obenchain. Movement Desensitization and
Reprocessing Treahnent of Vietnam War Veterans with PTSD: Comparative Effects
with Biofeedback and Relaxation Training. "Journal of Traumatic Stz-ess 8 (1995):
337-342.
Solomon, R. M. "Eye Movement Desensitization and Reprocessing and Tretment
of Grief" Paper presented at the fourtht International Conference on Grief and
Bereavement in Contemporay Society, Stockholm, Sweden, June 1994.
Solomon, R. M. "Critical Incident Trauma: Lessons Learned at Waco, Texas".
Paper presented at the Law Enforcement Psychology Conference, San Mateo, Calif,
February 1995.
Solomon, R. M., and T. Kaufman. "Eye Movement Desensitization and
Reprocessing: An Effective Addition to Critical Incident Treahnent Protocols. " Paper
presented at the fourteenth annual meeting of the Disorders Association of
America, Santa Monica, Calif, March 1994.

217
 Solomon, R. M., and F. Shapira. "Eye Movement Desensitization and
Reprocessing: An Effective Therapeutic Tool for Trauma and Gref" In Death and
Trauma, edited by C. Figly London: GP Press.
Solomon, S. D., E. T. Gerrity, and A. M. Muff "Efficacy of Tretments for
Posttraumatic Stress Disorder." JAMA 268 (1992): 633-638.
Spates, R. C., and M. M. Bumette. "Eye Movement Desensitization and
Reprocessing: Three Complex Cases." Journal of Bahavior Therapy and
Experimental Psychiatty 26 (1995): 51-55.
Spector, J., and M. Huthwaite. "Eye-Movement Desensitisation to Overcome Post-
Traumatic Stress Disorder." British Journal ofPsycbiafty 163 (1993): 106-108.
Thomas, R., and G. Gafuer. "PTSD in an Elderly Male: Tretmant with Eye
Movement Desensitization and Reprocessing (EMDR)." Clinical Gerontologist 14
(1993): 57-59.
Vaughan, K., M. F. Armstrog, R. Gold, N. O'Connor, W. Jenneke, and N. Tarrier.
"A Trial ofEyw Movement Desensitization Compared to Image Habituation Training
and Applied Muscle Relaxation in Post-Traumatic Stress Disorder." Journal of
Behavior Therapy and Experimental Psychiafty 25 (1994): 283-291.
Vaughan, K., M. Wiese, R. Gold, and N. Tarrier. "Eye-Movement Desensitisation:
Symptom Change in Post-Traumatic Stress Disorder." British Journal of Psychiatty
164 (1994): 533-541.
Wemik, U. "The Role of the Traumatic Component in the Etiology of Sexual
Dysfuncions and Its Tretment with Eye Movement Desensitization Procedure."
Journal ofSex, Education and Therapy 19 (1993): 212-222.
Wilson, D., S. M. Silver, W. Covi, and S. Foster. "Eye Movement Desensitization
and Reprocessing. Effectiveness and Autonomic Correletes. "Journal of Belzavior
Tharapy and Experimental Psychiatty 27 (1996): 219-229.
Wilson, S. A. L. A. Becker, and R. H. Tinker. "Eye Movement Desensitization and
Reprocessing (EMDR) Tretment for Psychologically Traumatized Individuals."
Journal of Consulting and Clincal Psyhology 63 (1995 a): 928-937.
Wilson, S.A., L. A. Becker, and R. H. Tinker. "15.Month Follow up of Eye
Movement Desensitization and Reprocessing (EMDR) Tretment for Psychologial
Trauma. "Journal of Consulting and Clincal Psyhology, in press.
Wolpe, J., and J. Abrams. "Post-Traumatic Stress Disorder Overcome by Eye
Movement Desensitization: A. Case Report. "Journal of Behavior Therapy and
Experimental Psychiatty 22 (1991): 39-43.
Young, W. "EMDR Tretment of Phobic Symtoms in Multiple Personality."
Dissociation 7 (1994): 129-133.
Young, W. "EMDR: Its Use in Resolving the Trauma Caused by the Loss of a War
Buddy. ''American Journal ofPsychotherapy 49 (1995): 282-291.

218
 PRIMJEDBE

POGLAVLJE l (strane od 9 do 17)

l. S. Rogers, "EMDR rewiews", Veterans Affairs, Internet Forum, 1996.

2. F. Ryan, The Forgotten Plague (Boston: Little Brown, 1992).
3. F. Shapiro, "Eye Movement Desenzitisation and Reprocessing (EMDR): Evalu-
ation of Controlled PTSD Research", Journal ofBehaviour Therapy and Experimen-
tal Psychiatty 27 (1996): 209-218.
Činjenica da većina dobro poznatih psiholoških tretmana treba da bude preispitana
zbog nepostojanja istraživanja koja su potrebna, prije svega, radi njihove procjene, a
također zbog nedovoljnog broja planiranih istraživanja u budućnosti. Kada sam ja
1986, godine počela razvijati EMDR napravila sam pregled literature kao i svih pub-
likacija o traumi. Utvrdila sam da je postojala samo jedna kontrolna studija kliničkog
tretmana PTSP (u kojoj je komparirano 45 seansi desenzitizacije bez uvida u cijelu ter-
apiju, iako je PTSP bio identificiran i kategoriziran u dijagnostičkom priručniku sedam
godina ranije. Više od stotinu publikovanih studija koje sam pronašla, a koje su bile
urađene od 1980. godine, kada je PTSP formalno prepoznat kao psihološki poremećaj,
bile su fokusirane na uzroke, demografiju i teoriju PTSP. Pregled članka iz 1992.
godine (trinaest godina nakon kategorizacije PTSP) ukazuje da je kompletirano samo
ll kontrolnih studija, a pet od tih studija se odnosilo na upotrebu psihotropnih lijeko-
va; autori ovih studija su iznijeli vrlo različite rezultate (vidjeti primjedbu 5).
Ovaj nedostatak naučnog istraživanja je doista iznenađujući s obzirom na broj ljudi
koji dožive traumu u toku jedne godine. Nadam se da će više novca biti dodijeljeno za
istraživanje ishoda terapije, kako bi kliničari i rukovodstvo zajedno istraživali načine
za primjenu uspješnih i isplativih tretmana. Zbog interesa koji je svojim brzim efekti-
ma pobudio EMDR, sada postoji mnogo više kontrolnih studija, a EMDR u odnosu
na ostale metode tretmana traume. (Vidjeti Dodatak B). Za sveobuhvatan opis
istraživanja EMDR, vidjeti F. Shapiro, Eye Movement Desenzitization and
Reprocessing: Basic Princip les, Protocols, and Procedures (New York: Guilford Press,
1995.) i F. Shapiro, Eye Movement Desenzitization and Reprocessing (EMDR):
Evalution of Controlled PTSD Research, "Joumal of Behaviour Therapy and
Experimental Psychiatty 27 (1996): 209-218.
4. S. Lazrove, L. Kite, E. Triffleman, T. Mc Slashan, and B. Rousaville, "An Open
Trial ofEMDR in Patients with Chronic PTSD" (paper presented at the eleventh annu-
al conference of the International Society for Traumatic Studies, Boston, Mass.,
November, 1995).
B.O. Rothbaum, A Controlled Study of Eye Movemenent Desenzitization and
reprocessing in the Treatment of Posttraumatic Stress Disoredered Sexual Assault
. Victims, "Bulletion of the Meninnger Clinic, in press.

219
 S. A. Wilson, L. A. Becker, and AM. Mu:ff, "15-Month Follow-up Eye Move-ment
Desenzitization and Reprocessing (EMDR) Tretment for Psyhological Trauma,"
Journal of Consultina and Clinical Psychology, in press.
5. S. D. Solomon, E. T. Geritty, and A. M. Muff, "Efficacy of Tretments for
Posttraumatic Stress Disorder, "Journal of the American Medical Association 268
(1992): 663-638.
6. Kada su se popularni mediji uključili u debatu, reportaže koje su u njima objav-
ljene bile su kontraverzne. New York magazin je u svome naslovu pozdravljao
"čudesno liječenje", ali u nekim manje poznatim časopisima su se pitali da li se radi
zapravo o "praznoj priči".
Reporter Psychology Today je EMDR nazvao brzim psihijatrijskim metodom za
one koji se ne "žele neozbiljno i sveobuhvatno baviti teškom i nephodnom aktivnošću
u vezi s mentalnim zdravljem u složenom svijetu." Newsvveek je postavio pitanje "da
lije EMDR novi, "Prosac ili staro zmijsko ulje". Članak u Washington Postu iz 1994.
godine je uključio razmatranja psihologa koji su EMDR okarakterizirati kao veliki
napredak, kao i mišljenje jednog psihologa koji EMDR povezuje sa vjerovanjem u
NLO. Kao znak da se vremena ipak mijenjaju, pojavio se jedan članak koji je i objav-
godinu dana kasnije, a koji je izvijestio o primjeni EMDR u Oklahoma Cityu, kada
je univerzalne pozitivne rezultate. Veliki broj novih članaka govori o pozitiv-
nim efektima EMDR, ali sa iskazanim zanimanjem o načinu na koji on funkcionira.
7. Vidjeti DodatakA.
8. N. Cousins, Anatomy of Illness, New York: Norton, 1979.
9. Simonton and J. Creighton, Getting Well Again New York Books, 1982).

