www.verujem.org GOSPODNJA MOLITVA 1. Evandeoske' zapovijedi2, predraga braéo,’ nisu nista drugo nago bozanske pouke, temelji na kojima se gradi ufanje, potpore koje ja¢aju vjeru, hrana Sto potite srce4 kormilo koje upravija putem | zaétita da se postigne spasenje. One na zemiji ude pou- Eljive vjerniéke pameti i dovode ih u nebesko kraljevstvo, Bog je htio da se mnogo rekne i éuje preko proroka, njegovih sluga. Ali koliko je tek uzvisenije sto Sin govori io emu viastitim glasom svjedodi Bodja Rijeds koja bijaSe u prorocima!l Onavige ne nareduje da se put pripravi onome koji dolazi. Osobno je dogla. Otvorila sam | pokazala stazu. Mi smo ranije bili neprovideni i slijepi smo lutali u tminama smrti (usp, Mt 4,16), Ali smo prosvijetljenié svjetloséu milosti (usp. Ef 5,8). Uz Gospodina kao vodu’ | ravnatelia posjedujemo Zivotni put. 2. Onaj Sto-izmedu ostalih svojin spasonosnih opomena | bozanskih naredaba kojima se sluzio da poradi naspasenju svoga naroda-sami pruzi oblik kako moliti, osobno je poudio | naugio sto 1U Ciprifana kad | u ostalih erkvenin pisaca Sesto pridjevi kao evangelicus, divinus, dominicus Zapravo zamilenjulu genitiy |menice od koje su nastall | na kolu se odnose, Usp, M. REVEIL- LAUD, Oraison, 135; M. G. E. CONWAY, Patientias, 100, 2 Tu Ciprijan, po svamu sudad!, ima pred odima sve savjate, zapovijadii naputke koli se odnose na kr¢anski éudorednl Zivot, O tomese posebicagovorilo U katekumenskim krsnim podukama. Usp. M, REVEILLAUD, Oraison, 187. 2 Mimo obidaja trecega stoljeca, Ciprijan veoma Gesto vjernike ostovijava's fratres dilactissimi, a svadenike i biskupe kao fratres cariss/m), Pokatkad znade | izmijenitl upotrebu navedenih pridje~ va. U Ciprijana naziv fratres zaista nije prazna traza. On je bratsku ||ubavstavio u sredista svog tivota i djela. Izriéaj fratres dilectissimi &e8¢e se pojavijuje i u spisu koji smo pravell, To ovoj dogmatskoj raspravi pru2a posebnu draz, umilnost, toplinu i zanos. Spis gotovo pretvara una- govor, propovijed | bratsko opominjanje. O¢ito da je nazivom fratres difectissim/ Ciprijan htio Obnovitl naéin govora koji je zapodeo Krist, usvojio Pavao, nlegovao Klement Rimski | branill apologeti, Tertulljan | Minueile Fellks, Usp. M. G, E. CONWAY, Patientiag, 95-96; M, SIMONET- Ti, Mortalitate, 87, L.ALFONSI, Dominica, 58, * Rijes cor bogata Je i raznovrsna znaten|a. U hebrejsko| antropoloaili sree" |e sijelo ||Udskoga misljenja i rasudivanja kao 8to su ,bubrazi" sjediste 6ovjakova osjeéaja| osjecanja. U krS¢anskih pisaca, os|m 3to cor oznagule tielesni ud | dlste naravni Zivot, Ima druga brojna znaéenja kao; dua, duh, um, pamet, razumnost, snaga, moé, Usp, A. BLAISE, Dictionnaire, 223; J, MOLAGER, Donat 247, * O¢ito jo da Ciprijan sasermo prevodil vanov ho légos {/v 1.1). On redovito upatrabljava sermo i, zatudo, Izostawija rijeé verbum, lako de ona potlsnuti sermo. Usp. A, BRAUN, Deus, 266 bill. 1 ® Krsne se teme poviage kroz cijell spis. Uz to su naznaéeni pojedini obredi vezani uz krsno otalstvo, Usp. M. REVEILLAUD, Oraison, 136.157-158.178,187.192,197,207, itd, 7 © nasijedovanju Krista kao narogitu soterloloskome obllku u Ciprijana, usp, Uvod: 3, IV. Kristovo nastjedovanie, 133éemo iskati. Onaj koji uéini da Zivimo, pousio je i mollti. Rijeé je o ono} dobrostivosti kojom se udostojaa i ostalo dati i pokloniti. To Je zato da budemo lakSe usli$ani ako Ocu govorimo prognjom | molitvom koju nas je Sin naudio. Veé je prorekao da dolazi vrijeme kada ¢a se ,,pravi klanjatelji klanjati Ocu u duhu | istini" (/v 4,28), Ispunio je sto ranije obeca. Mi smo od njegova posveéenja primili Duha i istinu da bisma se iz njegova predanja istinito | duhovno klanjali. Koja, nalme, molitva moze biti duhovna kao ona koju nam je dao Krist koji nam je | »Duha Svetoga poslao“8(14,15)? Koja ja prognja kod Oca istinita kao ona koju je svojim ustima izgovorio Sin koji je ,,istina” (/v 14,6)? Da je, ako se drukéije moll nego Ja utio ne samo neznanje veé | grijeh, sam je odredio kada rete: ,Bozju zapovijed odba- cujete da stavite svoju predaju" (Mk 7,8). 3, Molimo stoga, predraga braéo, kako je Uditel|®-Bog usio. Ugodna je i prisna molitva kada Boga molimo njegovim | Kristovu molitvu uzdizZemo do njegovih ugiju. Neka Otac, kada obavijamo molitvu, prepozna rijeci svoga Sina. Onaj 8to preblvau nagim gru- dima, neka bude i u glasu, Buduci da Sina Imamo kao ,,odvjetnika za svoje grijehe" (1 /v 2,1), kada kao gregnici molimo za svoje Prijestupe, Izgovara|mo rijeci svoga , branitelja" (1 /v 2,1). Kazeda ée nam ,,dati Sto god u njegovo ime zaistemo od Oca" (Iv 2,1), All koliko 6emo uspjegnije postignuti sto trazimo u Kristovo ime ako prosimo njegovom molbom? 4, Govor pak molitelja | proSnja neka bude sa zaptom ko] sad- rzi mir i stidijivost. Mislimo da stojimo pod Bozjim pogledom. BoZanskim se ogima moramo svidjeti i tjelesnim drzanjem | oblikom glasa. Jer kao Sto bezobrazan éovjek buéno kriéi, skrom- nu — naprotiv — dolikuje moliti smjernim pro3’njama. Gospodin |a, uostalom, u svojoj pouci naredio dase molimo ,postojano, uzabi- tnim | osamijenim mjestima | u samim sobama za spavanje" (Mt 6,6), To nadasve odgovara vjeri. Tako znamo da Je Bog posvuda nazoéan, da sve éuje | vidi te da puninom svoga velitanstva pro- * stradivagi se ko}| put pozivaju na to miesto kada tvrde da je ve¢ Cipr||an dljelom naslutio naist- fativo trojstveno otejstvo lzrazeno 8 Filfoque. Medutim, po nama je tvrdnja pretjerana, Najvise Sto bi se dalo radi jest da Cipr an tu ima pred ogima pov jasno slanja Duha Svetoga koli po Crkvi \ijekom povijest| u ijudima ostvaruje Kristovo spasen|sko djelo, Teako je da ved Ci nici 8to Krist ,8alje” Duha nazreoda Duh Sveti u bodanskome,, lzlader ju" [zlaz| lz Sin M, REVEILLAUD, Ora/son, 158 ® Ved smospljeda istaknull Kristovu uditeljsku ulogu uCiprijanavoj soteriologij|. Vidi: Uvod, 3,1V — Soterlologija. 134 dire u zabitno | skrito kako je zapisano;" Jasam blizi Bog, ane Bog Iz daljine. Ako se Govjek sakrije na zabitno mjesto, zar ga neéu vidjeti? Zar ne ispunjam nebo | zemiju" (Jr 23,23-24)? | opet: »Bozje o¢i na svakome mijestu motre dobre | zie" (/zr 15,3). Kada se s braéom zajedno sastajemo | s Bozjim svec¢enikom slavimo bozanske Zrtve,1° moramo se sjetiti Gednosti i stege. Ne smijemo bez reda u vjetar rasipati neugladenim rijeéima svoje pro- sidbe niti molitvu koju treba skromno preporuéiti Bogu izricati buénom brbijavoSéu (usp, Mt 6,7) jer Bog nije usligtelj glasa veé stca. Nije potrebno galamom upozoravati onoga koji vidi misli. To potvrduje Gospodin. Vali: ,Koje zio smisijate u svojim srcima" (Mt 9,4)? | na drugome mjestu: ,| znat ée Crkve da sam ja istrazivaé bubrega | srca" (Otk 2,23), 5. To U prvoj knjizi o kralievima Ana kao lik"! Crkve Cuva | op- sluzuje. Ona nije Boga molila buénom prognjom veé tiho | skromno u samome skrovistu srca, Govorage skrovitom molitvom, ali oSevidnom vjerom. Nije zborila glasom nego stcem. Znalaje da Gospodin tako éuje, Uspjesno je dobila sto |e trazila jer je vjerno iskala, Izriée boZansko Pismo koje kaze: ,Govorase u svome srcu. Usne joj se micahu, ali se nije Guo njezin glas. | Gospodin ju je us- |I$ao" (1 Sam 1,13). Isto tako Gitamo u Psa/mima: ,,Recite u svojima srcimainasv- ojim se posteljama skrugite" (Ps 4,5). U istome smisiu Duh Sveti nadahnjuje | ué| po Jeremiji govoredi: ,, Tebi se, Gospode, valja u misli klanjati" (Bar 6,5). 6. Neka, preljubljena braéo, molitel] ne smetne s uma ni to kako Je carinik molio u Hramu s farizejem. Nija bestidno odi uzdig- nuo k nebu nit! bahato podigao ruke ve¢ je, udarajuci se u grudi | priznajuci unutra zatvorene grijehe, usrdno trazio pomoé bozanskoga milosrda, | dok se farizej sam sebi svidao, vise je za- sluzio da se posvati onaj koji je molio te nije nadu u spasenje oslo- nio na povjerenje u svoju nevinost jer nitko nije nevin. Carinik je, ispovijedajuéi grijehe, priznao i molio | molitelja je usli8ao onaj koji opragta poniznima. To Gospodin donosi u svome evandelju i kaze: ,Dva Covjeka — farizej i carinik — udoSe da se u Hramu mole, Farizej, stojeci uspravno, ovako je u sebi molio: hvala ti, 19.0 euharistij! u Ciprijana vidl éto smo vet ranije napisali u samome uvodu:3,VIl — Eunaristifa, Sigurno je u tome pogledu nalvagni|| Ciprijanov tekst kaj! smo ovdje pravell "18 obzirom na eklez|jainu tipologiju, usp. Uvod) 4, Ekieziologka tipologl/a. O rljegi lypusy Cipri- jana, usp-M, A, FAHEY, Cyprian, 614, 135Bode, Sto nisam kao drugi ljudi — nepravednici, otimadi, brakolomci kao i ovaj carinik. Postim tjedno dvaput. Od svega sto imam dajem desetinu, Carinik pak stajase izdaleka. Ni oti ne htjede dignuti nebu veé je udarao svoje prsi govoradi: Boze, budi milostiv meni greSniku. Kazem vam; Ovaj je si$ao opravdan svojoj kuéi prije nego onaj farizej jer 6e svatko tko se uzvisuje bit! unizen | tko se ponizuje uzvigen" (Lk 18,10-14). 7. To smo, preljubljena braéo, nauéili iz bozanskoga Pisma.’2 PoSto pak spoznasmo kako moramo pristupiti molitvi, upoznajmo — pouéeni od Gospodina — sto nam je molliti, Vell: ,Ovako molite — Oée nas koji si na nebesima, sveti se ime tvoje, dodi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja na nebu i na zemiji, Kruh nag svagdanji daj nam danas. | otpusti nam duge nage kako i mi otpustamo duZnici- ma svojim. | ne dopusti da budemo uvedeni u napast nego nas iz- bavi od zla" (Mt 6,9-13). 8. Uéitelj mira i uditel] jedinstva nije, prije svega, htio da se molitva vr8i posamce | privatno te da onaj koji se mali ne moll samo za se. Ne kazujemo: ,O¢e moj koji si na nebesima". Ne govo- rimo: ,Kruh mo] daj mi danas". Isto tako pojedinac ne trazi dase iskljucivo njemu oprosti ,dug" ili da ne bude uveden ,,u napast". Ne i8te jedino za se da bude izbavljen ,od zla", Nasa je molitva jav- na i zajedniéka. Kada molimo, ne prosimo za pojedinca veé za Citav narod jer smo cijeli puk jedno. Bog mira i uditelj sloge'? koji je nauCavao jedinstvo htio je da tako pojedinac moli za sve kao sto je sam u jednome nosio sve, Taj su zakon o molitvi opsluzila trojica mladiéa koji bijahu zatvoreni U ognjenu peé. Bili su suglasni u molitvi i jednodusni pristankom duha. To kaze vjerodostojno bozansko Pismo. Dok pouéava kako su oni mollli, pruza primjer koji moramo nasljedova- ti u molitvi da mozemo biti kao i oni, Kaze: ,Tada su ona trojica pjevala pjesmu kao iz jednih usta | blagoslivala Boga” (Dn 3,51). Kao iz jednih usta govorige, a jo$ ih nije Krist nauéio molitil Tim je moliteljima molitva bila stoga usliSivai djalotvorna jer je miroljubi- va, jJednostavna | duhovna prognja Boga éinila naklonim. 2 |zriéajem divina fectione Ciprijan naznasuje Sveto pismo, Zapravo fectio je Pismo, a divna zamjeniule Dai, Prema tome, lectio divina |s ,Bozje pismo". Uzme |i se da Ciprijan po obitaju yremena fijed|u ,,Bog" prvenstveno pred odima ima O¢evu osabu, vidise daje Biblija, poCiprija- nu, Odevo pismo, Usp. M, A, FAHEY, Cyprian, 250. ‘ Iznimno znaéenje .,oge" u Ciprijana istrazuje | nagladava J, DANIELOU, Origines, 359-368. 136 Zapazamo da su nakon Gospodnljega uzasagéa tako molll| | apostoli s uéenicima. Pise: ,Svi su bill ustrajano jednodusn| u molitvi sa Zenama i Marijom koja bijaSe |susova majka i njegovom bracgom. (Dj 1,14). U molitvl su bili jednodugno ustrajni. |stodobno SU pokazival) trajnost i sloznost svoje molitve jer Bog koji omo- gucuje da u kul jednodugni borave u bozansku | vieénu kuéu pri- pusta samo one kod kojih je molitva jednodusna. 9. Kakva li su tek, premila braéo, otajstva Gospodnje molitvel Kako su brojna, kako vellkal Ukratko su |zrazena u rijedi, ali su po snazi duhovno opsezna. Uopée nije nista Izostavijeno Sto se kao sazetak nebeske nauke ne bi nalazilo u nasim prognjama | molitvama. Veli; ,Ovako molite — Oée nag koji si na nebesima", Novi Covjek, preporoden | svome Bogu po njegovoj milost! iznova vraéen'4 na prvome mjestu kaze ,Odée" jer ja veé pote bit| sin, Pige: ,,U svoje viastito dode, a njegovi ga ne primlge. All koji ga primiSe, dade |m moé da postanu Bogjl sinovi — njlma koji vjeruju U njegove Ime” (Iv 1,11-12). Tko ja, dakie, povjerovao u njegovo Ime| postao sin Bodjl, ota- da traba i da zahvaljuje i da ispovijeda da je Bo2ji sin. Dok spo- minje da mu je Ocem Bog nanebu, prvim rijecima neposredno na- kon svoga rodenja takoder svjedodéi da se odrekao zemal|skoga | tjelesnoga oca | poteo poznavati i imati samo Oca koji je ,na nebesima". PlSe: ,,Oni Sto govore ocu | majci nisam te poznavao, ali ni svoje sinove ne poznavahu, ti su opsluzivall tvoje naredbe | tvo] savez saéuvali" (Pnz 33,9). Isto je tako Gospodin u svome evandelju zapovjedi da na ze- mij! nikoga ne zovemo ocem jer imamo ,jednoga Oca koji je na nebesima" (Mt 23,9), | udeniku koji je spomenuo preminuloga oca odgovorio Je; ,,Pusti, neka mrtvi ukopavaju svoje mrtve" (Mt 8,22), Uéenik Ja, naime, rekao da je njegov otac mrtav dok je Otac vjerni- ka Ziv, “4 Pojam restituere i restitutlo |ma possbnu bolu uCiprilanovu teoloskome rijedniku. |zraava spasenje u smisiu popravijanja | uspostave nadnaravnoga red. To se Ciprijanu ukazuje ternel|- nim Kristovim djelom, All Isti polmovi oznaéuju eshatolosko uskrsnude kojim-spasen|e postize viastitu zavrénicu. Tada ée se iznova uspostaviti Iludsko biée koje je smrt unistila kao tameljna posljadica grijeha, Bog je stvorlo éovjeke. On mu nakraju uspostavijal vraéarazorenlbitak. Usp. R. BRAUN, Deus, 543-545. 137o 10. Ne smijemo, predraga braéo, samo to zapaziti | razumijeti da Ocem nazivamo onoga koj| je na nebesima veé da dadajemo | govorimo: ,Oée nag". ,Na&" se odnosi na one koji vjeruju, one koji poéege bit! Bozji sinovi jer ih je Bog posvetioi jer su obnovijen| po rodenju duhovne milosti. Navedena rijeé — ujedno — dira | pogada Zidove, Onl nisu Krista koga su im proroci navijestili i koji je najprije njima poslan samo nevjerno prezreli nego takoder okrutno umorill. Vise ne mo- gu Boga zvat| Ocem jer in Gospodin posramljuje i pobija govoredi: »Vi ste rodeni od davolskoga oca, Stoga Zelite vrSiti pohote svoga oca. On, naime, bijaSe ovjekoubica od poéetka. U istini nije sta- jao Jer u njemu nema |stine" (/v 8,44). | po proroku Izaiji izjavijuje rasrdeni Bog: ,,Rodih i podigoh sinove, al| me oni prezrege. Vol je poznavao svoga viasnika | magarac jasle svoga gospodara. Mene pak Izrael nije priznavao | narod me nije shvatio. Jao gresnu puku, narodu punu grijehal Zlo sjeme, opak! sinovil Ostaviste Gospoda i onoga svetoga Izraela posiaste u prezir" (iz 1,2-4). Kao kr8éani, na zidovsku sramotu, govorimo kada molimo: ,O6e nag". Poéea je, naime, bit| na&, a prestao biti Zidovski jer ga Zidovi ostavise. Narod koji je gregan ne moze biti sin. All ko|ima se daje oprost grijeha, na njih se prenosi Ime sinova. Njima se | * yjeénost obeéaje, Sam Gospodin kaze: ,,Tko grijeSi, rob je, Sluga ne ostaje zauvijek u kudi, all sin ostaje zavazda" (lv 8,34~-35). 11, Kolika li je pak Gospodinova njeznost, koliko preobilje njegove naklonosti i dobrote prema nama! Htjede da tako pred licem Bodzjim obavimo molitvu da Boga nazivamo Ocem te sei mi zovemo BoZjim sinovima kao Sto je| Krist Sin Bozji, Nitko se od nas ne bi usudio u molitvi upotrijebiti to ime da nam on sam nije dopustio tako molitl-Moramo se. prema tame, pradraga brace. six egati | znatida smo duzni, ukoliko Boga nazivamo Ocem, i djelova- ti kao Bodji sinovi, Tako Ge se Bog zbog nas radovati kao sto sei mi u sebi veselimo sto nam je Bog Otac. Vladajmo se kao ,,Bogji hramovi" (1 Kor 3,16) da bude otito da Bog prebiva u nama. Neka nag éin ne bude nedostojan Duha! Poéesmo biti nebeski i duhovni. Zato ne mislimai ne ginimo osim 8to je duhovno | nebesko. | sam| je Gospod Bog rekao: ,,Slavit éu one koji mene slave, Koji me prezru, bit ée prezreni”® 1Sam 2,30). | blazZeni |e Apostol zapisao u svojoj poslanici: ,Niste svoji. Kupljeni ste velikim. Proslavite | nosite Boga u svome tijelu" (1 Kor 6,19), 138 12. Poslije toga govor|mo: ,Sveti se ime tvoje", |pak ne govo- rimo kao da Bogu Zelimo da se posvet! nasim molitvama. Zapravo od Boga molimo da se njegovo ime posveti u nama. Uostalom, tko da Boga posveti kada on posvecuje? Sam je rekao: ,Budite svet! jer sam | Ja svet" (Lev 19,2), Zato istemo i molimo — posveéen| u krstu — da u onome Sto poéesmo biti, ustrajemo. To danomice molimo, Potrebita nam je, nalme, svakodnevna posveta da bismo, ukoliko svaki dan grijeSimo, ustrajnim posvecenjem oGistil| svoje opaéine. Apostol pak navijesta koja Je posveta koju nam udjeljuje Bozja dobrostivost. Vall: ,Bozje kraljevstvo nede postignuti bludnici, poklonici kumira, brakolomci, mekoputi, oni to Zude za muSskar- cima, lopovi, varalice, pijanci, psovadi, otimadi. | vi ste to bill. Ali se dadoste oprat| te ste posveéeni i opravdani po |menu Gospodina naSega Isusa Krista | u Duhu naSega Boga" (1 Kor 6,9-11), Pavao kaze da smo posveéeni u imenu Gospodina Isusa Kris- ta | po Duhu nagega Boga. Molimo da u nama ostane to posvecenje, Buducl pak da na&S Gospodin i Sudac onome koga je iscijelio | oZivio prijeti da vi8e ne grijesi te mu se Sto gore ne dogo- di (usp. /v 5,14), tu pro&nju obavijamo kroz neprestane molitve. Danju | noéu trazimo da se Bozjom za8titom sa¢uva posvecenje | Zivot kojl se dobiva od Bozje milosti, 13, U Oéenaéu siijedi: ,, Dod! kraljevstvo tvoje". Mall mo da nam se uprisutni i Bozje kraljevstvo kao Sto |Stemo da se njegovo |me u nama posveti. Jer kada Bog ne viada? Ili kadau njemu poéinje sto Je | uvijek bilo i ne prestaje biti? Molimo da nam dode nase kraljevstvo koje nam je Bog obecac | stekla Kristova krv i muka, Mi koji smo ranije u svijetu sluzili, kasnije Gemo gospodariti kada Krist zavlada. Tako je sam obeéao govoredi: ,,Dodite, blagoslovije~ nici moga Oca, Primite kraljevstvo koje vam je pripravijeno od pocetak svijeta" (Mt 25,34), Moze pak, premila, braco, i sami Krist biti Bozje kraljevstvo.15 Svaki dan Zudimo da dode | Zelimo da njegov dolazak za nas us- koro postane zbilja. Buduci, naime, da je Krist ,,nage uskrsnuée" “#12 toga poglavija poseblce treba izdvoliti | naglasiti 8to Ciprljan Bodje Viadanjesvijetor |povif e8¢u poistovjecuje s |susom Kristom, Otac [s viast predao Sinu koji ée suit! dive imrtve". Tako 8Uu Vjerovania stavlll veé Nice|ski oc), Carigradsko ¢e Vjerovanje dodatl da Kristovu , kraljevstvu nage biti kraja". Cin| se da je Ciprijanu narogito bila drago tumatenje po kome je Krist Ofeva uosobljena viast | kraljevstvo, Tu ¢e misao od njega kesnije drugi uzetl. Usp. M, REVEILLAUD Oraison, 177-178. : 139(ly 