Zbornik ZASAVICA 2017

NAUČNO-STRUČNI SKUP
O BIODIVERZITETU I DRUGIM
VREDNOSTIMA REZERVATA ZASAVICA
„ZASAVICA 2017.“
SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM
Organizacioni odbor:
Vladimir Dobretić- predsednik
Pokrajinski zavod za zaštitu prirode
2. Slobodan Simić-član
Pokret gorana Sr.Mitrovica-SRP Zasavica
3. Mihajlo Stanković-član
Pokret gorana Sr.Mitrovica-SRP Zasavica
Naučni odbor:
1. Prof.dr.Ružica Igić-predsednik
Institut za biologiju i ekologiju-Novi Sad
2. dr.Goran Anačkov- član
3. akademik Gordan Karaman-član
Crnogorska akademija nauka i umjetnosti
4. dr.Biljana Panjković-član
5. dr.Slobodan Puzović-član
6. mr Aleksandar Dragišić- član
Zavod za zaštitu prirode Srbije
7. dr.Nenad Sekulić- član
Zavod za zaštitu prirode Srbije
8. dr.Jordan Aleksić-član
Fakultet za primenjenu ekologiju-Beograd
9. dr.Duško Ćirović-član
Biološki fakultet-Beograd
10. dr. Branko Miljanović-član
11. doc. dr Snežana Pešić- član
Prirodno-matematički fakultet,Institut za
biologiju i ekologiju, Kragujevac
12. dr. Milan Paunović - član
Prirodnjački muzej Beograd
Štampanje publikacije pomoglo

Ministarstvo zaštite životne sredine Republike Srbije
PLENARNI REFERATI
PROCENA EKOLOŠKOG STATUSA REKE ZASAVICE
NA OSNOVU ALGOLOŠKIH PARAMETARA
Dragana D. Predojević 1
Sažetak – U poslednjih petnaestak godina procena ekološkog statusa vodenih ekosistema postala
je obavezan korak u postupku integralne zaštite i poboljšanja sveopšteg stanja ovih ekosistema.
Međutim, vlažna staništa, kao veoma važni vodeni ekosistemi, prilično su zanemarena u pomenutom
postupku. Da bi se takav trend promenio, glavni objekat ovog istraživanja je bio jedan takav ekosistem
– Zasavica. Uzorci algološkog materijala, sa ciljem detaljne analize ove grupe organizama i procene
ekološkog statusa Zasavice na osnovu dobijenih rezultata analize, prikupljani su tokom godinu dana,
jednom mesečno, od decembra 2012. do novembra 2013. godine, sa dva lokaliteta. Na osnovu dobijenih
podataka o samoj sezonskoj dinamici kvalitativnog i kvantitativnog sastava fitoplanktona, saprobnom
i indeksu diverziteta ove zajednice, kao i na osnovu mađarskog i nemačkog indeksa i parametara
fitoplanktona po Pravilniku Republike Srbije, ekološki status Zasavice ocenjen je kao dobar na osnovu
fitoplanktona. Sastav i prisustvo određenih taksona silikatnih algi, njihova relativna zastupljenost u
epilitskoj zajednici, kao i dijatomni indeksi, upućuju da je i na osnovu epilitske zajednice silikatnih algi
ekološki status Zasavice dobar. Međutim, svi algološki parametri ukazuju i na povećanu koncentraciju
nutrijenata, što predstavlja glavni faktor rizika ovog specifičnog, ali osetljivog ekosistema, koji se još
uvek nalazi u ravnoteži.