2 (stane od 18 do 31)
l. J. L. Trauma and Recovery (New York Basic Books, 1992).
2. J. Wolpe, Psychotherapy by Reciprocal Inhibition, Stanford, Calif (Stanford
University Press, 1958).
3. SUD skala se može činiti jednostavnom, ali ona pruža više informacija o
neposrednim efektima tretmana na pojedinačno sjećanje od bilo kog drugoga mjernog
instrumenta. Većina takozvanih globalnih mjernih istrumenata za procjenu mentalno-
ga zdravlja dizajnirani su u svrhu evaluacije cjelokupnog psihičkog stanja: ličnosti
pojedinaca, kao i njegovog općenitog načina života i ponašanja. Takvi mjerni instru-
menti se u EMDR ne upotrebljavaju često, osim u jednoj seansi kod osoba koje su
doživjele mnogostruke uznemirujuće događaje. Primjenom tih mjernih instrumenata u
slučajevima dobivamo značajne pokazatelje. Tretiranje pojedinačnog trau-
matskog događaja kod osobe koja je doživjela multiplu traumu, a potom mjerenje
cjelokupnog mentalnoga zdravlja, ličilo bi na vađenje drveta iz razbukatale vatre i
"''"""'""'"' da li to drvo još uvijek gori. SUD skala nam omogućava da, slikovito
miPn,-nC'I temperaturu svakog pojedinog drveta. U tom smislu može se shvati-

ti i njena upotreba u EMDR trehnanu. Ona omogućava i terapeutu i klijentu da pro-

220
cijene uspješnost tretmana koji se radio na jedan fokusiran događaj. Tek kasnije se
koriste opći mjerni instrumenti, kako bi se prosudila efikasnot cjelokupnog plana tret-
mana, uključujući pritom cjelokupnu sukcesiju EMDR seansi.
4. F. Shapira, "Efficasy of the Fye Movement Desenzitizition Procedure in the
Tretment of Traumatic Memories, "Journal of Traimzatic Stress Disorder Studies 2
(1989): 199-223.
F. Shapira, Eye Movement Desenzitization: A New Tretment for Post-Traumatic
Stress Disorder, "Journal of Behaviour Therapy and Experimental Psychiatty 20
(1989): 211-217.
Ja sam se nadala, između ostalog da će i drugi psiholozi čitati članke kako bi
poželjeli da rade svoje vlastite studije o efikasnosti EMDR. To je bilo važno, jer je
moja studija imala jednu slabost: ja sam bila i autor tretmana i osoba koja ga je prim-
jenjivala sa subjektima u mojoj studiji, što je svakako moglo utjecati na odgovore sub-
jekata. Mojim rezultatima je potrebna neovisna verifikacija kako bi oni bili vjerodos-
tojni. Iako sam očekivala veliki interes istraživača taj se interes nije pojavio odmah.
Studije koje potvrđuju pozitivne efekte EMDR su davno urađene. Kliničarima je
potreban takav tretman kojim će oni tretirati bol ovdje i sada. Zbog toga što ni jedna
metoda nije pokazivala kompatibilne rezultate, ja sam počela educirati kliničare u jed-
noj "eksperimentalnoj proceduri" sve dok se studije nisu kompletirale.
Do sada je urađeno više od deset kontrolnih studija sa preko 300 subjekata koje
podržavaju upotrebu EMDR. Standardna mjerenja su pokazala olakšanje širokog
spektra simptoma uključujući anksioznost, depresiju, samoizolaciju, intruzije, izbje-
gavanje itd. Jedna EMDR studija o žrtvama silovanja je pokazala da 90% subjekata
poslije tri EMDR seanse više nisu imali simptome PTSP. To je u potpunoj suprotnos-
ti sa do sada jedinom objavljenom EMDR kontrolnom studijom sa žrtvama silovanja
koja je pokazala poslije sedam seansi da je 50% subjekata prekinulo terapiju, a 45%
onih koji su ostali u terapiji su još uvijek imali simptome PTSP. Vidjeti S. D. Solomon,
E. T. Gerrity, andA. M. Muff"Efficasy ofPosttraumatic Stress Disorder, "Journal of
the American Medica/Association 268 (1992): 633-638. Iako je ovo poređenje između
dva eksperimenta, razlike u postignutim uspjesima su vrlo značajne. Dvije studije sa
visoko rizičnom populalcijom, Gedna sa grupom djevojaka, adolescentica koje su
koristile drogu i bile aktivne u rizičnom seksualnom ponašanju, a druga grupa je obuh-
vatila adolescente koji su bili evidentirani zbog seksualnih prekršaja) utvrdile su daje
već poslije nekoliko EMDR seansi došlo do ublažavanja poremećaja i porasta
samosvijesti, što je umanjivalo mogućnost za nove prekršaje.
5. Nove kompletirane EMDR studije objavio je prestižni Joumal od Consulting
and Clinical Psychology. One su pokazale da 84% subjekata poslije samo tri EMDR
seanse više nisu imali simptome PTSP. Ovi rezultati su verificirani retestiranjem nakon
petnaest mjeseci. Osamdeset žrtava koje je obuhvatila studija su doživjeli traumu
različitog karaktera, kao što je gubitak voljene supruge, postavljanje dijagnoze fatalne
bolesti, silovanje, rat, prirodna katastrofa i nesreća.

221
 Drugu studiju je finansirala zdravstvena ogranizacija Kaiser Permanente, a u njoj
je kompariran EMDR sa njihovim standardnim metodom liječenja klijenata. Za
većinu EMDR subjekata je bilo potrebno pet seansi da bi se eliminirali njihovi simp-
tomi, dok je većina onih u grupi koji su liječeni standardnim liječenjem i poslije
jedanaest seansi kombiniranog medikamentoznog tretmana kao i grupne i indivudu-
alne terapije i dalje patila od njihovih simptoma. Imajući rezultate ove studije na umu,
procijenjeno je da bi se samo na regionu koji je obuhvatila ova studija upotrebom
EMDR, uštedilo 2,8 miliona dolara godišnje. Vidjeti Dodatak B u vezi s dodatnim
studijama efikasnoti EMDR.
6. LP. Pavlov, Conditioned reflexes (New York: Liveright, 1927).
7. M.A. Carskadon, Encyclopedia of Sleep and Dreaming (New York: MecMillan,
1993).
8. J. Wolpe, The Practice of Behaviour Therapy, 4th ed. (New York, Pergamon
Press, 1991).
9. S. J. Ellman and J. S. Anotrobus. The Mind in Sleep (New York: Wiley, 1991).
10. C. Hong, C. Gillin, G. A. Callaghan, and S. Potkin, "Correlation ofRapid Eye
Movement Density with Dream Report Length and Not with Movementa in the
Dream: Evidence Against the Scanning Hypothesis, "Annual Meeting Abstracts,
Association ofProfessional Sleep Societies, Poster 12, 1992.
ll. M. S. Armstrong and K Vaughan, "An Orienting Response Model of Eye
Movement Desenzitization,"Journa/ ofBehaviour Therapy and Experimental Psychi-
atJy 27 (1996): 21-32.
M. J. Mac Culloch, M. P. Feldman, and G. Wilkinson, "Eye Movement
Desenzitization Tretment Utilizes the Positive Visceral Element of the Investigatory
Reflex to Inhibit the Memories of Post Traumatic Stress Disorder: A Theoretical
Analysis, "British Journal ofPsychiatJy, in press.
12. A. Arai and G. Lynch, ''Factors Regulating the Magnitude of Long-Term
Potentiation Induced by Theta pettem Stimulation, "Brain Research 598 (1992): 173-184
G. Barionuevo 'F. Schootler, and G. Lynch, "The Effects of Repetitive Low-
Freguency Stimulation on Control and "Potentiated "Synaptic Responses in the
Hippocampus, "Lift Scienses" 27 (1980): 2385-2391.
13. F. Shapiro, Eye Movement Desenzitization and Reprocessing:
Basic Prindciples. Protocols, and Procedures (New York: Guilford Press, 1995).

POGLAVLJE 3 (strane od 32 do 47)

l. R. A. Kulka. W E. Schlenqe, J. A. Fairbank, B. K. Jordan, R. L. Hough, C. R.
Mennar, and D. S. Weiss, Trauma and the Vietnam War Generation (New York:
Brunner D Mazel, 1990.)
2. J. D. Kinzie and R. R. Gotiz, "A Century of Controversy Surrou ding
Posttraumatic Stress-Spectrum Syndromes: The Impact on DSM-III and DSM-IV,"
Journal ofTraumatic Stress 8 (1966): 159-179.

222
 3. Z. Solomon, "Oscilationg Between Denisa} and Recoqnition ofPTSD, "Journal
ofTraumatic Stress 8 (1995.): 271-281.
4. R. A. Kulka et al. " Trauma and the Vietnam War Generation.
5. S. D. Solomon, E. T. Berrity, and A. M. Mu:ff, "E:ffi.casy of Trtmnts for
Posttraumatic Stress Disorder, "Journal of the American Medical Association 268
(1992): 633-638.
6. E. W. Mc Cranie, L. A. Hyer, P. A. Boudewyns, and M. G. Woods, "Negative
Parenting Behaviour, Combat Exposure, and PTSD Symptom Severity, " The Journal
ojNe1vous and Mental Disease (1992): 431-438.
7. Ranije u seansi, Eric je izvijestio o umjerenom nivou straha vezanog za njegovo
sjećanje kada je pozvao artiljeriju. Takvo isto osjećanje je imao kada smo prvi put
radili na tom sjećanju. Ipak, strah se promijenio. Strah je bio povezan sa njegovom
nesposobnošću da se prisjeti dovoljno detalja koji su bili vezani za tu noć. To je bilo
povezano sa još jednim strahom: da je on mogao uraditi nešto drugo, nešto čega se on
nije sjećao.
Kada smo Eric i ja nakon toga fokusirali njegovo sjećanje na eksploziju granate,
pojavio se isti strah zbog toga što se Eric nije mogao sa sigurnošću sjetiti šta se zapra-
vo te noći dogodilo: to je bio intenzivan strah koji je pratio to iskustvo.
Kada je on razriješio strah vezan za sjećanje na granatu, mi smo se vratili nazad i
ponovno fokusirali njegovo sjećanje na poziv artilje1ije.
Ono što smo tada utvrdili je bio drugi efekat granatiranja: sjećanje na artiljeriju je
palo sa 6 na ']edan ili dva": tada je došlo do kompletne rezolucije. Komplicirana
udruženost različitih sjećanja i ponašanja je također ilustrirana činjenicom da su pre-
stale Ericove noćne more poslije prve seanse EMDR tretmana. To je bio rezultat pro-
cesiranja dva Ericova važna sjećanja koja su vezana za "nepotrebnu pogibiju".

