Professional Documents
Culture Documents
Bilten 20
Bilten 20
BILTEN/BULLETIN
2011
2
CRNA GORA / MONTENEGRO
VRHOVNI SUD CRNE GORE / THE SUPREME COURT OF MONTENEGRO
BILTEN / BULLETIN
2011 GODINA / YEAR
ISNN 1800-5810
3
CRNA GORA
VRHOVNI SUD
BILTEN
2011
***
Obrazloţenje
Odredbama ĉlana 206 Zakona o obligacionim odnosima ("Sl. list CG", br.
47/2008), propisano je da u sluĉaju povrede prava liĉnosti sud moţe narediti na
trošak štetnika objavljivanje presude odnosno ispravke ili narediti da štetnik povuĉe
izjavu kojom je povreda uĉinjena ili što drugo ĉime se moţe ostvariti svrha koja se
postiţe naknadom.
Istim Zakonom u ĉlanu 207 stav 1 predvidjena je mogućnost da se zbog
povrede ugleda, ĉasti ili prava liĉnosti oštećenom dosudi praviĉna novĉana naknada
za duševne bolove, ako sud nadje da to opravdavaju okolnosti sluĉaja, a naroĉito
jaĉina bolova i njihovo trajanje.
U odredbama ĉlana 20 stav 1 Zakona o medijima ("Sl. list RCG", br. 51/02,
62/02 i "Sl. list CG", br. 46/10), predvidjeno je da je osnivaĉ medija odgovoran za
programske sadrţaje, ukoliko ovim zakonom nije drugaĉije odredjeno. U stavu 2 ista
zakonska odredba predvidja da ako medij objavi programski sadrţaj kojim se
narušava zakonom zaštićeni interes lica na koje se informacija odnosi ili kojim se
vrijedja ĉast ili integritet pojedinca, iznose ili pronose neistiniti navodi o njegovom
ţivotu, znanju i sposobnostima, zainteresovano lice ima pravo na tuţbu nadleţnom
sudu za naknadu štete protiv autora i osnivaĉa medija.
6
Predsjednik Suda,
Vesna Medenica,s.r.
7
PRAVNI STAV
***
PRAVNI STAV
Obrazloţenje
SUDSKA PRAKSA
10
Ako izmedju samog napada i odbijanja napada nije bilo srazmjere koja
bi bila neophodna da bi se odbio istovremeni neskrivljeni protivpravni napad,
prekoraĉene su granice nuţne odbrane.
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kţ. I br. 2/11 od 14.03.2011. godine)
12
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzp. br. 28/11 od 05.04.2011. godine)
13
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzp. br. 73/11 od 11.05.2011. godine)
14
Iz obrazloţenja:
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Kţ. I br. 26/11 od 26.04.2011. godine)
15
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kţ. I br. 31/11 od 24.05.2011. godine)
16
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzp. br. 81/11 od 27.05.2011. godine)
17
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzp. br. 70/11 od 18.04.2011. godine)
19
***
O b r a z l o ţ e nj e
granice svog ovlašćenja ili nevršenja svoje duţnosti pribavi sebi ili drugom
protivpravnu imovinsku korist ili prouzrokuje imovinsku štetu.
Drugostepeni sud u izreci i obrazloţenju presude je naveo da su optuţeni R.
Ţ, A. J. i Dj. Ţ. "iskoristili svoj sluţbeni poloţaj i prekoraĉili granice svojih
sluţbenih ovlašćenja". Navedene radnje ne predstavljaju elemente bića kriviĉnog
djela zloupotreba poloţaja u privrednom poslovanju iz ĉlana 272 stav 1 Kriviĉnog
zakonika, jer optuţeni R. Ţ. i A. J. imaju svojstvo odgovornog, a ne sluţbenog lica
kako to proizilazi iz izreke i obrazloţenja pobijane presude. Prema tome izreka
pobijane presude je nerazumljiva, ĉime je uĉinjena bitna povreda odredaba kriviĉnog
postupka iz ĉl. 376 st.1 taĉka 11 ZKP, koja drugostepenu presudu ĉini nezakonitom i
predstavlja razlog za njeno ukidanje.
Osim toga, drugostepeni sud je pogrešno utvrdio ĉinjeniĉno stanje, kako se to
osnovano ukazuje ţalbom Osnovnog drţavnog tuţioca u Podgorici.
Naime, drugostepeni sud u svemu prihvata odbranu optuţenog R. Ţ. koji je
tvrdio da je navedenu prodavnicu izdao u zakup optuţenom A. J. za servis mobilnih
telefona, što je u svojoj odbrani potvrdio optuţeni A. J. Dakle, svoju odluku u
odnosu na optuţenog R. Ţ. sud je zasnovao na njegovoj odbrani i odbrani optuţenog
A. J. Medjutim, drugostepeni sud nije cijenio od kakvog je znaĉaja za pravilno
ĉinjeniĉno utvrdjenje sadrţina Ugovora o djelu koji je zakljuĉen izmedju optuţenih
R. i A, iz kojeg proizilazi da je optuţeni R. Ţ. angaţovao optuţenog A. J. da radi u
njegovom maloprodajnom objektu kao serviser mobilnih telefona. Naime, u
Ugovoru o djelu je navedeno da je poslenik - serviser A. J. saglasan da bude
povremeno angaţovan na poslovima servisiranja mobilnih telefona u prodavnici
"M." koja posluje u okrivu D.O.O. "E-s." ĉiji je vlasnik i izvršni direktor optuţeni R.
Ţ. Stoga je drugostepeni sud bio duţan da svestranije ocijeni sadrţinu predmetnog
ugovora radi izvodjenja pravilnog zakljuĉka da li je optuţeni R. Ţ. izdao u zakup
maloprodajni objekat optuţenom A. J. ili je pak povremeno angaţovao optuţenog A.
J. da radi u njegovom maloprodajnom objektu radi servisiranja mobilnih telefona,
kako to proizilazi iz sadrţine predmetnog Ugovora o djelu, te da sledstveno tom
utvrdjenju ocijeni da li je optuţeni Dj. Ţ. prilikom kupovine mobilnih telefona od
optuţenog A. J. sa umišljajem pomogao optuţenim R. Ţ. i A. J. da pribave
imovinsku korist u iznosu od 1.530 € na ime neplaćenog poreza na promet.
U ponovnom postupku drugostepeni sud će nakon svestrane ocjene ţalbe
branioca optuţenih A. Ţ, A. J. i Dj. Ţ, koje su izjavljene protiv prvostepene presude
i svih spisa predmeta biti u mogućnosti da donese pravilnu i zakonitu odluku.
Sa iznijetih razloga, a na osnovu ĉlana 397 stav 1 ZKP, odluĉeno je kao u
izreci ovog rješenja.
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Kţ. I. br. 48/11 od 27.06.2011. godine)
21
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzp. br. 91/11 od 20.06.2011. godine)
23
Iz obrazloţenja:
strane, pa tek nakon što se uvjeri da radnju prelaska kolovoza moţe izvršiti
bezbjedno po sebe i ostale uĉesnike u saobraćaju zapoĉne prelaţenje kolovoza, što u
konkretnom sluĉaju nije uĉinio. Kod tih ĉinjenica, drugostepeni sud je pravilno
našao da nije dokazano da je optuţeni uĉinio kriviĉno djelo za koje je optuţen, pa ga
je sledstveno takvom utvrdjenju i pravilno oslobodio od optuţbe saglasno ĉlanu 363
taĉka 3 ZKP, o ĉemu su u drugostepenoj presudi dati dovoljni i valjani razlozi, koje
u svemu prihvata i ovaj sud."
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kţ. I br. 23/11 od 26.04.2011. godine)
25
Iz obrazloţenja:
svoje lijeve strane pri mimoilaţenju, već je zapoĉela obilaţenje te prepreke, usled
ĉega je na lijevoj kolovoznoj traci na oko 0,5 m od središne linije gledano u smjeru
ka Cetinju došlo do sudara prednjim lijevim djelovima vozila od kojeg se vozilo
kojim je upravljao optuţeni V. M. zarotiralo za ugao veći od 90 stepeni i zaustavilo
zadnjim dijelom uz odbojnu gredu a prednjim dijelom uz boĉni dio vozila kojim je
upravljala sada pok. P. M. a koje se zaustavilo na zemljanom nasipu sa desne strane,
kojom prilikom su saputnici u vozilo pok. P. M. zadobili tjelesne povrede i to: mldb.
S. D. teške tjelesne povrede u vidu potresa mozga i preloma 5 i 6 pršljena i lake
tjelesne povrede u vidu nagnjeĉenja glave i tijela i oguljutine ĉela, mldb.V. D. teške
tjelesne povrede u vidu potresa mozga i otvorenog preloma lobanje u predjelu ĉela i
lake tjelesne povrede u vidu rane tipa razderotine ĉeono i na gornjoj usni desno, a S.
V. tešku tjelesnu povredu u vidu potresa mozga i laku tjelesnu povredu u vidu
oguljutine glave.
Ovakvo ĉinjeniĉno ustanovljenje drugostepenog suda temelji se na osnovu
iskaza svjedoka V. D, S. D. i S. V, zapisnika o uvidjaju OB Budva od
19.2.2003.godine, medicinske dokumentacije za oštećene te nalaza i mišljenja
vještaka medicinske i saobraćajne struke, kojim dokazima je drugostepeni sud
opravdano poklonio vjeru, jer nema razloga koji bi dovodili u sumnju njihovu
vjerodostojnost.
Nije osnovan navod ţalbe branioca optuţenog da drugostepeni sud nije
pravilno utvrdio brzinu kretanja vozila kojim je upravljao optuţeni, kod ĉinjenice da
je na osnovu nalaza i mišljenja vještaka saobraćajne struke nesumnjivo utvrdjeno da
se optuţeni u trenutku kontakta i neposredno prije toga kretao brzinom od 58,7
km/h, o ĉemu su u pobijanoj presudi dati dovoljni i valjani razlozi koje u svemu
prihvata i ovaj sud, pa su stoga i ţalbeni navodi u tom pravcu neosnovani.
Na potpuno i pravilno utvrdjeno ĉinjeniĉno stanje drugostepeni sud je
pravilno primijenio Kriviĉni zakonik kada je radnju optuţenog pravno kvalifikovao
kao kriviĉno djelo teško djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja iz ĉlana 348
stav 1 u vezi ĉl. 339 st. 1 Kriviĉnog zakonika, tako da nijesu osnovani ni ţalbeni
navodi da je pobijanom presudom povrjedjen Kriviĉni zakonik na štetu optuţenog.
Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu i u dijelu odluke o uslovnoj osudi, pa je
našao da ţalbe nijesu osnovane ni u tom pravcu. Naime, drugostepeni sud je
pravilno utvrdio i cijenio sve okolnosti koje su od uticaja na izbor kriviĉne sankcije i
njenu visinu, pa je pravilno optuţenom utvrdio kaznu zatvora i istu uslovio na
vrijeme od jedne godine i šest mjeseci o ĉemu je dao valjane razloge u smislu ĉlana
369 stav 8 ZKP. Navedena kriviĉna sankcija i po ocjeni ovog suda, je primjerena
izvršenom kriviĉnom djelu, optuţenom kao uĉiniocu i predstavlja onu mjeru kojom
će se u svemu postići svrha izricanja uslovne osude iz ĉl. 52 Kriviĉnog zakonika, pa
nije bilo mjesta izricanju kazne zatvora optuţenom, kako se to predlaţe ţalbom
Osnovnog drţavnog tuţioca u Kotoru."
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kţ. I. br. 13/11 od 21.02.2011. godine)
27
KRIVIĈNO DJELO
FALSIFIKOVANJE SLUŢBENE ISPRAVE
(Ĉlan 414 stav 1 KZ)
Iz obrazloţenja:
drugostepenog suda nije prekoraĉena optuţba, a samim tim nije uĉinjena bitna
povreda odredaba kriviĉnog postupka iz ĉlana 376 stav 1 taĉka 8 ZKP."
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzp. br. 33/11 od 14.04.2011. godine)
29
Iz obrazloţenja:
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Kr. br. 8/11 od 01.02.2011. godine)
31
Iz obrazloţenja:
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Kr. br. 28/11 od 07.03.2011. godine)
32
STVARNA NADLEŢNOST
(Ĉlan 35 ZKP)
Iz obrazloţenja:
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Kţ. I br. 5/11 od 22.02.2011. godine)
33
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Krs. br. 1/11 od 14.02.2011. godine)
34
***
PRESUDA
O b r a z l o ţ e nj e
276 st. 2 u vezi st. 1 taĉ. 5 u vezi ĉl. 24 Kriviĉnog zakonika, odredi pritvor po
pritvorskom osnovu iz ĉl. 175 st. 1 taĉ. 4 ZKP.
Viši sud u Podgorici je rješenjem Kv. br. 272/2011 od 18.03.2011. godine,
ovaj predlog odbio kao neosnovan, nalazeći da je za odredjivanje pritvora po
predloţenom pritvorskom osnovu, potrebno da je za kriviĉno djelo propisana kazna
zatvora od deset godina ili teţa kazna, a zatim kontradiktorno zakljuĉuje da primjena
ovog pritvorskog osnova dolazi u obzir samo ako je za kriviĉno djelo propisana
kazna zatvora preko deset godina, pa obzirom da je okrivljenima stavljeno na teret
izvršenje kriviĉnog djela za koje zakon propisuje kaznu zatvora do deset godina, to
je sud našao da u konkretnom sluĉaju nema zakonskog osnova za odredjivanje
pritvora po ĉlanu 175 stav 1 taĉka 4 ZKP.
Po stanovištu tuţilaštva, ovakav stav Višeg suda, oĉigledno ne proizilazi iz
zakonskog teksta (ĉlan 175 stav 1 taĉka 4 ZKP) koji je jedini izvor prava u ovom
sluĉaju, te da je zakonodavac ţelio primjenu ovog pritvorskog osnova samo za
kriviĉna djela sa kaznom preko deset godina, to bi jasno i propisao izrazom "preko
deset godina", a formulacija "do deset godina zatvora" i " od deset godina zatvora",
logiĉno znaĉi i "deset godina zatvora", što nije sporno ni za našu sudsku praksu.
Dalje se u podignutom zahtjevu istiĉe, da kako je za kriviĉno djelo koje se
okrivljenima stavlja na teret, propisana i kazna zatvora od deset godina, to je jasno
da je u konkretnom sluĉaju bio ispunjen i objektivni uslov za odredjivanje pritvora
po zakonskom osnovu iz ĉlana 175 stav 1 taĉka 4 ZKP.
Predloţeno je da se uvaţi zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnog drţavnog
tuţilaštva Crne Gore i ne dirajući u pravosnaţno rješenje, utvrdi da postoji povreda
zakona na koju se ukazuje podignutim zahtjevom.
Nakon razmatranja spisa predmeta i navoda iznijetih u zahtjevu za zaštitu
zakonitosti, Vrhovni sud je našao:
Zahtjev je osnovan.
Rješenjem Višeg suda u Podgorici, Kv. br. 272/2011 od 18.03.2011. godine,
odbijen je kao neosnovan predlog Vrhovnog drţavnog tuţilaštva Crne Gore -
Odjeljenja za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih
zloĉina, za odredjivanje pritvora nakon podizanja optuţnice, po pritvorskom osnovu
iz ĉlana 175 stav 1 taĉka 4 ZKP, protiv okrivljenih D. A, T. I, B. B, V. M, F. V, K.
B, P. S, V. M. i S. S, zbog kriviĉnog djela zloupotreba ovlašćenja u privredi u
pokušaju iz ĉl. 276 st. 2 u vezi st. 1 taĉ. 5 u vezi ĉl. 20 Kriviĉnog zakonika i
okrivljenog D. S, zbog kriviĉnog djela zloupotreba ovlašćenja u privredi u
podstrekavanju iz ĉl. 276 st. 2 u vezi st. 1 taĉ. 5 u vezi ĉl. 24 Kriviĉnog zakonika, jer
po nalaţenju ovog suda, da bi pritvor bio odredjen po citiranom pritvorskom osnovu,
potrebno je da je za kriviĉno djelo propisana kazna zatvora od deset godina ili teţa
kazna, što znaĉi da primjena ovog pritvorskog osnova dolazi u obzir za kriviĉna
djela za koja je propisana kazna zatvora preko deset godina, a ne i do deset godina.
Ovakav stav niţestepenog suda, po ocjeni ovog suda, je pogrešan.
Odredbom ĉlana 175 stav 1 taĉka 4 ZKP, propisano je da se pritvor protiv
odredjenog lica, moţe odrediti kada je u pitanju kriviĉno djelo za koje je propisana
kazna zatvora od deset godina ili teţa kazna i koje je posebno teško zbog naĉina
36
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzz. br. 7/11 od 22.03.2011. godine)
37
RAĈUNANJE ROKOVA
(Ĉlan 189 stav 3 ZKP)
Iz obrazloţenja:
"Za kriviĉno djelo falsifikovanje sluţbene isprave iz ĉlana 277 stav 3 u vezi
st. 2 i 1 KZ RCG je propisano da će se uĉinilac kazniti zatvorom od 3 (tri) mjeseca
do 5 (pet) godina, tako da se kriviĉno gonjenje ne moţe preduzeti protekom 5 (pet)
godina od izvršenja kriviĉnog djela shodno odredbi ĉl. 95 st. 1 taĉ. 4 KZ SRJ (Zakon
koji je vaţio u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela) odnosno kad protekne dva puta
onoliko vremena koliko se po zakonu traţi za zastarjelost kriviĉnog gonjenja - ĉl. 96
st. 6 navedenog zakona.
Predmetno kriviĉno djelo je izvršeno dana 17.05.2000. godine i od tog dana
poĉinje da teĉe zastarjelost kriviĉnog gonjenja. Rok zastarjelosti kriviĉnog gonjenja
koji je odredjen na godine, u konkretnom sluĉaju iznosi deset godina, a shodno
odredbama ĉlana 189 stav 3 ZKP, rokovi odredjeni po mjesecima, odnosno
godinama završavaju se protekom onog dana poslednjeg mjeseca odnosno godine
koji po svom broju odgovara danu kada je rok otpoĉeo.
Pri navedenom, po nalaţenju ovog suda, neosnovani su navodi iz zahtjeva za
zaštitu zakonitosti da je zastarjelost kriviĉnog gonjenja nastupila dana 17.05.2010.
godine kada je drugostepeni sud odrţao sjednicu vijeća i donio presudu, već je ista
nastupila protekom dana 17.05.2010. godine."
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzz. br. 2/11 od 31.01.2011. godine)
38
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzp. br. 6/11 od 11.03.2011. godine)
39
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzp. br. 43/11 od 12.04.2011. godine)
40
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzp. br. 94/11 od 28.06.2011. godine)
41
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzp. br. 82/11 od 08.06.2011. godine)
42
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kţ. I br. 20/11 od 18.04.2011. godine)
43
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzp. br. 27/11 od 22.02.2011. godine)
45
Iz obrazloţenja:
kontakta motocikla i prednje lijeve strane putniĉkog motornog vozila "Zastava 101"
jer je izrekom presude predstavljeno da se motocikl kretao iza vozila "Zastava 101"
u momentu kada je to vozilo skretalo ulijevo.
Za razliku od ovakvog ĉinjeniĉnog utvrdjenja iz izreke presude, drugostepeni
sud u obrazloţenju svoje odluke daje sasvim druge razloge po pitanju nastanka
predmetne saobraćajne nezgode. Naime, u obrazloţenju drugostepene presude
navodi se da je do saobraćajne nezgode došlo usljed propusta vozaĉa putniĉkog
vozila "Zastava 101" koji je vršio radnju skretanja ulijevo u trenutku kada je to
vozilo bilo preticano od strane motocikla kojim je upravljao K. S, a koji je preduzeo
radnju preticanja sa lijeve strane, posmatrano za smjer kretanja vozila "Zastava 101"
i da je u toj fazi došlo do kontakta putniĉkog vozila i motocikla. Dakle, za razliku od
obrazloţenja, u izreci pobijane presude nedostaje ĉinjeniĉni navod iz dispozitiva
optuţnice u pogledu radnje izvršenja drugog uĉesnika u nezgodi optuţenog K. S. "i
koji je preduzeo radnju preticanja vozila optuţenog V.", a što je od znaĉaja za
postojanje obiljeţja bića kriviĉnog djela u pitanju.
Prema tome, ĉinjeniĉni opis iz izreke drugostepene presude sadrţi drugaĉiji
opis radnji uĉesnika predmetne saobraćajne nezgode od onoga koji je naveden u
razlozima presude, što jasno ukazuje na protivrjeĉnost izmedju izreke presude i
njenih razloga."
Iz obrazloţenja:
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Kţ. I br. 8/11 od 28.03.2011. godine)
48
Iz obrazloţenja:
"Presudom Višeg suda u Bijelom Polju Kţ. br. 428/10 od 3.12.2010. godine
oglašeni su krivim V. V, zbog kriviĉnog djela napad na sluţbeno lice u vršenju
sluţbene duţnosti iz ĉlana 376 stav 3 u vezi st. 2 i 1 u produţenom trajanju u vezi ĉl.
49 Kriviĉnog zakonika i I. B, zbog kriviĉnog djela napad na sluţbeno lice u vršenju
sluţbene duţnosti iz ĉl. 376 st. 3 u vezi st. 1 Kriviĉnog zakonika.
Protiv te presude ţalbu je izjavio branilac optuţenih Dj. D, advokat iz
Podgorice, zbog bitne povrede odredaba kriviĉnog postupka, pogrešno i nepotpuno
utvrdjenog ĉinjeniĉnog stanja, povrede Kriviĉnog zakonika i odluke o kazni, s
predlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na
ponovni postupak i odluĉivanje, ili pak ista preinaĉi i optuţeni oslobode od optuţbe.
U toku ţalbenog postupka branilac optuţenih V. V. i I. B, advokat Dj. D. i
branilac optuţenog V. V, D. K, iz Bijelog Polja, podnijeli su zahtjev za ponavljanje
kriviĉnog postupka protiv oba optuţena, navodeći da je optuţenom V. V. sudjeno u
odsustvu saglasno ĉlanu 312 stav 3 ZKP, da se radi o istom dogadjaju i istim
dokazima u odnosu na oba optuţena, tako da se postupak u odnosu na optuţenog I.
B. ne moţe izdvojiti bez štete za pravilno presudjenje. Pošto je optuţeni V. V.
saznao za presudu Višeg suda dana 10.12.2010. godine i da se sada nalazi u
Istraţnom zatvoru u Podgorici, predloţeno je da se dozvoli ponavljanje kriviĉnog
postupka u odnosu na oba optuţena kako bi se optuţenima sudilo u njihovom
prisustvu.
Imajući prednje u vidu odluĉeno je da se postupak po ţalbi branioca optuţenih
obustavi i spisi predmeta vrate prvostepenom sudu kao nedleţnom za donošenje
odluke po navedenom zahtjevu za ponavljanje kriviĉnog postupka."
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzp. br. 24/11 od 22.02.2011. godine)
51
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzz. br. 9/11 od 24.05.2011. godine)
53
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kţ. I br. 17/11 od 14.03.2011. godine)
54
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzz. br. 4/11 od 09.05.2011. godine)
55
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzp. br. 10/11 od 22.02.2011. godine)
56
Iz obrazloţenja:
"Uz ovo se ukazuje, da je u pitanju skraćeni postupak (ĉlan 441 do 456 ZKP)
koji je pokrenut na osnovu optuţnog pedloga drţavnog tuţioca, a u kojem postupku
se shodno ĉl. 456 ZKP, obje stranke obavještavaju o sjednici vijeća drugostepenog
suda samo ako predsjednik vijeća ili vijeće nadje da bi prisustvo stranaka ili jedne
od njih bilo korisno za razjašnjenje stvari, pa u konkretnom sluĉaju to što branilac
osudjenog i pored stavljenog zahtjeva u ţalbi na presudu, nije pozvan na sjednicu
vijeća, nijesu povrijedjene odredbe kriviĉnog postupka u ţalbenom postupku. "
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzp. br. 18/11 od 21.02.2011. godine)
57
OSNOVANOST ZAHTJEVA
ZA VANREDNO UBLAŢAVANJE KAZNE
(Ĉlan 425 stav 6 ZKP)
Iz obrazloţenja:
"Prema odredbi ĉlana 423 ZKP, ublaţavanje pravosnaţno izreĉene kazne koja
nije izvršena, odnosno izdrţana, dozvoljeno je kad se po pravosnaţnosti presude
pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako
su postojale, a one bi oĉigledno dovele do blaţe osude.
Iz priloţene medicinske dokumentacije potkrijepljene su okolnosti koje se
navode u zahtjevu i to da osudjeni boluje od oboljenja gubitka bubreţnih funkcija,
da je lijeĉen na urološkom odjeljenju Bolnice Kotor, od 07.07.2008. do 17.07.2008.
godine i u Kliniĉkom centru Crne Gore u periodu od 28.05. do 07.07.2008. godine i
od 22.07.2008. godine do 04.08.2008. godine, a prema izvještaju ljekara zdrastvene
sluţbe ZIKS od 08.02.2011. godine, proizilazi da se isti moţe lijeĉiti jedino putem
dijaliza i duţim prisustvom u odredjenim nefrološkim klinikama, jer i sama dijaliza
ima svojih rizika pa mora biti pod strogom kontrolom nefrologa.
Po nalaţenju ovog suda, slabo zdravstveno stanje osudjenog koji se nalazi na
programu dijalize predstavlja novu okolnost, koja se pojavila po pravosnaţnosti
presude, a ista je od takvog znaĉaja da oĉigledno opravdava blaţu osudu od
izreĉene."
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Kzu. br. 12/11 od 24.03.2011. godine)
58
Iz obrazloţenja:
"Prema odredbi ĉlana 423 ZKP, ublaţavanje pravosnaţno izreĉene kazne koja
nije izvršena, odnosno izdrţana, dozvoljeno je kad se po pravosnaţnosti presude
pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako
su postojale, a one bi oĉigledno dovele do blaţe osude.
Iz spisa predmeta se utvrdjuje da je osudjenom za navedeno kriviĉno djelo
izreĉena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, uz primjenu odredaba o
ublaţavanju kazne iz ĉl. 42 i 43 KZ SRJ, tako da se po zakonu kazna ne moţe više
ublaţiti."
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Kzu. br. 8/11 od 21.02.2011. godine)
59
OBLIGACIONO PRAVO
60
DEJSTVO PUNOMOĆJA
(Ĉlan 90 ZOO)
Iz obrazloţenja:
predmetne nekretnine, kao obaveze prodavca iz ugovora, sud će imati u vidu izjavu
saslušanog svjedoka K. K, datu pred prvostepenim sudom na raspravnom roĉištu od
01.04.1994. godine. Prema izjavi navedenog svjedoka, svjedok je drţao kljuĉeve od
predmetne kuće, koje nije predao I. Ţ. i R. M. na njihovo traţenje, nakon ĉega su oni
provalili predmetnu nekretninu, a svjedok je preko rodjaka u Sloveniji javio M. da
su neki provalili u njenu kuću, pri ĉemu je on i dalje zadrţao kljuĉeve kod sebe. Jer,
predaja, odnosno uspostavljanje drţavine nije valjano ako je drţalac istu stekao
prinudom ili silom. Ovo stoga što punomoćje ovjereno kod organa uprave, a ne kod
suda, kako to propisuju odredba ĉlana 90 ZOO u vezi ĉl. 11 Zakona o prometu
nepokretnosti, proizvodi dejstvo samo ako je na osnovu istog zakljuĉeni ugovor
izvršen na valjan naĉin.
Tek nakon što pravilno utvrdi da li su ugovaraĉi svoje obaveze izvršili na
valjan naĉin sud će ocijeniti da li je sporno punomoćje konvalidirano i da li
predmetni ugovor proizvodi dejstvo i obavezuje ugovorne strane, a što znaĉi da će
tek tada biti u mogućnosti da zakonito odluĉi u predmetnoj pravnoj stvari."
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 96/11 od 30.03.2011. godine)
62
TUMAĈENJE UGOVORA
(Ĉlan 99 ZOO)
Iz obrazloţenja:
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 188/11 od 22.02.2011. godine)
64
***
R J E Š E NJ E
O b r a z l o ţ e nj e
"Odbija se kao neosnovana ţalba tuţenog DOO "G. - M. " Plav i potvrdjuje
presuda Osnovnog suda u Plavu, P. br. 101/2010 od 05.08.2010. godine u dijelu
izreke pod st. 1 i 2 u odnosu na tuţenog DOO "G. - M." Plav i ţalba tuţenih i
potvrdjuje presuda u dijelu izreke pod st. 4.
Ista presuda se preinaĉava u dijelu izreke pod st. 1 i 2 u odnosu na tuţenog G.
R. na naĉin što se u odnosu na ovog tuţenog odbija kao neosnovan tuţbeni zahtjev i
u dijelu izreke pod st. 3 kojim je odluĉeno o troškovima postupka tako što se zahtjev
za naknadu troškova postupka u odnosu na tuţenog G. R. odbija kao neosnovan, a
tuţeni "G. - M." Plav obavezuje da tuţiocu na ime troškova postupka nadoknadi
iznos od 225,00 €, u roku od 15 dana od dana dostavljanja presude."
Protiv presude drugostepenog suda prvotuţeni je blagovremeno izjavio
reviziju iz svih zakonom predvidjenih razloga. Predlaţe da se drugostepena presuda
u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno
odluĉivanje, ili da se obje presude u tom dijelu ukinu i predmet vrati prvostepenom
sudu na ponovno sudjenje.
Tuţilac u odgovoru na reviziju pobija navode iste i predlaţe da se odbije kao
neosnovana.
Revizija je osnovana.
Utvrdjeno je, u postupku koji je prethodio donošenju prvostepene presude, da
su stranke (tuţilac i prvotuţeni) 31.08.2005. godine zakljuĉile ugovor o zakupu
(ovjeren kod prvostepenog suda pod oznakom Ov. br. 835/05 od 31.08.2005.
godine), ĉiji je predmet tamo bliţe opisano zemljište koje je tuţilac kao zakupodavac
ustupio prvotuţenom kao zakupcu na korišćenje za vrijeme od 50 godina uz obavezu
zakupca plaćanja mjeseĉne zakupnine u iznosu od 500,00 eura, poĉev od dana
zakljuĉenja ugovora, s tim što je plaćanje dospjelih iznosa odloţeno za 2006.
godinu, a dospijevajućih iznosa svaka tri mjeseca u gotovom. Zakupac se obavezao
da na zakupljenom zemljištu podigne benzisku pumpu sa pratećim objektima.
Aneksom ugovora od 07.08.2007. godine tuţilac je kao zakupodavac dao saglasnost
da prvotuţeni kao zakupac, kao sredstvo obezbjedjenja vraćanja kredita koji je za
potrebe izgradnje benzinske pumpe podigao kod odredjene banke, stavi pod
hipotekom zakupljeno zemljište. U sluĉaju da zakupac iz bilo kojih razloga ne moţe
uredno da vrati kredit banci ĉiji rok je vraćanja utvrdjen na 10 godina, obavezu
vraćanja kredita preuzeo je tuţilac kao zakupodavac, a prvotuţeni kao zakupac se
saglasio da se nakon toga kao vlasnik benzinske pumpe upiše kod nadleţnog organa.
Utvrdjeno je, isto tako, da je tuţilac sa bankom kod koje je prvotuţeni uzeo kredit u
odredjenom iznosu zakljuĉio ugovor o solidarnom jemstvu (14.08.2007. godine)
kojim se obavezao prema banci kao povjeriocu da će, u sluĉaju da prvotuţeni kao
glavni duţnik ne ispuni svoje obaveze po ugovoru o kreditu, isplatiti obavezu
glavnog duţnika kao solidarni jemac. Tuţilac je vratio kredit banci (21.04.2010.
godine) obzirom da prvotuţeni nije izmirio svoje dospjele obaveze po zakljuĉenom
ugovoru o kreditu.
Niţestepeni sudovi smatraju da su ispunjene pretpostavke za raskid ugovora o
zakupu, jer nalaze da je u pitanju ugovor kod kojega utvrdjeni rok za ispunjenje
ugovorne obaveze na ime isplate ugovorene zakupnine ima znaĉenje njegovog
66
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 369/11 od 16.06.2011. godine)
68
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 512/11 od 09.06.2011. godine)
69
ZELENAŠKI UGOVOR
(Ĉlan 141 ZOO)
***
R J E Š E NJ E
O b r a z l o ţ e nj e
Revizija je osnovana.
Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev da se utvrdi da je ništav ugovor
o kupoprodaji nepokretnosti zakljuĉen izmedju pravnog prethodnika tuţilje kao
prodavca sa jedne strane i tuţenog kao kupca sa druge strane ovjeren pred
prvostepenim sudom pod oznakom Ov. br. 2637/95 od 28.12.1995. godine (spisima
predmeta nedostaje ugovor ovjeren pod navedenom oznakom).
Prema obrazloţenju pobijane i prvostepene presude zakljuĉeni ugovor o
kupoprodaji nije ništav, jer za postojanje zelenaškog ugovora potrebno je, saglasno
propisima iz ĉlana 141 Zakona o obligacionim odnosima, da su kumulativno
ispunjeni svi uslovi za to predvidjeni - da "postoji oĉigledna nesrazmjera izmedju
onog što se ugovara u svoju korist i onoga što se po ugovoru daje, da je saugovornik
na nesrazmjernost uzajamnih davanja pristao zbog stanja nuţde, teškog materijalnog
stanja i nedovoljnog iskustva i da je druga ugovorna strana znajući za te okolnosti,
namjerno ih koristila da pribavi nesrazmjernu korist", a ĉije postojanje tuţilac nije
dokazao. Dalje, niţestepeni sudovi nalaze da zakljuĉeni ugovor nije prividan, već da
se radi o pravno valjanom ugovoru zakljuĉenom u skladu sa propisima iz ĉl. 11
Zakona o prometu nepokretnosti, jer je zakljuĉen u pismenom obliku i potpisi
ugovaraĉa ovjereni kod suda ĉijim potpisima je priznata sadrţina samog ugovora.
Medjutim, ovaj sud nalazi da je sa gledišta pravilne primjene materijalnog
prava, trebalo na nesumnjiv naĉin utvrditi, i o nadjenom dati potrebne razloge, da li
je pobijani ugovor zakljuĉen u cilju prometa nepokretnosti u kojem bi pravni
prethodnik tuţilje prodao svoju imovinu tuţenom, a tuţeni za uzvrat tuţiocu isplatio
ugovorenu cijenu, ili se, pak, suprotno tome zakljuĉenim ugovorom prikriva ugovor
o obezbjedjenju potraţivanja tuţenog prema tuţiocu iz moguće zakljuĉenog ugovora
o zajmu, na što bi ukazivala, bar za sada, odredba iz ĉlana 3 zakljuĉenog ugovora
obzirom da je njome propisano da stranke mogu odustati od ugovora ukoliko
prodavac vrati kupcu primljeni iznos prema ĉl. 2 i to do 31.05.1996. godine.
Slijedom toga nameće se zakljuĉak, bar za sada, da su niţestepene presude
zasnovane na pogrešnoj primjeni materijalnog prava i da baš zbog toga nijesu
utvrdjene sve bitne ĉinjenice za suštinsko rješavanje spora medju strankama, zbog
ĉega je pobijanu i prvostepenu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti
prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.
Sud će u ponovnom postupku, na novoj glavnoj raspravi, u cilju prethodno
navedenog utvrdjenja - da li je pobijani ugovor zakljuĉen u cilju prometa
nepokretnosti i da li je ovaj pravni posao stvarni izraz volje pravnog
prethodnika tuţilje kao prodavca da nepokretnost prenese u svojinu tuţenog,
ili pak u cilju obezbjedjenja potraţivanja tuţenog prema drugoj ugovornoj
strani iz ugovora o zajmu odredjenog novĉanog iznosa koji je tuţeni zakljuĉio
kao zajmodavac sa drugom ugovornom stranom kao zajmoprimcem. Ukazuje
se, pri tome, da stvar kojom se obezbjedjuje potraţivanje ne moţe preći u svojinu
povjerioca ako njegovo potraţivanje ne bude namireno od dospjelosti.
Pored toga, treba imati u vidu da se pojam zelenaškog ugovora zasniva na dva
kumulativno postavljena uslova - subjektivni i objektivni. Prema objektivnom,
potrebno je utvrditi oĉiglednu nesrazmjeru izmedju ĉinidbe i protivĉinidbe, razumije
71
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1656/10 od 02.02.2011. godine)
72
Iz obrazloţenja:
"U toku postupka pred sudom nije dovedeno u pitanje, da u lijeĉenju preloma
kao u datom sluĉaju postoje dvije jednako prihvaćene doktrine: jedna konzervatni a
druga operativni ortopedski pristup i da je na ljekaru da procijeni koju će metodu
primijeniti prilikom zbrinjavanja i daljeg lijeĉenja pacijenta. Da se sprovede
iskljuĉivo konzervativni naĉin lijeĉenja prihvatio je specijalista ortoped kada je 10
dana od povredjivanja tuţilje uradio kontrolni pregled, utvrdjujući zadovoljavajuću
poziciju fragmenata na mjestu preloma, koju je povredu primarno zbrinuo
specijalizant bez njegovog prisustva. Pred sudom nije dovedeno u pitanje ni to da
Sudekova bolest i njen razvoj, uopšte nije bila uslovljena izborom konzervativnog ili
hiruškog naĉina lijeĉenja. Vještaci sudsko medicinskog odbora se u svom nalazu
nijesu izjasnili u kojoj mjeri bi povreda, obzirom da se radi o vrlo komplikovanom
prelomu sa više koštanih odlomaka donjeg okrajka desne ţbiĉne kosti koji zahvata i
sam zglob korjena desne šake, ostavila trajne posledice koje bi dovele do umanjenja
ţivotne aktivnosti kod tuţilje i u kom stepenu. Prednje, bez obzira na to da li bi se u
lijeĉenju kod tuţilje primjenio konzervativni ili hiruški naĉin lijeĉenja, kao i to da li
je specijalizant prilikom zbrinjavanja povrede koju je zadobila tuţilja, osim što je
bez nadzora mentora primjenio dozvoljeni konzervativni naĉin lijeĉenja, uĉinio neki
drugi propust kako u postupku zbrinjavanja tako i u pogledu datih ljekova i savjeta
tuţilji.
Osnov odgovornosti tuţenog ne moţe biti sama ĉinjenica da je specijalizant
bez nadzora mentora izvršio zbrinjavanje vrlo komplikovanog preloma, već je nuţno
bilo ispitati da li je zbrinjavanje izvršeno adekvatno, te da li su posledice nastale
zbog nestruĉnog lijeĉenja ili bi pak posledice nastupile i u sluĉaju da je izabran
operativni metod, te u kom obimu tada nastupile, obzirom da je tuţilja zadobila
teţak prelom šake koji sam po sebi i u uslovima najbolje, najbrţe i najadekvatnije
zdravstvene zaštite ĉesto ostavlja teške posledice.
Iz iznijetog proizilazi da je ostalo nerazjašnjeno da li su komplikacije zbog
kojih tuţilja trpi tegobe izazvane izborom metode i naĉina lijeĉenja od strane
tuţenog kao i da li bi iste bile smanjene da je tuţilja sprovela preporuĉeni nastavak
lijeĉenja, odnosno koje su to posledice nastupile kod tuţilje usled povreda koje je
zadobila 18.02.2005. godine kada se okliznula i pala na ledenu površinu a koje su to
73
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 208/11 od 22.02.2011. godine)
74
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1683/10 od 02.02.2011. godine)
75
Iz obrazloţenja:
odredbi ĉl. 174 ZOO odgovara njen imalac. Sa navedenih razloga u reviziji se
neosnovano navodi da su niţestepeni sudovi pogriješili što su obavezali tuţenu
drţavu da prouzrokovanu štetu naknadi solidarno sa trećetuţenim - štetnikom.
U reviziji se neosnovano istiĉe da postoji razlog za iskljuĉenje odgovornosti
prvotuţene u smislu ĉl. 176 i 177 ZOO. Jer, niţestepeni sudovi pravilno zakljuĉuju
da je predmetna šteta prouzrokovana sluţbenim pištoljem sa kojim je trećetuţeni bio
zaduţen kao pripadnik specijalnih jedinica MUP. Uprkos tome što je prvotuţeni
znao i morao znati da je njegov sluţbenik zaduţen sa pištoljem, kao i da je isti nosio
i koristio prilikom vršenja poslova obezbjedjenja u kafu baru "B." u Podgorici,
prvotuţeni je propustio da vrši kontrolu nad korišćenjem pištolja i na taj naĉin, kao
imalac opasne stvari, svojom krivicom omogućio da trećetuţeni na protivpravan
naĉin upotrijebi opasnu stvar. U tome je i sadrţan osnov odgovornosti prvotuţene
kao imaoca opasne stvari u skladu da odredbom ĉl. 174 ZOO. Odgovornost
prvotuţene je objektivne prirode i ne postoje uslovi za oslobadjanje odgovornosti u
smislu ĉl. 177 st. 2 i 3 ZOO, obzirom da šteta nije nastala iskljuĉivom radnjom
trećetuţenog kao štetnika, koju prvotuţeni nije mogao predvidjeti i ĉije posledice
nije mogao izbjeći ili otkloniti.
Kod takvog stanja stvari, pravilan je zakljuĉak niţestepenih sudova da je
prvotuţeni kao imalac predmetnog oruţja - opasne stvari u smislu odredbe ĉlana 174
ZOO objektivno odgovoran da solidarno sa trećetuţenim naknadi štetu tuţiocima, sa
kojih razloga je reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu."
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 53/11 od 25.01.2011. godine)
77
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 157/11 od 09.02.2011. godine)
79
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 19/11 od 23.02.2011. godine)
80
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 448/11 od 27.04.2011. godine)
81
PODIJELJENA ODGOVORNOST
(Ĉlan 192 ZOO)
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 674/11 od 17.06.2011. godine)
82
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 200/11 od 12.04.2011. godine)
83
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 353/11 od 07.04.2011. godine)
84
***
Iz obrazloţenja:
"Prema ĉlanu 201 stav 2 ZOO, koji je bio u primjeni u vrijeme nastanka
spornog odnosa, u sluĉaju smrti nekog lica praviĉna novĉana naknada moţe se
dosuditi braći i sestrama za njihove duševne bolove ako je izmedju njih i umrlog
postojala trajnija zajednica ţivota. U konkretnom sluĉaju utvrdjeno je od strane
niţestepenih sudova da su tuţioci V. A. i V. M. ţivjeli u zajednici sa poginulim
bratom. Naime, V. A. je imao prijavljeno prebivalište u Kolašinu što je prvostepeni
sud utvrdio iz akta MUP od 26.06.2007. godine, a na poslove policajca koje je
obavljao u Baru u vrijeme smrti svog brata svakodnevno je putovao iz Kolašina. Što
se tiĉe tuţilje V. M. u postupku pred prvostepenim sudom je utvrdjeno da je u
vrijeme smrti svog brata ţivjela u zajednici sa njim i ostalim ĉlanovima porodiĉnog
domaćinstva, u kom periodu je bila redovan student fakulteta u Podgorici, te da se
njen boravak u mjestu studiranja ne moţe tretirati kao nepostojanje zajednice ţivota
sa poginulim. Ova tuţilja je nakon smrti brata zasnovala vanbraĉnu zajednicu u
februaru 2004. godine, a u postupku je utvrdjeno da do zakljuĉenja braĉne zajednice
nije došlo upravo zbog pogibije brata. Imajući navedeno u vidu neosnovani su
navodi revizije da u ovom sluĉaju ne postoji zakonski uslov za dosudjivanje naknade
nematerijalne štete ovim tuţiocima kao bratu i sestri poginulog.
Ukazivanje tuţenog u reviziji da od strane niţestepenih sudova nije pravilno
utvrdjeno postojanje doprinosa poginulog nastanku štete je bez znaĉaja, jer se
ovakvim isticanjem u stvari osporava ĉinjeniĉno stanje koje je utvrdjeno u postupku
od strane niţestepenih sudova, a u smislu ĉlana 400 stav 3 ZPP, revizija se ne moţe
izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrdjenog ĉinjeniĉnog stanja."
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 439/11 od 19.04.2011. godine)
85
Iz obrazloţenja:
naknadi tuţenom vrijednost postignute koristi, koju je dobio usled prelaska imovine
tuţenog - protivtuţioca bez pravnog osnova u korist svoje imovine, a saglasno
odredbi ĉlana 210 stav 1 ZOO.
Sa navedenih razloga, niţestepene presude je u ovom dijelu valjalo ukinuti i
predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.
U ponovnom postupku prvostepeni sud će imati u vidu primjedbe na koje se
ukazuje ovim rješenjem i dopunom dokazivanja utvrditi ko je bio u obavezi da
završi predmetni stan. Tek nakon toga sud će biti u mogućnosti da donese pravilnu i
zakonitu odluku u ovoj pravnoj stvari."
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 383/11 od 13.04.2011. godine)
87
Iz obrazloţenja:
"Prema odredbi ĉlana 274 ZOO sud će na zahtjev duţnika smanjiti iznos
ugovorne kazne ako nadje da je ona nesrazmjerno visoka, s obzirom na vrijednost i
znaĉaj predmeta obaveze. Prilikom odluĉivanja o zahtjevu duţnika za smanjenje
ugovorne kazne osnovno mjerilo je koliku je štetu povjerilac pretrpio usled povrede
ugovora. Ugovorna kazna je pretjerano visoka ako je ona mnogo veća od naknade
koju bi povjerilac dobio kada bi sud odredjivao visinu naknade štete zbog povrede
ugovora. Prilikom odluĉivanja o smanjenju ugovorne kazne uzimaju se u obzir i
obiĉaji u odredjenoj privrednoj djelatnosti, odnosno da li je ugovorna kazna
odredjena u visini koja je uobiĉajena za vrstu poslova u pitanju.
Što se pak tiĉe forme u kojoj duţnik mora da istakne zahtjev da se ugovorna
kazna smanji, kao i sadrţine takve izjave, takav zahtjev treba da bude dovoljno
odredjen i da sadrţi razloge zašto duţnik smatra da je ugovorna kazna pretjerano
visoka. Tuţeni je još u odgovoru na tuţbu istakao razloge zbog kojih smatra da je
ugovorna kazna pretjerano visoka i takav prigovor po nalaţenju ovog suda
predstavlja istovremeno traţenje da se ugovorna kazna smanji, pa su bez osnova
navodi revizije da tuţeni nije zahtijevao smanjenje ugovorne kazne.