11,25-26) jer u njemu ,uskrsavamo" (Ko/ 2,12), on se moze shvatiti | kao Bozje kraljevstvo jer Gamo u njemu kraljevati. Dobro je sto trazimo Bodzje kraljevstvo, to jest, nebesko kraljavstvo jer postoji | zemaljsko kraljevstvo. Ali je vedi tko se veé odrekao’é svijeta, njegovih éasti i Viadanja. | stoga ona] tko se po- svecuje Bogu | Kristu ne ¢ezne za zemaliskim nego nebeskim kraljevstvom, Potreblta je pak neprestana molitva | prognja da ne ot- padnemo iz nebeskoga kraljevstva kako otpadoSe Zidovi kojima je ono najprije bilo obeéano, Gospodin je abznanio | utvrdio govo- reci: ,Mnogi Ge dodi s Istoka i Zapada | posjestl s Abrahamom i lzakom i Jakovom u nebeskome kraljevstvu. Sinovi ée se pak kraljevstva prognati u izvanjske tmine. Tu ée biti plat i Skripanje zubi" (Mt 811-12). Gospodin pokazuje da su Zidovi prije bili sinovi kraljevstva dok su bill Bozji sinovi. Posto je o¢insko ime za njih prestalo, pres- talo je i kraljevstvo, Zato mi krSéani koji po¢esmo u Osenasu Boga nazivat] Ocem, takoder molomo da nam dode Bojje krallevstvo. 14, Dodajemo | kaZemo: ,,Budi volja tvoja na nebu ina zemiji". Medutim, ne govorimo da Bog éin| Sto ho¢e veé da mi mozemo Ciniti Sto Bog hoe. Jer tko Bogu prijeti da Gini Sto Zeli? All jer na- ma davaol” prijeci da na duh | ¢in u svemu vréi Bozju vollu, molimo | [Stemo da u nama bude Bodja volja. Ipak je potrebita BoZ|a volja — to jast — njegova mos i zastita da u nama bude BoZja volja jer nitko nije jak po svojim silama. Siguran je po Bozjoj milostivosti | milosrdu. Uostalom | Gospodin, oditujudi slabost éovjeka-kojega je no- sio, vell; ,O¢e, ako se moze, neka ova ¢aga ode od mene" (Mt 26,39), All pruza primjer svojim uéenicima da ne élne svoju volju veé Bozju pa dodaje; ,,Ipak ne Sto ja hocu nego tl" (Mt 26.39). | na drugome mijestu kaze: ,Nisam siSao s neba da dinim svoju volju veé volju onoga koji me posla" (/v 6,38). *# Gotovo js sigumo da Ciprijan smjera ne pretkrsna svecano adricanje svega zla 8to se nalaz|u ovome svijetu. Za Ciprijana je,,svljet" ovaj svemir /drudtva U kome se Zivi, Kret |e prekid sa svim silama koje djslujuu svemiru |drustvu. Viernlk mora bltina strani dobra, Utu sesvrhu krst|. Usp. M, REVEILLAUD, Oraison, 170; J, DANIELOU, Origines, 381. 17 © Ciprijanovoj demonologiji, usp. Uvod; 8,VI, Isto tako njegovo tumatenje zaziva u Oéenasu — J na uved! nas u napast", Uvad, 6. 140 Medutim, ako Je Sin bio posiugan | vrsio Oevu volju, koliko vige mora biti sluga pokoran i vrsiti Gospodinovu volju? Ivan u svojo| Posianic/ potite | ué| da se vr8i Bodja volja, Kaze; ,Nemojte \jubiti svijet ni ono sto je u svijetu. Ako je tko |jublo svijet, unjemu nije Oéeva ljubav jer je sve sto je u svijetu tjelesna pohota, pozuda oéiju | svjetovno Gastoljublje koje nije od Oca ved od svjetovne pozude. All ée minuti svijet | njegova pohota. Tko pak vr&i Bozju volju, ostaje zauvijek kao Sto | Bog ostaje za vjeénost" (1 Iv 2,15- 17), Mi, dakle, koj| Zelimo ostati zavazda, moramo vrSiti volju Boga koji je vjecan, 15. Bodja Je pak volja ona koju ja Krist | vrSio i uéio: poniznost u Zivotu, postojanost u vjeri, skromnost u rijecima, u djelima pravednost, u Ginima milosrde, u Gudoredu zapt, za nepravdu ne znati, na¢injenu moci podnositi, s bracom opsiuzivati mir, Boga \Jubiti svim srcam, u njemu lIjubiti Sto je Otac, a bojati se ukoliko je Bog, uopée nigta ne pretpostaviti Kristu jer nije ni on nama nista pretpostavio, neodvojivo prianjatl uz njegovu Ijubav, junadki | vjerno stajati uz njegov kriz, Kada se bije boj o njegovo ime i Gast, u govoru pokazimo ustrajnost kojom se |spoviledamo, pri istrazi pouzdanje koje nas cin| borcima, u smrti strpljivost koja ée nas ok- runiti, To znadéi htjeti s Kristom biti ,subastinik" (Rim 8,17). To Je opsluzivanje BoZja zapvjedi. To znaéi ispuniti Odevu volju.18 16. IStemo da se volja BoZzja zbiva ,na nebu | na zemiji". To oboje spada na dovrSenje nage cjelovitosti i spasenja. Bududi da tijelo posjedujemo ,lz zemlje" (Post 2,7), a duh s neba, mi smo ze- mija | nebo. Stoga molimo da volja Bozja bude u jednome | drugome — to jest — | tijelu | duhu, Postoji, naime, izmedu tijela | duha sukob i svakodnevni rat jer se medu sobom ne slazu, Zatone éinimo sto bismo htjell, Dok duh trazi nebesko i boZansko, tljelo hlepi za zemaljskim i svjetovnim, Zbog toga prosimo da medu to dvoje uz Bozje djelovanje i pomoé viada sloga te se Bozja volja vrsi (u duhu | u tijelu da bi se tako éuvala duga koju je Bog'preporodio. To otvoreno | ogito svojim glasom izjavijuje Pavao, Vell: Put Zudi protiv duha i duh protiv tijela. To se dvoje medusobno jedno drugome protiv| da ne Ginite Sto Zelite. Putena su pak djela odita. To su: preljubi, blud, necistoéa, razvrati, idolopokloristva, vrata- nja, ubojstva, neprijateljstva, svade, suparniStva, ogoréenje, izazo- *# Autor rado isti¢u ovaj ulomak kao primjer sjajnoga Clprijanova stlla. Tu — pa.svoj prilic| — imamo pred sobom plesmu sroéenu u pohvalu Boia volje. Lisp. M. REVEILLAUD, Ora/son, 180 141vi, mrénje, razdori, podvajanje, zavisti, opijanje, pijanke i tome sliéno. Oni koji to cine neée posjedovat! Bozjega kraljevstva. Plod je pak Duha ljubav, radost, mir, velikodugnost, dobrota, vjera, blagost, uzdréljivost, ¢istoca (Ga/ 5,17-22). S toga razioga u svakodnevnim — éak trajnim — molitvama i&temo da se Bozja voljas obzirom na nas ostvari na nebu | na zemiji". A ovo jevolja Bozja: da zemaljsko ustupi mjesto nebeskome j da previada duhovna | bozansko. 17. Buduéi, predraga braéo, da Gospodin nareduje i apominje da i neprijatelje Ijubimo i za one molimo koji nas progone (usp. Mt 5,44), reéeno se moze | tako shvatiti da | za one molimo koji su jos ,zemija" | jos ne pocese biti ,nebeski", Molimo da se takoder u odnosu na njih ostvari Bogja volja koju je Krist Ispunio kada je satuvao i obnovio éovjeka, On ucenike vise ne naziva zemijom vec soll? zemlje" (Mt 5,13). | Apostol prvoga éovjeka obiljezuje iz- razom ,iz zemljanoga praha", a drugoga s naznakom ,,s neba” (1 Kor 15,47), Mi moramo biti sliéni Bogu Ocu koji éini da njegovo sunce ,,|zlazi nad dobrima | zlima" | da kisi nad pravednima | ne- pravednima' (Mt 5,45). Zato se s pravom tako malimo i trazimo. Krist nas opominje da molitvu obavijamo za spasenje svih. Tako ée BoZja volja koja je po nagoj vjerl ucinjena ,na nebu“ — to jest una- ma — te smo s neba na isti naéin biti ,na zemiji, a to znaéi u oni- ma koji ne vjeruju. Prosimo da oni koji su jo§ uvijek zbog prvoga rodenja ,zemljani" poénu bit! ,nebeski" kada se rode ,,z vode| Du- ha" (Iv 3,5). 