SEMINARSKI RAD

ZAŠTITA OKOLIŠA, ODRŽIVI RAZVOJ I

PERMAKULTURA

SADRŽAJ
1. UVOD...............................................................................................5

2. ZAŠTITA OKOLIŠA.........................................................................6

2.1. PRAVNI OKVIR ZAŠTITE OKOLIŠA...........................................6

2.1.1. ZAKONODAVSTVO OKOLIŠA U HRVATSKOJ I

EUROPSKOJ UNIJI .. 6

2.2 PROPISI ZAŠTITE OKOLIŠA I NADLEŽNOSTI...................8

2.2.1. ZAŠTITA OKOLIŠA...............................................8

2.2.2. ZAŠTITA PRIRODE...............................................8

9
2.2.

3.

OTP

AD

2.2.4. ZRAK......................................................................9

2.2.5. BUKA......................................................................9

2.2.6. GRADITELJSTVO............................................... 10

2.2.7. ŠUME ...................................................................10

2.2.8. VODE....................................................................11

2.2.9. RUDARENJE....................................................... 11

2.2.10. PROMET............................................................ 11

2.2.11. TLO......................................................................12

2.2.12. ZAŠTITA ŽIVOTINJA........................................12

 2.2.13. ZRAČENJE..........................................................12

2.2.14. ZELENE POVRŠINE..........................................13

2.3. PRAVNI INSTRUMENTI.................................................... 13

UPRAVNO PRAVO...................................................................13
2.3.1.

2.3.2. GRAĐANSKO PRAVO..............................................................15

2.3.2.1. TUŽBA ZBOG SMETANJA POSJEDA......................15

2.3.2.2. TUIŽBA ZBOG IMISIJA............................................15

2.3.2.3. EKOLOŠKA TUŽBA..................................................16

2.3.2.4. SUSJEDSKA PRAVA................................................. 17

2.3.3. KAZNENO PRAVO....................................................................17

2.3.3.1. ONEČIŠĆENJE OKOLIŠA.........................................18

2.3.3.2. UGROŽAVANJE OKOLIŠA BUKOM........................18

2.3.3.3. UGROŽAVANJE OKOLIŠA OTPADOM...................18

2.3.3.4. PROTUPRAVNA GRADNJA.....................................18

2.3.3.5. UNOŠENJE RADIOAKTIVNOG ILI DRUGOG

OPASNOG OTPADA U RH..................................................................19

2.3.3.6. UGROŽAVANJE OKOLIŠA NAPRAVAMA..............19

2.3.3.7. PRENOŠENJE ZARAZNIH BOLESTI ŽIVOTINJA I

BILJA .... 19

2.3.3.8. PROIZVODNJA ŠTETNIH SREDSTAVA ZA

LIJEČENJE ŽIVOTINJA......................................................................19

2.3.3.9. NESAVJESNO PRUŽANJE VETERINARSKE

POMOĆI 19

2.3.3.10. PROTUZAKONITI LOV..........................................20

2.3.3.11. PROTUZAKONITI RIBOLOV.................................20

2.3.3.12. MUČENJE ŽIVOTINJA............................................20

2.3.3.13. PUSTOŠENJE ŠUMA...............................................21

2.3.3.14. PROTUPRAVNA EKSPLOATACIJA RUDNOG

BOGATSTVA............................................................................. 21

2.3.3.15. TEŠKA KAZNENA DJELA PROTIV OKOLIŠA

..................................................................................................................

21

2.3.4. USTAVNO PRAVO ..................................................... ............. 22

2.4. SUDJELOVANJE JAVNOSTI U PROSJENI UTJECAJA

NA OKOLIŠ 22

2.5. IZABRANI SLUČAJ PRAVNOG DJELOVANJA NA

ZAŠTITI OKOLIŠA

U HRVATSKOJ - Spalionica komunalnog otpada u Gradu Zagrebu ....24

3. ODRŽIVI RAZVOJ I PERMAKULTURA ....................................26

3.1. EKOLOŠKI OTISAK..................................................27

3.2. PERMAKULTURNA RJEŠENJA .............................. 28

4. ZAKLJUČAK ..................................................................................30

5. LITERATURA .................................................................................32
1. U V O D
Da sve negativne promjene koje se događaju našem planetu u
posljednjih dvjestotinjak godina nisu nimalo bezopasne i minorne, to
odavno znamo. Činjenica je i da je čovjek odgovoran za najveći dio tih
katastrofa. No iako mogući scenariji budućnosti planeta Zemlje i
njezinih ekosustava nisu nimalo bajni, postoji čitav niz rješenja kojima
možemo sebi samima olakšati i unaprijediti život.

Glavni ekološki problem koji pritišće naš planet su uznapredovale

klimatske promjene. One se očituju kroz emisije stakleničkih plinova
koji izjedaju atmosferu, krčenje šuma koje dovodi do erozije tla, otpadne
vode iz industrije i domaćinstava koje zagađuju rijeke i mora, opasan
otpad i uporaba kemikalija u poljoprivredi, elektromagnetska
onečišćenja, zagađenje bukom, uništavanje biološke raznolikosti,
ugrožavanje i uništavanje prirodnih staništa biljaka i životinja.

Čovjek svojom djelatnošću izravno ugrožava prirodne procese,

povezano s tim pojavljuju se nebrojeni učinci na zdravlje ljudi.
Degradacija kvalitete života vidi se u naglom porastu malignih bolesti i
teških oboljenja, mutagenih i teratogenih efekata, bolesti dišnih,
probavnih i drugih organa, hormonalnih poremećaja, psiholoških
učinaka i slabljenja imunološkog sustava.

Priroda sa svojim zakonitostima po kojima funkcionira održivi je

ekosustav, pa nema razloga da su ljudska društva toliko neodrživa i da
odudaraju od prirodnih zakona. Kad bi ostvarili svijet u kojem je čovjek
dio prirodnog lanca i ne ponaša se neprijateljski već u skladu s
prirodnim procesima, sve bi bilo mnogo ljepše i na budućnost ne bi
trebali gledati s neizvjesnošću i strahom.

U ovom radu ću ukazati na dvije mogućnosti koje pridonose rješavanju

okolišnih problema:

1.) Unutar zadane paradigme, sistema tj. zakonodavne strukture

moguće je baviti se javnim zagovaranjem, lobiranjem i
utjecanjem na zakonodavne strukture, a što ću izložiti u
prvom poglavlju gdje ću ukratko obraditi Pravo zaštite
okoliša u Hrvatskoj, propise zaštite okoliša, pravne
instrumente, te ću opisati neke slučajeve pravnog djelovanja
na zaštiti okoliša u Hrvatskoj.

2.) Početi mijenjati stvari u svojoj bližoj okolici i početi živjeti

održivije SADA, a neka rješenja za održiviji život obradit ću
u poglavlju o održivom razvoju i permakulturi.
2. Z A Š T I T A O K O L I Š A

Terminom zaštita okoliša naziva se strukovno područje kojemu je

zadaća očuvanje zdravog životnog okružja; zaštita okoliša određuje
granice raznih vrsta opterećenja, predlaže zakonske propise, uvodi
preventivne i reparativne tehničke mjere za održanje potrebe kakvoće
zraka, vode, tla i prehrambenih proizvoda, i utvrđuje pravila u ophodnji
s raznim biotskim i abiotskim čimbenicima životne sredine. U
kompetenciju zaštite okoliša pripadaju npr. mjere za smanjivanje buke,
kontrola pitke vode, poticaj za smanjivanje štetnih ispušnih plinova iz
industrijskih postrojenja i prometa, kontrola kakvoće prehrambenih
proizvoda, zabrana proizvodnje spojeva koji razgrađuju ozonsku
ovojnicu ili nepovratno kontaminiraju postojeće ekosustave, prijedlozi
za provedbu osmišljenog prostornog uređenja, nadzor nad zbrinjavanjem
otpada, poticaj za primjenu štedljivih tehnologija, upotreba obnovljivih
izvora energije, provedba potrebnih mjera za ostvarenje trajno održivog
razvitka itd. Mnoge su kompetencije zaštite okoliša, a za što nam je
potreban funkcionalan pravni okvir, te sam se stoga odlučio, u nastavku
pisati upravo o pravnom okviru zaštite okoliša.

2.1. P R A V N I O K V I R Z A Š T I T E O K O L I Š A

2.1.1. ZAKONODAVSTVO OKOLIŠA U HRVATSKOJ I EUROPSKOJ

UNIJI

Ustav Republike Hrvatske okoliš i zaštitu okoliša smatra jednom od

osnovnih vrenota pravnog poretka RH. Pravni propisi zaštite okoliša
obuhvaćaju vode, prirodu, prostorno uređenje, gradnju, promet,
energetiku, šume, rudarstvo i druga područja, a odredbe o zaštiti okoliša
nalazimo i u sferi kaznenog, građanskog, upravnog, poreznog te mnogih
drugih pravnih grana.

Osim Ustava RH, te raznih zakonskih i podzakonskih propisa, postoje

još i Međunarodni ugovori koje je RH potpisala i potom ratificirala, a
prema Ustavu su iznad propisa nacionalnog zakonodavstva i moraju se
primjenjivati. Uz to, Hrvatska je u procesu intenzivne prilagodbe zakona
kako bi se uskladila s pravnom stečevinom Europske unije.U tom
usklađivanju, poglavlje o zaštiti okoliša smatra se jednim od zahtjevnijih
poglavlja, ono sadrži 300 zakonodavnih akata EU u 11 podsektora koji
predstavljaju različita područja zaštite okoliša. To su: horizontalno
zakonodavstvo, kakvoća zraka, gospodarenje otpadom, upravljanje
vodama, zaštita prirode, kontrola industrijskog onečišćenja i upravljanje
rizicima, kemikalije i genetički modificirani organizmi, buka,
šumarstvo, klimatske promjene i civilna zaštita.
Postoje dvije vrste glavnih propisa Europske unije: smjernice ili
direktive i uredbe ili regulative. Smjernice EU moraju se prenijeti u
nacionalna zakonodavstva, što je i bit procesa prilagodbe. Smjernicama
se definiraju ciljevi politika, granične vrijednosti, što država članica
mora napraviti, ali joj je ostavljeno da svojim domaćim zakonodavstvom
odluči na koji način, u kojoj formi i kako će doći do tih ciljeva. U RH se
to uglavnom radi uredbama, koje donosi Vlada i pravilnicima koje
donose ministri. Tako novi Zakon o zaštiti okoliša sadržava u sebi
osnovu za donošenje provedbenih propisa kojima će se prenijeti i
odrediti primjena i provedba Smjernica iz ovog područja.

Uredbe EU se ne prenose u nacionalno zakonodavstvo, već su

automatski obvezujuće i moraju se primjenjivati u svim članicama EU.

Osnovni propisi koji materijalnim odredbama eksplicitno uređuju zaštitu

okoliša u hrvatskom zakonodavstvu su Zakon o zaštiti okoliša, Zakon o
zaštiti zraka i Zakon o otpadu. Ta tri zakona daju generalne odrednice,
uređuju, uvode institute, određuju nadležnost, daju odredbe o pravnom
nadzoru te propisuju kazne: prekršaje i postupanje inspekcije. Pored ova
tri krovna zakona imamo i zakone koji u svojim odredbama sadrže
zaštitu pojedinih sastavnica okoliša, a to su zrak, voda, more, biljni i
životinjski svijet u ukupnosti uzajamnog djelovanja, te kulturna baština
kao dio okruženja koje je stvorio čovjek. Zakonska regulativa zaštite
okoliša je složena, te je obuhvaćena i drugim zakonima koji ne uređuju
zaštitu okoliša, kao što su Zakon o šumama, Zakon o zaštiti prirode,
Zakon o vodama, Zakon o zaštiti zraka i dr.

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva vodi

opću politiku zaštite okoliša, zaštite zraka, klime, morskog okoliša, tla i
gospodarenja otpadom. Ministarstvo kulture unutar svoje djelatnosti ima
zaštitu prirode i genetički modificirane organizme.Ministarstvo
regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva nadležno je za
sektore šumarstva i zaštitu kopnenih voda, a Ministarstvo poljoprivrede,
ribarstva i ruralnog razvoja za sektor poljoprivrede. Minisarstvo
zdravstva i socijalne skrbi ima u svojoj nadležnosti kemikalije odnosno
odgovorno je za provebu Zakona o kemikalijama, a u njhovoj je
nadležnosti i buka, što je propisano Zakonom o zaštiti buke.
Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture odgovorno je za zaštitu
mora od onečišćenja brodova.
Lako je uočiti kako je u RH zaštita okoliša u nadležnosti u čak šest
ministarstava. Prema Strategiji približavanja zakonodavstva EU,
preporuka je objediniti zaštitu okoliša u jedno ministarstvo tj.
Ministarstvo zaštite okoliša, ali to nije učinjeno, nego je EU dala mjerilo
koje RH mora ispuniti da bi dokazala da ima kapacitete za provođenje
EU zakonodavstva o okolišu i dobru koordinaciju između nadležnih
ministarstava.
2.2. P R O P I S I Z A Š T I T E O K O L I Š A I N A D L E Ž N O S T I

2.2.1. ZAŠTITA OKOLIŠA

Zaštita okoliša uređena je Zakonom o zaštiti okoliša (NN 110/07), koji

je stupio na snagu 02.11.2007. godine te uveo mnoštvo noviteta. Tako je
u hrvatski sustav uveden institut Strateške procjene utjecaja na okoliš za
planove i programe, dosljedno se provodi načelo „onečišćivač plaća" te
se uvodi „okolišna dozvola" koja će uvesti posebnu odgovrnost velikih
proizvodnih i energetskih sustava prema okolišu. Okolišna dozvola
obnavljat će se svakih pet godina, ali će se moći i oduzeti te time
prekinuti rad nesavjesnih.

Upravni nadzor nad provedbom Zakona o zaštiti okoliša i pripadajućih

propisa obavlja Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i
graditeljstva, putem inspekcije zaštite okoliša.

Inspekcijski nadzor nad primjenom ovog Zakona i pripadajućih mu

propisa provode državni službenici Ministarstva, Uprave za inspekcijske
poslove raspoređeni na radna mjesta s ovlastima obavljanja
inspekcijskog nadzora zaštite okoliša u Ministarstvu i područnim
jedinicama Ministarstva u sjedištima i izvan sjedišta županija, tj. u
sjedištu Grada Zagreba. Inspekcijski nadzor u području okoliša provode
i druge inspekcije nadležne prema posebnim propisima za nadzor
pojedinih sastavnica okoliša i zaštite od utjecaja opterećenja na okoliš u
koordiniranom inspekcijskom nadzoru.

2.2.2. ZAŠTITA PRIRODE

Zaštita prirode uređena je Zakonom o zaštiti prirode (NN 70/05), a

provedba zakona je u nadležnosti Ministarstva kulture. Neposredni
nadzor u zaštićenim područjima obavljaju glavni nadzornik i nadzornici
javne ustanove koja upravlja zaštićenim područjem. Inspekcijski nadzor
nad primjenom ovo Zakona i na temelju njega donesenih propisa obavlja
Inspekcija zaštite prirode u Ministarstvu kulture.
2.2.3. OTPAD
Ovo je područje uređeno Zakonom o otpadu (NN 178/04 i 111/06) i
pripadajućim podzakonskim aktima, a u nadležnosti je Ministarstva
zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Inspekcijski nadzor
nad provedbom ovog Zakona i propisa donesenih na temelju njega, te
pojedinih akata, uvjeta i načina rada nadziranih pravnih i fizičkih osoba
obavlja Inspekcija zaštite okoliša u Ministarstvu i područnim jedinicama
Ministarstva u sjedištima i izvan sjedišta županija. Tako komunalno
redarstvo izdaje nalog za uklanjanje otpada s javnih površina, a
inspekcija zaštite okoliša izdaje nalog za uklanjanje otpada s privatnih
površina te za uklanjanje opasnog otpada.

2.2.4. ZRAK

Kvaliteta zraka uređena je Zakonom o zaštiti zraka (NN 178/04) a u

nadležnosti Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i
graditeljstva. U saborsku proceduru je u prvoj polovini 2008. godine
upućen i Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
zaštiti zraka s konačnim prijedlogom zakona, koji će uređivati ovo
područje.

Osim inspekcije zaštite okoliša mogu intervenirati i druge službe, kao

što su policija ako se radi o spaljivanju otpada na otvorenom i
komunalno redarstvo za dimnjačarske poslove, kao što su nepropisno
izgrađeni ili neispravni dimnjaci ili priključivanje pojedinih izvora
emisije štetnih plinova na nepropisan način.

2.2.5. BUKA

Buka je uređena Zakonom o zaštiti od buke (NN 20/03), a provedba je u

nadležnosti sanitarnih inspektora Ureda državne uprave u županijama i
Gradskom uredu Grada Zagreba, kao i sanitarnih inspektora
Ministarstva zdravstva sukladno nadležnostima iz Zakona o sanitarnoj
inspekciji. Sanitarna inspekcija je nadležna za mjerenje buke i ovlaštena
je za poduzimanje mjera da se buka smanji. Komunalno redarstvo je
nadležno za uklanjanje pojedinih uređaja koji stvaraju buku, a
nepropisno su postavljeni na pročelja zgrade ili na javne površine.
Nadzor nad primjenom odredaba ovog Zakona koje se odnose na buku u
radnim prostorijama u kojima u procesu rada nastaje buka kao i
odredbama ovog Zakona koje se odnose na promet strojeva, transportnih
sredstava, uređaja i opreme glede sadržaja podataka o zvučnoj snazi
koju emitiraju pod određenim uvjetima uporabe obavljaju inspektori
Državnog inspektorata.
2.2.6. GRADITELJSTVO

Ovo je područje uređeno Zakonom o prostornom uređenju i gradnji (NN

76/2007), a u nadležnosti je Ministarstva zaštite okoliša, prostornog
uređenja i graditeljstva.

Ako se u provedbi upravnog nadzora, tj. u nadzoru koji provodi

urbanistički, tj. građevinski inspektor, utvrdi kako su lokacijskom
dozvolom, rješenjem o utvrđivanju građevne čestice, rješenjem o
zadržavanju objekta u prostoru, tj. rješenjem o uvjetima građenja,
rješenjem o izvedenom stanju i dozvolom za uklanjanje građevine očito
povrijeđene materijalne odredbe Zakona o prostornom uređenju i
gradnji, Ministarstvo će takav akt poništiti po pravu nadzora. Rješenje o
poništenju, odnosno ukidanju po pravu nadzora može se donijeti u roku
od godine dana od dana konačnosti akta koji se ukida, tj. poništava.

2.2.7. ŠUME

Uređivanje, iskorištavanje i i zaštita šuma definirani su

Zakonom o šumama (NN 140/05), a provedba ja u
nadležnosti Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i
vodnog gospodarstva. Inspekcijski nadzor nad
provedbom ovog Zakona i propisa donesenih na temelju
njega do stavljanja šumskih proizvoda u promet, obavlja
šumska inspekcija, a u području trgovine obavlja državni
inspektorat.