Neosnovani su i navodi revizije da štetu za tuţioca predstavlja kamata koju je
mogao ostvariti da je iznos kupoprodajne cijene deponovao kod banke, obzirom da
obaveza tuţenog nije novĉana. Stoga su niţestepeni sudovi pravilno postupili kada
su ugovornu kaznu smanjili na visinu koja je uobiĉajena za vrstu poslova u pitanju
kod ĉinjenice da tuţilac na postojanje druge štete osim u vidu kamate revizijom ne
ukazuje."
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 589/11 od 09.06.2011. godine)
88
***
***
PRESUDA
O b r a z l o ţ e nj e
ovoj pravnoj stvari, obaveza plaćanje zateznih kamata, saglasno propsima iz ĉlana
277 stav 1 Zakona o obligacionim odnosima.
Na temelju toga, nije bilo razloga da drugostepeni sud preinaĉi prvostepenu
presudu. Pošto je to ipak uĉinjeno, ovaj sud je na osnovu ovlašćenja iz ĉlana 410
stav 1 ZPP, preinaĉio presudu drugostepenog suda i ţalbu tuţioca odbio kao
neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1206/10 od 18.01.2011. godine)
91
ZATEZNA KAMATA
(ĉlan 277 stav 1 ZOO)
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1635/10 od 14.12.2010. godine)
92
PAULIJANSKA TUŢBA
(Ĉlan 283 stav 2 ZOO)
Iz obrazloţenja:
svaki povjerilac ĉije potraţivanje je dospjelo za isplatu moţe pobijati pravnu radnju
svog duţnika bez obzira da li je njegovo potraţivanje nastalo prije nego što je
duţnik preduzeo pravnu radnju ili poslije toga. Osim toga, u momentu zakljuĉenja
poklona prvotuţenom je već bio poznat ishod svojinskog spora kod prvostepenog
suda (P. br 451/99), što potvrdjuje zakljuĉak da je raspolaganje predmetnim
ugovorom izvršeno u cilju osujećenja namirenja tuţilaca.
Isto tako, bez osnova su navodi revizije da su tuţioci bili duţni da prethodno u
izvršnom postupku naplate svoja potraţivanja, smatrajući to uslovom za podnošenje
paulijanske tuţbe. Jer, to što tuţioci nijesu pokrenuli izvršni postupak ne spreĉava ih
da svoja prava ostvare u ovom postupku. Uostalom, namirenje tuţilaca kao
povjerilaca se omogućava, olakšava i u svakom sluĉaju ubrzava pobijanjem pravne
radnje duţnika, a o tome se već valjano izjasnio i drugostepeni sud u pobijanoj
presudi.
Inaĉe, sudovi su prilikom odluĉivanja pravilno imali u vidu odredbu ĉlana 283
stav 2 ZOO prema kojoj se paulijanska tuţba moţe podnijeti samo protiv trećih lica
sa kojima je ili u ĉiju korist je preduzeta pravna radnja koja se pobija, pa su stoga
nepobijanim dijelom niţestepenih presuda i odbili tuţbeni zahtjev prema
prvotuţenom, zbog ĉega su bez znaĉaja i navodi revizije dati u tom pravcu."
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 443/11 od 11.05.2011. godine)
94
Iz obrazloţenja:
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 271/11 od 17.03.2011. godine)
97
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 249/11 od 16.06.2011. godine)
98
Sudsku zaštitu moţe uţivati samo ona stopa ugovorne kamate koja je
realna i uobiĉajena za odredjenu vrstu poslova, odnosno samo kamata koja se
iskazuje kao ekvivalent primjeren davaocu koje ĉini povjerilac iz ugovora o
kreditu.
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 60/11 od 27.04.2011. godine)
99
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 289/11 od 08.04.2011. godine)
100
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 473/11 od 11.05.2011. godine)
101
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1070/10 od 23.03.2011. godine)
103
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1303/10 od 30.11.2010. godine)
104
Iz obrazloţenja:
nepostojanje uzroĉne veze ĉinjenica koja njemu ide u prilog, pošto iskljuĉuje
njegovu odgovornost prema zajednici osiguranja."
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 132/11 od 12.04.2011. godine)
106
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 980/10 od 08.12.2010. godine)
107
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 642/11 od 08.06.2011. godine)
109
STVARNO PRAVO
110
Dioba imovine vrši se na naĉin da svaki suvlasnik dobije onaj dio koji
odgovara veliĉini, odnosno vrijednosti njegovog suvlasniĉkog dijela.
Iz obrazloţenja:
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 58/11 od 06.04.2011. godine)
111
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1219/10 od 02.03.2011. godine)
114
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1597/10 od 10.02.2011. godine)
115
***
Iz obrazloţenja:
( Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 467/11 od 12.05.2011. godine)
117
***
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 43/11 od 25.01.2011. godine)
119
Iz obrazloţenja:
"Kod utvrdjene ĉinjenice da se sporna kat. parc. br. 286 nalazi u zoni morskog
dobra, te da kao takva predstavlja dobro od opšteg interesa u smislu ĉlana 11 Zakona
o drţavnoj imovini ("Sluţbeni list CG", br. 21/09), koje po sili zakona predstavlja
drţavnu imovinu, niţestepeni sudovi su zakljuĉili da tuţilac nije aktivno legitimisan
da traţi zaštitu zbog uznemiravanja u smislu ĉl. 42 u vezi ĉl. 43 Zakona o osnovama
svojinsko - pravnih odnosa, pa su sledstveno tome tuţbeni zahtjev tuţioca odbili,
kao neosnovan.
Medjutim, osnovano se ukazuje revizijom da je pogrešan zakljuĉak
niţestepenih sudova o nedostatku aktivne legitimacije.
Nasuprot pravnom rezonovanju niţestepenih sudova po nalaţanju ovog suda
tuţilac je aktivno legitimisan u ovom sporu.
Odredbom ĉlana 42 stav 1 Zakona o osnovama svojinsko - pravnih odnosa je
propisano da ako treća osoba neosnovano uznemirava vlasnika ili pretpostavljenog
vlasnika na drugi naĉin a ne oduzimanjem stvari, vlasnik odnosno pretpostavljeni
vlasnik moţe tuţbom zahtijevati da to uznemiravanje prestane a ĉl. 43 istog Zakona
da suvlasnik odnosno zajedniĉki vlasnik ima pravo na tuţbu za zaštitu prava
vlasništva na cijelu stvar, a da suvlasnik ima pravo i na tuţbu za zaštitu svojega
prava na dijelu stvari.
Dakle, pravo na ovu zaštitu pripada vlasniku ili pretpostavljenom vlasniku
odnosno suvlasniku protiv svakog onog lica, koji uznemirava njegovo vlasniĉko
pravo na bilo koji naĉin osim oduzimanjem stvari. S tim u vezi za ukazati je da je
tuţilac dokazao da je pretpostavljeni vlasnik, s obzirom na utvrdjenu ĉinjenicu da je
isti u listu nepokretnosti br. 454 KO Baošići upisan kao suvlasnik u dijelu od 1/3 na
kat. par. br. 286, što ga ĉini aktivno legitimisanim da traţi zaštitu od neosnovanog
uznemiravanja svojine u odnosu na treće lice - tuţenog.
Zbog pogrešnog pravnog pristupa, niţestepeni sudovi su propustili da utvrde i
daju razloge o odluĉnim ĉinjenicama od znaĉaja za odluku o osnovanosti tuţbenog
zahtjeva, na koje je ranije bilo ukazano rješenjem ovog suda Rev. br. 260/09 od
28.05.2009. godine.
Imajući u vidu naprijed navedeno, presude nţestepenih sudova je valjalo
ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.
120
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 593/11 od 25.05.2011. godine)
121
Iz obrazloţenja:
"Utvrdjeno je da je tuţena vlasnik kat. parcele br. 2540 po kulturi šuma III
klase površine 3835 m2 upisane u listu nepokretnosti br. 189 KO Zaljevo, a tuţilja
vlasnik kat. parc. 2525 po kulturi livada III klase površine 2.067 m2 upisane u listu
nepokretnosti br. 433 KO Zaljevo. Pismenim kupoprodajnim ugovorom zakljuĉenim
izmedju prethodnika stranaka dana 25.09.1954. godine prodata je nepokretnost sada
povlasno dobro O. Š. - ocu tuţene, sa ostavljanjem prolaza i to po dnu livade sa
sijenom i slamom i po vrhu iste sa ostalim potrebama M. P. (vlasniku nekretnine sa
zapadne strana) s tim što livada koja se prodaje ima pravo prolaza preko imovine S.
F, po dnu iste u pravcu sjevernog dijela i širokog kufina. Saslušani svjedoci M. N,
M. N, P. I, N. R. i S. Ć, potvrdili su da je sezonska sluţbenost na predmetnom putu
preko parcele tuţilje uspostavljena navedenim ugovorom, a ovo jer se poštovao
sezonski dogovor da se vlasnicima medjusobno graniĉnih nepokretnosti kojima
gravitira predmetni putni pravac omogući iznošenje ljetine i to pravo prolaţenja je
trajalo onoliko koliko je bilo potrebno da se sijeno pokosi, osuši, pokupi i iznese.
Saslušani svjedoci, osim svjedoka O. Š. i Z. - sinova tuţene, potvrdjuju da je
uspostavljenu sluţbenost u granicama i na naĉin kako je to precizirano izrekom
koristila tuţena i njen pravni prethodnik sve do izgradnje magistralnog puta Bar -
Ulcinj, od kada isti ne poštuju sezonski dogovor i sluţbenost prolaza samovoljno
koriste u skladu sa svojim potrebama u svako doba godine.
Kod takvog utvrdjenja, pravilno su niţestepeni sudovi zakljuĉili da je tuţilja
dokazala da tuţena ima samo pravo sezonske sluţbenosti preko parcele tuţilje kako
je to bliţe navedeno izrekom presude i da je to pravo stekla ugovorom o kupoprodaji
zakljuĉenim izmedju pravnih prethodnika stranaka 1954. godine. To što su pravni
prethodnik tuţene i tuţena koristili sluţbenost u većem obimu od one nastale
ugovorom i seoskim dogovorom, ne moţe dovesti do sticanja stalne sluţbenosti
putem odrţaja. Ovo sa razloga što su tuţeni prolaz preko livade tuţilje koristili bez
njenog znanja i odobrenja, obzirom da ista ţivi u inostranstvu, a M. N. i M. N,
kojima je tuţilja dala livadu na korišćenje su sprjeĉavali tuţene da prolaze
motokultivatorom u periodu kada na to nemaju pravo, što je bio i povod za
pokretanje postupka pred sudom. Dakle, svako korišćenje puta preko parcele tuţilje
mimo utvrdjenog prava i mimo njene saglasnosti bi bila zloupotreba povjerenja
tuţilje kao vlasnika posluţnog dobra, radi ĉega nema mjesta navodima revizije da su
odrţajem stekli pravo sluţbenosti prolaza tokom ĉitave godine.
122
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 5/11 od 23.02.2011. godine)
123
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 496/11 od 10.05.2011. godine)
124
HIPOTEKA
NIŠTAVOST ODREDBE UGOVORA O HIPOTECI
(Ĉlan 69 Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa, u vezi sa ĉl. 103 ZOO)
***
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1013/10 od 02.03.2011. godine)
125
NUŢNI PROLAZ
(Ĉlan 215 Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa
"Sl. list CG", br. 19/09)
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 167/11 od 23.02.2011. godine)
127
Iz obrazloţenja:
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 118/11 od 15.02.2011. godine)
129
SVOJINSKI ODNOSI
(Ĉlan 15 Zakona o etaţnoj svojini)
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 237/11 od 08.03.2011. godine)
131
NASLJEDNO PRAVO
132
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 261/11 od 29.03.2011. godine)
134
***
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 394/11 od 21.04.2011. godine)
135
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 371/11 od 06.04.2011. godine)
136
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 569/11 od 09.06.2011. godine)
138
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 470/11 od 08.06.2011. godine)
139
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 52/11 od 02.02.2011. godine)
141
***
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 359/11 od 30.03.2011. godine)
142
NEDOSTOJNOST ZA NASLJEDJIVANJE
(Ĉlan 126 Zakona o nasljedjivanju)
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 211/11 od 24.03.2011. godine)
143
***
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1660/10 od 29.12.2010. godine)
145
***
R J E Š E NJ E
O b r a z l o ţ e nj e
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1646/10 od 26.01.2011. godine)
147
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 281/10 od 19.01.2011. godine)
148
RASPRAVLJANJE ZAOSTAVŠTINE
UPUĆIVANJE STRANKE NA PARNICU
(Ĉlan 125 Zakona o vanparniĉnom postupku)
Iz obrazloţenja:
razloge zbog kojih su podnosioci revizije upućeni na parnicu, tako da je bez znaĉaja
to što su podnosioci revizije ustali sa tuţbom za odredjeno utvrdjenje nakon
završetka ostavinskog postupka, nakon donošenja prvostepenog rješenja. "
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 114/11 od 27.04.2011. godine)
150
***
R J E Š E NJ E
Usvaja se revizija i ukidaju rješenje Višeg suda u Podgorici, Gţ. br. 2326/10-
07 od 07.12.2010. godine i rješenje Osnovnog suda u Nikšiću, O. br. 829/09 od
10.02.2010. godine i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovni postupak.
Obrazloţenje
OGLAŠAVAJU SE
njegova zaostavština, koju ĉine nekretnine upisane u listu nepokretnosti br. 164. KO
Nikšić i 1/2 dijela nepokretnosti upisane u listu nepokretnosti br. 165. KO Nikšić, i
za naslednike na istoj oglašene sestre ostavioca A. D. i B. O. na po 1/2 idealnog
dijela.
Medjutim, revident je u ţalbi tvrdila da je ostavilac pored njih dvije imao i
treću sestru - najstariju B. V, koja je bila udata u Americi za D. H, da je ista umrla i
te da je iza njene smrti ostalo petoro djece, bez pruţanja podataka o prebivalištu
navedene naslednice i njene djece, o datumu njene smrti i bez pruţanja liĉnih
podataka za njenu djecu.
Iz spisa predmeta proizilazi da je prvostepeni sud postupajući po uputu datom
u rješenju Vrhovnog suda Crne Gore Rev. br.1304/09 od 03.11.2009. godine, na
roĉištu odrţanom dana 28.12.2009. godine, naloţio punomoćniku zakonske
naslednice B. O. da do 28.01.2010. godine, dostavi dokaze o tome ko su zakonski
naslednici po pravu predstavljanja iza smrti B. V, po kojem nalogu nije postupljeno.
Kod naprijed izloţenog utvrdjenja, niţestepeni sudovi su raspravili
zaostavštinu pok. B. Dj. na izloţeni naĉin, nalazeći da naslednica B. O. u toku
ostavinskog postupka nije pruţila sudu pouzdan podatak i dokaz, na osnovu koga bi
se moglo sa sigurnošću utvrditi da je i B. V. odnosno njena djeca, po pravu
predstavljanja naslednica, odnosno naslednici na zaostavštini ostavioca B. Dj, te da
sud nije bio duţan po sluţbenoj duţnosti tu ĉinjenicu utvrdjivati, s pozivom na
odredbu ĉlana 100 u vezi ĉl. 93 Zakona o vanparniĉnom postupku.
Medjutim, izloţeno rezonovanje niţestepenih sudova je neprihvatljivo, jer se
u konkretnom nije moglo odluĉivati primjenom pravila o teretu dokazivanja, kako su
to uĉinili niţestepeni sudovi.
Ĉlanom 97 ZVP ("Sluţbeni list RCG", br. 27/06) je propisano da se postupak
raspravljanja zaostavštine pokreće po sluţbenoj duţnosti, ĉim sud sazna da je neko
lice umrlo ili da je proglašeno za umrlo, a prema ĉlanu 127 stav 1 istog Zakona u
postupku raspravljanja zaostavštine sud će raspraviti sva pitanja koja se odnose na
zaostavštinu, a naroĉito o pravu na nasljeĊe, o veliĉini naslijedjenog dijela i o pravu
na legat.
Dakle, kako se postupak raspravljanja zaostavštine pokreće po sluţbenoj
duţnosti, niţestepeni sud je morao uzeti aktivno uĉešće i preduzeti sve radnje u
pravcu utvrdjivanja koja sva lica polaţu pravo nasljedja na zaostavštini pok. B. Dj, a
posebno kod postojanja punomoćja ovjerenog kod Osnovnog suda u Nikšiću, Ov.
br. 3528/895 od 20.08.1985. godine, kojim sestra B. V, ovlašćuje brata B. Dj. -
ostavioca da raspolaţe sa placem u Nikšiću - u ul. Omaladinskih brigada.
Prvostepeni sud prilikom raspravljanja zaostavštine propustio da na te okolnosti - ko
su nasljednici sasluša uĉesnike u ovom postupku - revidenta i nasljednicu A. D, te
pribavi izvještaj od nadleţnog matiĉara, kako je u smislu citirane zakonske odredbe
isti bio duţan da uĉini. Propust prvostepenog suda, nije sankcionisao drugostepeni
sud, zbog ĉega je rješenja niţestepenih sudova valjalo ukinuti i predmet vratiti
prvostepenom sudu na ponovni postupak.
152
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 350/11 od 23.04.2011. godine)
153
RJEŠENJE O NASLJEDJIVANJU
(Ĉlan 139 Zakona o vanparniĉnom postupku)
Iz obrazloţenja:
pruţanje svojinsko - pravne zaštite, te nije bilo mjesta usvajanju tuţbenog zahtjeva,
kako to pravilno nalaze niţestepeni sudovi."
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 482/11 od 08.06.2011. godine)
155
PORODIĈNO PRAVO
156
Iz obrazloţenja:
cijenili interese djeteta u pogledu naĉina vršenja roditeljskog prava roditelja kojem
dijete nije povjereno i o svemu ovome prvostepeni sud je u svojoj odluci dao
dovoljne i valjane razloge, koje je s pravom prihvatio i drugostepeni sud."
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 490/11 od 10.05.2011. godine)
158
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 629/11 od 17.06.2011. godine)
159
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 248/11 od 10.03.2011. godine)
160
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 410/11 od 19.04.2011. godine)
161
***
Iz obrazloţenja:
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 164/11 od 15.02.2011. godine)
163
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 127/11 od 09.02.2011. godine)
165
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 334/11 od 11.05.2011. godine)
166
Iz obrazloţenja:
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. U. br. 6/11 od 25.05.2011. godine)
168
***
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 630/11 od 08.06.2010. godine)
170
***
PRESUDA
O b r a z l o ţ e nj e
imovini iznosi 1/5, ili obje presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na
ponovno sudjenje.
Protivtuţilja u odgovoru na reviziju predlaţe da se revizija odbije kao
neosnovana.
Po razmatranju spisa predmeta, ovaj sud je našao da je revizija djelimiĉno
osnovana.
U postupku pred prvostepenim i drugostepenim sudom nije uĉinjena bitna
povreda odredaba parniĉnog postupka iz ĉlana 367 stav 2 taĉka 12 ZPP, na ĉije
postojanje ovaj sud, u skladu sa ĉl. 401 istog zakona, pazi po sluţbenoj duţnosti.
Prema stanju u spisma, prvostepeni sud je utvrdio da je sporni stan otkupio D.
N, kao nosilac stanarskog prava na osnovu ugovora o otkupu Ov. br. 433/92 od
23.04.1992. godine. Stan mu je dodijeljen na korišćenje na osnovu radnog odnosa
1977. godine, kada su sa njim u porodiĉnom domaćinstvu ţivjeli supruga i dvoje
djece. Protivtuţilja je ţivjela sa N. u vanbraĉnoj zajednici od maja 1991. godine, sve
do njegove smrti 03.04.2002. godine.
Niţestepeni sudovi su zakljuĉili da je udio vanbraĉnih supruţnika u sticanju
zajedniĉke imovine jednak, polazeći od ĉinjenice da je stan otkupljen zajedniĉkim
sredstvima u vrijeme trajanja vanbraĉne zajednice. Takodje, niţestepeni sudovi
smatraju da ĉinjenica da je stan dodijeljen N. 1977. godine nije relevantan za
drugaĉije odluĉivanje, obzirom da je stan otkupljen za vrijeme trajanja vanbraĉne
zajednice, te da stanarsko pravo ne predstavlja zajedniĉku imovinu i samo po sebi ne
znaĉi da je N. doprinos bio veći od doprinosa protivtuţilje.
Medjutim, ovaj sud nalazi da ovakvo zakljuĉivanje niţestepenih sudova nije
pravilno i zasnovano je na pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Sporni stan
dodijeljen je N. 1977. godine, prije zasnivanja vanbraĉne zajednice sa
protivtuţiljom, po osnovu radnog odnosa kada je imao tri ĉlana porodiĉnog
domaćinstva suprugu i dvoje djece, što je moralo biti uticaja na dodjelu stana, bez
obzira što ĉlanovi porodiĉnog domaćinstva nijesu navedeni u ugovoru o korišćenju
stana. Stoga je doprinos protivtuţilje u sticanju zajedniĉke imovine manji od
doprinosa njenog vanbraĉnog supruga. Ovo bez obzira što se radilo o stanarskom
pravu jer je steĉeno stanarsko pravo bilo osnov za zakljuĉenje ugovora o otkupu
stana. Njen doprinos u sticanju sastoji se u tome što je stan otkupljen zajedniĉkim
sredstvima za vrijeme trajanja vanbraĉne zajednice, radu u domaćinstvu, staranju
oko odrţavanja imovine i pomoći vanbraĉnom drugu. Zbog toga ovaj sud smatra da
njen udio u sticanju zajedniĉke imovine iznosi 1/3, dok je u preostalom dijelu
tuţbeni zahtjev neosnovan.
Na osnovu izloţenog odluĉeno je kao u izreci - ĉlan 410 stav 1 ZPP.
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 201/11 od 24.03.2011. godine)
172
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1666/10 od 24.12.2010. godine)
174
***
***
R J E Š E NJ E
O b r a z l o ţ e nj e
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 143/10 od 24.03.2011. godine)
176
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 9/11 od 23.02.2011. godine)
178
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1494/10 od 18.01.2011. godine)
179
Iz obrazloţenja:
"U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu o pravu svojine na nepokretnosti, a ĉije
je sudjenje u skladu sa ĉlanom 42 Zakona o parniĉnom postupku iskljuĉivo nadleţan
sud na ĉijem se podruĉju nalazi nepokretnost. Takva mjesna nadleţnost, koja je
imperativne prirode, iskljuĉuje primjenu opšte i svake druge mjesne nadleţnosti,
zbog ĉega i nema zakonske mogućnosti za delegaciju drugog suda, pa je predlog
podnijet u tom pravcu valjalo odbiti kao neosnovan.
Osim toga, po ocjeni ovog suda, eventualno nepostupanje po nalozima
drugostepenog suda predstavlja razlog za pobijanje prvostepene presude, a nije
razlog za delegaciju mjesne nadleţnosti suda."
Iz obrazloţenja:
Iz obrazloţenja:
"Predlog je osnovan.
Prema odredbi ĉlana 66 Zakona o parniĉnom postupku, Vrhovni sud moţe, na
predlog stranke ili nadleţnog suda, odredbiti da u pojedinom predmetu postupa
drugi stvarno nadleţni sud, ako je oĉigledno da će se tako lakše sprovesti postupak
ili ako za to postoje drugi vaţni razlozi.
Okolnost da je jedan od tuţilaca zaposlen u nadleţnom sudu na radnom
mjestu savjetnika vaţan je razlog koji opravdava delegaciju nadleţnosti.
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 107/11 od 09.02.2011. godine)
183
Iz obrazloţenja:
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 465/11 od 21.04.2011. godine)
184
STRANAĈKA SPOSOBNOST
(Ĉlan 76 ZPP)
Vjerska zajednica ima svojstvo pravnog lica, što znaĉi da moţe biti
stranka u postupku.
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 379/11 od 12.04.2011. godine)
185
TROŠKOVI POSTUPKA
(Ĉlan 161 st. 1 i 3 ZPP)
***
R J E Š E NJ E
O b r a z l o ţ e nj e
Što se pak tiĉe plaćene sudske takse na ţalbu protiv presude P. br. 348/02 od
30.01.2006. godine, koja je po ţalbi prvotuţenog ukinuta od strane višeg suda i
predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno sudjenje, prvotuţeni je zahtjev za
naknadu tih troškova trebao da stavi do završetka raspravljanja u ponovnom
postupku. Tuţeni je troškove opredijelio na iznos od 1.126,00 €, koliko mu je
pravosnaţno i dosudjeno presudom P. br. 250/2007 od 25.01.2008. godine.
Na osnovu izloţenog odluĉeno je kao u izreci.
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1344/09 od 12.05.2011. godine)
187
TUŢBA ZA UTVRDJENJE
NEDOPUŠTENOST TUŢBE
(Ĉlan 188 ZPP)
Iz obrazloţenja:
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 215/11 od 23.02.2011. godine)
188
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 712/11 od 05.07.2011. godine)
189
JEDINSTVENI SUPARNIĈARI
(Ĉlan 202 ZPP)
***
Iz obrazloţenja:
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 572/11 od 25.05.2011. godine)
190
Iz obrazloţenja:
"S druge strane, u odnosu na zahtjev tuţioca da mu tuţeni naknadi štetu jer
nije bio u mogućnosti da ostvari liĉne dohotke za radnike, niţestepeni sudovi
pogrešno odluĉuju odbacujući tuţbu kao nedopuštenu. Jer, to što tuţilac nije
legitimisan za podnošenje tuţbe za neostvarenu zaradu radnika nije procesna
pretpostavka za podnošenje tuţbe, da bi se tuţba odbacila, već je u pitanju
materijalno pravni odnos stranaka, o kome se mora meritorno odluĉiti. Stoga je u
ovom dijelu niţestepene presude valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu
na ponovno sudjenje."
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1304/10 od 24.12.2010. godine)
191
Iz obrazloţenja:
"Prema odredbi ĉlana 348 stav 1 ZPP ako je sud propustio da odluĉi o svim
zahtjevima o kojima se mora odluĉiti presudom ili je propustio da odluĉi o dijelu
zahtjeva stranka moţe, u roku od 15 dana od dana prijema presude, da predloţi sudu
da se izvrši dopuna presude.
Tuţeni je predloţio donošenje dopunske presude zbog toga što prvostepeni
sud izrekom presude nije odluĉio o prigovoru nedostatka aktivne legitimacije.
Medjutim, prigovor nedostatka aktivne legitimacije je materijalno pravni prigovor i
od njegove osnovanosti zavisi odluka o tuţbenom zahtjevu, pa se odluka o tom
prigovoru ne unosi u izreku presude. Kako je prvostepeni sud presudom odluĉio o
svim zahtjevima to nijesu bili ispunjeni uslovi iz citirane zakonske odredbe da se
izvrši dopuna presude."
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 377/11 od 21.04.2011. godine)
192
DOPUNSKA PRESUDA
(Ĉlan 350 stav 3 ZPP)
Iz obrazloţenja:
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 648/10 od 16.02.2011. godine)
193
Iz obrazloţenja:
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 110/11 od 01.02.2011. godine)
194
Iz obrazloţenja:
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 246/11 od 17.03.2011. godine)
195
Iz obrazloţenja:
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 442/11 od 27.04.2011. godine)
196
NEDOZVOLJENOST REVIZIJE
(Ĉlan 407 u vezi sa ĉl. 414 st. 1 ZPP)
Iz obrazloţenja:
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 706/11 od 28.06.2011. godine)
197
NEDOZVOLJENOST REVIZIJE
(Ĉlan 407 ZPP)
Iz obrazloţenja:
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1038/10 od 02.03.2011. godine)
198
NEDOZVOLJENOST REVIZIJE
(Ĉlan 404 ZPP u vezi sa ĉl. 344 Porodiĉnog zakona)
Iz obrazloţenja:
"Revizija je nedozvoljena.
Odredbom ĉlana 344 Porodiĉnog zakona ("Sl. list RCG", br. 1/2007)
propisano je da ako je pravosnaţnom presudom brak razveden ili poništen ne moţe
se upotrebom vanrednog pravnog sredstva izmijeniti odluka o prestanku braka, bez
obzira da li je koja od stranaka sklopila novi brak. Kako je revizija izjavljena protiv
presude protiv koje se po zakonu ne moţe podnijeti, reviziju je valjalo odbaciti kao
nedozvoljenu, saglasno odredbi ĉlana 407 ZPP."
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 715/11 od 28.06.2011. godine)
199
NEDOZVOLJENOST REVIZIJE
(Ĉlan 407 u vezi sa ĉl. 414 st. 1 ZPP)
Iz obrazloţenja:
"Revizija je nedozvoljena.
Prema odredbi ĉlana 414 stav 1 ZPP stranke mogu izjaviti reviziju protiv
rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosnaţno završen.
Rješenjem o spajanju parnica postupak se pravosnaţno ne završava, pa protiv
tog rješenja revizija nije dozvoljena.
Takodje je nedozvoljena i revizija i protiv dijela drugostepenog rješenja kojim
je ţalba odbijena kao neosnovana i potvrdjeno prvostepeno rješenje o ispravci
rješenja istog suda P. br. 823/99, I. br. 202/06 od 02.07.2009. godine, kojim je
odbijen predlog za odredjivanje privremene mjere.
Postupak obezbjedjenja regulisan je Zakonom o izvršnom postupku, a prema
odredbi ĉlana 9 toga zakona protiv pravosnaţnog rješenja donesenog u postupku
obezbjedjenja nije dozvoljena revizija."
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1561/10 od 10.02.2011. godine)
200
NEDOZVOLJENOST REVIZIJE
(Ĉlan 407 ZPP u vezi sa ĉl. 9 Zakona o izvršnom postupku)
Iz obrazloţenja:
"Po razmatranju spisa predmeta, ovaj sud je ispitao pobijano rješenje u smislu
ĉlana 401 ZPP, pa je našao da je revizija nedozvoljena.
Naime, u predmetnom sporu usvojen je predlog za izvršenje.
Shodno ĉlanu 9 Zakona o izvršnom postupku ("Sl. list RCG", br. 23/04)
propisano je, da protiv pravosnaţnog rješenja donešenog u postupku izvršenja i
postupku obezbjedjenja, nije dozvoljena revizija.
Imajući u vidu naprijed navedenu zakonsku odredbu, to je reviziju izvršnih
duţnika valjalo odbaciti."
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 489/11 od 10.05.2011. godine)
201
Iz obrazloţenja:
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 617/11 od 28.06.2011. godine)
202
Iz obrazloţenja:
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 163/11 od 24.03.2011. godine)
203
Iz obrazloţenja:
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 498/11 od 10.05.2011. godine)
204
RADNO PRAVO
205
***
***
PRESUDA
O b r a z l o ţ e nj e
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 31/11 od 24.03.2011. godine)
208
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 13/11 od 25.01.2011. godine)
210
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 493/11 od 11.05.2011. godine)
212
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 638/11 od 16.06.2011. godine)
213
Iz obrazloţenja:
"Tuţiocu je prestao radni odnos kod tuţenog u smislu ĉlana 111 stav 1 taĉka 1
Zakona o radu ("Sl. list RCG", br. 43/2003) zbog neopravdanog izostanka sa posla
pet radnih dana uzastopno i dalje. Nije sporno medju uĉesnicima postupka da je
tuţiocu usmenim putem omogućeno korišćenje prava na neplaćeno odsustvo koje
mu je odobrio direktor, a koje je poĉeo da koristi poĉev od 01.08.2005. godine. U
postupku je dalje utvrdjeno da je tuţeni donio rješenjem br. 823/20 od 01.01.2006.
godine kojim je rasporedio tuţioca na poslove tehnologa za kovanje na neodredjeno
vrijeme, kao i na poslove Topioca EPT postrojenja povremeno, koje rješenje mu je
uruĉeno dana 22.02.2006. godine. Nesporno je i to da u rješenju o rasporedu tuţioca
od 01.01.2006. godine nije naznaĉeno kada tuţilac treba da se javi na posao niti mu
je to saopšteno prilikom uruĉenja rješenja.
Imajući prednje u vidu, pogrešno su niţestepeni sudovi primijenili materijalno
pravo kada su odbili tuţbeni zahtjev tuţioca, nalazeći da je tuţiocu zakonito prestao
radni odnos, budući nije postupio po rješenju o rasporedu od 01.01.2006. godine, tj.
nije došao na posao pet i više radnih dana uzastopno, a zašto nije imao opravdanje.
Naime, po ocjeni ovog suda, polazeći od nespornih ĉinjenica da je tuţiocu
odobreno pravo na neplaćeno odsustvo poĉev od 01.08.2005. godine, a da u rješenju
o rasporedjivanju tuţioca na poslovima tehnologa na neodredjeno vrijeme, nije
odredjen datum kada tuţilac po tom rješenju treba da stupi na rad, to se u
konkretnom sluĉaju ne moţe govoriti o neopravdanom izostanku tuţioca sa posla u
periodu od 22.02.2006. godine, pa nadalje, a samim tim se nijesu ni ispunili
zakonski uslovi u smislu ĉlana 111 stav 1 taĉka 1 Zakona o radu za donošenje
osporenih rješenja. Jer, u konkretnom sluĉaju nema dokaza da je tuţeni na pravno
valjan naĉin prekinuo korišćenje neplaćenog odustva tuţiocu, obzirom da ga nije
pozvao da se odredjenog dana javi na posao, niti mu je to bilo oznaĉeno u rješenju o
rasporedu, tako da tuţilac objektivno nije ni mogao znati kada treba da se javi na
posao, radi postupanja po novom rasporednom rješenju, zbog ĉega je ovaj sud i
usvojio tuţbeni zahtjev i odluĉio kao u izreci ove presude."
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 279/11 od 11.05.2011. godine)
214
Iz obrazloţenja:
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 73/11 od 01.03.2011. godine)
216
Odluka o otkazu ugovora o radu donijeta prije isteka roka od pet dana
od dana dostavljanja upozorenja zaposlenom je nezakonita.
Iz obrazloţenja:
"Tuţiocu je otkazan ugovor o radu zbog razloga iz ĉlana 143 stav 1 taĉka 2
Zakona o radu. Prema odredbi ĉl. 143 st. 2 tog zakona, poslodavac je duţan da
prije otkaza ugovora o radu pisanim putem upozori zaposlenog na postojanje
razloga za otkaz ugovora o radu i da mu ostavi rok od najmanje pet radnih
dana od dana dostavljanja upozorenja da se izjasni na navode iz upozorenja.
Tuţeni je tvrdio da je upozorenje o postojanju razloga za otkaz ugovora
dostavio tuţiocu 16.01.2009. godine. Medjutim, iz prezentirane povratnice
prvostepeni sud nije mogao utvrditi koje je pismeno dostavljeno tuţiocu, jer to
povratnica ne sadrţi. Kod takvog stanja stvari, pravilno su niţestepeni sudovi
zakljuĉili da je tuţiocu povrijedjeno pravo na odbranu, pa da je rješenje o otkazu
ugovora o radu nezakonito.
No, ĉak i pod pretpostavkom da je upozorenje dostavljeno tuţiocu
16.01.2009. godine, pobijane odluke su nezakonite. Ovo zbog toga što je odluka o
otkazu ugovora o radu donijeta prije isteka roka od pet dana od dana dostavljanja
upozorenja. S tim u vezi, pravilno niţestepeni sudovi nalaze da se subota ne raĉuna
u radni dan."
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 11/11 od 10.03.2011. godine)
217
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 50/11 od 12.04.2011. godine)
218
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 61/11 od 10.03.2011. godine)
219
VISINA OTPREMNINE
(Ĉlan 30 - b Granskog kolektivnog ugovora za banke, druge
finansijske organizacije i osiguranja, ĉl. 1 st. 2 Zakona o Centralnoj banci
i ĉl. 2 Zakona o bankama)
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 341/11 od 11.05.2011. godine)
221
Iz obrazloţenja:
rasporedi na radno mjesto koje odgovara steĉenoj struĉnoj spremi ali ne i njegovom
aktuelnom profesionalnom i radnom statusu, bez obzira na duţinu trajanja takvog
rasporeda i razloge rasporedjivanja zaposlenog i bez obzira što mu na novom
radnom mjestu pripada zarada u visini kao i na ranijem radnom mjestu.
U postupku je nesumnjivo utvrdjeno da je tuţilja ugovorom, koji je otkazan
odlukom generalnog direktora tuţene br. 283 od 08.08.2008. godine, bila
rasporedjena na radno mjesto šefa sluţbe za razvoj, za koje radno mjesto je prema
Pravilniku o sistematizaciji iz 2005. godine tj. vremena rasporeda, za mjesto šefa
sluţbe za razvoj bila potrebna visoka struĉna sprema, minimum dvije godine radnog
iskustva i bio je neophodan jedan izvršilac, koji je imao dva zaposlena koji su mu
bili podredjeni. U opisu posla šefa sluţbe za razvoj bili su poslovi organizovanja
rada sluţbe i kreiranja planova za razvoj informacionog sistema.
Prema Pravilniku o sistematizaciji iz 2007. godine, za mjesto IT application
menager bilo je potrebno visoko ili više obrazovanje, samo jedna godina radnog
iskustva, pet izvršilaca i nema podredjenih zaposlenih.
Stoga jasno proizilazi da novi raspored tuţilje nije odgovarao njenom
aktuelnom profesionalnom i radnom statusu, zbog ĉega ista i nije prihvatila novi
raspored i zatraţila je da joj radni odnos prestane sporazumom uz isplatu
otpremnine, shodno odredbama ĉlana 23 i 24 ugovora o radu br. 146/28 od
30.06.2005. godine.
Kod takvog stanja stvari, po ocjeni ovog suda, prvostepeni sud je pravilno
postupio kada je usvojio tuţbeni zahtjev tuţilje, pravilno nalazeći da je ista ostvarila
pravo na isplatu otpremnine u smislu ĉlana 23 i 24 ugovora o radu, jer joj je radni
odnos kod tuţene prestao otkazom ugovora o radu br. 146/28 od 30.06.2005. godine,
kojim je bila rasporedjena na radno mjesto šefa sluţbe za razvoj informacionog
sistema u sektoru za informatiku i AOP. Zbog toga je drugostepenu presudu valjalo
preinaĉiti i potvrditi prvostepenu presudu."
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 768/10 od 21.12.2010. godine)
223
Iz obrazloţenja:
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 195/11 od 27.04.2011. godine)
224
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 240/11 od 08.04.2011. godine)
225
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1305/10 od 23.03.2011. godine)
226
Iz obrazloţenja:
nije imao. Pored toga, prvotuţilac je morao biti obuĉen za ovu vrstu posla i morala je
biti izvršena i provjera njegovog zdravstvenog stanja.
Bez osnova su navodi revizije drugotuţene, da na strani iste nema odgovornosti
za nastalu štetu. Jer, kako proizilazi iz nalaza vještaka zaštite na radu, drugotuţena kao
investitor radova je napravila propuste koji se ogledaju u tome što nije izradila tehniĉku
dokumentaciju i pribavila gradjevinsku dozvolu, što nije pribavila reviziju da je
tehniĉka dokumentacija izradjena u skladu sa propisima Zaštite na radu, tehniĉkim
standardima a što je bila u obavezi shodno ĉlanu 7 taĉka 3 Zakona o radu. Isto tako,
drugotuţena kao investitor nije ovjerila elaborat o uredjenju gradilišta koje izgradjuje
izvodjaĉ radova, nakon ĉega su mogli da otpoĉnu radovi, niti je sa izvodjaĉem radova
zakljuĉila ugovor o organizovanju i sprovodjenju mjera zaštite na radu, a što je bila u
obavezi shodno ĉl. 21 Zakona o zaštiti na radu.
Dakle, kod takvog stanja stvari, pravilno zakljuĉuju niţestepeni sudovi, da stoji
odgovornost oba tuţena da nadoknade štetu prvotuţenom i to prvotuţeni kao izvodjaĉ
radova, a drugotuţeni kao investitor, te su stoga isti shodno ĉlanu 207 ZOO solidarno
odgovorni da prvotuţiocu naknade predmetnu štetu. Isto tako, pravilno zakljuĉuju
niţestepeni sudovi, da nema osnova primjeni odredbe ĉl. 192 ZOO o podijeljenoj
odgovornosti, jer prvotuţilac svojim ponašanjem nije doprinio nastanku štetnog
dogadjaja, a time ni štete."
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 627/11 od 08.06.2011. godine)
228
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 226/11 od 13.04.2011. godine)
229
Iz obrazloţenja:
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 542/11 od 26.05.2011. godine)
231
"Po ocjeni ovog suda pravilan je pravni pristup niţestepenih sudova pa je traţenje
tuţioca s pravom odbijeno kao neosnovano.
Naime, u postupku kod niţestepenih sudova je utvrdjeno da je Izvršni odbor SO
Š. Odlukom br. 01-520/2 od 26.06.1992. godine ustupio PTP "S." na korišćenje,
predmetni stan, koji je tada bio u izgradnji. U ĉlanu IV Odluke predvidjeno je da će se
naĉin ustupanja stana na korišćenje i bliţi uslovi regulisati sporazumno izmedju PTP
"S." i SO Š. Nesporno je da nikada nije postupljeno u smislu navedenog ĉlana.
Dalje je utvrdjeno da je stambena komisija prvotuţene odlukom br. 01-138 od
16.03.1998. godine dodijelila na korišćenje u zakup predmetni stan Ć. R, koja odluka je
postala konaĉna i isti se uselio sa porodicom, koji ĉlanovi porodice ga i danas koriste.
Odlukom prvotuţene br. 01-1085 od 16.11.1999. godine stavljena je van snage
Odluka Izvršnog odbora Skupštine opštine Š. br. 01-520/2 od 26.06.1992. godine zbog
neizvršavanja obaveze preuzete taĉkom IV pomenute Odluke.
Stoga sporazum o ustupanju na korišćenje predmetnog stana nije do kraja
ispunjen, kako je to i naprijed navedeno, te tako pravo korišćenja nije prenijeto na PTP
"S." i bez dejstva je odluka o dodjeli stana tuţiocu pa je prvotuţena sa stanom s pravom
raspolagala dodjeljujući ga pravnom prethodniku drugo i treće tuţenih.
Svojstvo nosioca stanarskog prava shodno Zakonu o stambenim odnosima ("Sl.
list SRCG", br. 45/90) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja Odluke kojom je stan
dodijeljen tuţiocu, stiĉe se danom useljenja a po prethodno zakljuĉenom ugovoru o
korišćenju stana (ĉlan 57 pomenutog Zakona), koji se zakljuĉivao na osnovu konaĉne
odluke davaoca stana i pravnog lica koje vrši poslove odrţavanja stambenih zgrada i
stanova (ĉl. 65 Zakona o stambenim odnosima). Stoga tuţilac nije imao uslova niti je
ikada stekao svojstvo nosioca stanarskog prava na spornom stanu, zbog ĉega je
neosnovano njegovo traţenje, kako su to pravilno zakljuĉili i niţestepeni sudovi."
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 292/11 od 27.04.2011. godine)
232
Iz obrazloţenja:
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. br. 1402/10 od 16.02.2011. godine)
234
TRGOVAĈKO PRAVO
235
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. I br. 57/11 od 24.05.2011. godine)
237
Iz obrazloţenja:
Prema odredbi ĉlana 30 stav 4 ZPD, društvo ima pravo da tuţi odgovorno lice
kod privrednog suda kada se utvrdi da je došlo do nepravilnosti u upravljanju ili
poslovanju društva. Odgovorno lice kod "MS C." je izvršni direktor - M. M, tako da
bi u konkretnom sluĉaju, u smislu citirane zakonske odredbe, bili stvarno
legitimisani društvo - "MS C." DOO Podgorica i izvršni direktor društva M. M.
Istom zakonskom odredbom propisano je i da u sluĉaju da društvo ne tuţi
odgovorno lice, akcionar ima pravo da u svoje ime, a za raĉun društva tuţi
odgovorno lice u društvu koje je odgovorno za nepravilnosti u upravljanju ili
poslovanju društva (derivativna tuţba). Medjutim, uslov za podnošenje ove
tuţbe, kako je to predvidjeno navedenom zakonskom odredbom, je da je akcionar
prethodno u pisanom obliku zahtijevao od društva da tuţi odgovorno lice, a društvo
je taj zahtjev odbilo ili nije podnijelo tuţbu u roku od 30 dana od dana ponošenja
zahtjeva. Tuţilac sudu nije pruţio dokaze da se obraćao društvu sa navedenim
zahtjevom. Osim toga, ostvarena naknada štete po derivativnoj tuţbi pripada
društvu, kako je to dalje propisano odredbom ĉl. 30 st. 4 ZPD, a ne akcionaru
(osnivaĉu društva).
Odredbom ĉlana 30 stav 5 ZPD, predvidjena je i mogućnost podnošenja
individualne akcionarske tuţbe ako se radi o direktnoj povredi prava akcionara. U
predmetnom sporu to je zahtjev tuţioca za isplatu dividende, ali, kao što je to
naprijed reĉeno, provedenim dokazima nije utvrdjeno da je tuţiocu povrijedjeno to
pravo jer za isplatu dividende nije ispunjen uslov propisan odredbom ĉl. 63. st. 2.
ZPD (pravo na dividendu nastaje tek po donošenju odluke nadleţnog organa)."
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. I br. 69/11 od 07.06.2011. godine)
239
ODGOVORNOST KONCENDENTA ZA
PRAVNE NEDOSTATKE ISPUNJENJA
(Ĉlan 121 stav 2 u vezi sa ĉl. 508 - 515 ZOO)
Iz obrazloţenja:
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. I br. 26/11 od 09.03.2011. godine)
240
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. I br. 48/11 od 10.05.2011. godine)
241
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. I br. 53/11 od 25.05.2011. godine)
243
Iz obrazloţenja:
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. I br. 39/11 od 06.04.2011. godine)
245
Iz obrazloţenja:
od dana prestanka glavnog potraţivanja s pozivom na odredbu ĉl. 372 ZOO. S toga,
kako je glavno potraţivanje prestalo uplatama, o kojima je prethodno bilo rijeĉi a
tuţba podnesena dana 06.07.2001. godine, nalazi da je prigovor zastare u ovom
dijelu osnovan. Medjutim, zakljuĉak suda da je glavno potraţivanje prestalo je
suprotno sadrţini spisa - nalazu i mišljenju vještaka B. B, prema kojem je ostalo
neizmireno glavno potraţivanje u iznosu od 100.715,00 dinara. S tim, u vezi za
ukazati je da bi rezon drugostepenog suda bio pravilan samo u situaciji kada bi
glavno potraţivanje bilo u cjelosti isplaćeno. No, kako u konkretnom to nije sluĉaj,
kamata, kao posebno potraţivanje prati sudbinu glavnog potraţivanja. Isto tako,
nejasni su razlozi koji se tiĉu valjanosti izjave o kompenzaciji od 16.11.1997.
godine, koja glasi na iznos od 64.651,00 dinara.
Na pogrešan pravni rezon drugostepenog suda upućuje i odredba ĉlana 313
ZOO, kojom je propisano da ako duţnik pored glavnice duguje i kamate i troškove
uraĉunavanje se vrši tako što se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i najzad
glavnica.
Zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostepeni sud je tuţbeni zahtjev tuţioca
djelimiĉno usvojio, zbog djelimiĉne osnovanosti istaknutog prigovora zastare pritom
propuštajući da ocijeni da li je pravilno utvrdjeno ĉinjeniĉno stanje, te da ocijeni sve
ţalbene navode i da o istim da odgovarajuće razloge. Stoga je pobijanu presudu
valjalo ukinuti i predmet vratiti istom sudu - drugostepenom na ponovno sudjenje."
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. I br. 41/11 od 07.04.2011. godine)
247
Iz obrazloţenja:
"Prema stanju u spisima, rješenjem Privrednog suda u Podgorici, St. br. 10/10
od 25.03.2010. godine prihvaćen je predlog za pokretanje steĉajnog postupka nad
DOO "P." iz Tivta. Rješenjem istog suda St. br. 10/10 od 18.10.2010. godine
zakljuĉen je steĉajni postupak nad steĉajnim duţnikom DOO "P." iz Tivta, steĉajni
duţnik se smatra likvidiranim danom zakljuĉenja postupka, i naloţeno je
Centralnom registru da se steĉajni duţnik briše iz registra.
Kod izloţenog stanja stvari, koje je i nesporno, pravilno su niţestepeni sudovi
odluĉili kada su shodno odredbi ĉlana 216 stav 1 ZPP, obustavili postupak u ovoj
parnici, jer tuţilac nema pravnog sljedbenika.
Osnivaĉ tuţioca (steĉajnog duţnika), kome je vraćena imovina poslije
zakljuĉenja steĉajnog postupka, nije pravni sljedbenik likvidiranog preduzeća
(tuţioca), pa su neosnovani suprotni navodi revizije."
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. I br. 63/11 od 24.05.2011. godine)
248
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. I br. 19/11 od 24.02.2011. godine)
250
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Rev. I br. 22/11 od 24.02.2011. godine)
251
UPRAVNO PRAVO
252
Iz obrazloţenja:
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 53/11 od 14.02.2011. godine)
253
***
PRESUDA
Obrazloţenje
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 92/11 od 25.03.2011. godine)
255
***
PRESUDA
Obrazloţenje
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 232/11 od 10.06.2011. godine)
257
***
PRESUDA
O b r a z l o ţ e nj e
obrazloţenjem da je tuţilac mogao izjaviti ţalbu kao zainteresovano lice, u roku koji
stranka ima na ţalbu saglasno ĉl.219 st.2 Zakona o opštem upravnom postupku pa
kako u tom roku ţalba nije izjavljena rješenje je postalo pravosnaţno, a time je ţalba
nedopuštena sa obrazloţenjem da je ţalba pravilno odbijena na osnovu ĉlana 229
stav 2 Zakona o opštem upravnom potupku.
U pobijanoj presudi prihvaćen je pravni stav iz osporenog rješenja sa
obrazloţenjem da je prvostepeno rješenje br. 954-101-UP-2746/2006 od
03.05.2006. godine uruĉeno strankama - Skupštini etaţnih vlasnika i V. M. pa da je
rješenje postalo pravosnaţno dana 01.06.2006. godine.
Po nalaţenju ovoga suda Upravni sud je pogrešno našao da u upravnom
postupku nijesu povrijedjena pravila postupka što je bilo od uticaja na rješavanje
stvari i nije zbog toga poništio osporeni akt, saglasno ĉlanu 33 stav 2 Zakona o
upravnom sporu, pa je ovaj sud na osnovu ĉlana 46 stav 2 Zakona o upravnom sporu
našao da valja usvojiti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, preinaĉiti
pobijanu presudu i poništiti osporeno rješenje i to sa sljedećih razloga.
Prvostepeni organ je povodom iste upravne stvari i u odnosu na isti predmet
postupka donošenjem rješenja br. 954-101-UP 7028 od 17.12.2002. godine priznao
tuţiocu G. V. svojstvo zainteresovane stranke, kojim rješenjem je oglašeno ništavim
rješenje istog organa br. 954-101-UP-3185/2 od 01.07.2002. godine.
Iz obrazloţenja ovog rješenja se uvrdjuje da je donošenju istog prethodio
zahtjev G. V. zaveden pod brojem 467-101-UP-6963/02 od 13.12.2002. godine.
Iz spisa predmeta proizilazi da je prvostepeni organ pismenim putem
obavijestio G. V. o donošenju rješenja br. 954-101-UP-7028 od 17.12.2002. godine i
to dopisom br. 467-101-UP-6963/2002 od 10.01.2003. godine.
Nadalje se iz spisa predmeta utvrdjuje da je u istoj upravnoj stvari prvostepeni
organ donio rješenje br. 954-101-UP-448/2006 od 09.03.2006. godine kojim je
odbijen zahtjev za ponavljanje postupka podnesen od strane V. M. i da je rješenje
dostavljeno i G. V. potvrdjujući i na taj naĉin njegovo svojstvo stranke u vidu
zainteresovanog lica, dakle lica koje u smislu ĉlana 37 Zakona o opštem upravnom
postupku ima pravo da uĉestvuje u postupku.
U upravnom postupku jednom dobijeno svojstvo stranke u smislu ĉlana 37
Zakona o opštem upravnom postupku ne moţe se izgubiti u istoj upravnoj stvari
(osim ako stranka izriĉito ne izjavi da nije više zainteresovana za konkretni
postupak).
Medjutim, daljne vodjenje postupka ukazuje da je prvostepeni organ izgubio
iz vida tuţioca G. V. kao zainteresovanu stranku, te bez njegovog znanja i uĉešća
donosi u istoj pravnoj stvari prvostepeno rješenje br. 954-101-UP-2746/2006 od
03.05.2006. godine (koje je predmet upravnog spora). U dostavnoj naredbi ovog
rješenja više ne stoji konstatacija da će se rješenje dostaviti i G. V, kao u prethodno
oznaĉenim rješenjima.
Tuţilac tek naknadno saznaje da je donijeto ovo rješenje, bez da mu je data po
zakonu pripadajuća mogućnost da uĉestvuje u postupku i zahtijeva dostavu rješenja,
koje mu je dostavljeno i na koje je izjavio ţalbu u kojoj izmedju ostalog navodi da je
u donošenju rješenja uĉinjena povreda pravila postupka .
259
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 344/10 od 14.03.2011. godine)
261
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 56/11 od 14.02.2011. godine)
262
Iz obrazloţenja:
(Rješenje Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 137/11 od 28.04.2011. godine)
263
***
PRESUDA
Obrazloţenje
ponuda pred nadleţnim sudom pokrenuta parnica protiv B. i to parnica kojom treće
lice - vlasnik broda “M.” prema B. postavlja odštetni zahtjev na ime potonuća broda
na iznos od 7.950.000 USA dolara kao i iznos od 687.043,76 eura za odredjene
radove kompanije “H.” iz Bara, kao što nije ni sporna ĉinjenica da su oba tuţioca
nakon saznanja za ovu tuţbu odustali od potpisivanja ugovora i daljne tenderske
procedure.
Tuţeni S. za p. V. C. G. u osporenoj Odluci br. 01-361 od 17.06.2008. godine
u stavu 2 konstatuje da su oba ponudjaĉa odustala od tendera i da imajući u vidu
ĉlan 16 st. 5 Uredbe o prodaji akcija i imovine putem javnog tendera i taĉ. 20 i 21
Dokumenta “I. p.” gube pravo na povraĉaj depozita za Ponudu, odnosno da su se
stekli uslovi za realizaciju / naplatu Garancije za ponudu prvorangiranog punudjaĉa.
Iz tako formulisanog dispozitiva osporene Odluke u stavu 2 kao i
obrazloţenja istog akta proizilazilo bi da je rijeĉ o jednostavnom odustanku tuţioca
od dalje tenderske procedure i bez rijeĉi o spornom odnosu koji je nastao izmedju
tuţenog i tuţioca.
Odredbom ĉlana 15 Uredbe o prodaji akcija i imovine putem tendera je
odredjeno da se ponudom prihvataju uslovi tendera i nudi cijena za predmet
ugovora.
Suštinsko pitanje u predmetnom sporu jeste razlog zbog kojeg tuţioci
odustaju od dalje tenderske procedure. To je objektivna i nesporna ĉinjenica da je
došlo do pokretanja parnice radi naknade štete protiv B. kao tuţenog sa odštetnim
zahtjevom od 7.950.000 USA dolara i još iznosa od 687.043, 76 eura. Ta nova
ĉinjenica i izmijenjene okolnosti zbog nje u odnosu na ono što ĉini ponudu, uslove
tendera i cijenu, objektivno stavljaju u poziciju tuţioce da to više nije onaj pravni
posao kojeg su imali u vidu ulazeći u tendersku proceduru, jer kupovinom pod
takvim, novim okolnostima, zbog neizvjesnosti ishoda parnice pokrenute protiv B.
oni realno mogu doći u poziciju da kao sukcesor prava i obaveza pri eventualnoj
kupovini budu i obaveznik naknade štete. Ĉinjenica spora protiv B, kao
novopojavljena okolnost, visina odštetnog zahtjeva ĉiji je osnov potonuće broda
“M.” za koje treće lice kao tuţilac tvrdi da je odgovorno B, nije svakako uobiĉajni i
redovni oblik štete kao sastavni dio obavljanja privredne djelatnosti, već oĉigledno
vanredni i za redovno poslovanje neuobiĉajni dogadjaj, koji po visini postavljenog
zahtjeva prevazilazi uobiĉajne rizike u poslu, a pri neizvesnošću kako će se riješiti
pokrenuta parnica.
Po nalaţenju ovog suda, na što je ukazivano i u ranijoj presudi ovoga suda u
ovoj stvari, Upravni sud je bio duţan da objektivno sagleda da li bi tuţioci uopšte
uĉestvovali na tenderu da im je u saznanju da će se pokrenuti parnica protiv B. sa
višemilionskim odštetnim zahtjevom od strane trećeg lica i sa rizikom koji donosi
takav spor i u protivnom ako bi uĉestvovali pri takvoj okolnosti, šta bi tada bila
cijena koju nude tuţioci i što su tada uslovi tendera.
Po nalaţenju ovoga suda više je nego oĉigledno da tuţioci po novonastalim
okolnostima ne bi uĉestvovali na tenderu.
266
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 25/11 od 28.02.2011. godine)
269
***
PRESUDA
Obrazloţenje
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 113/11 od 20.05.2011. godine)
271
***
***
***
PRESUDA
Obrazloţenje
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 255/11 od 06.09.2011. godine)
273
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 13/11 od 02.02.2011. godine)
274
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 194/11 od 20.05.2011. godine)
276
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 24/11 od 01.04.2011. godine)
277
PORESKA TAJNA
(Ĉlan 16 Zakona o poreskoj administraciji)
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 272/11 od 06.09.2011. godine)
278
Iz obrazloţenja:
"U odnosu na pravno pitanje koji organ je nadleţan kao drugostepeni u ovoj
stvari, s obzirom na veliki protek vremena od donošenja prvostepenog rješenja i
nastale u medjuvremenu izmjene nadleţnosti drugostepenog organa, pobijana
presuda je dala pravilne razloge da Glavni administrator ima nadleţnost
drugostepenog organa u predmetnoj stvari, na koje razloge upućuje ovaj sud.
Kod naprijed navedenog stanja stvari pravilno je ţalba odbaĉena kao
neblagovremena od strane tuţenog Glavnog administratora, a pobijanom presudom
pravilno odbijena tuţba."
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 123/11 od 15.04.2011. godine)
279
Iz obrazloţenja:
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 27/11 od 02.02.2011. godine)
280
***
PRESUDA
O b r a z l o ţ e nj e
tuţenim, poslije godine dana od dana prijema tuţbe, sud nije dostavio tuţbu na
izjašnjenje. U istom predmetu tuţioci su zbog propusta u donijetim rješenjima suda
od 08.10.2009. i 07.12.2010. godine bili prinudjeni da izjavljuju ţalbe Višem sudu u
Podgorici. Konaĉno ukazuju da se usled takvog postupanja suda predmet i poslije
skoro 30 mjeseci nalazi još uvijek u fazi pripremnog roĉišta.
Objašnjavaju da su nezadovoljni tretmanom u naznaĉenim predmetima
predsjedniku Osnovnog suda u Kotoru podnosili kontrolni zahtjev dana 11.06.2010.
godine, kojim su traţili ubrzanje postupka u skladu sa odredbom ĉlana 9 Zakona o
zaštiti prava na sudjenje u razumnom roku. Odluĉujući po kontrolnom zahtjevu
prvostepeni sud je isti usvojio rješenjem od 16.06.2010. godine. Ukazuju da su
ovakvim ponašanjem prvostepenog suda u navedenim predmetima povrijedjena
njihova osnovna ljudska prava garantovana ĉlanom 32 Ustava Crne Gore i ĉl. 6 stav
1 Evropske Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog ĉega su
pretrpjeli nematerijalnu štetu.
Predlaţu da ovaj sud donese presudu kojom će tuţene obavezati da im na ime
naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na sudjenje u razumnom roku,
svakom pojedinaĉno, isplati iznos od po 5.000 €, što ukupno iznosi 125.000 €, kao i
da objavi presudu na internet stranici Vrhovnog suda Crne Gore, te da im nadoknadi
troškove parniĉnog postupka u iznosu od 4.500 € i to na ime takse na tuţbu i
naknade za zastupanje po AT.
U izjašnjenju na tuţbu aktom Pz. br. 45/11 od 26.01.2011. godine zastupnik
tuţene je osporio osnovanost tuţbenog zahtjeva, istiĉući da se po pravilu naknada
štete zbog povrede na sudjenje u razumnom roku dosudjuje po pravosnaţno
okonĉanom postupku, a da u konkretnom sluĉaju nije donijeta pravosnaţna odluka.
Osim toga, ukazao je i da je zahtjev previsoko opredijeljen i nerealan.
U sjednici vijeća razmotreni su cjelokupni spisi predmeta, ocjenjeni navodi
podnijete tuţbe, izjašnjenje na tuţbu, pa je vijeće našlo da je:
- tuţbeni zahtjev djelimiĉno osnovan.
Iz spisa predmeta se utvrdjuje da su tuţioci podnosili kontrolni zahtjev u
predmetima P. br. 619/08 i I. br. 101/07. Odluĉujući po tom zahtjevu predsjednik
Osnovnog suda u Kotoru je rješenjem Posl. br. VIII - Su. 602/2010 - Pos. br. P.
381/10/08, od 16.06.2010. godine, usvojio kontrolni zahtjev u predmetu P. br.
381/10/08, ali ne i u predmetu I. br. 101/07.
Polazeći od navedenih ĉinjenica i odredbe ĉlana 37 stav 3 Zakona o zaštiti
prava na sudjenje u razumnom roku ("Sl. list CG", br. 11/07), u konkretnom sluĉaju
je na Vrhovnom sudu samo da odredi praviĉno zadovoljenje zbog povrede prava na
sudjenje u razumnom roku u predmetu P. br. 381/10/08.
Stojeći na gornjem stanovištu cijenio je ovaj sud navode izjašnjenja na tuţbu,
pa je našao da su bez znaĉaja za drugaĉiju odluku, jer se i kod odredbe ĉlana 33 stav
3 Zakona o zaštiti prava na sudjenje u razumnom roku, na koju odredbu se zastupnik
tuţene poziva, moţe odrediti praviĉno zadovoljenje isplatom novĉane naknade, ako
stepen povrede prava na sudjenje u razumnom roku to opravdava.
Odluĉujući o visini novĉane naknade nematerijalne štete prouzrokovane
povredom prava na sudjenje u razumnom roku u navedenom parniĉnom
283
Iz obrazloţenja:
koji su iznosili i preko jedne godine nije preduzimao radnje u postupku i da je vijeću
prvostepenog suda bilo potrebno vrijeme duţe od šest mjeseci da odluĉi o ţalbi na
rješenje o spajanju postupka, pa ovakvo nepostupanje suda dovelo je do dugog
trajanja postupka. Ovaj sud je mišljenja da iznos od po 1.000 € svakom tuţiocu, kao
naknada nematerijalne štete zbog povrede prava na sudjenje u razumnom roku u
predmetu I. br. 246/10 (ranije oznake I. br. 72/99 i I. br. 2134/01) predstavlja
praviĉnu satisfakciju, srazmjernu utvrdjenoj povredi njihovog prava.
Sa iznijetih razloga ovaj sud je dosudio tuţiocima na ime praviĉne naknade,
zbog povrede prava na sudjenje u razumnom roku pojedinaĉno po 1.000 € odnosno
ukupno 2.000 €, dok je u preostalom dijelu za iznose - pojedinaĉno tuţiocima od po
4.000 € ili ukupno 8.000 €, zahtjev odbio kao neosnovan.
Na ukupno dosudjeni iznos naknade tuţiocima pripada pravo na zakonsku
kamatu od dana donošenja presude do isplate.
Imajući u vidu da su tuţioci po podnijetoj tuţbi uspjeli 20% u odnosu na
opredijeljeni zahtjev za naknadu štete, to su im srazmjerno uspjehu u sporu
dosudjeni troškovi postupka u iznosu od 37,50 €, saglasno odredbi ĉl. 152 ZPP, a
visina iznosa za sastav tuţbe je odredjena saglasno tarifnom broju 5 Advokatske
tarife."
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Tpz. br. 2/11 od 30.05.2011. godine)
289
Iz obrazloţenja:
pretjerano dugo trajanje postupka kojem tuţilac ni u ĉemu nije doprinio, a posebno
ĉinjenicu da sloţenost predmeta u ĉinjeniĉnom i pravnom smislu nije iziskivala
ovako dugo trajanje postupka, te interes tuţioca obzirom da je u pitanju imovina,
ovaj sud nalazi da iznos od 2.000,00 eura predstavlja praviĉno zadovoljenje zbog
povrede prava na sudjenje u razumnom roku, koji iznos je tuţiocu dosudjen, dok je
tuţbeni zahtjev u dijelu iznad dosudjenog odbijen kao neosnovan.
Na dosudjeni iznos tuţiocu pripada pravo na kamatu od dana donošenja ove
presude do isplate."
(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Tpz. br. 5/11 od 21.06.2011. godine)
291
USTAVNA ŢALBA
(Ustav Crne Gore - ĉlan 149 stav 1 taĉka 3)
PRAVO NA SLOBODU
- LIŠENJE SLOBODE I PRITVOR U KRIVIĈNOM POSTUPKU-
(Ustav Crne Gore - ĉl. 29 i 30)
***
ODLUKA
I - Usvaja se ustavna ţalba i ukida rješenje Višeg suda u Podgorici Kv. br.
340/11, od 6. aprila 2011. godine i rješenje Apelacionog suda Crne Gore Kţ.br. 308/11,
od 15. aprila 2011. godine, u odnosu na podnosioce ustavne ţalbe R.K. i D.M.
O b r a z l o ţ e nj e
Rješenjem Apelacionog suda Crne Gore Kţ. br. 308/11, od 15. aprila 2011.
godine, ţalbe branilaca optuţenih R.K. i D. M. odbijene su kao neosnovane.
Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (,,Sluţbeni list Crne Gore'', br.64/08):
Ustavni sud podsjeća i na pravni stav Evropskog suda u primjeni ĉlana 5 stav 3
Evropske konvencije. Prema stavu Evropskog suda, osnovanost sumnje, ma o kako se
teškom kriviĉnom djelu radi, nakon proteka vremena sama za sebe nije dovoljan pravni
osnov za produţenje pritvora. U presudi Kemmache v. France od 21. oktobra 1991.
godine sadrţano je sljedeće pravno mišljenje: u sluĉaju kad je pritvor utemeljen na
osnovanoj sumnji da je pritvorena osoba poĉinila kriviĉno djelo, dalje postojanje te
sumnje, nakon proteka odreĊenog vremena, nije više dovoljno. U tom sluĉaju, treba
utvrditi poziva li se sudska vlast na neke druge razloge koji opravdavaju dalje lišavanje
slobode. U sluĉaju procjene da su ti razlozi relevantni i dovoljni, potrebno je dalje
ispitati i ĉinjenicu jesu li nadleţni sudovi postupali s naroĉitom paţnjom u voĊenju
299
Ustavni sud, prije svega, ukazuje da odredba ĉlana 5 stav 3 Evropske konvencije
za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zahtijeva da lice bude lišeno slobode u
skladu sa ĉlanom 5 stav 1 taĉka c) Evropske konvencije, tj. da je lišavanje "zakonito" u
smislu navedenog ĉlana, a obuhvata podjednako i procesnu i materijalnu zaštitu takvih
lica. Evropski sud je zakljuĉio da poštovanje ĉlana 5 stav 3 Evropske konvencije
zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitanja u vezi sa pritvorom, te da odluku o
pritvoru donese pozivajući se na objektivne kriterijume predviĊene zakonom. Pri tome
je postojanje osnovane sumnje da je lice lišeno slobode poĉinilo kriviĉno djelo koje mu
se stavlja na teret conditio sine qua non za odreĊivanje ili produţenje pritvora, ali to
nakon odreĊenog vremena nije dovoljno, već se mora procijeniti da li za pritvor postoje
relevantni i dovoljni razlozi (Evropski sud, Trzaska protiv Poljske, presuda od 11. jula
2000. godine). Prema daljem stavu Evropskog suda, opravdanost pritvora zavisi i od
okolnosti konkretnog sluĉaja, koje moraju biti takve da upućuju na postojanje opšteg
(javnog) interesa koji je tako vaţan i znaĉajan da, uprkos pretpostavci nevinosti, preteţe
nad principom poštovanja slobode pojedinca.
Evropski sud uvaţava da potreba za odrţavanjem javnog reda moţe biti osnov za
odreĊivanje mjere pritvora u vrlo ograniĉenom obimu i da se ovaj osnov moţe koristiti
samo kada ĉinjenice pokazuju da bi puštanjem optuţenog na slobodu zaista bio narušen
javni red i mir (I.A. protiv Francuske).
(...) “ovo posebno imajući u vidu da su svi optuţeni javne ličnosti čiji je
prethodni rad, za razliku od ostalih optuţenih u ovom krivičnom predmetu, medijski
eksponiran i poznati su mnogo širem krugu graĎana Crne Gore i van teritorije Opštine
B. Iz tog razloga je opravdana mogućnost bunta graĎana pojedinačno ili organizovano
koji bi se manifestovao poremećajem meĎusobno usklaĎenih odnosa graĎana izraţen
protestnim ponašanjem na javnom mjestu, a što bi sve oteţalo očuvanje javnog morala i
ljudskog dostojanstva. Njihova prepoznatljivost je proizvod njihovog dugogodišnjeg
političkog i privrednog angaţmana i rezultat njihovog rada i djelovanja, te stalne
medijske prezentacije za period prije podizanja optuţnice.
“Stoga, nije od značaja na eventualno drugačiju odluku suda to što oni više
nijesu javni funkcioneri s obzirom da prepoznatljivost njihovog rada kod velikog broja
graĎana Crne Gore ne manifestuje se kroz funkciju koju obavljaju, pa samim tim su
neosnovani ţalbeni navodi u kojima se ističe prestanak funkcija koje su do tada
obavljali)“.
Dakle, sud moţe da odredi pritvor isključivo ako postoji osnovana sumnja da je
neko lice izvršilo krivično djelo i ako je ta mjera neophodna radi voĎenja krivičnog
postupka, čime se iscrpljuje neposredno dejstvo odredbe člana 30 Ustava po pitanju
pritvora kao krivično-procesnog instituta. U daljem toku krivičnog postupka više se ne
odlučuje o odreĎivanju pritvora prema već pritvorenom licu, već se jedino odlučuje o
produţenju ili ukidanju pritvora, do koga dolazi kada se za to steknu propisani uslovi.
Ustavni sud smatra da su, nadleţni sudovi duţni da paţljivo ispitaju opravdanost
produţenja pritvora s obzirom na okolnosti svakog konkretnog sluĉaja, odnosno da u
svakom konkretnom sluĉaju utvrde i navedu dalje postojanje zakonskog osnova za
pritvor, te potpuno obrazloţe razloge zbog kojih smatra da legalni i legitimni ciljevi
pritvora i dalje postoje. TakoĊe, nadleţni sudovi su duţni da sa naroĉitom hitnošću
postupaju u pritvorskim predmetima. Prilikom svake kontrole pritvora sud utvrĊuje da
li su ispunjeni zakonski uslovi i razlozi za dalje zadrţavanje okrivljenog u pritvoru i da
li se ista svrha (nesmetano voĊenje kriviĉnog postupka) moţe ostvariti drugom mjerom.
Ukoliko sud ocijeni da okrivljenog treba zadrţati u pritvoru, u rješenju mora navesti
detaljne i individualizovane razloge za takvu odluku.
12. Ustavni sud zapaţa (i to na šta podnosioci nijesu ukazali u ustavnoj ţalbi)
da je, Vrhovno drţavno tuţilaštvo, Odjeljenje za suzbijanje organizovanog
kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zloĉina dana 22. marta 2011. godine, podiglo
optuţnicu Kt-S.br.11/10-2, od 21. marta 2011. godine protiv 12 lica (meĊu kojima
se nalaze i podnosioci ustavne ţalbe). Rješenjem Višeg suda u Podgorici
Kv.br.290/11, od 23. marta 2011. godine, ukinut je pritvor u odnosu na sedam lica,
303
Ustavni sud je, takoĊe, primijetio (na šta podnosioci nijesu ukazali u ustavnoj
ţalbi) da Apelacioni sud Crne Gore, rješavajući po njihovim ţalbama protiv rješenja
Višeg suda u Podgorici Kv.br.340/11, od 6. aprila 2011. godine, nije donio odluku u
zakonskom roku, odnosno prekoraĉio je rok iz ĉlana 179 stav 3 Zakonika o
kriviĉnom postupku. Nesporno je, da su branioci podnosilaca ustavne ţalbe, 8. aprila
2011. godine, izjavili ţalbu protiv navedenog rješenja i da je Apelacioni sud Crne
Gore, po njihovim ţalbama, donio rješenje tek 15. aprila 2011. godine.
istog tog postupka. Stoga, nije moguće, u principu, utvrditi da li je kriviĉni postupak bio
praviĉan dok se postupak pravosnaţno ne okonĉa (Evropski sud za ljudska prava,
Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine,
serija A broj 146, stav 68).
U konkretnom sluĉaju kriviĉni postupak protiv podnosilaca još nije okonĉan, već
im je donijeta odluka o odreĊivanju, odnosno produţenju pritvora. Stoga su navodi iz
ustavne ţalbe u odnosu na povredu prava na praviĉno suĊenje iz ĉlana 32 Ustava Crne
Gore, preuranjeni.
***
(Odluka Ustavnog suda Crne Gore, Uţ - III br. 348/11 od 20.06.2011. godine)
Akcionari
-zaštita prava akcionara 255
-prava i obaveze akcionara 257
Cesija 108
Dostavljanje 45
Doprinos u sticanju braĉne
imovine 180
Delegacija nadleţnosti suda 196, 197
Dopunska presuda 207, 208
Derivativna tuţba 257
Evikcija 109
Eksproprijacija 138
Hipoteka 135
306
Jemstvo 115
Jedinstveni suparniĉari 205
Javne nabavke 270
Kapitalizirana renta 88
Komisiona prodaja 112
Kompenzacija
-poništaj kompenzacije 261
-dostavljanje izjave o kompenzaciji
steĉajnom sudu 268
Katastar nepokretnosti 297
Nuţna odbrana 17
Neotklonjiva stvarna zabluda 18
Nedavanje izdrţavanja 22
Nematerijalna šteta 89, 93
Nuţni i korisni troškovi 128
307
Nuţni prolaz 136
Nuţni dio
-povreda nuţnog dijela 147
Otmica 21
Obustava postupka po ţalbi 55
Odgovornost Kliniĉko
bolniĉkog centra 81
Odgovornost drţave za
štetu 83
Odgovornost naslednika za dugove
ostavioca 160
Odbacivanje tuţbe 199
Otkaz ugovora o radu 228, 232, 234, 235
Otpremnina
-visina otpremnine 237
-ispata otpremnine 239
Obraĉun dodatka na zaradu 242
Pranje novca 23
Pritvor
-odredjivanje pritvora 41
-produţenje pritvora 40
Punomoćje 69
Podijeljena odgovornost 90
Paulijanska tuţba 101
Prekoraĉenje tuţbenog zahtjeva 193
Prigovor zastare 209
Ponavljanje postupka
-neosnovanost predloga za
ponavljanje postupka 218
-nedozvoljenost predloga za
ponavljanje postupka 219
Povreda radne obaveze 223
Prestanak radnog odnosa 231
Povreda na radu 246
Profesionalno oboljenje 247
Poreska tajna 298
Raĉunanje rokova 44
Reformatio in peius 58
Raskid ugovora 73 - 77
Regresni dug 113
308
Raspored invalida rada 226
Sluţbena zabilješka 47
Skraćeni postupak 62, 63
Sticanje bez osnova 94
Stopa ugovorne kamate 107
Suvlasniĉka zajednica 121
Sporazum o zajedniĉkoj gradnji 122
Sticanje prava svojine 125, 126
Sluţbenost
-sticanje sluţbenosti putem odrţaja 132
-prestanak sluţbenosti 134
Stranaĉka sposobnost 200
Solidarna odgovornost investitora
i izvodjaĉa 244
Svojstvo nosioca stanarskog prava 249
Steĉajni postupak 267
Tumaĉenje ugovora 71
Troškovi postupka 201
Tuţba za utvrdjenje 203
Ţalba
-nedozvoljenost ţalbe 60
-dopuštenost ţalbe 61
Ţalba u upravnom postupku 276
310
SADRŢAJ / CONTENTS
SUDSKA PRAKSA.............................................................................................13
COURT PRACTICE
OBLIGACIONO PRAVO...................................................................................67
LAW OF CONTRACTS AND TORTS
STVARNO PRAVO..........................................................................................119
PROPERTY LAW
NASLJEDNO PRAVO......................................................................................143
SUCCESSION LAW
PORODIĈNO PRAVO......................................................................................169
FAMILY LAW
RADNO PRAVO...............................................................................................221
LABOUR LAW
TRGOVAĈKO PRAVO....................................................................................253
COMMERCIAL LAW
UPRAVNO PRAVO..........................................................................................271
ADMINISTRATIVE LAW
INDEKS POJMOVA........................................................................................327
INDEX
311
BILTEN / BULLETIN
Izdavaĉ / Publisher
Vrhovni sud Crne Gore
Tiraţ / Circulation
800
Štampa / Press
Štamparija "IVPE" - Cetinje
Godišnje
ISSN 1800-5810 - Bilten (Podgorica)
COBISS.CG.ID 10914832