POGLAVLJE 4 (strane od 48 do 60)

l. F. Sahpiro, Eye Movement Desenzitization and Reprocessing: Basic Princip les,
Protocols and Procedures (New York: Guilford Press, 1995).
2. S druge strane, prisustvo ovih uvjeta ne isključuje automatski upotrebu EMDR.
Jedna žena s kojom sam radila je bila trudna. Ona se jako plašila porođaja. Kada smo
razgovarale o njenoj prošlosti, otkrili smo da njen strah potiče iz njenog djetinjstva.
Onaje bila najstarije od osmoro djece i rađanje njenog vlastitog djeteta povezala je sa
tim da će prerano ostarijeti poput njene majke. U dvije EMDR seanse razriješili smo
strah ove žene i ona je smirena nastavila trudnoću čekajući porođaj. Isto tako, za kar-
dijalne pacijente koji žive pod stalnim stresom zbog tr·au:me koju su doživjeli, može
biti bolje upotrijebiti EMDR sa prolaznim rizikom povećanja njihovog stresa nego
nastaviti živjeti sa opterećenjem srca do koga neliječena trauma može dovesti.
3. B. A. van der Kolk, "The Body Keeps the Score: Memoty and the Evolving
Psychobiology ofPosttrau:matic Stress," Harvard Review ofPsyclziatry I (1994): 253-
265.

223
 4. Kako terapeut zna kada je štetno vjerovanje pohranjeno u nervni sistem osobe?
Mi procjer\iujemo ponašanje. Mi istražujemo prošlost osobe i zapažamo koji događaji
iz prošlosti još uvijek provociraju snažne emocionalne i fizičke reakcije. Na primjer,
sjetite se događaja koji i nakon više od deset godina kod vas izaziva distres. Da li
osjećate neke emocije ili senzacije koje ste osjećali u to vrijeme? Ako ih pažljivo ispi-
tate, otkrit ćete da te misli sadržavaju negativna vjerovanja o sebi, a koja će objasniti
negativne odgovore koji se u sadašnjim sličnim situacijama mogu pojaviti. Ovo
sjećanje i rezultirajuća negativna vjerovanja još uvijek nisu efikasno procesirani.

POGLAVLJE 5 (strane od 61 do 79)

l. I. P. Pavlov, Conditioned Reflexes (New York: Liveright, 1927).
2. J. Wolpe, The Practice of Behaviour Therapy (New York, Pergaman Press,
1990).
3. D. Wilson, S. M. Silver, W. Covi, and S. Foster, "Eye Movement Desenzitization
and Reprocessing Effectivene and Autonomic Correletes, "Journal of Behaviour
Therapy and Er:perimental Psychiatty 27 (1996. 219-229):
4. American Psychiatric Association, Diagnostic and Statistical Manual of Mental
Disordedrs, (Washington, D. C. :American Psychiatric Association, 1994.).
Socijalne fobije čine l Odo 20% anksioznih poremećaja. Ipak, sa dijagnozom soci-
jalne fobije (npr. strah od javnog govora), strah mora interferirati sa uobičajenim pro-
fesionalnim aktivnostima te osobe. Mnogi ljudi imaju određene probleme koje ipak ne
možemo nazvati fobijom Na primjer, jedna društveno bazirana studija je utvrdila da,
iako je 20% sudionika izvijestilo o ekscesivnome strahu od javnih istupa i govora,
samo kod 2% ispitanika taj strah do te mjere utiče na njihov život da se oni na osnovu
toga mogu dijagnosticirati kao fobični. Pored toga, kao što smo vidjeli, odsustvo dijag-
noze ne smanjuje intenzitet simptoma.
5. A. Goldstein and U. Feske, "Eye Movement Desenzitization and Reprocessing:
An Emerging Tretment for Anxiety Disorders, "Anxiety Disorder Association of
America Reporter4 (1993.): I, 12.
A. Goldstein and U Feske, "Eye Movement Desenztitization and Reprocessing for
Panic Disorder: A Case Series," Journal ofAnxiety Džsorders 8 (1994): 351-362.
R. A. Kleinknecht, "Rapid Tretment of Blood and Injection Phobias with Eye
Movement Desenzitization", Journal of Behaviour Therapy and Experimental
Psychiatty, no. 3 (1993.): 25-31.
H. Lipke, "Eye Movement Desenzitization and Reprocessing (EMDR): A
Quantitative Study of Clinician Impressions of Effects and Training Requirements",
in F. Shapiro, Eye Movement Desenzitization and Reprocessing: Basic Principles,
Protocols, and Procedures (New York: Guilford Press, 1995).
Ostale studije su kompletirali istraživači koji nisu imali kompletan ili ga nisu imali
nikako trening. Za cjelovitu diskusiju vidjeti F. Shapiro, "Eye Movement
Desenzitization and Reprocessing (EMDR): Research and Clinical Significance, "i

224
The Evolution of Brief Therapy, ed. W. and J. H. Edgette York:
B runner Maze l, 1966) i F. Shapiro, "EMDR: Reflactions from the Eye of a Paradigm
Shift "(upućeno na stotinu četvrti godišnji sastanak American Psychological
Association, Toronto, Canada, August 1996).
6. "Wiped Right Off the Map," Time, 18 June 1984. no. 25, p. 30.
7. C. Tamarkin, "Tornado", People Weekly, 9 July 1984,24-31.

POGLAVLJE 6 (strane od 80 do 95)

l. R. J. Ross, W. A. Ball, N. B. Kribbs, A. R. Morrison, and S. M. Silver.
"REM Sleep Distrubance as the Hallmark of PTSD" (paper presented at the 143 rd
annual meeting of the American Psychiatric Association, New York, May 1990).
R. J. Ross, W.A. Ball, N. B. Kribbs, A. R. Morrison, S. M. Silver, and F. D.
Mulvanye, "Rapid Eye Movement Sleep Disturbance in Posttraumatic Stress.
Disorder, "Bilogical Psychiatty 35 (1994): 195-202.
R. J. Ross, W. A. Ball, K. A. Sullivan, and S. N. Coroff, "Sleep Disturbance as the
Hallmark of Posttraumatic Stress Disorder, " American Journal of Psychiahy 146
(1989): 697-707.
2. Vidjeti S. J. Ellman and J. S. Antrobus, The Mind in Sleep (New York: Wiley,
1991 ).
3. E. Aserinsky and N. Kleitman, "Regurarly Occuring Peliods of Eye Motility and
Concomitant Phenomena Duling Sleep", Science 118 (1953):
4. Vidjeti M. L. Perlis and T. A. Nilesen, "Mood Regulation, " Dreaming and
Nightmares: Evaluation of a Desenzitization Function for REM Sleep," Dreaming 3
(1993): 243-257.
5. D. Wilson, S. M. Silver, W Covi, and S. Foster, "Eye Movement Desenzitization
and Reprocessing: Effetiveness and Autonomic Cmrelates," Journal of Behaviour
Therapy and Experimental Psyclziatru 27 (1996): 219 222.
6. R. Benca, W. Obenneyer R. Thisled and J. Gillin, Sleep and Psychiatric
Disorders: Meta-Analysis, Archives of General 49 (1992) Interesantno je
plimijetiti porast anksiznosti, kao i efekte na konsolidaciju sjećanja (Vidjeti plim-
jedbu 12 u daljem tekstu). Ipak, važno je istaći da REM deprivacija općenito ne
uzrokuje psihozu, kao što se može čuti u raznim pričama.
7. S. Freud, The Interpretation ofDreams York: Penguin Books, 1900/1953).
8. J. A. Hobson and RW. McCarley, "The
Activation-Synthesis Hypothesis of the Dream " American Jownal of
Psychiatty 134 (1997): 1334-338.
9. J. A. Hobson, Sleep (San Francisco:
l O. J. "The Meaning American 262 (1990):
ll. Ne postoji mogućnost izvođenja 1nvc17n"n neophodna kako
bi se izolirao ekvivalent theta valova da brzi pokreti
očiju kako u budnom stanju, tako i za mogu reflektirati fimkcije

225
komplementamog procesiranja informacija. Vidjeti J. Winson, The Meaning of
Dreams, Scientific American 262 (1990) 86-96.
12. A. Kami, D. Tanne, "B. S. Robensten". J. J. Askenasi, anti D. Sabi, "No
Dreams, No Memory: The Effect of REM Sleep Deprivation on Learning a New
Percaptnal Skill." Society for Neuroscience Abstracts 18 (1992): 387.
M. J. McGrath and D. B. Cohen, "REM Sleep Facilitation of Adaptive Waking
Bahaviour: A Review of the Literature," Psyhological Bulletin 85 (1978): 24-57.
13. B. A. Van der Kolk, "The Body Keeps the Score: Memory and the Evolving
Psychobiology of Posttraumatic Stress Disorder," Harvard Review of Psychiatry l
(1994): 253-265.
Interesantna su također saznanja da pokreti očiju izazivaju značajnu aktivaciju u
hypocampusu majmuna. Vidjeti J. L. Ringo, S. Sobotka, M. D. Diltz, and C. M.
Bunce, "Eye Movements Modulate Activity in Hippocempal. Parahippocempal and
Inferotemporal Neurons," Journal ofNeurophysiology 71 (1994): 1285-1288.
14. C. Hong, C. Gillin, G. A. Callaghan, and S. Potkin, Correlation of Rapid Eye
Movement Density with Dream Report Length and Not with Movemens in the
Dream: Evidence Against the Scanning Hypothesis, Annual Meeting Abstracts,
Assotiation ofproffesional Sleep Societies, Foster 12, 1992.
15. P. Roffivarg, J. N. Muzio, and W. C. Dement. "Ontogenic Development of the
Human Sleep-Dream Cycle," Science 152 (1966): 604-619.
16. B. A. van der Kolk, andR. E. Fisher, "Childhood Abuse and Neglect and Loss
of Self-Regulation," Bulletin of the Menninger Clžnic 58 (1994.): 145-168.
17. J. E. LeDoux, "Emotion, Memory, and the Brain." Scientific American, June
1994, 50-57. Nema sumnje da je djecu potrebno učiti vještini "samosmirivanja". To je,
ipak, mnogo više od pukog ignoriranja bebinog plača.
Cijeli jedan naraštaj je rastao uz majke kojima je rečeno da svoju djecu hrane u
tačno određeno vrijeme i da poslije toga ne odgovaraju na njihov plač. Predstavila sam
sebi sliku hiljada male djece koja uznemirena plaču sama u mraku. Razmišljala sam
tada o psihološkim i sociološkim efektima. Mnogo ljudi koje poznajem, godinama se
bude nakon što su sanjali da su djeca i da plaču jer se nalaze sami u sobi. Za te osobe
su ti snovi bili izraz najtraumatičnijih gubitaka i strahova. Ponekad bi u takvim
slučajevima pomoglo istaći da smo se svi mi osjećali sami u mraku.
18. P. D. Macean, A. Triune, Concept of the Brain and Behaviour (Toronto,
Canada: University of Toronto Press, 1978).
B. A. van der Ko lk, Psyhological Trauma (Washington, D. C. : American Psychi-
atric Press, 1987).
19. J. C. Pear·ce, Evolution s END (San Francisco: Gerper Collins, 1993).
20. Vidjeti M. L. Perlis and T. A. Nielsen, "Mood Regulation, Dreming, and
Nightmares: Evalution of a Desenzitization Function for REM Sleep," Dreaming 3
(1993): 248-257.
21. J. Gibson, "Nightmares and Night Terrors," Parents 66 (1991) 159.

226
 J. Rosemond, Night Tenors, "Better Homes and gardens 71 (1991): 38.
M. Sacks, "In Dread of Night," San Jose Mercwy News, 23 January 1966, 1461D-
1462D.
22. Vidjeti Van der Ko lk and Fisler, "Childhood Abuse and Neglect", 145-168.
23. Nakon čitanja pasusa o REM spavanju koji je ranije iznesen u ovom poglavlju,
čitatelj može reći, "Ako se mogu upotrebljavati zvukovi i tapšanje, REM hipoteza,
mora biti pogrešna". To ipak, ne mora biti slučaj. Iako REM-EMDR veza može jed-
nostavno biti dobra analogija, činjenica da stimulusi druge vrste mogu biti upotrebljeni
ne znači nužno da isti procesi koji se pojavljuju u REM-u nisu bili stimulirani. Drugim
riječima, u snu se ne čuju zvukovi koji dolaze iz okoline, niti se u snu može izvesti
tapšanje. Zbog inhibicije motornog neurona, pokreti očiju su ono što jedino može biti
neovisno fiziološki generirano. Jasno je da u budnom stanju postoje ostale
mogućnosti. Zadatak je stimulirati kortikalne funkcije što je neophodno za procesir-
anje uznemirujućeg materijala. Postoji mogućnost da se kortikalne funkcije aktiviraju
procesom dvojne pažnje, zahvaljujući prirodi alternativnih stimulusa. Mnogo toga će
biti razješnjeno u analizi istraživanja u godinama koje dolaze. Od kako je dizajniran
EMDR kao kompleksan metod sa jednostavnom integracijom aspekata mnogih
modaliteta, očekuju se efekti tretmana čak i bez stimulacije. Zbog toga analize poje-
dinih komponenata moraju biti vrlo pažljivo izvedene. Vidjeti F. Shapiro, Eye
Movement Desezitization and Reprocessing: Basic Principles, Protocols, and
Procedures (New York, Guilford Press, 1995).
24. Vidjeti Shapiro, Eye Movement Desenzitization and Reprocessing: Basic
Princip les, Protocols, and Procedures (New York: Guilford Press, 1995).
25. Vidjeti R. A. Drake, "Processing PersuasiveArguments: Recall and Rocogniton
as a Function of Agreement and Manipulated Activation Asymmetry," Brain cmd
Cognition 15 (1993): 85-94.
26. Istraživanja posebnih i specifičnih funkcija hemisfera mozga koja su se radila
godinama, jasno su istakla razlike u funkciji, procesiranju sjećanja i pohranjivanju
sjećanja u različite hemisfere. Vidjeti R. Jospeh, The Brain and Unconscious (New
York: Plenum Press, 1992). Naizmjenična pažnja koja se upotrebljava u EMDR može
omogućiti ubrzanu integraciju funkcije, sjećanja i adaptivnih efekata.
27. Posebno ispitivanje pojedinih hemisfera mozga koje je rađeno godinama, jasno
je istaklo razliku u funkciji i procesiranju sjećanja i njihovom pohranjivanju između
desne i lijeve hemisfere. Vidjeti R. Joseph 71ze Right Brain and the wzconscions (New
York Plenum Press, 1992.). Naizmjenična pažnja koja se koristi u EMDR može
omogićiti ubrzanu integraciju funkciji sjećanja i adaptivnih efekata.

POGLAVLJE 7 (strane od 96 do 1113)

l. A. Anastasi, "Heredity, Environment, and Question "How?" Psyhological
Review 65 (1958): 197-208.
2. F. J. Kallmann, The Genetics of Schizophrenia (New York: Augustin, 1938).

227
 F. J. Kallmann, "The Genetics Theo:ty of Schizophrenia: An Analysis of 691
Schizophrenic Twins Intex Families," American Joumal of Psyclziat1y 103 (1946):
309-322.
3. Većina oboljelih od shizofrenije nema u bliskoj porodici člana koji boluje od
ovog poremećaja. Ako je genetika u potpunosti odgovoma za shizofreniju, trebali bi
tada naći visoku konkordantnost kod monozigotnih blizanaca (to znači, ako jedan
blizanac boluje od ovog poremećaja, tada bi i drugi također trebao imati isti
poremećaj). Iako je ta konkordantnost veća kod monozigotnih blizanaca u odnosu na
dizigotne blizance i opću populaciju, ona ipak iznosi manje od 30%. Jasno je da su
pored herediteta uključeni i drugi faktori.
M. L. Kolm, "Social Class and Schizophrenia : A Critical Review and a
Refommlation," Sclzizoplzrenia Bulletin 7 (1973): 60-79.
R. Rosenthal, "The Heredity-Environmental Issue in Schizophrenia: Summa:ty of the
Conference and Present State of Dur Knowlwdge," in The Transmission ofSchizophrenia,
ed. D. Rosenthal and S. S. Kety (Oxford, England: Pergamon Press, 1968).
4. A. J. Sameroff, R. Seifer, and M. Zax, "Early Development of Children at Risk
for Emotional Disorder," in Monographs of the Society for Research in Child
Development, vol. 47, no. 7 (Chicago Press, 1982).
5. Infonnacije koje su prikupljene o upotrebi EMDR mogu pomoći da se nađe
odgovor na značajno pitanje koje je postavio dr Erlemneyer-Kimling, 1968. godine
na Konferenciji o prenošenju shizofi·enije: "Koji uijecaji iz okoline dovode do mani-
festiranja poremećaja kod genotipski vulnerabilne osobe, te zbog čega su oni značajni
u psihološkom smislu?"
6. A. J. De Casper J. "Prenatal Matemal Speech Influences Newbom
s Perceptions of Speech Sounds, "Infant Bahaviour and Development 9 (1986): 133-150.
Uvjeti u uterusu mogu imati direktan efekat na motivaciju i ponašanje: na
n-Der, u Francuskoj je ustanovljeno da novorođenčad jače sisaju kada čuju francuski
jezik, nego kada čuju drugi jezik. J. Mehler, P. W. Jasczyk, and G. Lambe1iz, "A
Precursor to Language Development in Yotmg Infants," Cognition 291 ( 1988): 143-178.
7. njegove osjetljivosti na stres mogu biti akutnom osjetljivošću na
r.rh·"'rr'"'""' uvjete zbog fetalnog alkoholnog efekta.
8. S. H. Dinwiddie and C. R. Cloninger, "Family and Adoption Studies in
Alcoholiam Drug Addiction," Psychiaflic Anna/s 21 (1991) : 206-215.
K. S. Kendler, A. C. M. C. R. C. Kessler, and L. J. Eaves, "A
Population-Based Twin Study of Alcoholism in Women," Journal of the American
A/lorJ,,-.,,,JAssociation 2681 (1992): 1877-1882.
9. Sameroff, "Early Development of Children at for
"
l O. D. Calof, "Self-Injurious Behaviour: Treatment Strategies" (paper presented at
annual Eastern on Abuse and Multiple Personality,
Va. , June 1992).

228
 I pored toga što je Joan u ovom slučaju govorila izjave Ashley u isto vrijeme sa
vođenjem pokreta očiju, to nije isto što upotreba hipnoze. Za vrijeme hipnoze na EEG-
u se uočava porast alfa, beta i th eta valova. Njihova pojava je udružena sa sugestibil-
nosti. U stanjima hipnoze ljudi mogu lajati poput psa, ili se oglašavati poput pileta.
Međutim, čitači EEG-a kod ljudi u toku EMDR seanse nisu uočili takav uzorak.
EMDR klijenti pokazuju moždane valove koji su unutar nonnalnih parametara u bud-
nom stanju. U toku EMDR osoba ostaje potpuno svjesna i manje sugestibilna u odno-
su na neispravne informacije nego obično. Izjave koje je upotrijebila Joan su bile pot-
puno istinite. Da to nije bilo tako, Ashley bi se uznemirila i odbila bi ih. Izvještaji
kliničara koji su koristili EMDR sa hiljadama klijenata u proteklih sedam godina i
dalje upućuju da su Jo~mine izjave bile istinite. EMDR se neće remetiti sa prikladnim
vjerovanjima i osjećanjima i neće dovesti do toga da osoba vjeruje u nešto neistinito.

POGLAVLJE 8 (strane od 114 do 127)

l. M. Amir, Patterns in Forcible Rape (Chicago Press, 1971).
J. V. Becker and G. G. Abel, "The tretment of Victims of Sexual Assault".
Quarterly Journal of Corrctions l ( 1997): 38-42.
A. W. Burgess, "Repe Trauma Syndrome," Behavioural Science and the Law l
(1983): 97-113.
D. Chapell, G. Geis, and F. Fogarty, "Forcible Bibliography," Journal of
Ceiminal Law and Criminology 65 (1974): 248-263.
E. Midlarsky, Women, Psychopatiology, and Psychotherapy: A. Pariially
Annotated Bibliography (Journal Supplement Abstract Sen,ice, ms. 1472. American
Psychological Association, 1977).
S. Schafer, The Victim and His Criminal
H. von Hentig, The Criminal and His Victim
Press, 1948).
2. A. W. Burgess and L.L. Holmstrom. Trauma Syndrome," ofge-
nera! Psychiatty 133 (1974): 981-986.
M. A. Largen, "History of the Women's Movement in Changing Attitudes, Laws,
and Treatment Toward Rape Wictims," in Sexual Assault, ed.
M. J. Walker and S. L. Brodsky (Lexington, Mess. "Heath,
3. S. D. Solomon, E. T. Gerrity, and A. M. "Efficasy of Treatments for
Posttraumatic Stress Disorder," Journal of the American medical Association 268
(1992): 633-638.
4. D. G. Kilpat1ick, L. J. Veronen, and C. L. "Factors Predicting
Psychological Distress Among Rape Victims," in Trauma and Its ed. C. R.
Figley York: Brunner (Mezel, 1985).
M. P. "Implications for the Clinical Tretment of Victims,"
Psyclwlogist 36 (1983): 88-91.