18. U nastavku OSenaga molimo i govorimo: ,,Kruh nag svag- danji daj nam danas". To se moze shvatiti i duhovno i jednos- tavno20 Jedno i drugo poimanje bozZanskom koriséu koristi za spasenje. Krist je ,kruh zivota” (/v 6,35), Taj pak kruh ne pripada svima veé je nag. Kao Sto kaZemo ,Oée nag" jer je Otac onih koji razumiju i vjeruju, tako velimo ,,kruh nas" Jer je kruh onih koji, po- put nas, doti¢u2? njegovo tijelo. IStemo pak da nam se svaki dan daje taj kruh. Tako se mi koji smo u Kristu | svaki dan kao hranu spasenja primamo euharistiiu ne¢éemo nastupom kakva tezega grijeha stq nam prijeéi nebeski kruh — jer se moramo suzdrZat i *8 Znamo dajeu flmskome krsnom obredu krstitel| katakumenudavao nekollko grumen¢icasall Kako js kartadka iturgija bllza rimskoj, nije iskljugenc da Clprlian na ovome mjestu doziva u pamet ta| dio krene slugbe. Usp, M, REVEILLAUD, Oralsan, 183. # © Ciprijanovu stavu spram Biblije, usp. Uvod) 3 2 Rukopisl su podijaljant izmadu contingimus | contingunt. Contingo znadi dod |rujem rukom" Moqués je, prema tame, da Ciprijan tu naznaéuje da se euharistijski kruh ,dodirule rukom’ te pred otima Ima prigesdivanis ,na ruku", Usp. M, REVEILLAUD, Oraison, 185-186. 142 udaljiti‘od priéest| — odljeliti od Kristova'tijela. Sam Krist kaze | opom|nje: ,Ja sam kruh Zivota. S neba sam siSao. Tke bude jeo od moga kruha, Zivjet ce uvijeke. Kruh pak koji Gu ja dati, tijelo je moje za Zivot svijeta" (/v 6,51), Kada, dakle, kaze da navijeke Zivi tko |ede od njegova kruha, o€ito je da oni Zive koji dotiéu njegovo tijelo | snagom priéesti pri- maju euharistiju. Jednako se, naprotiv, moramo bojati i moliti da se — uzdrzavajuél se ne odijelimo od Kristova tijelai tako budemo \\Sen| spasenja. Krist osobno prijeti rijetima: ,Ako ne budete jell tijelo Sina Covjedjega | pill njegovu krv, neéete u sebi |mati Zivota" (Iv 6,53). Stoga molimo da nam se svak/ dan dade na& kruh — Krist. Ta- ko ostajuél i Zivedi u Kristu, ne¢eme odstupiti od njegova posvede- nja | tijela. 19. Dade se, jamaéno, i ovako shvatiti; mi kojl smo se odrekli svijeta | vjerom duhovne milostl odbacil| njegova bogatstva i sjaj za se igtemo samo Jelo ihranu jer Gospodin udéi| kaze: ,Tko sene odrekne svega Sto je njegovo, ne moze biti moj udenik" (Lk 14,33). Ali tko je poéeo biti Kristov uéenik po rije¢| se svoga Uditelja od- riée svega i treba traZiti dnevnu hranu. Ne smije Zelje svoje prognje nadugo razviaciti, | opet, naime, Gospodin propisuje i kaze: Nemo]te misliti o sutra. Sam ée sutra&nji dan misliti o sebl. Dosta Je danu njegovo zlo" (Mt 6,34). S pravom, dakle, Kristov uéenik hranu za se na dan trazi kad mu je zabranjeno misliti za sutra. |Inaée je u seb! protuslovno i proturjeéno da trazimo dugo Zivjet| u svijetu ako molimo da Bo3je kraljlevstvo dode brzo. Tako | blazeni Apostol, oblikujuéi i snazeéi nage nade i vjeru, opominje | kaze: ,Ni&ta nismo conijell na svijet. Zacijelo ne mozemo njgta ni ponijet|. Ako, prema tome, imamo hranu i odjeéu, time smo zadovoljni, Oni pak sto Zele postat! bogati, zapadaju u napast, zamke, mnoge Stetne Zelje koje Covjeka zaranjaju U pro- pasti skonéanje. Korijen je, naime, svin zala pohlepa. Nek/ su, éez- nuél za njom, dozivjeli brodolom u vjeri | zapall u mnoge patnje" (1 Tim 6,7-10). 20. Pavao uéi ne samo da bogatstvo moramo prezirati veé da je ono i opasno, Tu je korijen zala koja laskaju | skrovitom prije- varom nastoje zavesti sljepoéu Ijudske pameti, Zato Bog kori bo- gatoga ludaka koji razmi8|ja o svjetovnome obilju | razmece se prekomjernom koli¢inom plodova, Kaze; ,Ludate, ove se nodi trazi tvoja dua, Cije ée biti 8to si skupio" (Lk 12,20)? Ludak kojl je 143imao umrijeti iste nodi veselio se plodovima. On kome je Zivot vec nedostajao razmiSijaSe o obliju hrane. Gospodin, naprotiv, uéi da je savrSen | potpun onaj koji proda sve svole i razdijel| na uporabu siromasima te blago seb| uteme- ljuje na nebu (Mt 19,21). Veli da ga moze slijediti i povesti se za slavom Gospodnje muke ona| tko je slobodan i nije opasan nika- kvim svezama oblteljske zbilje. RazrljeSen i slobodan, Gospodinu najprije stavija na raspolaganje svoje |Imanje, a potom | osobno kreée na put. Da bi se pak svatko od nas mogao na to spremit|, ta- ko uél moliti. lz molitvenoga zakona mora spoznati kakav treba biti. 21. Ali ne moZe pravedniku ponestati svakodnevno jelo jer na- pisano je: ,Gospodin neée gladu pogubiti pravednu dugu" (/zr 10,3). | opet: ,,Bijah mlad | ostarih. | nisam vidio napustena praved- nika niti da njegovo sjeme trazi kruh" (Ps 36,25). Isto tako Gospo- din obedéaje | kaze: ,Nemojte razmiéljati govoreci — sto emo jesti ili Sto G6emo piti ill Sto obuci? To, naime, traze pogan|, Otac vas zna da vam sve to treba, Trazite najprije Bodje kraljevstvo | njegovu pravednost | to 6e vam se sye datl" (Mt 6,31-33). Obeéaje sve dodati onima koji traze Bozje kraljevstvo | pravednost. Buduci, naime, da je sve Bodje, nigsta nece onome nedostajatl tko posjeduje Boga ako on sam u nigemu nije nedosta- tan pred Bogom. Tako se Danijelu2? , po kraljevo| naredb| zatvore- nu u laviji zdenac, bozansk| donos| ruéak te se Bogji Covjek hrani posred gladnih zvijeri koje ga Stede (Dn 14,31-42), Tako se hrani llija na bijegu i u osami, U progonstvu se hranl jer mu sluze gavra- ni i ptice donose jelo (1 Kr 17,6). O prezriva okrutnosti Ijudske zloée! Zivotinje Stede, ptice hrane, a Ijudi stavijaju zamke | cine zlodjela! 22, Nakon toga molimo | za svoje grijahe. Govorimo: ,,| otpusti nam nage grijehe kako i ml otpustamo svojim duznicima", Poslije potpore u hrani moli se | oprogtenje griJeha da bi u Bogu Zivio ko- ga Bog hrani. Tako se ne brinemo samo za sada&nji | vremenit| Zivot veé | za vjeén|wu koji se moze doci ako su oprogteni grijesi. Gospodin ih naziva dugovima. U svome evandelju kaze: ,Otpustio sam ti svaki dug jer si me molio“ (Mt 18,32), Kako li Je pak nuzno, kako providonosno i spasonosno sto smo opamenuti da smo greSnici! PrinuZden| smo moliti za grijehe 22 Usp, Uvod: 3,VIl — Opdenito. 144 da bi se na&S duh, dok od Boga i&temo oprogtenje, sjecao svoje savjesti. Da se tko ne bi sebl dopadao kao nevin i uznosedi se jos vie pao, upozorava se i uci da svaki dan grijedi jer se nareduje da dnaevno moli za grijehe. Tako, konaéno, i Ivan u svojoj poslanici opominje i kaze: ,,Ako reknemo da nemamo grijeha, sami sebe va- ramo i istina nije U nama. Ako pak ispovjedismo svoje grijehe, vje- ran je i pravedan Gospodin. On ¢e nam oprostiti grijahe" (1/v 1,8- 9). lvan je oboje obuhvatio u svome pismu - da moramo moliti za grijehe | da postizemo oprostenje kada molimo. Zato rete d je Gospodin vjeran | da ée oprostiti grijehe jer se vjerno drzi svoga obeéanja. Onaj, naime, koji nas je nauéio da se molimo za dugove i grijehe, obeéao je ocinsko milosrde i oprostenje koje slijedi. 23, Izriéito je dodao | dometnuo zakon sileci nas stanovitim uvjetom | obvezom da molimo da nam se onako oproste dugovi kako i mi oprastamo svojim duznicima. Znamo da se ne moze pos- tignuti Sto molimo za grijehe ako ij sami isto ne udinimo s obziram na viastite duznike. Zato na drugome miestu i kaze: ,Kojom mjerom budete mijerili, njome ée se| vama mieriti" (Mt 7,2), Sluga pak koji sam, poSto mu je gospodar oprostio sav dug, ne htjede oprostit| robu koji je kao i on Salje se u tamnicu. Bududi da nije htio oprostiti svome sluzi, izgubio ja Sto mu je gospodar oprostlo (usp. Mt 18,34). To Krist jo$ snaznije veéom snagom svoje osude iznosi u sv- ojim zapovijedima. Kaze; ,Kada ustajete na molitvu, oprostite ako Sto imate protiv koga da i Otac va8 koji je na nebu oprosti vama vase grijehe. Ako vi ne oprostite, nece ni vaS Otac koji je u nebu oprostit] vama vage grijehe" (Mk 11,25-26). Na sudniji ti dan nema nikakva ispritavanja. Bit Ges suden po svojoj presudi, Sto budes udinio | sam es doZivjeti. Bog nareduje da u njegovoj kuéi budu miroljubivi, slozni | jednodusni. Hoée da onakvi ostanemo — preporodeni — kakve nas je ucinio drugim rodenjem. Hoée da mi koji potesmo biti Bo%ji sinovi ostanemo u BodZjemu miru | da u onih kojima je duh jedan bude jedna pamet i osjecanje. Tako Bog ne prima ni raskolnikovu zrtvu. Nareduje da odstupi od oltara i da se najprije izmiri s bratom (usp. Mt 5,24) kako bi miroljubive molitve mogle | Boga smiriti. Bogu je veéa Zrtva na& mir, bratska sloznost i narod?3 koji sjedinjuje jedinstvo Oca | Sina i Duha Svetoga. 23 Od de unitate do kraja ragenice doslovcs se navodl u Lumen gentium, 4 14524, Ni u Zrtvama koje prvi prinesose Abel i Kain (usp, Post 4,3- 8) Bog nije gledao njihove prinose nego srca da bi se onaj svidio u prinosu koji se dopao u srcu. Mirni i pravedni Abel, dok Bogu ne- vino 2rtvuje, udio je i ostale da dodu kada na oltaru prinose dar s Bodjim strahom, jednostavnim srcem, sa znakom pravednosti i s mirom sloge. S pravom je Abel, buduci da je takav pri Zrtvovanju Bogu, sam kasnije postao Zrtva Bogu. Prvi, o¢itujuéi muéenigtvo, slavom svoje krvi nagovijesta Gospodnju muku. Posjedovase, na- ime, Gospodnju pravednost | mir. Takve, zacijelo, Bog ovjenéava. Takvi ¢e na sudnji dan s Gospodinom suditi. Medutim, neslozan Covjek i raskolnik koji nije u mirus braéom — po svjedotéanstvu blazenoga Apostola i Svetoga pisma — neée moéi umaknuti zlocinu bratske nesloge sve ako | pogine za Ime. Pige: ,Tko mrzi svoga brata, ubojica je. Ubojica ne dolazi u nebesko kraljevstvo niti Zivi s Bogom" (1 Iv 3,15), Ne moze biti s Kristom koji je radije bio Judin nasljedovatel| nego Kristov. Koliki je grijeh koji ne moze oprati ni kr&tenja krvil Kakva je opadina kojoj ni muéenistvo ne moze dati zadovaljstinul! 25. Gospodin nuzno potite au Oéenagu reknemo ovo: ,| ne dopusti da budemo zavedeni u napast". U tome dijelu pokazuje da Neprijatelj ne moze protiv nas nista ako prethodno Bog ne pripusti kako bi se sav nag strah, poboZnost j paznja usmjerili Bogu uk- oliko unagsim kuSnjama Zlome nije nista dopusteno ako se odo- nuda ne udijeli viast. To dokazuje bozansko Pismo koje kaze: »Nabukodonozor, babilonski kralj, dode u Jeruzalem j zaposjedne gai dade ga Gospod u njegovu ruku" (2 Kr 24,10-11), Zlome se pak protiv nas daje viast zbog nagih grijeha kako pise: ,Tko izrudéi na pljaéku Jakova | Izraela onima koji ga plije- niSe? Zar ne Bog kome sagrijegise, ne htjedoge ici njegovim puto- vima niti sluSati njegov zakon te je sveo nanjih srdzZbu svoje jaros- ti’ (lz 42,24)? | opet, kada je Salomon sagrijesio | odstupio od zapovijedi i staza Gospodnjih, zabiljeZeno je: ,Protiv samoga je Salomona Gospodin potaknuo Sotonu" (1 Kr 11,14). 26. Moé se pak dvostruko daje protiv nas — za kaznu kada grijesimo ili slavu kada smo kuSani. Vidimo da se tako zbilo s Jobom. Bog obznanijuje i vell: ,Evo, sve Sto ima stavijam u tvoje ruke. Ali se éuvaj da njega d rnes" (Job 1,12). | Gospodin govori za vrijeme muke u svome evandelju: ,,Ne bi imao protiv mene nikakvu viast da ti nije odozgo dana" (/v 19,11). 146 Kada molimo da ne dodemo u napast, upozoravamo se na sv- oju slabost i bijedu — dok tako molimo — da se tkogod pretjerano ne ponese te oholo | naduto sebi Sto uzme i na se svede slavu svoje ispovijedi ili patnje. Sam Gospodin uéi poniznosti. Kaze: ,,Bdijte i molite da ne upadnete u napast. Duh je, doduse, spreman, ali je tijelo slabo" (Mk 14,38), Dok prethodi ponizno | podlozno priz- nanje i dok se Bogu daje sve Sta se ponizno s Bozjim strahom i Ga&¢u trazi, dobiva se njegovom naklonoséu. 27. Poslije svega toga na zavrSetku Ot¢enaSa dolazi konaéni zakljuéak koji ukratko sazima sve nage prosnjei molbs. Naposijet- ku, naime, kazemo: ,Nego nas izbavi od Zloga". Time obuj- mljujemo svekolike suprotivStine koje U ovome svijetu protiv nas smi8ija Neprijatelj. Od njih obrana moze biti sigurna | évrsta ako nas Bog oslobod| | ako udijell svoju pomoé onima koji istu i mole. Po&to pak rekosmo: ,,Oslobodi nas od Zloga", niSta vi8e ne os- taje to bismo jos trebali molit] kada jednom zatrazimo Bodju za- Stitu protiv Zloga. Kada nju isprosimo, sigurni smoi zasticeni pro- tiv svega Sto Cini davao i svijet. Kakav strah od svijeta onome kome Ja u svijetu Bog zastitnik? 28. Jo li Gudno, predraga braéo, ako je O¢enag onakav kakvim ga Je Bog pousio? On je u svojoj pouci spasonosnim govorom sk- ratio svaku naSu prognju. To je veé po proroku Izaiji ranije bilo kazano kada je |zaija, pun Duha Svetoga, govorio o Bozjemu ve- liéanstvu i ljubavi, Rede; ,,Rijeé se zavrSava | skracuje u pravednos- ti jer Bog na cijelome krugu zemaljskome kazuje skra¢enu besje- du” (/z 10,22). Gospodin naé Isus Krist — Bozja Rijeé (/v 1,1) — doao Je za sve, Skuplijao je uéene ji neuke. Zapovijedi je spasenja izdao svakome spolu ij dobi. Nadinio je veliki sazZetak svojim naredbama da se sjecanje uéenika u nebeskome nauku ne zamara veé brzo nauéi sto Je nuzZno za jednostavnu vjeru, Kada je Krist udio Sto je vjeéni Zivot, velikom je i bozanskom saZetoSéu uglavio otajstvo* Zivota. Rekao je: ,,Vjetni je Zivot ta da upoznaju tebe jedinoga i pravoga Boga | kaga si poslao — Isusa Krista" (Iv 17,3). Isto tako, sabiruéi iz Zakona | Proroka prve i naj- vece zapovijedi, veli: ,Poéuj Izraele! Gospodin Bog tvoj jedini je Gospodin". Takoder: ,,Ljubit Ges Gospodina Boga svoga |z svega srca svoga ij od sve duSe svoje | svom svojom snagom. To je prvo. | 2 Usp. Uvod: 3,VIl — Opéenito. 147drugo je tome sliéno: ljubit ¢es svoga bliznjega kao samoga sebe. Sav Zakon i Proroci ovise o tim dvjema naredbama" (Mk 12,29-31; Mt 22,40). | opet: Za koja god dobra Zelite da ih Ijudi vama éine, tako | vi njima Ginite. To je, naime, Zakon | Proroci" (Mt 7,12). 29. Gospodin nas je ucio moliti ne samo rijecima nego i djeli- ma. Sam je éesto molio i vapio. Pokazao je svjedoéanstvom svoga primjera Sto nam treba Giniti. PiSe: On je pak odlazio u osame i molio" (Lk 5,16). | opet: ,,lzaSao je u goru moliti. Prenodio je u molitvi Bogu" (Lk 6,12). All ako se onaj molio koji bij Se bez grije- ha, kol ko viSe moraju moliti greSnici? | kako je Krist, bdljuci bez prestanka, cijelu noé molio neprestanim prosnjama, koliko vise mi moramo bdjeti noéu da bismo éesto obavljali molitvu?! 30. Gospodin nije molio i prosio za se veé — Sto bi nevini trazio za se! —za nage grijehe. Sam to izjavijuje kada govori Petru: »Sotona je zahtljevao da vas kao pSenicu mudi. Jasam moliozate da tvoja vjera ne oslabi" (Lk 22,31-32). Kasnije Oca moli za sve. Vali: ,Ne molim samo za ove nego i za one koji ée po njihovoj rijeci u me vjerovati da svi budu jedno kao Sto si ti, Oée, u meni | ja u tebi i oni budu u nama jedno" (lv 17,20-21). Gospodnja je dobrostivost j ljubav velika spram naSega spase- nja. Gospodin nije zadovoljan &to nas je otkupio svojom krvlju veé, uz to, za nasi moll. Vidjeste koja je moliteljeva proSnja: dai mi — kao Sto su Otac | Sin jedno — ostanemo u istome jedinstvu25 Otu- da se moze razumjeti kollko grijesi tko nidti jedinstvo | mir. Gospo- din je za to molio! Htio je da se njegov narod tako spasi iu miru Zivi, Znao je da nesioga ne dolazi u Bodje kraljevstvo. 31, Kada, premila braéo, prisustvujemo molitvi, moramo se cijelim srcem?6 predati i prionuti uz proSnje. Neka se ukloni svaka tjelesna i svjetovna misao! Neka duh tada na niSta drugo ne misli nego Sto moli. Zato | sveGenik pred molitvu2? u predsloviju sto prethodi pripravija pameti braée. Govori; ,Gore srca"! Puk odgo- vara: ,lmamo u Gospodina". Time se opominje da ne smijeo niée- mu drugome razmi8ijati dolio Gospodinu, Neka grudi zatvori pred Protivnikom i neka ih otvori jedino Bogu. Neka ne dopusti da mu za vrijeme molitve pristupi Bozji neprijatelj. Cesto se, naime, prigu- 2 Vidi Livad: 4 —Jedinstvo Orkve. 3° Za Ciprijanov stil, Zivot | djslovanje tal js izraz veoma znatajan. Stoga gesta posite za njim tito js da 6 nadahnjuje Mt 22,37. Ciprijan je htlo da oscbro u svakome svome djelu bude .cljelim srcem". Gotovo da |e to njegova tivotna lozinka. |sto |erado propov|ledao svollm vjerni~ cima, svetenicima| drugim biskupima. Usp. M, G. E. CONWAY, Patientiae, 179-180, #7 Obito je da se lzriéaj odnos! na misni kanon. Usp. M. BEVENOT, Lapsed, 31. 148 \ja | uvuGe. Fino zavara i nage molitve odvra¢a od Boga da jedno imamo u srcu, drugo na jeziku. Inaée, iskrenom nakanom Gospo- dina mora moliti duh | misao, a ne zvuk glasa. Kolika |/ je pak podlost udaljiti sei dati se ugrabiti ludim | svjetovnim mislima kada Gospodina moli8?7! Kao da postojl nesto Sto je prete da mislis nego ono o gemu govoris s Bogom?! Kako zahtijevas da te Bag éuje, a sam sebe ne slusa$?| Hodes da se Bog sjeéa onoga Sto pi- taS, a sAm se ne sjeéa8?! To znaéi uopée se neprijatelja ne bojati. To znaéi, kada Boga molis, nemarnom molitvom vrijedati Bozje veli¢anstvo. To znati bdjeti o¢ima, a srcem spavati, iako krSéanin mora | dok ocima spava bdjet| srcem. Tako je u Pjesmi nad pje- smama zapisano na usta?® Crkve koja govori: ,Ja spavam, a moje srce bdije" (P/ 5,2). Stoga brizljivo | razborito potiée Apostol: ,Uporno nastojte oko molitve. U njo| bdijte" (Ko/ 4,2)! U&i, dakako, da od Boga mogu postignuti Sto traze samo onl koje on vid! budne u molitvi, 32. Molltelji pak neka ne dolaze Bogu besplodnim | pukim molitvama. Pro&nja je nedjelatna kada Boga moll neplodna moli- tva, Svako se stablo koje ne donosi plod sijecte i baca u vatru (Mt 3,10). Tako, razumije se, ni pro&gnja koja nema ploda ne moze biti kod Boga zasluzna jer nije plodna nikakvim djelovanjem. Stoga boZansko Pismo pouéava | kaze: ,Dobra je molitva s postom i milostinjom" (Tob 12,8). Onaj, naime, koji ée na sudnji dan na- gradom uzvratit] za djela i milostinje, danas je blagonaklon| sluSatelj onoga tko s djelom dolazina molitvu. Tako je, uostalom, satnik Kornellje zavrijedio biti usligan kada se malio, Puku je iskazivao brojne milostinje | trajno je mollo Boga. Dok se u deveti sat mollo, uza nj stajase andeo, Svjedotio je za njegovo djelo i govorio: ,,Kornelije, tvoje su molitve i milostinje uzigle kao podsje- tnica pred Boga" (Dj 10,4). 33. Bogu hitro uzlaze molitve koje pred njega stavijaju zasluge nagega djela. Tako je i andeo blo svjedok Tobiji?