UVOD
Glavni cilj Direktive o vodama (eng. Water Framework Directive – WFD, 2000/60/EC), glavnog
dokumenta koji se bavi integralnim problemom zaštite i poboljšanja sveopšteg stanja svih kopnenih
voda u Evropi, je procena stanja, postizanje i održavanje dobrog ekološkog statusa vodenih ekosistema,
gde je ekološki status odraz kvaliteta njihove strukture i funcionalnosti. Uopšteno, procena ekološkog
statusa vodenih ekosistema zasniva se na analizi određenih parametara iz grupe fizičko-hemijskih
elemenata, hidromorfoloških i bioloških elemenata. Među njima, analiza bioloških elemenata se smatra
najrelevantnijom. Da li se određeni vodeni ekosistem klasifikuje kao ekosistem odličnog, dobrog,
umerenog, lošeg ili veoma lošeg ekološkog statusa, moguće je odrediti na osnovu stepena odstupanja
njegovih bioloških zajednica u odnosu na biološke zajednice karakteristične za ekosisteme istog tipa,
ali neizmenjene i nenarušene ljudskom aktivnošću. U grupi bioloških elemenata koji se analiziraju
pri proceni ekološkog statusa površinskih voda, pored makrofita, makrozoobentosa i riba, važne
biološke grupe su i fitoplankton i fitobentos. Ove dve ekološke grupe algi igraju veoma značajnu ulogu
u funkcionisanju svih akvatičnih ekosistema, pa su izuzetno važni indikatori biološkog integriteta i
preovlađujućih ekoloških uslova u njima (U. S. EPA, 2002; Kireta i sar. , 2012; Moravcová i sar. , 2013;
Denić i sar. , 2015).
U Srbiji procenu ekološkog statusa površinskih voda reguliše Pravilnik o parametrima ekološkog i
hemijskog statusa površinskih voda i parametrima hemijskog i kvantitativnog statusa podzemnih voda
(Sl. glasnik RS, br. 74/11).
Pored reka i dubokih jezera, kojima se više pažnje posvećuje kada je reč o proceni ekološkom
statusu, vlažna staništa, takođe, predstavljaju važne vodne resurse i centre genetičkog, specijskog i
ekosistemskog diverziteta i njihov ekološki značaj je ogroman na globalnom nivou (Silva i sar. , 2007),
pa i ovakav tip vodenih ekosistema ne bi trebalo isključiti iz procesa procene ekološkog statusa. Upravo
je, da bi se istakao značaj vlažnih staništa, glavni cilj ovog istraživanje procena ekološkog statusa
jednog takvog ekosistema. U pitanju je Zasavica, jedinstven i nadasve specifičan vodeni ekosistem, koji
1 Univerzitet u Beogradu, Biološki fakultet, Studentski trg 16, 11000 Belgrade, Srbija
5
čini kičmu istoimenog Specijalnog rezervata prirode. U svojoj osnovi on podrazumeva rečni ekosistem,
ali su karakteristike prave reke odavno izgubljene. Od izgradnje ustave hidrološke karakteristike ovog
ekosistema se menjaju, te on danas predstavlja napušteno rečno korito (Stanković, 2006) ili vlažno
stanište uporedivo u ekološkom smislu sa plitkim jezerima, barskim i močvarnim ekosistemima.
Pogodni biološki parametri za procenu ekološkog statusa vlažnih staništa ili plitkih jezera,
sa kojima se barsko-močvarni ekosistem Zasavica može porediti, još uvek nisu jasno definisani ni
određeni. Međutim, jasno je da odgovarajući algološki parametri mogu pružiti značajne informacije o
ekološkom integritetu ovih ekosistema. Zato je procena ekološkog statusa ovog ekosistema izvršena na
osnovu detaljne analize algi i parametara fitoplanktona i fitobentosa kao relevantnih bioloških grupa,
uz dodatnu analizu zajednice metafitona, da bi se dobili dopunski podaci o stabilnosti ovog osetljivog
ekosistema.
Značajno je još napomenuti da su, ako se izuzmu pršljenčice (klasa Charophyceae) (Blaženčić
i Stanković, 2008; Vesić i saradnici, 2011), istraživanja ostalih grupa algi Zasavice veoma oskudna
i jedino detaljnije istraživanje fitoplanktona sprovedeno je pre dvadeset godina prilikom proglašenja
Specijalnog rezervata prirode „Zasavica” (Branković i sar. , 1996).
MATERIJAL I METODE
Za ovo istraživanje uzorci algološkog materijala, što podrazumeva uzorke fitoplanktona, fitobentosa
(epilitske silikatne alge) i metafitona, prikupljani su jednom mesečno od decembra 2012. godine do
novembra 2013. godine, na dva lokaliteta. Prvi lokalitet nalazi se kod Vizitorskog centra Specijalnog
rezervata prirode „Zasavica”, a drugi na oko 6 km uzvodno od prvog lokaliteta, kod Šumareve ćuprije.
Nakon prikupljanja uzoraka, usledile su kvalitativne i kvantitativne laboratorijske analize uzoraka
sve tri ispitivane zajednice standardnim metodama (Predojević, 2017). Samo na osnovu rezultata
analize fitoplanktona, izračunati su još i indeksi diverziteta (Shannon, 1948) i saprobnosti (Zelinka
i Marvan, 1961), a određene su i funkcionalne grupe za pripadnike ove zajednice i to na osnovu tri
najčešće korišćena sistema funkcionalnih klasifikacija (Reynolds i sar. , 2002; Salmaso i Padisák, 2007;
Kruk i sar. , 2010). Odnos biomase algi fitoplanktona i sredinskih parametara sagledan je kroz analizu
redundantnosti pomoću softverskog paketa CANOCO 5. 0 (Ter Braak i Šmilauer, 2012).
Za samu procenu ekološkog statusa na osnovu fitoplanktona korišćeni su parametri po Pravilniku
Republike Srbije (Sl. glasnik RS, 74/2011), mađarski Q indeks (Padisák i sar. , 2006) i nemački
multiparametarski (PSI) indeks fitoplanktona (Mischke i sar. , 2008), dok su u slučaju fitobentosa
korišćeni dijatomni indeksi izračunati uz pomoć softverskog programa OMNIDIA 5 (Lecointe i sar. ,
1993).
REZULTATI I DISKUSIJA
Kvalitativnom analizom algi Zasavice ustanovljeno je prisustvo ukupno 503 taksona iz 8 razdela
(Cyanobacteria, Bacillariophyta, Chlorophyta, Chrysophyta, Cryptophyta, Dinophyta, Euglenophyta i
Xanthophyta), što je duplo više od 243 taksona zabeleženih tokom istraživanja pre 20 godina (Branković
i sar. , 1996). Razdeo Bacillariophyta se izdvaja kao najraznovrsniji sa 170 identifikovanih taksona, a
prati ga razdeo Chlorophyta sa 143 registrovana taksona.
Od 50 prisutnih taksona cijanobakterija, 12 je novo za floru Srbije. To su: Aphanocapsa conferta,
Aphanocapsa nubilum, Chrococcus subnudus, Cyanobium plancticum, Merismopedia hyalina,
Pannus planus, Synechococcus sigmoideus, Synechocystis aquatilis, Geitlerinema acutissimum,
Phormidium chlorinum var. perchlorina, Pseudanabaena articulata, Shizothrix vaginata. Pored
toga, 13 cijanobakterija (Aphanizomenon klebahnii, Aphanocapsa holsatica, Cylindrospermopsis
raciborskii, Geitlerinema acutissimum, Microcystis aeruginosa, Oscillatoria limosa, Plantothrix
isothrix, Pseudanabaena catenata, Raphidiopsis mediterranea, Snowella lacustris, Sphaerospermopsis
aphanizomenoides, Synechocystis aquatilis, Woronichinia naegeliana. ) je potencijalno toksično po
Carmichael (1992), Domingos i sar. , (1999), Sivonen i Jones (1999), De Hoyos i sar. (2004) i Bláha i sar.
6
(2009). Među njima tri vrste sa tropskim ili suptropskim poreklom, Cylindrospermopsis raciborskii,
Raphidiopsis mediteranea i Sphaerospermopsis aphanizomenoides, smatraju se i invazivnim na
području Evrope (Kaštovský i sar. , 2010), ali u Zasavici još uvek ne ispoljavaju svoj invazivni karakter,
jer su zabeležene samo u metafitonu u veoma maloj brojnosti (Predojević i sar. , 2015a).
Od ukupno 89 zabeleženih taksona iz razdela Euglenophyta, njih 9 predstavlja nove taksone za
floru euglenoidnih algi Srbije (Euglena bellovacensis, E. excavata, Lepocinclis acicularis, L. globosa, L.
ovum var. maior, Phacus caudatus var. minor, Ph. corculum, Ph. monilatus, Trachelomonas woycickii
f. pusilla) (Predojević i sar. , 2015b).
Imajući u vidu da je 28 identifikovanih taksona razdela Chrysophyta više od polovine do sada
poznatih taksona zlatnih algi Srbije (Predojević i sar. , 2014), Zasavica se može okarakterisati kao
stanište sa izuzetnim bogatstvom ove grupe algi, a čak 16 taksona zabeleženo je po prvi put u Srbiji
tokom ovog istraživanja (Kephyrion cordatum, Mallomonas akrokomos, M. bacterium, M. helvetica,
M. minima, M. monograptus, M. paludosa, M. papillosa var. ellipsoidea, M. pascheri, M. pediculus, M.
pulchella, M. schwemmlei, M. splendens, Ochromonas margaritata, Pseudokephyrion pseudospirale,
Uroglena skujae).
Kvantitativni pokazatelji zajednice fitoplanktona (koncentracija hlorofila a, brojnost i biomasa)
prikazani su na Grafiku 1, a vrednosti ovih parametara ukazuju da primarna produkcija pomenute
zajednice nije visoka u poređenju sa sličnim ekosistemima (Goldsborough i Robinson, 1996).
Grafi k 1. Kvantitativni pokazatelji fitoplanktona: a) abundanca (broj ćelija/ml), b)

koncentracija hlorofila a (μg/l) i c) biomasa (μg/l).
Analiza redundantnosti (Grafik 2), u kojoj prve dve ose grafika objašnjavaju ukupno 55%
varijabilnosti podataka, ističe značaj temperature u oblikovanju strukture i dinamike biomase
fitoplanktona, što i jeste karakteristika mnogih plitkih vodenih ekosistema (Borics i sar. , 2003, 2012;
O’Farrell i sar. , 2007; Izaguirre i sar. , 2012). Međutim, ono što na grafiku multivarijantne analize
ostaje neprimećeno je uticaj makrofitske vegetacije na fitoplankon. Naime, gusto razvijene makrofite
od aprila do oktobra u ovom ekosistemu uslovljavaju relativno nisku brojnost i biomasu fitoplanktona,
ali velik specijski diverzitet, gde pored silikatnih algi, drugu značajnu komponentu čine miksotrofne
flagelatne alge, što je sve zajedno, opet, karakteristika ekološki sličnih ekosistema (Scheffer i sar. ,
1993; Borics i sar. , 2003, 2012; Scheffer i van Nes, 2007; Fonseca i Bicudo, 2010, 2011).
Relativno visoke vrednosti Shannon-ovog indeksa diverziteta fitoplanktona (prosečno 2, 68)
ukazuju da je ovaj ekosistem u dobrom stanju i da je diverzitet relativno visok, a vodu Zasavice opisuju
kao umereno zagađenu sa vrednostima bližim zoni sa čistom vodom (Wilhm, 1970), što bi sve zajedno
7
odgovaralo dobrom ekološkom statusu. Pored velikog specijskog, zabeležen je i velik funkcionalni
diverzitet fitoplanktona, sagledan kroz tri sistema funkcionalnih klasifikacija, što predstavlja bolju meru
diverziteta od samog broja vrsta (Weithoff, 2003). Prosečna vrednost saprobnog indeksa fitoplanktona
od 1, 7 ukazuje da je voda Zasavice neznatno do umereno organski opterećena, da je u oligo- do
β-mezosaprobnoj zoni i da pripada I na prelazu u II klasu kvaliteta vode, što bi, takođe, odgovaralo
dobrom, a možda i odličnom, ekološkom statusu ovog ekosistema (Walley i sar. , 2001).
Grafi k 2. Analiza redundantnosti (odnos biomase pripadnika fitoplanktona po razdelima i sredinskih faktora).
U slučaju parametara po Pravilniku Republike Srbije (Sl. glasnik RS, br. 74/11) konačna klasa
ekološkog statusa određuje se kao prosek klasa na koje ukazuju pojedinačni parametri, pa je konačna
klasa ekološkog statusa Zasavice ocenjena kao dobra na osnovu rezultata fitoplanktona (parametar „%
Cyanobacteria“ iznosi 8, 1 i ukazuje na umerenu klasu, parametar „Аbundanca fitoplanktona“ iznosi
3117, 3 i ukazuje na dobru klasu, a parametar „Hlorofil a“ iznosi 12, 2 i ukazuje na odličnu klasu
ekološkog statusa). Vrednost Q indeksa (prosek 3, 5), kao i vrednost PSI indeksa (1, 6) ukazuju na
istu klasu ekološkog statusa. Tako se, generalno, Zasavica može okarakterisati kao ekosistem dobrog
ekološkog statusa na osnovu fitoplanktona.
U epilitskoj zajednici Zasavice zabeleženo je ukupno 134 taksona silikatnih algi, a taksoni koji
se u najvećem broju uzoraka pojavljuju kao dominantni ili subdominantni su Amphora pediculus i
Planothidium frequentissimum. Kao pripadnik ove zajednice, u većini uzoraka, detektovana je i
tropska silikatna alga, Diadesmis confervacea, koja se smatra invazivnom za područje Evrope (Coste i
Ector, 2000). Ali, kao i u slučaju invazivnih cijanobakterija, brojnost ove vrste je bila mala, po čemu se
zaključuje da ona svoj invazivni karakter još uvek ne ispoljava u ovom ekosistemu.
Vrednosti IPS indeksa (prosečna vrednost je 11), jedinog relevantnog parametra za procenu
ekološkog statusa Zasavice na osnovu bentosnih silikatnih algi po Pravilniku Republike Srbije (Sl.
glasnik RS, br. 74/11), upućuju na njen dobar ekološki status. Većina ostalih dijatomnih indeksa
pokazuje relativno visok stepen korelacije sa IPS indeksom i slične vrednosti, pa i njihovi rezultati
ukazuju na dobar ekološki status Zasavice. Međutim, izuzetak čine TDI i TID indeksi, čije vrednosti
skreću pažnju na povećanu koncentraciju nutrijenata u ovom ekosistemu (75, 9 u slulčaju TDI indeksa
i 5, 8 u slučaju TID indeksa).
8
ZAKLJUČAK
Same geomorfološke i hidrološke osobine ovog plitkog vodenog ekosistema, dovoljna količina
nutrijenata i bujan razvoj makrofitske vegetacije od aprila do oktobra, uslovljavaju relativno malu brojnost
i biomasu, ali veliki specijski i funkcionalni diverzitet fitoplanktona, gde pored silikatnih algi, drugu
značajnu komponentu fitoplanktona čine miksotrofne flagelatne alge. Živi svet vodenog ekosistema
Zasavice je, uopšteno, pod snažnim uticajem sezonskih hidro-meteoroloških prilika u njenom slivu.
Pored toga, biološke interakcije, takođe, igraju veoma važnu ulogu u dinamici i oblikovanju strukture
fitoplanktona.
Zabeležen izuzetan diverzitet algi Zasavice pokazatelj je stabilnosti i otpornosti ovog ekosistema,
sposobnog da se odupre naglim i kratkotrajnim poremećajima sredine. Dodatno, rezultati analize
fitoplanktona i fitobentosa, upućuju na njen dobar ekološki status, međutim, oni u isto vreme i skreću
pažnju na činjenicu da je koncentracija nutrijenata u vodi povišena. Pored svega navedenog, mala
brzina protoka vode i primećeno zamuljivanje dna usled nedovoljno brze razgradnje velike biomase
makrofitske vegetacije, mogu ubrzati proces eutrofikacije ovog već eutrofnog ekosistema. Stoga se
posebna pažnja mora usmeriti ka smanjenju unosa nutrijenata u ovaj osetljiv ekosistem, ali i održavanju
dovoljne količine vode tokom letnje sezone kako bi se zadržao dobar ekološki status ovog specifičnog
ekosistema i trenutno stabilno stanje kojeg karakterišu gust razvoj makrofitske vegetacije i mala gustina
fitoplanktona.
LITERATURA
1. Bláha, L. , Babica, P. and Maršálek, B. (2009): Toxins produced in cyanobacterial water blooms-toxicity and risks.
Interdisciplinary toxicology, 2(2): 36-41.
2. Blaženčić, J. i Stanković, M. (2008): Tolypella intricata (Trent. ex Roth. ) Leonhardi (Charales) - Nova vrsta u flori Srbije.
Zaštita prirode, 60(1-2): 215-221.
3. Borics, G. , Tóthmérész, B. , Grigorszky, I. , Padisák, J. , Várbíró, G. and Szabó, S. (2003): Algal assemblage types of
bog-lakes in Hungary and their relation to water chemistry, hydrological conditions and habitat diversity. Hydrobiologia,
502: 145-155.
4. Borics, G. , Tóthmérész, B. , Lukács, B. A. and Várbíró, G. (2012): Functional groups of phytoplankton shaping diversity
of shallow lake ecosystems. Hydrobiologia, 698: 251-262.
5. Branković, D. , Budakov, Lj. , Kovačev, N. , Mijović, D. , Mikeš, B. , Pavkov, G. , Puzović, S. , Sekulić, N. , Stojšić, V. ,
Habijan-Mikeš, V. , Mučenski, V. , Garovnikov, B. i Stanković, M. (1996): Elaborat – Predlog za zaštitu prirodnog dobra
„Zasavica” kao Specijalnog rezervata prirode. Zavod za zaštitu prirode Srbije, Beograd - Novi Sad.
6. Carmichael, W. W. (1992): Cyanobacteria secondary metabolites - the cyanotoxins. Journal of applied bacteriology,
72(6): 445-459.
7. Coste, M. and Ector, L. (2000): Diatomées invasives exotiques ou rares en France: principales observations effectuées au
cours des dernières décennies. Systematics and Geography of Plants, 70: 373-400.
8. De Hoyos, C. , Negro, A. I. and Aldasoro Martín, J. J. (2004): Cyanobacteria distribution and abundance in the Spanish
water reservoirs during thermal stratification. Limnetica, 23(1-2): 119-132.
9. Denić, Lj. , Čađo, S. , Đurković, A. , Novaković, B, Dopuđa-Glišić, T. , Veljković, N. , Stojanović, Z. , Milovanović, J.
i Domanović, M. (2015): Status površinskih voda Srbije. Analize i elementi za projektovanje monitoring. Ministarstvo
poljoprivrede i zaštite životne sredine, Agencija za zaštitu životne sredine, Beograd.
10. Direktiva o vodama (Water Framework Directive, 2000/60/EC): European Union (2000) Directive 2000/60/EC of the
European Parliament and of the Council of 23 October 2000 establishing a framework for Community action in the field
of water policy. Official Journal of the European Communities, L327: 1–73.
11. Domingos, P. , Rubim, T. K. , Molica, R. J. R. , Azevedo, S. M. F. O. and Carmichael, W. W. (1999): First report of
microcystin production by picoplanktonic cyanobacteria isolated from a northeast Brazilian drinking water supply.
Environmental Toxicology, 14(1): 31-35.
12. Fonseca, B. M. and Bicudo, C. E. D. M. (2010): How important can the presence/absence of macrophytes be in
determining phytoplankton strategies in two tropical shallow reservoirs with different trophic status? Journal of Plankton
Research, 32(1): 31-46.
13. Fonseca, B. M. and Bicudo, C. E. D. M. (2011): Phytoplankton seasonal and vertical variations in a tropical shallow
reservoir with abundant macrophytes (Ninféias Pond, Brazil). Hydrobiologia, 665(1): 229-245.
14. Goldsborough, L. G. and Robinson, G. G. C. (1996): Patterns in Wetlands. In: Algal Ecology: Freshwater Benthic
Ecosystems. Stevenson, R. J. , Bothwell, M. L. and Lowe, R. L. (Eds. ). San Diego, CA: Academic Press. pp. 77–117.
15. Izaguirre, I. , Allende, L. , Escaray, R. , Bustingorry, J. , Pérez, G. and Tell, G. (2012): Comparison of morpho-functional
phytoplankton classifications in human-impacted shallow lakes with different stable states. Hydrobiologia, 698(1): 203-
216.
16. Kaštovský, J. , Hauer, T. , Mareš, J. , Krautová, M. , Bešta, T. , Komárek, J. ,... and Janeček, E. (2010): A review of the
9
alien and expansive species of freshwater cyanobacteria and algae in the Czech Republic. Biological Invasions, 12(10):
3599-3625.