229
 5. D. G. Kilpatrick and H. S. Resnick, "PTSD Associated with Exposure to
Criminal Victimization in Clinical and Community Populations, "in Posttraumatic
Stress Disorder: DSM IV and Beuond, ed . J. R. T. Davidson and E. B. Foa
(Washington D. C.: American Psychiatric Press, 1993).
6. Sada se procjenuje da će između l Oi 50% žena različite starosne dobi biti napad-
nuto u toku života.
B.L. Green, "Psychocosial Reserch in Traumatic Stress: An Update," Journal of
Traumatic Stress 7 (1994): 341-362.
D. G. Kiiplatrick and C. L. Best, "Some Cautionary on Treting Sexual Assault
Victims with Implosion," Behaviour 17lerapy 15 (1984): 421-423.
7. A. W. Burges and L. L. Holmstrom, "Adaptive Strategies and Recovery from
Rape," American Journal ofPsychiatty 136 (1979): 127-1282.
B.L. Green, "Psychosocial Reserch in Traumatic Stress: An Update,"Joumal of
Traumatic Stt-ess 7 (1994.): 341-362.
T.W. McCahill, L. C. Mever, and A. M. Fishmen, The Aftennath of Rape
(Lexington, Mass,: Heath, 1979).
8. Spontana remisija i oporavak se pojavljuju bez tretmana, obično unutar jednog
do tri mjeseca poslije traume.
D. G. Kilpatrick, L. J. Veronen, and P. A. Resick, "The Aftennath of Rape: Recent
Empirical Findings," American Joumal ofOrthopsychiatty 49 (1979): 658-659.
9. E. B. Foa. B. O. Rothbaum. D. S. Riggs, and T. B. Murdock, "Treatment ofPost-
Traumatic Stress Disorder in Rape Victims: A Comparison Between Cognitive-
Behavioral Procedures and Counselinog," Journal of Consulting and Clinical
Psychology 59 (1991): 715-723.
l O. R. Janoff-Bulman, Shattered Assumtions (New York: Free Pres, 1992).
ll. J.L. Krupnick and M. J. Horowitz. "Stress Response Syndromes: Recurrement
Themes," Archives of General Psychiafly 38 (1981): 428-435.
12. B. A. van der Kolk, "The Body Keeps the Score: Memory and the Evolving
Psychobiology ofPosttraumatic Stress,: Harvard Review ofPsychiatty l (1994): 253-
265.
13. S. A. Wilson, L. A. Becket~ andR. H. Tinker, "Eye Movement Desenzitization
and Reprocessing /EMDR/ Tretment for Psychologically Traumatized Individuals",
Journal of Consultino Clinica! Psychobiolgy, in press.

POGLAVLJE 9 (strane od 128 do 150)

l. G. Everley, ed. Innovations in Disaster and Trauma Psychology (Elliot City,
· Chevron Publishing, 1995.).
2. U Sjedinjenim Državama EMDR su sada počeli upotrebljavati psiholozi zapo-
u policiji. Ipak, često nije korišten neposredno nakon homicida zbog toga
što EMDR tretman ponekad dovodi do blijeđenja ili potpunog iščezavm1ja slika samog
događaja. Iako klijent zna šta se desilo, ovo nestajanje ili promjena traumatske slike

230
može biti u suprotnosti sa pott·ebom da se policajci pojave pred sudom kao svjedoci sa
detaljnim opisom scene zločina. Iako je upotrebom EMDR moguće postići emo-
cionalno olakšanje kod policajaca oni nastavljaju da pate sve dok se ne okonča istražni
postupak. Mogućnost blijeđenja slike i emocionalnog razriješenja kao rezultata
EMDR tretmana treba uzeti u obzir i razmatranje kada su u pitanju sudski svjedoci.
3. Problemi osoblja hitne pomoći, kao i njihovih ekipa na terenu su u jednom
značajnom porastu, naročito u slučajevima kada umrla ili nastradala osoba liči na vo-
ljenu osobu uposlenog u ovoj službi.
4. S. Zisook andR. DeValu, "Grief, Unresolved Grief, and Depression." Psycho-
matica 24 (1983): 247-256.
5. T. Rando, Tretment of Complicated Mourning (Champaian, 111." Ressarch
Press, 1993). Ova izvanredna knjiga daje sveobuhvatan pregled i kompliciranog i
nekompliciranog tugovanja, kao i faze liječenja. Upotreba EMDR ne otklanja bilo šta
od onoga što osoba koja tuguje treba upamtiti, ili kroz što ona treba da prođe. Faze
liječenja kao i šest glavnih procesa je dr. Rando opisala potpuno, otvoreno i prirodno,
kao što se vidi u prepisu koji je prezentiran u ovom poglavlju.
6. Mia je verbalizirala vrlo duboko razumijevanje. To ističe da je ipak, i klinički i
empirijski smrt djeteta najteži gubitak sa kojim se pojedinac može suočiti i uhvatiti u
koštac. Taj gubitak je veći od gubitka bilo kog drugog člana porodice. Nema sumnje
da takav gubitak predstavlja i najveći rizik za pojavljivanje kompliciranog tugovanja.
Ipak, i na taj gubitak sa pojedinac može prilagoditi. Kada je Mia ozdravila i ponovno
se vratila svojoj religioznosti, mogla je dobiti odgovor na svoje pitanje "zašto". To joj
je omogućavalo da ostane smirena. EMDR ne predstavlja tek puku "desenzitizaciju"
bola-EMDR reprocesira iskustvo. Ja sam od drugih majki čula kako verbaliziraju
svoje razumijevanje govoreći: "Osjećam ga u svom srcu. Ja sam beskrajno zahvalna
za vrijeme koje smo proveli zajedno. Onje sada u boljem svijetu."

POGLAVLJE 10(straneod 151 do 172)

l. J. Davidsnon, D. Hughes, D. Blazer, and L. George, "Post-Traumatic Stress
Disorder in the Community: An Epidemiological Study," Psychological Medicine 21
(1991): 713-721.
2. Na primjer, studije upućuju na to da približno 75% boraca koji su žrtve PTSP su
također ovisnici od supstanci. Rezultati variraju kod različite populacije žrtava PTSP.
Ipak, na osnovu nekoliko studija, 50% boraca i žrtava seksualnog napada kod kojih se
razvio PTSP, nastavljaju patiti od poremećaja. U stvari, u općoj populaciji Sjedinjenih
Država prevalenca za simptome PTSP koji traju cijeli život iznosi 9%. Žrtve se protiv
simptoma pokušavaju boriti tako što sami uzimaju supstance poput alkohola, kokaina,
amfetamina, heroina, ili čak uzimaju enomme količine hrane, kako bi stišali bol. Za
diskusiju ove značajne studije vidjeti B. L. Green, "Psychosocial Research 111
Traumatic Stress: An Update," Journal ofTraumatic Stress 7 (1994): 341-362.

231
 Za jedan izvamedan pregled odnosa između traume i ovisnosti od supstanci vidjeti
J. E. Zweben, W. Clark, and D. E. Smith, "Traumatic Experiences and Substance
Abuse: Mapping the Tenitory," Journal ofPsychoactive Drugs 26 (1994): 327-344.
3. S. Brown, "Alcoholism and Trauma: A Therapetical Overview and Comparison,
"Joumal ofPsychoactive Drugs 26 (1994): 345-355.
4. D. Goodwin, "Is Aicoholism Hereditary?" Archives of General Psychiatty 25
(1971) 545-549.
M. Schuckit and J. Duby, "Alcohol-Related Flushing and the Risk for Alcoholism
in the Sons of Alcoholics," Journal ofClinical Psychiat1y 43 (1982): 415-518.
5. C. R. Cloninger, "Genetic and Environmental Factors in the Development of
Alcoholism," Journal of Psyclziatric Treatment Eveluation (Special issue on
Alcoholism, ed. S. Blume, 1983).
6. Silke je dijagnosticirala Amy kao izbjegavajući poremećaj ličnosti. Poremaćaj lič­
nosti je star1je u kome osoba razvija dugotrajne disfunkcionah1e osobine ili modele po-
našanja s ciljem ublažavanja pan~ e. Na primjer, iako se svako plaši odbacivanja, Amyna
teška senzitivnostjuje spriječavala da stupi u bilo kakav odnos sve dotle dok 100% ne bi
bila siguma da neće biti odbačena. historija depresivnosti kod Amye također je jedan
ličnosti i obično utječe na pojavu zloupotrebe supstanci.
znači da se zapravo dešava jedno ubrzano učenje. Mi ko-
,.N ...~,.," ljudima da nauče nove vještine i ponašanja kako bi
za budućnost. Kada smo sigumi da klijent intelektualno razumije koncept
klijent sve neophodne korake za VIijeme
nAI<rP"' očiju. Kada se situacija u stvamom životu, klijent je
bolje da vlada i da je"'''"'"""""''"'
8. D. Finklehor and D. vzmoa-L,eatnerman,

