Mjerni instrumenti

Električni mjerni instrumenti mjere električne veličine. Mogu biti analogni ( uglavnom imaju
skalu i kazaljku ) ili digitalni ( imaju digitalni zaslon ). Analogni instrumenti iznos mjernog
rezultata Y pokazuju kao umnožak položaja kazaljke na skali ( otklon  ) i konstante
instrumenta k .

Y =k

Konstanta instrumenta je koeficijent kojim treba pomnožiti broj pročitanih podjela kako bi se
dobila vrijednost mjerene veličine. Ukoliko konstanta nije zadana dobivamo je iz omjera:

Y max - maksimalna vrijednost mjerene veličine, odnosno mjernog opsega

 max - maksimalni broj na skali instrumenta.

Primjer:

Digitalni mjerni instrumenti pokazuju mjerni rezultat određenim brojem znamenki i najčešće
očitani broj predstavlja mjernu vrijednost. Kao i kod analognih instrumenata potrebno je
odabrati optimalno mjerno područje.

Statističke karakteristike instrumenta koje utječu na kvalitetu samog instrumenta kao i našeg
mjerenja su:
Pokazni i mjerni opseg

Strujna i naponska osjetljivost instrumenta

Tačnost mjerenja

Tačnost i preciznost

Razlučivost

Linearnost

Osjetljivost

Pokretljivost

Stabilnost

Ponovljivost

Histereza

Ulazna i izlazna impedancija

Pokazni i mjerni opseg

Svi mjerni instrumenti imaju skalu (analogni) ili zaslon (digitalni) za prikaz izmjerene
vrijednosti. Skala se sastoji od gradacije i pripadajuće numeracije. Gradaciju čine podjele na
brojčanici instrumenta (samo za analogne instrumente), koje nam određuju položaj kazaljke pri
mjerenju. Razmak između dvije susjedne podjele zovemo jedinicom podjele skale. Pokazni
opseg obuhvaća cijelu dužinu skale mjernog instrumenta, ili cijeli interval odabran na zaslonu.
Mjerni opseg obuhvaća samo dužinu skale (analogni) ili dužinu intervala ( digitalni ) od donje
do gornje granice mjerenja s određenom točnošću. U vezi stim moramo definirati i mjerni
domet instrumenta, što je zapravo gornja granica mjernog opsega ili maksimalna vrijednost
mjernog opsega.
DIGITALNI MJERNI UREĐAJI

Za digitalne mjerne uređaje karakteristično je da se mjerni rezultati prikazuju brojčano. Njihov

naziv potječe od latinske riječi digitus (prst), od koje je kasnije nastala engleska riječ digit
(brojevi od 0 do 9). Izražavanje rezultata mjerenja u digitalnom obliku ima znatnih prednosti.
Tako se otklanjaju subjektivne greške očitanja i što je još važnije, dobivaju se rezultati mjerenja
u obliku koji je vrlo prikladan za daljnu obradu na računalnim strojevima i za daljinska
mjerenja.

Elektronički brojači Za brojenje električnih impulsa upotrebljavaju se elektromehanički i

elektronički brojači. Kod prvih jedan elektromagnet nakon prestanka svakog impulsa pomiče
mehanički brojač za jednu jedinicu. Njihova je izvedba jednostavna, ali omogućava brojanje do
samo nekoliko stotina impulsa u sekundi. Zato se u poslijednje vrijeme sve više upotrebljavaju
znatno brži elektronički brojači s kojima se danas može brojiti čak i do 108 impulsa u sekundi.
Elektronički brojači se izvode u različitim spojevima i izvedbama. Često su sastevljeni od
takozvanih bistabilnih multivibratora koji imaju to svojstvo da dalje prenose samo svaki drugi
primljeni impuls. Svaki takav multivibrator sastoji se od dva tranzistora T1 i T2 čiji su kolektori
spojeni preko djelitelja R1 i R2 s bazom drugog tranzistora. Drugi kraj tih djelitelja priključuje
se na negativni pol prikladnog pomoćnog napona.

Bistabilni multivibrator
Za prikaz izmjerenih vrijednosti u posljednje vrijeme sve se više upotrebljavaju indikatori
načinjeni od malih poluprovodničkih dioda koje svijetle pri struji od nekoliko miliampera i
naponu manjem od 2[V] (engl. light emitting diodes - LED). Obično se brojevi od 0 do 9
sastavljaju od sedam segmenata), a posebni sklop (dekoder s pobudnim sklopom) na osnovi
podataka, dobijenih iz brojila u tetradskom ili nekom drugom sustavu brojanja, uključuje
odgovarajuće segmente preko tranzistorskih sklopki i zaštitnih otpora (T i R2 na slici 7.6.) na
naponski izvor.

