Professional Documents
Culture Documents
Laboratorijske Vezbe RM Ns
Laboratorijske Vezbe RM Ns
a) zičane
b) bežične
a) cena
b) brzina prenosa
c) domet
Cena prenosnog medijuma direktno zavisi od količine informacija koje se mogu poslati u
jedinici vremena i dometa.
Brzina prenosa je bitska brzina koja predstavlja broj bitova koji se mogu preneti u jedinici
vremena. Jedinica je bps(bit per second) i obično se kreće od nekoliko hiljada do milijardu
bitova u sekundi.
Domet predstavlja maksimalno dozvoljeno rastojanje između dve tačke bez prisustva
pojačavača(repeater). Domet se predstavlja ili u metrima ili u kilometrima u zavisnosti od
vrste prenosnog medijuma.
a) opseg spektra
b) slabljenje
c) interferencija
specifikacije tipa kabla jer što je broj upredanja po metru veći, veća je otpornost kabla na
elektromagnetne smetnje. Radi fizicke zaštite, četiri parice su obuhvaćene omotačem od
PVC-a.
STP ima upleteni metalni omotač preko sloja izolacije tako da je obezbeđena bolja
izolacija od spolašnje elektromagnetne interferencije, a i signali iz jednog para se štite od
elektromagnetnog polja koje generiše struja iz drugog para zahvaljujući metalnom
omotaču unutar svake parice.Namenjeni su za postavljanje fiksne mrežne infrastructure
kao što je kabliranje kroz zidove objekta,provlačenje kroz kanalice,ukopavanje u zemlju…
Nije pogodan za česta savijanja jer može dovesti do prekida bakarnih provodnika u kablu.
Za povezivanje sa mrežnom opremom koristi standardni RJ45 priključak. Maksimalna
dužina kabla je 100m.
UTP nema takvu zaštitu ali je jeftiniji i jednostavniji za instalaciju. Može se desiti da pri
upotrebi ovog tipa kabla javi problem preslušavanja (mešanje signala) zbog njegove slabe
zaštite od elektromagnetnog zračenja. Konekcija ovog kabla sa mrežnom opremom i
računarima ostvarena je uz pomoć RJ45 (Register Jack) konektora. Zbog svoje
fleksibilnosti koriste se u random okruženju korisnika a to je veza između računara i
priključnog mesta (service point).
FTP mrežni kablovi su najsličniji UTP mrežnim kablovima stim što poseduju dodatni
žaštitni aluminijumski omotač kao žaštitu od elektromagnetnih zračenja i visokih nivoa
buke. najčešće se koriste u proizvodnim pogonima i postrojenjima gde visoki nivoi buke
dovode do interferencije.
Kada se UTP kabl koristi za Ethernet mrežu, svaka od osam bakarnih žica se mora
umetnuti u osmoiglicni (za četiri parice) RJ-45 konektor. Ovaj konektor je sličan RJ-11
konektoru koji se može naći na vecini analognih telefona.
Da bi postavili (krimpovali) konektor na kabl potreban je poseban alat krimp klešta.Alat koji
testira ispravnost veze u kablu sa upredenim paricama zove se UTP tester.
Svaka žica se mora ubaciti u konektor do kraja (na oba kraja kabla), po jednom od
standarda TIA/EIA 568B ili 568A. Iglice konektora obeležene su sa leva na desno. Ako je
raspored iglica na oba kraja kabla isti radi se o ravnom kablu (straight-through cable)
koji se koristi za povezivanje dva uredaja različitog tipa (npr. Računara sa Ethernet HUB-
om ili SWITCH-om). Obrtanjem redosleda parica za prijem i slanje signala na različitim
krajevima kabla dobijamo ukršten kabl (cross-over cable) koji se koristi za povezivanje
uredaja istog tipa (npr. direktno povezivanje dva računara ili dva rutera).
Switch
Hub
Hub
Router
Pc
Pc
Zadatak broj 1:
Na osnovu prikazanih uređaja zaokružiti tačan tip kabla sa upredenim paricama.
Zadatak broj 2:
Na osnovu slike u zadatku broj 1 napraviti u Packet Tracer veze između uređaja koje
smatrate tačnim i proverite dali je ta veza ispravna kao na datom primeru.