Characteristics, and Risk

ore:gle:d upućttie na to da je 16% odraslih muškaraca i 27%

seksualnu zloupotrebu. Prevalenca seksualne
KOJtnPllCJtrarla sa raspravama vezanim za vjerodostojnost sjećanja.
u zabunu zbog toga što im kliničari daju nepre-
njihovih osjećanja. U stvari, ne pojavljivartiem
zaboravljene, davnašnja zloupotreba se može sma-
Ponekad poricanje iskreno zato što se
ili
um.VH,.>iVJ.U U disocijatiV11Ql11 stanju,

se ne n1ože sjetiti onoga što i na reagira

često
UJA>UUvJ nasilje. Može se
nosi nove probleme.
sjećanje na prošlost '"n'""'''11"
ili nije. Važno je samo da se slike koje uznemiravaju klijenta reprocesiraju. Sjećanje može
biti tačno ili ono može biti proizvod vikame traumatizacije ili potpune greške. Bez obzira
na vrijednosti sjećanja, cilj je da se otkloni njihov negativni uticaj na klijenta.
POGLAVLJE ll (strane od 173 do 187)
l. Svako traumatsko iskustvo je osjećaj užasa i čak straha od smrti. Bez obzira na očite
razloge mnogih naših reakcija naj intenzivnijeg uznemirenja kao što je anksioznost, ljut-
nja ili distres, sa jedne evolutivne tačke gledišta to sve blijedi u odnosu na prvobitni strah
da namje život na neki način u opasnosti. Ovaj strah se pojavljuje i u onim slučajevima
koji ne predstavljaju objektivnu prijetnju našem životu. Kako još možemo objasniti inten-
zivne reakcije koje smo osjećali kada smo doživjeli poniženje u osnovnoj školi ili za vri-
jeme boravka u ljetnom kampu? Ako izgubimo posao zašto odmah sebe vidimo kako
životarimo pod mostom? Ako se prekine naša veza, zašto mislimo da ćemo umrijeti sami
i nevo ljeni? Da li je to zbog toga što je u našem psihološkom ugrađen j edan alarm koji se
aktivira svaki put kada se pojavi prijetnja našem životu? Kada se desi da se jednom
prestane biti sa drugima, to tada znači smrt: vjerovatno da ni jedno paralelno iskustvo ne
ističe takav jedan ekvivalentan emocionalni odgovor.
Sve je ovo spekulativno: ipak, ništa ne izaziva jasnije strah od smrti od teške fizičke
povrede ili bolesti. Iako se oni koji pate od takvih bolesti tehnički u kliničkom smislu
ne mogu dijagnosticirati kao PTSP sve dok to 0elesno oboljenje nije opasno po život,
psihološke konsekvence također mogu biti razorne. Često situacija može biti tako
složena da osoba vidi svoje tijelo kao mučitelja kome ne može pobjeći.
2. Interakcija faktora je očita. Genetski činioci mogu doprinijeti prijemčivosti
prema određenim bolestima. Jedna osoba tako može biti sklona srčanim oboljenjima,
a druga problemima sa plućima ili karcinomom. Tu su također i faktori okoline kao
što su toksini ili radijacija, koji mogu imati utjecaja. Klinička praćenja jasno ukazuju
na to da su i psihološki faktori također uključeni. Zdrav imunološki sistem se može
oduprijeti bolesti: međutim, kada je imunološki sistem suprimiran zbog bilo koga od
mnoštva mogućih faktora, uključujući neke vrste hroničnog ili akutnog psihološkog
stresa, osoba možda neće biti sposobna da izbjegne bolest.
N. Cousins. Anatomy of an Illiliness (New York, Norton, 1979).
N. Cousins, Head First: The Biology of Hope (New York: Norton, 1989).
K. R. Pelletier, Mind as Healer, Mind as Slayer (New York: Delacorte, 1977).
E. L. Rossi, The Psychobiology of Mind-Body Healing (New York, Norton, 1986).
B. Siegal. Peace, Love and Healing (New York, Hmper&Row, 1989).
G. Solomon and L. Temoshok, "An Intensive Psychoimmunologic Study ofLong-
Surviving Persons With AIDS," Anna/s of the New Ym* Academy of Science 496
(1987): 647-655.
3. Također nazvan IV stadij.
4. Anksioznost, depresija, intruzivne misli i tendencija lakog uznemiravanja su dio
kliničke slike koja se ispoljava prilikom suočavanja sa bolešću koja je opasna po život.
Uzme li se u obzir i osjećaj bespomoćnosti mnoge ljude progone intruzivne slike od

233
momenta kada su saznali dijagnozu. Ponekad ljekari isuviše otvoreno i bez potrebne
senzitivnosti, ili pak s druge strane jednim isuviše suosjećajnim ponašanjem, mogu
dovesti do toga da se ljudi osjećaju kao da im je izrečena smrtna kazna. Kada se pojave
takve predstave, oni su često prvi fokus EMDR seanse. Zbog toga što se trauma može
pojaviti u toku bolovanja od oboljenja koja ugrožavaju život čovjeka, EMDR se može
primijeniti na uznemirenost koja je zaostala poslije nekih medicinskih procedura, ili
kako bi se pak pojedinac pripremio za budućnost. Za mnoge ljude koji boluju od teških
bolesti, interakcije sa porodicom ili prijateljima mogu biti problem. Ponekad ljudi od
kojih se očekuje podrška jednostavno ne mogu ptihvatiti situaciju, čime je još više
otežavaju. Za pacijente koji boluju od karcinoma je važno da sebe stave na prvo mjesto
na listi prioriteta. Ovo može biti i drsko zbog toga što to može zapravo biti i prvi put
u životu tih ljudi da se manje brinu za druge.
5. O. C. Simonton and J. Creighton, Getting Well Aqain (New York: Bantam
Books, 1982).
6. T. stanice omogućavaju odbranu protiv virusa: njihov normalan broj iznosi od 800-
1300. Simto1ni AIDS-a se obično ne pojavljuju sve dok njihov broj ne padne ispod 200.

12. (strane od 188 do 204)

l. U junu 1996. godine pojavilo se pet studija u Archives of General Psychiatly,
upućujući na vezu između mentalnog zdravlja i kriminaliteta. Na ptimjer, 80%, od skoro
300 žena koje su čekale suđenje imale su historiju mentalnog poremećaja, a 70% su
pokazivale znakove psihološkog poremećaja u posljednjih šest mjeseci. U studijama je
također zapažena visoka incidenca izloženosti traumi, uključujući dokumentiranu his-
toriju seksualne zloupotrebe u velikome procentu kod tih ljudi. Upozorenje urednika da
"veza između nasilja", ktiminala i mentalnog oboljenja....... ne može biti odbačena."
Može li tretman traumatskih sjećanja u programima prevencije kriminala pokaza-
ti značajan utjecaj na incidencu nasilja i kriminaliteta? Jedan od ciljeva nekih EMDR
istraživača je da inaugutiraju široku skalu studija kako bi se istražila mogućnost
upotrebe EMDR u sistemu i program prevencije kriminala u cmačkim getoima.
Program humanitarne pomoći (HAP) koji nije profitabilan, posvećenje omogućavan­
ju EMDR servisa za pomoć (vidjeti DodatakA).
2. Svećenik David Price iz\deštava da "se sada ptiprema jedna opsežna i značajna stu-
dija koja će pro\jeriti rezultate rada sa malom grupom pedofila EMDR protokol nudi na-
du ne samo u reprocesiranje statih traumatskih događaja, nego on daje mogućnost da kao
pozitivna intervencija, efikasno zaustavi modele kriminogenog ponašanja Kao kapelan, ja
vidim suštinsku svetost tijela kome je Bog dao sposobnost liječenja, koje se dešava u toku
EMDR procesa." Na ovaj način se mogu sjediniti \jera i nauka. Iako su iz svih krajeva zem-
lje stizali izvještaji o izostanku prekršaja ili o promjeni ili iščezavanju visokotizičnog pona-
šanja, ta je hipoteza bila provjerena u dvije male studije (vidjeti Dodatak B), neophodno je
i dalje istraživanja. Mislim da je kapelan potpuno u pravu. EMDR dosta nudi nadu.

234
 INDEX POJMOVA

ADHD. Vidjeti poremećaj deficita pažnje i hiperaktivnost (ADHD)

AIDS pacijent, 181-186
Alkohol dijete alkoholičara, l OO-l Ol
fetalni alkoholni efekt, 86, 87, 89
klinički rad sa alkoholičarima, 152-154
Anksiozni poremećaji
EMDR tretman 62
odnos prema životnim iskustvima, 61-62
uzimanje lijekova. 61-62
Balkan 199
Bihevioralna terapija
tehnika izlaganj a, 115-116
Bipolami poremećaj. Vidjeti Manično-depresivni poremećaj (biopolami poremećaj)
Bol
aktivnosti na smanjenju, 34
fantomski bol, 191-192
fizički, 175-176, 178-182, 189
izbjegavanje, 130 •
samoubojstvo kao odgovor na, 194, 230
tretman hroničnog bola sa EMDR, 189-191
Vijetnamskog veterana, 33-35
zbog gubitka voljene osobe, 128-129
zbog nasilja u zemljama Balkana, 199-201.
Brzi pokreti očiju u spavanju (REM)
odnos prema negativnim emocijama sanjača, 26
teorija autorice povezana sa, 25-26
Coping tehnike
EMDR upotreba za jačanje, 163-165
za one koji zloupotrebljavaju supstance, 154, 163, 170.
Cytomegalovirus (CMV), 182
Demencija HIV infekcija), 182-183
Depresija
lijekovi za, 133
sa izbjegavajućim poremećajem ličnosti, 232 n 6
teška, 194-195
upotreba EMDR u liječenju, 197
za žt1vu rudarske nesreće, 173
vidjeti također hronično-depresivni poremećaj (bipolarni poremećaj)
Djeca

235
djeca sa 97
djeca sa poremećajem privrženosti, 98-99, 105-108
EMDR tretman noćnih strahova, 87-94
fizički zloupotrijebljena, 157-158
Kolumbijska dijete kao pacijent sa karcinomom, 191-192
nesposobnost za vezivanje, 105-115
odrastanje u haotičnim sredinama, 154
rivalitet sa braćom i sestrama, 98-99, 112, 122
sa traumom neliječena, 96-97
Doživljaj neuspjeha
EMDR
uspjeh, 6-8, 28-30.
EMDR protokol
implikacije razlika, 188
modifikacija za žrtve sviježe traume, 188-189
tretman fobija
EMDR studije, 5, 208-212
EMDR tretman
brzi rezultati sa, 18-25, 46, 53, 92
definicija i pojavljivanje, ll, 48
djeteta sa poremećajem privrženosti, l 08-114
djeteta žrtve silovanja, 124-125
faza l: plan tretmana, 49-50
faza 2: priprema, 50
faza 3: procjena, 50-51
faza 4: desenzitizacija, 51-52
faza 5: instaliranje, 52
faza 6: tjelesno skeniranje, 52
faza 7: zaključivanje, 52-53
faza 8: reevaluacija, 53
fokus i ciljevi, 6, 12-13,49, 52, 117, 160
follow-up seanse, 23-26, 46-47, 124
neurofiziološkikoncepti korišteni u 7
odraslih zbog poremećaja privrženosti, 113-114
osjećanje odgovomosti kao rezultat, 158
primjer seanse, 19-22
sa ljudima koji su doživjeli vikamu traumatizaciju, 153
sa pedofilima u zatvoru, 203
u državama na Balkanu, 200-202
u saradnji sa grupama za savjetovanje, 155
uspjeh sa djecom, 88

236
za fizički bol, 175-176, 178-182, 189
za nesposobnost za defeciranje, 191
za noćne strahove, 83
za Susanin panični poremećaj, 68-73
za tugovanje, 128-150
za žrtve silovanja, 114,124-125
EEG (Elektroencephalogram) za vrijeme EMDR terapije
EMDR HUMANITARIAN ASSISTENCE PROGRAMS (EMDR-HAP), Inc, 205
EMDR INSTITUT, 205
EMDR INTERNATIONAL ASSOCIATION (EMDR), 206
Fantomski bol, 191-192
Fatalni alkoholni efekt, 86, 87, 89
Fizička reakcija bol zbog traumatskog sjećanja, 175-176
na nerazriješene misli, 52
na noćne more, 80
na traume, 13
poslije seksualnog napada, 124, 126-127
u bolnim atacima, 68-69, 76-77
Fiziologija
kombiniranja sa psihologijom, 6-8
veza sa našim psihološkim, 61
Flashbacks kao psihološki odgovor 33
kod Vijetnamskih veterana, 23
povezan sa PTSP, 28, 33
Fobije kao anskiozni poremećaj, 61
od zubara, 192
Erend ll, 16,46
Generalizacija efekti sa EMDR, 22-23
stimulus, 88
Generalizacija stimulusa
definicija, 88
u PTSP, 88
Grupna terapija u vezi sa EMDR, 155
za Vijetnamske veterane, 33-34, 36
Hipnoza, 220
Hirurgija
strah udružen sa, 86-87, 180
Homoseksualna veza, 167-168
Hormonalna terapija, poslije orchiectomiae, 176
Identitet poboljšanje sa EMDR tretmanom, 183
imunološki sistem

237
jačanje, 183
supresija, 233 n 2
Iskustva
fokus EMDR 12-13
odnos prema relapsu kod adikcije, 170-171
oživljavanje iskustva silovanja u EMDR tretmanu, 122-123
učenje iz, 17
vikama traumatizacija, 129, vidjeti također životna iskustva: traumatska iskustva,
Istraživanje efikasnosti EMDR, 27-28
fiziologije spavanja, 80-82
:fimkcija pojedinih hemisfera), 227. vidjeti, također Skalu jedinice subjektivnog uzne-
mirenja (SUD) PTSP, 51
sa osobama koje su preživjele seksualni napad, 114
Jezgro zdravlja, urođeno, 115, 202
Klijent Pacijent pozitivni terapijski rezultati, 21 O
učešće u EMDR terapiji, 169
učešće u odabiru coping strategije, 160
zasnivanje povjerenja, 67
Kliničari licenca za, 7
odabir, 207, 208
trening za EMDR terapiju, 7-8, 207,210
u EMDR_HAP, 206-207
upotreba EMDR u trehnanu fobija, 61
upotreba faza EMDR h·etmana, 49
Kognicija negativna i pozitivna, 50
promjena negativne u pozitivnu, 128-139, 163-165
Kognicija negativna,
"Ja sam bespomoćan...... " 51, 116-117
"Ja se ne kontroliram", 18
malog djeteta sa noćnim strahovima, 91
"Oni promatraju: nisam siguran", 117-118
Kognicija pozitivna1 fokusiranje ideje "Ja sam siguran", 117-118
2 ')a se ne mogu uspješno kontrolirati", 18
4. "Uradio sam najbolje što sam mogao", 79, 150
3. snažnog imunološkog sistema
Kognitivni intervju
nuđene pozitivne izjave 107-108
pozitivna i negativna informacija, l 03
Krivnja Izraelskog ratnog veterana, 198-199
kao reakcija na smrt, 129
povezana sa optužbom psihijatra, 55-57

238
povezana sa savjetovanjem žrtve silovanja, 54-59
zbog preživljavanja, 77-78
žrtve seksualne zloupotrebe, 52-54
Kontrola
dijete van, 99
gubitak u paničnim atacima, 76
klijet u EMDR seansi, 51
kontrolirati se, 18
nedostatak kontroliranja, 18, 76
pacijent sa karcinomom koji ponovno stiče identitet, 184-185
upotreba EMDR u ponovnom zadobivanju osjećaja, 184
zadobivanje, 126
Loma Prieta zemljotres, 188
Lupanje glavom, 86, 89
Manično-depresivni poremećaj (bipolarni poremećaj)medikamentozno liječenje 167
opis i uzrok, 164-166
Manično-depresivni poremećaj (bipolarni poremećaji)
medikamentozno liječenje, 167
opis i uzrok, 164-166
Mastectomia, 184-185
Misli, intmzivne
ljudi sa PTSP, 25-28, 35-37
majke koje tuguje, 135
ranjenog Vijetnamskog veterana, 32, 34-42
traumatizirane osobe, 13
žrtve silovanja, 114-115
Moždani valovi za vrijeme REM spavanja, 80
Mreža sjećanja
l asocijativna, 63-64
2 u EMDR tretmanu žrtve silovanja, 118
3 u kognitivnom intervijuu, 99, 104-105
4 putu, 79
5 sposobnost EMDR da je otvori, 70
Nasilne radnje
žrtve 200-202
Neoplodnost, 54, 57
Neurofiziološki koncepti, 28-30
Noćne more
kod majke koja tuguje, 135
ljudi sa PTSP, 30
poslije EMDR trehnana, ll

239
Vijetnamskih ratnih veterana, 23, 32
Vijetnamskih veterana, 32-35, 223 n7
Noćni strahovi
koje je doživio Davx, 84-86
objašnjenje za Davyeve, 86-87
opisani, 84
NREM ili non REM ciklusi spavanja, 80
Odbacivanje
ekslporacija senzitivnosti prema, 163
Odjelenje za poslove veterana (Department ofVeterans Affairs-VA), 37
Odnosi
eksploracija strah od, 163
homoseksualni, 167-168
Oklahoma City
l eksplozija, 202-203
2 EMDR klinika, lO
3 žrtve eksplozije, 9, 197, 202-203
Opraštanje
kao zamjena za traumatska sjećanja, 19
Osjećanja
desenzitizacija sa EMDR, 23
gubitak kontrole, 31
izolacije, 31, 197-198
mjerenje uznemirenosti, 20
potiskivanje, 163
povezana sa ratnim povredama, 41-43
upotreba EMDR u prm·adi, 53-59
upotreba SUD skale za mjerenje, 20-21
Osobe koje zloupotrebljavaju supstance
iskustvo sa 152-154
izbjegavajući poremećaji ličnosti povezani sa, 232 n 6
žrtve PTSP nakon borbe, 232
Ovisnici o drogi
overdoza, 133
uspjeh EMDR u kliničkom radu sa, 153-154
Pacijenti koji boluju od karcinoma
fokusiranje straha od operacije ili smtti, 175
Kolumbijska dijete, 191-192
suočavanje sa karcinomom prostate, 178-184
upotreba EMDR u suočavanju sa karcinomom dojke, 184-185
Panični ataci

240
poslije silovanja, 119
povezani sa strahom od upravljanja automobilom, 60-64
Susanino istraživanje razloga za, 71, 76-78
zbog fizičkih simptoma, 65-66
žrtve koja je doživjela tragične poslijedice tornada, 71-72
žrtve silovanja, 118-119
Panični poremećaj
kao anksiozni poremećaj. 56
Susanina dijagnoza, 72
Pavlov Ivan, 28-29, 57
Pedofili, 203
Poboljšanje izvedbe
upotreba EMDR, 204
Poremećaj deficita pažnje i hiperaktivnost (ADHD)
Davyeva dijagnoza sa, 89
pomoć djetetu sa, 89
Poremećaji govora, razvojni, 89
Poremećaj ličnosti, 232
Poremećaj privrženosti
EMDR tretman djeteta sa ovim poremećajem, l 09-115
psihoterapijska igra sa djetetom sa, l 06-109
slučaj djeteta, 97-98, 106-109
slučaj majke, 98-106
Prihvaćanje
kao zamjena za traumatska sjećanja, 19
Prikazivanje mozga slikom u boji, 90
Primjena EMDR sa atletičarima, 204
Prirodna katastrofa
efekti udara tornada 68-72
kao trauma sa "velikim T" 18
uragan Anderw, 64
zemljotres, 189
Pristup lijčenju, 206
manipulacija zurenjem, 91
Procesiranje informacija
EMDR i REM spavanje, 80-81
u EMDR tretmanu, 40, 115-116
u vezi sa setovima pokreta očiju, 20-30
Proces liječenja
majke koja je izgubila sina, 134-147
metode liječenja traume, 6

241
putem procesiranja infromacija, l 03-106, 115-116
upotreba EMDR, 6-7, 116
Pokreti očiju
brzi, 80
EMDR terapija za žrtve silovanja, 122-123
odnos prema odgovoru fizičkom relaksacijom, 59
pojačavanje izjave, 74-75
razvoj procedure povezan sa, 11-12
teorije povezane sa, 26-28
u EMDR tretmanu za žrtve traume, 6, 35
upotreba u EMDR, 7, 78-80
Posttraumatski stresni poremećaj
Davyevi noćni strahovi kao, 87-88
faktori koji ugeču na težinu, 33-34
hospitalni programi, 33
istraživanje efikasnosti EMDR u tretmanu, 15-16
istraživanja VA i grupna terapija, 32
kao anskiozni poremećaj, 62,
mjerenje uznemirujućih sjećanja, 15-17
prevalencija životnog doba osoba koje pate od, 232
primjer generalizacije stimulusa za, 88
psihološka istraživanja u, 219 n 3
simtomi, 13
tretman, 27-28
Vijetnamski ratni veterani koji pate od, 29-30
Žltve silovanja sa, 111-114, 121
Povjerenje
kao zamjena za traumatska sjećanja, l 7
Povlačenje
eksploaracija i razlozi za, 165
Psihologija
fenomen stimulus-odgovor, 63-64
kombinirana sa fiziologijom, 9-12
terapija za ratne veterane, 27-28
veza sa fiziologijom, 64
Psihoneuroimunologija, 175
Psihoterapija
EMDR kao fonna, ll
za žrtve silovanja, 112-114,120
Psihotične epizode, 168-170
PTSP. Vidjeti posttraumatski stresni poremećaj (PTSP)

