y/lSTMNSOMfoj

G. F. Unger:

BIJELI
BIKOVI
 I
Bičić bijaše vrlo m lad, a u tom je
času bilo sig u rn o d a neće biti sta­
riji n ijed an sat.
Zapravo, sve m ože p o trajati n aj­
više nekoliko m inuta, a o n d a će ga
vukovi još živa proždrti. V lastitom
sn ag o m n eće se izvući iz kaljuže, u
kojoj se o d rasli bizoni tako rado
valjaju.
Bilo je to, naim e, m lad u n če b i­
zona, a n e d u g orogog goveda.
Vukovi su se šuljali oko kaljuže,
a pred v o d n ik čo pora tražio je naj­
pogodnije m jesto s kojega bi m o­
gao skočiti. Bičić se p o kušavao iz­
vući, ali svi njegovi pokušaji z a v rša­
vali su tak o d a je sve dublje u p a ­
d ao u blato.
S h ad Latim er, zauzdavši konja,
zau stav io se n a ru b u m alen o g pro ­
p la n k a i gledao u dolinu. Z ar da
p otrošim d rag o cjen u m uniciju d a
bih ubio nekoliko vukova, razm iš­
ljao je, kad su i b a ru t i olovo silno
d rag o cjen i n a područjim a kojim a
p ro laze bizoni?
O djednom se trgne. O onom što
je u početku sm a trao varkom vida
više nije bilo dvoum ljenja: bičić u
kaljuži koji je već do trb u h a p ro ­
p ao u b lato je bijel!
Z ar je m oguće?
LA SO 343
Bijeli bizon!
S had L atim er je čuo m noge le­
g en d e o bijelim bizonim a, no m i­
slio je d a postoje sam o u pričam a.
Za Indijance su takve životnje bile
svete.
O naj bičić u b latu koji tužno
m uče je d n a je od tih vrlo rijetkih
životinja. Dakle, takvi bizoni
uistinu postoje!
Č opor vukova bijaše velik. Mo­
glo ih je biti oko četrd esetak . Bili
su to osobito snažni vukovi, koji su
slijedili k rd a bizona i n ap a d ali živo­
tinje koje bi zao stale bolesne, sla­
bije ili m anje. Ovi su vukovi bili
gladni, a došli su iz velike daljine.
L atim er nije dugo razm išljao.
Im ao je dvije puške: tešku šarpe-
ricu za lov na bizone i k ara b in
sp e n ce r za sitniju divljač i za v la­
stitu obranu. Posjedovao je i kolt
Nosio g a je s lijeve stran e, i to n a
način koji bi poznav ao cim a rekao
vrlo m nogo o njegovu vlasniku.
S had dohvati sp en cericu i počne
pucati.
P ucao je strahovito brzo, ali i
nevjerojatno točno. N akon sedam
h ita c a što ih je uputio n a vukove
koji su se vrlo brzo kretali jedno je
bilo nedvojbeno: S h ad L atim er je
3
silno sig u ra n i o p asan strijelac. S
tih je sed am m e tak a ubio pet v u ­
kova, m eđ u njim a i pred v o d n ik a
čopora, a dvojicu ranio.
Bilo je u p rav o nevjerojatno kako
su se vukovi brzo povukli izvan
d o m a šaja puške. Te životinje, pogo­
tovu kad su gladne, jedva se može
o tjerati od njihovog plijena.
Z av lad a tišina. S am o je bičić i
dalje tu žn o m ukao. L atim er pod-
bode konja. L agano se sp u štao u
dolinu i pri tom e p unio spencericu.
Kad je d ojahao blizu ru b a ja­
ruge, bičić u b la tu p o g led a nagore,
p re m a njem u. Bio je to rijetko vi­
đen prizor.
Bizon, jedva velik kao o d rasta o
b e m a rd in a c , i ja h ač n a velikom si­
vom k o n ju su se pro m atrali.
Bičić više nije m ukao. Bio je pot­
p u n o m iran , kao d a je znao d a će
m u čovjek pomoći.
Iz n e n a d a S h ad a L atim era obuze
neobjašnjiv osjećaj. Ne bi m ogao
p ro tu m ačiti što osjeća... kao d a je
u p ita n ju predosjećaj nekog d o g a­
đ aja što će se zbiti tek u dalekoj
budućnosti. Kao d a će se jednoga
d a n a čovjek i bizon stjecajem su d ­
bin e ponovo sresti, u isto tako teš­
kim okolnostim a.
P ritjera konja posve do ru b a k a­
ljuže i p o k u ša nabaciti laso preko
k u štrav e bičićeve glave. Uspio je
tek n ak o n nekoliko pokušaja.
Kraj s n a ž n o g a ko n ja za lov n a
bizone, koji je dahtao, sa d a je s ta ­
jao m ali junačina. S obiju s tra n a
do m alo više od trb u h a bio je ta ­
m an od blata, ali odozgo je nje­
govo k rzn o bilo p o tp u n o svijetlo.
N ekoliko ta m n ih m rlja s vrem e­
nom će n estati i jed n o g a d a n a će
postati b ajoslovan bijeli bizon.
- Hajde, m om če, kreni! - reče
Latim er. - O dlazi svom e krdu.
M ožda n ađ e š k rav u koja je izgu­
b ila svoje m lado. O tp ra tit ću te dje­
4 LA SO 343
lić p u ta d a te vukovi n e bi ponovo
natjerali u kaljužu. H ajde, p o m ak n i
se napokon, V hite Boy! (bijeli dje­
čače - op. prev.).
Bičić je i dalje m ukao, no sa d a to
bijaše d ru g ačije m uk an je od o n oga
m aločas. S ad a je zvučalo veselo,
h ra b ro a m o žd a i zahvalno.
L atim er se nasm ije.
- Eh, d a si um jesto b izo n a iz
ro d a pijetlova, sa d a bi sig u rn o k u ­
k u rik ao n a v rh n eko g k u p a smeća.
No, k re n i već jednom , m aleni!
Bičić se napo sljetk u pokrene.
U dario je o d m a h p rav im sm jerom
i o d m a h počeo kasati. N agon g a je
tjerao p re m a krdu. T am o je n je­
gova m ajka, a tam o je i h ran a.
O državajući o d ređ e n i razm ak,
L atim er g a je slijedio. To je bilo
m udro, je r su se vukovi zad ržali u
blizini. P ognutih su se g la v a šuljali
kroz d u b o k u travu, šipražje i
grm lje.
N ešto više n ap rijed vuklo se v e­
liko k rd o bizona, od z a p a d a p re m a
jugu. M alo zatim i bičić je sk ren u o
p re m a jugu, tje ran nepogrešivim
n ag o n o m sam oodržan ja.
K ada je S had L atim er ug led ao
zalaznicu krda, počeo je polakše
slijediti bizončića i sve je više zao ­
stajao. Sivcu z d e sn a i slijeva k re ­
tali su se veliki i sn ažn i bizoni.
R a štrk an i u širokoj form aciji,
m im o su pasli i činilo se kao d a
uopće ne prim jećuju konjanika.
Dalje, p re d njim a, n alaz ila se
g la v n in a krda. T am o su se tiskali
tam n i orijaši. U udaljenijoj dolini
bizona bijaše takva g o m ila d a su
p redstav ljali strah o v itu snagu,
koju bi se m oglo usp o red iti sa sn a ­
gom velike, n ab u jale rijeke.
O djednom je d n a k ra v a zam u će i
potrči p re m a bičiću koji je dolazio
m ukajući.
M ališan je napo k o n p ro n aša o
dojilju, pom isli Latimer. Dalje ga
ne m o ra pratiti.
* * *
Bilo je već kasno poslijepodne
kad je S h ad L atim er istočno od
M edicine P eakea, naletio n a Jo ea
H en d erso n a, poznatijeg pod nazi­
vom Big Mouth.
S h ad g a je vidio već u daljini,
k ako jaše m eđ u stijenam a, a on d a
iz n e n a d a izbija n a put.
H en d erso n se p re stra še n o
trgnuo, ali o d m ah zatim razvuče
u sta u grim asu. Tko bi g a god sa d a
vidio, u h ipu bi shvatio odakle m u
n ad im ak Big M oth (velika u sta -
op. prev.).
- A aaah, uistinu sam sre ta n što
sam te susreo, L atim eru - reče
H enderson. - Iako nism o p rija te­
lji, u istin u sam sre ta n d a te vidim.
S a d a b a r nisam sam . Latimer,
tam o od ak le dolazim im a više In­
d ija n ac a n ego što bi ih ti m ogao
izbrojati u jednoj m inuti.
L atim er p ogleda u sm jeru iz ko­
jega je Joe dojahao, ali n išta nije
vidio.
- Ako se dobro sjećam -
p ro m rm lja - tebe je u Laram ieju
u n a jm ila sk u p in a k o p ač a z la ta da
ih odvedeš u M ontanu. N am jera­
vali su o k u šati sreću n a tam ošnjim
zlato n o sn im poljim a. O d m ah mi je
bilo strah o v ito žao tih ljudi. I ne
sam o meni. N eki su ih htjeli upozo­
riti n e k a ne pođu s tobom , jer te
svi zn a m o kao osobu koja se uvijek
želi okoristiti prilikom .
S h ad sv rn e pogled p re m a liti­
cam a, a o n d a opet p o g led a H ender­
sona.
- To je točno tebi nalik d a pob-
jegneš p re d In dijancim a i ljude
koji su te uposlili p rep u stiš sud­
bini. A oni su, najvjerojatnije, u n ­
ap rijed p latili tvoje usluge. To je
n ajm an je polovica ugovorene
LA SO 343
svote. Za o statak nisi ni za in teresi­
ran, je r ionako nećeš proći čitav
Bozem anov put, sve do M ontane.
Joe, tebi se ne bi sm jelo dopustiti
d a se slobodno krećeš uokolo.
Big M outh se o k ren e u sedlu.
- Odvojio sam se od njih zato
što sam k ren u o po pomoć. Uz
svoju k a ra v a n u zacijelo im aš voj­
ničku pratn ju , Latimer, a pom oću
vojnika...
Z ašutio je o n o g a č a sa kad g a je
L atim er jednim jedinim u d arcem
izbacio iz sedla.
S had nije više ni pogled ao H en­
dersona. Podbode sivca i odjaše
dalje.
U tom se času sjeti riđokose dje­
vojke zelenih očiju, koja je ta k o đ er
bila u skupini pustolova koji su još
prije zim e željeli stići do zlatn ih
polja M ontane.
Oh, b ila bi strah o v ita n esre ća
kad bi ta djevojka zav ršila u šato ru
n ekog Indijan ca p le m en a O glala. I
to čak kao tre ć a ili če tv rta žena.
T ad a bi ta bjelkinja m o ra la nau čiti
da, p o p u t ro đ en e Indijanke, žvače
kožu kako bi p o stala dovoljno
m eka i podatljiva d a se iz nje može
izrađivati odjeća. A tak v a bi koža
prije žv a k an ja bila n a neko v ri­
jem e za k o p a n a u konjskim izmeti-
n a m a koje služe kao sredstvo za
štavljenje!
S had je tu riđokosu djevojku n e­
koliko p u ta sreo u Laram ieju, ali
m o rao je obaviti m noštvo ra z n o ra z ­
nih poslova u vezi sa svojom k a r a ­
v anom i nije im ao v rem e n a po­
bliže je upoznati.
R iđokosa m u se od p rv o g a tr e ­
n u tk a svidjela i zato bi joj sada,
ako je u škripcu, vrlo rad o p om o­
gao, d a se izvuče iz neprilika.
N akon k rać eg razm išljan ja
o k ren e konja i odjaše n a tra g p u ­
tem kojim je d ojahao Joe H ender-
5
son U skoro u g le d a trag o v e kola i
k ren e sm jerom odakle su dolazili.
* * *
Ja h a o je otprilike pet k ilo m etara
izm eđu brežuljaka, uz rječicu K a­
rtaška, kojoj su se obale bljeskale
od crv e n ila b rojnih jagoda što su
rasle uz vodu. Tad začuje hice.
Indijanci su n ap a li m alu k a ra ­
vanu. Big Mouth, koji je n a vrijem e
zam ijetio crvene ratnike, potražio
je sp as u bijegu i ostavio u beziz­
gled n o m položaju ljude koji su ga
unajm ili kao izvidnika i vodu.
Što ću sada, u p ita se S had Lati-
m e r/ D a pođem do svoje k a ra v an e
po pom oć ili d a sve najprije dobro
prom otrim , kako bih dobio točnu
sliku o zbivanjim a?
O dluči se za posljednju m oguć­
nost i proslijedi dalje, p re m a iz­
voru hitaca. K ad je stigao do m je­
sta o tkud je m ogao vidjeti poprište
borbe, sve je bilo završeno.
Dvoja kola, točnije rečeno pošt­
an sk e kočije, g orjela su. Oko m je­
sta borbe, izm eđu stijena i grm lja,
sve je vrvjelo od In d ija n aca i njiho­
vih konja. Bilo je tu najm an je p ed e­
setak ra tn ik a M edu ra tn ic im a Lati-
m e r p re p o z n a poglavicu Los-koji-u-
vodi-stoji, kojega su bijelci k raće
zvali V odeni Los.
S h ad je već htio o k ren u ti konja i
vratiti se o tkud je došao kad
u g le d a zelenooku djevojku. Takvu
žen u n eće poglavica kao što je Vo­
deni Los n ik ad pustiti d a m u izm a­
kne! R iđokosa djevojka, čvrsto p ri­
v ez an a uz konja, ponosno je sjedila
u k ru g u ra tn ik a
L atim er je dobro poznavao V ode­
nog Losa, p a je vjerovao da se
m ože osloniti n a njegovu lukavost
i sm isao za trgovinu. I tako je poja-
hao rav n o p rem a Indijancim a, koji
su još bili opijeni borb en o šću i pob­
jedom.
6 LA SO 343
Njegov je korak bio p riličn o o p a­
san, ali S had je o svem u n a brzinu
prom islio i vrlo h la d n o k rv n o pro ci­
jenio okolnosti. Ako se ne bude
m ogao sporazum jeti s Indijancim a
- a to n e m a nikakve veze sa zele-
nookom djevojkom - m o žd a će
izgubiti cijelu k a ra v a n u sa svom
rooom . A u nju je uložio sve što je
imao, cijelu u šteđev in u z a ra đ e n u
lovom n a bizone tijekom dugih
godina.
Indijanski su ga ratn ici o dm ah
zam ijetili i otvorili su k ru g m nogo
prije nego što je stigao do njih. Za­
šutjeli su tek ta d a k a d a je L atim er
zau zd ao sivca n a k o rak od Vode­
n og Losa.
Tu su bili okupljeni ratn ici iz ra z ­
ličitih plem ena. V odeni Los, p o g la­
vica koji se pobunio i nije se htio
potčiniti nijednom od velikih p o g la­
vica, okupio je oko sebe ratn ik e
koji su m islili isto kao on.
- H ohade - doček a V odeni Los
bijelca. - Vidim te i poznajem te.
Z ar si u m o ra n od života, L atim er?
V odeni Los je govorio razu m lji­
vim engleskim , ali S h ad e je m ogao
s njim raz g o v arati i n a jeziku nje­
gova plem ena. Tako m u je odgo­
vorio n a narječju O glala:
- H oćeš li sklopiti d o b a r posao,
V odeni Lose? Još prije noći m oja
će k a ra v a n a stići ovam o. Želim d a
sjednem o i porazg o v aram o . Ako
dva ra tn ik a kao što sm o n a s dvo­
jica m ogu dogovoriti d o b a r posao,
tre b a d a jed an s d ru g im razg o v a­
raju. Ne m isliš li i ti tak o ?
V odeni Los, čvrst i dopadljiv
O glala-Sioux, bio je o tprilike istih
g o d in a kao i S had Latimer, dakle
izm eđu d v adeset o sam i trideset
godina.
Indijančeve se oči suze dok je
p ro m a tra o bijelca.
- M ožda uopće neću praviti p o ­
slove s tobom , Latimer. J a m ogu
od jah ati u su sre t tvojoj k a ra v a n i i
lju d im a p okazati tvoj skalp. Hoće li
p rep o z n ati tvoj skalp n a v rh u m o­
jeg a k oplja? - P ogleda S hadovu
kosu. - Pa, izgledao bi kao in d ijan ­
ski skalp
K retnjom ru k e pokaže okolo.
- Pogledaj koliko ra tn ik a imam.
M ogu jed n o stavno uzeti tvoju k a r a ­
v an a. - G las m u je bio podrugljiv.
Neki od ratn ik a, koji su ta k o đ er
sa v lad ali nekoliko englesk ih riječi
i djelom ično su m ogli p ratiti raz g o ­
vor izm eđu svoga poglavice i bi­
jelca, o d o b ravajući su kimali.
L atim er se nasm ije. Zatim leti­
m ice p o g leda riđokosu djevojku.
Djevojčino je lice bilo crn o od puš-
č a n o g p rah a , a h a ljin a p oderana.
Zacijelo se borila. I dalje je uzdig­
n u te glave nepom ično sjedila.
I o n a n jeg a pogleda. G ledali su
se sam o jed n u jedinu sekundu, ali i
se k u n d a m ože biti du g ačk a... vrlo,
v rlo dugačka.
U S h ad u se iz n en a d a rodi želja
d a p o m ogne toj zelenookoj dje­
vojci, koliko g a god to stajalo.
K ratko joj je kim nuo, a zatim se
p onovno o k ren u o V odenom Losu.
- U k a ra v a n i im am više od dva
p u ta po d eset k o la - reče. - Uz
njih je više od pet p u ta po deset
ljudi sp o so bnih za borbu. N em a ih
m an je n ego tvojih ratnika.
L atim er p o g led a okolo, p a se
o p et za g le d a u indijanskog po g la­
vicu.
- M ožete m e sa d a ubiti, ali od
m oje k a ra v a n e ćete u najboljem
slu čaju dobiti vruće olovo. M eđu­
tim, ak o p regovaram o, ak o se dogo­
v orim o za n ek u razm jenu...
U šutio je, ne d orekavši rečenicu,
k a k o 'b i po budio snažniji dojam.
Š u tn ja koja je za v la d a la govorila
je dovoljno. L atim er je nam jerav ao
poglavici ostaviti dovoljno v re­
m e n a d a d o b ro razm isli o ponudi
LA SO 343
ali V odeni Los, nije dugo raz m iš­
ljao. I dobitak i g u b itak bili su mu
jasni kao n a dlanu.
O k re n u o se u sed lu i pogledao
riđokosu i zelenooku ženu, koju bi
tako rad o imao. O n d a brzo o k ren e
konja i odjaše do nje.
K ad je pred njom zau zd ao konja,
n a g n e se p re m a djevojci i reče:
- U svom ša to ru im am tri žene.
Sve su zadovoljne, jer sam sn a ža n
poput m užjaka bijeloga losa.
M ožda ćeš i ti sa m nom biti sretna.
R azum iješ li, zelenooka?
- Možda.
Djevojka m u je odgovorila opo­
rim glasom , čvrsto g a pogledavši u
oči. Bila je svjesna d a ne sm ije po­
griješiti i uvrijediti poglavicu.
- M ožda bi m ir u tvojem šato ru
bio ozbiljno p o rem ećen kad bi
m en e doveo - nastav i m irnim g la­
som. - Tvoje žene m o žd a ne bi n a
to pristale. - N ačas ušuti, a o n d a
doda:
- A m ožda ja ne b ih b ila d o b ra
ni kao je d n a od tvojih žena.
Indijanac se široko osm jehne.
Oči m u zablistaju.
- Ti bi bila d ru g ač ija - odgo­
vori grlen im glasom . - D rugačija!
R azum iješ? Pravi ratn ik ne želi uvi­
jek jesti m eso od bizonove g rbe
iako je ono najslađe. Tako je to i sa
ženom . Pokazao je n a L atim era i
nastavio:
- Im aš sreću, zelenooka. Ovaj
m u šk a ra c te ta k o đ e r želi. N am je­
ra v a te dobiti zam jenom . M ijenjat
ću te ak o mi dovoljno plati. M oraš
g a lijepo gledati. I za m en e i za
tebe će biti dobro ak o te on sm a tra
skupocjenom . Ne bu d e li d ao toliko
koliko želim, za d ržat ću te za sebe.
Nije čekao njezin odgovor,
nego o pet o k ren e k o n ja i vrati se
do Latim era.
- Dakle, dobro - reče. - R az­
g o v ara t ćem o o poslovim a.
7
 Sjaše. L atim er je slijedio nje­
gov prim jer.
C učnuli su, a ratn ici oko njih,
o k ru že ih. S am o ih je nekoliko ost­
alo kraj konja, odakle su p ro m a ­
trali okoliš.
Bilo je to jezovito m jesto za
sk la p an je poslova. O staci kola još
su se dimili, a p o svuda uokolo le­
žali su m rtvaci.
I Indijanci su im ali gubitaka.
M rtvi ratn ici su već bili privezani
n a konje i odvedeni, a za n ek e r a ­
n jenike se m oralo što hitnije p o b ri­
nuti.
Čim su se svi sm jestili, V odeni
Los progovori.
- Dakle, Latim er, daj mi jed n a
kola p u n a p u ša k a i je d n a kola
p u n a b a ru ta , olovnih m etaka, č a ­
h u r a i noževa. Želim i dvoja kola
p u n a svih onih stv ari koje vesele
k opače z la ta u M ontani: lonce, gu-
njeve, alat, tkanine, zam ke, brašno,
še će r...
N ab ro jao je gom ilu najrazličiti-
jih stvari. Očito, p o tp u n o je točno
zn ao če g a sve im a u tako velikoj
k arav an i.
S h ad L atim er je zanijekao g la ­
vom čim je Indijanac izrekao prvu
rečenicu.
- K ad bih ti d ao m uniciju -
odgovori o dlučno - vojska bi m e
objesila čim bi stigla. Dakle, oružje
ti ne m ogu dati, ali a la t i...
P oglavica g a isto tak o odlučno
p rekine:
- J e d n a kola p u n a pušaka!
V odeni Los pokaže palcem
p rek o ram e n a, p re m a riđokosoj
djevojci.
- Z elenooka je ljepša od bilo
koje skvou. T akva je že n a rijetkost,
k ao bijeli bizon ili bijeli los. Za nju
m o raš d ati mnogo, ili ću je z a d r­
žati za sebe i p uške pribaviti silom.
L atim er je znao d a ne blefira.
V odeni Los je već zam išljao kako
8 LA SO 343
će g a svi sm a tra ti najvećim, m eđu
velikim a k a d će se svuda, u svim
ša to rim a i oko svih vatri, p ričati d a
je za jed n u bijelu skvou dobio k o la
p u n a pušaka.
U k a ra v a n i su b ila čak dvoja
kola p ušaka, no S h ad je dvoum io.
P ristan e li n a zahtjeve V odenog
Losa i za to sa z n a vojska, objesit će
ga.
B ozem anov je p u t zatvoren. I
n a njem u i n a okolnom p o dručju
v la d a ra tn i zakon. K ren u o je sa
svojom k a ra v a n o m n a sjever iako
m u to nije d o p u stila vojska stacio­
n ira n a u F ort L aram ieju i zato nije
dobio vojničku pratn ju .
P u šk am a koje bi dobili Indi­
janci će pobiti m nogo bijelaca. Da
li je život jedne jedine osobe, ove
riđokose djevojke, vredniji od
toga?
P ogleda p re m a njoj.
I dalje je sjedila vrlo m irno,
p onosno uzd ig n u te glave. P ro m a­
tra la g a je, ali se nije u p lita la u ra z ­
govor ni bilo što m oljakala. Č ekala
je i p u stila n e k a on odluči.
L atim er je znao d a se n ašao u
procijepu.
* * *
U m e đ u v re m en u je gotovo za­
noćilo. K a ra v a n a je zacijelo n a d o ­
m ak p o p rištu up rav o zav ršen e
bitke. M o rala bi se pojaviti sva­
koga časa.
Iz n e n a d a S had odluči. Č učne
do V odenog Losa i progovori:
- Z nam d a poglavica kao što
si ti govori istinu i uvijek održi ri­
ječ, jer želi biti velik m eđ u veli­
kim a. P rihvaćam tvoje »uvjete.
M ogu li sa d a raz g o v arati sa zele-
nookom ?
V odeni Los kim ne.
- Dobit ćem o p u šk e svakako,
dobrovoljno ili ćem o se za njih bo­
riti. Ti to ne bi doživio. - P ogleda
p re m a djevojci, p a odobri: - Da,
m ožeš s njom razgovarati. Želiš li
već n o ćas ležati s njom pod istim
g unjem ?
G las m u je bio zavidan, kao da
žali što je p rista o n a nagodbu.
Shad, koji je ta k o đ e r gledao
djevojku, odgovori:
- M ožda...
Ušuti. O n d a se ponovo o k rene
p re m a poglavici i nastavi:
- Ne p laćam li previše za
nju? D a li je ik a d a je d an Sioux ugo­
vorio tak o veliku raz m jen u ? Vo­
d en i Lose, p o stat ćeš najveći trg o ­
vac i najlukaviji p reg o v a ra č u povi­
jesti svoga p lem ena. A kod slijede­
ćih p reg o v o ra s vladinim p red sta v ­
n icim a poglavice će m o rati tebe
poslati n a sastan ak , kao najvećeg
p re g o v a ra č a m eđu Indijancim a.
Te su riječi V odenom Losu bile
m ed i mlijeko.
S h ad u sta n e i ode do djevojke.
O d m ah u g le d a njen pogled p un
pred b aciv anja. Zaključi d a se teško
p ro b ijala kroz život.
- Kojiko sam vas stajala? -
u p ita g a o d m a h oporo. - Nekoliko
pušak a, šačicu olova, koju litru vis­
kija. ..
Nije se obazirao n a to što ona
govori.
- K ako se zovete? - u p ita po­
lagano, zagledavši se u zelene oči
u kojim a se još ogledao stra h ali i
n a z ira la životna snaga.
- A nn Corbin. Slušajte, želim
vam o d m ah nešto reći...
- Recite!
- Z ah v aln a sam vam i p latit
ću vam k ad m e oslobodite. Dobit
ćete p u n u protuvrijednost, je r ja
nikad n e o stajem nikom e dužna.
Izrekla je to oporo, o štro i po­
nosno. M ožda bi se m oglo reći čak
i prezirno.
O bješenjački se nasm ijao. Mo­
gao bi joj reći d a je za nju platio
LASO 343
zn a tn o više od nekoliko pušaka,
šačice o lo v a ' i koje litre viskija.
M ogao bi kazati d a je zbog nje do­
šao u op asn o st d a g a vojska ob­
jesi...
Nije rek ao ništa. O stavio ju je
u njezinom uvjerenju. D obro je r a - '
zum io zašto je takva. Ta je djevojka
raz o čaran a , p u n a nep o v jeren ja
p re m a cijelom e svijetu. To što je
doživjela s V odenim Losom m ožda
i nije najgori doživljaj u njenom ži­
votu.
K im nu joj i pred stav i se.
- J a sam S had Latimer. Ne
brinite, izvući ću vas odavde. A što
se tiče p la ć a n ja ... o tom e ćem o po­
slije.
G led a la g a je, ali n išta nije re ­
kla. S am o je la g an o kim nula.
Iako je bila sred n je visine,
S h ade ju je prem ašio za cijelu
glavu. Podigao je ru k u i k až ip r­
stom p reša o p rek o djevojčina
obraza, sve do brade.
- O davde do M ontane d u g je
p u t - prom rm lja. - Z natiželjan
sam d a sazn am kak v a ste djevojka.
Ćini m i se d a takvu k ak v a ste vi
još nisam susreo.
Nije p ričekao odgovor. O k re­
nuo se i otišao do svoga konja, p a
uzjahao.
Indijanci su sve to p ro m a tra li
bez riječi.
- M oram k re n u ti u su sre t svo­
joj k ara v an i - reče L atim er p o g la­
vici. - Kad se vratim , n ek a ovdje
gori velika vatra. T am o prijeko
m oja će k a ra v a n a n ap ra v iti od
kola utvrdu. K ola sa svim onim što
si tražio dovest ćem o zatim do
vaše vatre. Je li tako u red u ?
V odeni Los kim ne, p a opo­
m ene bijelca:
- Ako m e n am jerav a š p re v a ­
riti, ta d a ćem o se boriti. O n d a ću
za d ržati zelenooku i dobiti cijelu
karav an u .

Ii
U su m ra k L atim er ugleda k a­
ravanu.
N a čelu je jahao vo đ a vozara
M ac C haney. Poprijeko ispred sebe
im ao je sačm aricu, vrlo o p asno i
djelotvorno oružje. K ad biste ga
prvi p u t ugledali, pom islili biste n a
k oščatu i jo g u n a stu m azgu. Taj bi
se dojam pojačao čim bi se n asm i­
jao. T ad a ste mogli ug led ati zubalo
kao u m azge.
C h an ey dočeka L atim era rije­
čim a:
- N am irisao sam Indijance. -
Pokaže ru k o m u sm jeru odakle je
L atim er dojahao, p a nastavi: -
K akav je to dim iza on ih b rež u ­
ljak a? Vidio sam Jo e a H endersona.
Ja h a o je p re m a jugu. K ad n as je
zam ijetio, n a s je obišao u velikom
luku. Što se d o g ađ a?
S h ad p ritje ra ko n ja bliže, tako
d a je ja h ao u sp o red o s vođom k a ra ­
vane, p a u k ratk o izvijesti o svemu.
C h an ey g a je saslušao, a on d a
p ro m rm lja:
- To je sve b rd o sm eća! Zar
ćeš u istin u toliko platiti za nepoz­
n a tu djevojku?
L atim er se zag led a u daljinu.
Pred o čim a m u se ukaže lik Ann
C orbin i on kao u tra n s u p ro m rm ­
lja: - Da, platit ću.
Tek je n ak o n n ekog v rem e n a
shvatio bit pitanja. O k ren u o se
M acu i dodao:
- O n a je to g a vrijedna, Mac.
To je p o se b n a žena. P latit ću toliko
koliko V odeni Los zahtijeva.
- Č etv ora kola p u n a robe? -
oštro će Chaney. - To vrijedi n aj­
m anje d eset tisu ća dolara! Z ar si
m ilijunaš? Ili ti čini veselje d a ci­
jelu k a ra v a n u dovedeš u M ontanu
a d a ip ak n išta ne za rad iš?
- Takvu djevojku k ak v a je ova
10
riđokova sa zelenim o čim a n ik a d a
još nisam vidio - p ro m rm lja Shad.
Mac* C haney u zdahne, pun
suosjećanja.
- Aha, n ap okon je i tebe u h v a­
tilo! Do vraga, kako je život kojiput
složen! A u za sve to sve su žene
zapravo iste. - Z akim a glavom , sli­
ježe ram en im a, p a doda: - Dobro,
ti si gazda. Ovdje ti n aređuješ.
- Točno! - su g lasi se Lati­
mer. - A kako ne želim d a m e
vojska objesi, ponijet ćem o d u g a ­
čak stijenj i dignu ti u z ra k sav
m aterijal čim ga Indijanci
preuzm u. Pošalji H an k a K ilhoea u
kola u kojim a je b u rad s barutom .
N eka postavi stijenj i d o b ro g a sa ­
krije. M ora g a tako podesiti d a će
gorjeti točno pet m in u ta od časa
kad g a pozovem n e k a siđe s kola.
***
Noć je b ila već vrlo ta m n a kad
je k a ra v a n a stigla u blizinu velike
v atre što su je upalili Indijanci. N a
udaljenosti od v atre o tprilike to­
liko kolika je d aljin a n a koju bi se
dva p u ta m ogao dobaciti k am en
postavili su u k ru g d v ad eset k o la i
načinili u tv rd u u koju su u tjerali
m azge.
Č etvora su kola dovezli do v a­
tre. U sv ak a od njih b ilo je u p re g ­
nu to o sam m ula, kojim a je sp retn o
u p rav ljao po jed an kočijaš. Uz njih
su sjedili pom oćnici.
Cim su stigli n a odredište,
m om ci su sišli i prih v atili se
isp rezan ja zaprege. Gotovo istoga
č a sa iz ta m e s d ru g e stra n e vatre,
kam o su se indijanski ratn ici povu­
kli, d o p re o šta r povik V odenog
Losa:
- O stavite mule! I one u laze u
pogodbu.
N im alo prep lašen , L atim er po-
jaše p re m a glasu. S ad a je n apokon
znao gdje g a V odeni Los čeka.
LA SO 343
 K ako se približavao, razazna-
vao je silh uete indijanskih ratnika.
O ni su d o tad stajali u polukrugu, a
sa d a su h itro uzjahali kako bi potje­
rali konje p re m a kolim a.
- V odeni Lose - poviče Shad
- ovdje su kola! Tu je sve što si tr a ­
žio u zam jenu za skvou. S ad a mi je
daj!
Indijanci su šutjeli. I konji su
im bili m irni. Tek bi pokoji m alo rit-
n u o kopitom .
U toj tišini svi su dobro čuli
poglavičin g rlen i glas, koji je zvu­
čao vrlo nevoljko kad je odgovorio:
- Idi, zelenooka! L atim er te
skupo platio i sa d a p rip ad a š
njem u.
A nn C orbin krene. M ogla je
potrčati, ali se savladala. K oračala
je brzo, ali nije trčala. K ad je stigla
d o ' L atim era, on oslobodi jedan
strem en i p ru ži joj ruku.
Bila je isk u sn a jahačica. Shad
je to zn ao o noga č a sa kad se jed­
nim jedinim gipkim pokretom b a­
cila iza n jeg a n a konja.
P otjerao je sivca uz kola kraj
v atre i tiho pozvao:
- Iziđi, Hank!
Iz jed n ih kola iskoči nizak i kri-
vonogi m om ak i uz k onjanika
potrči p re m a utv rd i načinjenoj od
kola.
Indijanci iza njih sa d a su se
pokrenuli. M orali su si dati
oduška, p a su počeli likujući podv-
riskivati.
Plijen kraj v atre bio je golem.
K ola p u n a pušaka. D ruga p u n a
b aru ta , olova, m etaka... I još dvoja
n a p u n je n a raz n o ra zn im vrijednim
stvarim a. Timo će V odeni Los jed­
nim u d a rc e m svoje siro m ašn o selo
pretvoriti u bogato, koje će moći
čak i trgovati. -
N isu m ogli dulje izdržati d a ne
vide plijen, p a su s ko n ja skočili na
kola, urlajući zbog uspjeha.
LA SO 343
Za to vrijem e L atim er p reko
ra m e n a upita:
- Kako si, djevojko?
- Z natno bolje.
N jezine g a ru k e obuhvate. Kod
svakog p o k reta ko n ja osjećao je n a
leđim a dodir djevojčina gipkog ti­
jela.
- Jesu li ti što u čin ili9
- Nisu.
K ad je n ak o n k raće sta n k e n a ­
stavila, u njezinom se g lasu ra z a b i­
r a la zabrinutost.
- Indijanci će te prevariti. Ne
govorim njihovim jezikom, ali iz
kretnji ru k a m a i m ican ja usn ica
m nogo sam otkrila. Ako se u onim
kolim a doista n alaz e puške, oni će
ih upotrijebiti za to d a sve n a s po­
biju i opljačkaju k ara v an u . Nisi li
ipak za m ene p latio previsoku ci­
jenu?
Stigli su do k arav an e. Uz njih
je bio i H ank Kilhoe, koji je u b a ru t
stavio stijenj i zatim g a zapalio. Svi
zajedno h itro su ušli u k ru g kola, u
priv re m e n u sig u rn o st ove provi­
zo rn e utvrde.
S ad a m oraju čekati.
Indijanci su se već prih v atili
posla. K retali su se am o -tam o kako
bi bolje vidjeli što su dobili zah v a­
ljujući snalažljivosti svoga p o g la­
vice. S osobito velikim oduševlje­
njem navalili su n a k o la s p u š­
kam a. T rgali su sa n d u k e i izvlačili
puške, pokazujući ih n a odsjevu
v atre ostalim ratnicim a, koji su
u shićeno klicali.
L atim er krajičkom u s a n a p ro ­
šapće Kilhoeu:
- Ej, H ank, z a r si stavio tako
du g ač ak stijenj d a će do eksplozije
doći tek n ak o n sa ta?
- Č ekat ćem o sam o p et m i­
nuta. .. točno pet m inuta, gazdo. Što
m ogu kad je pet m in u ta k atk ad
dulje od pet sati!
11
 I tad a... odjekne strahovit p ra ­
sak.
Bila je to sn a ž n a eksplozija,
koju će slijediti druge.
P rizor je bio strašan . Kola
p u n a b aru ta , m etaka, ča h u ra, praš-
nog b a ru ta ... odletjela su u zrak.
Z rakom su letjeli i konji, jahači...
Za n jim a u zrak odoše i sva kola i
u njih u p re g n u te m ule, kao i sve
što se n alazilo u kolim a.
S n aža n oblak koji se širio sp re ­
čavao je d a se bilo što vidi, ali su
se čuli krici i stenjanje indijanskih
ra tn ik a i njihovih konja.
I u k ru g u k a ra v a n sk ih kola
došlo je do kom ešanja, jer je eks­
plozija p re stra šila m azge i konje.
S had L atim er um irivao je
svoga sivca. A nn Corbin, koja je i
dalje sjedila iza n jega čvrsto ga
obuhvaćajući ru k am a, šap n e m u u
uho:
- Latimer, ovo što si u radio
strahovito je nesm iljeno!
***
Bila je zam alo ponoć kad u ve­
liki logor k a ra v a n e d opre grleni
glas. P re m a izgovoru o dm ah su svi
znali d a govori Indijanac, no nje­
gov je engleski bio tako d o b ar da
su g a svi razum jeli.
Nevidljivi je m u šk a ra c povikao:
- Latim er! Čuješ li me, Bijeli
Biče?!
J e d a n od kočijaša, koji je zajedno
sa svojim pom oćnikom ležao pod
kolim a, h itro dohvati p u šk u i upita
svog d ru g a:
- Jesi li čuo, Lefty? Taj L atim era
n aziva »Bijeli Bik«. Im a li g azd a
otprije to im e ili g a je tek sa d a do­
bio? C rvenokošci su jako dosjet­
ljivi.
N akon nekoliko sek u n d i svi su u
logoru čuli m ira n L atim erov glas
kad je odgovorio:
- Č ujem te, V odeni Lose. Što že­
liš?
12
Ponovo zav lad a tajac. O n d a indi­
janski poglavica progovori la g a­
nim, gotovo svečanim glasom :
- Bijeli Biče, bit će teško ubiti te,
ali ja ću to uraditi. Moj život neće
im ati d ru g u svrhu. Im am još sam o
jedan jedini cilj: tebe ubiti!
N ašas ušuti, a o n d a još svečani­
jim glasom završi:
- Domoći ću se tv o g a sk a lp a' A
on će za m ene biti v rijed an toliko
koliko je v rijed n a koža m u žjak a bi­
jeloga bizona!
Svečane riječi zam rle su u tišini
noći. Z avlada posvem ašnji tajac.
Malo zatim onaj isti kočijaš p ro ­
šapće svom drugu:
- Lefty, sa d a znam o zašto g a je
nazvao Bijelim Bikom! M islio je n a
bijeloga bizona, a za indijanskog
lovca to je najveća lovina koju
uopće m ože zam isliti. Indijanci vje­
ruju d a koža bijeloga bizo n a onom
koji je posjeduje d a ru je čudesnu
snagu. T akva je koža kao čaro b an
kaput. P rem a predaji, u bijelom bi­
zonu se n astan ju ju d u še slavnih
poglavica i ra tn ik a i svi oni m o raju
služiti lovcu koji se takve kože
dom ogne.
Kočijaš pred ah n e, p ro g u ta slinu
koja m u se skupila u u stim a i n a ­
stavi tiho kao i dotad:
- V odeni Los je n ašeg a gazd u
nazvao bijelim bikom zato što je
želio nag lasiti kako će značajan
biti lov n a njegovu glavu. Ah, ne
bih volio biti u Latim erovoj koži
ako on n a m je ra v a n astav iti Boze-
m anovim putom kako bi svoju k a­
rav a n u doveo do cilja. V odeni Los
će m u postaviti m noge zam ke i po­
služit će se raz n o ra zn im sm icali­
ca m a d a bi g a uništio i dočepao se
njegova skalpa.
Lefty prvi p u t progovori.
- Uf, dobro je n a sa m a rio Vode­
nog Losa, z a r ne? - upita.
LASO 343
 Slijedećeg jutra, kad je izišlo pro ­
ljetno su n ce obećavajući d a će d an
učiniti vedrijim i ugodnijim , m oglo
se do b ro procijeniti kak v a je šteta
od o n o g a što se te noći zbilo.
Od četiriju kola o stale su sam o
olupine. P litka jam a i izgorjela
tra v a pokazivali su gdje se eksplo­
zija dogodila. Posvuda uokolo le­
žali su m rtvi konji i m azge i
m noštvo neupotrijebljivih stvari.
Leševa Indijanaca, m eđutim ,
nigdje nije bilo.
L atim er pozove C haneyja i još
nekoliko ljudi, pa pođe s njim a po­
gledati m jesto nesreće.
U širokom su k ru g u obišli zg a ri­
šte, k ako bi p reg led ali trag o v e i iz
njih što više saznali. N a tem elju
o n o g a što su pročitali iz trag o v a
zaključili su d a najveći broj Indija­
n a c a nije bio ranjen, b are m ne
teže, p a su m ogli ponijeti m rtve i
ranjene. Poveli su i nekoliko preživ­
jelih m ula.
S had z a b rin u to p ogleda p u t ko­
jim m o raju poći, prisjećajući se ri­
ječi koje je V odeni Los te noći izgo­
vorio.
Poglavica g a je nazvao »Bijeli
Bik« i lov n a njegov skalp označio
jedinom svrhom svog života.
M ogao je shvatiti kak o se Indija­
nac osjeća. Za poglavicu koji je bio
n a p u tu d a p o sta n e jedan od najve­
ćih p o raz je bio to teži zato što je
ispao bu d ala. I to tak v a b u d a la da
bi m u istinski veliki poglavica ode-
rao kožu kao zecu.
V odeni Los je potučen gotovo do
nogu. N ap ustit će g a m nogi ratnici
koji su im ali sreću d a prežive ili da
se izvuku s lak šim ozljedam a. Vo­
d eni Los m o ra t će sve početi iz po­
četka.
Taj će »početak« n astu p iti tek
ta d a k a d a ostvari nesvakidašnji,
zn a ča ja n p othvat koji će svi p a m ­
titi: m o ra ubiti S h ad a L atim era i
LASO 343
uzeti njegov sk a lp ' Da, za V odenog
Losa to će biti- uzvišeni z a d atak ko­
jega bi se m oglo u sp o red iti s lo­
vom n a bijeloga bizona.
I Shad je skupo platio tu pob­
jedu. N jegova se k a ra v a n a sasto ­
jala od d v adeset i četiri kola. Žrtvo­
vao je četiri, dakle šestinu. Ako čak
sva o sta la dovede sretn o do cilja i
te re t dobro proda, dobit će biti tek
tolika d a isplati dugove i kupi robu
za d ru g o putovanje.
R ačunajući kola, za p reg e i ro b u
koju je d ao V odenom Losu do sa d a
je izgubio više od deset tisu ća do­
lara.
Mac C haney je im ao pravo. Ci­
je n a koju je platio za-tu riđokosu i
zelenooku djevojku vrlo je visoka!
***
K ad se S had vratio u logor, doče­
k ala g a je potp u n o d ru g ač ija A nn
Corbin. N egdje se o p ra la i očeš­
ljala i donekle u red ila odjeću.
S tajala je kraj vatre, s lim enim
lončićem u ruci. O prezno je pila
kavu, jedva dodirujući u sn a m a ru b
lončića koji je vrlo dugo d ržao v ru ­
ćinu.
L atim er sjaše i k ren e p re m a dje­
vojci. Dok je prolazio kraj vođe vo-
zara, dobaci:
- K rećemo, Mac! B ozem anov
p u t je slobodan.
- Dobro - odgovori Chaney, p a
glasn o n aredi: - ’Ajdemo, mladići!
U pregnite debele tetke. Idem o d a ­
lje. Jooho, uprežite!
U m eđ u v re m en u je S had stigao
do Ann. Djevojka m u o d m ah pruži
lončić pu n kave.
- Pij! — J a sam već popila dva.
S had uzm e lončić, otpije dva, tri
gu tljaja i čvrsto se zag led a u nje­
zine zelene oči.
- Što ćeš raditi u M ontani? -
upita.
13
 - T ražit ću sreću. Dugo lutam
svijetom u p otrazi za njom. - N as­
miješi se. - Svatko od nas radi to
n a neki način, z a r ne?
U šutjela je i uozbiljila se. O nda
odrješito nastavi:
- Latim er, m o ram te opom enuti.
O dužit ću ti se za to što si m e izvu­
kao iz ru k u Indijanaca. Platit ću ti
o n ak o kako poželjna že n a m ože
platiti m u šk a rc u koji je želi. Shad,
ja sam pustolovka, d a li shvaćaš?
O pom injem te d a se u m ene ne za­
ljubiš. Bilo bi to vrlo glupo. I besm i­
sleno. N ijedan m u šk a ra c više ne
m ože dobiti ni m oju ljubav ni moju
dušu. Prošlo je vrijem e kad bi to
mogao. S a m nom m ožeš provesti
nekoliko lijepih tre n u ta k a i ništa
više. Jesm o li se razum jeli?
S had kim ne.
- Tebi su uistinu u prošlosti
nanijeli veliko zlo. - Otpije još g u t­
ljaj kave i vrati joj lončić. - Pa,
m ožda ćem o jed n ć dru g o m e p ru ­
žiti m alo razonode i veselja -
prom rm lja. - Ti si vrlo lijepa žena,
Ann.
O k ren u o se i k ren u o p rem a
svom konju. Ann, koja je o stala na
istom m jestu, dobaci za njim:
- M ogu i ja dobiti konja? Ili b a­
rem m azg u? Radije bih ja h ala
nego se vozila u kolim a. Rado bih
im ala i oružje.
Z astao je i o k ren u o se. a on d a
nastavi:
- I u jahanju i u pucanju bolja
sam od m nogih m u škaraca. Ro­
đ e n a sam i o d ra sla n a hacijendi u
Teksasu. T am o sam živjela do
d a n a k ad sam pobjegla.
L atim er najprije p riđ e sivcu i uz-
jaše. O n d a pogleda djevojku i odgo­
vori:
- Dobit ćeš i konja i oružje. U
jednim k olim a im am o brdo hlača,
košulja, vjetrovki, šešira, čizam a...
14
Izaberi i p rik lad n o se odjeni. Hoćeš
li?
Ann kimne.
III
Istoga d a n a poslijepodne m orali
su se zaustaviti iako nisu n a m je ra ­
vali. N abasali su n a veliko krdo bi­
zona, koji su se vukli istim sm je­
rom kojim se k re ta la i k a ra v a n a -
p re m a sjeveru.
Bizone su dostigli najvjerojatnije
zato što su se te snažne, čupave
grdosije zaustavile kraj rječice d a
bi se n akon dugog p u to v an ja opet
jednom obilato napojile.
Iz k rd a se čulo n ep rek id n o g u n ­
đanje. Očito su se životinje osjećale
vrlo zadovoljne, što nije bilo ni­
m alo čudno. Putuju p re m a sjeveru,
u proljeće. T rava kojom se h ra n e
sočna je i zelena, pojilišta p u n a
vode... Što bi bolje mogli poželjeti?
I bizoni su se kretali Bozem ano-
vim putom p re m a sjeveru, ali to
nije bilo čudno. Bijaše poznato d a
je k ara v an sk i put p re m a M ontani,
kojega je trasira o čovjek im enom
Bozeman, zapravo bio p u t kojim su
se oduvijek kretali bizoni. I ostali
putovi i staze u ovo] zemlji kojim a
se kreću naseljenici uglavnom su
sta re staze kojim a su se k reta la
k rd a bizona.
Mac C haney i Ann C orbin doja-
hali su do S h ad a L atim era, koji je
jahao n a čelu k arav an e. Z auzdali
su konje i zaustavili se lijevo i
desno od njega. O boje su g a p ro m a­
trali.
L atim er je rukom trljao dlakom
o braslo lice. Zvuk koji se p ri tom e
čuo zvučao je tako kao d a netko
rukom povlači po gruboj četki.
Shad je p ro m a tra o bizone, a za­
tim p o g led a dalje, p re m a u d alje­
nim p la n in a m a kroz k an jo n e kojih
prolazi Bozem anov put. Ti su k a­
LASO 343
njoni nesum njivo vrlo široki, go­
tovo isto toliko koliko i dugački.
Njihove d uguljaste, uske udoline
bit će u sk o ro z a trp a n e bizonim a.
T akva se m a sa životinja kreće
vrlo polagano. Bizoni pasu, polako
i posvuda, a zatim obavezno legnu
d a bi preživali. I tako to ide n e p re ­
k idno p re m a ustaljenom redu.
M ac C h aney izreče sam o jednu
jedinu riječ, ali s njom je ipak sve
rekao.
- Užasno!
- Da, g ro zo ta - p ro šk rg u ć e La­
tim er. - Razum ljivo, ne m ožem o
iza te h o rd e bizona plaziti danim a,
m ožda i tjednim a. Postoje sam o
dvije m ogućnosti: zaobići krdo ili
se probiti izm eđu životinja.
- He! - istisne M ac i žestoko
u d a h n e zrak, kao d a se boji d a će
se ugušiti.
- D onekle zn am kako tre b a
p o stu p a ti s b izonim a - nastavi
Latimer. - Prošle godine lovio
sam ih u K ansasu. M eđutim , životi­
nje u ovom k rd u nije dosad lovila
nijed n a sk u p in a ubojica bizona.
Ovi ovdje još nisu upozn ali čovjeka
kao sm rtn o g a neprijatelja, n isu se
borili za o p sta n ak M ožem o m irno
proći izm eđ u njih i produžiti dalje
n a sjever. P rep u stit će n a s i sam o
začu đ en o gledati. „ odlučiti što valja uraditi.
' - Ali? - o dm ah p rih v ati Mac
Chaney. - Postoji i jed an »ali«, z a r
ne?
V ođa v o za ra p ogleda Latim era,
očekujući odgovor. I A nn Corbin
g a je p ro m atra la.
Iz d aljin e djevojku bi se m oglo
vrlo lako zam ijeniti s vitkim m lad i­
ćem. S ad a je bila odjevena kao
m u šk a ra c i ta je m u šk a odjeća još
više n a g la ša v a la njen sk la d a n stas.
Riđu kosu sakrivao je šešir. Sada, u
vrijem e p o dn ev n e vrućine, bila je
bez k aputića, a ru kave košulje vi­
soko je podvinula.
L A SO 343
Cijela djevojčina pojava i d ržan je
n a konju odavalo je v rsn u ja h a ­
čicu. Da, m oralo se vjerovati d a je
o d ra sla n a hacijendi u Teksasu.
- P rotum ači n am taj »ali« -
g u n đ ao je Chaney.
- Pod tim »ali« podrazum ijevam
Indijance - napo k o n odgovori
Shade. - Ako n as je V odeni Los
dao uhoditi, o d m ah će znati d a mu
se sa d a p ru ž a prilika. T ad a ćem o
se, kad budem o m eđ u bizonim a,
naći u klopci. Bilo bi dovoljno
sam o nekoliko crv en o k o žaca d a
k rdo n atjeraju u stam p ed o i mi
bism o se zatekli u klopci...
Z ašutio je, ali ni A nni ni M acu
nije m o rao objašnjavati što bi se "
zatim zbilo. Tako veliko k rd o bi­
z o n a u sta m p e d u svojom bi s n a ­
gom pregazilo k a ra v a n u i p otpuno
je uništilo, kao i sve živo u njoj.
Iza njih kola su se zau stav ljala
je d n a za d ru g im a i o b raz o v ala d u ­
g ačak red. N ekoliko je v o za ra sišlo
sa sjed ala i došlo n a čelo kolone,
kako bi saznali što je Shad Latim er
odlučio. Stali su u p o lu k ru g ispred
prvog o sm o ro p reg a mazgi, što su
zaustav ljen e pred konjanicim a, i
čekali.
L atim er zaokruži pogledom po
prisutnim a, svjestan d a m o ra sam
O bilazak oko p la n in a p o trajao bi
n ajm an je tjed an dan a, jer bi m o­
rali zaobići d u g ač ak gorski lanac.
Ne, pom isli Shad, ne m ogu sebi
p riu štiti zakašnjenje od cijeloga
tjedna.
što kasnije doprem i robu n a
odredište, do n alaz išta zlata, to će
mu z a ra d a biti m anja. O sim toga,
njegovoj k ara v an i k o n k u rira ju p a ­
rob ro d i koji dolaze uzvodno Mis-
sourijem i istovaruju robu posve
blizu V elikog vodopada. A o d atle
nije daleko do zlato n o sn ih polja
15
izm eđu B ozem anova p u ta i m jesta
Last Chance.
K arav a n a koja stigne prije nego
što p rista n e prvi parobrod, sklopit
će d o b re poslove. Od košulje do
mišolovke, od čavla za potkove do
č a h u re ljudi će sve trgovcim a n a ­
p ro sto istrg n u ti iz ruku.
Shad L atim er bijaše svijestan da
je u vrlo k ratk o vrijem e po drugi
put u škripcu.
Već je izgubio više od deset ti­
suća d o la ra u kolim a što ih je dao
Indijancim a. Z akasni li, izgubit će
m nogo više. Neće moći rač u n ati ni
n a najbjedniju zaradu.
Z nao je d a se n ašao u položaju
k o ck a ra koji m o ra sve žetone sta ­
viti n a posljednju kartu, pod ge­
slom : Sve ili ništa. O klijeva li, m o­
gao bi sve izgubiti.
Prom islivši o svem u brzo ali i
tem eljito, zaključi d a je V odeni Los
jako oslabljen i d a za sa d a još nije
o p asan. O k ren e se C haneyju i reče:
- Vozit ćem o kroz krdo.
O krenuvši se kočijašim a koji su
stajali p red prvim kolim a i sa d a su
se posve približili, odlučno progo­
vori:
- Slušajte, momci! J a h a t ćem o
kroz k rd o bizona, ali najtiše što
m ožemo. N ikakav glasniji povik,
n ijed an pucanj bičem. Potpuno
m irn o i tiho, jeste li razum jeli? N aj­
bolje će biti ako pustite d a vas
čeo n a z a p re g a m azg a sa m a vodi.
K retat ćem o se polako, nećem o z a ­
stajkivati niti ćem o ičim uzbuditi
bizone. U kratko: u rad ite sve kao
d a ste dio tog krda.
Z aokruži pogledom po okuplje­
nim ljudim a i doda:
- ’Ajde, k ren ite i p ren esite to
svim kočijašim a. Recite ljudim a da
se nitko ne tre b a bojati. Bizoni ni­
kom e neće nanijeti zlo, jer ove živo­
tinje još nisu upoznale čovjeka kao
svog neprijatelja.
16
Shad L atim er pojaše prvi, p o la­
g an o i m irno p re m a krdu. A nn C or­
bin i Mac C haney k ren u za njim.
Za tim konjanicim a, koji su ja-
hali u obliku klina, k ren u prva
kola.
Prešli su rječicu i n a drugoj
obali sustigli prve bizone.
Z aostali su bizoni m rn đ ali i g u n ­
đali, frk tali i duhali, ali b ijah u p ri­
jateljski raspoloženi. N eke životinje
su se pom akle u stra n u i n ap rav ile
im m jesto za prolaz, a o n d a su
stale i začuđeno p ro m a tra le k a ra ­
van u Bizoni se uopće nisu plašili,
no m azge u z a p re g a m a p ostale su
nervozne.
Što je k a ra v a n a išla dalje, redovi
bizona postajali su gušći.
S had L atim er je ja h ao naprijed,
ravno n a njih, n im alo ne krzm a-
jući. Mac i A nn su g a slijedili.
N akon duge šutnje C h an ey p ro ­
govori, prom uklim glasom :
- N evjerojatno! N eka m e v rag
odnese ako se im alo bojim! N esh­
vatljivo! Prođem o li kroz to krdo i
ja poslije to ispričam nekom e tko
tom e nije prisustvovao, m o rat ću
ga poslije lupiti po nosu. A znate
zašto? H a? N aprosto zato što će
m e nazvati lašcem ! Ha!
Bizoni su se razm icali lijevo i
desno Qd k a ra v a n e iako su njihovi
redovi u m eđ u v rem en u i dalje post­
ali još gušći. Sam o bi povrem eno
neki bikovi prijeteći zafrktali, kao
d a žele zaštititi svoje krave. O ne
životinje koje su ležale n a vrijem e
bi u stale i pom akle se koji m e ta r u
stranu.
Ovo krdo nije osjećalo ni n e trp e ­
ljivost ni neprijateljstvo p re m a d ru ­
gim živim bićima. To je bilo pot­
p uno prirodno, jer nitko tim bizo­
n im a nije nan io veće zlo. Nisu se
susreli s neprijateljem .
Indijanci su, doduše, oduvijek lo­
vili bizone, ali bi ubili tek pokoju
LA SO 343
životinju. N ikad to nije bio pokolj.
Indijanski lovci lovili su lukovim a i
strije la m a ili kopljim a. O bavljali su
sve vrlo tiho i većinom na ru b o ­
vim a krda, a to kod tako velikih
k rd a uopće nije igralo ulogu. Bilo
je to isto kao d a je njihovo golem o
tijelo n a p a la je d n a m ušica.
Bizoni su p ro p u štali k aravanu.
M ožda to i ne bi učinili d a su kola
već u početku n aišla n a gušću sk u ­
p inu i p o k u ša la se silom probiti.
A nn Corbin, koja je ja h a la polu-
desn o iza S h a d a Latim era, u m e­
đ u v rem e n u je suzbila zebnju. I
prvobitni stra h i z a b rin u to st su ne­
stali. S ada su joj te za strašu ju će
grdosije s debelim ro g atim g la­
vam a i g u stom kožom, koje su dah-
iaie i frktale, izgledale bezazlene.
U početku bi jedva u to m ogla pov­
jerovati, no bilo je tako.
Putem su vidjeli m noštvo teladi
kraj majki. Kad bi im se približili,
bikovi su prijeteći frk ta li p re m a
njim a, no sm irili su se čim bi shva­
tili d a im ne prijeti n ik ak v a o pas­
nost. Vrlo su brzo shvatili d a ko­
lo n a ovih kola sam o prolazi kroz
njihovo krdo, n a istom pu tu kojim
se i oni kreću. P rem a sjeveru.
R avnica kojom su se k retali k a ra ­
v a n a i bizoni za v ršav a la je pred
velikim kanjonom , izm eđu d v a vi­
so k a brijega.
K arav an ski je put vodio kroz taj
kanjon, ali se ni po čem u nije m o­
glo vidjeti d a je to doista p u t kojim
p ro laze k aravane. Posvuda su le­
žale sam o izm etine bizona, iz kojih
se širio vrlo o šta r miris.
Z rak bijaše p u n m uha. N ap ad ale
su bizone i m azge, sm etale lju­
dim a. Kad se M ac C haney udario
po licu d a bi ubio m uhu koja ga je
tak o jako u g rizla d a se pojavila
kapljica krvi, zazvonilo je glasno
kao d a je sam o g a sebe snažno
pljusnuo.
LA SO 343
Ne rad i to, Mac! - opom ene g a
o d m ah Latimer. - Takvim bi pljes­
kom m ogao krdo n atjerati u sta m ­
pedo. Već m alo jači u d a ra c ru k e o
ru k u m ogao bi kakvu n e r v o z n i j u
k ravu n ag n a ti d a pojuri kao luda.
Pazi što r a d iš ! .
K ad su naposljetku ušli u k a­
njon, redovi životinja bili su zbiti.
No bizoni su se i dalje m icali i do­
brovoljno oslobađali p ro laz Ipak
je išlo p olaganije i kolona kola
m o rala je brzin u k re ta n ja sm anjiti
n a b rzin u koraka.
A nn C orbin p o k u ša procijeniti
koliko je krdo veliko. Deset tisu ća
b izona? D vadeset tisu ća? Ne, m ora
ih biti m nogo više.
M ožda je to posljednje veliko
krdo koje još nije p ro rijeđ en o zato
što g a nisu n ap a li lovci n a bizone.
M ožda ga vode lukavi predvodnici,
koji se znaju dovoljno u d aljav ati
od svih m jesta gdje se zad ržav aju
lovci... cijele vojske lovaca.
M islim d a ih je ovdje i pedeset
tisuća, zaključi naposljetku dje­
vojka koja je kod kuće u T eksasu
vidjela velika sta d a i u sp o ređ iv a­
njem je došla do tog zaključka.
** *
Bilo je već kasno poslijepodne,
gotovo večer, kad su n aposljetku
izveli iz k an jo n a i za k ratk o stigli
do čela k rd a probijajući se izm eđu
bizona koji su ih strpljivo po d n o ­
sili.
O djednom A nn C orbin zam ijeti
d a se S had Latim er trgnuo. Što se
dogodilo?
Slijedila je njegov pogled. P ro m a­
tra o je b ik a predvodnika. U gle­
davši tog bizona, i o n a se trgne.
K rdo predvodi bijeli bizon! Bijeli
bik neuobičajene veličine. G olem a
životinja čak i m eđu orijaškim bizo­
nima.
17
 I M ac C haney g a je primijetio.
Iznenađen, pošao je nap rijed i us­
kliknuo:
- Ah, bijeli bizon? To je jedan
od onih le g en d a rn ih bizo n a koji bi
treb ali biti sveti. Sveti! R azum ijete
li, djevojko?
Bijeli bik je stajao i njušio p rem a
njim a. Zatim počne d a h ta ti i ta p ­
kati p red n jim papcim a.
O no što je Shad L atim er zatim
u rad io nitko ne bi m ogao ni zam i­
sliti. P otjerao je ko n ja p re m a biku
koji je dahtao!
A nn C orbin i M ac C haney z a p re ­
p ašten o su gledali za njim. O n d a
začuju L atim era kako p o luglasno
doziva:
- Hej, sta ro momče! Z ar si to ti,
W hite Boy? Ti si onaj m ališa ko­
jega sam prije tri godine kod Ci­
m a rro n a izvukao iz kaljuže?
M ožda m e još poznaješ? Hej, pre-
poznaješ li me, stari p rijatelju? Sje­
ćaš li se k ako su te vukovi htjeli
p ro žd e ra ti a ti si tužno m ukao kao
k ak av telić obične dom aće krave?
Da li si to ti, bijeli bičiću, ili ne?
L atim er za u zd a ko n ja i ušuti.
Bizon se približavao, ričući i daš-
čući. G o lem a lu b a n ja s rogovim a
bila je nisko spuštena. M ogao je
ja h a č a zajedno s konjem lako b a­
citi visoko u zrak. Dovoljno bi bilo
d a sn a žn u šiju podvuče pod trb u h
konja i jednim jedinim u darcem
sve završi.
Latim erov sivac se uznem iri. Bila
je to o n a ista životinja koju je ja­
h ao i prije tri godine. Nije bio su ­
više n ervozan, jer je bio konj izvjež­
b an za lov n a bizone. S am o je d a h ­
tao, opom injajući pokazivao zube i
širio bijeloočnice. Prednjim je n o ­
g a m a la g an o g reb ao zemlju, kako
bi se h itro odbacio i n a stražnjim
n o g am a načinio zao k ret ako to
b ude potrebno.
M eđutim , n išta se nije dogodilo.
18
Bizonovo je d a h ta n je p ostajalo
sve tiše, zatim blago i n aposljetku
sasvim utihne. Djelovao je n a neki
način prijateljski, toliko koliko to
m ože ta k av orijaški bik kom e
b ra d a dosiže do zemlje.
L atim er m u ponovo počne govor­
iti.
- Hej - usklikne p o lu g lasn o -
u m eđuvrem enu, otkako se nism o
vidjeli, p ostao si sn a ž a n i velik. Ti
si sig u rn o g a z d a cijele ove golem e
horde. K ladio bih se d a si m e p re ­
poznao iako su pro šle tri godine.
Jed n o m su mi pričali d a bizoni
im aju isto tak o do b ro pam ćenje
kao i slonovi. N isam vjerovao d a je
tako, ali u jedno sam sig u ran : ti si
m ene prepoznao. Pa, m om čino,
d rag o mi je d a ti je dobro. Postao si
kralj velikoga krda. U istinu se r a ­
dujem , starino, i m nogo sreće i u
budućnosti.
C im nuo je uzdam a, o k ren u o ko­
nja i o d jah ao n a tra g n a k a ra v a n ­
ski put, koji je sa d a bio slobodan
za n jega i njegovu k arav an u .
Bijeli bizon g a je slijedio. K ora­
čao je uz sivca, n ep rek id n o n ju šk a­
jući p re m a jahaču, i gunđao.
Sve je bilo isto kao i o n d a k ad a
g a je spasio od vukova, izvukao iz
kaljuže i p ratio do k rd a sve dotle
dok g a je d n a k rav a koja je izgubila
svoje tele nije prigrlila. I ta d a je
čovjek cijelim putem govorio životi­
nji, h ra b re ć i je i zaštićujući je od
vukova koji su se i dalje šuljali d a
bi je ščepali.
Z ar je m oguće d a se bik to g a još
sjeća?
