Usporedna raščlamba tekstova

Johann Wolfgang Goethe, Patnje mladog Werthera

16. srpnja
Ne znam kako mi je kad sam s njom. To je kao da mi se duša izokreće u živce. – Ima
jedna melodija koju svira na klaviru poput anđela, jednostavno, a produhovljeno. To joj je
najdraža pjesma, a i mene liječi od svih patnji, dvojbi i ludorija, čim Lotta udari prvu notu.
(…)
18. srpnja
Wilhelme, kako bi naše srce izdržalo svijet bez ljubavi? To bi bilo kao čarobna svjetiljka
bez svjetla. Čim uneseš u nju malu luč, pojave ti se na bijelome zidu slike u svim bojama.
Pa kada drugoga i ne bi bilo, osim tih prolaznih utvara, ipak je to sreća. Stojimo pred
svojim zidom kao bezazlena djeca i zanosimo se tim čudesnim učincima. (…) „Vidjet ću
je!“ kličem odmah ujutro čim se razbudim i radosno promatram divno sunce. „Vidjet ću
je!“ I toga dana nemam više nijedne želje. Sve se gubi u čekanju večeri, kada ću je vidjeti.

Albert Camus, Stranac

Uvečer je Marie došla po mene i upitala me bih li je htio uzeti za ženu. Rekoh joj da mi je
svejedno, ali da se možemo vjenčati ako baš želi. Htjela je znati volim li je. Odgovorih joj
isto onako kako sam joj već jednom odgovorio, da to ništa ne znači, ali da je sigurno ne
volim.
– A zašto bi me onda uzeo za ženu? – pripita me. Objasnih joj da to uopće nije važno, i da
se možemo uzeti ako baš želi. Uostalom, to je ona tražila, a ja sam se zadovoljio da kažem
da hoću. Tada napomenu da je brak ozbiljna stvar.
Odgovorih joj: − Nije.
– Ona načas ušutje promatrajući me nijemo. Zatim opet progovori. Htjela je samo znati
bih li prihvatio tu ponudu i od neke druge žene s kojom bih bio jednako vezan.
Rekoh: − Naravno.

Smjernice za pisanje školskoga eseja

Predstavite djela Patnje mladog Werthera i Stranac u kontekstu književnopovijesnih

razdoblja u kojima su nastala.
Portretirajte i usporedite Werthera i Mersaulta na temelju djela u cjelini.
Usporedite likove u polaznim tekstovima.
Povežite Wertherov i Mersaultov lik sa sličnim književnim likovima.
Obrazložite svoje tvrdnje.
 Johann Wolfgang Goethe jedan je od najvažnijih njemačkih književnika koji je
stvarao na prijelazu s 19. u 20. stoljeće. Njegovo najpoznatije djelo Patnje mladoga
Werthera nastalo je u prvoj fazi njegova stvaralaštva te pripada razdoblju romantizma. Albert
Camus predstavnik je egzistencijalizma te svojim romanom Stranac stvara pravi
egzistencijalistički roman. Oba romana - nastala u potpuno različitim književnopovijesnim
razdobljima - imaju jednu poveznicu, a to su glavni likovi - Goetheov Werther i Camusov
Mersault.

Glavni lik Goetheova romana, mladi Werther, tipičan je romantičarski lik obilježen
melankolijom koja proizlazi iz osjećaja svjetske boli, odnosno Weltschmerza. Werther pati
zbog nesretne ljubavi i upravo je patnja ona koja u njemu izaziva osjećaj frustracije i nemoći.
Međutim, koliko god on bio nesretan zbog neostvarene ljubavi, on pokušava pronaći izvor
sreće u malim stvarima. Osjećaj zadovoljstva u njemu izaziva i najmanja pomisao na njegovu
Lottu, njezina pojava jest ona koja ga čini sretnim i koja može nešto promijeniti: „Vidjet ću
je!“ kličem odmah ujutro čim se razbudim i radosno promatram divno sunce. „Vidjet ću je!“
I toga dana nemam više nijedne želje. Njezin lik osvjetljava njegove tmurne misli i
nezadovoljstvo koje, između ostaloga, proizlazi iz činjenice da on pripada građanskome
staležu, a ne plemićkoj obitelji. Ta činjenica u njemu izaziva osjećaj prezira prema
njemačkome društvu 19. stoljeća. U njemu prevladavaju osjećaji nemoći i ljutnje jer ne može
ništa učiniti. Za razliku od Werthera Camusov Mersault jest potpuno pasivan lik. On ne
sudjeluje u svijetu ni na koji način, a najgore od svega je što on ne osjeća. Mersault nikada
nije spoznao što je to ljubav pa čak ni ona majčinska. On na majčinom sprovodu ne plače već
je potpuno ravnodušan. Ne mari za majku, a ponašanje na sprovodu nije jedini dokaz njegove
nebrige - u prilog tomu ide i to što on nikada nije imao potrebu posjećivati majku dok je bila
živa jer mu susret s njom očito nije predstavljao nikakvo zadovoljstvo kao što mu sada ne
predstavlja ni susret s Marie. Tako mu ni čin vjenčanja ne znači ništa: „Rekoh joj da mi je
svejedno, ali da se možemo vjenčati ako baš želi.“
Ne osjeća privrženost čak ni prema prijateljima te ne ostvaruje bliske prijateljske veze
jer mu je sasvim svejedno. Za razliku od Mersaulta Werther osjeća bliskosti prema svojemu
prijatelju Wilhelmu pa zato ima potrebu i pisati mu: „Wilhelme, kako bi naše srce izdržalo
svijet bez ljubavi?“. Werther i Mersault mogu se usporediti s još nekim likovima iz
književnosti. Đuro Andrijašević, glavni lik Nehajeva psihološkog romana Bijeg, blizak je liku
Mersaulta s obzirom na to da su književnopovijesna razdoblja vrlo bliska. Andrijašević je na
određeni način isto tako pasivan lik jer on bježi od ljubavi, ljudi, obveza i života te izlaz i cilj
na tome besciljnom putovanju paradoksalno pronalazi u pogrešnim stvarima. Ono što ga
povezuje s likom mladoga Werthera jest razočaranje svijetom u kojemu živi te osjećaj
tjeskobe i frustracije zbog nemogućnosti ostvarenja vlastitih ciljeva, a razlog tomu je što ne
pripadaju višemu društvenom sloju. Werther i Andrijašević izražavaju se na vrlo sličan način
i to putem pisama. Na vrlo sličan način i Holden Caulfield prezire društvo, licemjerje i
prijetvornost svijeta odraslih koja iz njega proizlazi.

Goethe u književnost uvodi poseban tip romantičarskog junaka, a to je verterovski lik

koji se ne snalazi u društvu hipokrizije te je vrlo nesretan zbog neuzvraćene ljubavi. Nasuprot
njemu u razdoblju moderne književnosti Camus egzistencijalističkim romanom Stranac
predstavlja novoga modernog junaka Mersaulta koji živi monotonim životom te je vrlo
pasivan. Smatram da su otuđenje i prijetvornost velik problem današnjice, ali ljudi nažalost
ništa ne poduzimaju nego se poput Mersaulta prepuštaju apsurdu ili poput Werthera s
osjećajem nezadovoljstva i frustracije prihvaćaju svijet i društvo onakvim kakvi zaista jesu.

(611 riječi)

Roberta Vidić, 4. a

Pregledala: A. Sikavica Joler, prof.