® koji je trajno molio i uvijek radio. Govorio je: ,,Casno je objavijivati i ispovijedatl Bodja djela. Kada si molio sa Sarom, ja sam prinosio spomen vase #4 Riles persona korijensk| nije |o& do kraja protumagena. pak se éin| da prvotnoznati ,maska", \obrazina” ,.krabulja" ||| ,krinka", Takoder lzrazava gluma¢ku ,ulogu' na pozornici. Kako Je u drevno doba na pozornici igrao mall broj glumaca, glumel su ostalail sti, Jedino bl mijenjall ma- sku, .Na usta" (6x persona) lstoga glumca ko|l bi lzmijenio krinku govorila b| nova osoba. Izraz Ra \sta" postale tahnigkl termin, Naznaéuje dase odreden| pisac slual nekom osotom da preko nye | na njazina usta" kao prako kakvog kazalignog glumca rekne svoje misil Usp. A, BRAUN Dous, 212-216; A. BLAISE, Dictionnaire, 616-617 29 Usp. Uvod, 3 — Sotsrio/ogi/a. 149molitve pred lice Bozje slave. Kada si u prostodugnosti pokapao mrtvei nisi oklijevao ustat| i ostaviti svoj ruéak veé siodlazio i uka- pao preminuloga, poslan sam da te kuSam. | opet me posiao Bog iscijeliti tebe i tvoju snahu Saru. Jasam, naime, Rafael — jedan od sedmorice dobrih andela Sto stojimo | zborimo pred Bozjom slavom" (Tob 12,11-15). Gospodin i po Izalji opominje i siléno udi tvrdedi: ,,Razvezi svaki uzao nepravde. Polomi okeve nerazmjernih poslovanja. Udarne pusti namiru. Rasprsi svako nepravedno obiljezenje, Glad- nu razlomi svoj kruh i siromahe bez krova uvedi u svoj dom, Ako vidiS gola, obuci ga | neces prezreti jude svog sjemena. Tada ce poput zore buknuti tvoje svjetlo | tvoja 6e se odjeéa brzo ukazati. Pravednost ¢e stupati pred tobom | Bodja ée te slava okruziti, Tada ée8 viknuti | Bog ée te usliSati. Dok si Jog u rijedi, rei ée: Evo, tu sam" (/v 58,6-9). Obeéaje, dakle, svoju nazoénost. Kaze da usli8ava i Stit] one koji sa srea drijeSe uze nepravde | Boz|im ukuéanima, po njegovoj zapovijedi, dijele milostinju. Buduél da slusaju Sto Bog nareduje, zasluzuju dai njin Bog usllsa. BlazZeni apostol Pavao u nuzdi nevolle pomognut od braé¢e reée da su udinjena dobra djela ,Zrtve Bogu", Kaza: ,Sit sam, Pri- mih od Epafrodita ono Sto ste poslali— miris dobrote, Zrtvu koja je Bogu mila | ugodna" (Fil 4,18). Kada se, naime, netko smiluje siromasima, Bogu posuduje uz kamate (usp. /zr, 19,17). Tko daje nalmanjima, daje Bogu. Na duhovan naéin ,mirisom dobrote” (Fi/ 4,18) zrtvuje Bogu, 34. Zamjecujemo da su trojica mladiéa s Danijelom — Jaki u vjerl i pobjednic| u ropstvu — opsluZivall treéu, Sestu i devetu uru (Dn 3,24) U znak Trojstvas® koje se trebalo objaviti u zadnjim vremenima. Prvi sat, nalme, uvire u treé| | pokazuje savrSeni bro} trojstva. Kada pak sedma ura upotpuni devetu, trojnim se satima stjeée savrSeno trojstvo, Bogji su klanjatelji veé ranije duhovno omedili ta razdoblja satova. Njima su se kod molitve sluzili utvrdenim i zakonitim raz- diobama. Poslije se otkrila Ginjenica da su se u tome krila otajstva Sto su pravedni nekoé na taj naéin molili. Na uéenike Je treéega sata (Dj 2,15) sisao Duh Sveti koji je is- punio milost Gospodnjega obeéanja. | Petar se u Sesti sat penje na krov te gai znakom i glasom Bog pouéava | apominje da sve pri- ® Vid) U Uvodu, 3,1! 150 pusti milosti spasenja jer je prile sumnjao da se pogani moraju o¢i- stit] (Dj 10,9). Gospodin je raspet Seste ure, a devete je svojom kr- viju oprao nage grijehe (usp. Mt 27,45). Da bi nas mogao otkupiti | ozivjeti, tada je mukom dovrSio svoju pobjedu. 35, Za nas su, |jubljena braca, sada pored satova drevno op- sluzivanih razmaacl i otajstva molitve porasli. | jutrom, naime, treba moliti da se jutarnjom molitvom proslavi Gospodnje uskrsnuée. To Je negda oznatio Duh Sveti govoreci u Psa/mima; ,Kralju moj | Boze moj! Tebi Gu se, Gospode, moliti jutrom. | uslisit Ges moj glas. Jutrom éu biti uza te | promatrati te" (Ps 5,3-4), Jos Jednom preko proroka govor| Gospodin: ,,U osvit ¢e bdjeti. Govorit ée mi — |dimo i vratimo se Gospodinu Bogu svome" (Hos 6,1) Isto je tako nuzno opet moliti kada sunce zade i dan nestane. Krist Je Istinito sunce i pravi dan. Stoga kada prosimo i istemo — posto mine ovozemno sunce i dan — da nad nas iznova dode svjetio, molime za dolazak Krista ko|| ¢e Udijeliti milost vieéne svjetiosti, Duh Sveti u Psalmima izjavijuje da Je Krist receni dan, Vell: ,Kamen kojl graditelji odbacise postade zaglavni kamen. Nje- ga je sazdao Gospodin, | divan je u nasim oéima, On je dan koji usini Gospodin. Poklikujmo| veselimo se unjemu" (Ps 117,22-24) Takoder prorok Malahija svjedocl da se naziva sunce. Kaze: iMama ée pak koji se bojite Gospodnjega jmena izi¢| sunce pravde. | pod njegovim je krilima ozdravijenje" (Ma/ 3,20). Prema tome, u svetim je Pismima istinsko sunce i istinski dan Krist, Zato krSéani ne izuzimlju nijedan sat da Gesto i vazda mole, Nalazimo se u Kristu, to jest, u pravome suncu i danu. Stoga Citav dan nastojmo oko prognja| molimo. | kada, po zakonu svijeta, u trajnoj mijeni, dan prode i noé opet nastupi, molitellima ne moze iz noénih mrklina dodi nikakv| gubitak jer je sinovima svjetia dan iu nocima. Kada je, naime, bez svjetlakome je svjetio usrcu? Ill kada nije sunce i dan onome kome je sunce | dan Krist? 36. Mi, dakle, koji smo uvijek u Kristu — to jest u svjetlu — ni noéu ne odstupamo ad molitve, Tako je udovica Ana bez prekida uvijek molila| bdjela, Neprestance je zasluzivala kod Boga. Pise u avandelju: ,lz hrama nije odlazila. Noéu Je | danju sluzila postovi- ma i molitvama" (Lk 2,36-37). Neka o tome povedu raéuna ill pogani koji JoS nisu pro- svijetijeni |li Zidov| koji, napustivsi svjetio, ostaSe u tami. M| pak, predraga braéo, koji smo vazda u Gospodnjemu svijetlu te se sj- 151e¢amo i drzimo &to primljenom miloSéu poéesmo biti nod uzi- mamo za dan, Vjerujemo da trajno hodimo u svjetlu (1 lv 1,7), Ne- ka nas ne prijeée tmine kojima umakosmo. Neka u noénim satima za molitve ne bude nikakve Stete i nikakva lijena | nedjelatna gubit- ka za proSnje. Po Bozjem milosrdu duhovno jos jednom stvaren| i ponovno rodeni, nasljedujmo Sto Gemo biti. Bududci da Gemo u kraljevstvu |mati samo dan bez noénoga prekida (usp. Otk 21,25), noéu kao u svjetiu bdijmo. Kako Gemo vjeéno moliti | Bogu zahva- ljivati, ni ovdje ne prestajmo moliti i zahvaljivati. www. verujem.org 152