Nadzor nad provedbom mjera zaštite od požara u šumama i na šumskom

zemljištu obavljaju i i nspektori zaštite od požara Ministartsva
unutarnjih poslova koji u obavljanju tih poslova imaju ovlaštenje
šumarskih inspektora. Nadzor nad provedbom mjera iz Programa
upravljanja šumskim ekosustavima u zaštićenim područjima obavljaju i
inspektori zaštite prirode. Poslove šumarske inspekcije u prvome stupnju
provode šumarski inspektori u područnim jedinicama, u drugome
stupnju državni šumarski inspektori. Uslučajevima čiste sječe i pripreme
za gradnju može intervenirati i urbanistička inspekcija, a policija može
djelovati ako se sumlja na naezakonitu sječu stabala u šumi jer prvi stižu
na teren i i maju ovlasti tražiti dozvole za sječu.

2.2.8. VODE

Uređivanje, iskorištavanje i zaštita voda i vodotoka uređeno je Zakonom

o vodama (NN 107/95 i 150/05),
a u nadležnosti je Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog
gospodarstva. Inspekcijski nadzor nad provedbom Zakona provode
Državna uprava za vode - Državna vodopravna inspekcija i županijski
uredi nadležni za poslove upravljanja vodama - Županijska vodopravna
inspekcija. Također može djelovati i sanitarna inspekcija za analize voda
ako se radi o ispuštanju kanalizacije ili pražnjenju septičkih jama, te
vodočuvari pri Hrvatskim vodama zaduženi za izdavanje naloga za
uklanjanje otpada iz vodotokova.

2.2.9. RUDARENJE

Rudarenje je uređeno Zakonom o rudarstvu (NN 190/03), a upravni

nadzor nad provedbom provodi Ministarstvo gospodarstva, rada i
poduzetništva dok inspekcijske poslove obavlja Državni inspektorat
putem rudarske inspekcije. Rudarska inspekcija nadležna je za
rješavanje slučajeva nelegalne eksploatacije mineralnih sirovina, te
rješavanje predmeta puštanja u rad postrojenja bez ishođene uporabne
dozvole. U svom radu donose rješenja o zabrani izvođenja radova ili
korištenje postrojenja, a nadležni su i za izvršenje tih rješenja
pečaćenjem i poduzimanjem sankcija koje mogu biti podnošenje
zahtjeva za pokretanje prekršajnih i kaznenih prijava i imovinske koristi
stečene nelegalnom eksploatacijom mineralnih sirovina. Rudarski
inspektori provode i redovan inspekcijski nadzor na istraživanju i
eksploataciji mineralnih sirovina kod registriranih rudarskih subjekata,
odnosno trgovačkih društava i obrtnika.

2.2.10. PROMET

Promet tj. utjecaj prometa na zdravlje ljudi i okoliš regulira mnoštvo

propisa; od Zakona o zaštiti od buke (NN 20/03), Zakona o zaštiti zraka
(NN 178/04) do Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 105/04).
Inspekcije koje mogu djelovati po pitanjima prometa i njegova utjecaja
na okoliš i zdravlje su razne, obzirom na vrstu problema s kojim se
susrećemo. Tako će u slučaju prekomjerne buke biti nadležna sanitarna
inspekcija, a za zagađenje zraka je nadležna zdravstvena inspekcija.
Prometna policija je nadležna za nepropisno parkiranje na prometnicama
ili biciklističkim i pješačkim stazama, a pauk -službe za nepropisno
parkiranje. Također su nadležni i gradski odjeli za promet ako se traži
obilježavanje parkirališnih mjesta, obilježavanje biciklističke ili
pješačke staze, spuštanje rubnika na pješačkim prijelazima, te
komunalno redarstvo u slučajevima parkiranja na javnim zelenim
površinama.
2.2.11. TLO

Zaštita tla uređuje se Zakonom o zaštiti okoliša i Zakonom o zaštiti

prirode. Po tom pitanju mogu
djelovati poljoprivredna inspekcija, Hrvatski toksikološki zavod,
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, inspekcija zaštite okoliša, županijski
ili gradski uredi za poljoprivredu i šumarstvo. Zdravstvena inspekcija
može reagirati ako se uzgajaju ili stavljaju na tržište genetički
modificirani proizvodi te ako se poljoprivredne porvšine prskaju
nedozvoljenim sredstvima.

2.2.12. ZAŠTITA ŽIVOTINJA

Dobrobit i zaštita životinja je uređena Zakonom o zaštitit životinja (NN

135/06). Inspekcijski nadzor obavlja veterinarska inspekcija za
nepropisno držanje i smještaj životinja, a veterinarsko-higijenski servis
je nadležan za uginule životinja koje treba ukloniti. Sanitarna inspekcija
intervenira ako dolazi do buke s pojedinih farmi ili ispuštanja fekalija s
farmi na nepropisan način. Ministartsvo kulture je nadležno za zaštićene
životinjske vrste i njihova staništa. Također može intervenirati i policija
ako se radi o mučenju ili ubijanju životinja jer je Kaznenim zakonom
mučenje i ubijanje životinja zabranjeno i okarakterizirano kao kazneno
djelo, te komunalno redarstvo ako se hrane golubovi u naseljenim
dijelovima grada, što pojedine odluke o komunalnom redu zabranjuju.

2.2.13. ZRAČENJE

Zračenje se uređuje slijedećim propisima: Zakon o zaštiti od

ionizirajućeg zračenja i sigurnosti izvora ionizirajućeg zračenja (NN
64/06) i Zakona o zaštiti neionizirajućeg zračenja (NN 105/99).
Nadležne su razne inspekcije ovisno o vrsti problema.Tako je
zdravstvena inspekcija nadležna ako se repetitori za mobilnu telefoniju
postavljaju bez uporabne dozvole Ministarstva zdravstva ili u blizini
objekta gdje izričito stoji da se ne smiju postavljati kao što su škole i
bolnice. Sanitarna inspekcija zadužena je za mjerenje zračenja, a
građevinska inspekcija, ako se repetitor gradi kao poseban objekt bez
potrebnih dozvola za gradnju. Za radioaktivna zračenja nadležna je
Agencija za zaštitu od zračenja i Hrvatski zavod za javno zdravstvo.
Ministarstvo pomorstva, prometa i veza reagira ako mobilni operateri
nemaju uporabnu dozvolu tog Ministarstva, a Ministarstvo kulture,
Uprava za zaštitu prirode ako je riječ o postavljanju repetitora na
posebno zaštićenim područjima, dok Zavod za zaštitu spomenika kulture
može reagirati ako se repetitor postavlja na zgradi registriranoj kao
spomenik kulture.

2.2.14. ZELENE POVRŠINE

Za zaštitu zelenih površina u gradovima nadležno je komunalno

redarstvo, ako se radi o uništavanju
javnih zelenih površina ili sječi stabala na javnim zelenim površinama.
Također je nadležan i Zavod za zaštitu spomenika prirode i kulture ako
je riječ o zaštićenim vrstama stabala i biljaka ili je riječ o stablima i
biljkama na područjima zaštićenima kao kulturna spomenička cjelina, te
policija ako se radi o sumnji na nezakonitu sječu stabala.

2.3. PRAVNI INSTRUMENTI

Pravni instrumenti obuhvaćaju niz aktivnosti kojima pravni subjekti

ostvaruju svoja zakonom utemeljena prava, a u okviru zaštite okoliša
moguće je korištenje određenih pravnih instrumenata iz četiri grane
prava: Upravnog, Građanskog, Kaznenog i Ustavnog prava.

2.3.1. UPRAVNO PRAVO

Upravno pravo je skup pravnih pravila kojima se reguliraju opća pitanja

vezana uz upravnu djelatnost, kao što su organizacija, njezino djelovanje
i ovlaštenja, procedura postupanja, odgovornost, pravna sredstva i sustav
kontrole.

Specifičnost ove pravne grane ogleda se u tome što se na jednoj strani

pojavljuje država, a s druge strane pojedinac ili pravna osoba. Država na
autoritativan i jednostran način odlučuje o pravima i obvezama
određenog subjekta kroz formu upravnog akta (dozvole, odobrenja i sl.),
a da bi se utjecalo na tijek upravnog postupka, pojedinac ili pravna
osoba mora imati status stranke u upravnom postupku. Zakon o općem
upravnom postupku propisuje kako je stranka osoba na čiji je zahtjev
pokrenut postupak ili protiv koje se vodi postupak, ili koja radi zaštite
svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku, a
može biti svaka fizička i pravna osoba. Do donošenja rješenja moguće je
utjecati na ishod upravnog postupka sudjelovanjem u istom, a nakon
donošenja rješenja redovnim i izvanrednim pravnim lijekovima.

Pravo na pokretanje upravnog spora ima pojedinac ili pravna osoba ako
smatra da joj je povrijeđeno kakvo pravo ili neposredni osobni interes
utemeljen na zakonu. Upravni spor se može pokrenuti samo protiv
upravnog akta.
Upravni akt je akt kojim državno tijelo ili pravna osoba s javnim
ovlastima u obavljanju javnih ovlasti, rješava o stanovitom pravu ili
obvezi određenog pojedinca ili organizacije u kakvoj upravnoj stvari.
Upravni akt je npr. lokacijska ili građevinska dozvola ili neka odluka
tijela javne vlasti kojom se nekome
nešto dozvoljava ili zabranjuje.
Tako je npr. Zelena akcija podnijela tužbu Upravnom sudu jer je
Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva donijelo
odluku kojom odobrava Studiju utjecaja na okoliš za Postrojenje za
termičku obradu otpada tj. zagrebačku spalionicu, bez adekvatnog
sudjelovanja javnosti. Upravni akt je, u ovom slučaju, odluka
Ministarstva, a podnošenjem tužbe pokreće se upravni spor.

Važno je napomenuti kako se spor može pokrenuti i ako tijelo nije

donijelo upravni akt koji je bilo dužno donijeti, odnosno zbog "šutnje
uprave". Npr. građanin koji zatraži neku informaciju o okolišu od
Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva ima
pravo pokrenuti upravni spor radi "šutnje uprave" ako o njegovu pravu
na pristup toj informaciji Ministarstvo nije odlučilio u zakonskom roku.

Dio upravnog prava su i prekršaji, a to su djela kojima se povređuje

javni poredak, društvena disciplina ili druge društvene vrijednosti koje
nisu zaštićene Kaznenim zakonom i drugim zakonima u kojima su
propisana kaznena djela. Prekršaji se mogu propisivati Zaknom o
prekršajima (NN 107/07) te ostalim zakonima i odlukama jedinica
lokalne i područne samouprave, npr. Zakon o zaštiti okoliša, Zakon o
zaštiti prirode ili Odluka o komunalnom redu, sadrže i prekršajne
odredbe.
Prekršajne odredbe nalazimo na kraju propisa pa tako npr. Zakon o
zaštiti okoliša propisuje kako će se novčanom kaznom od 50000 do
200000 kuna kazniti za prekršaj ovlaštenik ili druga pravna osoba ako
izradi studiju o utjecaju zahvata na okoliš neistinitog, netočnog, stručno
neutemeljenog sadržaja, odnosno izradi studiju koja ne udovoljava
propisanim zahtjevima u vezi s izradom i sadržajem studije (čl. 215.).

Ovlašteni tužitelji za počinjeni prekršaj su državni odvjetnik, tijelo

državne uprave, pravna osoba s javnim ovlastima i oštećenik. Prekršaji
tj. počinjenje prekršaja i počinitelja istih prijavljuje se policiji ili nekom
tijelu državne uprave. Npr. ako se radi o prekršaju propisanom Zakonom
o zaštiti okoliša, prijava se može podnijeti Ministarstvu zaštite okoliša,
prostornog uređenja i graditeljstva jer je ono nadležno za provedbu tog
Zakona, a prijava se može podnijeti i Inspekciji zaštite okoliša.

2.3.2. GRAĐANSKO PRAVO

Građanskopravne tj. parnične odnose karakterizira prisutnost dvaju

ravnopravnih procesnih subjekata tužitelja i tuženika. Funkcija države u
liku suca svedena je na ulogu neutralnog subjekta, koji odlučuje o
stupnju dokazanosti spornih činjenica koje su predmet spora.
Pravni instrumenti zaštite okoliša kroz ovu pravnu granu jesu tužbe, koje
s obzirom na vrste dijelimo na:

1. tužba zbog smetanja posjeda

2. tužba zbog imisija
3. ekološka tužba
4. susjedska prava

2.3.2.1. TUŽBA ZBOG SMETANJA POSJEDA

Tužba zbog smetanja posjeda je tužba kojom se traži zaštita ili povrat
posljednjeg stanja posjeda stvari ili prava i mora se podnijeti u roku od
trideset dana tzv. subjektivni rok, od dana kad je tužitelj saznao za
smetanje i počinitelja ili najkasnije u roku od godine dana tzv. objektivni
rok, od dana kad je smetanje nastalo.

2.3.2.2. TUŽBA ZBOG IMISIJA

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima izričito propisuje kako su

vlasnici nekretnina, koje su izložene imisijama, ovlašteni zahtijevati
naknadu štete koju su imisije nanijele ako imisije izazivaju znatniju
štetu, ili su nedopuštene na temelju odredaba posebnog zakona.
Propisano je kako se nitko ne smije služiti ni koristiti nekretninom na
način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama
dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl.
Vlasnici nekretnine koje su izložene prekomjernim posrednim imisijama
mogu od vlasnika nekretnine s koje one potječu zahtijevati da otkloni
uzroke tih imisija i naknadi štetu koju su nanijele, kao i da ubuduće ne
čini na svojoj nekretnini ono što je uzrokom prekomjernih imisija, dok
ne poduzme sve mjere koje su potrebne da onemoguće prekomjerne
imisije.

Na primjer, vlasnik nekretnine koja je izložena otpadnim vodama

ovlašten je od vlasnika nekretnine s koje dolaze te otpadne vode zatražiti
da ukloni uzroke te imisije te mu nadoknadi nastalu štetu. Zahtjev
vlasnika zemljišta na zaštitu od štetnih imisija, osim zahtjeva za
propuštanjem, može sadržavati i zahtjev o promjeni stanja nekretnine s
koje potječu štetne imisije. To znači da je vlasnik koji je odgovoran za
otpadne vode dužan, po zahtjevu oštećenika, izgraditi poseban sustav
odvodnje otpadnih voda.
No iznimno, kad prekomjerne posredne imisije potječu od djelatnosti za
koju postoji dopuštenje nadležne vlasti, vlasnici nekretnine koja im je
izložena nemaju pravo zahtijevati obustavljanje tih djelatnosti sve dok je
dozvola valjana, ali zato mogu zahtijevati naknadu štete koju su imisije
nanijele, i mogu tražiti poduzimanje mjera da se ubuduće spriječe ili
smanje prekomjerne imisije.

2.3.2.3. EKOLOŠKA TUŽBA

Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05) nudi mogućnost ekološke

tužbe tj. zahtjev da se ukloni opasnost od štete. Ekološka tužba mora
imati tužitelja, tuženika i tužbrni zahtjev. Tužitelj može biti svaka fizička
i pravna osoba te državni odvjetnik, a tuženik može biti bilo koja fizička
ili pravna osoba koja se bavi djelatnošću iz koje proizlazi uznemiravanje
ili opasnost nastanka štete. Tužbeni se zahtjev sastoji od zahtjeva da se
poduzmu mjere za sprečavanje nastanka znatnije štete, odnosno
prestanka uznemiravanja. Problemi se mogu pojaviti kada više osoba
obavlja djelatnost iz koje može prijetiti uznemiravanje ili opasnost
nastanka štete, jer je tada nužno utvrditi tko zaista ugrožava okoliš.

Npr., u nekom gradu djeluje nekoliko tvornica koje zagađuju zrak. U

tom slučaju, da bi postojala odgovornost tvornice zbog štetnih utjecaja i
bolesti osoba koje žive u njezinoj neposrednoj blizini potrebno je
utvrditi postojanje pravno relevantne veze da su se osobe rozboljele
zbog npr. dima iz određene tvornice, a ne zbog nekog drugog uzroka.
Ekološka tužba je prikladno sredstvo za preventivno postupanje protiv
štetnih djelovanja na okoliš, a njezina je najveća prednost što svatko
može biti tužitelj, odnosno svatko je može podnijeti. Svaka osoba može
zahtijevati od drugoga da ukloni izvor opasnosti od kojega prijeti
znatnija šteta, i da se suzdrži od djelatnosti od koje proizlazi
uznemiravanje ili opasnost štete, ako se uznemiravanje ili šteta ne mogu
spriječiti odgovarajućim mjerama. Sud će na zahtjev zainteresirane
osobe narediti da se poduzmu odgovarajuće mjere za sprečavanje
nastanka štete ili uznemiravanja ili da se ukloni izvor opasnosti, na
trošak posjednika izvora opasnosti, ako ovaj sam to ne učini.

2.3.2.4. SUSJEDSKA PRAVA

Susjedska su prava ovlasti koje ima vlasnik nekretnine radi uzajamno

obzirnog izvršavanja prava
vlasništva da zahtijeva od osobe koja je vlasnik druge nekretnine da ona
u njegovu interesu trpi, propušta ili čini glede svoje nekretnine ono što je
određeno zakonom. Susjedska prava dopušteno je izvršavati samo u
mjeri i na način da se time što manje ograničava, opterećuje ili na drugi
način uznemirava onoga tko treba nešto trpjeti, propustiti ili činiti. Npr.
vlasniku nije dopušteno kopati svoje zemljište i uopće činiti na svojoj
nekretnini išta za što je razumno očekivati da bi moglo dovesti u
opasnost stabilnost tuđe nekretnine.

2.3.3. KAZNENO PRAVO

Kazneno pravo i kazne su definirani Kaznenim zakonikom (RH NN

110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05,
74/06, 110/07). Unutar tog zakona propisana su i kaznena djela protiv
okoliša u člancima 250-262, a kaznena djela protiv okoliša su:

1. Onečišćenje okoliša
2. Ugrožavanje okoliša bukom
3. Ugrožavanje okoliša otpadom
4. Protupravna gradnja
5. Unošenje radioaktivnog ili drugog opasnog otpada u Republiku
Hrvatsku
6. Ugrožavanje okoliša napravama
7. Prenošenje zaraznih bolesti životinja i bilja
8. Proizvodnja štetnih sredstava za liječenje životinja
9. Nesavjesno pružanje veterinarske pomoći
10. Protuzakoniti lov
11. Protuzakoniti ribolov
12. Mučenje životinja
13. Pustošenje šuma
14. Protupravna eksploatacija rudnog blaga
15. Teška kaznena djela protiv okoliša

2.3.3.1. ONEČIŠĆENJE OKOLIŠA

Kaznom zatvora od 6 mjeseci do 5 godina kaznit će se onaj tko protivno

propisima onečisti zrak, tlo,
tekuću, stajaću ili podzemnu vodu, vodotok ili more, morsko dno ili
morsko podzemlje ili na drugi način ugrozi kakvoću zraka, tla, vode,
vodotoka ili mora, morskog dna ili morskog podzemlja, ili prirodnog
genetskog sklada biološke raznolikosti na širem području i u mjeri koja
može pogoršati uvjete života ljudi ili životinja ili ugroziti opstanak
šuma, bilja ili drugog raslinja. Istom kaznom kaznit će se onaj tko
onečisti zrak, tlo, tekuću, stajaću ili podzemnu vodu, vodotok ili more,
morsko dno ili morsko podzemlje ili na drugi način ugrozi kakvoću
zraka, tla, vode, vodotoka ili mora, morskog dna ili morskog podzemlja,
ili prirodnog genetskog sklada biološke raznolikosti, i time izazove
opasnost za život ili zdravlje ljudi ili životinja ili prouzroči uništenje ili
znatno oštećenje šuma, bilja ili drugog raslinja u širem području.

2.3.3.2. UGROŽAVANJE OKOLIŠA BUKOM

Tko protivno propisima proizvede buku koja može prouzročiti teže

oštećenje zdravlja više osoba, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom
zatvora do tri godine.

2.3.3.3. UGROŽAVANJE OKOLIŠA OTPADOM

Tko protivno propisima odbacuje, odlaže, skuplja, skladišti, obrađuje i

prevozi otpad ili uopće s njuim postupa na način kojim se ugrožava
kakvoća zraka, tla, vode, vodotoka ili mora na širem području i u mjeri
koja može pogoršati uvjete života ljudi ili životinja ili ugroziti opstanak
šuma, bilja ili drugog raslinja, kaznit će se novčanom kaznom ili
kaznom zatvora do tri godine.

2.3.3.4. PROTUPRAVNA GRADNJA

Novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine kaznit će se onaj

tko gradi građevinu bez potrebne građevinske dozvole ili protivno
propisima ili odlukama nadležnih državnih tijela. Tko ovo kazneno djelo
počini na području koje je propisano ili odlukom nadležnog državnog
tijela proglašeno kulturnopovijesnom cjelinom, kulturnim dobrom ili
zaštićenom prirodnom vrijednosti ili područjem od posebnog interesa za
državu, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

2.3.3.5. UNOŠENJE RADIOAKTIVNOG ILI DRUGOG OPASNOG

OTPADA U

REPUBLIKU HRVATSKU

Tko protivno propisima unese u Republiku Hrvatsku radioaktivni ili

drugi opasni otpad štetan za život ili zdravlje ljudi, kaznit će se
novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine. Tko zloporabom
svog službenog položaja ili ovlaštenja protivno propisima omogući
unošenje radioaktivnog ili drugog opasnog otpada štetnog za život ili
zdravlje ljudi u Republiku Hrvatsku, kaznit će se kaznom zatvora od šest
mjeseci do pet godina.

2.3.3.6. UGROŽAVANJE OKOLIŠA NAPRAVAMA

Tko protivno propisima stavi u djelovanje ili rukuje napravama, ili

odstupi od proizvodnih postupaka kojima se oslobađaju štetne tvari koje
mogu ugroziti kakvoću zraka, tla, vode, vodotoka ili mora na širem
području te morskih ekosustava i u mjeri koja može pogoršati uvjete
života ljudi ili životinja ili ugroziti opstanak šuma, bilja ili drugog
raslinja, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora od jedne
godine.

2.3.3.7. PRENOŠENJE ZARAZNIH BOLESTI ŽIVOTINJA I BILJA

Tko ne postupi po propisima ili naredbama kojima nadležno državno

tijelo određuje mjere suzbijanja ili sprečavanja zarazne bolesti kod
životinja ili biljaka i time izazove opasnost od širenja te bolesti ili
njezinih uzročnika ili biljnih štetnika, kaznit će se novčanom kaznom ili
kaznom zatvora do jedne godine.

2.3.3.8. PROIZVODNJA ŠTETNIH SREDSTAVA ZA LIJEČENJE

ŽIVOTINJA

Tko proizvede radi prodaje ili stavi u promet sredstva za liječenje ili
sprečavanje zaraze kod životinja koja su opasna za njihov život ili
zdravlje pa zbog toga ugine veći broj životinja ili dođe do širenja
zarazne bolesti, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zakona do
jedne godine.

2.3.3.9. NESAVJESNO PRUŽANJE VETERINARSKE POMOĆI

Veterinar ili veterinarski djelatnik koji se pri pružanju pomoći, pregledu,

cijepljenju ili liječenju životinja ne pridržava pravila veterinarske struke
pa zbog toga nastupi oboljenje, pogoršanje bolesti ili uginuće životinje,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

2.3.3.10. PROTUZAKONITI LOV

Tko lovi divljač za vrijeme lovostaja ili na području na kojem je lov
zabranjen ili tko lovi zaštićenu životinjsku vrstu, ili tko lovi bez posebne
dozvoleodređenu vrstu divljači za čiji je lov takva dozvola potrebna, ili
tko lovi na način ili sredstvima koji su propisima zabranjeni ili kojima se
divljač masovno uništava, ili tko bez odobrenja nadležnog državnog
tijela premješta divljač iz njezina obitavališta na drugo mjesto, kaznit će
se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

2.3.3.11. PROTUZAKONITI RIBOLOV

Tko lovi ribu ili druge slatkovodne ili morske životinje ili organizme u
vrijeme kada je to zabranjeno ili na području u kojem je lov zabranjen,
ili tko lovi, posjeduje ili stavlja u promet zaštićene vrste riba ili druge
vodene ili morske životinje ili organizme čiji je lov zabranjen ili
uništava njihovo stanište, ili tko lovi bez posebne dozvole određenu ribu
ili druge slatkovodne ili morske životinje ili organizme za čiji lov je
potreban takva dozvola ili tko lovi ribe ili druge slatkovodne ili morske
životnje ili organizme eksplozivom, električnom strujom, otrovom,
sredstvima za omamljivanje ili drugim načinom ili sredstvom koji su
štetni za njihovo raspolođavanje ili koji su propisima zabranjeni, ili tko
bez odobrenja nadležnog državnog tijela premješta ribu ili slatkovodne
ili morske životinje ili organizme iz njihova obitavališta na drugo
mjesto, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne
godine.

2.3.3.12. MUČENJE ŽIVOTINJA

Tko životinju teško zlostavlja ili izlaže nepotrebnim mukama ili joj
nanosi nepotrebne boli ili je zbog svog iživljavanja izlaže patnjama,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci. Tko
ovo kazneno djelo počini radi dobivanja opklade ili drugog pribavljanja
imovinske koristi, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do
jedne godine, a onaj tko iz nehaja uskratom hrane ili vode ili na drugi
način izloži životinju za vrijeme njezina prijevoza tegobnom stanju kroz
dulje vrijeme, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri
mjeseca.

2.3.3.13. PUSTOŠENJE ŠUMA

Tko protivno propisima ili naredbama nadležnih državnih tijela siječe ili
krči šumu, ili tko podbjeljuje
stabla ili na drugi način pustoši šumu, a time ne čini neko drugo kazneno
djelo za koje je propisana teža kazna, kaznit će se novčanom kaznom ili
kaznom do jedne godine zatvora. Tko navedeno djelo počini u šumi koja
je posebno zaštićena ili u šumi koja je sastavni dio posebno zaštićenog
područja prirode, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do
dvije godine.

2.3.3.14. PROTUPRAVNA EKSPLOATACIJA RUDNOG

BOGATSTVA

Tko protivno propisima ili odlukama nadležnih državnih tijela obavlja

eksploataciju rudnog blaga, kaznit ćše se novčanom kaznom ili kaznom
zatvora do tri godine, a onaj tko ovo kazneno djelo počini u posebno
zaštićenom području prirode, kaznom zatvora od šest mjeseci do pet
godina.
Ako je ovim kaznenim djelom pribavljena znatna imovinska korist ili
prouzročena šteta velikih razmjera, a počinitelj je postupao s ciljem
pribavljanja takve koristi ili prouzročenja takve štete, kaznit će se
kaznom zatvora od jedne do osam godina. Kažnjiv je i pokušaj
počinjenja ovog kaznenog djela.
2.3.3.15. TEŠKA KAZNENA DJELA PROTIV OKOLIŠA

Ako se počine teška kaznena djela protiv okoliša koja su prouzročila

teške tjelesne ozljede ili teško narušenje zdravlja više osoba, ili je
prouzročena smrt jedne ili više osoba, ili se propmjene prouzorčene
oneščišćenjem ne mogu dulje vrijeme otkloniti, ili se prouzroči ekološka
nesrećea, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do pet ili
deset godina, ovisno o djelu.
Kazneni postupak se na neki način inicira podnošenjem kaznene prijave
nadležnom organu (policija ili Državno odvjetništvo).
Kaznenu prijavu može podnijeti svaka osoba jer je u interesu države
otkriti počinitelja kaznenih djela za koje se progon poduzima po
službenoj dužnosti. Prema tome, svaka pravna i fizička osoba koja ima
ozbiljna i određena saznanja o kaznenom djelu i počinitelju može o tome
izvijestiti policiju, odnosno podnijeti na zapisnik prijavu u državnom
odvjetništvu ili policiji. Zakon o kaznenom postupku ne određuje pojam
kaznene prijave niti njezin sadržaj, no kaznena prijava nije obična
obavijest o nekom događaju, već ima formalni učinak jer je državni
odvjetnik dužan po njoj postupati i utvrditi je li prijava osnovana, a u
slučaju odbačaja prijave o tome izvijestiti osobu oštećenu kaznenim
djelom. Za kaznenu prijavu prijavitelj ne snosi troškove, osim ako se
pokreće kazneni postupak po privatnoj tužbi.

2.3.4. USTAVNO PRAVO

(Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, NN 49/02)

Ustavnu tužbu može podnijeti svatko ako smatra da mu je pojedinačnim
aktom tijela državne vlasti, tijela regionalne samouprave ili pravne
osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima ili
obvezama ili sumnji ili optužbi zbog kaznenog djela, povrijeđeno
ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom ili Ustavom
zajamčeno pravo na regionalnu samoupravu. Međutim, usdtavna tužba
može se podnijeti tek nakon što su iscrpljene sve druge pravne
mogućnosti, osim ako sud koji rješava slučaj nije donio odluku u
razumnom roku. Tužba se podnosi kad se osporenim aktom grubo
vrijeđaju ustavna prava, a razvidno je kako bi nepokretanje ustavnog
postupka za podnositelja moglo uzrokovati teške i nepopravljive
posljedice. Rok za podnošenje ustavne tužbe je 30 dana od dana
primitka odluke (akta) protiv kojeg se tužba podnosi.
2.4 SUDJELOVANJE JAVNOSTI U PROCJENI UTJECAJA NA
OKOLIŠ

Jedan od glavnih ciljeva procjene utjecaja na okoliš (PUO) je pružiti

informaciju o mogućim utjecajima nekog zahvata na okoliš kako bi
investitor, javnost i donositelju odluka mogli donijeti bolju odluku koja
će biti u skladu s principima održivog razvoja. Sudjelovanje javnosti je
mehanizam koji je uspostavljen s namjerom uključivanja javnosti u
odlučivanje, ali je i sredstvo za postizanje širih društvenih ciljeva poput
rješavanja konflikta među različitim interesima, izgradnje povjerenja u
institucije, edukacije i informiranja javnosti, itd. Javna uprava ima
zadatak d identificira i provodi javni interes. S vremenom se došlo do
zaključka da državna tijela uprave nisu izvor objektivnog identificiranja
i odlučivanja u javnom interesu nego su arbitri među različitim
interesima koji postoje, a iz prakse je poznato da su gospodarski i
politički interesi uvijek jači od deklarativnog i neobvezujućeg prava na
zdrav okoliš. Zato je sudjelovanje javnosti izazov tradicionalnom
upravljanju, odnosno odlučivanju koje provode stručnjaci ili tijela javne
uprave. Ono služi ne samo kao sredstvo kontrole rada javne uprave,
nego kao način da se utvrdi šo je uopće javni interes.

Novi zakon o zaštiti okoliša uvodi razliku između informiranja javnosti

(pasivno informiranje) i sudjelovanja javnosti (aktivno uključivanje), te
razliku između javnosti (općenito) i zainteresirane javnosti (direktno
pogođena). Prijašnji zakon je informiranje putem javnog uvida smatrao
sudjelovanjem javnosti. Također se uvodi obveza obavještavanja
javnosti i zainteresirane javnosti o odgovarajućem djelovanju nositelja
zahvata i o pravima javnosti u postupcima i to u ranoj fazi tijekom
odlučivanja o nekom zahvatu, kada su sve mogućnosti otvorene, tj.
pravodobno i djelotvorno, i to:
- informiranje javnosti u fazi ocjene o potrebi provedbe postupka
procjene utjecaja za neki zahvat (u trenutku kada neki investitor odnosno
nositelj zahvata podnese zahtjev za ocjenu o potrebi procjene utjecaja
zahvata na okoliš)
- informiranje javnosti o utvrđivanju sadržaja studije utjecaja na
okoliš prije njezine izrade (u trenutku kada neki investitor tj. nositelj
zahvata podnese zahtjev za davanje upute o sadržaju studije
- informiranje i sudjelovanje tijekom javnog uvida i rasprave
- povratna informacija o rezultatima sudjelovanja javnosti

Javnost i zainteresirana javnost sudjeluju davanjem pisanih mišljenja,

prijedloga i primjedbi, a način i rokovi će biti propisani uredbom. U
tijeku postupka sudjelovanja javnosti provodi se javni uvid u trajanju od
najmanje 30 dana i mora se osigurati najmanje jedno javno izlaganje.
Cijeli postupak POU mora se provesti u roku od 4 mjeseca od dana
podnošenja zahtjeva.

Za razliku od dosadašnje prakse, kada je javnost informaciju o nekom

zahvatu dobivala tek 8 dana prije početka javnog uvida, sada se uvodi
obveza obavještavanja javnosti već u trenutku kada investitor podnese
zahtjev za pokretanjem postupka procjene utjecaja na okoliš.
No. nova zakonska rješenja zaostaju za europskim rješenjima, koja smo
morali prenijeti u naše zakonodavstvo. Europska smjernica o PUO
(2003/35/EC) izričito navodi obvezu sudjelovanja, a ne samo
informiranja javnosti četiri puta tijekom procesa procjene utjecaja na
okoliš:

1. Sudjelovanje javnosti I. puta tijekom faze utvrđivanja sadržaja

studije. Kako bi se osiguralo sudjelovanje javnosti u toj fazi, nužno je da
utvrđivanje sadržaja bude obavezno, a ne fakultativno, kao što je utvrdio
Zakon o zaštiti okoliša. Utvrđivanje sadržaje studije trebalo bi biti
obavezno, nadležno tijelo moralo bi obavijestiti javnost da je utvrđenje
sadržaja studije u tijeku, izvještaj o obaveznom sadržaju treba učiniti
dostupnim javnosti za komentiranje, a za značajne projekte trebala bi
postojati obaveza organiziranja prve javne rasprave već u toj fazi. Jedino
sudjelovanje u toj fazi može garantirati da će javnost imati dovoljno
vremena da se pripremi za javnu raspravu o studiji utjecaja na okoliš.
2. Sudjelovanje javnosti II. puta tijekom postupka PUO i to u
prikupljanju podataka o stanju u okolišu. Budući da se radi o lokalnom
znanju, najpotpunijem i najrelevantnijem, konzultacije s javnošću u ovoj
fazi znatno bi pridonjele kvaliteti same studije utjecaja na okoliš.
3. Sudjelovanje javnosti III. puta tijekom postupka PUO i to u
javnoj raspravi o studiji utjecaja na okoliš.
4. Sudjelovanje javnosti IV. put tijekom cijelog postupka PUO.
Prema Smjernici o PUO, javni uvid mora se osigurati od
početka do kraja procedure procjene utjecaja zahvata na okoliš,
a ne samo 30 dana, kako je predviđeno novim zakonom.
Javnosti se mora pružiti prilika da komentira svaku odluku
tijekom procedure, ocjenu o potrebi PUO, izvještaj o sadržaju
studije te samu studiju.

2.5. IZABRANI SLUČAJ PRAVNOG DJELOVANJA NA ZAŠTITI

OKOLIŠA U HRVATSKOJ -Spalionica komunalnog otpada u
Gradu Zagrebu
Grad Zagreb planira graditi spalionicu komunalnog otpada jer nadležni
smatraju kako je to jedino rješenje za zbrinjavanje komunalnog otpada.
Udruga Zelena akcija se protivi jer istovremeno nisu poduzete adekvatne
mjere i ulaganja u smanjivanje otpada u nastajanju i recikliranje, kao što
nije riješeno ni zbrinjavanje toksičnog otpada koji nastaje spaljivanjem.
Plan gospodarenja otpadom ne sadrži nikakve ozbiljne mjere za
poboljšanje katastrofalnog stanja gdje se samo 2.4 % otpada u Zagrebu
reciklira zaslugom gradskih poduzeća (putem uličnih kontejnera i
reciklažnih dvorišta), a čak 75% komunalnog otpada i s njim vrijednih
sirovina završi na odlagalištu u Jakuševcu. Gradska vlast prema Planu
namjerava cijeli problem otpada riješiti gradnjom velike spalionice koja
će zapravo spaljivati novac građana Grada Zagreba. Spalionica će prema
Planu koštati 1 milijardu i 400 milijuna kuna zbog čega će se komunalna
naknada građanima morati povećati barem za 60 %. No to je samo
početna cijena spalionice, a poučeni iskustvima Pročistača otpadnih
voda i Muzeja za suvremenu umjetnost procjenjujemo da bi konačna
cijena završetkom gradnje mogla doseći i astronomsku svotu od 3
milijarde kuna. Toj svoti treba pridodati i oportunitetni trošak jer će se u
spalionici spaljivati otpad iz kojeg bi se recikliranjem mogle izvući
sirovine vrijedne 100 milijuna kuna godišnje što bi prema iskustvima u
EU zaposlilo oko 700 ljudi. Recikliranjem bi se uštedila i velika količina
energija inače potrebna za izradu novih sirovina pa je tragikomično da
se spalionica u Planu predstavlja i kao mala elektrana. Spalionica ne
samo da bi svake godine spaljivala novac poreznih obveznika, već je i
velika prijetnja za okoliš i zdravlje. Zbog zagađenja zraka nano
česticama koje uzrokuju brojne kancerogene bolesti, Europskom
parlamentu je 2008. čak 35.000 doktora uputilo peticiju kojom traže
zabranu izgradnje novih spalionica otpada. Nadalje, planirana spalionica
u Zagrebu bi godišnje spaljivala 400.000 tona, a produkt od godišnje
100.000 tona opasnog pepela bi se prema Planu odlagao na Jakuševcu.
To znači da se odlagalište neće zatvoriti 2010. kao što je gradonačelnik
više puta javno obećavao, već će se na njemu u budućnosti odlagati i
opasni otpad.
Prva verzija Studije utjecaja na okoliš izrađena je 2004. godine, a
komisija za ocjenjivanje studije zaključila je da je Studija nepotpuna i
zatražila je doradu iste. Druga verzija Studije propremljena je 2005.
godine, te je komisija zaključila da studija zadovoljava sve elemete i
uputila ju je u javnu raspravu. Na javnoj raspravi upučeno je niz
komentara na Studiju, te ju je Komisija odbacila 5.9.2005. Jedan od
razloga za odbacivanje Studije bio je i nedostatak Plana gospodaranja
otpadom Grada Zagreba, pa je Gradsko poglavarstvo usvojilo Plan
gospodarenja otpadom 10.3.2006. bez ikakve javne rasprave. Početkom
ljeta 2006. godine Zelena akcija saznaje kako je u pripremi izrada nove
verzije Studije utjecaja na okoliš za spalionicu, pa traži uvid u Studiju od
nadležnih tijela. Uvid nije omogućen a 29.7.2006. u medijima je
objavljano da je Studija odobrena 21.7.2006. Stoga Zelena akcija
13.9.2006. šalje službeni zahtjev da se dostavi kopija rješenja o
odobrenju Studije, što je i dostavljeno 25.10.2006., te je Zelena akcija
17.11.2006. podnijela tužbu Upravnom sudu protiv Ministarstva zaštite
okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva zato što je Komisija
Ministarstva odobrila treću verziju Studije bez javne rasprave i javnog
uvida. Tijekom 2007. godine Zelenoj akciji je na upit omogućen uvid u
Studiju utjecaja na okoliš za spalionicu, te je 9.7.2007. dobila uvid u spis
na Upravnom sudu, no Sud je tek počeo raditi na tužbama iz 2004.
godine. Zato je Zelena akcija 31.1.2008. uputila požurnicu Upravnom
sudu, a 11.3.2008. je zaprimila odgovor Suda da slučaj još nije na redu
po rasporedu Suda. Zelena akcija traži da se u novi nacrt Plana unesu: A)
mjere za smanjenje nastanka otpada poput naplaćivanja komunalne
naknade prema količini ili volumenu otpada, a ne prema kvadraturi
kućanstva/poduzeća, B) mjere za povećanje recikliranja/kompostiranja
otpada poput skupljanja sortiranog otpada «od vrata do vrata» kako bi se
građanima maksimalno olakšalo sortiranje i recikliranje otpada C)
gradnju postrojenja za mehaničko -biološku obradu ostatnog otpada koje
bi zajedno sa modernizacijom Pročistača otpadnih voda (smanjenje
nastanka otpadnog mulja za više od 80 %), koštalo upola manje od
milijarde i 400 milijuna kuna, čak i da nema nikakvog povećanja
recikliranja tijekom vremena. Ostale pravne mogućnosti koje Zelena
akcija može koristiti su osporavanje lokacijskih i ostalih dozvola ako
budu izdane, te traženje obustave bilo kakvih radova izgradnje ako dođe
do njih.

3. ODRŽIVI RAZVOJ I PERMAKULTURA

Održivi razvoj ili trajno održivi razvoj je pojam koji definira pristup
iskorištavanju raspoloživih resursa i gospodarenjem njima tako da se
zadovoljavaju današnje potrebe ali bez okrnjivanja budućih generacija u
zadovoljavanju njihovih potreba. To je ideja koja zagovara razvoj
ljudskog društva i civilizacije, ali da pritom ne uništavamo resurse i
okoliš, kako je inače trend, nego da takvim djelovanjem omogućimo
budućim generacijama kvalitetan život na Zemlji. Pojam potječe iz
njemačkog šumarstva (Carlowitz 1713.). On govori o takvom korištenju
šumskog bogatstva da ga mogu upotrebljavati i buduće generacije. U
Hrvatskoj 1769. godine Marija Terezija stavlja na snagu zakonsku
uredbu o šumama koja se temelji na toj koncepciji. Moderna revizija te
koncepcije, kao globalno prihvaćene politike postavljena je na
konferenciji u Rio de Janeiru 1992. godine u Agendi 21, zaključnom
dokumentu Konferencije za okoliš i razvoj Ujedinjenih naroda UNCED.
Taj dokument je prihvatilo i potpisalo 179 zemalja, a među njima i
Hrvatska. U dokumentu se ističe da se trajno održivi razvoj može postiči
jedino globalnom suradnjom, ustanovljeni su etički principi u ophođenju
s prirodnim dobrima i pravednija raspodjela tih dobara između
siromašnih i bogatih zemalja, današnjih i budućih generacija.
Postavljene su konkretnije smjernice za redukciju izvjesnih djelatnosti
koje opterećuju globalni okoliš, potrebne promjene u potrošnji,
demografskoj dinamici, razvoju ljudskih naselja, zdravlja, integraciji
okoliša i razvoju, u političkim odlukama, smjernice za zaštitu mora i
oceana, zaštitu pitke vode, menadžment otrovnih kemikalija i za zaštitu
atmosfere.

Permakultura je metoda dizajniranja održivih ljudskih zajednica prema

uzorcima iz prirode. Samu riječ i principe osmislili su australci Bill
Mollison i David Holmgren, šezdesetih godina dvadesetog stoljeća.
Mnogi projekti uzgoja vlastite hrane koji su pokrenuti od
permakulturista, spašavaju živote i ozelenjuju pustinje. Permakultura je
također i skup znanja o dizajniranju održivih ljudskih zajednica. Nastala
je kao spoj starih tradicijskih tehnika obogaćenih novim znanjima i
tehnologijom iz mnoštva znanosti i ljudskih djelatnosti, poput
arhitekture, graditeljstva, poljoprivrede i šumarstva, kemije, biologije,
sociologije, urbanizma, ekologije, ekonomije, energetike, gospodarenja
vodama i otpadom itd. Primjenom tih znanja možemo organizirati
resurse kojima gospodarimo i stvarati uravnotežene i održive životne
sredine. Permakultura kopira modele iz prirode i upućuje na potrebu
reorganiziranja sadašnjeg načina trošenja dobara našeg planeta.
Permakultura uzima u obzir lokalnu kulturu, klimu, lokalne uzorke i
navike, te nudi bazično znanje o promatranju specifičnosti krajolika,
klime, zemlje, flore i faune, insolacije i vode te ih uvrštava u jedinstveni
dizajn prilagođen određenom korisniku ili korisnicima.
Permakulturni dizajn izrađuje se na temelju načela - brige za ljude, brige
za Zemlju i pravedna raspodjela resursa. Kao predlošci se koriste uzorci
iz prirode kako bi se optimalno iskoristili svi prirodni potencijali
spajajući ih u međusobno podupiruće elemente koji zadovoljavaju naše
potrebe bez da se narušava prirodni poredak.
Permakultura nastoji zadovoljiti ove uvjete:

• Permakulturnim dizajnom se nastoji stvoriti praktične sustave za

život i proizvodnju
• Sheme iz prirode se koriste za kreiranje održivih ljudskih
prebivališta
• Racionaliziranje i štednja prirodnih resursa
• Osiguravanje više funkcija svakom elementu
• Svaku funkciju poduprijeti sa više elemenata
• Pri dizajniranu izrađivanje analize tla, vode, zraka, resursa i
organizacije
• Svakim elementom potpomagati druge elemente
• Učinkovito planiranje energije
• Oblikovanje u humanim mjerilima i proporcijama.

3.1. EKOLOŠKI OTISAK

Permakulturni projekti svoj uspjeh mjere računanjem ekološkog otiska.

Ekološki otisak je kvantitativna mjera koja nam daje podatke koliko
svojim načinom života "pritišćemo zemlju". Ekološki otisak računa
koliko nam određeni prostor može podnijeti proizvodnju, potrošnju i
zbrinjavanje otpada. Mjeri se u hektarima (ha) i pokazuje nam koliko
hektara je potrebno kako bi se ostvario nečiji životni stil. Kad mjerimo
otisak nekog projekta, Mjerimo SVE potrebne zemljine resurse (šume,
polja, pašnjaci, voda), energiju potrebnu za razvoj infrastrukture,
podrijetlo materijala i njihovu ekološku cijenu, koliko je našom
aktivnošću proizvedeno CO2 - sve do najsitnijeg detalja. Na taj način
dobivamo pravu sliku o stvarnim troškovima našeg djelovanja na
planetu.
Najnovija mjerenja globalnog ekološkog otiska pokazuju kako trenutni
biokapacitet planete omogućava da svi zadovoljimo sve svoje potrebe na
površini od 1,8 ha po osobi, ali da nešto nije u redu s našim postupcima
pokazuje podatak da trenutno trošimo resurse i proizvodimo otpada na
površini od 2,2 ha po osobi, tj. globalni ekološki minus je 0,4 ha, te
ukoliko brzo nešto ne promijenimo, sudbina civilizacije više neće biti u
našim rukama!
3.2. PERMAKULTURNA RJEŠENJA

Permakulturna rješenja nastoje uskladiti potrebe suvremenog čovjeka sa

zaštitom okoliša. U permakulturi čovjek i njegove radnje vraćaju se
natrag u prirodno kruženje tvari, kao dio cikličkog sustava u kojem
nema otpada i uzaludnog trošenja energije.
ENERGIJA
Energija koja se danas najviše koristi je najčešće fosilnog podrijetla, a
njezina primjena predstavlja velike ekološke probleme. Zato je
preporučljivo koristiti se energijom iz obnovljivih izvora, a obnovljivi
izvori energije su energija vjetra, sunca, biomase, plime i geotermalna
energija. Održivim dizajnom i projektiranjem mogu se ostvariti velike
uštede energije. Neka rješenja za kućanstva su solarni kolektori za toplu
vodu, vjetrenjače i fotonaponske ćelije za električnu energiju, solarna
kuhala, bioplin, korištenje drva za ogrijev, ugradnja učinkovitih peći s
velikom termalnom masom i dr.

VODA
Vodna bogatstva su na udaru većine zagađivačkih sustava, jer sve
otpadne vode, izljevi nafte na kopnu ili moru, kemikalije iz
poljoprivrede, kanalizacijski sustavi gradova završe u podzemnim
vodama, rijekama i morima.
Zbog naglih klimatskih promjena opada razina podzemnih voda i time
su izravno ugrožena vodocrpilišta i bunari. Zbog tih razloga iznimno je
važno znati kako održivo upravljati vodom, štedjeti vodu, graditi sustave
za skupljanje kišnice, skupljati oborinske vode za poljoprivredu,
pročišćavati otpadne vode, koristiti kompostne WC-e i sive vode
pročišćavati biljnim pročišćivačima.

TLO
Tlo je stanište ljudi, biljaka i životinja, a ujedno predstavlja glavni izvor
hrane za njih. Tlo je kao filter oborinskim vodama i vodne zalihe ovise o
kakvoći tla. Konvencionalna poljoprivreda s agrobiokemijskom
industrijom trajno degradiraju tla i pretvaraju plodne površine u
beživotne pustinje. Odgovor tom destruktivnom trendu su svi tipovi
ekološke poljoprivrede i organske proizvodnje hrane. Primjenom
permakulturnih organskih rješenja u poljoprivredi, graditeljstvu i
infrastrukturnim zahvatima ne uništavamo tlo i ne zagađujemo
podzemne vode.

ZRAK
Zrak je na udaru svih tipova zagađivača, a nužan je za život na zemlji.
Svatko može utjecati na kvalitetu zraka, te korištenjem bicikla, javnog
prijevoza, električnih bicikala i mopeda, biodizelskog goriva i
bioetanola, vožnjom učinkovitijih automobila, grupnim vožnjama i
sadnjom stabala koja apsorbiraju ugljikov dioksid možemo bar malo
popraviti ružne statistike onečišćenja zraka.
ODRŽIVO GRADITELJSTVO
Trećinu otpada na svjetskim deponijima čini građevinski otpad nastao od
konvencionalnog graditeljstva. Novoizgrađeni prostori su često nezdrave
sredine jer se investitori ne pridržavaju kvalitativnih propisa, te objekti
nisu izolirani u skladu s standardima, pa onda troše za svoje
zagrijavanje, hlađenje i održavanje velike količine energije fosilnih
goriva. Održivo graditeljstvo je prepuno jeftinijih i zdravijih rješenja.
Pasivna solarna arhitektura je odgovor na energetske užase
konvencionalnog graditeljstva. Tako u Europi i Americi imamo velik
broj kuća od tvrdo balirane slame, earthship objekte, kuća od prirodnih
materijala poput drveta, pečene i nepečene opeke, kamena, gline i sl.
Objekti se izoliraju celulozom, ovčjom vunom, ekspandiranom glinom,
slamom, kokosovim vlaknima i sl. Grade se zeleni krovovi na kojima se
može uzgajati hrana, zgrade se projektiraju tako da imaju povrtnjake i
voćnjake inkorporirane u samu arhitekturu, u centrima mnogih modernih
gradova stvaraju se prave proizvodne zelene oaze, odnosno zdravi
kvartovi.

ORGANIZACIJA-DRUŠTVO
Živimo u društvima nezdrave kompeticije, lobističkih interesa vladajuće
elite, nesuradnje i beskrupuloznosti. Upravo je politički sustav koji
jedino materijalni profit vidi kao cilj za čije se ostvarenje ne biraju
sredstva, odgovoran za sve katastrofe koje su se dogodile i koje će se
dogoditi našoj civilizaciji i planetu Zemlji. Političke promjene se
događaju iznimno sporo i mukotrpno, no valja primijetiti vrlo mnogo
pozitivnih inicijativa i projekata koji postoje i koji pružaju kvalitetniji i
cjelovitiji pogled na ustroj ljudskih zajednica. To su pokreti ekosela,
gradovi koji u svoju politiku inkorporiraju ekološke i održive principe,
projekti mnogih ministarstava, veliki broj umreženih organizacija i
pojedinaca koji kroje bolju budućnost. Briga za ljude je ključni čimbenik
za uspješne projekte. Prava sinergija među ljudima se pojavljuje tek ako
su stvari transparentno postavljene, ako se primjenjuje načelo
konsenzusa prilikom
donošenja odluka i ako se prakticira DIREKTNA DEMOKRACIJA.

4. ZAKLJUČAK
Na kraju, u zaključku ovog, ne bez razloga predugog seminara, želim
naglasiti i ukratko opisati 5 praktičnih koraka za spas planete koji su
nam hitno i već sada potrebni. Jedino prakticirajući Koncept 5R
možemo nešto učiniti i možda spasiti svijet. Patetika? Nije patetika kad
pogledamo rezultate našeg življenja, naših navika i naših potreba!
Prirodni resursi su svuda oko nas, a mi ih vrlo brzo iskorištavamo.
Mnogi resursi iscrpljuju se brže nego što mogu biti nadomješteni
novima, činjenica je da će se neki resursi u potpunosti potrošiti ukoliko
ne smanjimo njihovu potrošnju. Zemljini resursi mogu opstati za
budućnost samo ako se prema njima odnosimo odgovorno i trošimo
samo ono što nam je doista nužno za život, bez nepotrebnog rasipanja.

5R je: 1) Rethink / promisli

2) Reduce / smanji
3) Reuse / iskoristi
4) Repair / popravi
5) Recycle / recikliraj

RETHINK - PROMISLI
Misaona djelatnost je temelj svake fizičke akcije. Većina odraslih ljudi
ima definirane i konačne stavove i sudove o nekoj stvari što je nužno za
naše cjelovito i definirano funkcioniranje, no nije na odmet svoje
stavove i sudove ponekad iznova propitati i promisliti s nekog novog
aspekta. Kako bi od običnog razmišljanja o nekom problemu nastala
početna ideja, preko razrade do akcije, potreban je motiv tj. umom ili
intuicijom osvješten problem, čije riješavanje za cilj ima smislen razlog.
Vlastito zdravlje, zdravlje djece ili roditelja, briga za planet, težnja za
kvalitetnijom okolinom ili popravljanje kućnog proračuna uštedom, čine
se kao neki od sasvim smislenih razloga za promišljanje o našim
životnim aktivnostima i težnja da se dovedu u što veći sklad s prirodom.

REDUCE - SMANJI
Treba brinuti o potrošnji kućanskih uređaja, kupovati uređaje A+
energetske klase, koristiti uređaje koji štede energiju, gasiti uređaje koji
su na stand-by modu, gasiti nepotrebnu rasvjetu, koristiti štedne žarulje,
zatvarati vodu koju ne koristimo, provjeravati pipe, štediti toplu vodu,
koristiti se ekološkim deterdžentima i biorazgradivim sredstvima za
čišćenje, osmisliti i ugraditi sustav za skupljanje kišnice...

REUSE - ISKORISTI
Ponekad od korisnih stvari, bacajući ih u kontejner, stvaramo otpad, a u
otpadu ne prepoznajemo nikakvu vrijednost te na taj način kao da planet
malo po malo bacamo u smeće. Stvaranje otpada nije prirodan proces i
zato ga treba smanjiti gdje god se može. Praktična i korisna stvar je
izbjegavanje uzimanja plastičnih vrećica, treba koristiti platnene vrećice
ili cekere. Prije bacanja stvari treba se razmisliti mogu li se one prodati
ili donirati. Korisno za lokalnu zajednicu moglo bi biti organiziranje
uzmi ili ostavi zamjena stvari i garažnih prodaja. Tisuće je mogućnosti i
rješenja, mnoge predmete možemo ponovno upotrijebiti, a možemo
pronaći razna kreativna rješenja za ponovno iskorištavanje stvari.

REPAIR - POPRAVI
Na ovim je prostorima donedavno postojala tzv. uradi sam kultura, no
velikim korporacijama, koje nas obasipaju jeftinim i nekvalitetnim
proizvodima, nije u interesu da se stvari popravljaju jer im je mnogo
unosnije da uvijek iznova kupujemo novo, a staro bacamo na otpad.
Zato bi trebali prije nego se odlučimo kupiti neki novi uređaj, pokušati
popraviti stari, a uređaje koji rade, a više nam ne trebaju, ne bi trebali
bacati već ih poklanjati.

RECYCLE - RECIKLIRAJ
Recikliranje je izdvajanje materijala iz otpada i njegovo ponovno
korištenje. Recikliranje uključuje sakupljanje, izdvajanje, preradu i
izradu novih proizvoda iz iskorištenih stvari. Reciklira se otpad tj. stvari
koje su iskorištene, više nisu korisne ili su suvišne.
Važno je naglasiti da priroda ne poznaje otpad, u prirodi sve kruži.
Recikliranje je naša obveza jer na taj način naše aktivnosti usklađujemo
s potrebama okoliša!

5. LITERATURA
1. Đikić,D., Glavač,H., Glavač,V., Hršak,V., Jelavić,V., Njegač,D.,
Simončić,V., Springer,O., Tomašković,I., Vojvodić,V., 2001., Ekološki
leksikon, Barbat, Zagreb
2. MunićJ., Leljak,Ž., Radojčić,D., Kroiss,F., Fulop,S., Prerad,D.,
2008., PRAVO ZAŠTITE OKOLIŠA U HRVATSKOJ I
SUDJELOVANJE JAVNOSTI, Zelena akcija / FoE Croatia, Zagrab
3. Šišak,M., 2009., Mali priručnik za održivo življenje, Društvo za
kulturu i suživot s prirodom -KNEJA, Čakovec
4. www.zelena-akcija.hr
5. www.kneja.hr
6. www.pikaiprijatelji.com