Upotrebljavaju se još indikatori s tekućim kristalima, gdje tanki sloj prozirnog kristala u
tekućem stanju pod djelovanjem električnog polja postane neproziran, sijalice sa sedam niti....
Elektronički brojači nalaze vrlo široku primjenu u mjernoj tehnici. Oni se na primjer koriste za
vrlo točna mjerenja vremena, frekvencije, odnosa frekvencija i trajanja perioda.
Mjerenje vremena

Izvor izmjeničnog napona, čija je frekvencija fN Tačno poznata, priključi se preko elektroničke
sklopke na brojač, tako da on broji samo u vremenskom intervalu t kad je sklopka zatvorena.
Vrijeme t možemo tada odrediti iz broja impulsa n koje je brojač prebrojao: t = n/fN.

Zatvaranje i otvaranje elektroničke sklopke izaziva pojava čije se trajanje mjeri. Pri tome,
trenutak zatvaranja i otvaranja sklopke može imati različite fazne pomake prema impulsima iz
izmjeničnog izvora, što, u krajnjem slučaju, može izazvati pogrešku od  1 impulsa.

Mjerenje frekvencije (digitalni frekventmetar)

Brojač je preko elektroničke sklopke priključen na izvor čija se frekvencija mjeri, te broji
impulse iz tog izvora Tačno određeno vrijeme t0. Ovim postupkom mogu se postići izvanredne
Tačnosti.

Mjeri se vrijeme između start i stop. Što je veći, veća je i razlučivost. Start i stop impulsi nisu
istodobno sinkronizirani s oscilatorom i zato dolazi do pogreške kvantizacije i odbrojavanja i
ona iznosi ± 1 impuls. Instrument kojim se mjeri frekvencija nazia se digitalni frekventometar.

Pretvaranje analognih veličina u digitalne

Velika većina mjernih pojava po svojoj je prirodi kontinuirano promjenljiva, pa ih se može

mjeriti pomoću digitalnih mjernih metoda jedino ako se prethodno pretvore u digitalni oblik.
Pri tome je istosmjerni napon posebno pogodan, pa se razne druge električne i neelektrične
veličine, kao što su struja, snaga, otpor, temperatura, geometrijski pomak, brzina okretanja,
ubrzanje itd. nastoje prethodno svesti na istosmjerni napon. Najčešće se pretvaranje u digitalni
oblik ostvaruje na osnovi pretvaranja istosmjernog napona u vrijeme, odnosno frekvenciju, ili
pomoću stepenastih pretvarača. Digitalne metode imaju znatnih prednosti kada se traži velika
Tačnost. Njima se postiže Tačnost koja je jednaka Tačnosti najpreciznijih kompenzatora,
očitavanje rezultata je objektivno, a ulazna impedancija vrlo visoka.Na taj je način moguće
neposredno baždarenje s etalonskim elementom. Digitalna su mjerenja posebno su povoljna za
daljinska mjerenja, jer omogućavaju točna prenošenja mnoštva podataka na daljinu bilo žičnim
ili bežičnim putem. Ostvarenje digitalnih mjernih metoda zahtijeva složene elektroničke
sklopove, što ograničava najširu primjenu.
Pretvaranje istosmjernog napona u vrijeme

Pretvaranje napona u vrijeme zasniva se na mjerenju vremena potrebnog da neki napon koji
linearno raste (pilasti napon Up) naraste do iznosa mjerenog napona Ux.

Pretvaranje napona u frekvenciju

Mjerni napon je priključen na integrirajuće pojačalo koje se sastoji od otpora R, kapaciteta C i

pojačala. Kada napon na izlazu pojačala dostigne napon UN etalonskog izvora napona,
kompenzator uključuje impulsni generator koji impulsom iznosa UN,Cdovodi odgovarajuće
pojačalo na nulti položaj, pa proces integriranja počinje nanovo.