M ac C haney i Ann C orbin bili su
za p rep ašten i onim što su vidjeli.
C haney usklikne:
- Hej , taj L atim er u istin u um ije
čovjeku prired iti iznenađenje! N e­
besa, sa d a je u srcu p la n in a iz­
m eđu rijeke Pow der i tv rđ av e L ara­
m ie p ro n a ša o sta ro g a prijatelja, i
LA SO 343
to m eđu bizonim a' Djevojko, čudiš
ii se i ti isto toliko koliko i ja?
- Z a p re p a šte n a sam, no m oram
te o d m ah podsjetiti d a je Vodeni
Los nazvao L atim era »Bijeli Bik«.
M ožda [e S had uistinu bijeli b i­
zon... kao i onaj tamo!
M ac C haney se nasm ije i uskli-
kne. Tek je sa d a shvatio suštinu
o n o g a što je djevojka rekla.
- Pa da! Svi su oni bijeli bi­
kovi... Latim er, V odeni Los i ovaj
bizon. Bijeli su bikovi zato što su
se, sva trojica izdigla iznad svoje
sredine. Nije li tako?
Z am išljeno kim ne i pogleda
p re m a L atim eru, koji se još bavio
bizonom.
S hade je i dalje razg o v arao s bi­
kom kao s istinski dobrim p rijate­
ljem kojega je susreo n ak o n dugo
vrem ena.
- Mac, kakav je on zap rav o čov­
jek? - u p ita Ann p ro m atraju ći
S h ad a i bizona.
Kraj njih su p ro laz ila kola. I vo-
zari i njihovi pom oćnici iščuđavali
su se k ad su ugledali nesv ak id aš­
nji prizor: bijeloga bizona i svoga
g azd u koji prijateljski ra z g o v a ra s
tom golem om životinjom koja iz­
g led a tak o divlje i opasno. A taj se
bik v la d a kao d a je pitom i pas,
iako izg leda kao utjelovljenje
»zimskog čudovišta« o kojem u
m eđu In d ijancim a kola le g en d a da
živi u ogrom noj spilji u krajevim a
oko porječja Pow dera i odatle zimi
šalje m ećavu.
A nn je još če k ala odgovor n a
svoje pitanje. V idjela je d a vođa
v o za ra dub oko razm išlja.
N akon n ekog v re m e n a M ac C h a­
ney p o g led a djevojku i naposljetku
progovori:
- Ne bih g a htio im ati za n e p ri­
ja te l ja - prom rm lja, p a glasnije
nastavi: - K ad bi mi bio prijatelj,
m ogao b ih se u n jeg a pouzdati do
LA SO 343
p ak la i n az ad Djevojko, on je čov­
jek koga d ru g i slušaju, jed an od
onih koji sebe nikad ne g u ra u
p rve redove i koji m nogo ne go­
vori, ali kesjega će uvijek izab rati
za vođu. T akav je čovjek Latimer.
U šutio je Djevojka g a je i dalje
u p itn o p ro m atra la. O n d a zak im a
glavom i nastavi:
- T akav odgovor tebi zacijelo
nije dovoljan. H tjela bi zn ati kakav
je p re m a ženam a, z a r n e? E, o
tom e ti ne m ogu n išta reći.
Ponovo ušuti. Z nao je d a bi Ann
za n im alo sve što se odnosi n a
Shada. V oljela bi g a bolje upoznati.
Zato nastavi:
- L atim er je lovio bizone i svu je
u šteđevinu i još toliki iznos zajm a
uložio u ovu k ara v an u . Ako m u
k a ra v a n a p ro p ad n e ili svu robu
doveze do cilja i tam o proda, p ro ­
kockao je nekoliko g o d in a života
nizašto. Isto kao d a je posljednje
žetone stavio n a lošu k artu . T ada
će se o pet naći n a početku, kao
o n d a k a d a se n ak o n ra ta v ratio u
ove krajeve.
- Bio je vojnik?
- K apetan u sjevernjačkoj a r ­
miji. - C haney p ogled a djevojku u
oči. - Ti si ro đ e n a T eksašanka, z a r
ne? O n d a g a uopće ne bi sm jela
poželjeti!
S tisn u la je oči i pro m rm ljala:
- Rat je davno završio, a od čov­
jeka sa sjevera ne bih ni m ogla oče­
kivati d a se bori za južnjačke in te­
rese. O sim toga, odavno sam n a p u ­
stila Teksas. O tišla sam n e n a v r­
šivši ni p etn ae st g o d in a ... - N aglo
je ušutjela.
L atim er se vratio. Bijeli bik je oti­
šao k ra v a m a koje su zajed n o s
njim sačinjavale vodeću skupinu.
P rolazila su kola za kolim a. Sva
su p ro šla n eo m etan o kroz k rd o i
sa d a su opet im a la p re d sobom p o t­
p u n o slobodan Bozem anov put.
te
 Teško je to i zam isliti, ali ova se
k a ra v a n a k o trlja la izm eđu gole­
m o g a k rd a a d a nije doživjela ni­
kakvih neprilika. Štoviše, bizoni su
im o slo b ađ ali prolaz. Prošli su i
k anjon u kojem su životinje bile
vrlo g u sto zbijene.
- Ne m ogu vjerovati d a je to
istina, S h ad - reče Ann. - Prošli
sm o po srijedi n ep re g led n o g k rd a
a bizoni se nisu osjetili u g ro že­
nim a. T rpjeli su n aše prisustvo i
čak n am pom ogli d a lakše pro-
đ em o k roz njihove redove. Zašto se
mi ljudi n e m ožem o m eđusobno
tak o v lad ati?
Dok je slu šao djevojku, n a La-
tim erovom se licu očitovala g o r­
čina.
- Ljudi su obični grabežljivci -
odgovori jetko. - M ole se kojekak­
vim bogo v im a a istodobno su p ri­
jetvorni. M alone sv ak a v jera p ro p o ­
vijeda ljubav i mir, ali tko živi
p re m a tim zapovijedim a? Bizoni,
Ann. Već tisuću g o d in a nem aju
n eprijatelja... bolje rečeno, do sa d a
g a nisu imali. A o n d a je došao čov­
jek i sve se prom ijenilo. I ovo će
k rd o u sk o ro steći iskustvo s čovje­
kom, i to loše. Svi će bizoni biti po­
bijeni, istrijebljeni zbog kože. Svi!
- Z ar nisi i ti ubijao bizone?
- Jesam , Ann. I ja sam sam o čov­
jek koji teži za tim d a u životu n e­
što postigne. Želim bolje živjeti, a
ne lu tati okolo p o p u t skitnice. A za
to mi je p o tre b a n početni kapital.
Da, ubijao sam bizone. Znaš, ne ra z ­
likujem se m nogo od ostalih ljudi.
Rijetki su dobri i plem eniti. M ožda
si ti takva, A nn?
O n a zaniječe glavom.
- Ne, nisam . Niti sam p o šten a
niti sam dobra. Pustolovka sam , a
ti si ipak u jednoj igri stavio n a
m ene četv o ra kola p u n a vrijedne
robe, zajed no sa zapreg am a. Sve je
to vrlo zam ršeno, z a r ne?
20
Z ategla je uzde i la g an im k o ra ­
kom o d ja h a la uz d u g u kolonu
kola.
S had i M ac gledali su za djevoj­
kom, a o n d a vo đ a v o za ra reče:
- O sta t ću pozadi, kao zalaz-
nica. Što misliš, Shad, jesm o li do­
bro predvidjeli' što će to krdo u r­
aditi?
L atim er se o k ren e u sed lu i po­
g le d a p re m a natrag.
IV
Bizoni su p o lag an o izlazili iz širo ­
koga kanjona, pred v o đ en i bijelim
bikom , no sa d a su se m alo brže
kretali. O d o strag je m o rao n astati
pritisak. D rugačije se to n e bi m o­
glo protum ačiti. K rdo je zacijelo
popaslo svu tra v u i sa d a k reće n a ­
prijed, n a novu ispašu.
I bik p redvodnik je osjetio što se
d o g a đ a i počeo je slijediti kolonu
kola la g an im kasom . Životinje ira
n jega brzo su m u se približavale.
Sve ih je više prelazilo u kas, koji
je postep en o jačao.
Iz n e n a d a se začuje n ešto što se
dotad nije prim jećivalo. Isprva to
bijaše lag an i šum, n alik udaljenoj
grm ljavini. Zatim p o stad e to sn a ž­
niji što se više životinja priključilo
čelu k rd a i nastavilo k reta ti istom
brzinom .
Bila je to g rm ljav in a p ap ak a. U
početku to bijaše nekoliko d ese­
ta k a p a p a k a zatim sto tin a i ubrzo
n a tisu će... Z em lja je p o d rh ta v a la i
s tv a ra la p o tm u lu g rm ljav in u koja
je p o sta ja la sve sn ažn ija d a bi n a ­
posljetku p re ra s la u gotovo ele­
m e n ta rn u snagu.
G olem o se krdo pokrenulo. Živo­
tinje će m o rati više od p e tn a e st ki­
lo m e ta ra k asati d a bi cijelo krdo
izišlo iz k an jo n a i s obiju s tra n a
našlo b o g atu ispašu.
- K renu li brže, m o ra t ćem o im
LA SO 343
n ačin iti m jesta - dovikne Latim er
vođi vozara.
- Gdje bism o se m ogli ukloniti?
- poviče Chaney.
M orali su vrlo g lasno vikati da
bi n ad g lasa li buku koju su izazi­
vali bizoni.
O bojica pogledaju dugu kolonu
k o la p red sobom, ali ne ugledaju
n išta što bi pružilo ni n ajm anju
nadu. P red njim a se k ilom etrim a
s te ra la ravnica. Prvi brežuljci i
gorje n alazili su se n a udaljenosti
od trid e seta k kilom etara. Nigdje
nije bilo ni stijenja ni kakvog šu ­
m ark a. Dokle god pogled sezao
ravnici nije bilo kraja, ni n a z a p a d ­
noj ni n a istočnoj strani.
Nigdje n ikakvog za k lo n a za slu ­
čaj d a k rd o k ren e brže nego što se
m ože k reta ti k arav an a.
S had L atim er ponovo pogleda
u n az ad i u g le d a p re k ra sn u ali i
za strašu ju ću sliku snage.
Iz velikog ždrijela k an jo n a p risti­
zali su bizoni u gustim redovim a.
S n ažn a stru ja grdosija jakih glava,
s lep ršaju ćim b ra d a m a i debelim
rogovim a. Iznad njihovih gusto p ri­
ljubljenih le đ a u zra k u su plesali
repovi, n alik m nogobrojnim zm i­
jam a. To b ijaše1vrlo loš znak, a ni
nisko sp u šten e glave nisu ukazi­
vale n a dobro. S ad a su bizoni
trčali p o g n u tih lubanja, kao d a bi
htjeli sve što im se ispriječi na
pu tu bez m ilosti nabiti n a rogove
ili zgaziti papcim a.
G rm ljav ina p a p a p k a p o sta la je
zaglušujuća, a životinje su trčale
sve b rže i brže, kako bi h itro oslo­
bodile p ro sto r za one koje izlaze iz
kanjona.
T ad a L atim er shvati.
Stam pedo!
- M ac - poviče - to je stam ­
pedo! Indijanci su s d ru g o g a kraja
k an jo n a n a tje ra li bizone u trk. Živo­
tinje sa d a hitaju iz kanjona. Ž dri­
LA SO 343
jelo k an jo n a s a d a je isto što i pro-
p u stn i ventil n a p reg rija n o m kotlu.
Mac, m o ram o se p rilag o d iti njiho­
voj brzini i pojuriti što brže m o­
žemo. Bizoni sa d a n eće biti p rija­
teljski raspoloženi jer su u sp a n i­
čeni. P regazit će sve što im se n ađ e
n a putu. V ozari m o raju uprijeti
svom snagom . Bit će to trk a n a ži­
vot i sm rt, Mac!
S nažno su m am u zn u li konje i
pojurili. S ad a su u p itan ju životi.
M oraju um aći ili će propasti, i oni i
k ara v an a. Takvo k rd o u .stam pedu
isto je što i oluja bujica. U ništava
sve n a svom putu.
Z aprege pojure. I m azge su n a ­
gonski osjetile op asn o st koja do­
lazi iza njih. Č ule su g rm ljav in u ti­
suću p a p a k a i g rom o g lasn o rik a ­
nje p o m a h n ita lo g k rd a što je šu ­
ljalo iz ždrijela kanjona.
L atim er i C haney uopće nisu
m o rali upozoriti vozare i njihove
pom oćnike n a to k ak v a se o p as­
n ost približava. K ola su o d m ah
p očela bjesom učnu trku, p a su se i
konji i jahači m orali n ap reci iz pet-
nih žila d a bi došli do čela k a r a ­
vane.
Pred prvim kolim a ja h ala je Ann
Corbin. L atim er dojaše do nje i do­
vikne joj:
- O stani naprijed. Bizoni će n as
vjerojatno postepen o dostići. Pita­
nje je sam o koliko su u p lašen i i ko­
liko će biti izdržljivi. - G alopirali
su sa d a zajedno. O n nastavi: -
M oram o ostati n a k arav an sk o m
p u tu je r rav n ic a nije tako g la tk a
kao što izgleda. Kolim a bi se p ri toj
b r a n i ubrzo slom ile i osovine i ko­
tači, p a bi se p rev m u la. O stani n a
kara v an sk o m putu, Ann!
- Dobro.
M orala je vikati iz sve sn ag e jer
su bizoni podigli zag lu šu ju ću b u k u
koja je n a d g la sa la sve zvukove.
21
 Zem lja se tresla,- d rh tala, tre p e ­
rila .
■ L atim er zastane. P uštao je d a ga
kola za kolim a p rete k n u i p ro v jera­
vao z a p reg e i vozare. M azge je u h ­
v atila p an ik a i bjesom učno su ju­
rile. iskešenih zuba, a od izbezum ­
ljenih očiju vidjele su se im sam o
bjeloočnice. Bježale su iz sve snage
i kočijaši su jedva vladali z a p re ­
gom.
O bodrio je ljude povicim a, ali se
u sebi pitao što će se dogoditi ako
je d n a od k o la ne b u d u m ogla do­
voljno b rzo juriti. Bio je svjestan da
bi to bilo k atastro faln o . N a p u tu je
m nogo b ra z d a od kotača, p a i vrlo
dubokih. U padnu li n ek a kola u
takvu kolotečinu i kočijaš ih po­
k u ša b rzo izvući, pri tom e se lako
može slo m iti kotač p a čak i p rev r­
nuti kola. Ovaj p u t nije g rad ila
ljudska ruka. Kotači kola i kopita
z a p re g a koji su g o d in a m a prolazili
uvijek istim tragom , starom sta ­
zom kojom su se kretali bizoni,
donekle su u tab ali i učvrstili zem ­
lju.
L atim er se zab rin u o za svoju k a ­
ravanu. Izgledi d a je spasi vrlo su
mali. D obro je poznavao bizone i
zn ao je kako brzo m ogu 'trčati Tu
b rzin u m azge sig u rn o neće izdr­
žati tak o d ugo kao bizoni.
S m ržnjom pom isli n a V odenog
Losa. Bio je sig u ran d a su Indijanci
n atjerali bizone u stam pedo. Kad
se odlučio n a taj o p asan korak, da
p ro đ e k roz krdo bizona, bojao se
d a bi se b aš to m oglo dogoditi ta d a
k a d a k o la budu u sredini krda.
Kad su izišli iz kanjona, čestitao je
sam om sebi što je dokazao d a se
sm jelost kojiput isplati. S ad a je,
m eđutim , sve drugačije. Sve će
o t’ći do vraga. . ljudi, m azge, kola
sa svom robcm koja je u njih uto v a­
rena. ..
D an as je on taj koji gubi!
22
U njegovim m islim a i osjećajim a
sve se uskom ešalo. Pitao se da li je
sve to m ogao izbjeći d a se nije sa-
žalio n ad riđokosom i zelenookom
djevojkom i zbog nje došao u su ­
kob s V odenim Losom.
Vidjevši d a su pokraj n jeg a pro­
šla posljednja kola, trg n e se i po­
g led a p re m a natrag.
‘ T ridesetak m e ta ra iza njega
trčao je bijeli bizon, kojega je on
nazvao W hite Boy. Kao bik p re d ­
vodnik i dalje je bio n a čelu, ali on
je bio vjerojatno jedini bizon koji
nije trčao zato što je zah v aćen p an i­
kom. N jegova lu b a n ja nije b ila sp u ­
šte n a tako nisko kao d a želi rogo­
v im a sve uništiti, a njegove oči
nisu bile sam o bjeloočnice podli-
vene krvlju. Kojiput bi o k ren u o go­
lem u glavu u s tra n u i otvorio g u ­
bicu Zacijelo je rikao, ali to se
zbog p ak len sk e buke nije ćulo.
Doduše, rik an je se čulo, ali iz ti­
su ć a grla.
Činilo se kao da bijeli bik g ro m ­
kim rikanjem želi um iriti svoje
.krdo i stišati paniku kako ne bi
n astalo još veće zlo, ali i on je bio
bespom oćan. Sve što je m ogao uči­
niti bilo je to d a o stan e n a čelu
k rd a i d a g a dalje vodi. Povrem eno
se činilo d a p o k u šav a sm anjiti
brzinu kretanja. O siale bi g a životi­
nje ta d a pok u šale obići i prestići
Š irin a k rd a postajala je sve veća.
I dalje su g usto n atisn u ti g rn u ii iz
kanjona, kojega je ždrijelo bilo ši­
roko m a l’ne kilom etar. A već roaio
dalje od k an jo n a k rd o je bilo ši­
roko d v a kilom etra.
Je d an k o njanik m ožda bi im i
pobjegao, no cijela k a ra v a n a to ne
bi m ogla jer se m nogo polakše k re ­
tala. O sim toga, kola nisu sm jela
sići s puta.
P rednost pred k rd o m b ila je sve
m an ja ali se i dalje sm an jiv ala
LASO 343
Prvi su bizoni već bili n adom ak
posljednjim kolim a.
Bijeli p redvodnik nije m ogao
usporiti krdo, ali to više nije ni že­
lio. S obje stra n e su već bili s njim
u istoj ravnini, a on nije sm io d o p u ­
stiti d a g a prestignu. Njegov ugled
m u je n are đ iv ao da o stan e n a čelu.
L atim er je m ogao pucati, ali i
po m isao n a to bila je sm iješnja. Što
bi za to golem o krdo značio gu b i­
ta k nekoliko životinja? O ne bi
pale, bile bi izgažene, a m iris krvi
još bi više razd ražio u sp an ičen e
bizone. Ne, p u cnjava bi bila pot­
p u n o besm islena.
M alo je zaostao i p ričekao d a se
iz ra v n a s bijelim bikom , a on d a
n astav i ja h ati k raj njega.
W hite Boy je tresa o golem om
glavom . G alopirajući, žestoko je ri-
kao i d ah tao , ali to se m oglo sam o
vidjeti ali ne i čuti. S had opet
ubrza, d a bi sustig ao karav an u .
***
A o n d a d ođe do katastrofe.
J e d n a su k o la izišla iz re d a zato
što je z a p re g a u k olim a isp red njih
p resp o ro vozila. Z ap reg a koja je
sk re n u la već se dulje nije p o k o ra­
v a la kočijašu. S ad a je vo zar sn a ž­
nim trzajem p okušao izvući kola iz
kolotečine, koja je n a tom e m jestu
b ila osobito duboka.
Prvi d esn i kotač slom io se uz p ra ­
sak, v jerojatno i prije nego se izvu­
kao iz kolotečine. K ola su se prevr-
n u la p re m a naprijed, p a u stranu. I
u d a ra c i b rz in a bili su preveliki.
K ola k o ja su slijedila ta što su se
p rev a lila n aletjela su zap reg o m na
njih. Tek su tre ć a p ro šla donekle
sretno.
L atim er požuri do su d a re n ih
k o la d a bi pom ogao, ali n išta se
nije m oglo uraditi. U snažn o m su­
d a ru k o la su se za b ila jed n a u
L A SO 343
d rag a . Z ap reg n u te m azge ko m e­
šale su se i sve vaše zap litale u
orm u. K ola su b ila p o tp u n o u n i­
štena.
Pogledom je potražio vo zare i nji­
hove pom oćnike.
Je d a n je ležao n a zemlji, n ep o m i­
čan. Dvojica su se n a la z ila izm eđu
m azgi. Prilikom su d a ra bili su zba-
čeni sa sjed ala p re m a n ap rijed i
upali su m eđu zapregu. Ni njim a
se nije m oglo pomoći. Č etvrtog čov­
jeka uopće nije vidio. M ožda leži
ispod jednih kola.
Iako se L atim er n a m jestu su ­
d a r a zad ržao m anje od m inute, bi­
zoni su se o p asno približili. Potje­
ra li su sivca ispred sebe i ja h ač g a
nije m ogao obuzdati. U tom času
kraj n jeg a se n a ša o W hite Boy i
S h ad u se učinilo d a je potisnuo
neke bizone koji su se pokušali
u g u ra ti izm eđu p red v o d n ik a i ko­
njanika. N aposljetku je ja h ač sm i­
rio konja i postepen o počeo dobi­
vati n a prednosti.
S h ad se silno zabrinuo. U h ip u je
izgubio dvoja kola, a zn ao je d a će
izgubizi još koja... ak o n e i cijelu
k ara v an u . Sve je p retk aziv alo k a ta ­
strofu.
D ostigao je posljednja k o la i p o ­
g led ao vozare. Lica obojice po k azi­
v a la su p o tp u n u iscrpljenost. Nije
im m ogao pom oći. M oraju se sam i
izvući iz te teške neprilike, n asto ­
jati d a ju re što b rže m ogu. O zno­
jene su m azge odavno bile p o k ri­
v ene pjenom , ali su i dalje bjeso­
m učno trča le n esm an jen o m b rzi­
nom, slijedeći kola isp red sebe.
N a sreću u to d o b a god in e još
nije bilo m nogo p ra šin e i vidljivost
je bila dobra. I kola n a začelju do­
bro su vidjela što se p red njim a
zbiva. No to je bila i jed in a pom oć
vozarim a.
U blizini L atim era i posljednjih
k ola pojavili su se prvi bikovi.
23
W hite Boy se brzo n ašao kraj
sivca, a o n d a su ih i drugi bizoni
sustigli. To nije bilo ni najm anje
čudno, je r su mogli trčati m nogo
brže od o sm o ro p reg a m azgi koje
su vukle teško n a to v a re n a kola.
Koliko su k ilo m eta ra već p re tr­
čale, u p ita se la tim e r i pogleda
unazad.
Ždrijelo k an jo n a bilo je daleko,
daleko... Do sa d a je iz k an jo n a izi-
šlo n ajm an je četrdeset tisuća bi­
zona, ali su i dalje nailazili. M eđu­
tim, redovi životinja više nisu bili
zbiti. P etn aest k ilo m eta ra unazad
rav n ic a je bila pok riv en a gustim
red o v im a životinja koje su još uvi­
jek u bijesnom stam p ed u n a p re d o ­
vale n esm anjenom brzinom .
L atim erov je konj luđački jurio.
Nije uopće slušao uzde i nije htio
usporiti d a bi trčao kraj prednjih
k o tača kola.
V ozar i pom oćnik sa d a zacijelo
u rlaju od strah a. Lica su im iskriv­
ljena od u ž a sa i strah a. Bio je to
s tra h od sm rti... a Shad im nije
m ogao pomoći.
Bizoni su se sve više približavali
kolim a i L atim er pom isli: M ožda
bih m ogao jah ati izm eđu kola. Ako
n ije d n a z a p re g a ne zaostane, ako
se ne slom i kotač, ako... M ožda bi
se spasio d a ne postoji toliko
»ako«' Doduše, to bi značilo ost­
aviti svoja dva čovjeka n a cjedilu.
Bilo bi to kukavički i nisko, ali što
može. Ionako im ne m ože pomoći.
Da u m re s njim a? To bi bilo*jedino
što m ože uraditi, ali što bi njim a
k o ristila njegova sm rt?
N apokon odluči i popusti uzde.
Nije se ni ogledao. P restigne dvoja
kola i ostavi bizone podosta iza
sebe. Sivac je još bio brži i od
m azgi i od bizona.
Dok je jurio, u p ita se: Kako dugo
m ože i najbolji konj galo p irati?
Dulje nego što traje stam p ed o bi­
24
zona? A kako dugo m ože ispred
tih raz d ra žen ih životinja juriti os-
m o ro p re g m azgi koje vuku teško
n a to v a re n a kola?
V
Toga d a n a sjeverno od gorja
Medicine-Bow i južno od rijeke
Powder, gotovo n ad o m ak Sweetwa-
teru, S had L atim er je izgubio svoju
k aravanu.
S tam pedo je stizao k o la za ko­
lim a i o n a su n estajala p o p u t b ro ­
dova u pobješnjelom m oru. Kojiput
je bilo dovoljno da bizonova noga
uđe m eđu letvice kotača. T ad a se
ne bi slom ila sam o bizonova n oga
nego i kotač. A čim bi se k o la izvr­
nula, životinje bi ih zgazile. Pri
tom e su bile teško povrijeđene, a
zatim bi i sam e stradale.
Sam o je troje ljudi preživjelo:
A nn C orbin, S had L atim er i Mac
Chaney. Bila je nevjerojatna, lu d a
sre ć a što je to njim a uspjelo.
Prvo je p osustao L a tm e ro v konj.
S hade je n ep re k id n o n ad z irao k a­
ravanu, p a je konj p rev alio više
nego dvostruki put. Z aostajao je
sve više i više. P restrašen i sivac
jedva se m ogao pokretati. Sagor-
je!a m u je sva snaga. Kad je klo­
nuo, L atim er je, n ap ro sto izbačen
iz sedla, poletio zrakom . To se zbilo
tako n e n a d a n o d a nije stig ao n išta
poduzeti. P reletio je p rek o sivčevog
v ra ta i glave, ali se u letu skvrčio
p a se otkotrljao po tlu i tak o sm a­
njio jačinu udarca.
U hipu u stan e i potrči. Očajnički
n agon za sa m oodržan jem tjerao
g a je naprijed. S ad a m u nije bilo
nim alo drug ačije nego njegovim
vozarim a. I oni su se p o k u šali sp a­
siti bijegom, ali nisu im ali nikakve
šanse. Trk im je sam o p rodužio ži­
vot za koju sekundu. No u borbi za
LA SO 343
život v ećina se ljudi bori do posljed­
n jega daha.
1 s jedne i s d ru g e stra n e p risti­
zali su bizoni, a grdosije su jurile i
iza njega. Ispred n jeg a bjesom učno
su g alo p irali A nn C orbin i Mac
Chaney. O ni nisu zam ijetili Latime-
rovu nevolju je r su n ep rek id n o gle­
dali sam o naprijed. Sve se odigralo
u nekoliko sekundi, iako su se
njem u te se k u n d e zavukle kao vječ­
nost. V ječnost koja je bila isp u ­
n je n a natčovječanskim n asto ja­
njima. d a se p ro n a đ e m ogućnost
kako preživjeti. Iako nije bilo n ik a k ­
vih izgleda. A, m ožda, ipak?!
Kraj n jeg a se stvorio W hite Boy.
P riro d n o je bilo d a tako veliko
k rd o im a više predvodnika, ali bi­
jeli bik je bio glavni. N ajveća i n ajs­
n až n ija životinja u krdu.
U najvećim o p asn o stim a Latim er
je oduvijek bio sposoban za najneo-
čekivanije pothvate. Prije nego što
g a je W hite Boy prešao, prije nego
što se bizon koji je dolazio odo­
s tra g zaletio u njega, S hade se baci
udesno, zabije šak e u bizonovu ču­
p av u bijelu d la k u i jednim jedinim
skokom vine n a bizonova leđa.
Sve se zbilo u hipu. Izveo je to
posljednjim tru n k o m sn ag e koja je
p re o sta la u njegovu tijelu. Da se
nije o tprve sm jestio n a životinju,
d ru g i m u pokušaj sig u rn o ne bi
uspio
D ržao se čvrsto n a bizonovim
leđim a, iako se životinja zbog n e n a ­
d a n o g sk o ka nekoliko p u ta luđaci
ritn u la, kako bi se oslobodila neo­
čekiv an o g te re ta n a ieđim a. M alo
zatim ipak se bik um irio. Prihvatio
je ja h a č a i štoviše, kao d a se trudio
d a g a ne izgubi.
Tek sad a, iako sve to zajedno
nije tra ja lo više od pola m inute,
Ann C orbin i Mac C haney su se
osvrnuli. Kao n a nečiju zapovijed,
LASO 343
istodobno su pogledali p re m a n a ­
tra g d a bi vidjeli gdje je Latimer.
Djevojka se prestrašila. Nigdje
nije vidjela konjanika. A k ako i bi,
kad je konj završio pod p ap cim a
z a h u k ta lih bizona, a jah aču se izgu­
bio trag. N agonski p o k u ša sk ren u ti
konja, ali je on ne posluša. Bizoni
su bili preblizu i on je n esm an je­
nom brzinom jurio dalje.
U tom času u g le d a A nn nešto n a
leđim a bijeloga pred v o d n ik a krda.
Pogledavši bolje, p re stra še n o kri-
kne. U toj bjesom učnoj jurnjavi i
buci nitko je nije čuo,
U m eđ u v re m en u je i M ac C h a­
ney opazio L atim era kako jaše n a
bijelom e biku. Od z a p rep ašten ja
njegovo oštro lice nalik m azginom
još se više izduži.
- Bijeli bikovi! - poviče. - Zato
si uspio, Latim eru! Je d a n bijeli bik
pom aže drugom . Sam o si tak o m o­
gao uspjeti!
Ni njegove se riječi nisu čule u
tom zaglušujućem kovitlacu raz n o ­
raz n ih zvukova.
Sve je propalo, a stam p ed o se
nastavljao. L atim er se čvrsto d ržao
n a bizonovim leđim a, no za do­
b ro g a ja h a č a koji je um io jah ati i
divlje konje to nije bilo preteško.
Č u p av a bizonova g rb a o m o g u ća­
v ala je d a se čvrsto uhvati. M orao
je sam o paziti d a ne otkliže na-
traške.
To bi g a stajalo života.
* * *
S tam p ed o je po trajao još oko
dva kilom etra, a o n d a je naočigled
p ostajao polaganiji. Bizoni su se
istrčali. O no što ih je još tjeralo
n ap rijed bila je sam o inercija.
O djednom bijeli bik koji je
m alko odm ak ao od krda, n ap rav i
zao k ret i zastane. O n d a se o k ren e i
potrči kom adić ulijevo p a zatim
udesno, kao d a želi označiti crtu
p rek o koje ne sm ije prijeći nijedan
p rip ad n ik njegova krda. Pri tom e
je tre sa o ogrom nom glavom.
Životinje su se polako za u sta v ­
ljale, d a bi se n aposljetku potpuno
um irile. V jerojatno su bizoni n a
začelju već prije usporili ili su za­
stali, p a više nije bilo p ritisk a n a d o ­
lazećih životinja. Bilo je to kao d a
se u z b u rk a n o m o re izlilo daleko
p reko ob ale i izgubilo n a snazi.
L atim er skoči s b ik a i Ann prit-
je ra k o n ja do njega. O slobodi je­
d a n strem en i on skoči iza nje n a
konja.
- Pričekaj m alo - reče joj u
uho.
O k re n u la je konja i zau stav ila
ga, p a se z a g le d ala p re m a bijelom
bizonu koji je i dalje stajao n a ćelu
k rd a i sn a žn o rikao.
S a d a se njegova rik a do b ro čula,
je r je g rm lja v in a dvijesta tisu ća
p a p a k a u tih nula.
- Hej, W hite Boy! - poviče Lati­
m er. - S a d a si m i se odužio za
C im arro n . H vala ti, sta ri prijatelju!
Bijeli bik je njušio p re m a njem u.
N edvojbeno, taj je glas poznavao.
F rk tao je i gunđao, ta k o visoko za­
b ač en e g lav e d a m u se b ra d a vijo­
rila.
Bilo je to kao d a se oprašta.
T ad a se vrati svojem krdu. N je­
gov g a je n ag o n n a to natjerao.
A nn C o rbin p o tje ra konja, ali
vrlo p olagano. Pod težinom njih
dvoje životinja je so p ta la i n ap o s­
ljetku p o srn ula.
Vidjevši d a konj neće dugo izd r­
žati, S h ad brzo sjaše i nastavi
trča ti p okraj jahačice.
Djevojka g a je pažljivo p ro m a ­
trala. P re m a njegovu p o n ašan ju
shvati d a je taj čovjek svjestan d a
je izgubio bitku. Kao k ap e ta n koji
izgubi brod, i to vlastiti, i sa d a je
je d n ak svakom brodolom cu.
26
Sve one teške god in e koje je n a
kon rata. proživio kao lovac n a bi­
zone bile su uzaludne. Ironija je
sud b in e bilo to d a su k a ra v a n u u n i­
štili up rav o bizoni n a kojim a je za­
rad io m alo bogatstvo. A d a ironija
b ude veća, n aposljetk u m u je život
spasio bizon, i to bijeli.
Č udni su putevi sudbine, raz m iš­
ljao je L atim er i zaključio: M oram
se s tim pom iriti.
M ac C h an ey je p ro m a tra o kako
h o d a p o g n u te glave, ali nije m u
rek a o ni riječi utjehe. Ništa. A što
bi i m ogao reći? Je d a n je čovjek
izgubio u gruboj igri života, ali
m ože početi iznova, bilo gdje i bilo
kako.
* * *
K ad je zanoćalo, zap alili su v a­
tru. U to d o b a godin e noći su još
bile hlad n e, a bili su i slab o odje­
veni. N isu se m ogli utopliti, jer su
sve izgubili u stam pedu.
Dolje, u ravnici, bizoni su se od­
m arali. O ni će za sig u rn o najp rije
p opasti svu tra v u u dolini, k ako bi
vratili izgubljenu težinu, i tek ta d a
k re n u ti dalje u p o tra g u za novim
pašnjacim a.
T am o dolje je i W hite Boy, p re d ­
vodnik posljednjega golem og k rd a
bizo n a koje se još nije sukobilo s
lovcim a i nije m u zaprijetilo istreb-
ljenje.
A tam o negdje dalje p re m a jugu,
iza krda, n alaz i se V odeni Los.
N aposljetku M ac C h an ey p re ­
kine šutnju.
- Taj V odeni Los... - p ro m rm ­
lja. - D a li je i on bijeli bik... m i­
slim, za tebe? Da li je i on tebi
postao svrh o m života? V rijedi li i s
tvoje stra n e ono što je rek a o in d i­
janski p oglavica k ad te nazv ao bije­
lim bikom ? Z ar će to m eđ u v am a
ob o stran o postati nek o m vrstom
LA SO 343
lova n a osobito cijenjenu lovinu
k ao što je, n a prim jer, bijeli bizon9
C haney se n a g n u o i zurio u Lati-
m e ra s d ru g e stra n e v atre pogle­
dom p u n im iščekivanja.
I Ann g a je znatiželjno p ro m a ­
trala. Tog m u šk a rc a poznaje vrlo
k ratk o vrijem e, ali već je shvatila
d a je uvijek sp re m a n prirediti
novo iznenađenje. O tkad g a je vid­
jela k ako jaše b ik a predvodnika,
sp o z n ala je d a ljudi p oput njega
m ogu proživjeti i u najnevjerojat-
nim p rilik a m a dok bi d ru g i u istim
o k o ln o stim a podlegli.
N ijedan od v o za ra ili njihovih
p o m o ćn ik a koje su bizoni pregazili
nije ni pom islio n a to d a zajaše
n eku životinju i tako se spasi. Nije­
dan!
S had L atim er će uvijek pronaći
n eku p rilik u koju će iskoristiti dok
će se d ru g i već odavno predati. On
je tak av čovjek.
L atim er je dobro razm islio o
onom što g a je C haney upitao.
O n d a za trese glavom i odgovori.
- Ne. Bio bih luđ ak d a odsad
p u n m ržnje tra g a m za V odenim
Losom. Ako mi se ispriječi na
p u tu ... ubit ću ga. B ar ću to poku­
šati. M eđutim , čovjek kao što sam
ja koji m o ra još jednom početi iz­
n o v a n e m ože gubiti vrijem e i ja­
h ati sta z a m a osvete. - Ponovo od­
lučno zaniječe glavom . - Ne, to bi
p red u g o potrajalo.
P ogleda A nnu i M aca, jedno za
drugim , p a nastavi:
- U L aram ie se ne m ogu vratiti.
Ne m ogu se tam o pojaviti kao po tu ­
čeni čovjek, a i suviše sam se z a d u ­
žio. N em am čak ni toliko novca d a
bih kupio novu o p rem u za lov na
bizone. S am o je d n a te šk a kola sa
četvo ro p regom za prijevoz bizons-
kih koža stoje m ali imetak.
Ušuti, p ritisn u t brigam a. Kad je
LASO 343
nastavio, glas m u je bio m nogo
m alodušniji.
- Pa, m ožda bih se m ogao u n e ­
koga zaposliti kao lovac. To bi mi
odgovaralo. Pošto ustrijelim p et ti­
su ć a bizona, m ogao bih kupiti pot­
p u n u o p rem u i dalje loviti sa m o ­
stalno. Za dvije do tri godine m o­
gao bih ponovo...
U m ukne. Shvatio je d a su to
sam o planovi, želje i nade. Zbilja je
p o tp u n o drugačija,
Za dvije do tri godine bizona
najvjerojatnije neće više ni biti. A
ova posljednja krda, od kojih je
jedno i to što g a predvodi W hite
Boy. bit će sve teže loviti.
U za sve to doći će do r a ta s Indi­
jancim a. I to takvog a koji će tra ja ­
njem i žestinom n ad m ašiti sve d o ­
tadašnje. Indijanci su u m eđ u v re­
m enu shvatili d a će zajedno s bizo­
n im a i oni izum rijeti ako ne uspiju
pobiti sve lovce n a bizone.
Iz n e n ad a A nn C orbin reče m u š­
k a rc im a s d ru g e stra n e vatre:
- Pođite sa m nom u zem lju ko­
p a č a zlata. U M ontanu. T am o su
m ogućnosti m nogo veće nego u
lovu n a bizone ili u k arav an am a.
Z ačuđeno su je pogledali. Nisu
odgovorili, ali su razm išljali o tom
prijedlogu.
N akon podulje šutnje prvi se
oglasio Chaney.
- Djevojko, ja sam po stru ci vo-
z a r i gonič m azgi. To je posao koji
d o b ro poznajem . Volim n e p re ­
kidno biti u pokretu, n a p u tu s ko­
lim a. Ne, n e želim tra g a ti za zla­
tom.
A nn se nasm ije i zatrese glavom.
Razm isli, Mac. U bregovim a
M ontane p o treb n i su najbolji vo-
zari n a svijetu. Tamo, u zem lji zlata
v alja opskrbljivati gradove. Sam o
u Last C h an ce G ulchu i Last
C h an ce Cityju živi d eset tisu ća
ljudi, a svi ne trag a ju za zlatom
27
 C h an ey otežući odgovori:
- Daa, im aš pravo, djevojko.
A ha... sh v aćam d a su tam o po­
treb n i takvi vozari koji m ogu osmo-
ro p reg o m i kolim a proći m nogo­
b rojne zavoje i okuke, n a kojim a je
m jestim ice kotač udaljen od ru b a
provalije sam o palac. Daa, m ožda
d o b a r v o zar m ože za rad iti i tro ­
stru k o više od k o p ača ili m inera.
M ožda...
B ezglasno je m rm ljao dalje, jer
je zam ijetio d a g a ''u o p ć e ne slu ­
šaju. A nn i S bad p ro m a tra li su
jedno d ru g o g a i n išta oko sebe više
nisu prim jećivali.
M ac ih je začuđeno prom atrao.
O nda, više nagonski nego ra z u ­
mom, shvati d a se izm eđu to dvoje
n ešto događa.
Za to im nisu bile p o treb n e riječi.
Sam o su se gledali. Kao d a su se
sporazum ijevali očim a. C haney iz-
n a n a d a u sta n e i prom rm lja:
- Još ću jednom pogledati ko­
nje. O p ra t ću i zu b e ... u p o to k u ...
N isu odgovorili.
O bišao je konje. Bili su dobro
sm ješteni, sočne su trav e im ali u
izobilju, a potok je bio blizu.
U m iru te p re k ra sn e noći, n akon
strah o v ito n ap o rn o g i teškog d a n a
za sve, M aca p očnu opsjedati
ču d n e misli. O ni bi doista bili p re ­
k rasa n p ar, reče u sebi. O va zele-
n ooka djevojka dobro bi p rista jala
uz to g a neustrašiv o g m uškarca. ♦
Ćini se d a su oboje od istoga soja.
Misli mu k ren u brže u tom e
sm jeru.
***
U m eđ u v re m en u su A nn i Shad
shvatili d a su ostali sam i uz vatru.
- Što će se dogoditi n a zlatonos-
nim poljim a? - u p ita Latimer.
O n a sliježe ram enim a.
- Ne znam , vidjet ćemo. U jedno
sam sig u rn a, Shad. Tam o ćeš brže
28
doći do novca, n a ovaj ili onaj n a ­
čin.
Nije pitao što želi reći. Z nao je
što pod tim podrazum ijeva. N a zlat­
nim n alazištim a im a čistu n a ca i
griješnika, d obrih i zlih. Jednoj od
tih dviju vrsta, u višem ili m anjem
stupnju, p rip a d a i on.
- A ti, A nn? Ne m ogu ti pružiti
n išta više nego dva do tri d a n a bo­
rav k a u jeftinoj hotelskoj sobi...
Od src a se nasm ijala.
- Oh, Shad! U M ontani mi nije
p o tre b n a tvoja pomoć. M ožda tvoje
prijateljstvo, p a i tvoja za štita ako
m e divlji m om ci odviše prikliješte,
ali u zem lji k o p ača zlata m ogu
sa m a o sebi brinuti. Pođi sa m nom .
Još sam uvijek tvoja dužnica. Z ar
nećeš d a ti p latim ?
- Ne, neću! N a tak av n ačin n i­
kako.
S ad a se tiho nasm ijala.
- Im am o sam o dv a gunja. Shad,
m o rat ćem o spavati zajedno pod
jednim . Pa, vidjet ćemo' što će se
dogoditi k a d osjetiš d a m oja njež­
nost ne potječe sam o iz za h v aln o ­
sti. Z ar ne vjeruješ d a b ih se neko
vrijem e m o g la osjećati vrlo sre t­
nom u tvojem zagrljaju ? M ožeš li
zam isliti d a bi že n a p o p u t m ene
rad o p rip a d a la takvom m u šk arcu
kakav si ti, p a m a k a r sam o za v ri­
jem e zajedničkog p u to v an ja?
H tjela bih ti daro v ati m alo nježno­
sti u ovom surovom životu, a i ja
bih željela dobiti nešto zauzvrat,
gospodine!
U šutjela je i čvrsto g a p o g led ala
u oči. O n d a doda:
- M islim d a si ti jed an od onih
m u šk a ra c a koji ostavljaju tr a g u
životu žene.
Kad se C heney v ratio k vatri.
A nn i S had su ležali podalje pod
zajedničkim gunjem . Uzeo je drugi
gunj i sm jestio se s d ru g e stra n e
vatre.
LA SO 343
 Noć bijaše tiha. Sam o se iz ra v ­
nice čulo k a tk a d kom ešanje veli­
ko g a krda. N eprekidno gunđanje,
m ukanje, rik a n je ... Iz b rd a je dopi-
ralo zavijanje vukova. Bili su to oni
veliki, koji su u vječitoj p otrazi za
ozlijeđenim životinjam a ili odluta-
lom teladi. R ika bizona u zb uđivala
je vukove.
C h an ey je osluškivao te raz n o ­
raz n e zvukove dok nije zaspao.
* * *
Noć je p ro tek la m irno. P red zoru
su se n ašli uz vatru. J u tr a su bila
vrlo h la d n a i te m p e ra tu ra se k re ­
ta la oko ništice.
K ad su došli do konja, doživjeli
su iznenađenje. U m jesto dvije živo­
tinje sa d a su izm eđu d rv eć a pasle
četiri!
Čim su se približili, otkrili su d a
su dvije novoprispjele životinje
mazge. Bile su to životinje iz jedne
od z a p re g a koje su se n ekako oslo­
bodile o rm e i izbjegle bizonim a.
S tam pedo, dakle, ipak nije sve u n i­
štio. M azge je dovde doveo nagon,
je r su n an ju šile konje i vodu.
- N aša s re tn a zvijezda ponovo
je za sjala - reče Ann. - Shad, ne­
ćeš m o rati do M ontane trčati.
N asm ijala se. Bio je to p rk o san
smijeh.
- Čovjek koji je sve izgubio tre ­
b ao bi s a d a biti sp re m a n za novi
po četak... u M ontani.
O d č a sa k ad ju je L atim er oslobo­
dio iz ru k u V odenog Losa A nn C or­
b in je b ila sp re m n a za novi život.
Od to g a tre n u tk a n ad a lje b ila je
o rn a d a počne iznova.
Početak početk a bio je S had Lati­
m er, ali od n jeg a sa d a ne m ože oče­
kivati n ik akvu m a te rija ln u pomoć.
Za vrijem e p u ta do M ontane
okolnosti će m ožda od njih n a p ra ­
viti drugove. No, tre b a li ženi kao
L A SO 343
što je A nn C orbin m u šk a ra c kak av
je S had L atim er sam o kao vođa,
pratitelj i zaštitnik n a p u tu ? Z nala
je d a sa m a ne bi m o g la jahati.
S am o s njim i s M acom Chaney-
jem im a neke izglede.
Što će biti u M ontani?
VI
Slijedećeg su d a n a stigli p red
Fort Reno.
To što su s velikim ponosom n az i­
vali u tv rđ en je bio je zap rav o voj­
nički logor, je r su u tv rđ en je tek
gradili. Uz vojnike ovdje je b ila i
je d n a k a ra v a n a civila, kojom je
doprem ljen o m noštvo ra z n o ra z n ih
stvari što su p o treb n e p ri gradnji.
U logoru bijaše i o b rtn ik a, o b a ­
vezn a k a n tin a p a čak i m a la trg o ­
vina.
I L atim er i C haney im ali su vrlo
m alo novca, no ipak su se m ogli
donekle o pskrbiti onim što im b i­
jaše potrebno.
K ad je L atim er jed n u od m azgi
zam ijenio za 'konja, M ac raz o ča­
ra n o prim ijeti:
- Konji n isu n ik a d a tak o p ouz­
d an i i izdržljivi kao m azge. J a n i­
k a d a ne bih m azgu m ijenjao za
konja.
L atim er sliježe ram en im a. Bilo
m u je n a jeziku d a odgovori: Pri­
rodno, k ad je tvoj p ra p ra d je d najv­
jerojatnije bio m azga. O dakle ti
inače to m azgovsko lice? No, r a ­
dije je šutio. Nije htio uvrijediti
Maca. Z adržali su d ru g u m azgu
kao to v a m u životinju.
O d m ah slijedećeg ju tra k ren u še
n a put. U pravo k a d a su izjahali,
priđ e im jed an oficir.
- N ad am se d a sh v aćate kako
n a taj p u t krećete n a v lastitu odgo­
vornost? - u p ita ih. - Put p rem a
sjeveru vrlo je opasan. Do Fort
K earneyja još je daleko, a Indijanci
su već strahovito b ijesn i...
29
 - Z ašto? - p rek in e g a A nn C or­
bin.
- V ojska je n a Bozem anovu
p u tu p očela podizati u tv rđ en ja i
tim e je p re k ršila ugovor s Indijan­
cim a. Naim e, ova im je zem lja za­
ja m če n a m irovnim ugovorom . Indi­
janci će u skoro početi rat. M ožda
ćete im biti prve žrtve.
- O ni su g a već počeli - odgo­
vori Latim er. - Z ašto bih ja inače
izgubio cijelu svoju k a ra v a n u ? Da,
poručnice, zn am o d a putujem o u
su sre t o pasnostim a. Želite n am još
što reći?
M ladi oficir zaniječe glavom.
O d m ak n e se u stra n u i oslobodi im
put. O n d a se la g an o pokloni Anni.
- G ospođice - reče - postali
biste kraljicom Fort B onoa d a ste
kojom srećom odlučili ostati ovdje.
V am a u čast p rire d ili bism o sve­
čan i ples.
N išta nije odgovorila. S am o se
pristojno nasm iješila.
O stavili su iza sebe m lad o g a po­
ru čn ik a i g rad ilište koje će postati
Fort Reno.
Pred n jim a se ste ra o B ozem anov
put. N egdje iza rijeke Pow der stići
će do Fort K earneyja. K ad prođu
tu utvrdu, putovat će kroz zem lju
In d ijan aca i bizo n a dalje p rem a
M ontani u pokrajini Three-Fork.
Proći će kroz C rasy M ountain d a
bi stigli u Last C hance G ulch, u p la ­
n in a m a Big Belt.
Za tra g a č e z a zlatom tam o je
o b eć an a zemlja.
Do tam o žele svi stići.
'* * *
P utovali su m im o. N išta se nije
d ogađalo. Činilo se d a je Bozem a­
nov p u t p o tp u n o sig u ra n i d a n a
njem u n e v reb aju nikakve o p asn o ­
sti.
S vakim d an o m p o m ic ala se i g r a ­
n ica do koje je stiglo proljeće. S had
30
L atim er bijaše uvjeren d a je dobro
p re ra č u n a o vrijem e k ad je k ren u o
s k a ra v a n o m i d a bi n a cilj stigao
pravodobno. D a m u k a ra v a n a nije
strad a la , bila bi to p rv a trg o v ačk a
k a ra v a n a koja bi stig la p red sam
kraj zim skoga razdoblja. Svu bi
ro b u odlično prodao, je r je zem lja
k op ača z lata m jesecim a b ila odsje­
č e n a od zaleđa. Robu bi m u n a p ro ­
sto trg a li iz ruku.
U tu b o g atu zem lju, m eđutim ,
stići će kao lu ta lic a n a konju. Kad
bi god n a to pom islio, u bespom oć­
n om bi bijesu za šk rg u tao zubim a.
P ro m a trao je Ann n a konju, ili
kraj logorske v atre i u m islim a
obnavljao tre n u tk e k ad ju je d ržao
zagrljenu, k ad je osjećao toplotu i
p o d atn o st n je n o g a tijela, osjećao
n je n u nježnost...
U tim tre n u c im a zn ao bi se u pi­
tati d a li je o n a v rijed n a svega što
je izgubio. G ubitkom k a ra v a n e oti­
šli su u n ep o v ra t tru d i m u k a n ek o ­
liko g o d in a m u k o trp n o g a života.
Z auzvrat je dobio žen u ... lijepu,
d ražesn u , p u n u životnosti... koja
m u je poklonila svu svoju nježnost.
Može li izvagati svoje g u b itk e i
d obitke? U ostalom , d a li je Ann
uistinu ¿o b io ? K ad bi se god to u p i­
tao od g o v arao bi sam o m e sebi d a
djevojka n ikako nije n a k n a d a za
gubitke.
A nn C orbin za n jeg a ne p re d sta v ­
lja d obitak nego sam o utjehu. U
zem lji zlato n o sn ih n a la z išta on
neće za nju moći m nogo učiniti i
njihovi će se putovi razići. A
m ožda i neće?
* * *
Bila je noć k ad su, n a k o n m nogo
d a n a n a p o rn o g ja h a n ja i h la d n ih
noći pro v ed en ih uz logorske v atre
osluškujući zavijanje vukova, stigli
do Last C h an ce Cityja.
L A SO 343
 K asno poslijepodne u jah ati su
n a po d ru čje Last C hance Gulcha.
Posvuda su vidjeli označen e p a r­
cele, logore... Sve bijaše u pokretu,
iako je ovdje u b rd im a zem lja djelo­
m ično b ila još sm rznuta. R adilo se
posvuda. Vrvjelo je k ao u m rav i­
njaku. Drobilice, m eljačice, rude,
isp ira lišta ... sve je bilo u punom
pogonu. V agoneti s ru d o m kotrljali
su se jed an za drugim .
N aposljetku stigoše i u Last
C h an ce City, g rad k o p ača zlata!
G rad je bio dobro osvijetljen.
Ulice su bile p u n e pješaka, jahača,
vozila svih vrsta. Pristizalo ih je
sve više i više.
Kraj p e č e n ja ra tiskale su se go­
m ile g la d n ih ljudi. Pred u lazim a u
sa lu n e i tingl-tangle b ila je-
sveopća gužva. Zenu se jedva koju
m oglo vidjeti.
P rednosti pojedinih lo k ala isti­
cale su ploče s izvješenim cije­
n a m a i raznim podacim a. Neki su
uz to im ali i glazbu. T rube su u r­
lale, bubnjevi stv arali zaglušujuću
buku.
N atp isa bijaše sijaset, ali sv rh a
im je b ila zajednička: privući što
više ljudi. G lasili su vrlo različito,
n a prim jer: Uđite, m ladići, ovdje je
sve pošteno!... Provedite jednu li­
jepu i u g o d n u noć u n ašem rask o š­
nom lokalu! Ovdje će vam biti kao
u raju... Dođite, prijatelji! U radit
ćem o sve d a vam bu d e lijepo...
N a jed n o m uglu p ro d u cirao se
g u ta č vatre, a njegova je že n a g u ­
r a la u g rlo najrazličitije predm ete,
od kojih bi [oj ostali strša ti iz u sta
sam o dršci. Z ena je bila orijašica.
L atim er je brzo uočio d a Ann
p o g led av a okolo, ali je očito ništa
nije zanim alo. Pomisli d a je zaci­
jelo ta gužva, ša ro lik a i p o k retn a
slika, z a m a ra n ak o n toliko d a n a i
noći pro v edenih u tišmi. A bila je i
u m o rn a i n eispavana.
LA SO 343
Nije m ogao zn ati d a A nn C orbin
pogledom traži nešto posve o d re­
đeno. Tek je n ak o n n ek o g v rem en a
shvatio što se zbiva.
Stigli su do velike g rađ ev in e
koja je uz p ro stra n u d v o ran u za
zabavu im a la i k o ck arn icu u kojoj
su se, kako je o glašen o n a p la k a ­
tim a, p o vrem eno od ržav ale i p re d ­
stave putujućih kazališn ih trupa.
Veliki oslikani n atp is p rek o cije­
loga glavnog ulaza bio je osvijet­
ljen sa dva fenjera, p a se bez im alo
n a p re z a n ja m oglo pročitati:
RED ANN’S PALACE
D jevojka zastane.
L atim er i C haney su p ro m atra li
natpis, a o n d a pogledali djevojku.
Vidjeli su d a se u g rizla za u snicu
kad je u g le d a la im e lokala. O dm ah
su shvatili d a im e n a n atp isu nije
nikakva slučajnost. »Red Ann*
m ogla je biti sam o o n a (red - riđ,
crven - op. prev.). O naj kom e to
zabavište p rip a d a nazvao g a je
p re m a A nn Corbin!
Z g ra d a nije b ila n ik ak av ra sk o ­
ša n dvorac. Bila je to sk le p a n a daš-
čara, ali i najveća g ra đ e v in a u
gradu.
Ann letim ično pogleda M aca
C haneyja, a o n d a se o k ren e Shadu.
- Pođite sa m nom - reče. -
Im am za vas iznenađenje.
P rivezala je konja o g red u za ve­
zivanje pred zabavištem i n a s ta ­
vila:
- N ad a la sam se ovom e što vi­
dim. Sve što čini Joe Fitzsim m ons
radi u velikom stilu. H ajdem o! Do­
đite sa mnom .
L atim er i C haney su im ali teš­
koća s vezivanjem konja i m azge,
jer je m jesta kraj njezinoga konja
bilo vrlo malo. Životinje su bile n a ­
tiskane, a neke nervoznije nisu
podnosile gužvu i htjele su si izbo­
riti više prostora.
31
 Je d a n m o m ak dotrči i izdere se
n a L atim era:
- Što radite, b u d ale? Z ašto ugu-
rav a te te v aše p ro k lete jarce? Od-
bijte s tom m arvom ! Odbijte, ili ću
vas u d ariti nogom!
M om ak bijaše visok, m ršav i gi-
bak. Z asig u rno nije bio pijan, jer je
svoj m ali govor glatko izrekao. To
što je svoje riječi potkrijepio sa n e­
koliko kletvi bilo je p o tp u n o p ri­
rodno. O vdje bi se jedva našlo ¡jed­
n o g čovjeka koji m ože izreći tri re ­
čenice a d a nijed n a riječ ne bude
psovka.
Shad nije želio svađu, p a p rijatelj­
ski odgovori.
- Sve je u redu, prijatelju. Ne
ljuti se. Hajde, propusti m e...
Htio je proći kraj n jeg a i kren u ti
za A nn i M acom, ali m om ak opet
počne kleti. Zatim g a uhvati za
ra m e n a i povuče.
- Hej, g lupane! Ti vjerojatno ne
zn aš tko sam ja? - u p ita gnjevno.
- M oram li...
Dalje nije stigao.
Latim er g a je u d a rio iz boka, ru ­
kom zg rčenom p o p u t kuke. Pri
tom e je stajao čvrsto i okretom
g o rn jeg a dijela tijela oko k u k a p re ­
bacio težin u cijeloga tijela u sn ag u
u d arca.
G njevni m om ak nije više izrekao
ni riječi. U d arac g a je pogodio u
brad u , a o davde je ša k a k liznula
do iza uha. O tetu ra o je do zida g ra ­
đevine i skljokao se p ored u la za
n a koljena.
A nn i Mac, koji su zastali d a bi
p riček ali Shada, p ro m a tra li su što
se zbiva.
Kad su svi zajedno k ren u li dalje,
neki o n izak m om ak, koji je ta k o đ er
p risustvovao tom prizoru, reče Lati-
m eru:
- P rv o raz re d an ud arac, ali taj
svadljivac je Divlji Bili Thunney.
M ožda ćeš im ati nekih izgleda p ro ­
32
tiv n jega kad se osvijesti, prijatelju,
ako si n a koltu isto toliko d o b ar
koliko i u šakanju. Ćim se osvijesti,
Divlji Bili će koltom pro tiv tebe.
L atim er kim ne u zn ak d a je sh v a­
tio, p a zahvali n a upozorenju.
Požuri za Ann i M acom, pom i­
slivši: D obar početak. Prokletstvo,
već prvim k orakom u ovaj logor
zagazio sam u smeće.
U đe u lokal. P rek lo p n a v rata iza
njega lupnu.
Po srijedi o grom n e pro sto rije bio
je veliki p ro sto r za ples. U jednom
dijelu u za zid bila je p ozornica
p red kojom je svirala glazba. Na
pozornici je plesalo o sam djevo­
jaka. Istodobno su k reštav im g la so ­
vim a pjevale nek u pjesm u.
S had nije gledao plesačice. Pro­
m a tra o je Ann.
Djevojka se osjećala v rlo sig u r­
nom. Još je bila odjevena u m ušku
odjeću, a k osa joj je b ila sa k riv en a
šeširom duboko nav u čen im n a
glavu, p a su je vjerojatno svi p ri­
sutn i sm a tra li m ladićem Bila je
z a m a z a n a i n eu re d n a. N a p u tu je
izgubila n a težini, p a joj odjeća
više nije do b ro p ristajala. U p reširo ­
koj odjeći njezini se ženstveni
oblici nisu isticali kao prije.
K re n u la je p re m a v ra tim a po­
kraj pozornice, a oni su je slijedili.
Prolazili su izm eđu stolova, koji
su bili p opunjeni do posljednjeg
m jesta N itko se nije n a njih obazi­
rao. Svi su gledali plesačice.
P red v ra tim a što su b ila kraj po­
zornice stajao je jed an od kućnih
red ara. A nn m u priđ e i nešto reče.
Ni L atim er ni C han ey nisu čuli što
je rekla, ali su vidjeli d a se m om ak
ce re k a i niječe glavom.
O dlučnom kretnjom djevojka
skine šešir.
R iđa kosa, koja je d a n im a b ila sti-
ješn jen a pod šeširom , p ad n e i z a ta ­
la sa se p reko ram en a. A nn n ek o ­
LASO 343
liko p a ta za trese glavom . Iako su
vlasi d a n im a bile pod šeširom i
pod utjecajem vlage i prašine, z a d r­
žale su topao sjaj i blještavu lje­
potu.
Iznenada, A nn svom snagom
u d ari re d a ra po potkoljenici. M uš­
karčev o se lice razvuče od boli.
H vatao je zrak, a u očim a mu se
zrcalio divlji bijes.
N ačas se učinilo d a će u d ariti
djevojku, no o n d a se sm iri i otvori
vrata.
- Uđi - reče joj - ali ovi ostaju
vani dok mi g az d a ne n a re d i d a ih
pustim . - R ekao je to tako glasno
d a se d o b ro čulo u n ato č dernjavi
pjevačica i bučnoj glazbi!
- O d m ah ću vas uvesti - do­
baci A nn p reko ra m e n a S h ad u i
Macu, p a uđe.
V ra ta za njom se zatvore. Stra-
ža r je p ro m a tra o L atim era i Cha-
neyja, a o n d a reče:
- Ako m e ta djevojka p re v a rila i
o n a nije R iđokosa Ann, p re m a ko­
joj je Fitzsim m ons nazvao svoj lo­
kal, izletjet ću n ag lav ačk e odavde.
Uh, o n d a će i ta m a čk a koješta do­
živjeti! A vi upam tite: ako m e obo­
rite d a biste ušli gazdi, n išta vas
neće zaštititi. D obro to zapam tite!
Ni S h ad ni M ac nisu odgovorili.
A što bi m u i m ogli reći. Šutjeli su,
a u sebi su se čudili.
N apokon su sazn ali zašto je A nn
C orbin p o šla u zem lju kopača
zlata. I zašto bi d a la sve d a stigne
dovde. O n a je čvrsto v jerovala d a
će ovdje su sresti tog Fitzsim m onsa.
A k a d a je nad velikim tingl-tang-
lom u g le d a la n atp is »RED ANN’S
PALAČE«, to je bio zn a k d a bijaše
n a d o b ro m p u tu i d a je stigla n a
p rav o mjesto.
N aslonili su se n a zid i p ro m a ­
trali p lesačice n a pozornici. O n d a
je plesno-pjevačka točka za v ršila i
djevojke su sišle s pozornice, po
LASO 343
s tu b a m a slijeva i zdesna, i pošle
p re m a p ro sto ru za ples.
G lazba za sv ira tuš, a o n d a se sve
uskom eša. Počeo je ples.
O ko osam plesačica, d o tad i pje­
vačica, m ladići su se žestoko sv a­
đali, iako je bilo i d ru g ih žena.
U kupno ih je u lokalu bilo d v ad e­
set i pet. Z abavište je točno znalo
što posjetitelji žele i što im duguje.
K a rta za ples sta ja la je dolar. S
tom karto m m oglo se plesati dva
plesa. Izm eđu njih je b ila stanka,
za koje je p lesač suplesačicu m o­
gao n a b a ru počastiti pićem. Piće
je isto tako stajalo dolar, no djevoj­
k a m a je slu ž en a o b o jen a vodica.
N eka vrst čaja. D a nije bilo tako,
brzo bi se napile.
L atim er p o k u ša izraču n ati ko­
liko tak v a djevojka m ože za rad iti
ako joj pošteno plate. Stotinu ple­
sova donosi zabavištu dvije stotine
dolara. K ad bi sv ak a djevojka do­
bila po večeri dv ad eset d o lara, v las­
niku bi o sta la lijepa dobit kad se to
pom noži sa d v adeset i pet p lesa­
čica. A p le sač a je bilo i previše.
G u rali su se, svađali i jedva d o la­
zili do plesačica.
Baš sa m blesav, pom isli Latimer.
Uz velik rizik p o kušao sam ovam o
dovesti k ara v n u , a za m nogo tje­
d a n a rin tan ja, stra h o v a n ja i o p a s­
nosti za rad io bih m nogo m anje od
o n o g a što ovaj lokal z a ra d i u jed­
noj jedinoj noći! O naj tko je ovu
d a š č a ru p o dignuo do b ro je znao
kako se bez im alo m u k e m nogo
zarađuje. O vdje svi loču kao d a u
želucu im aju rupu. I u kockarnici
sig u rn o odlično zarađ u ju . Sam o
luđaci p o p u t m ene žele poći te re t­
nom k a ra v a n o m kroz zem lju Indi­
ja n a c a i bizo n a i ovdje p ro d a ti te­
ret. S am o luđaci koji n isu dovoljno
lukavi! Lukavci ovdje sjede i strižu
naivne ovčice.
Njegove su m isli bile p u n e g o r­
33
čine. Bio je više nego znatiželjan
d a vidi tog Fitzsim m onsa, kojega je
A nn očito tako o č a ra la i vezala
u za se d a je čak svoje zabavište u
dalekoj M ontani nazvao po njoj.
U njegovoj n u trin i kom ešali su
se razn i osjećaji.- briga, znatiželja,
iznenađenje, ali i ljubom ora p a čak
i razočaranje.
S ad a je počeo shvaćati d a m u je
A nn d a ro v a la nježnost i toplinu, i
to ne sam o iz zahvalnosti, ali d a je
tim o dužila d ug i d a je sa d a slo­
bodna, bez ikakvih obaveza p rem a
njem u, iako joj je on tu toplinu i
nježnost vratio.
Z ar je ona uistinu sam o
»mačka«, kako ju je re d a r nazvao?
Nije bio s tim nacistu, ali u jedno je
bio sig u ran : d a je strahovito z n a ­
tiželjan n a sve u vezi s tim Fitzsim-
m onsom .
VII
U m e đ u v rem en u je A nn p ro šla
hodnikom , kojim se m oglo doći i
do pozornice i do nekoliko pro sto ­
rija. N a jednim je v ra tim a bio
pričvršćen natp is »privatno«. A nn
otvori v ra ta a d a prije to g a nije
pokucala.
N a sred in i prostorije stajao je
jed an p a r i ljubio se. Ž ena se pri-
p ila uz m u šk a rc a p o p u t biljke povi­
juše i d o p u šta la d a osjeti svu v atru
koju m u je k a d ra pružiti.
V atre je m oralo biti i suviše, jer
nijedno od njih dvoje nije prim ije­
tilo d a su se v ra ta otvorila i da ih
netko p ro m atra.
Zam ijetili su Ann poslije cijele
vječnosti.
P lav u ša je p ro d o rn o kriknula, pa
povikala:
- Joe, pogledaj! Tko je pustio tu
žen u ovam o? Kako se usuđuje,
Joe?
Joe Fitzsim m ons bijaše pristao
34
m uškarac, vrlo p ro p o rc io n aln a ti­
jela, svjetle kose i čeličnoplavih
očiju. Bio je odjeven u fino, po
m jeri sašiveno odijelo od b aršu n a.
N a b o ra n a košulja od najfinije svile
p ridonijela je otm jenu izgledu. N a
p rstu m u je blistao velik briljan tn i
prsten.
M uškarac p ogled a p rek o r a ­
m ena... i u g le d a Ann!
- Halo, Joe - pozdravi g a dje­
vojka. - M ožda im aš m alo v re­
m e n a i za m ene? U pravo sam sti­
gla. Ovaj put do tebe bio je p ro ­
kleto g ad a n ... u pu n o m sm islu g a­
dan.
Iako nije bio čovjek kojega je
lako iznenaditi, Fitzsim m ons je
ostao zabezeknut. Buljio je cijelih
pet seku n d i prije nego što je m o­
gao otvoriti usta. A p ri tom e mu
pogled b a š nije bio bistar.
A nn C orbin se nasm ije, oporo ali
i suosjećajno.
Plavuša, i dalje u m u šk arčev u
zagrljaju, ljutito poviče:
- N aredi joj d a ode, Joe! Sam o
n am sm eta. Žacijelo je d o šla m oliti
za posao. Beci joj n e k a dođe ujutro,
p a ...
- U m ukni napokon, D aisy -
o štro je p rek in e Fitzsim m ons. -
Pođi n a pozornicu i izvedi svoju
točku. - Kako je i dalje stajala,
o štro nastavi: - Hajde, k ren i već
jednom . I pokušaj ovaj put
ispravno pjevati.
Djevojka zausti d a nešto reče, ali
nije stigla izgovoriti ni slovca.
- Ni riječi više - izd erao se n a
nju. - Ne želim n išta čuti. Baš n i­
šta ' I d a znaš d a je to Riđokosa
Ann. O n a A nn po kojoj je ovaj lo­
kal dobio ime!
D aisy se zabezekne, još više nego
m aločas Joe kad je u g led ao Ann.
N akon k raće šu tn je pokaže
p rsto m n a zam a za n u Ann, koja
nije izgledala nim alo p riv lačn o u
LASO 343
p reširo k o m i uprljan o m m uškom
odijelu i prom uca:
- Toooo je R iđokosa Ann?! Za­
boga, ov a m ože sarno m a g arce tje­
rati. - Tim je riječim a ispoljila svu
ljubom oru p re m a suparnici.
F itzsim m ons se nasm ijao i u d a ­
rio p lav u šu po stražnjici. Prilično
je pljesnulo.
- Odlazi, m edena, i nem oj ni
po k u šati d a se u sp o ređ u ješ sa Ann.
P rem a njoj sve ste vi ništice. A
sada, iziđi!
U p lašen a Daisy poslu šn o iziđe i
za sobom zatvori vrata. N apokon
je sh v a tila situaciju, a nije b ila tako
g lu p a d a bi se inatila.
A nn C orbin i Joe Fitzsim m ons
su se nekoliko tre n u ta k a p ro m a ­
trali. O n d a djevojka h lad n im g la­
som reče:
- Jo š si uvijek isti sta ri pijevac.
- Pa, ti najbolje zn a š k ak a v sam.
N asm iješio se razoružavajućim
osm ijehom . Tako nasm iješen d a ­
vao je d o jam velikog dječaka, ali
Joe nipošto nije bio dječak. Bio je
to iskusan, okorjeli vuk.
- Ann, d o b ro zn aš - nastavio je
- d a si ti m oja velika ljubav. J e ­
d in a že n a za koju bih u ra d io sve...
b aš sve. Z ar nije tako?
Bio je vrlo ozbiljan i činilo se d a
m u se m ože vjerovati.
A nn je i dalje šutjela. P ro m a tra la
g a je ispitivački i kritički. Izgledalo
je to k ao d a m ože p rodrijeti d u ­
boko u njegovu n u trin u i otkriti
njegove m isli i osjećaje. D a g a čita
kao o tv o ren u knjigu.
K ako g a je o n a i dalje sam o šu ­
teći p ro m atra la, Jo e se okrene, ode
do sto la i iz če tv rtaste k rista ln e
boce ulije u dvije čaše najfiniji vi­
ski boje ja n tara. S č a ša m a u ruci
v rati se do A nn i p ru ži joj jednu.
D rugom joj nazdravi.
- Često sam želio d a m r s e v ra ­
tiš, Ann. I n a d a o se. Čim sa m p re u ­
L A SO 343
zeo ovo zabavište, o d m ah sam m u
prom ijenio ime. Znao sam d a će to
im e tebi poslužiti kao p u to k a z... d a
me lakše nađeš. Lijepo je što si do­
šla. O pet sm o ortaci, z a r n e? S to­
bom ovdje ne bism o im ali o p asn ih
su p a rn ik a u čitavom Last C hance
Cityju.
Još nije odgovorila. 1 dalje je šu t­
jela. O n d a ispije piće. Viski je bio
p rv o ra z re d a n i do b ro d o šao je n a ­
kon tolikog ja h a n ja to g a dana.
- P otrebno mi je odm ah, ovoga
časa, d eset tisu ća d o la ra - p ro g o ­
vori naposljetku, v raćaju ći m u
čašu.
O dnio je čaše n a stol. K ad se po­
novo okrenuo, pođe p re m a njoj ra s­
k riljenih ruku.
- A poljubac? - upita. - Z ar te
za d o brodošlicu ne sm ijem ni z a g r­
liti? N e veseliš se što sm o ponovo
zajedno? Z ar m e nisi nekoć žarko
ljubila... gotovo tako ža rk o kao što
ja tebe još i d a n a s ljubim ?
N asm ijala se podrugljivo, gotovo
prijezirno.
- Da, nekoć sam te voljela. -
Kimnu. - Štoviše, ludo voljela, sve
do č a sa k a d a sam sh v a tila d a ti ne
v a ra š sam o n a k arta m a.
- Tebe ne, Ann. Tebe n ik a d a -
brzo je odgovorio. - Ti si jedini
čovjek n a svijetu k o g a n e b ih ni­
k a d a prevario. Tebe ljubim. M ogao
bih i um rijeti za tebe, a ti to dobro
znaš. Dakle...
Posve joj se približi, ra šire n ih
ruku.
O na, m eđutim , p ritisn e njegove
ru k e uz tijelo tak o d a je nije m o­
gao zagrliti, p odigne se n a p rste i
poljubi g a u o b a obraza.
K ad je uzm ak n u la, o n raste g n e
lice u ra z o č a ra n u grim asu.
- N išta više? - upita.
- N išta. A sa d a m i daj d eset ti­
su ć a d o la r a M oram p latiti dug.
35
Zarobili su m e Indijanci, a jedan
m e m u šk a ra c otkupio. U zam jenu
za m en e dao je četvora k ola p u n a
v rijedne robe. To ga je stajalo deset
tisu ća d o lara, a uopće nije se m o­
g ao n ad a ti d a će ih dobiti natrag.
S hvaćaš li, Joe, d a ja...
- D a - p rek in e je brzo. - Shva­
ćam, d rag a, i to vrlo dobro. I odgo­
v a ra mi d a m u n išta nećeš dugo­
vati. Ti n e sm iješ ostati du žn ica ni­
jednom m uškarcu. Nitko ne smije
n a tebe p o lagati bilo kakvo pravo!
* * *
S tra ž a ru n a v ratim a je odlanulo
k ad m u je rečeno d a sm ije pustiti
d v a stra n c a do gazde.
- To je o n d a uistinu Riđokosa
A nn sa M ississippija. D obrano me
u d a rila po nozi. Momci, recite joj
koju lijepu riječ u m oju korist. A
sada, uđite!
L atim er i C haney uđu. M ac zat­
vori v ra ta i ostane naslo n jen n a
njih. O n je bio sam o prom atrač.
S had se približi Fitzsim m onsu
n a dv a k o ra k a i p o g led a Ann. Dje­
vojka je sjedila n ad e sn o od njega,
a lijevo od Jo e a i stisn u tih očiju
p ro m a tra la m uškarce. Bili su nalik
m a čk a m a koje v rebaju iz zasjede.
O n d a progovori.
- Joe, ovo je S had Latim er...
Shad, ovo je Joe Fitzsim m ons -
p red stav i ih, p a nastavi: - Shad,
Joe i ja sm o bili ortaci n a Mississip-
piju. Bili sm o vlasnici sa lu n a i
b ro d a za zab av u koji je vozio iz­
m eđu New O rle a n sa i S aint Louisa.
Bila je p u k a slučajnost što sam
svoga sta ro g a o rta k a su sre la baš
kad sm o stigli ovam o i to što je on
s n ašim zajedničkim kapitalom
nešto postigao. S ad a ti m ogu n a d o ­
k n ad iti ono što si zbog m ene izgu­
bio. O n a k o la koja si za m ene dao
V odenom Losu vrijedila su deset
tisu ća d o lara. Tu, n a stolu je tolika
36
svota. Uzmi Shad, uz m oju zah v al­
nost. S re tn a sam što ti m ogu b a r
m alo pomoći. Dobri prijatelji m o­
raju jedan dru g o m e pom agati, za r
ne? A mi sm o dobri prijatelji, nije
li tako?
G ledao ju je i sjećao se njene
nježnosti, njene ljubavi koja je iz­
g le d a la obostran a. O n a je i d av ala
i uzim ala. A sa d a v rać a dugove i
o slo b ađ a g a se zauvijek! Nije odgo­
vorio, niti je uzeo novac. Ponovo
p o g led a Fitzsim m onsa.
Joe se veselo nasm ije, a o nda
reče:
- S tim se m o rate pom iriti, p rija­
telju. A nn uvijek p la ć a dugove,
kako bi b ila neovisna. O n a u zim a i
daje. I ja sam se m orao s tim pom i­
riti. A prije n as bijaše sig u rn o m u š­
k a ra c a koji su jednak o prošli. Tako
je to s njom. Z ahv alan sam vam,
Latim er, što ste spasili A nn i d o p ra ­
tili je dovde. Kao poslovni o rtak
o n a je vrlo korisna. Za sam o neko­
liko d a n a bit će k raljica Last
C h an ce G ulcha i svi će m ušk arci
hrliti u n a še zabavište d a bi je vid­
jeli n a pozornici. N a sva p ića povi-
sit ćem o cijenu za trid e set posto. U
našoj kockarnici svi će bogati vlas­
nici n a la z išta protiv nje izgubiti
novac u bilo kojoj igri. Latimer,
A nn je že n a koju nijed an m u šk a­
rac neće moći posjedovati. Nikada!
R azum ijete li m e?
S had p ogleda Ann.
D jevojka m u sa sm iješkom uzv­
rati pogled.
- Joe m e odlično poznaje - p ri­
m ijetila je s porugom , ali u očim a
joj se n az irao tra g ponosa, a
m ožda i ljutnje. O n d a doda: -
M nogo sreće, S had... i tebi, Mac.
Podigne u zrak čašu s viskijem,
koja zasvjetluca n a svjetlosti.
L atim er la g an o k im n e i p riđ e sto­
liću n a kom e je bilo piće, a p ored
njega novac. D eset svežnjića po
LA SO 343
deset k o m a d a od sto tin u dolara.
Stavi ih u džep i k re n e p re m a v ra ­
tim a.
- Ne, Shad! - usk iik n e A nn i
skoči s a stolca. - T ako se ne m o­
žem o rastati.
Z agrli g a i poljubi u usta. K ad g a
je o slobodila zagrljaja, reče m u
čvrstim glasom :
- S h ad ti si kao sol n a zemlji.
Od svih m u šk a ra c a koje sam u ži­
votu u p o z n a la n ijedan ti nije r a ­
van. Č ak ni ovaj ovdje!
Kod posljednjih je riječi pogle­
d a la Fitzsim m onsa, a on se nas-
m ijuljio i rekao:
- T ako je uvijek s Ann. O na
može sebi b aš sve d o pustiti zato
što je lijepa. - Zašuti. I dalje se
smiješio, ali u očim a m u je svjetlu­
cala. s u s p re g n u ta srdžba.
L atim er nije n išta odgovorio. P ro­
duži p re m a v ra tim a i iziđe. C h a­
ney, koji g a je slijedio, k im ne Ann
glavom , p a i on iziđe.
Kad su se v ra ta za M ac C haney-
jem zatvorila, Fitzsim m ons jedva
čujno upita:
- Dakle, bio je bolji od m ene?
U gledavši bijes u čeličnoplavim
očim a, A nn se la g an o nasm iješi.
- To je sam o m oje m išljenje. Ne
m o ra biti i tvoje. D osad još nitko
nije povrijedio tvoju sam osvijest,
z a r ne?
- Ne, nije. Pa što bih m o rao u r ­
aditi d a bi mi opet p rip ad a la, kao
o n d a kad sam bio običan revol-
v eraš a ti m la d a droljica koja je
g la d n a ...
- Ne tre b a š m e n a to podsjećati
- p rek in e g a djevojka. Te godine
n ikad n eću zaboraviti. A sada, Joe,
želim najbolju sobu i kad u p u n u
vruće vode.
* * *
U javnoj staji nisu m ogli dobiti
m jesta d a zb rin u konje. K onjušar
L A SO 343
im je savjetovao n ek a p o k u šaju u
d vorištu pu tn ičk o -teretn o g p o d u ­
zeća.
- O ni su sre tn i ak o m ogu z a r a ­
diti koji d o la r uz p laću - reče im
sta ra c i objasni: - Uvijek ih m uči
besparica.
- K ako to? - u p ita M ac C h a­
ney. - P o štan sk a i te re tn a linija
izm eđu G re at F allsa n a M issouriju
i ovdašnjih n a la z išta z la ta n e može
rad iti s gubitkom . N aprotiv, m o rali
bi im ati veliku dobit. V alja prevesti
od p rista n išta dovde m noštvo ljudi
i velike količine ra z n o ra z n e robe
za sve ovdašnje žitelje.
- To je točno - odgovori konju­
šar. - M eđutim , tak v a linija m o ra
prevoziti i novac i pošiljke zlata. E,
p a u ovim krajev im a im a i razb o j­
nika. R azum ijete li, prijatelji? Pljač­
kaša. O ni su već toliko p u ta p re s­
reli te novčane i zlatn e pošiljke i
opljačkali ih d a više n itk o nije htio
preu zeti osiguranje. T ad a je p o šta n ­
sk a i te re tn a linija sa m a p re u z e la ,
odgovornost za pošiljke i o sig u rala
o ru ž a n u p ra tn ju čvrstih i o p asn ih
m om aka.
S tarac m alo pred ah n e, pućne
lulu i nastavi:
- I n ak o n to g a su pljačkaši po­
k ušali napasti. N akon nekoliko
m anjih okršaja, ponovo su jednom
pobijedili i poduzeće je iz svoga
d že p a isplatilo osig u rn in u . No više
n e m a odakle. Ne m ogu više ‘plaćati
ni ljude koji su im ostali. Razboj­
nici su p ra v a m uka. S ad a kopači
p o kušavaju sam i otp rem iti novac
do luke, ali to sam o rijetkim a
uspije.
N akon tak o dugo g g o v o ra sta ra c
uđe u staju.
L atim er i C haney prijeđ u sa živo­
tin jam a n a d ru g u stra n u ceste. Tu,
točno n a s u p ro t javnoj staji bilo je
d vorište koje je služilo za sp rem i­
šte kola i konja pu tn ičk o -teretn o g
37
poduzeća. U d vorištu se sa d a n a la ­
zilo nekoliko te re tn ih k ola i dvije
kočije, a u ob o ru nekoliko životi­
nja. Bio je tu i veliki štagalj i neko­
liko m an jih šupa. U staji i u sta m b e­
noj kući, gdje se n alazio i ured. g o r­
jelo je svjetlo.
Iz ta m n e staje iziđe m uškarac,
kojega je tik uz nogu p ratio pas, i
upita:
- Što želite?
P re m a g lasu m oglo se naslutiti
d a je m u šk a ra c postariji čovjek, no
staso m je bio čvrst i gibak.
Pas, koji je tiho režao, u m iri se
čim L atim er progovori.
- U javnoj staji nije bilo m jesta,
pa...
- Ah, tako! - p rek in e ga o dm ah
čovjek. - Željeli biste životinje
sm jestiti u nas. H oćete li d a ih od­
vedem o u o b o r ili u staju? H ra n a
je ista.
- U o b o r - odgovori Latimer.
- Ali h r a n a uistinu tre b a d a je
dobra. Životinje su iscrpljene i
željne d o b re hran e. Mi smo, naim e,
u p rav o stigli ovam o. Prešli sm o
B ozem anov put.
Prije n ego što je m u šk a ra c stigao
išta odgovoriti, otvore se v ra ta na
glavnoj zgradi.
B laga svjetlost o c rta v a la je žen­
ski lik.
- C h arley? - u p ita m ilozvučan
glas.
- Ne brini, Stella, sve je u redu.
Dobili sm o nekoliko životinja n a
sm ještaj.
Čuvši to k ratk o obrazloženje,
že n a ponovo uđe i zatvori vrata.
M uškarci su odveli životinje u
obor. O d jednom M ac C haney reče
- Čuli sm o od k o n ju ša ra d a ste
p retrp je li velike štete od razboj­
nika.
- Propali sm o - k ratk o odgo­
vori C harley, p a nastavi: - Ne
m ožem o više plaćati ljude, a
38
im am o i dugova. To je sv im a poz­
nato. U ovoj zemlji nitko n išta ne
ra d i bad av a Ovdje je život vrlo
skup. Ako n išta ne zaradiš, m o raš
p ostati razbojnik i pljačkaš, ili g la ­
dovati. U ru d n icim a se za rađ u je
četiri d o la ra po sm jeni. Z ašto bi
o n d a netko rad io kao n ep laćen i
kočijaš?
Ni L atim er ni C han ey nisu n išta
odgovorili. Čim su sm jestili životi­
nje, izišli su iz dv o rišta i potražili
jeftiniji re sto ra n gdje će večerati.
Kad su sjedili za stolom, C haney
reče:
- Ne bi li to bila odlična, p ri­
lika? M isliš li i ti o tom e?
L atim er g a pogleda, žvačući.
O n d a zag rab i u džep, izvuče svež­
njić pa odvoji tisuću dolara.
- Evo, ovo je tvoja plaća. Iako je
bilo strah o v ito teško, u toj je svoti i
n a g ra d a z a teškoće. K ada iziđem o
iz ovoga resto ra n a, naši će se pu-
tevi razići. Da li je to u redu, M ac?
M ora biti tako...
C haney g a je gledao i tek je sa d a
shvatio kako je straho v ito A nn C or­
bin povrijedila Shada. Proteći će
m nogo v re m e n a dok to on zab o ­
ravi. Da, najbolje će biti d a g a ost­
avi sam oga.
- N ajprije ću se do b ro n ap iti -
reč e g lasn o i n astavi jesti.
Čim je p ro g u tao posljednji zalo­
gaj, C haney ustane.
- Pa, odoh ja, g az d a - reče. -
Bude li ti opet jednom p o treb a n
vo đ a v o za ra u nekoj k arav an i,
ra d o ću poći s tobom . N išta ne
znači što sm o jednom bili poraženi.
Volim s tobom raditi, jer ti si bijeli
bik. V odeni Los je to d o b ro uočio
Postoje tri bijela bika: ti, V odeni
Los i W hite Boy. Vas trojica ste d r u ­
gačiji od o stalog krda.
Pozdravio se i otišao. Z nao je d a
S had želi ostati sam , d a bi prebri-
nuo jedno teško razo čaran je.
LASO 343
 O n sam je m nogo bolje prošao. U
d žep u im a tisuću dolara! To je go­
sp o d sk a plaća, kad se uzm e u ob­
z ir d a v o đ a v o za ra u nekoj k a r a ­
vani dob iv a m jesečno osam d eset
d o lara. A L atim er je njem u d u g o ­
vao novac sam o za tri m jeseca. Da,
gospodski je plaćen.
K ad je izišao n a ulicu, M ac osjeti
um or. Pomisli-, Z ar je p am etn o da
se b a š ove noći napijem ? R azm iš­
ljajući o tom e, odjednom se u zn e­
miri. Nije m ogao o d g o n etn u ti što je
u zro k tom e nem iru.
Postoji n ešto što m o ra uraditi. U
to b ijaše sig u ran . N ešto što ne
sm ije propustiti. Ali, što? Što to sv a­
kako m o ra učiniti? Što n e sm ije
p ro p u stiti?
Iz n e n a d a se sjeti i n e m ira n e­
stad e kao d a je ru k o m odnesen.
Kad je o svem u bolje prom islio,
sh v ati d a je njegovo p o n ašan je pot­
p u n o logično i više se ničem u nije
čudio.
Taj sta ri gonič m azgi i v o za r od
m lad o sti nije rad io n išta dru g o
nego vozio od jednog m jesta do
drugog. S a d a se bio prisjetio što je
re k la A nn C orbin k ad im je p red lo ­
žila n e k a p o đ u s njom do zlatnih
n alazišta. Tam o tre b a ju najbolje
v o zare n a svijetu... T ako su o tp ri­
like g lasile njezine riječi.
S ad a je zn ao što m u valja u r­
aditi. 1 to odm ah, n e odgađajući.
Ako p ođe i n apije se, od tisuću do­
la ra do s u tr a neće m nogo ostati.
O k re n e se i pođe u sm jeru put-
n ičk o -teretnog poduzeća.
** *
M u šk a ra c kojega je ž e n a m iloz­
vučnim g lasom n a z v a la C harley-
jem još je bio kraj k o n ja u oboru.
C h an ey se uvjerio d a je dobro
zb rin u o životinje. N aslonivši se
obim r u k a m a n a o g ra d u od kolja,
L A SO 343
trljao je o b ra šte n u b ra d u o n ad la-
nicu.
Pas jc sjedio u blizini i tiho r e ­
žao.
- Došli ste vidjeti d a li su životi­
nje do b ro zb rin u te z a novac što ste
mi g a d ali? - u p ita Charley.
- Ne, n isa m - odgovori Mac. -
Želio bih nešto više sa zn a ti o put-
ničko-teretnom p o d u zeću koje
n e m a nov aca ni d a p la ć a ljude.
C harley m u priđ e i n aslo n i se do
njega.
Uz m jesečinu i svjetlost zvijezda
p ro m a tra li su se n eko vrijem e, a
o n d a C h arley k im ne i progovori.
- U m ijem prosu d iti m azg u čim
je u g le d am - reče. - 1 p rep o zn am
v o za ra te re tn ih k o la čim g a vidim.
J a sa m W hip-C harley - p red stav i
se. - V ozim kočiju već četrd eset
godina. D jevojka p rek o u kući zove
m e stricem iako joj n isam ro đ en i
stric.
Pažljivo odm jeri C haneyja, p a
upita:
- Z ašto se z a n im a te za nas, p ri­
jatelju?
S a d a se i sta ri gonič m azgi p re d ­
stavi.
- J a sa m M ac C h an ey - reč e -
i tv rdoglav sa m p o p u t m azgi koje
cijeloga života gonim . I k ako sam
tvrdoglav, n e ide m i u g lav u d a u
ovim k raje v im a p u tn ičk o -teretn o
poduzeće sa z a p re g a m a n e m ože
u spješno poslovati. T re b a o nem o­
gućiti razbojnike i u n ištiti ih.
- K ao d a to m i n e znam o! -
usklikne C harley, p a tu žn im g la­
som nastavi: - S tellin o tac i b ra t
pok u šali su to uz pom oć više od
p o la tu c e ta odvažn ih i čvrstih
m om aka. Svi su izginuli. S am o sam
joj ja ostao.
C haney je nekoliko tre n u ta k a
šutio, osluškujući zvukove noći, a
o n d a upita:
- D a zapijem tisuću d o la ra ili
39
d a ih uložim u vaš posao? U osta­
lom, m o žd a je to isto, h a?
- Ne, nije - odgovori VV'hip-
C harley. - Izgledi, iako mali,
postoje ak o nećem o o tp rem ati
zlato i novac. Z ar bi uistinu uložio
tisu ću d o la ra u tako n e s ig u ra n po­
sao, d ru g a ru ?
VIII
L atim er je ostao u re sto ra n u
d u g o pošto je M ac C haney otišao.
Sjedio je uz kavu i razm išljao. Pi­
ta o se što d a sa d a uradi. Poželio je
d a se d o b ra n o napije, kao i C h a­
ney, ali iz posve d ru g ih razloga.
U svom o d nosu s Ann bio je s tr a ­
hovito povrijeđen. R an a je bila
te šk a i d u b o k a i m nogo će v re ­
m e n a biti p o treb n o d a zacijeli Go­
ru ći ožiljak u njegovoj n u trin i ioš
će m u d u g o zadavati bol. N apos­
ljetku iziđe iz re s to ra n a i k re n e u li­
com. K am o? Pred jednim osvijetlje­
nim salu n o m zastane, neodlučan.
D a u đe i n apije se, ili ne?
Dok je razm išljao, p riđ e m u neki
sitan m u šk arac. S h ad u se učinio
poznat, ali nije zn ao otkud. P rep o z­
nao g a je tek ta d a k a d a je začuo
njegov glas.
Bio je to onaj m u šk a ra c koji je
toliko hvalio njegov u d a ra c pred
zab av ištem RED A NN’S PALACE i
istodobno g a upozorio k akvoga je
p ro tiv n ik a stekao.
I sa d a se to g a prisjetio, jer je nez­
n a n a c rek ao:
- Čuvaj se, m om če. Divlji Bili
T h u n n ey tr a g a za tobom. S re tn eš li
ga, o d m ah p otegni revolver. O n te
želi ubiti. Ubio je već m nogo ljudi.
- H vala - odgovori Latim er.
M ali m o m ak se nasm ijulji,
o k ren e i u đ e u salun.
S h ad produži. Nije želio ići od
lo k a la do lokala, kako bi se opio.
Bio je svjestan kako alkohol ne bi
40
pom ogao da zaborav i svoje ra z o č a ­
ranje.
M oram se ukloniti s p u ta Billu
T hunnevu, pom isli i k re n e u po­
trag u za prenoćištem . Već je u
prvom hotelu im ao sreće i dobio
sobu.
Čovjek koji g a je upisivao u
knjigu gostiju, reče:
- Im ate sreće, gospodine. V a­
še g a sam p re th o d n ik a izbacio prije
n e p u n a sata, jer je u pijan stv u
sv u d a vidio bijele m iševe i štakore.
No to ne bi bilo tak o stra šn o d a
nije počeo pucati n a te zam išljene
životinjice. A to je rad io od ponoći
do zore,
Ušuti, um oči pero u tin tu i n a ­
stavi:
- Zlo je i u tom e što su zidovi
n aših soba tan k i i m eci prolaze
kroz njih kao kroz ljepenku. Zviž­
dali su kroz susjed n e sobe, a nji­
hovi su se sta n a ri žalili. Neki su
uzvraćali pucnjavom i p rav o je
čudo što nitko nije ranjen.
P odigao je glavu i p o g led ao Lati-
m era.
- N ad am se d a vi, gospodine,
nećete biti p o p u t svoga p re th o d ­
nika? N aš je hotel m ira n i čist.
S had se sam o nasm ijao. O n d a
uzm e ključ i k re n e u svoju sobu.
M alo zatim već je spavao. I nije
sa n jao A nn Corbin,
* * *
U jutro je S had pošao u du ćan , d a
bi obnovio g ard ero b u . K upio je fla-
nelsk u košulju, hlače i n ek e sitnice.
P re m a tom e koliko je to platio uvje­
rio se d a bi sjajno z a rad io d a je s
k a ra v a n o m stigao ovam o. N a p ra ­
vio bi p rv o ra z re d n e poslove, jer je
im ao k v alitetn u robu, a ovdje je iz­
b o r više nego slab.
K renu zatim u brijačnicu, a o n d a
u javnom k u p alištu u najm i n a je­
d an sa t bačvu s vrućom vodom.
LA SO 343
 Kad je m alo prije p o dneva izišao
n a ulicu, osjećao se m nogo bolje.
C ak je im ao i želju za jelom. S tra h o ­
vito g lad an , kren e p re m a najbli­
žem resto ran u .
I! taj g a čas netko iza le đ a po­
zove:
- Hej, Indijance!
L atim er produži kao d a se to na
njega ne odnosi iako je prepoznao
glas.
Bio je to Bili T hunney, s kojim se
sinoć sukobio. Divlji Bili g a je p re ­
poznao, iako je bio u drugoj odjeći,
o b rijan i čist. K ako? Sinoć g a je vi­
dio pri vrlo slaboj svjetlosti fe­
njera, strah ovito n e u re d n o g i o b ra ­
slog u bradu.
R azjareni glas pozove glasnije,
ljuće:
- Ako n e staneš, odbit ću ti m et­
kom pete!
Shad gorko u zd a h n e i zastane.
Prokletstvo, pomisli, zašto nisam
m ogao to izbjeći?
Pogledavši p reko ram ena,
u g le d a T h u n n ev a kako stoji ras-
krećen ih nogu. Kolt m u je bio u
koricam a, ali je ru k a bila tih iznad
drška, sp rem na.
- S ad a je to m nogo ozbiljnije,
prokleti Indijance! - usklikne. -
Z ar m isliš d a m e m ožeš tek tako
oboriti a d a mi ne pružiš prilik u za
rev an š? Provjerit ćem o tko je od
n as bolji, ali d a n a s ćem o to urad iti
revolverom a ne šakam a.
Shad još jednom u zd a h n e i
o k ren e se p re m a T hunneyu. Znao
je d a n e m ože izbjeći borbu. Ovaj
svadljivac će g a n a svaki način
prisiliti d a je prihvati. O dlično je
pozn av ao taj soj revolveraša. Od
glave do p ete su ispunjeni boles­
nim ponosom i sam ouvjerenošću,
koji su zasn ovani n a njihovoj revoi-
veraškoj brzini. Nije postojalo ništa
dru g o čim e bi se mogli ponositi, pa
LA SO 343
im je revolveraški ponos bio isto
što i tešk a bolest, opsesija.
L atim er progovori vrlo glasno,
tako d a su g a dobro čuli svi ljudi
koji su se okupili i p ro m atra li što
se zbiva:
- T hunney, zabo rav im o što je
bilo. Nov sukob neće ti donijeti ni­
šta osim vrućeg olova. O stavi n ek a
sve o stan e tako i nem oj m e izazi­
vati.
- O, ne! - odgovori Divlji Bili
ljutito. - M om ak koji m e obori ša­
kom m o ra stati pred moj kolt. Jesi
li sprem an, prokleti Indijance?
Ponovo je nazvao L atim era Indi­
jancem . U tom času S h ad je doista
nalikovao Indijancu.
- O d u stan i - reče još je d n o m
- Ako želiš, m ožeš m e još jednom ,
nazvati »prokleti Indijanac« ak o će
ti to olakšati dušu, ali okani se p u c­
njave.
- Ne! A sa d a pripazi, jer ću od­
m ah potegnuti. iV užam ti p o šten u
priliku, prokleti Indijance. Sada!!!
P osljednju je riječ usk lik n u o p ro ­
m uklo i oštro. Bila je to zapovijed
za pucanje.
N jegova je revo lv erašk a ru k a
strelovito trg n u la kolt. Bio je n ez a­
mislivo b rz i izvukao je oružje kao
nekom čarolijom .
Ipak nije bio dovoljno brz, jer je
L atim er bio brži.
S hadov je revolver zag rm io prije
Billovog. U tre n u tk u k ad je Divlji
Bili okidao m etak m u se zario u
ram e i u p o la g a okrenuo, iako je
čvrsto stajao n a nogam a.
Kolt izleti iz revolveraševe ruke,
koja nije m ogla izdržati po v ratn i
trzaj vlastitog oružja. Njegov je
m etak sam o uzdigao p ra šin u p red
L atim erovim nogam a.
T hunney z a te tu ra i spusti se n a
koljena. Tiho je stenjao i jecao od
bolova koji su m u razd irali ram e.
L atim er ga je p ro m atrao ,4 dalje
41
držeći u ruci sp re m a n kolt, iz cijevi
kojega se još dimilo.
Im a li Bill T unney u ovom g rad u
p rijatelje? Hoće li g a tko pokušati,
prije ili poslije, osvetiti?
Od svih p ro m a tra č a nitko nije
pok azao prijateljsko držanje, iako
su svi zurili u L atim era. Bilo je tu
jahača, vozara, poslovnih ljudi,
trg o v aca koji su izišli iz svojih d u ­
ćana, slu čajnih pro lazn ik a... U
hipu se okupilo nevjerojatno
m nogo ljudi.
O d n ek u d d opre povik:
- To ste treb a li vidjeti!
S had se okrene, ali nije vidio o d a­
kle je d o p ro glas. O n d a m u šk a ra c
n astav i vikati:
- Divlji Bili je pobijeđen u dvo­
boju! Stigao je novi revolverás!
Zam islite, oborio je T hunneya!
K ako se n ep rek id n o ogledavao,
S h ad n ap o k o n u g le d a vikača. S ta­
jao je n a u lazu u je d an sa lu n i u n ­
u tr a izvikivao novost.
T ad a iz sa lu n a počeše izlaziti
ljudi. N eki od njih još su držali
k a rte u ru k am a.
S h ad p o g led a naniže, p re m a
Billu T hunneyu. R evolverás je i d a ­
lje stenjao, pridržavajući zdravom
ru k o m ozlijeđeno ram e.
- Luđače! - p ro m rsi Latim er,
p a g lasn ije ponovi: - P rokleti lu­
đače!
O n d a se o k ren e i udalji.
* * * se prek o n o ć prom ijeniti i ostaviti
Bilo je već kasn o poslijepodne
k ad je S h ad L atim er u šao u dvori­
šte p u tn ičko-teretnog poduzeća
kako bi p o g ledao konje.
U m eđ u v rem enu, od p odneva do
sada, već je sazn ao m nogo i o
g ra d u Last C hance Cityju i o cijeloj
p o k rajin i Last C hance Gulchu.
Tako je sazn ao d a g ra d n em a
g rad sk o g še rifa i d a se n a cijelom
42
teritoriju Last C hance G u lch a ne
nalazi nijedan po d ru čn i šerif.
Ovdje se svatko m orao sam boriti.
Nitko nije b rin u o o p u cn jav am a
i d ru g im nasiljim a. Svi su bili
sam o p rom atrači. U ovom ru d a rs ­
kom g ra d u nije uspostavljen n ik a­
kav u p rav n i red. Razbojnici i pljač­
kaši Last C han ce G u lch a nisu to
dopuštali.
R azgovaralo se o tom e d a bi tre ­
balo osnovati o d red n o ćnih jahača,
koji bi brin u li o sigurn o sti g ra đ a n a
i oštro b ran ili njihovu sigurnost.
Taj je od b o r želio biti an o n im an ,
kako njegove članove n e bi pojedi­
n ačno n a p a li i onem ogućili im rad.
Ljudi su se bojali osvete razb o j­
nika.
U Last C han ce Cityju no ćn e su
p ucnjave bile sv ak o d n ev n a pojava.
Bilo je i m rtvih, ranjen ih , o p ljačka­
nih. ..
Sve je to L atim er sa zn a o tijekom
poslijepodneva. K ada je do šao po­
gledati konje, bio je do b ro u p o zn at
s p rilik a m a u gradu.
Z ačudio se k ad je u d v o rištu u g le­
d ao vođu v o za ra svoje izgubljene
k aravane.
M ac C haney je u p rav o p o p rav ­
ljao je d n a te re tn a kola. K ad je za­
m ijetio S hada, p rek in u o je posao i
široko m u se osm jehnuo.
- Č udiš se, je li? - upita. Nije
čekao odgovor, nego nastavi: -
S tari gonič m azgi i v o zar n e m ože
ono što je cijeli život volio. I tako
sam se sa svojih tisu ću d o la ra uk­
ljučio u posao. S u tra počinjem o!
Probit ću se do G re at F allsa i iz
lu k e doprem iti teret. K ren u t ćem o
sa četvoro k o la čim zaposlim o tro ­
jicu novih vozara. A W hip-C harley
će s u tra odvesti kočiju do rijeke.
Sve je ponovo stavljeno u pogon, i
to sa sam o tisuću dolara.
U šuti i uhvati z ra k a n ak o n tog,
LA SO 343
za njega neuobičajeno dugog go­
vora. O n d a upita:
- Hoćeš li pogledati životinje,
g azd a? D obro su zbrinute...
- Više nisam tvoj gazda, Mac -
p ro m rm lja L atim er i o k rene glavu
jer je čuo kako netko dolazi dvori­
štem.
Iz sta m b e n e zgrad e dolazila je
n ek a djevojka. Bolje rečeno, m lad a
žena. K osa joj je bila c rn a poput
g av ra n o v a perja, oči svijetle. Nosić
su joj k rasile sićušne pjegice. Na
jedan d ra ž e sta n n ačin djelovala je
energično.
- Im am o još sam o jedno slo­
bodno m jesto u kočiji - izvijesti
djevojka Maca.
T ad a u g le d a Latim era.
- G ospođice Stella, ovo je Shad
Latim er - p redstavi stari vozar
S hada. - Da, to je čovjek koji je
jah ao bijeloga bizona. - O krenuo
se L atim eru i nastavio: - Shad,
ovo je go spođica S tella Hattaw ay.
O n a je v lasn ica ovog putničko-te-
retn o g poduzeća. O tac i b ra t su joj
ubijeni prilikom p re p a d a n a pošt­
an sk u kočiju, ali o n a se ne želi p re ­
dati. M ožeš li shvatiti, Shad, d a želi
u strajati?
L atim er kim ne i p ogleda dje­
vojku. Z agledavši se u njene svi­
jetle oči, začuje svoj g la s kako pita:
- Z ašto se ne želite predati, go­
spođice?
C rn o k o sa djevojka p rkosno po­
d ig n e m alu bradicu.
- Zato što bi tQ značilo d a su
moj otac i b ra t potp u n o uzalu d n o
poginuli - odgovori.
Svidjela se Shadu. Gotovo nesv­
jesno u sp o red i je s Ann. Iako je
b ila p o tp u n o d ru g ač ija ođ riđokose
djevojke i nije bila tako lijepa, iz
nje je izbijala takva privlačnost da
g a je to začudilo. Suzbio je to u
sebi, još i suviše krv areći zbog
Ann. Zato h la d n o i k ratk o reče:
LASO 343
- Uzet ću to posljednje m jesto u
kočiji.
Djevojka kim ne.
- Dobro. K rećem o s izlaskom
sunca. C ijena je d v an aest d o la ra
Kad se okrenula, d a bi se v ratila
u kuću, S had je zaustavi riječim a:
- M ožda bi vam bile milije one
životnje u oboru n ego novac. Je­
d an konj i je d n a m azg a p rip ad aju
meni. P ristajete li?
Z astala je, o k re n u la se i kim nula.
O n d a produži.
M ac C haney je šutio dok dje­
vojka nije u šla u zgradu, a o n d a
reče:
- A ja sam se n a d a o d a ću te
za in te re sirati za ortaštvo u p o d u ­
zeću. S tvojih tisuću d o la ra mogli
bism o opet sve staviti u p uni po­
gon.
- To znam . A što o n d a? M orali
bism o ratovati protiv razbojnika
kao što su to radili otac i b ra t ove
djevojke. I poginuti, kao što su i
oni. To je posao za kojega već u n ­
ap rijed zn aš d a donosi gubitak.
Tvojih tisuću d o la ra već je otišlo u
nepovrat, Mac.
- M ožda i nije. Mi nećem o p re ­
voziti novac i zlato. S am o ljude i
robu. T a d a ...
- T ada ćete vrlo m alo zarad iti
- p rek in e g a Latimer. - Veliku
z a ra d u donose sam o nov čan e i
zlatn e pošiljke. Koliko ovdje uzi­
m aju? Pet posto vrijednosti?
- M ožem o uzeti i d eset - žu ­
stro će Chaney. - Kad bism o do
riječne luke doprem ili sto tisu ća
d o la ra u zlatu i n a p o v ratk u p re u ­
zeli sto tisu ća d o la ra u no v čan i­
c a m a za plaće, zarad ili bism o
dvadeset tisuća. Nije li to p rilika?
N aravno, p otrebni su n am pouz­
d an i pratioci...
L atim er g a ponovo prekine.
- ...koji će tražiti revolveraške
dnevnice - završi rečenicu. - I
43
m o rali bism o se boriti s razbojni­
cim a čitavog okruga, sam i, bez
ičije pomoći. Ne, Mac, ne želim se
boriti za b u d a le koje d o p u štaju d a
ih pljačkaši pokolju p oput m asnih
o v an a zato što su p reg lu p i d a bi
o sig u rali ozakonjeni red. Zato što
ne žele p o stati o rg an iz iran o m za­
jednicom . Zato što b rin u sam o o
vlastitoj zaradi.
Z akim ao je glavom , n am rštivši
se p ri pom isli što je doživio.
- Mac, d a n a s oko po d n ev a Bili
T h un n ey m e izazvao n a dvoboj.
Borili sm o se a d a se nitko nije
um iješao. P ola g ra d a je p ro m a ­
tra lo što se zbiva, a nije se pojavio
ni g rad sk i šerif, ni o k ru žn i šerif, ni
bilo koji zastu p n ik g rađ a n a. Bilo je
p o tp u n o p riro d n o d a dvojica revol-
v e ra ša sređ u ju svoje ra č u n e n a s­
red ulice. Ne, Mac, u ovo se ne že­
lim m iješati. Zdravo!
C h an ey je gledao kako odlazi.
Z ab rin u to st se još o g le d ala n a nje­
govu licu k ad je S tella opet izišla iz
kuće.
C m o k o sa djevojka sta n e do s ta ­
ro g a v o za ra i upitno g a pogleda.
- Ne, gospođice Stella, n isam ga
m ogao pridobiti za n a s - odgovori
C haney n a neizrečeno pitanje. -
M orat ćem o rad iti n a m alo i ovoga
proljeća još nećem o moći preuzeti
velike poslove. A m ožda je tako i
bolje.
V ratio se o p e t , svom e poslu. S
ključem za m atice podvukao se
pod kola, k ako bi provjerio d a li su
osovine d o b ro učvršćene.
Stella, koja je o stala stajati kraj
kola, iz n e n a d a progovori, više kao
za sebe:
- Ako bism o s kočijom povezli i
pošiljku zlata... - N astavi glasnije:
- Što bi u slučaju n a p a d a u radio
gospodin L atim er? Pom ogao ili bi
ostao p o stran i?
C haney se izvukao ispod kola.
44
K ad se uspravio, p o g led a Stellu.
- Pom ogao bi. S h ad je u životu
m o rao često n asilu sebi izboriti
pro laz je r su g a razbojnici p o k u ša­
vali orobiti. Bio je vodič k arav an a.
A mi sm o čudno cehovsko društvo.
Želimo slobodne puteve za sva v re­
m e n a i za svakoga. Zato m rzim o
razbojnike i pljačkaše. O ni su naši
najljući neprijatelji. Eto, zato sam
sig u ra n d a bi L atim er bio uz vo­
zara.
S tella kim ne.
- Ako je tako, n o ćas ćem o dvo­
stru k o dno n aše kočije n ap u n iti zla­
tom. Im a najm an je d v a n a e st poši­
ljaka. M nogim kop ačim a se n e is­
plati ostaviti n a više d a n a posao
n a n alaz ištim a kako bi zlato sam i
odnijeli do luke. Zato noću i za
m agle donose to zlato k n am a, u
n ad i d a ćem o jedn o g a d a n a po­
novo početi prijevozom . O ni znaju
d a njihove obitelji čekaju to zlato
koje su im njihovi očevi, sinovi i
b ra ć a obećali poslati. M oram o zato
pokušati to otprem iti do luke kad
se već slučilo d a tom kočijom p u ­
tuje gospođin Latimer.
M ac C haney pažljivo pogleda
crnokosu djevojku.
- Z ar ne, gospođice Stella, d a je
Shad L atim er isto što i sol n a zem ­
lji? - izrekavši to, zag led a se u dje­
vojčine svijetle oči. - I vi to osje­
ćate.
Bila je to tvrdnja, ne pitanje.
- Da, uistinu to osjećam -
p ro m rm lja djevojka, p a k re n e u
kuću.
IX
Kad je zanoćalo, L atim er k ren e
n a večeru. N akon v ečere pođe u
sm jeru Fitzsim m onsova zabavišta.
Pred RED ANN’S PALACE za­
sta n e i p o g led a nekoliko novih p la ­
kata. Bili su djelo v rsn o g a um jet­
nika. Čitao je:
LASO 343
 Red Ann, k raljica M ississippija
o p et ovdje!!!
Red A nn pjeva i pleše za naše
goste sv ak o g a sata!
S h ad gotovo nije bio svjestan
to g a što je čitao, jer m u je pogled
n ep re k id n o lu tao p re m a A nninoj
snimci.
U m jetnik je znalački istakao sve
draži.
U blizini su z a sta la dv a kop ača
zlata. J e d a n od njih reče:
- T ak v a se že n a r a đ a sam o jed­
nom. Jo n a s je prijep o d n e prisustvo­
vao p o k u su sve dok g a n isu opazili
i izbacili. R ekao mi je d a će ova
k u ća v eč eras biti p u n a do krova,
tak o je Red A nn slavna.
O k ren u li s u se i ušli u drvenjaru.
L atim er ih je slijedio. Želio je
A nn vidjeti u njezinu am bijentu.
M ožda će o n d a m oći shvatiti i nje­
zino pon ašanje.
U n u tra je sve bilo u pu n o m za­
m ahu. G lazb a je treštala. P lesalo je
oko trid e se ta k parova, što znači d a
su sve djevojke bile zaposlene. Svi
su stolci uz stolove bili zauzeti, a
za d u g ačk o m tezgom za kojom su
p o slu živ ala šesto rica točitelja g u ­
r a la se že d n a gom ila zbijena u tri
reda.
L atim er se polako k reta o duž
zida. I tu je bilo m nogo m ušk araca,
n aslo n je n ih n a zid jer nigdje
d ru g d je n isu n ašli mjesto. Svi su
d ržali čaše u ru k am a.
Divovski C rn ac nosio je okolo
plad an j sa čašam a. Z astao je i p re d
Latim erom , koji se naslo n io n a zid
i zn atiželjno gledao oko sebe.
- Pivo ili viski, gospodine? -
u p ita div. - Piće je obavezho. K ra­
ljica M ississippija Red A nn zapje­
vat će sv ak o g a časa. To je njen prvi
n a stu p u n ašem lokalu. S u tra će
posjetitelja biti još više. Prvo piće
stoji d o lar, gospodine.
S h ad m u pruži d o la r i uzm e piće.
L A SO 343
Čekajući, razm išljao je o A nn i o
nježn o stim a i toplini koje m u je
tak o n esebično d a v a la za vrijem e
putovanja, i tak o ih ra d o p rim a la
od njega. Z ar je m o g la sve to tako
brzo zabo rav iti? Z ar je sve što se
m ed u n jim a zbilo izgubilo u ovom
g ra d u k o p a č a z lata za n ju svako
značenje?
Pijuckajući pivo, n a p re k id n o je o
tom e razm išljao. I ček ao d a se o n a
pojavi, kao i svi m u šk arci u p ro sto ­
riji.
Djevojke za ples n estan u . G lazba
za sv ira tuš. Z astor n a pozornici se
podigne.
U svjetlosti k a rb itn o g re fle k to ra
svi su se za b le n u li u ž e n u n a pozor­
nici. A o n d a su počeli u rlati, m a h n i­
tati, lu p ati nogam a, zviždati, pljes­
kati... već p ri sam o m p o g led u n a
nju.
Takvu ž e n u do sad ovdje n isu vid­
jeli.
A nn C orbin bijaše za m a m n o li­
jepa. O p ra v a je isticala zelen u boju
njen ih očiju i la g an o obavijala
sk lad n o tijelo, koje k ao d a je sk u p ­
ljalo sn a g u za nastup.
S tajala je p o tp u n o m im o , tih a i
n ep o k retn a. Ž la tasto riđ a kosa, koja
joj je b ila ra sp u šte n a p rek o o b n až e­
nih ra m e n a , pod svjetlošću je re ­
fle k to ra b lje šta la kao zlato.
O n d a sve utihnu.
Tek k ad se sve sm irilo, A nn p ro ­
govori.
- Prijatelji, s nekoliko p jesam a
nasto ja t ću prod rijeti do v aših r a ­
njen ih srd ac a. P oznajete li pjesm u
o M ary S h an e koja je sv o g a d ra ­
gog p o sla la u d alek svijet d a tam o
po traž i i n a đ e sreću ? T ražio je tu
sreću dv ad eset p u n ih godina, ali je
nije našao. Kad se p o tu čen v ratio
kući, vidio je d a g a o n a još čeka.
Pjevat ću vam najp rije pjesm u o
M ary S hane, koja je b ila lu d a što
od početk a nije p o k u ša v ala za­
45
jedno sa svojim d rag im naći zajed­
ničku sreću.
K ada je ušutjela, za v la d a posve­
m ašn ja tišina. Ann je već p ro d rla u
n jihova srca, p u n a ožiljaka.
N etko iza kulisa pruži joj gitaru.
Je d a n bubanj poče tih u pratnju.
A nn zapjeva. G las joj je bio topao,
m alo trp a k a opet vrlo ženstven.
Bio je to ta m a n glas iz pu n o g a
g rla, p o sebno obojen, koji se
podvlačio pod kožii slušatelja.
P risu tn i su od prve strofe osje­
ćali d a za njih pjeva že n a koja ih
razum ije i koja ne bi svoga d r a ­
g a n a p o sla la u svijet i če k ala ga
d v ad eset godina, nego bi pošla s
njim i k roz pakao.
K ad je d opjevala pjesm u, nakon
m nogo kitica, prostoriju je p re p la ­
vilo o rk an sk o odobravanje. A tm os­
fe r a koja je dotad bila p u n a n a p e ­
tosti i tišine sa d a se oslobodila i
n a s ta la je p ro v ala g ro m o g lasn o g a
oduševljenja.
L atim er je stajao zaprepašten.
M orao je priznati d a ne poznaje
do b ro A nn iako ju je držao u n a ­
ručju i bio s njom vrlo blizak.
Kraj u h a nečiji m uški glas upita:
- Z ar nije jedinstvena? Bila bi
uistinu šte ta tako o čaravajuću
žen u odvesti u brak.
I prije nego što je o k ren u o glavu
L atim er je zn ao d a govori Joe Fitz-
sim m ons. Nije n išta odgovorio,
nego ponovo p ogleda p re m a pozor­
nici.
A nn je pjevala d ru g u pjesm u,
koja je jed nako djelovala n a p ri­
sutne. I to je bila vrlo jednostavna
p jesm a o m u šk a rc u i ženi. M nogi
slušatelji m ogli su se poistovetiti s
m u šk a rc em o kojem je pjevala. Bio
je tak o sličan njim a, ili su to um iš­
ljali.
D uboko u duši S had je osjećao
žalost. Tek je sa d a počeo bolje ra z u ­
m ijevati Ann. Ž ena p o p u t nje, koju
46
m uškarci obožavaju i kojoj se dive,
koja m ože toliko tog a pružiti d r u ­
gim a, nije stv o ren a d a p rip a d a
sam o jednom m uškarcu.
Fitzsim m ons je i dalje bio n aslo ­
njen n a zid do njega. Latim er
o k ren e glavu i p ogled a ga. Ćelično-
plave oči su svjetlucale, ali je lice
bilo tvrdo i bezizražajno.
- Nije li bilo previše o nih deset
tisu ća koje vam je A nn dala, Lati­
m e r? Z ar vam je uistin u b ila toliko
d u žn a ? - Oči m u jače zasvjetlu-
caju. - Znate, ne p o k lan jam tolike
svote bivšim ljubavnicim a svoje or-
takinje. Bilo bi dobro za vas d a mi
vratite, recim o, osam tisuća. Sa
p reo stale dvije još ste preplaćeni.
Ne m islite li i vi tako?!
- Idite do vraga, Fitzsim m ons -
ledenim glasom odgovori Latimer,
p a k re n e p re m a izlazu.
Iza njega A nn je u p rav o počela
pjevati o dvojici m u šk a ra c a koji su
se zbog jedne žene m eđusobno
pobili.
***
K oračao je kroz noć. U g ra d u se
divlje zabavljalo i g ro m o g lasn o g a­
lam ilo i on pom isli: Bit će još bješ-
nji i divljiji jer u g ra d u n em a o ru ­
žane vlasti. N em aju čak ni g rad sk u
miliciju. Je d in a o rg a n iz ira n a
s n a g a u G ulchu su razbojnici.
O voga će ljeta biti još gore, ali ja to
neću vidjeti.
L atim er je pošao u svoj hotel
k ako bi odspavao prije odlaska.
Pošto je čuo i vidio Ann, osvjedočio
se kako je zadivila sve slušatelje
kojim a je n a neki n ačin i p rip a ­
dala, shvatio je d a je m o ra n a p u ­
stiti. Zato je najbolje d a otputuje.
K ad je prelazio jedno raskrižje,
iz n e n a d a m u se slijeva i zd esn a
pojavi po jedan m u šk arac. U tom
času m uški glas iza njegovih leđ a
reče:
LASO 343
 - U činiš li grešku, Latim er, p re ­
polovit ću te m etkom o d m ah ovdje,
u glavnoj ulici!
Istodobno osjeti n a leđim a čvrst
p ritisak sk rać en e sa čm arice i
u g le d a k ako iz pokraj ne ulice iz­
lazi četvrti m u šk arac, koji m u p re ­
priječi put,
Ta četv o rica povedu L atim era u
p o k rajn u ulicu. Je d a n m u izvuče
kolt iz korica. N išta nije m ogao p ro ­
tiv toga, jer je i dalje n a leđ im a os­
jećao sačm aricu. O n d a produže
tom ulicom , p a proslijede i dalje od
m jesta gdje je završavala. Tu su
već bile o zn ačen e parcele. Očito su
bezvrijedne jer su bile n apuštene.
Tek su tu zastali.
- Momče, gdje držiš taj silni n o ­
v ac? U p ojasu ispod košulje? U čiz­
m a m a 0 Hajde, brzo s njim napolje!
O d d eset tisu ća m oralo ti je još
m nogo ostati.
Dakle, tako! F itzsim m ons m u je
sig u rn o te m om ke već prije n am je­
stio, ali bi ih povukao d a m u je do­
brovoljno vratio o sam tisuća.
O vako su g a dočekali u zasjedi. Bio
je sig u ra n d a su vješti u takvim p ri­
likam a. I dobro uigrani.
To je p ra v a u lič n a pljačka -
reče glasno. - P rip a d ate li ra z ­
bojnicim a ovoga po d ru čja? Z ar je
F itzsim m ons vođa pljačkaške
d ru žb e i d rži sve konce u ru k a m a ?
Nije ni d o rek a o k ad ga pesn ica
u d a ri p o sred lica. Zatim g a čovjek
iza njega u d a ri u potkoljenicu, a
p rid ru ž e m u se i m om ci slijeva i
zdesna.
U darci su bili precizni, gotovo
p ro fesio n alni. N akon još nekoliko
u d a ra c a L atim er p a d n e i skvrči se
n a tlu. Nije se branio. D a je to u r ­
adio, još bi se više razjarili, jer su
g a sv ak ak o željeli p rem latiti i poni­
ziti.
Noć je b ila vrlo tam na. Mjesec se
još skrivao iza bregova. Izm eđu
LA SO 343
o b la k a p ro b ija la se b lag o svjetlost
tek pokoje zvijezde.
- Hajde, daj nam b rzo novac! -
n are d i jed an m om ak.
Bolno uzdahnuvši, L atim er od-
glum i d a se p o tp u n o predaje. Sjeo
je i skinuo čizme, p a iz njih istre­
sao svežnjiće novčanica. Nosio je
novac u s a ra m a a n e u p ojasu koji
bi bio p red eb eo i suviše uočljiv n a
vitkom e struku, zbog u sk ih bokova
i širokih ram en a.
Č etvorka je p očela sak u p ljati
novac, a L atim er se o d m ak ao kako
bi im oslobodio prostor. Već je od­
lučio skočiti i pok u šati im n ekako
pobjeći k ad ispod d esn e ruke, n a
koju se oslanjao, osjeti n ešto tvrdo
i dug ačk o p o p u t štapa.
Bila je to željezna p o lu g a koju je
netko zaboravio i s a d a je ležala
u tis n u ta u zemlju. Takvom su p olu­
gom kopači ra h la li zem lju, o slo b a­
đajući je kam enja.
K olebao je čas, dva, a o n d a
steg n e polugu i skoči n aprijed, p o ­
p u t žabe. Z am ah n u v ši polugom
kao kosom , u d a ri jed n o g p ljačk aša
po cjevanici i d ru g o g a po koljenu
Izbacio je iz bitke dvojicu prije
nego su shvatili što se događa. Sva
su četvorica p očela u rlati, od bijesa
ili od boli, a o n d a n e ra n je n i razb o j­
nici izvuku revolvere i p o čn u p u ­
cati kao bjesom učni.
L atim er ponovo navali. K retao
se tak o strelovito d a g a m eci nisu
m ogli pogoditi i n a p a d a o je p oput
K om anča. U dario je jed n o g a
v rhom poluge u prsa, h itro se o k re­
nuo i četvrtim u d arc em zam alo
o trg n u o glav u od vrata.
Bilo je gotovo. Sve ih je sredio. Ni
četvorica protiv njeg a nisu m ogla
ništa. Pogriješili su zato što su g a
potcijenili. Tek sa d a zn aju s k a k ­
vim čovjekom im aju posla, ali p re ­
kasno. Do sa d a su sig u rn o dovršili
sa svakim čovjekom kojega su n a ­
47
pali, ali n jeg a nisu uspjeli d okraj­
čiti.
S h a d je bio svjestan d a je im ao
sreće. Ž eljezna p oluga ga je sp a ­
sila.
Pokupio je njihove revolvere i
uzeo svoj, p a skupio novac. T ada
oslušne. Očito, nitko u g ra d u nije
z a b rin u t zbog pucnjave. Preplavi
g a g o rak prijezir p re m a građa-,
n im a Last C hance Citvja. Ovi ljudi
kao d a ne žive u zajednici. Nitko
ne b rin e c bližnjem u. Svi su došli
ovam o sam o zato da što brže za­
rad e p a d a opet odu. N alik su
stad u ovnova koje se p okorava
n ajsnažnijem . No ovdje ih vode zli
i p o k v aren i ljudi. Last C hance City
je b ijedan grad.
P ogleda ponovo tu četvoricu u lič­
nih razbojnika. O naj kojem u je
m alone o tkinuo glavu ležao je po­
p u t m rtvaca, a oba m om ka što su
zad o b ila sn a žn e u d arc e po n o ­
g a m a kvrčili su se n a tlu i stenjali
od bolova.
Nije ih žalio. G rubo su g a p re tu ­
kli ponizili i opljačkali.
C učnu kraj četvrtog m om ka, ko­
jega je p o lugom u d ario u prsa, i
n aoko strpljivo upita:
- Dakle, on vas je poslao d a m e
orobite i p retu čete?
M om ak je stenjao i kašljao, ru ­
kom p ritišćući prsa. Uzdišući, reče:
- P rebio si mi p rsn i koš. Ti si...
Ponovo bolno zakašlje, ali Lati-
m er nije im ao milosti. O štrijim g la­
som reče:
- D ogodit će ti se i nešto gore
ak o m i o d m ah točno ne odgovoriš
n a ono što te pitam . Želim znati d a
li vas je n a m ene n ah u šk ao Fitzsim-
mons!
- D aa - odgovori m om ak kroz
stenjan je - on je to uradio. I može
n a tebe poslati još stotinu isto tako
g ru b ih m om aka. Ti si već ubio jed­
n o g a od n aših... - P rekine g a k a­
48
šalj. K ad se sm irio, nastavi: - Billa
T hunneya. Im ao si p rokletu sreću,
i s njim i s nam a. M eđutim , sad a
g az d a zn a koliko si opasan. Više ti
neće pružiti priliku, nego će te jed­
nostavno iz nekog ta m n o g a kuta
ubiti. Ili će ti u sobu baciti u p a ­
ljenu d in a m itn u p atro n u . Z apravo
već si m rtav!
Izbacio je iz sebe svu n ak u p ljen u
m ržnju i sa d a se od n a p o ra onesvi­
jestio. Znao je d a je u bijesu suviše
izbrbljao, ali nije m ogao drugačije.
L atim er je opet im ao i svoj revol­
ver i svoj novac, a sazn ao je i sve
što je želio, p a ode s p o p rišta su ­
koba.
U darce protivnikovih ru k u i
nogu osjećao je po cijelom e tijelu.
Bilo je vrlo bolno. N atek n u te su
m u u sn e krvarile. M eđutim , u
njem u nije b u k tao bijesan gnjev.
N aprotiv, bio je potp u n o h la d n o k r­
van i sm iren.
K oračajući, razm išljao je o A nn i
Fitzsim m onsu. Z ar je taj m u šk arac
im alo bolji od V odenog Losa iz či­
jih je ru k u oslobodio djevojku p la­
tivši tako visoku cijenu? I to platio
ne sam o k olim a što ih je dao Indi­
jancim a nego i čitavom k a ra v a ­
nom što ju je izgubio u stam pedu?!
Joe Fitzsim m ons je razbojnik,
v ođa ubojica koji pljačkaju kopače
zlata.
Smije li ostaviti nezaštićen u Ann
kod tog po k v aren jak a? Može li jed­
nostavno otputovati p oštanskom
kočijom i svem u u ovom e g rad u
o k ren u ti lsđ a?
Izn e n ad a odluči i pobrza.
***
U velikoj dvorani već je odavno
završio n a stu p A nn Corbin. O pet
se plesalo, a broj p ija n ac a n e p re ­
kidno se povećavao.
K ad je L atim er ušao, nigdje nije
vidio Fitzsim m onsa, p a prijeđe u
kockarnicu.
LASO 343
 V lasnik zabavišta stajao je kraj
sto la za ru le t i p ro m a tra o igru.
Bilo je m nogo ig rač a i krupjei su
dobro poslovali.
Začulo se kotrljanje kuglice i je­
d an glas reče:
- N em a više uloga.
Svi su p ro m atra li kuglicu. N a ko­
jem će se broju zaustaviti?
Tišinu n ap e to g iščekivanja p re ­
kine ledeni Latim erov glas. Svi su
u prostoriji čuli kad je rekao:
- Fitzsim m ons, tvoja četvorica
ubojica nisu m e uspjela dokrajčiti.
Želiš li ti p okušati?
U L atim erovu se g lasu osjetila
le d en a .odlučnost. Nije bio glasan,
ali je svatko znao d a ne m ože biti
ok o lišan ja ni izbjegavanja odgo­
vora, a ni o bračuna.
Svi u k o ckarnici bili su svjesni
đ a je taj čovjek došao tražiti zado­
voljštinu od čovjeka koji je n a
n jeg a p oslao ubojice.
N ajbolje je to shvatio Fitzsim ­
mons. Za n jega je m oralo biti
u žasn o saznanje d a je potcijenio
S h ad a Latirpera.
V lasnik lo k ala požuri p re m a Lati-
m eru. - S vaka riječ koju njegov
protivnik izgovori n aškodit će nje­
govu ugledu. K ad kopači zlata saz­
naju tko je vođa razbojnika koji ih
pljačkaju, h itro će osnovati odbor
g ra đ a n sk e milicije. A o n d a je s
njim i njegovim poslovim a gotovo.
Čim je došao do m jesta gdje
nitko nije stajao izm eđu njega i
Latim era, Fitzsim m ons potegne
revolver. O n je svoj kolt nosio u
posebno izrađ en im koricam a
ispod p azu h a, a odijelo sašiveno
p re m a m jeri to je sav ršen o sa k ri­
valo.
D ržak k olta kao d a je skočio u
njegovu ruku, a n a p e ta je m išica
djelovala snag o m opruge. Im ao je
kolt u ru ci brže nego njegov protiv­
nik.