242
Ratni veterani
iritabilno srce, 26
ratna neuroza, 26
ratna patnja 26-27
sa PTSP, 31-32
šok od granate. Vidjeti također Vijetnamski ratni veterani.
Relaps i
poslije EMDR tretmana, 170-173
strah od, 165-166
vezani za zloupotrebu supstanci, 166, 171-172
Rezolucija
EMDR kao mogućnost za, 129
EMDR teorija resinhronizacije, 90-91
izvori mobilizacije kod upotrebe EMDR, 173
REM spavanje
deprivacija, 79-81
kao paradoksalno spavanje, 79
kao znak PTSP, 78
paralela sa EMDR, 81,227 n 24
pokreti očiju u toku, 79
procesiranje emocija u toku, 81
procesiranje informacija u toku, 80-81
psihološke tegobe povezane sa, 79-80
Roditelji
efekti na dijete zbog alkoholizma, 101-102
efekti na dijete zbog nefunkcionalnosti, 152
koj i pate zbog traume, 97-1 06
suočavanje sa negativnim sjećanjima, 192-193
Samoliječenje
putem uvida subjekta, 23, 36
u EMDR sistemu, 7
Samookrivljavanje
kod osoba koje zloupotrijebljavaju supstance
Samopoštovanje
eksploracija niskog, 165
nakon ra21ješenja straha, 67-68
zamjena za traumatska sjećanja, 17
Sarajevo, 199-200, 202
Schizophrenia
uloga faktora uijecaja, 96
uzroci, 96, 228 n 3

243
Seksualni napad
disocijacija za vrijeme, 120
preživjeli kao žrtve PTSP, 112-115
vidjeti također Silovanje.
Silovanje
dječak koga je silovao svećenik, 115
sindrom traume zbog silovanja, 112
strah manifestiran kao simtomi, 112-113
Sistem za procesiranje informacija
brzi početak sa EMDR, 125
stimulacija sa EMDR, 28-29,41, 145; Vidjeti također
Ubrzano procesiranje infonnacija Sjećanja 28-29, 35, 125
Cilj EMDR da otkloni negativna, 232 n 8
fizički distres uzrokovan sa, 189
međusobna povezanost, 67, 190-191
na transformirano traumatsko iskustvo, 125
nesreća u Chemobylu, 187-188
obmuta, ll
pacijent sa fobijom od zubara, 187-188
p1istup EMDR, 7
procesiranje, l 03-106, 115-116
upotreba EMDR za desenzitizaciju traumatskih, 185
upotreba EMDR za procesiranje traumatskih, 191-192
Vijetnamskih veterana
2 Skala subjektivne jedinice uznemirenosti (SUD)
3 Slike,
EMDR podržava ideju snažnog imunološkog sistema, 175
fokusiranje slike u noćnim morama, 81
fragmentirane, 122-123
kao siguma mjesta, 72-73
nastanak uznemirenja, l 0-11
otkrivanje u EMDR terapiji, 13-14
reprocesiranje uznemimjućih, 34, 232 n 8
promjene kod majke koja tuguje, 135-149
seksualno napadane djevojčice, 18
upotreba EMDR u kreativnom radu, 202
za jačanje imunološkog sistema, 175
infonnacija 209 n 4
poslije EMDR tretmana, 16
u fazi desenzitizacije EMDR, 51-52
u procjene EMDR tretmana, 51

244
upotreba 16
Skala validnosti kognicije (VOC)
poslije EMDR tretmana, 16-17
u fazi instaliranja EMDR tretmana, 52
u fazi procjene EMDR tretmana, 51
4 Smrt
bol zbog gubitka voljene osobe, 128-129
djeteta, 231 n 6
krivnja kao reakcija na, 129
krivnja mašinovođe zbog smrti uzrokovane željezničkom nesrećom, 150-155
krivnja zbog preživljavanja, 74-75
muža u udarima tomada, 67-72
oca zbog karcinoma, 183
odgovor Vijetnamskog veterana na smrt u ratu, 34-40, 47-48. Vidjeti također krivnja.
strah od bolesti i, 175-185
tuga majke zbog smrti njenog sina, 132-151
Snovi
za vrijeme non REM spavanja, 79
za vrijeme REM spavanja, 79-80
teorije, 80. Vidjeti također Noćne more
snajperska vatra, 200
Spavanje
faze, 79. Vidjeti također Snovi: Noćne more: Noćni strahovi: REM spavanje;
Misli, intruzivne
fiziologija, 79-81
prekinuto, 79-82
snovi za vrijeme non REM-a, 79-80
Spontana remisija, 230 n 9
Stimulus odgovor ponašanje, 63-64
Strah
ciljanje, 173-175
kao fobija, 64-65
od doktora, 68-69
od obolijevanja od AIDS-a, 194
od porođaja, 223 n 2
od vožnje, 66-68
odgovor na doživljaj silovanja, 112-113
povezan sa karcinomom dojke, 188
strah djece od nepoznatih, 85-87
strah djece od tame, 83
strah odraslih od nepoznatih, 120

245
žrtva silovanja, 113
Stres
čovjeka u terminalnoj fazi karcinoma, 178
efekat na fizičko zdravlje, 175
kulminiranje u paničnim atacima, 71-72
droga u schisophreniji, 97.Vidjeti također podtraumatski stresni poremećaj (PTSP)
SUD skala. Vidjeti također skala subjektivne jedinice uznemirenosti (SUD) Suicid
kao odgovor na patnju, 192
tuga zbog gubitka sina, l 02
Svježa trauma
EMDR za liječenje, 184
odvojena sjećanja na, 184
T ćelije, 236 n 6
Tapšanje rukama
djeteta sa poremećajem privrženosti, l 04-105
pacijent obolio od karcinoma iz Kolumbije, 191-192
u EMDR tretmanu, 6, 99, 101-103
za uvođenje pozitivne kognicije, 104-105
za vrijeme fokusiranja traumatskog događaja, 91-93
Trauma
definicije, 18
izazivaju posttraumatski stresni sindrom, 18
nedostatak tretmana za liječenje djece sa, 96-97
ratni veterani 32-33
roditelji koji pate od, 97-105
zbog gubitka, 128-131
značenje termina, 18
veliko "T" i malo "t", 18-19
Trauma izazvana zemljotresom, 185
Traumatski događaji
dijete koje je bilo žrtva ranjavanja ubodom, 195
efekat na sistem za procesiranje infonnacija, 28-29
emocionalno bespomoćna majka, l 03,107-116
fobija uzrokovane, sa, 65-70
izbjegavanje sjećanja na, 14, 35
metamorfoza za EMDR, 15-17
nedostatak odgovarajućih slika na, 19
ranjavanje u toku rata, 44-45
ratna trauma, 32-34
preživljavar~je nakon ranjavanja vatrenim oružjem, 192-194
procesiranje neprocesiranih percepcija, 28-29, 38-45

246
savjetovanje žrtve silovanja, 56-61
seksualni napad i silovanje, 117-118
u djetinjstvu, 34, 82-88
zloupotreba u djetinjstvu, 162-163
žrtva tornada, 73-77
Traumatizacija, vikama, 129
Tugovanje
EMDR tretman za, 128
proces tugovanja, 130
promjena lošeg u pozitivno sjećanje, 184
tugovanje majke zbog smrti djeteta, 131-170
TWAlet 185
Ubrzano procesiranje informacija
model, 28-29, 63-64, 109
sa ubrzanim učenjem, 202, 232 n 7
Uslovljavanje
operantno, 65-66
razuslovljavanje za vrijeme REM spavanja, 79
stimulus-odgovor, 65-66
Uvidi
pojavljivanje, 131
putem samoliječenja, 25-26
spontani, 36, 44
u grupnoj terapiji, 33
VA, Vidjeti Odjelenje za poslove veterana (VA)
Vijetnamski ratni veterani
krivnja tretirana u seansama tretmana, 15-16
način na koji su oni doživjeli tretman, 33-34
oni koji pate od sindroma posttraumatskog stresa, 29-30
Vjerovanja
AIDS pacijenta, 14-15
atletičara Olimpijca, 202
EMDR pozitivno jačanje, 52, 169, 180-181
"Ja ne mogu uspjeti", 177, 181-182
'79
79
ne živjeti prema
negativna, 14, 50-51, l
pokreti očiju na
pozitivno
promjena o sebi, 17,40-46, 115-116,125-122

247
subjektova procjena, 17. Vidjeti također kognicija; Skala validnosti
kognicije (VOC)
"Sve što uradim je pogrešno", 37
vlastito vjerovanje u EMDR tretman, 123
Živoh1a iskustva
EMDR procesiranje, 70, 99
fobija povezana sa, 65-66
gubitak supruga, prijatelja i kuće u tomadu, 73-77
mreža asocijativnog sjećanja, 62-63
simptomi psiholoških poremećaja izazvanih sa, 29-31
trauma u djetinjstvu, 67-70
Žrtve seksualne zloupotebe
iskustvo sa djecom, 230 n 9
krivica zloupotrebljenog djeteta, 54-56
psihijatrijski poremećaji i zloupotreba supstanci kod, 161
PTSP simtomi kod, 190
tretman šesnaestogodišnje djevojčice, 192-193
Žrtve silovanja
EMDR tretman, 114-115
naknadni efekti, 112-113
panični ataci, 117-119
tehnika izlaganja u okviru bihevioralne terapije, 113-114
tehnika samopomoći, 114-115
Žrtve traume
eksplozija u Oklahoma City, 9
isprekidani san, 80-82
negativno iskustvo pohranjeno u nervni sistem žrtve, 22, 29
simtomi i psihološke reakcije, 14, 112-113, 117-119
zbog seksualnog proganjanja u djetinjstvu 23-24
uragana Andrew, 68
Zloupotreba supstanci
kandidati za, 160
primarni coping mehanizam za, 168
promjena naučnog ponašanja, 149
radi izbjegavanja podsjećanja na traumatične događaje, 32
relaps u, 164
upotreba za, 149-150, 168.

248