Koaksijalni kabl
Koaksijalni kabl sastavljen je iz četri komponente. Prva je unutrašnji provodnik koji prenosi
signal. Sledeći je Izolacioni sloj koji okružuje provodnik koji sprečava provodnik da dođe u
kontakt sa gusto upredenom žičanom mrežom.Treći sloj je žičana mreža koja štiti
provodnik od elektromagnetne interference. Poslednji sloj je plastični zaštitni omotač.
su morale imati BNC (British National Connestor) konektor (kao na slici dole), pri cemu bi
se na kartici poslednjeg računara u nizu (bus topologija) morao postaviti završni otpornik,
kako se signal ne bi reflektovao nazad u mrežu. Na krajevima koaksijalnih kablova se
takode postavljaju BNC konektori.
Mrežna kartica sa BNC konektorom T konektor povezuje radnu stanicu sa kokasijalnim kablom
Optička vlakna
Tri glavne komponente optičkog vlakna su jezgro, obloga i zaštitni omotač. Jezgro
je sastavljeno od čistog stakla ili palstičnog materijala. Obloga koja je od stakla ili plastike
ima manju optičku gustinu od jezgra i okružuje jezgro. Informacija u vidu svetlosti prenosi
se kroz jezgro. Na jedan kraj optičkog vlakna postavlja se svetlosni izvor u vidu LED diode
ili lasera. Zadatka LED diode ili lasera je stvaranje svetlosnog implusa. Laser za razliku od
LED diode stvara čist i uzak mlaz koji omogućava prenos svetlosnog implusa na veća
rastojanja. LED diode proizvode manje koncentrisanu svetlost sa širim spektrom talasnih
dužina. LED diode su jeftinije rešenje i traju duže ali sa razliku od lasera nemogu da
pokriju velika rastojanja.Na drugom kraju oprtičkog vlakna nalazi se optički prijemnik koji
ima zadatak da pretvara svetlosne impulse u električne.
a) jednomodna(singlemode)
b) višemodna (multimode) .
Kod jednomodnih optičkih vlakana svetlost ulazi u vlakno pod određenim uglom jer se kao
izvor svetlosti koristi laser dok kod višemodnih optičkih vlakana svetlosni implusi u optičko
vlakno ulaze u različitim uglovima jer se kao izvor svetlosti koristi LED dioda što izaziva
prostiranje svetlosti po više puteva(modova) i neravnomerni dolazak svetlosnih implusa na
drugi kraj vlakna.Jednomodna optička vlakna nude veće brzine i rastojanja u odnosu na
višemodna optička vlakna što uzrokuje njihovu veću cenu na tržištu.
· Optička vlakna se koriste kada nam je potreban medijum koji omogućava prenos
podataka velikom brzinom, na velike udaljenosti i na vrlo bezbedan način.
· Njihovi nedostaci su viša cena od drugih vrsta kablova i zahtevanje veće stručnosti
prilikom njihovog postavljanja i povezivanja.
Postavljanje uredjaja
1. Izbor select alata
na radnoj površini:
OPŠTI ALATI
Common Tools bar uključuje:
SAVETI
· Ako želite da kreirate više instanci istog uredjaja,držite pritisnut taster CTRL pre
nego što kliknete na uredjaj. Svakim klikom na radnu površinu postavljate uredjaj
onoliko puta koliko kliknete na radnu površinu
· Da bi ste otkazali proces kreiranja više instanci kliknite ponovo na uredjaj ili
pritisnite taster ESC.
· Više uredjaja može biti odabrano tako što će te kliknutu na željene uredjaje.
SAVETI
Par Saveta:
DOSTUPNI UREĐAJI
Povezivanje uređaja:
3. Pozicioniranje na
prvi uređaj.
4. Pozicioniranje na
drugi uređaj.
1. Izbor ikone za
povezivanje objekta.
Izborom na tip konekcije u donjem levom uglu otvaraju nam se sve dostupne vrste
konekcije.
Ukoliko ne želite da vodite računa o vrsti konekcije koju treba primeniti na datom
segmentu, izaberite prvu ikonu u kartici “Automatically Choose Connection Type”.
To je tzv. Smart konekcija. Na taj način sistem automatski bira odgovarajući link na
tom segment.
Wireless Access Point koji se koristi u topologiji nalazimo u “Wireless Devices” tipu
uređaja .
Ruter koji koristimo u topologiji je serije 1841 i nalazi se “Routers” tipu uređaja
Routers 1841
Svičeve koje koristimo u topologiji su serije 2960 I nalaze se u “Switches” tipu uređaja
Switches 2960
Connections Straight-Through
Mrežne parametre radna stanica može da dobije dinamički ukoliko se koriste usluge
DHCP servera i u tom slučaju potrebno je označiti opciju DHCP. Ukoliko u mreži ne postoji
DHCP server tada mrežne parametre zadajemo ručno tako što označimo opciju static i
unesemo odgovarajuće parametre.
Zadatak:
Od studenta se očekuje da na osnovu prikazane mrežne topologije unese za svaku radnu
stanicu odgovarajuće mrežne parametre.
Testiranje mrežnih parametara na radnoj stanici:
Provera ispravno unetih mrežnih parametara se radi iz Command Prompt-a preko
komande Ipconfig.
Command Prompt
Ukoliko želimo da iz command prompta vidimo dodatne mrežne parametre kao što je
fizička adresa mrežnog adaptera (MAC adresa) ili uneta IP adresa DNS servera potrebno
je uneti komadu ipconfig /all.
Zadatak:
Od studenta se očekuje da na osnovu unetih mrežnih parametara ispita konektivnost
između radnih stanica unutar iste mreže i konektivnost radnih stanica u odvojenim
mrežama.
Testiranje veze između radnih stanica:
Osnovni alat koji se koristi za testiranje mrežne veze između dva mrežna uređaja je ping.
Pokreće se iz command prompta.
Prikaz uspešne komunikacije radne stanice sa uređajem koji ima IP adresu 192.168.1.30.
Prikaz neuspešne komunikacije radne stanice sa uređajem koji ima IP adresu 192.168.1.1
Pitanje:
Zašto dva računara koji se nalaze u različitim mrežama nemogu da komuniciraju u ovom
trenutku?
DNS server
DNS kartica
Za svaku radnu stanicu i server potrebno je napraviti host(A) zapis . Ovaj zapis ima
zadatak da poveže ime računara sa IP adresom tog računara.
2.Unesemo IP adresu radne stanice 4. Zapis je kreiran u DNS tabeli 3.DefiNSemo tip zapisa
Web server
HTTP kartica
Zadatak:
Testirati ispravnost web servera na taj način što će pc4 pristupitu web serveru iz svog web
browser-a koji se nalazi u kartici Desktop.
Web Browser
Nakon toga otkucati web adresu www.vts.rs.Kao odgovor od Web brosera dobićemo time
out reqest.Zašto?
Konfiguracija Rutera
Dvostrukom klikom na ruter ulazimo u mod za konfiguraciju rutera.Interfejse na ruteru
podesićemo iz CLI (command line interface) kartice.
CLI kartica
Ulaskom u CLI prikazaće nam se tekstualno okruženje nalik DOS-u.Ruter će nas pitati dali
želimo da nam pomogne u zadavnju inicijalnih mrežnih i bezbedonosnih parametara,
vodeći nas kroz tekstualni templejt. Izabraćemo opciju “no” jer želimo da mrežne
parametre sami zadamo.
Obzirom da smo izabrali da sami podesimo ruter, ruter će nas uvesti u korisnički mod(user
mod). To je mod u kome smo ograničeni komandama. Iz ovog moda možemo testirati
konekciju(ping,telnet),pogledati ruting tabelu(show ip route), saznati mrežne parametre
interfejsa(show ip interface brief),…U korisničkom modu nemožemo podešavati ruter.
Korisnički mod se prepoznaje simbolom “>”.
Zadatak:
Zadati ime ruteru VTS_R1 iz CLI-a na način prikazan na slici.
Sada je potrebno podesiti fizičke interfejse rutera, kako bi smo omogućili komunikaciju
između mreža.To radimo na način prikazan na slici. Na slici je prikazana konfiguracija
fizičkog interfejsa fastethernet0/0.
Zadatak:
Podesiti parametre fizičkog interfejsa fastethernet0/1.Testirati interfejs sa radne stanice
pc5.vts.rs. Ukoliko ste uspešno podesili interfejse na ruteru, show ip interface brief komnda
potrebno je da vam da sledeći prikaz.Potrebno je da fizički interfejsi koji se koriste na ruteru
imaju odgovarajuće IP adrese i da su im kolone status i protocol “up“.
Zadatak:
Ispitati rutiranje na ruteru na taj način što ćete testirati komunikaciju uz pomoć alata ping
između računara pc1.vts.rs i pc5.vts.rs
Zadatak:
Pristupiti web strani www.vts.rs sa računara pc1.vts.rs
Lan portovi sa jedne strane i Wan port sa druge strane razdvajaju našu internu mrežu od
mreže provajdera. Pored žičanog povezivanja, wireless ruter omogućava nam i bežično
povezivanje mrežnih uređaja.Primer ovakvog povezivanja dat je na slici.
Napomena: Prilikom unosa ili brisanja mrežnih parametara potrebno je uvek snimiti
izmene. Svaka kartica u dnu zadrži opciju za snimanje(Save).
Menađment adresu koristimo kada želimo da ovom mrežnom uređaju pristupimo preko
mreže.Porebno je zadati lozinku i korisničko ime za menađment pristup. Simulator nam
ne dozvoljava da sami zadamo korisničko ime, već koristi podrazumevano korisničko ime
admin. U realnoj situaciji vama je dozvoljeno da zadate korisničko ime.Lozinku unosimo
na način prikazan na slici.Za lozinku koristimo ime smera Srt.Vodite računa prilikom
unosa velika i mala slova za lozinku.
Ovom uređaju sada možemo pristupiti preko Web browser-a radne stanice. Uslov je da
postoji Ip konektivnost između radne stanice i uređaja. U ovom momentu uređaju će moći
da pristupe samo radne stanice iz iste mreže koje se nalaze na žičanom medijumu.
Zadatak
Sa radne stanice Pc5 pristupiti grafičkom okruženju uređaja preko Web browsera. Ukoliko
postoji Ip konektivnost dobićete ekran nalik ekranu sa slike.
Potrebno je podesiti ime bežične mreže SSID, u našem slučaju je VTS, bezbedonosni
algoritam, u našem slučaju koristi se WPA2-PSK, algoritam za kripciju podataka, u našem
slučaju je AES i ključ za autentifikaciju između bežične radne stanice i Access Point-a, u
našem slučaju je racunarske_mreze. Ovo radimo na način prikazan na slici.Postupak
ponoviti na ostalim bežičnim radnim stanicama.
Zadatak
Sa bežičnog računara PC4 proveriti konektivnost sa radnom stanicom Pc5
Zadatak
Ukoliko postoji konektivnost između radnih stanica koje se nalaze na žičanom medijumu i
radnih stanica koje se nalaze na bežičnom medijumu, sa bežičnog računara Pc4 pristupiti
web strani www.vts.rs.
WEB Server
Paket Tracer podržava dva moda rada i to: Realtime i Simulation mod. Izbor moda
može se izvršiti na način koji je prikazan na slikama 2 i 3.
S
Slika 2 Realtime mod rada Packet Tracer-a
programa, dodavanjem simple PDU (Protocol Data Unit) uredjajima izmedju kojih treba
testirati konektivnost. Na sledećim slikama prikazan je postupak.
Nakon što je dodat simple PDU računaru PC0 zatim DNS serveru u donjem
desnom uglu Packet Tracer-a vidi se status konekcije, u ovom slučaju je Successful što
znači da su uredjaji korektno konfigurisani, u suprotnom rezulat će biti Failed tj
komunikacija izmedju uredjaja iz nekog razloga nije moguća. Primeri su prikazani na
slikama 8 i 9.
ping w.x.y.z
gde w.x.y.z predstavlja IP adresu onog računara sa kojim treba proveriti medjusobnu
povezanost.
TTL polje
Switch 0 prima paket, poredi odredišnu MAC adresu sa MAC adresama u svojoj
MAC tabeli, u slučaju da je tabela prazna switch šalje ARP zahtev kako bi popunio MAC
tabelu, zatim ponovo uporedjuje adrese, pronalazi poklapanje adresa i šalje paket na
svom portu Fa0/4 tj. ka Ruteru 0. Ruter prihvata paket i poredi odredišnu IP adresu
(192.168.2.20) sa adresama u svojoj ruting tabeli, slika 14.
TTL polje
Na slici 15 se vidi da u trenutku kada Web server primi paket u PDU detalje postoje
Inbound (dolazeći) i Outbound (odlazeći) PDU detalji, takodje na slici su prikazane
izvorišna i odredišna MAC adresa kao i IP adrese, TTL polje ima vrednost 127 za razliku
od TTL polja na slici 13 koje je 128, svakim prolaskom paketa kroz ruter TTL polje se
smanjuje za 1. Outbound PDU detalji prikazani su na slici 16.
TTL polje
Server zatim šalje Echo Response sa odredišnom IP adresom računara PC0 i MAC
adresom interfejsa F0/1 Rutera 0, paket ide do swicha koji na osnovu svoje MAC tabele
prosledjuje paket dalje do rutera 0, ruter prihvata paket poredi odredišnu IP adresu sa
rutama u svojoj ruting tabeli, pronalazi rutu na interfejsu Fa0/0, prosledjuje paket do
switcha 0, switch zatim na osnovu MAC tabele šalje paket do računara PC0.
Packet Tracer ima mogućnost merenja vremena za koje paket predje put od tačke
do tačke. ICMP paket koji predje put od računara PC0 do Web servera i nazad ima
sledeća vremena.
0,008 sekundi
Na slici 17 se vidi da je vreme u jednom ciklusu 0,008 sekundi , medjutim kako Ping
alat koristi četiri ciklusa ukupno vreme je 3.040 sekundi. Vreme potrebno za generisanje
novog ICMP paketa iznosi oko 1 s.
Ukupno vreme
Slika 18 Ukupno vreme prolaska ICMP paketa kroz mrežu od tačke do tačke
Posle tri ciklusa slanja ICMP paketa sa TTL=1 vidi se da je veza izmedju računara PC0 i
rutera0 funkcionalna, slika 21:
Posle tri ciklusa sa poljem TTL=1 računar PC0 šalje ICMP paket sa poljem TTL=2,
slika 22. Računar PC0 generiše ICMP Echo Request poruku i šalje switchu koji poredi
odredišnu MAC adresu sa adresama u MAC tabeli, pronalazi adresu na portu Fa0/4 i šalje
paket.
TTL polje=2
Na slici 22 vidi se da su svi podaci sem TTL polja identični kao na slici 20, TTL
polje u prvom ciklusu ICMP paketa ima vrednost 1 dok u drugom ciklusu vrednost 2, što
znači da paket može imati maksimalno dva skoka (hop-a) . Ruter prima paket poredi
odredišnu IP adresu sa IP rutama u svojoj ruting tabeli, pronalazi odgovarajuću rutu na
interfejsu Fa0/1, zatim šalje paket i ujedno dekrementira vrednost TTL polja, slika 23.
Prolaskom paketa kroz ruter menja se izvorišna i odredišna MAC adresa kao što se i vidi
na slikama 22 i 23. Na slici 22 se vidi da je izvorišna MAC adresa računara PC0 a
odredišna MAC adresa interfejsa Fa0/0 rutera0, na slici 23 izvorišna MAC adresa je
adresa interfejsa Fa0/1 rutera0 a odredišna MAC adresa Web servera.
TTL polje=1
Switch1 prihvata paket, poredi odredišnu MAC adresu sa adresama u svojoj MAC
tabeli, pronalazi poklapanje i šalje paket na portu Fa0/2. Web server prima paket,
uporedjuje IP adrese i utvrdjuje da je paket namenjen njemu. Web server zaključuje da je
primio ICMP Echo Request poruku, menja ICMP tip poruke u Echo Replay, postavlja
izvorišnu i odredišnu MAC adresu kao i izvorišnu i odredišnu IP adresu i paket se šalje ka
interfejsu Fa0/1 rutera 0, slika 24.
TTL polje
Ruter prima paket, poredi odredišnu IP adresu sa adresama u svojoj ruting tabeli,
pronalazi poklapanje, postavljaju se izvorišna i odredišna MAC adresa, dekrementira TTL
polje i šalje paket na interfejsu Fa0/0. Switch 0 prihvata paket, poredi odredišnu MAC
adresu sa adresama u MAC tabeli, pronalazi poklapanje šalje paket računaru PC0 preko
porta Fa0/3. PC0 prihvata paket, zaključuje da je paket namenjen njemu i vrši
dekapsulaciju paketa. Time je završen Trace Route proces. Vreme za koje paket predje
put od uredjaja do uredjaja kao i ukupno vreme prikazano je na slici 25.
Ukupno vreme
Slika 25 Vreme za koje paket predje putanju od PC0 do Web servera i nazad
Web Browser
Računar PC0 generiše paket koji predstavlja DNS query. Za odredišnu MAC adresu
i odredišnu IP adresu stavlja Broadcast adrese, kako DNS server pruža svoje usluge preko
odredjenog porta (53), na Transportnom sloju se vrši postavljanje izvorišnog i odredišnog
porta, slika 27.
Broadcast adresa
Broadcast adresa
Računar PC0 šalje paket do switcha, switch prihvata paket i uočava da je primljena
broadcast poruka pa prema tome vrši slanje paketa na sve aktivne portove osim na port sa
koga je paket stigao. Ruter 0, računar PC1 i DNS server primaju paket, medjutim Ruter i
PC1 odbacuju paket jer nemaju ni jednu uslugu koja „sluša“ na portu 53. DNS server prima
paket vrši dekapsulaciju i vidi da je primio DNS query za domen www.vtsnis.edu.rs,
razrešava ime domena i šalje DNS response. Parametri koje postavlja DNS Server prilikom
odgovora prikazani su na slici 29.
Na slici 30 prikazani su detalji DNS Answer polja. DNS server je pronašao IP adresu za
domen www.vtsnis.edu.rs .
Switch prima paket koji je DNS Server poslao, uporedjuje odredišnu MAC adresu sa
MAC adresama u svojoj MAC tabeli, pronalazi poklapanje i vrši prosledjivanje paketa preko
porta Fa0/3 tj. ka računaru PC0. PC0 prihvata paket, vrši dekapsulaciju paketa i vidi da je
primio DNS Response u kome je razrešena IP adresa za traženi domen, slika 30. Na slici
31 prikazano je vreme za koje paket predje put od računara do DNS servera i nazad.
Kada računar sazna IP adresu Web servera on generiše HTTP paket i šalje HTTP
request Web Serveru gde metodom GET traži od servera odredjenu HTML stranicu. Kao
odredišna MAC adresa postavlja se adresa interfejsa Fa0/0 rutera 0 a kao odredišna IP
adresa postavlja se IP adresa Web servera. Kako Web server pruža usluge preko porta
80 u TCP zaglavlju postavlja se port 80 kao odredišni port. PDU detalji prikazani su na
slici 32.
Računar šalje paket, switch prima paket poredi MAC adrese i prosledjuje paket na
svom portu Fa0/4, paket dolazi do rutera, ruter poredi odredišnu IP adresu sa adresama u
svojoj ruting tabeli, pronalazi poklapanje i šalje paket preko svog porta Fa0/1. Paket stiže
do switcha 1, switch poredi odredišnu MAC adresu sa MAC adresama u svojoj MAC tabeli,
pronalazi poklapanje i prosledjuje paket na svom portu Fa0/2 tj. ka Web serveru. Web
server prima paket, vrši dekapsulaciju paketa, zaključuje da je paket namenjen njemu i da
sadrži HTTP request. Web server sada vraća odgovor, generiše paket koji sadrži HTTP
response, postavlja odredišnu MAC adresu, odredišnu IP adresu i odredišni Port na kome
sluša računar pošiljalac. Na slikama 33 i 33.1 prikazani su odlazni PDU detalji web servera.
Port računara PC 0
Server šalje paket HTTP response switchu koji prosledjuje paket do rutera 0, ruter
pronalazi odredišnu mrežu u svojoj ruting tabeli i preko interfejsa Fa0/0 šalje paket do
switcha 0 koji prosledjuje paket preko svog port Fa0/3 do računara PC0. Računar vrši
dekapsulaciju paketa, utvdjuje da je paket namenjen njemu i da je stigao sa IP adrese
192.168.2.20 i porta 80. Računar PC0 prima HTTP response od Web servera i prikazuje
podatke putem svog Web browsera, slika 34.
Na slici 35 prikazana su vremena putovanja HTTP paketa kao i ukupno vreme potrebno
da paket predje put od PC0 do Web servera i nazad.