Stepenasti pretvarači

Pretvaranje analognih veličina u digitalne pomoću stepenastih pretvarača postiže se u principu

na isti način kao kod preciznih kompenzatora i mostova s ručnim uravnoteženjem, s tom
razlikom da je njihov proces uravnoteženja potpuno automatiziran. Stepenasti pretvarači se u
biti sastoje od grupe preciznih otpornika, osjetljivog elektroničkog nulindikatora i upravljačkog
ureĐaja koji redom uključuje i isključuje otpornike, sve dok se ne postigne ravnoteža.
Uključivanje otpornika provodi se pomoću releja ili elektroničkih sklopki, a stupnjevanje
otpornika je ili binarno ili dekadsko. Rezultat slijedi iz položaja sklopki nakon uravnoteženja i
može se redovito očitati na brojčanoj skali instrumenta.

MJERENJE NAPONA I STRUJA

Priključak voltmetra i ampermetra Za mjerenje napona koristimo voltmetar spojen u paralelni

spoj s izvorom, odnosno trošilom, dok za mjerenja struje koristimo ampermetar u serijskom
spoju s trošilom . Voltmetri su stalno priključeni na mrežu, pa njihov unutarnji otpor mora biti
vrlo velik, da bi struja kroz voltmetar bila što manja, a time i gubici vrlo mali. Suprotno od
voltmetra, unutarnji otpor u ampermetru mora biti što manji, kako bi pad napona na njemu bio
zanemariv u odnosu na otpor trošila. To su uvjeti u kojima gubitke svodimo na najnižu razinu.
MJERNI TRANSFORMATORI

Mjerenje izmjeničnih napona, struja, snaga i energije velikih iznosa, nije praktično izravnim
uključivanjem u mjerni krug, a često je i neizvedivo. U takvim slučajevima koriste se strujni i
naponski mjerni transformatori, koji mjerene vrijednosti transformiraju na prikladne za
mjerenje. Osim proširenja mjernog opsega, takvi transformatori ujedno izoliraju mjerne
instrumente od visokih napona u mjernom krugu, što znači da omogućavaju sigurno rastavljanje
visokonaponskih strujnih krugova od niskonaponskih.

Mjerni se transformatori sastoje od jezgre izrađene od magnetskog materijala te od primarnog

i sekundarnog namotaja, koji su međusobno odvojeni i izolirani ovisno o visini napona u
mjernom krugu. Primarni se namotaji uključuju u mjereni krug, a na sekundarne se priključuju
mjerni instrumenti ili zaštita. Upotrebljavaju se dvije vrste mjernih transformatora, naponski i
strujni.

Naponski mjerni transformatori

Način rada:

- izvedba kao i normalan transformator snage;

- priključen paralelno s potrošačima na gotovo konstantan napon (neovisan o impedanciji

priključenoj na sekundarni namotaj NMT-a);

- osnovna razlika spram transformatora snage –relativno je slabo opterećen kako bi pogreška
mjerenja bila što manja;

- struja magnetiziranja je ovisna samo o primarnom naponu.

Osnovne karakteristike:

- prijenosni omjer

- naponska pogreška

- klasa tačnosti

- ugaona pogreška

- nazivni teret ili snaga NMT-a

Strujni transformatori

Strujni mjerni transformator U biti to su praktično kratko spojeni transformatori.

Upotrebljavamo ih za proširivanje mjernog opsega ampermetara i strujnih svitaka instrumenata
za izmjeničnu struju, a priključujemo ih neposredno u strujni krug kao ampermetar. Suprotno
od naponskih, kod strujnih transformatora na primarnoj strani je narinuta struja koja teče prema
trošilima. Jakost joj određuju potrošači, a ne opterećenje na sekundarnoj strani transformatora.
Kod strujnih transformatora primarni napon je zapravo pad napona na primarnom namotaju,
koji ovisno o struji opterećenja, ima različitu vrijednost.

Način rada

Kratki spoj ne izaziva nikakvu opasnost po strujni mjerni transformator, jer sekundarna struja
ovisi samo o primarnoj struji. Strujni mjerni transformator je moguće ostaviti trajno u pogonu
s kratko spojenim sekundarnim stezaljkama jer će pri tome struja na sekundarnoj strani biti tek
neznatno veća od struje u normalnom pogonu uz priključenu impedanciju Z.

Osnovne karakteristike:

– prijenosni omjer

– strujna pogreška

– ugaona pogreška

– klasa tačnosti

– strujni višekratnik

– nazivni teret ili nazivna snaga transformatora

Primjer: