ŠKOLA

MEDICINSKA ŠKOLA

PUNKCIJE
MATURSKI RAD

Predmet:
Mentor:
Učenica:

Mjesto, mjesec 2021.

SADRŽAJ:
1. UVOD..........................................................................................................................................3
2. PUNKCIJE..................................................................................................................................4
2.1. Način izvođenja.....................................................................................................................4
2.2. Lumbalna punkcija................................................................................................................5
2.3. Punkcija koštane srži.............................................................................................................8
2.4. Punkcija tvorevine ili organa..............................................................................................10
2.5. Pleuralna punkcija...............................................................................................................12
2.6. Abdominalna punkcija........................................................................................................14
3. ZAKLJUČAK............................................................................................................................15
LITERATURA..............................................................................................................................16
1. UVOD

Punkcijom se naziva postupak koji se najčešće izvodi uz pomoć dugih markiranih igli
pod kontrolom ultrazvuka. Navedeni postupak se koristi u terapijske i dijagnostičke svrhe kada je
potrebno da se analizira sadržaj punktata (može biti citiloški, bakteriološki). U nekim
slučajevima je to cista, a ponekad veća količina tečnosti. Punkcija se primjenjuje prilikom
tretiranja vanmaterične trudnoće, parametritisa, pelveooperatonitisa itd.

Punkcija se izvodi pod opštom ili lokalnom anestezijom, ovisno od pristupa. Intervencija
kratko traje, a nakon intervencije pacijent ne mora predugo odmarati. Probijanje tijela osobe radi
dobivanja uzorka tkiva za daljnji laboratorijski pregled naziva se ubodom. Ova metoda naziva se
metodom prikupljanja materijala. Predmet uboda mogu biti unutarnji organi, šupljine, krvne žile,
koštana srž, zglobovi i drugi dijelovi tijela u kojima se nalaze patološka žarišta.
2. PUNKCIJE

Svatko od nas se u životu suoči s postupkom uzimanja krvi ili transfuzije, postavljanja
kapaljke ili intravenskih injekcija. Svi ti postupci medicinski se nazivaju punkcija, a omogućuju
prikupljanje biološkog materijala za laboratorijska istraživanja. Uz pomoć prikupljenog uzorka
omogućuje se precizno dijagnosticiranje raznih bolesti. To je posebno važno kada se
dijagnosticira rak. Punkcija se najčešće izvodi pod ultrazvučnom kontrolom da bi se obezbjedila
tačnost i sigurnost njegove primjene. Punkcija perifernih žila izvodi se za:
1. primjena lijeka,
2. mjerenje tlaka u velikim posudama, dijelovima srca,
3. rentgenske studije šupljine pomoću kontrastnih sredstava.

Metoda punkcije koristi se za primjenu anestetičkih lijekova i blokada novokaina, kao i

za transfuziju krvi, zamjenu i dobivanje krvi od darivatelja.

2.1. Način izvođenja

Postupak punkcije se može izvesti u dijagnostičke i terapijske svrhe. Punkcija se izvodi

prilikom određivanja vrste udara ili za ispumpavanje cerebrospinalne tečnosti. Takođe se izvodi i
zbog sumnje na meningitis ili rak dojke. Kod onkoloških pacijenata tečnost se nakuplja u
plućima, što ometa normalno disanje. Da bi se ublažilo stanje kod takvih pacijenta, nakupljeni se
eksudat punkcijom ispumpava iz pluća.

Prilikom izvođenja punkcije najprije se određuje mjesto na kojem će se obaviti ubod i

koža se tretira antiseptikom. Nakon obrade obavlja se ubod odgovarajućom iglom. Promjer i
duljina igle mogu se razlikovati. U nekim je slučajevima potrebna lokalna ili opšta anestezija.
Nakon postupka punkcije, pacijenta obavezno nadzire ljekar. Punkcije se najčešće planiraju za
rano jutro, pa se preporučuje ništa ne jesti od prethodne večeri. S obzirom da su punkcije u
lokalnoj anesteziji, nema potrebe za ustezanjem od uzimanja tečnosti.
2.2. Lumbalna punkcija

Lumbalna punkcija jedna je od čestih punkcija, a predstavlja rutinski invazivni

dijagnostički postupak koji se provodi s ciljem uzimanja uzorka i analize cerebrospinalnog
likvora. Naziva se još i punkcijom leđne moždine, a izvodi se u donjem (lumbalnom) dijelu
leđa gdje se uzima likvor, tj. cerebrospinalna tečnost koja okružuje i štiti mozak i leđnu moždinu.
Izgled i sastav tečnosti mogu pomoći prilikom postavljanja dijagnoze ozbiljnih infekcija i bolesti
živčanog sistema.

Lumbalna punkcija je jako važna u dijagnosticiranju podređenih neuroloških i

neuroinfektoloških bolesti. Liječnik će indicirati ovaj dijagnostički postupak ukoliko posumnja
na neku od sljedećih bolesti:
 meningitis (upalu moždanih ovojnica),
 encefalitis (upalu mozga),
 multiplu sklerozu,
 Guillain-Barréov sindrom.

U slučaju da CT-uređaj nije dostupan, lumbalna punkcija može biti veoma bitna i u
dijagnosticiranju:
 subarahnoidalnog krvarenja,
 tumora mozga i
 kralježnične moždine.

Kod pacijenata koji imaju akutnu limfocitnu leukemiju lumbalna punkcija se izvodi da bi
se utvrdila eventulna zahvaćenost središnjeg živčanog sistema.

Nadalje, lumbalna punkcija izvodi se i u slučajevima kada postoji potreba za aplikacijom

lijeka izravno u subarahnoidalni prostor ili kada u navedeni prostor treba ubrizgati kontrastno
sredstvo u sklopu provođenja nekih neuroradioloških dijagnostičkih pretraga. Lumbalna punkcija
može se obaviti dok pacijent sjedi ili leži na boku, uz uslov da pacijent maksimalno savije leđa
kako bi se trnasti nastavci susjednih pršljenova razdvojili i na taj način otvorili prostor kroz koji
ljekar može uvesti punkcijsku iglu u lumbalni dio kralježničnog kanala.
 Igla se u kralježnički kanal uvodi između trećeg i četvrtog ili četvrtog i petog lumbalnog
(slabinskog) pršljena, tj. ispod završnog dijela kralježnične moždine. Na tom je mjestu
subarahnoidalni prostor vrećasto proširen i lakše mu je pristupiti, a ne postoji opasnost od
ozljeđivanja moždine.

Lumbalnu punkciju je potrebno obaviti u aseptičkim uslovima. Prije nego što se uradi
lumbalna punkcija, pacijent se mora uputiti na pregled očne pozadine kod okuliste. Ako postoje
promjene na očnoj pozadini, one ukazuju na povećani intrakranijski tlak. U tom slučaju opasno
je i po život bolesnika uraditi lumbalnu punkciju.

Slika 1. Postupak izvođenja lumbalne punkcije

Postupak izvođenja u pravilu traje desetak minuta i ne zahtjeva uvođenje pacijenta u

opštu anesteziju, ali se na mjesto uvođenja punkcijske igle može dati lokalni anestetik.

Lumbalna punkcija ne smije se izvoditi u sljedećim slučajevima:

 Povišenog intrakranijalnog tlaka (povišenog tlaka unutar lobanje) – lumbalna punkcija ne
smije se izvoditi kod povišenog intrakranijalnog tlaka zbog mogućnosti naglog
neurološkog pogoršanja pacijenta. Zato bi lumbalnoj punkciji uvijek trebao prethoditi
pregled očne pozadine koji može indirektno ukazati na povišeni intrakranijalni tlak.
 Infekcije kože ili potkožnog tkiva blizu mjesta izvođenja lumbalne punkcije – povećavaju
rizik širenja infekcije u kralježnični kanal preko punkcijske igle.
  Sumnje na spinalni apsces (nakupine gnoja oko kralježnične moždine).
 Nekorigirane koagulopatije (poremećaja zgrušavanja krvi) – relativna kontraindikacija za
provođenje lumbalne punkcije zbog opasnosti od nekontrolisanog krvarenja. Kada se
koagulopatija pravilno koriguje može se pristupiti lumbalnoj punkciji.
 Akutne ozljede kralježnice i kralježnične moždine.

Prilikom izvođenja lumbalne punkcije moraju biti prisutne najmanje dvije medicinske
sestre ili tehničara. Jedna sestra/tehničar pridržava pacijenta u odgovarajućem položaju za
punkciju, dok druga asistira ljekaru koji punkciju izvodi. Medicinska sestra/tehničar mora smiriti
pacijenta ako je uznemiren, objasniti mu postupak i razlog izvođenja lumbalne punkcije,
upozoriti ga na pojavu boli pri ubodu iglom, te ga upozoriti na važnost pridržavanja preporuka
nakon obavljenog zahvata.

Lumbalna punkcija predstavlja rutinski medicinski zahvat koji je relativno bezbolan i

bezopasan ako se izvodi na pravilan način i uz pridržavanje svih mjera asepse (potpuno sterilan
način rada). Ova punkcija često se izvodi za vrijeme hospitalizacije, a ukoliko se radi
ambulantno potrebno je monitorisanje pacijenta u bolnici najmanje jedan sat prije otpuštanja
kući. Komplikacije nakon izvođenja lumbalne punkcije nisu česte i u pravilu su prolazne i
kratkotrajne, a mogu biti:
 Postpunkcijska glavobolja je najčešća komplikacija lumbalne punkcije. Javlja se nekoliko
sati do dva dana nakon punkcije i može biti jaka.
 Bol u leđima može se javiti po prestanku djelovanja lokalnog anestetika i najčešće je
lokalizirana oko mjesta uboda, a rjeđe se može širiti i u noge.
 Krvarenje na mjestu uboda nastaje slučajnim oštećenjem okolnih krvnih žila, a uglavnom
se javlja kod pacijenata koji koriste lijekove protiv zgrušavanja krvi ili imaju poremećaj
zgrušavanja krvi.
 Spinalni (kralježnični) hematom je rijetka, ali ozbiljna komplikacija lumbalne punkcije.
 Postpunkcijski meningitis je ozbiljna, ali vrlo rijetka komplikacija lumbalne punkcije do
koje dolazi pri nesterilnom izvođenju ovog postupka.
2.3. Punkcija koštane srži

Punkcija koštane srži može se definisati kao uzimanje male količine tkiva koštane srži u
tečnom obliku za potrebe analize. Potrebno je napomenuti da ovaj postupak nije jednak kao
biopsija jer se prilikom biopsije uzima veći uzorak same srži. Ako pacijent ima abnormalne
oblike ili povećan broj trombocita (pločaste stanice), crvenih (eritrocita) ili bijelih (leukocita)
krvnih zrnaca u krvnoj slici, ljekar bi mogao uputiti na punkciju koštane srži.

Punkcija koštane srži koristi se za dijagnozu:

 nekih tipova anemije,

 infekcija,
 leukemije,
 drugih rakova i poremećaja u krvi.

Takođe, pomoću punkcije koštane srži može se odrediti je li se rak proširio ili je njegovo
liječenje uspješno. Uzorak koštane srži obično se uzima iz prsne ili zdjelične kosti. U slučaju
zdjelične kosti, pacijent za vrijeme postupka leži na boku.

Koraci uklanjanja tečne koštane srži:

1. Ako je potrebno, lijekar pacijentu daje lijek koji će pomoći prilikom opuštanja.
2. Medicinska sestra ili tehničar čiste kožu i daju lokalni anestetik na mjesto uboda koji
ublažuje bol i moguću nelagodu. Pacijent je budan tokom cijelog postupka.
3. Nakon kratke stanke, počinje punkcija koja se izvodi posebnom iglom. Ona se kroz kožu
i potkožje zabija u kost te se špricom koja je pričvršćena za nju izvlači mala količina
koštane srži.
4. Igla se uklanja, a mjesto uboda pokriva se sterilnom gazom koja na tom mjestu mora
ostati nekoliko sati pri čemu se nikako ne smije smočiti ili navlažiti.
 5. Dobiveni uzorak odnosi se u laboratorij gdje se nad njim vrši nekoliko različitih analiza,
od mikroskopske do genske analize, na temelju kojih se postavlja dijagnoza.

Slika 2. Punkcija koštane srži

Prije obavljanja punkcije koštanje srži bitno je da ljekar zna ukoliko je pacijent:
 alergičan na neke lijekove (npr. lokalni anestetik),
 uzima druge lijekove,
 je imao operacije ili je zračen u prsnom ili području karlice,
 ima problema s krvarenjem,
 ili ako je pacijentica trudna.

Prije obavljanja punkcije koštane srži preporuča se obrok. U nekim slučajevima pacijent
mora potpisati izjavu ili saglasnost u kojoj potvrđuje da je upoznat s mogućim rizicima samog
postupka. Komplikacije se mogu pojaviti prije i nakon punkcije.

Prilikom davanja lokalnog anestetika moguće su alergijske reakcije. One se mogu

pojaviti u obliku bezazlenog svrbeža ili osipa, ali i puno ozbiljnije s teškim disanjem koje
zahtijeva bolničko liječenje.
 Moguće je i neznatno krvarenje na mjestu uboda. Ozbiljniji rizici, poput obilnog
krvarenja ili infekcije su rijetki. U slučaju produljenog krvarenja, naticanja mjesta uboda ili
povišene tjelesne temperature s groznicom pacijent bi se odmah trebao javiti ljekaru.

2.4. Punkcija tvorevine ili organa

Ciljana punkcija nepalpabilne lezije ili organa pod kontrolom ultrazvuka ili površinske
palpabilne lezije ili organa bez kontrole ultrazvuka je dio dijagnostičkog postupka kojim se
utvrđuje priroda punktirane lezije i mogućeg uzroka koji je doveo do njene pojave. Lezije mogu
biti urođene ili stečene, mogu nastati kao posljedica upalnog procesa, širenja šupljih prostora,
pojačanog dijeljenja određene vrste stanica ili razvoja primarnog ili metastatskog tumorskog
procesa.

Za ovu vrstu punkcije koristi se igla duljine do 4 cm, debljine 0,7 mm bez mandrena ili za
dublje smještene tvorbe igla s mandrenom duljine 7 ili 9 ili po potrebi više cm, slične debljine,
zatim šprica i eventualno metalni držač šprice. Nakon što se dezinfikuje koža iznad lezije ili
organa propisanim dezinficijensom, tankom se iglom ulazi u leziju ili organ. Povlačenjem klipa
stvara se negativan pritisak koji uvlači materijal u iglu ili špricu. Uzorak koji se izvadi se
razmazuje ili sedimentira u slučaju tečnih uzoraka po predmetnom laboratorijskom stakalcu koje
se kasnije suši na zraku najčešće do idućeg dana. Nakon toga se oboji i analizira pod svjetlosnim
mikroskopom. Materijal se može takođe uštrcavanjem na hranidbenu podlogu slati na
mikrobiološku analizu. Iznad mjesta punkcije može se zalijepiti sitni tufer vate ili sterilna
kompresa (gaza).

Pacijent prilikom punkcije unutarnjih organa pod kontrolom ultrazvuka mora polagano
disati, a nakon punkcije ostati ležati barem 2 sata. Nakon punkcije slezene iznad mjesta punkcije
postavlja se i kesica s pijeskom zbog kompresije i sprječavanja krvarenja. Mikroskopskom
analizom razmaza stanica ili dijelova stanica, daje se citološko mišljenje u obliku pisanog nalaza.
Isti materijal se može dodatno dijagnostički obrađivati ili slati na daljnje analize. Ponekad se
učinjenom punkcijom ne dobije dovoljno uzorka ili ne može sa sigurnošću utvrditi prirodu
punktirane promjene. Tada se citološku punkciju mora ponoviti ili se, kao zamjenski postupak,
može učiniti biopsija širokom iglom ili hirurška otvorena biopsija s odstranjenjem promjene.

Punkcijom pod kontrolom ultrazvuka se na minimalno invazivan način dobije materijal iz

promjena organa za dijagnostiku dobroćudnih i zloćudnih bolesti kao i za praćenje i
kontrolisanje promjena nakon operacija (npr.punkcije limfnih čvorova nakon operacija malignih
tumora).

Citološka punkcija tankom iglom jako je bezbjedan zahvat. Ipak, moguće nuspojave
punkcije su bol različitog intenziteta, nelagoda i krvarenje na mjestu uboda igle nakon čega može
kao komplikacija ostati modrica (hematom) koja nestane nakon 2 do 3 sedmice. Takođe je
moguća produžena bolnost, vrlo rijetko infekcija na mjestu uboda (rješava se uspješno
antibiotikom), produljeno krvarenje (vrlo rijetko, ali moguće kod punkcije slezene i jetre i kod
uzimanja lijekova protiv zgrušavanja krvi zbog čega je potrebno javiti se ljekaru). Izuzetno
rijetko je moguća komplikacija ulazak iglom u šuplje prostore (pleuralni, peritonealni) npr. kod
punkcije dojki, lezija u pazuhu ili na vratu u natključnom području te takva stanja mogu
iziskivati hospitalizaciju da se izbjegne životna ugroženost. Kod punkcija dojki s implantatima
moguć je ubod u iste i istjecanje sadržaja iz njih.

Rizici kod ovog postupka su slijedeći:

a) pojačano krvarenje (nastanak hematoma),
b) infekcija mjesta punkcije,
c) nastanak pneumotoraksa kod punkcije,
d) promjena na prsištu i u pazuhu.

Kao zamjenski postupak ovoj punkciji se možeizvest hirurška biopsija otekline koja je
mnogo agresivnija pretraga i najčešće slijedi nakon citološke punkcije i analize ukoliko je to
potrebno. Ove dvije metode (citološka punkcija i hirurška biopsija) se više dopunjavaju nego što
zamjenjuju jedna drugu. Kod promjena dojke se u određenim slučajevima može provesti i
biopsija debljom iglom (tzv. core biopsija).
2.5. Pleuralna punkcija

Svako plućno krilo kod ljudi obavijeno je sa plućnom maramicom koja se sastoji iz dva
lista. Spoljašnji dio (ili parijentalni) naleže na zidove grudne šupjine, i unutršnji dio (ili
visceralni) koji naleže na plućno krilo ulazeći u sva njegova udubljenja i neravnine. Visceralni
list je tanka serozna opna. Između ova dva lista, normalno se nalazi mala količina tečnosti koja
olakšava disanje. Pleuralna tečnost se nakuplja kada njeno stvaranje prelazi mogućnost
apsorpcije. Pri normalnim okolnostima tečnost ulazi u pleuralni prostor iz kapilara, a izlazi
limfnim putevima. Nakupljanje veće količine tečnosti u pleuralnom prostoru je najčešće
posljedica zapaljenskog procesa, ili transudacije tečnosti zbog povećane propustljivosti.
Pleuralna punkcija definiše se kao medicinsko – tehnička intervencija kod koje se specijalnom
iglom ulazi u pleuralni prostor radi eliminisanja tečnosti.

Slika 3. Pleuralna punkcija

Pleuralna punkcija izvodi se zbog:

 Dijagnostike – porijekla nakupljenog sadržaja u pleuralnom prostoru. Tečnost može biti
transudat, eksudat, krv, gnoj ili limfa. Uzorak se šalje na bakteriološki, citološki i
biohemijski pregled.
 Terapije – evakuacijom sadržaja omogućava se pravilna funkcija pluća, olakšava disanje
pacijentu i smanjuje bol.
Procedura ove punkcije može da se izvodi:
 samo uz pregled – to je onda slijepa pleuralna punkcija,
 kontrolisano – radiološki (rentgenom, ultrazvukom ili skenerom grudnoga koša) tzv.
vođena pleuralna punkcija, čime se određuju granice sadržaja koji se evakuiše,

Intervencija se izvodi prema strogim pravilima asepse, uz dobru dezinfekciju mjesta

uboda. Nakon dezinfekcije polja grudnog koša na kojem će se izvesti punkcija i davanja lokalne
anestezije, pristupa se izvođenju ove intervencije pomoću specijalnih sterilnih igala ili
specijalnih setova za jednokratnu upotrebu. Mjesta punkcije su različita i ovise od toga koji se
sadržaj evakuiše i gdje je lokalizovan. Igla se uvodi u međurebreni prostor gornjom ivicom
donjeg rebra zbog toga jer se uz donju ivicu rebra nalazi sulkus u kojem su vena, nervi i arterija
intercostalis. Ukoliko se radi i biopsija ona se koristi specijalna Abrams igla koja kida komadić
pleure. Komplikacije su danas rijetke, ali moguće i to su:
 krvarenja na mjestu punkcije i
 povrede pleure i plućnog tkiva.

Slika 4. Postupak izvođenja

2.6. Abdominalna punkcija

Abdominalna punkcija (ili paracenteza) definiše se kao punkcija trbušne stijenke sa

uvođenjem igle u trbušnu šupljinu kojom se dokazuje postojanje tečnosti i uzima tečnost radi
analize. Tekčnost (bistra tčnost, gnoj, krv) šalje se na:
a) laboratorijske pretrage (bjelančevine, broj leukocita),
b) citološku analizu (vrsta stanica u tečnosti),
c) bakteriološku kulturu (postojanje određenih mikrobioloških uzročnika).

Osim u dijagnostičke svrhe, paracenteza se izvodi i u slučaju kada je zbog velike količine
tečnosti kompromitovano disanje, uz slabiji terapijski odgovor na diuretike. Moguće
komplikacije su:
a) unošenje infekcije,
b) perforacija šupljeg organa ili krvne žile sa posljedičnom smrti.

3. ZAKLJUČAK
 Svaka punkcija se izvodi pod kontrolom ultrazvuka ili rendgena. U područje novotvorine
umetne se duga igla, a dio sadržaja uzima se s nekoliko mjesta. Prikupljeni uzorak se zatim šalje
u laboratorij na daljnje analize. Lokalna anestezija potrebna je kada se koristi debela igla.

Punkcija je propisana radi razjašnjenja dijagnoze kada se na pacijentu ultrazvukom,

radiografijom ili MRI otkrije novotvorina. Uobičajene metode mogu vidjeti samo tumor, ali
nemoguće je utvrditi njegovu prirodu. Osim dijagnostičke svrhe, punkcija se može koristiti kao
terapijski postupak.

LITERATURA
1. Skripta: ''Zdravstvena njega 2''
2. Skripta: ''Uvod u hirurgiju sa zdravstvenom njegom hirurških bolesnika'',
3. http://obnasice.hr/index.php/punkcija-tvorevine-ili-organa
4. https://www.krenizdravo.hr/zdravlje/pretrage/punkcija-ledne-mozdine-postupak-
priprema-i-posljedice
5. https://euromedic.rs/pregledi/specijalisticki-pregledi/neurologija/neurologija-lumbalna-
punkcija/
6. https://www.stetoskop.info/metode-u-medicini/lumbalna-punkcija