L A SO 343
S had L atim er je ipak bio u p re d ­
nosti. Čim je izvukao kolt iz korica,
treb a o g a je sam o usm jeriti u p ro ­
tivnika, kao p rodužen i kažiprst, i
opaliti.
Joe F itzsim m ons to nije mogao.
Cijev njegovog rev o lv era m o ra la je
najprije načiniti okret za četvrtinu
kruga, a tek ju je o n d a m ogao u sm ­
jeriti. I tako je njegove p red n o sti
nestalo.
Latim erov ga je m etak pogodio
u sre d srca, a ipak su još dv a m etka
u d a rila u pod p red protivnikovim
nogam a. Tek se o n d a skljokao.
U sveopćoj tišini Latim er, i dalje
držeći sp rem a n revolver, pog led a
okolo. Gdje su Fitzsimmonsovi-
ljudi?
U prostoriji su b ila dva, tri re ­
d a r a i nekoliko izbacivača ali nisu
se htjeli ni u što uplitati. G azda je
ionako m rtav. Zašto bi g a osveći­
vali?
- Bio je vođa p ljačk aša z lata -
g lasn o će L atim er p risutnim a. -
Poslao je četvoricu svojih razb o j­
n ik a d a m e opljačkaju i ubiju. A
takvih, p re m a riječim a jed n o g a od
njih, u ovom g ra d u im a mnogo. Ne
pripazite li sada, kopači zlata,
u brzo će iz ab rati nasljed n ik a i sve
će biti kao dosad.
Upozorivši ih, k ren e p re m a po­
m oćnom izlazu, otvori v ra ta i iziđe.
Nije želio vidjeti Ann. Nije je že­
lio su sresti pošto joj je ubio p rijate­
lja i ortaka.
* * *
Počelo je svitati, k ad je L atim er
ustao. S prem ao se n a put> k ad
netko pokuca. Uzeo je kolt u ru k u i
tek ta d a o tk rač u n ao vrata.
U hodn ik u je sta ja la A nn Corbin!
U šla je u sobu i jednostavno z a ­
m olila:
- Ispričaj mi sve, Shad. Z anim a
49
m e z&što se to dogodilo. V jerovat
ću ti sv ak u riječ.
S tao je p red zrcalo i obrijao
desni obraz. S lijevim je već bio go­
tov. Dok se češljao, u k ratk o joj je
isp ričao što se dogodilo. Pri tom e
ju je p ro m a tra o u zrcalu. Lice joj je
bilo vrlo žalosno.
S jedila je n a jedinom stolcu u
sobi i k im a la glavom . K ad je zav r­
šio, reče:
- M orao je pobjeći i sa n ašeg a
broda. N a b ro d je došao savezni
šerif. D a je u hvatio Joea, bio bi ga
uhapiso. Uvijek je bio zao, ali ja
sam m u m nogo dugovala. Jed n o m
m e izvukao iz najd u b ljeg blata, iz
kojega se sa m a ne bih n ik a d a isko­
b eljala je r sam ta d a bila vrlo
m lada. I bio m i je vrlo dobar.
U šu tjela je i p o g le d ala S h ad a u
oči.
- S a d a je cijeli posao moj - n a ­
stavi. - Joe m e svim svojim lju­
dim a p red stav io kao ortakinju.
M ožeš o stati kod m ene, S had...
- Ne! - o štro je prekine.
O k re n u o se p re m a njoj i n a s ta ­
vio:
- Ann, n e želim se priženiti p rin ­
cezi, ali ti m ožeš doći k m eni kad
to god poželiš. D an as odlazim , ali
ću se v ratiti s velikom k aravanom .
Da, p o k u ša t ću još jednom . Z anim a
m e hoće li m e jedan Indijanac
p om oću k rd a bizo n a ponovo po­
tući! Ann, do ta d a razm isli. Jesi li
m e razu m jela, vlad arice Mississip-
pija?
- D a dobro sm o se razum jeli,
Shad. Zdravo!
Izišla je iz sobe, a on je nije ni
p o k u šao zadržati.
* **
P u tn ičk a kočija je već čekala
sp re m n a n a polaznoj stanici. Put­
nici su ulazili. Stigao je posljednji.
C harley, m ršavi dugajlija s
50
očim a kao u sokola koji je sjedio
n a visokom sjedalu, p o g le d a Lati-
m era. K ad su im se pogledi susreli,
obojica su sp o z n ala d a su od
istoga soja. Ljudi koji su se iskušali
i dokazali u m nogim tešk im p rili­
kam a.
V ozarov je pogled bio p ro u ča v a­
jući kad je upitao:
- Želite li se voziti ovdje gore,
kraj m ene?
S h ad razm isli, p a zaniječe g la ­
vom i u đ e u kočiju. Sjeo je n a pos­
ljednje slobodno sjedalo k raj stra ž ­
njeg prozora. Bilo je to najlošije
mjesto, izloženo p ro p u h u , jer ko­
čija nije im a la p ro zo re n ego kož­
n a te zavjese. Bila je to je d n a od p ri­
lično sta rih m o d ela »Abbot an d
Downing« kočija sa devet sjed ala u
tri reda.
Kraj S h a d a je sjedio neki stari
kopač z la ta s licem kao od kože i
p o g led a svjetlucava kao u Indi­
janca. P rom otrio je L atim era, p a
progovorio.
- Vidio sam vas sinoć u k o ck a r­
nici, m lad iću - reče. - Brz i tem e-'
ljit posao. O čito ne d o p u šta te d a se
s v am a loše postupa. Sviđate mi se.
Vi ste razb o jn icim a u ovom p o s ra ­
nom gnijezdu nan ijeli strah o v it
gubitak. M eđutim , sig u ra n sam d a
će im ati novog vođu prije nego što
g ra đ a n i iz ab e ru še rifa ili b arem
g ra đ a n sk u miliciju. D obro je što
n a p u šta m ovo đubrište. Idem u
T ennessee. To je moj ro d n i kraj.
U kočiji su bili većinom kopači,
ali bilo je i nekoliko poslovnih
ljudi, koji su zbog poslova putovali
u G re at Falls, vjerojatno d a bi po­
punili zalihe, kupili a la t i d ru g u
robu. U p rista n ištu n a rijeci bilo je
golem o skladište p u n o najrazlići-
tije robe.
M eđu p u tn ic im a b ila je sam o
jed n a žena, najvjerojatnije zabavlja-
čica u nekom lokalu. Izg led ala je
LA SO 343
vrlo boležljivo i bila je najm an je u
sedm om m jesecu trudnoće. Zaci­
jelo nije h tjela d a joj dijete ugleda
svijet u divljem Last C hance Cityju.
L atim er pom isli d a li je ta žena
z a ra d ila dovoljno d a bi m ogla z a ­
jedno s djetetom pristojno živjeti. U
m islim a joj poželi sreću.
Kočija je dobro napredovala.
W hip-C harley bijaše d o b a r vozar.
Štoviše, p rv o razred an . U natoč n a ­
dim ku (whip n a engleskom znači
bič, op. prev.) vrlo je rijetko up o ­
treb ljav ao bič. Zvao je životinje po
im enu, hvalio ih i kudio, govorio
im kao d a su ra z u m n a bića. Za­
čudo, činilo se d a g a dobro ra z u ­
miju, ili su p re m a to n u njegova
g la sa zaključivale što je rekao.
Prevaljivali su k ilo m etar za kilo­
m etrim a. D an je bio lijep, sunčan.
Iako proljetni, bilo je gotovo topao
kao ljetni. D rveće i grm lje već je
zazelenjelo, a n a liv ad am a se poja­
vilo prvo p roljetno cvijeće. I bilo ga
je sve više kako su odm icali dalje
p re m a rijeci.
P rva je sta n ic a bila n a oko 40 ki­
lo m e ta ra od grad a, n a H obson
Creeku. Kako je od Last C hance
Cityja do G reat Fallsa bilo oko
dvije stotine kilom etara, zaustavit
će se još tri p u ta d a bi prom ijenili
zapregu.
Izm jena životinja obavljena je
brzo i stručno. N am ještenik sta­
nice, kojem u su u poslu pom ag ala
d va p o o d rasla dječaka, reče vo-
zaru:
- Dobro d a ste opet proradili.
Kad će biti p rv a plaća?
- D an as - odgovori W hip-C har­
ley i p ru ži om otnicu s novcem. -
S tella H attaw ay je dobila novoga
o rta k a - objasni. - T ako im am o i
m ali početni k ap ital p a sm o m ogli
opet početi posao. U poznat ćeš ga.
S u tra p rijepodne bit će ovdje s m a­
LASO 343
lom karavanom . Ime m u je Mac
Chaney.
Popeo se n a sjedalo i u zd a m a
d ao znak životinjam a n ek a krenu.
N a udaljenosti od o tprilike dva
k ilo m etra poslije stan ice kočija je'
m o rala proći kroz jed an k lan ac
koji je bio sav in u t p o p u t m lad o g a
mjeseca.
Izn e n ad a W hip-C harley naglo
za u z d a še sto ro p re g i svom se sn a ­
gom u strem i n a kočnicu.
N a k raju zavoja ležalo je obo­
ren o drvo.
Kočija se zaustavi, zanoseći se, a
C harley za u rla:
- Prokletnici, z a r m o rate baš
kod prve vožnje n ak o n zim e n a p a ­
sti?! Želite li n a s n a svaki način
uništiti, tak o d a ne b u d e nikakve
po štan sk e veze izm eđu Last
C hance Cityja i rijeke?
Jedini odgovor bio je g ro m o g la­
san smijeh. Zatim jed an g las dovi­
kne:
- U brzo ćeš se u to uvjeriti, stari
p u caču bičem! - Ušuti, a o n d a još
glasnije nastavi: - Hej vi u kočiji!
Dobro poslušajte ovo što ću vam
reći. Im am o d in a m itn u p a tro n u s
kratk im stijenjem J e d a n n a š sjedi
n a d rvetu i puši cigaru. O n m ože u
h ipu zapaliti stijenj i baciti tu p ra s ­
kavu stvarčicu n a vaše glave. Mo­
žete li zam isliti što će se dogoditi
ako ek sp lo d ira n a krovu kočije?
N itko u kočiji nije progovorio ni
riječ. Sam o je C harley s a sjedala
povikao:
- Momci, vi se uvijek nečem
novom dosjetite, no d a n a s vam je
sav tru d uzaludan. Ovom kočijom
ne prevozim o ni novac z a p laće ni
zlato. Što će vam o n d a ovakvi tri­
kovi kad od njih nikakve koristi?
O pet zaori smijeh. T re n u ta k za­
tim isti glas ponovo progovori.
- U kočiji se nalazi sta ra c im e­
nom Sam Redstone. O n im a kod
51
sebe toliko zlata d a bi potonuo po­
p u t bačve p u n e olova kad bi pao u
rijeku. O ko trb u h a im a pojas p un
zlata, a u putnoj torbi još oko deset
kilogram a. D a li sm o mi ik ad a p ro ­
pustili tak o m a san zalogaj kao što
je ovaj sta ri lisac?
G las u m uknu. T išina je bila nes­
nosna. R azbojnik je to g a bi svje­
stan, je r tek n ak o n nekoliko tre n u ­
ta k a ponovo progovori.
- Hajde, R edstone - poviče -
iziđi! Ako to ne uradiš, svi će loše
proći. Brojit ću u sebi do šezdeset.
Ne iziđeš li dotle, p ra s n u t će n a ša
p rask alica. K ladim se d a će se ko­
čija razletjeti.
Je d a n od p u tn ik a n ap o k o n p ro ­
govori.
- Hajde, R edstone, krenite! Zaci­
jelo n a želite d a n am zbog vas
b ace to jaje n a glavu?!
S tarac koji je sjedio kraj Lati-
m e ra g o rk o uzdahne.
- Prokletstvo - izusti - neće
biti n išta od u godnog života u m o­
joj dom aji. N adao sam se d a ću
sretn o proći pošto ste ubili njiho­
vog vođu, m ladiću. Mislio sam da
će razbojnici b a r neko vrijem e
m irovati. S ad a vidim d a su ova
m oja n a d a n ja bila čista glupost.
No, p o k az at ću ja tim pasjim sino­
vima! Neće dobiti novac bez borbe.
Izvuče kolt i iziđe iz kočije.
Nije izišao sam. L atim er g a je sli­
jedio, ali n e i dovoljno brzo.
Ćim je izišao, sta ra c je počeo p u ­
cati u sm jeru odakle su ušli u kla­
nac, vjerujući d a se razbojnici
tam o nalaze. Pri tom e je urlao:
- D at ću ja vam a, nitkovi!
L atim er m eđutim , nije ni poku­
šao pucati. Dok su m eci okolo fiju-
kali, ču čn u o je kraj p red n je g a ko­
ta ča i do b ro p rom otrio okoliš.
O d m ah je uočio m o m k a n a
drvetu. Č učao je n a jednoj podebe-
loj g ra n i tak o d a im a d o b a r vidik i
52
dovoljno m jesta za bacanje. Le­
đ im a je bio oslonjen n a deblo.
U tre n u tk u k ad g a je ugledao,
m om ak je držao v ršak cig are u bli­
zini stijenja d in a m itn e p a tro n e i
p u h ao u n jeg a d a se ž a r razgori.
S had je znao d a im a v rem en a
sam o n e p u n u sekundu. H itro n a ­
sloni la k a t n a koljeno, uhvati
držak rev o lv era obim ru k a m a i
pažljivo nanišani. Za revolverski
m etak udaljen o st je b ila p o p ri­
lična, p a je znao d a uz do b ro n iša­
njenje m o ra im ati i m nogo sreće.
Ipak, m o ra iskoristiti i tu sićušnu
m ogućnost, jer je to p o sljed n ja p ri­
lika.
P ritisnu obarač.
Da, svi su im ali sreću!
M etak nije pogodio m o m k a nego
p atronu. R a sp rsn u la se još gore,
n a drvetu, i razn ijela m o m k a koji
ju je držao.
Istoga č a sa sve je bilo gotovo.
O stali su razbojnici od u stali od
daljnje borbe. Više nije ispaljen ni­
jed an m etak. Čulo se sam o rzanje
up la šen ih konja i zatim topot ko­
p ita koji se sve više udaljavao.
S had pogledom p o traži Redsto-
nea. U gledao je sta ro g a k o p ača n a
koljenim a. Kolt m u je ispao i sa d a
je ru k a m a p ritiskao trbuh. Čuo je
uzdisaje i isp rek id an o stenjanje i
odm ah je zn ao d a je sta ra c vrlo
teško ran jen
Priskočio m u je u pom oć i n aslo ­
nio g a leđim a uz deblo.
- H vala ti, m ladiću - s m ukom
izgovori starac. - Hvala! Ti si je­
dini u toj prokletoj kočiji bio uz
m ene. D obar si i p o šten m om ak. E,
d a sam im ao m alo više sreće, obi­
stinilo bi se ono u T ennesseeju.
S ad a neće biti n išta od toga. N eka
su prokleti!
Ušuti, d a bi p rik u p io sn a g u .'
L atim er nije vidio ran u , je r je sta­
rac i dalje ru k a m a p ritisk ao tijelo,
L A SO 343
ali bio je s ig u ra n d a je pogođen u
trb u h i d a m u ostaje još m alo ži­
vota.
U m eđ u v rem en u su iz kočije izi-
šli si putnici. Je d a n od njih sa d a
uzvikne:
- Taj je lud! M ogao n as je dove­
sti u g a d n u nepriliku. Mogli smo
svi izginuti. Poznavao sam čovjeka
koji je p o stao slijep i glu h sam o
zato što je n ek a b u d a la ...
- U m ukni! - p ro d ere se Lati-
mer. - Zatvori tu svoju prokletu
gubicu!
Čovjek nije više izustio ni riječ.
O stali su p utnici ta k o đ e r bili ni-
<jemi. Svi su shvatili d a S am Red-
stone um ire. O pkolili su sta ro g a
kopača, a W hip-C harley, koji je si­
šao sa kočijaškog sjedala, žučno
reče:
- I ja bih sudjelovao u pucnjavi
d a se n isam m orao b rin u ti o za­
prezi!
R edstone ponovo, otvori oči. Po­
digne glavu. Pogledom preleti
p reko putnika, a o n d a se njegove
oči zag led aju u Latim era.
- M ladiću, slušaj što ću ti reći.
Ja sam sam n a ovom e svijetu. N e­
m am roda, p a ni nasljednika. S ad a
si ti moj nasljednik. Sve što im am
p rip a d a tebi - Pogledom zaokruži
po o stalim a d a vidi jesu li čuli nje­
govu posljednju volju. O n d a n a ­
stavi: - Moje zlato p rip a d a tebi.
N eka ti d o nese više sreće nego što
je donijelo meni.
Ušuti, d a bi p rikupio snagu, a
o n d a posljednjim d ah o m prošapće:
- O vdje m e pokopaj. Umotaj m e
u jed an gunj, m ladi...
X procijenio m azge i odlučio koja će
P rošlo je pet mjeseci. U k asn u je­
sen te iste godine S had L atim er sa
svojom k ara v an o m stiže u K ansas
City.
I ova je k a ra v a n a b rojila dv ad e­
LA SO 343
set i četiri kola. Bila su p u n a n aj­
raznovrsnije robe, koja će biti p ri­
jeko p o tre b n a tijekom d ru g e zime
u zemlji kop ača zlata. Dvoja su
kola b ila n a to v a re n a lim en k am a
h ran e, koja je upravo u v ed en a kao
novitet u p reh ran i. V ećinom su to
bile konzerve sa rd in a u ulju i kom ­
pota od bresaka.
L atim er je znao d a će m u biti p la­
ćene gotovo težinom zlata. Takvi
su specijaliteti koji se m ogu čuvati
jestivim a dugo v rem e n a p otpuno
nepoznati u zemlji n alaz išta zlata.
V jerojatno će m u ta kola donijeti
najveću zaradu.
D a bi to ostvario, m o ra stići do
M ontane, a dobro je znao što se
sve m ože dogoditi n a B ozem anovu
putu. Tijekom pro tek lih tje d an a
m nogo je razm išljao o V odenom
Losu, bijelom bizonu i stam p ed u
koje je uništilo njegovu p ro šlu k a ­
ravanu.
R azm išljao je i o A nn Corbin,
koja g a je tako teško ra z o č a ra la u
Last C hance Cityju. R azo čaran je je
bilo to teže što je došlo n ak o n tje­
d a n a m eđusobne prisnosti.
M orao je p rizn a ti sam o m e sebi
d a je iz čistog in a ta odlučio još jed­
nom k ren u ti n a tak av p u t k ako bi
u M ontanu doveo vlastitu k a r a ­
vanu. Htio se iskupiti za n euspjeh
što g a je doživio u proljeće i sa­
m om e sebi dokazati koliko vrijedi.
S akupio je sposobne ljude, dobre
vozare i p rv o ra zred n o g vođu vo-
zara. Taj je čovjek tak o do b ro nad-
gledavao kočijaše d a je već zbog
m alog cvilenja osovine o d m ah dao
zaustaviti kola kako bi se osovinu
podm azalo. Već je n a prvi pogled
s kojom u zajedničku zapregu.
Put p red njim a bit će vrlo dug.
Od K ansas Cityja do N ebraske, a
o datle O regonskim p utom do Lara-
mieja. Tu se O regonski p u t račva.
53
Oni će k ren u ti jednim krakom -
Bozem anovim putom , koji m im o
Fort R enoa i Fort Phil K eam evja
vodi p re m a sjeveru do zem lje n a la ­
zišta zlata.
Kako će sa d a biti u zemlji oko r i­
jeke Powder, pitao se Shad. U zem ­
lji V odenog Losa i W hite Boya,
gdje sam proljetos izgubio svoju
k a ra v a n u ?
T ad a su se tam o su sre la tri bi­
jela bika: V odeni Los, S had Lati­
m er i p rav i bijeli bik. I dok je bijeli
bizon rođenjem bio p red o d ređ e n
za vođu krda, dvojica m u šk a ra ca
su svojim sposobnostim a postigla
d a ih sred in e u kojim a žive izaberu
za vođe.
K ako će ovoga p u ta biti n a sje­
veru ? Hoće li se sva trojica ponovo
su sresti? Da li će se netko od njih
sukobiti?
***
D an za d an o m k a ra v a n a je ostav­
ljala iza seb e m noge kilom etre.
N oću su palili logorske vatre.
K asno ljeto prelijevalo se u živo­
pisnu, šaro liku jesen. Zatim je o n a
p o stajala sve starija, g u b ila je lje­
p otu i žark o st boja i polako u m ­
irala.
Prošli su Fort L aram ie i sela oko
tvrđave. K ad su se oko p odneva
zaustavili, k ara v an i dojaše jedan
oficir u p ratn ji n ared n ik a. Latim er
ih je p rim io m alo dalje od kolone
kola.
- Vi p u tujete p re m a sjeveru -
o d m ah počne oficir. - O čekujte da
će vas Indijanci n ap a sti i opljač­
kati, a vas i vaše ljude skalpirati.
N a žalost, ne m ožem o vam dati n i­
kakvu p ratnju. Indijanci opsjedaju
Fort Phil Kearney. Predvodi ih
C rveni O blak, ali tam o su i d ruge
velike poglavice. D ođete li u bli­
zinu tog utvrđenja, svi ćete biti iz­
gubljeni.
54
Latimer, koji je već neko vrijem e
kimao, progovori:
- Sve mi je to poznato. Im am
p rv o ra zred n e izvidnike, vjerojatno
bolje od onih koje vojska m ože u n ­
ajmiti. Moji su izvidnici uvijek n a
d an ja h a n ja pred k ara v an o m i ost­
avljaju mi znakove i upute. Ne b ri­
nite, k apetane, stići ću n a cilj. U
tom e će mi m nogo pom oći i m oja
dva prijatelja.
Pri tim se riječim a tak o dvosm i­
sleno nasm ijuljio d a je postariji
k a p e ta n znatiželjno upitao:
- Kakvi prijatelji?
- Dvije haubice. U čvršćene su
n a kolim a i n& m ogu se prim ijetiti
zbog p la tn en o g pokrova. N ikome
ne bih poželio d a m e nap ad n e.
S ad a se i oficir nasm ije.
- Vidim d a ste lukav i isk u san
m om ak. N aređeno mi je d a vas
upozorim . Z adržati vas ne smijem,
jer vojska z n a d a su k o pačim a
zlata n a sjeveru prijeko po treb n i
'"■ana i ra z n o ra z n a roba. Inak.
zn a te li d a ni za vas ni za te ko­
pače izgledi nisu ružičasti?
- Znam. I to tako do b ro kao što
znam koliko je jedan p u ta jedan.
***
Prije nekoliko d a n a zam ijetili su
m a n ja k rd a bizona. K re ta la su se
p re m a jugu! bježeći p red n ad o laz e­
ćom zimom. S ad a su, m eđutim ,
k rd a bila zn a tn o brojnija.
N egdje n a sjeveru n alazi se go­
lem o krdo bizona, koje se u p ro ­
ljeće k reta lo p re m a sjeveru i u
stam p ed u uništilo k arav an u .
V rijem e je postajalo sve lošije.
P ad ala je i le d en a kiša. Zem lja je
p o sta la m e k an a i kolotečine n a
B ozem anovu p utu bile su p une
vode i p retvorile su se u kaljužu.
K ad su opet jednom logorovali i
od kola načinili k ru žn o utvrđenje,
sakupio je L atim er svoje ljude na
dogovor.
LASO 343
 G o lem o .k rdo bizona m oglo bi se
svakoga č a sa pojaviti pred n a m a
- počeo je. - M ožda već sutra, a
n ajkasnije prekosutra. S u tra ćem o
n ap u stiti B ozem anov p u t i u veli­
kom luku zaobići Fort Phil K ear­
ney, jer su tam o Indijanci koji ga
već tjed n im a opsjedaju. Žele utvr­
đenje srav n iti sa zemljom. N a­
dajm o se d a su tam o usredotočili
sve sn ag e i d a ćem o ih obići.
Pogledom zaokruži po ozbiljnim
licim a oko sebe. Svi su bili svjesni
u kakvom se položaju nalaze.
- Putovat ćemo, dakle, prerijom
- nastavi. - Želim d a kola s h a u ­
b icam a b u d u n a čelu kolone. Ako
slučajno k rdo bizona u stam pedu
k ren e p re m a karav an i, ta d a ćem o i
je d n a i d ru g a kola o k ren u ti p rem a
n atrag . Želim d a b u d u je d n a tik uz
d ruga, k ak o bi vatro m n ap ra v ila
n ek u v rst ceste m eđu životinjam a.
I o n d a ćem o brzo, što brže m o­
žemo, ponovo n ap u n iti haubice.
Jesm o li se razum jeli? M oram o od
m rtv ih b izo n a stvoriti nasip pred
kojim će se o stale životinje razdije­
liti kao p re d kakvom stijenom .
Sam o tak o m ožem o spasiti k a ra ­
vanu. N ad am se d a ste svi shvatili
što želim ?
Svi kim nu. Bili su to o d re d a p re ­
kaljeni m uškarci, koji se nisu p la­
šili.
Te noći L atim er je ponovo raz­
m išljao o V odenom Losu. Već se
počeo p ribojavati d a te misli koje
g a opsjedaju nisu slučajne. N alazi
se n a p o dručju V odenog Losa.
Ovdje je p retrp io poraz. O davde je
krd o k ren u lo u stam pedo. M ožda
je V odeni Los negdje u blizini, go­
vorio m u je predosjećaj. Ljudi
m ogu osjetiti blizinu sm rtn o g a n e­
prijatelja.
Te je noći spavao vrlo nem irno.
Često se b udio i osluškivao u noć.
Kao d a m u je neki glas ša p tao d a
LA SO 343
bi m orao nešto čuti. I d a će se n e­
što sudbonosno dogoditi.
M anjkalo je m anje od s a ta do svi­
ta n ja kad je do logo ra do p ro s n a ­
žan glas.
- A aaaaiiiiaaaaa! Latim er! Č u­
ješ li me, Latimer?!
S had osjeti trn ce po čitavom ti­
jelu. Tamo, u m račn in i noći nalazi
se njegov sm rtni neprijatelj. Iako je
želio odjuriti u noć i potražiti Vode­
nog Losa, znao je d a to n e bi bilo
nim alo m udro, p a je ostao ležati
pod gunjem .
Prije nego što je stigao odgovor­
iti, ponovo se začu Indijančev glas,
ali sa d a iz posve d ru g o g sm jera. To
je dokazivalo kako se nečujno šu ­
lja oko logora i brzo m ijenja polo­
žaj.
- A aa aa iiiiaaa aa aa , Latimer! Bi­
jeli biče, z a r ćeš se još jednom od­
važiti? Ne čini to, j e r ni ovaj p ut
nećeš im ati sreće! Čuješ li m e?
Engleski V odenog Losa bio je
poprilično razum ljiv, je r je kao di­
jete bio u m isionarskoj školi i go­
vorio je taj jezik pravilnije od m n o ­
gih doseljenika. Svi su g a u logoru
čuli i razum jeli. S ad a su s n estrp lje­
njem očekivali L atim erov odgovor.
- V odeni Lose! O čekivao sam
d a ćeš ponovo v rebati n a m en e n a
ovom području. I želio sam to! Ovaj
p u t ću ja tebe dohvatiti. Ali ti se
nećeš izvući!
Z avlada tišina. Ni In d ijan ac se
više nije oglasio.
Svi su znali kako indijanski po­
glavica nije došao d a bi sam o rije­
čim a rato v ao protiv Latim era. Do­
šao je zato d a p rijetn jam a u zn e;
m iri svoga neprijatelja. U tom e je
V odeni Los bio isti kao i svi njegovi
sunarodnjaci. Indijanci vole takvu
igru.
L atim er se ponovo sm jesti n a le­
žaj ispod kola i nav u če gunj do
vrata. Dakle, r a t živaca je počeo.
55
Počeo je tam o gdje je okršaj u p ro ­
ljeće završio. Hoće li ovoga p u ta
pobijediti ili će g a Indijanac p o ­
novo poraziti. Hoće li m u uspjeti
d ru g i pokušaj d a do M ontane do­
vede svoju k a ra v a n u ?
Rekao je A nn C orbin d a će poku­
šati k a ra v a n u dovesti do Last
C h an ce Cityja. I sa d a je n a pu tu
p re m a M ontani, kako bi i njoj i
sebi d o k azao d a nije poražen. Zato
m o ra s k o lim a stići u zem lju ko­
p a č a zlata.
N a ra s ta n k u joj je rek a o i to
kako do njegova p o v ratk a može
razm išljati što će uraditi. Da li je
odlučila? Nije želio biti sam o m už
b o g ate v la d arice M ississippija.
A nn m o ra otići s njim i sve ostaviti,
a ne d a on ostane kraj nje.
Da li to i o n a želi? Hoće li p ri­
stati?
Počeo je sum njati u to čem u se u
početku nadao. M ožda g a je već
o davno otpisala.
Jed v a je zaspao kad g a iza sn a
trg n e g las vođe vozara, koji je b u ­
dio kočijaše i njihove pom oćnike.
- Hoiii, ustajte, pospanci! - vi­
kao je. - Do vraga, vozari koji če­
kaju sunce! Haj'dmo, momci! Pred
n a m a je novi dan!
***
Taj je d a n pro šao u m iru. Sam o
su bizoni koji su dolazili sa sjevera
bili sve brojniji. Ta m an ja k rd a bi­
jah u p reth o d n ica velikog, koje će
u b rzo stići.
Je d n o m je k a ra v a n a prolazila
izm eđu d v a m a n ja krd a... ukupno
ih nije bilo više od tisu ću ... i to n a
takvoj blizini d a bi ih pogodio i
kam ičkom .
L atim er je sa za b rin u to šću p ro ­
m a tra o te životinje. Nije m u p ro m a­
klo d a su bizoni nervozniji nego
što su bili u proljeće. V jerojatno su
56
doživjeli nem ile su srete s ljudim a, I
Indijanci koji opsjedaju Fort Phil
K earney zacijelo su tjed n im a lovili
bizone iz velikoga krda. P lem en a
su tre b a la velike zalih e m esa za
n adolazeću zimu, a m ogla su g a
n abaviti sam o tako d a pođu n a sje­
v er gdje je bilo velikih krda.
K arav a n a je m irn o n ap re d o v ala
dalje p re m a sjeveru, kroz m an ja
krda.
Sam o je jednom S h ad ugledao
Indijance n a n edalek o m brežuljku.
M ožda je to V odeni Los s nekoliko
ratn ik a, pomisli.
Kad se te večeri sm račilo, podi­
gli su logor tako d a je bio zaštićen
stijenam a. N edugo zatim u logor je
ujah ao Latim erov izvidnik Yellow­
stone-S am Cincaid.
Njegov je izvještaj glasio:
- G lavno krdo b izo n a je točno
p red vam a. I Indijanci su tam o i
up rav o obilaze krdo. To je V odeni
Los sa dva tu c eta ratn ik a. Kad
stignu iza krda, n a tje ra t će bizone
u stam pedo. To se m ože dogoditi
već su tra, no vjerojatnije je d a će
do to g a doći prekosu tra. Bizoni po­
lako p utuju p re m a jugu. Silno sam
znatiželjan hoćete li ih m oći z a d r­
žati haubicam a.
Izvidnik se nije dugo zad ržao u
logoru. Uzeo je sam o d v o stru k u
v eč era i ponovo p o tp u n o nečujno
odjahao.
N akon večere L atim er pozove
ljude n a dogovor. Z avršio je rije­
čim a:
- Vi ćete ući u povijest kao sk u ­
p in a vozara koja je m o ra la pro-
krčiti p u t kroz bizone u stam p ed u
m a sa k rira n je m posljednjeg gole­
m og krda, koje će ionako uskoro
postati plijenom lovaca n a bizone.
I oni će ih nem ilosrd n o ubijati.
N ekim ljudim a se ta zam isao
nije sviđala, iako su bili iskusni i
p rekaljeni vozari. N ikad nisu osje­
LA SO 343
tili strah . D a su bili strašljivci, ne
bi se m ogli baviti takvim -poslom u
ovoj o k ru tn oj zemlji.
***
K renuli su u svitanje, kao i sv a­
koga d an a. Bizoni su bili sve bro j­
niji. N isu to više b ila m a la krda,
izm eđu kojih su bili veliki prazn i
prostori. S a d a su se životinje k re ­
tale u v rlo širokoj form aciji, kako
bi p ro n a šle h ra n u koje je bilo sve
manje.
K a ra v a n a što se p ro b ija la iz­
m eđu b iz o n a p re m a sjeveru nalik o ­
v a la je konvoju b ro d o v a koji u
dv o red u plove b raz d o m p re th o d ­
nog broda.
T eren je om ogućavao d a se kola
kreću u dvoredu, p a je k o lo n a bila
u p o la k raća. P re d n ja kola u oba
re d a im a la su p o seb an z a d a ta k i
zato je ra z m a k izm eđu njih i slije­
dećih k o la bio veći nego m eđ u ost­
alim a. Vozili su tako zato d a bi ih
u slu čaju p o treb e lako za o k ren u li i
d a bi stražn jim dijelom b ila o kre­
n u ta p re m a očekivanom sta m ­
pedu.
K ako je bio već studeni, sunce se
pojavilo k asn o i jedva je grijalo.
Poslije je ip ak p ostalo ugodnije.
L atim er je p o jah ao naprijed,
p re m a golem om k rd u i bijelom e
bizonu. R azm išljao je o tom e gdje
bi m ogao biti W hite Boy. Vodi li i
s a d a k rd o ? M ožda su g a lovci
ubili? Ili Indijanci? Iako je za n ek a
p le m e n a koža bijeloga bizona
sv eta i n ik a d ne bi ubili takvu ži­
votinju, d ru g a bi p o d u zela sve d a
se d o m o g n u kože bijeloga bizona
zato što su vjerovala d a posjeduju
ču d e sn u moć. Prirodno, bijaše i bi-
lovaca, \ teatra \ss\\
ra d o dom ogli takve kože, jer bi za
nju dobili i više od tisuću dolara.
S h ad nije tražio sam o bijeloga
b ik a n ego i Indijance, ali nigdje
LA SO 343
nije zam ijetio nijednoga. Nije vidio
ni svog izvidnika. P o sv u d a oko
njeg a bili su sam o bizoni.
K a ra v a n a je s rav n ice u šla u k la­
n ac kojega je ždrijelo bilo široko
oko k ilo m eta r i po. S h ad je sa d a
ja h ao n a čelu kolone, a bizoni su
se p red njom dijelili k ao v o d a p red
p ram c em broda.
N apredovali su n esm an jen o m
brzinom .
O n d a su ih ugledali!
Pojavili su se kao g usti crn i dim.
Sukljao je s d esn e s tra n e k an jo n a i
p ro tezao se unedogled.
L atim er je znao k ako je to znak
d a je n a pom olu stam pedo. V odeni
Los je postavio p ro m atra ča , koji
m u je d ao znak k a d a je k a ra v a n a
u šla u klanac.
P redviđeno je bilo d a se sve od­
vija o n ak o kak o se zbilo u proljeće!
Č udilo g a je p o n ašan je in d ijan s­
kog poglavice. Kako je V odeni Los
m ogao i pom isliti d a bi on još jed­
nom u p a o u istovetnu stupicu?!
S m a tra li g a Indijan ac tak o g lu ­
pim ? No, tko m ože reći d a u istinu
poznaje n ekog Indijanca?!
Ako se V odeni Los o b ratio za
pom oć V elikom d u h u i očekivao
od n jeg a k a k a v z n a k ... a m o žd a je
vjerovao d a g a je i dobio... m ogao
bi biti u v jeren d a će W a k an T an k a
oslabiti njegovog p rotivnika, uči­
niti g a glupim i slijepim k ako bi
sinu svoga n a ro d a po m o g ao pobije­
diti bijelca.
Nije im ao v re m e n a razm išljati o
tom e što se zbiva u Indijančevoj
glavi, je r je začuo p o tm u lu g rm lja­
vinu. Iako je dolazila iz daljine, bio
je to dobro zn an i znak.
Tisuće p a p a k a je g alopiralo. Od
zemlja.
***
L atim er ru k o m d ad e zn ak voza-
rim a prvih kola. Budući d a su g a
57
očekivali, o d m ah za o k ren u še ko­
lim a, jed an ulijevo a d ru g i udesno.
N ap rav ili su p o lu k ru g i sa d a je
stražn ji dio kola bio o k ren u t
p re m a sjeveru.
O stala k o la su se p o tp u n o p rik ­
ljučila i s a d a je k a ra v a n a nalik o ­
v a la d u g o m otoku, kojega je i dalje
opkoljavalo ra š trk a n o k rd o bizona.
No, redovi životinja postajali su
sve gušći.
Bizoni su već nešto osjećali. Bili
su u zn e m iren i tutnjavom . N agon
im je govorio d a m o raju prijeći u
trk. M oraju osloboditi p ro sto r ili će
i sam i biti pregaženi.
1 ov a m a la k rd a odjednom
potrče. U zdignutih rep o v a i uz
sn a žn o rikanje, počeli su luđačku
trk u u kojoj će naići n a p rep rek u
- k ara v an u .
Isp red prvih k o la životinje su se
još dijelile ulijevo i udesno, ali su
b ile m alo n e zaslijepljene od bijesa.
Već su d odirivale k ola i ju rila
posve blizu. N eke su se p ri tom e
ran ile, d ru g e su zanijele kola.
Da bi bio sigurniji. L atim er u t­
je ra sv o g a ko n ja m eđu dvije za­
prege. M azge su još bile m irne. Bi­
jah u to p o sebno pažljivo iz a b ra n e
životinje, n avikle n a topovsku p u c­
njavu. S udjelovale su i u ratu , a voj­
ničke su m azge n a sve navikle.
L atim er se u sp n e n a p rv a kola i
poviče:
- Počinjem o pucnjavom !
Ljudi n isu oklijevali. O bje h a u ­
bice o p ališe istodobno, kao u ratu.
D olazećeg n ep rijate lja ob asu ko­
m adi olova i željeza. P unjenje je
bilo tak o sn a žn o d a bizoni nisu
m ogli izbjeći sm rto n o sn u kišu.
M nogi su o d m ah pali, d ru g i su se
teško ra n je n i kotrljali u isprem ije­
šanoj gom ili. Životinje koje su d o la­
zile iza njih zapele su n a toj p re ­
p reci i bile ozlijeđene.
Bilo je to strahovito krvoproliće,
58
ali ne veće od o n o g a što g a stv a­
ra ju n esavjesni lovci. T ucet lovaca
n a jednom je m jestu pobio stotine
b iz o n a sam o zbog kože.
O va se k a ra v a n a b o rila za o p sta ­
n ak i protiv u n ištav aju će m ržnje
In d ijan ca koji nije im ao dovoljno
ra tn ik a p a je n a n ep rijate lja n atje­
ra o životinje.
Ljudi su h itro ponovo n ap u n ili
topove. Bili su vični tom p o slu jer
su u ra tu bili artiljerci, a opskrbili
su se s dovoljno municije.
Topovi su n ep re k id n o praskali.
N asip od b iz o n a bio je sve viši i
u sk o ro je p re ra sta o u b ed em p red
kojim se sta m p e d o m o rao predati,
kao p red čvrstom stijenom .
K a ra v a n a je odoljela bujici bi­
zo n a k ao što o b a la odolijeva u d a r a ­
nju u zb u rk a n o g m ora.
K rdo se ponovo račv alo ulijevo i
udesno, ili bi se životinje zau stav ile
p re d zaprekom . U tih nekoliko m i­
n u ta stra d a lo je n a sto tin e životi­
nja. D aleko iza d v o red a k o la krdo
se opet spojili i nastav ilo sta m p e­
dom kao n ezad rživ a bujica.
P ra šin a je z a k la n ja la vidik. Čulo
se sam o u rlik a n je i g rm lja v in a p a­
paka. Iza posljednjih k o la pojedi­
n a č n o bi d o lu tao koji bik, ali bi ga
pom oćnici v o z a ra b rzo likvidirali.
V ozari su bili zauzeti zap reg am a.
M inute su prolazile. Koliko je
v re m e n a p o treb n o d a d v ad eset do
trid e set tisu ć a životinja p ro tu tn ji s
obje s tra n e kolone? Svim a se či­
nilo d a to traje tisu ću godina.
Od silne p ra šin e n išta se se nije
vidjelo. S am o se čulo,
XI
Iz n e n a d a sve prođe, p o p u t ru ž ­
no g a sna.
P ovjetarac je odnosio p ra šin u i
postalo je svjetlije. Vidljivost se po­
bo ljšala i ljudi su u g led ali strav i­
LA SO 343
ča n prizor. U p o lu k ru g u oko kola
ležalo je b rd o pobijenih životinja,
od kojih su se neke još koprcale
Pored tog b ed e m a jurili su zaostali
bizoni; stariji, bolesniji i telad.
Tko bi m ogao zam jeriti ljudim a
što su se veselili? Preživjeli su
sam o zahvaljujući grozovitom k rv o ­
proliću. Bili su ponosni što su pobi­
jedili, u vjereni d a će njihovo puto­
vanje B ozem anovim pu to m p re m a
sjeveru ući u povijest pionirstva
kao neponovljiv podvig.
L atim er u zjaše još uvijek u znem i­
re n o g a k o n ja i p o ja še 1 okolo, d a
točno ocijeni što se zbilo, i ta d a
u g le d a V odenog Losa. Uz n jega su
bila sam o p eto rica ratnika.
In d ijan ci su slijedili krdo. N adali
su se d a će naići n a ostatk e k a r a ­
van e kao u proljeće. Zbog zaglušu-
juće g rm ljav in e p a p a k a n isu čuli
pucn jav u iz topova i sa d a su zabe­
zek n u to stajali p red nasip o m pogi­
n u lih bizona.
Kad je in dijanski poglavica u g le­
d ao k o n ja n ik a i prep o zn ao
sm rtn o g a neprijatelja, zap rep astio
se. Za n jeg a je to bio strah o v it u d a ­
rac. Njegov se p la n izjalovi! Nije se
ponovilo ono što m u je u proljeće
uspjelo. Vidio je cijelu k a ra v a n u i
m rsk o g a m u bijelca.
L atim er h itro izvuče p u šku iz
navlake, p o digne je i počne pucati.
Indijanci su bili poprilično u d a ­
ljeni, ali n e i previše, p a je pogodio
u čelo poglavičinog konja. H itac je
bio isp aljen u Indijančeve grudi,
ali je konj točno u tom tre n u vi­
soko p odigao glavu i prepriječio
p u t m etku.
Konj pad ne, kao pogođen g ro ­
mom. V odeni Los se doček a n a
noge i m ačjim skokom u hip u vine
n a d ru g o g konja, iza jednoga od
svojih ratn ik a. Svi n a g n u u bijeg.
Iako su bili brojčano jači, Lati­
m e r k re n e za njim a obuzet lovač­
LA SO 343
kom strasti. V jerovao je d a će lako
s njim a dok su god p red njim i dok
g a ne m ogu n am am iti u zasjedu.
T jerao je konja, podigao se u stre ­
m enim a, n a č a s zau stav io i opalio.
O pet je pogodio! J e d n a životinja se
iz v rn u la i o d b ac ila jahača. Indija­
n ac je p okušao potrčati, ali je od­
m ah pao. V jerojatno je bio ozlije­
đen.
L atim er pojaše dalje. O b o ren i r a t­
nik, koji nije m ogao očekivati po­
m oć od svojih sup lem en jak a, p o ­
lako se u sp rav i i izvuče nož. Mo­
gao je stajati sam o n a jednoj nozi,
jer m u je d ru g a bila povrijeđena.
M irno je čekao.
U času k ad je htio opaliti, S had
p re p o z n a Indijanca. Loveći Sokol!
P oznavali su se iz L aram ieja. Nije
pucao. Štoviše, kim n u o je u zn ak
p o zd rav a i rekao?
- T ako je to već dalek o došlo d a
sta ri prijatelji, koji su n e k a d za­
jedno rib arili i lovili, ubijaju jed an
drugoga.
- Da, dotle je došlo - odgovori
Loveći Sokol. - Ti si bijel, ja sam
crven. To je jedini razlog.
S ad a su uz V odenog Losa još
sam o trojica ratn ik a, a ja u revol­
v eru im am šest m etaka, pom isli i
popusti uzde. N jegov je konj brži
od m ustan g a. Stići će Indijance.
U bit će V odenog Losa!
* * *
L ovačka g ro zn ica nije n a p u š ta la
Shada. N eprek id n o se podsjećao
proljetn o g poraza, g u b itk a k a r a ­
vane, sm rti svojih ljudi pod p a p ­
cim a bizona... A do to g su u n ište­
n ja doveli Indijanci koji su sa d a
p re d njim. Dok ih je progonio, p i­
tao se zašto se ne zau stav e i p rih ­
vate borbu.
O n d a jed an ra tn ik zaostane.
Konj m u nije izdržao tak v u brzinu.
Zatim ja h ač nag lo zau stav i k o n ja i
o k ren e se p re m a progonitelju.
59
 S h ad u sp o ri i k asom k re n u n a
protivnika. Indijan ac se još jednom
o k ren e i p o g led a za drugovim a.
Nisu za stali d a bi m u pom ogli. R at­
nik p o d ig n e p u šk u p re m a bijelcu,
koji je zastao i upitao:
- Z ašto ti ne p o m ognu? Zašto
jašu dalje a tebe ostavljaju sa ­
m oga?
Iako je to up itao n a indijanskom
jeziku, izraz ratn ik o v o g lica nim alo
se nije prom ijenio. Sjedio je nep o ­
m ično n a zasopljenom m ustangu,
b ez iz ra ža jn a lica. N akon nekoliko
tre n u ta k a ipak odgovori:
- V odeni Los poznaje tvoju brzu
ru k u s m alim oružjem . Z na da
njim p u ca š brzo i ubijaš p o p u t stri­
jele. Mi im am o m alo m e ta k a i zato
će te p o g lavica dočekati iza do­
b ro g za k lo n a i ubiti. Ako to ja ne
učinim prije njega!
U šutio je i istodobno strelovito
p odigao pušku.
Iako je bio vrlo brz, iako je Lati-
m er m o rao izvući kolt iz korica,
nije pobijedio bijelca. S h ad je o p a ­
lio djelić se k u n d e prije. Inđijančev
m u je m e tak okrzn u o obraz, a on
je to osjetio kao d a g a je o k rzn u la
g ran a. Zatim u g le d a In dijanca
k ako se njiše.
P ritjerao je konja bliže u p rav o u
tre n u tk u k ad se ra tn ik svalio n a
zem lju i prom ucao:
- Z am alo sam ubio Bijeloga
B ika...
Pogled m u ugasnu. Bio je m rtav.
S h ad n astav i potjerom . M orao je
požuriti d a bi n ad o k n a d io p re d ­
nost Indijanaca. Ž arko je želio sus­
resti V odenog Losa.
* * *
N ekoliko k ilo m e ta ra dalje n a š a o
se p red teškom odlukom . D obrano
se približio Indijancim a, ali sa d a
se te re n prom ijenio. P osvuda su se
n alazili šu m arci, stijenje i brežuljci,
60
p a je p ostojala o p asn o st d a uleti u
zasjedu.
Bio je dalek o od d ru g o v a i n a
p o d ru čju koje Indijanci odlično
poznaju. Da p rek in e lov i v rati se
do k a ra v a n e ili prod u ži tim n e p re ­
glednim te re n o m ? Z ar nije p a m e t­
nije d a se v rati? M eđutim , želio je
osvetu. Želio je V odenog Losa, koji
m u je n an io najgorči p o raz u ži­
votu. Indijanac više nije daleko
ispred njega. M ora g a dostići!
Ja h a o je dalje, s koltom u ruci.
Povrem eno bi u gled ao Indijance,
o n d a bi opet n a nekoliko sek u n d i
n estali iz njegovog v id o k ru g a.Z n ao
je d a ne sm ije bijesno srljati. M orat
će proći kraj jedne šum ice, p a iza
stijenja, a u uskoj usjeklini izm eđu
dva b rd a šc a m ogli bi m u postaviti
zasjedu. P osvuda je bilo m o g u ćn o ­
sti za skrivanje. Za In d ijan ce je bilo
vrlo lako skočiti s konja, potjerati
životinje dalje i sak riti se u nekom
zaklonu, p a dočekati progonitelja.
L atim er je znao d a je u velikoj
opasnosti, a ipak nije h tio odustati.
Želio se dočepati V odenog Losa, p a
je zaboravio n a sve ostalo n a
ovom e svijetu i usred o to čio se n a
lov.
K ad je opet u g led ao trojicu Indi­
janaca, ja h ao je klancem , izm eđu
jela i om orika. U brzo ih je opet iz­
gubio iz vida, p a p o sta d e lakom isle-
niji i brže p o tje ra konja, k ako bi ih
što prije dobio n a d o m et kolta.
L akom islenost m u se osvetila.
Gotovo u istom ča su k ad je konj
pobrzao isp red k o n ja n ik a se isp ri­
ječi laso zavezano izm eđu d v a d e­
bla. Konj n aleti n a n jeg a i p reb aci
se takvom sn ag o m d a je čak i is­
k u sn i ja h a č kao L atim er izbačen iz
sedla.
U posljednjem tre n u tk u izvukao
je noge iz strem en a, a o n d a se ot­
k o trlja po zemlji.
K ad se htio uspraviti, vidje d a
LA SO 343
n e m a b aš nikakvih izgleda, N ad
njim je stajalo p o la tu c eta ra tn ik a
Borio se p o p u t pu m e opkoljene
čoporom bijesnih pasa, a o n d a do­
bije ra tn o m sjekirom po glavi i iz­
g ubi svijest.
V odeni Los je o p et pobijedio.
O voga p u ta nije izgubio ni k a r a ­
v an u ni ljude, ali se zato n a ša o u
ru k a m a sm rtn o g a neprijatelja.
* * *
B uđenje je bilo naporno. L atim er
je vjerovao d a je posrijedi ru ža n
sa n i sa svakim novim udisajem
n a d a o se d a će se uvjeriti u to čim
dođe k sebi. G lava g a je tak o bo­
ljela kao d a će se rasp rsn u ti.
K ad je otvorio oči, u g le d a V ode­
n o g Losa! Indijan ac je stajao n a d
njim i p ro m a tra o ga. O n d a g a
svom sn a g o m u d a ri u re b r a i Lati­
m e r se od boli skvrči p o p u t crva.
S ad a je zn ao d a sve ono nije bio
sa n n eg o k ru ta zbilja.
Indijanci su upalili v a tru jer se
d a n bližio kraju. Oko nje je bilo
okupljeno više od d v a tu c e ta r a t­
nika. Dakle, onih nekoliko ra tn ik a
u po četk u lova bili su sam o varka.
A on je nasjeo.
U žasne boli p o sta d u n ep o d n o š­
ljive, ali ip ak polako sjedne i
og led a se.
N alazio se u logoru V odenog
Losa! U logoru, koji se sastojao od
pet šato ra, bili su sam o ratnici.
N igdje nije vidio ni žene ni djecu
Znači, to nije selo nego logor m ale
sk u p in e ratn ik a, koji će ovdje najv­
jerojatnije prezim iti.
Indijanci su čučali k raj v atre i
jeli bizonovo meso, što su g a vadili
iz velikog kotla. Jeli su golem e koli­
čine i p ri tom e g la sn o žvakali,
m ljackali i podrigivali. Iako nisu
o b rać ali p ažn ju n a njega, znao je
d a je pažljivo n adgledavan.
Z nao je d a će g a ubiti. To što ga
LA SO 343
n aizgled ne zam jećuju i što se za­
bavljaju p ro žd iran jem tolikih koli­
čin a k u h a n o g m e sa sam o je uo b iča­
jeni slijed njihove igre. To je igra,
ig ra sa sm rću.
S m atra ju g a izuzetnim ratnikom .
U spoređivali su ga, u u sp o red b i s
ostalim bijelcim a, s bijelim bikom.
Zato će m u d ati prilik u d a dokaže
svoju h ra b ro s t i p rijezir p red
sm rću. Neće m oći za n jeg a učiniti
n išta više nego d a m u om oguće d a
ča sn o um re.
K akva sa m ja bu d ala, razm išljao
je S had s gorčinom . Ni n a č a s ni­
sam sm io povjerovati d a V odeni
Los u istin u bježi p re d a m nom .
S a d a je sve gotovo. N eću k a ra v a n u
dovesti do M ontane. N ikad više
n eću vidjeti A nn... Sve je gotovo,
p ro šlo ...
Iz n e n a d a g a indijan sk i poglavica
pogleda, a o n d a m u u g lav u baci
o g lo d a n u kost koju je d rža o u ruci.
L atim er se n e pom akne. Sam o
reče:
- V odeni Lose, ti n ik a d nećeš
p ostati veliki poglavica. Tebi n ed o ­
staje sve što m o ra posjedovati r a t­
nik koji želi postati čuven. A sam o
č a sta n i h r a b a r ra tn ik m ože izrasti
u velikog poglavicu.
Ind ijan ac se nasm ije i odgovori
zvačući:
- M ožda ću te ubiti toljagom ,
Latim er. Za m en e ti više nisi bijeli
bik. S ad a si sam o glu p i p as koji je
um islio d a m ože h v atati vukove.
- M ožeš to pok u šati ak o i m eni
d aš toljagu.
- Ne, tu ča st ti n eću pružiti. P ro­
ljetos, k ad su o n a k o la što si m i ih
d ao o dletjela u zrak, u bio si m nogo
m ojih ratn ik a, a m nogi su ostali
gluhi. P ostupio si vrlo nepošteno.
Čekaj dok pojedem , a o n d a ću ti ist­
jerati život iz kože. Već si i sa d a
m rtav!
U šutio je i uzeo iz k o tla još jed an
61
k o m ad m esa. I taj je k om ad im ao
oko p o la k ilogram a. Z agrizao je u
njega.
Brzo p o g led a p re m a Indijan­
cim a. V jerojatno n is u n išta čuli jer
su žvakali vrlo glasn o i n a d g la sa ­
vali sve d ru g e zvukove. O n d a p a ž ­
ljivo osluhne. Što bih m ogao pove­
zati s tim potm ulim zvukom , u p ita
se. Pom isli n a vuka, pum u, m edv­
jeda... Brzo odbaci sv ak u od tih
u sporedbi. N ijedna nije odgova­
rala.
Oh! O djednom se sjetio. T ako se
g la sa m u žjak bizo n a k a d a je bije­
san! Doživio je to isto prije neko­
liko godina, dok je lovio bizone.
Izn e n ad a u g le d a nešto u tami.
N ešto svijetlo p ribližavalo se vatri.
O rijaš nije više gunđao. D olazio je
vrlo oprezno, tiho.
Zaboga, p a to je W hite Boy! Bijeli
bizon! N jegov sta ri prijatelj!
N evjerojatno, pom isli, ali za
m en e bi to m oglo značiti spas
k a d a bi...
Bizon n ap a d n e. Bio je h ita r po­
p u t p a rn e lokom otive u punoj
b rzin i i n e m anje snažan. Ju rio je
sp u šten e glave, divlje urličući, i bi­
jesno n a s rn u o n a Indijance oko
vatre. U d arao ih je glavom , potilj­
kom, rogovim a... i odbacivao n a o ­
kolo kao d a je izbila eksplozija.
L atim er je o d m ah skočio kraj
b ik a i p ro šao do d ru g e s tra n e va­
tre. Tu se bacio n a V odenog Losa i
čvrsto g a u hvatio oko vrata. Indija­
n ac nije im ao n im alo izgleda da
preživi iako je bio vrlo sn a ž a n m u š­
karac, jer g a je L atim er uhvatio n a
p rav o m mjestu.
■ U m e đ u v re m en u je bijeli bizon
u n ištio cijeli logor. R azbacao je In­
dijan ce a n ek e i ubio, ra strg a o ša ­
tore, ra stje ra o konje u noć. Preživ­
jeli ratn ici razbježali su se izbezum ­
ljeni od s tr a h a je r su u tom bijelom
biku vidjeli ljutitog duha.
62
L atim er h itro pokupi oružje i još
se hitrije udalji. Z nao je d a je bolje
ako se ne n ađ e n a p u tu ran jen o m
bizonu. Tako raz b ješn jela životinja
ne zn a za prijateljstvo, niti bi se sje­
tila d a joj je on jednom spasio ži­
vot.
* * *
S unce je već bilo prilično visoko
kad je L atim er u gled ao konjanika,
koji je vodio i tri konja. J e d a n je
bio njegov, d ru g a dv a indijanski
m ustanzi, a ja h ač je bio njegov iz-
vidnik Y ellow stone-Sam Cincaid.
- M islio sam d a će vam konji
trebati, L atim er - reče C incaid
k ad se približio. - Cini m i se d a
ćete m i m oći isp ričati n ap e tu
priču, z a r ne?
- Vrlo nap etu . No, prije mi re ­
cite d a li je k a ra v a n a u p o k retu ili
čekaju m ene?
- Putuje p re m a sjeveru i n ad am
se d a ćem o je u sk o ro ugledati. -
C incaid se nasm ije. - Što je s tom
pričom ? H oću li je n ap o k o n čuti?
U priči m o ra biti i Indijanaca, jer
kako bih inače uz v ašeg a konja
uhvatio i dva ind ijan sk a?
- Im ate li d u h an a , Sam ?
- Kako ne bih imao!
L atim er s užitkom p rip ali cig a­
retu, p a zatim S am u isp rič a sve što
se zbilo. Nije zaborav io spom enuti
ni p rv a dva su sre ta s bijelim bizo­
nom.
- Im ali sto v rašk u sreć u - reče
izvidnik kad je S h ad završio, p a
upita: - Je ste li gladni, ili ćem o se
najprije p o b rin u ti za b ik a? Vi ste
njegov veliki dužnik, Latimer.
S had uzjaše.
- I tako m o ram poći po svoje
dobro sedlo, ako je ostalo čitavo.
Izdržat ću što se tiče gladi. Hajde,
krenim o!
K ad su presjekli ravnicu, Lati­
m e r se osvrne i n a jednoj uzvisini
u g le d a k ara v an u . N astav ljala je
LA SO 343
p u t p re m a sjeveru. Ni V odeni Los
ni k rd o b izo n a nisu je u tom e m o­
gli spriječiti.
Do ra z ru še n o g lo g o ra bilo je n e­
koliko k ilo m etara. D ojahavši m u
n adom ak, obojica izvuku oružje.
V odeni Los i još d v a ra tn ik a le­
žali su blizu m jesta gdje je prije
g o rjela v atra. N išta se nije micalo.
Indijanci koji su se razbježali pred
»razljućenim duhom « nisu se v ra ­
tili.
Iz daljin e do njih d o p re Ijutito
gunđanje.
- To je on! - usklikne L atim er i
p o tje ra k o n ja u sm jeru odakle je
zvuk došao.
N isu ja h ali ni p o la kilo m etra
kad u g led aju orijaša. Bik se o dm ah
u strem io n a C incaida i ovaj je hi­
tro p o tjerao konja u galop. Latim er
g a nije slijedio. Sjedio je n a konju,
kojega je u m eđ u v re m en u osedlao,
i čvrstim stiskom n o g u um irivao
životinju. O n d a p reko glave konja
dovikne bizonu:
- W hite Boy! Hej, sta ri drugaru!
Z ar m e više ne p o znaš? H oćeš li i
m ene n a p a sti?
Konj m u se htio otrgnuti, p a ga
još snažnijim stiskom prisili n a m i­
rovanje.
Snažni bijeli bik odjednom stane.
Više nije o n ako Ijutito g u n đ ao i
d ahtao, nego je bespom oćno sa g ­
nuo g lavu i kopkao p redn jom n o ­
gom.
S ad a je L atim er vidio što g a je
tako strah o v ito razdražilo. U le­
đ im a blizu grb e bilo m u je zabito
teško koplje za lov n a bizone, i to
vrlo duboko.
- Oh, siroto m om če - p ro m rm ­
lja L atim er i sjeti se prve neprilike
iz koje je izvukao nejakog bičića.
Nije vjerovao d a bi g a ta g rd o ­
sija m o g la pustiti dovoljno blizu d a
m u iz m e sa izvuče slom ljeni vršak.
Zato skine s jabuke se d la laso, n a ­
LASO 343
čini m a lu om ču i sp retn o je n ab aci
n a o sta ta k koplja.
Bik je stajao m im o, kao iz stijene
isklesan.
Snažnim trzajem S h ad zategne
om ču i čvrsto povuče laso.
Životinja se trz a la od boli, kao
m a čk a koju p a s ugrize za rep, i pri
tom e iz svoga tijela išč u p ala ost­
a ta k slom ljenog koplja.
O sjetivši d a više nije zap et la­
som, bik se postavi tak o k ao d a će
napasti. L atim er je m o rao vrlo
sn ažn o d ržati konja, koji je htio
poskočiti.
- D a li ti je sa d a dobro, prijate­
lju? - u p ita nježnim glasom . -
V idiš d a sam to m o rao uraditi,
kako bih ti om ogućio d a ozdraviš.
Mi sm o prijatelji, z a r n e? Dobri p ri­
jatelji. H ajde sada, sta ri druže,
svom e krdu. N ećeš v aljda prezim iti
ovdje n a sjeveru?
Bik je dahtao, ali sa d a je to bilo
m irno, o la k šan o dahtanje.
- No, pođi, momče! Potrči, p rija­
telju!
Bijeli bizon krene, polako, a
o n d a počne k asati p re m a jugu.
Y ellow stone-Sam C incaid, koji je
sve to p ro m a tra o s p o p riličn e i si­
g u rn e udaljenosti, sa d a potjera
ko n ja p re m a Latim eru.
- K ad bih pričao d ru g o v im a što
sam vidio svojim očima, nitko mi
ne bi vjerovao - reče i još uvijek
začu đ en zak im a glavom.
XII
Kad je L atim er sa svojom k a ra v a ­
nom stigao u Last C h an ce City, u
pokrajini Last C han ce G ulchu b ila
je zim a i sve bijaše pokriveno snije­
gom.
Z austavili su se pred putničko-te-
retn im poduzećem , iz d v o rišta ko­
jega brzo iziđe Mac C haney. Dao je
kola uvesti u dvorište, a o n d a ot­
63
vori skladišta. Tek se ta d a obratio
L atim eru.
- Dakle, ovoga ti je p u ta uspjelo
- reče, p a upita: - D a li je bilo
lakše nego proljetos?
L atim er se osm jehnu.
- To je d u g a č k a p riča - odgo­
vori. - Isp ričat ću ti je večeras,
Mac, uz nekoliko č a ša pića. A sa d a
mi reci k ako je ovdje, u vas? Da li
ti se isplatio ulog od .tisuću d o la ra
ili si o stao bez ičega?
C h an ey zak im a glavom.
- Isplatilo se. Dok tebe nije bilo
ovdje, u zem lji k o p ač a z lata se koje­
šta izm ijenilo. O dbor noćne straže
počeo je čistiti ološ. Im am o i
g ra d sk u miliciju, kojom rukovode
g rad sk i še rif i nekoliko g rad sk ih
zastu p n ik a. A sve si to zap rav o ti
potakao, Bijeli Biče!
U ši ti, p a se nasm iješi. Oči su m u
v rag o la sto sjale. Znao je točno što
L atim era zanim a. N isu to bile p ri­
like u g ra d u nego n a vrlo o d re đ e ­
nom m jestu. I tak o reče:
- A nn C orbin još vodi d v o ran u
za zab av u i kockarnicu. Cesto m e
p ita čujem li što o tebi, a ja joj o d ­
g o v ara m d a si ti p rilično nedruže-
ljubiv i u k o čen m om ak.
O pet se nasm ijuljio, pogledao
S h a d a ispod oka, p a nastavio:
- M oraš otići do nje, sta ri p rija­
telju. V aljda n e očekuješ d a će o n a
doći k tebi?
U PRIPREMI:
Lewis B. Patten:
VJEŠALA U GRANEROSU
64
L atim er zaniječe glavom . T ada
ponovo uzjaše, p a k re n e iz d v o r­
a n e n a ulicu.
P red RED A NN’S PALAČE sjaše,
zaveže konja, p a uđe. U spne se ste­
p en ica m a i brzo n ađ e sobu s n a tp i­
som »privatno«.
Nije pokucao. O tvori v ra ta i uđe.
Ann C orbin je sjedila za pisaćim
stolom i p reg le d av a la n ek ak v e p a­
pire. Ne pogledavši tko je ušao,
reče:
- 8arney, ako još jednom uđete
a d a ne pokucate, izbacit ću vas...
ali ne sam o iz ove prostorije.
Tek ta d a podigne glavu - i
u g le d a Latim era.
- Oh!
Izustila je sam o tu jednu, jedinu
riječ. D rugo nije mogla.
- S tigao sam s k aravanom .
O voga sam p u ta uspio. Za tjedan
d a n a ću sve rasp ro d ati, a o n d a ću
•pokušati brodom otploviti n a jug
prije nego što se rijek a zaledi.
U šutio je i pogled ao djevojku u
oči.
- H oćeš li poći sa m nom ?
Sjedila je i dalje m irn o iza p isa­
ćeg stola. Isto je tak o m irn o rekla:
- U kočen si i u stra ja n p o p u t bi­
zona.
- Poput bijeloga bizona. A ti su
osobito zli!
LASO 343
VESTED PM flJ CÏTE1 U