17. Kireta, A. R. , Reavie, E. D. , Sgro, G. V. , Angradi, T. R. , Bolgrien, D. W. , Hill, B. H. and Jicha, T. M. (2012):
Planktonic and periphytic diatoms as indicators of stress on great rivers of the United States: Testing water quality and
disturbance models. Ecological Indicators, 13(1): 222-231.
18. Kruk, C. , Huszar, V. L. , Peeters, E. T. , Bonilla, S. , Costa, L. , Lürling, M. , Reynolds, C. S. and Scheffer, M. (2010): A
morphological classification capturing functional variation in phytoplankton. Freshwater Biology, 55(3): 614-627.
19. Lecointe, C. , Coste, M. and Prygiel, J. (1993): “Omnidia”: software for taxonomy, calculation of diatom indices and
inventories management. Hydrobiologia, 269/270: 509-513.
20. Mischke, U. , Riedmüller, U. , Hoehn, E. , Schönfelder, I. i Nixdorf, B. (2008): Description of the German system
for phytoplankton-based assessment of lakes for implementation of the EU Water Framework Directive (WFD). In:
Bewertung von Seen mittels Phytoplankton zur Umsetzung der EU - Wasserrahmenrichtlinie, BTUC-AR2/2008.
Mischke, U. and Nixdorf, B. (Eds. ). Bad Saarow, Freiburg, Berlin. University of Cottbus, ISBN978-3-940471-06-2,
Aktuelle Reihe 2/ 2008. pp. 117–146.
21. Moravcová, A. , Rauch, O. , Lukavský, J. and Nedbalová, L. (2013): The response of epilithic diatom assemblages to
sewage pollution in mountain streams of the Czech Republic. Plant Ecology and Evolution, 146(2): 153–166.
22. O’Farrell, I. , de Tezanos Pinto, P. and Izaguirre, I. (2007): Phytoplankton morphological response to the underwater light
conditions in a vegetated wetland. Hydrobiologia, 578(1): 65-77.
23. Padisák, J. , Borics, G. , Grigorszky, I. and Soróczki-Pintér, É. (2006): Use of phytoplankton assemblages for monitoring
ecological status of lakes within the Water Framework Directive: the assemblage index. Hydrobiologia, 553: 1–14.
24. Predojević, D. , Kljajić, Ž. , Kovačević, E. , Milosavljević, J. , Papić, P. , Lazić, M. and Subakov-Simić, G. (2014):
Diversity of Chrysophyceae (Heterocontophyta) in the Zasavica River (Serbia). Archives of Biological Sciences, 66(3):
1195-1204.
25. Predojević, D. , Popović, S. , Kljajić, Ž. , Subakov-Simić, G. , Blagojević, A. , Jovanović, J. and Lazić, M. (2015a):
Diversity of Cyanobacteria in the Zasavica river, Serbia. Archives of Biological Sciences, 67(2): 355-366.
26. Predojević, D. , Subakov-Simić, G. , Kovačević, E. , Papić, P. , Ćuk, M. , Kljajić, Ž. and Lazić, M. (2015b): Diversity of
the Euglenophyta division in the Zasavica River, Serbia. Botanica Serbica, 39(1): 23-29.
27. Predojević, D. (2017): Procena ekološkog statusa reke Zasavice na osnovu algoloških parametara. Doktorska disertacija.
Univerzitet u Beogradu, Biološki fakultet, Beograd.
28. Reynolds, C. S. , Huszar, V. , Kruk, C. , Naselli-Flores, L. and Melo, S. (2002): Towards a functional classification of the
freshwater phytoplankton. Journal of plankton research, 24(5): 417-428.
29. Salmaso, N. and Padisák, J. (2007): Morpho-functional groups and phytoplankton development in two deep lakes (Lake
Garda, Italy and Lake Stechlin, Germany). Hydrobiologia, 578: 97–112.
30. Scheffer, M. and van Nes, E. H. (2007): Shallow lakes theory revisited: various alternative regimes driven by climate,
nutrients, depth and lake size. Hydrobiologia, 584(1): 455-466.
31. Scheffer, M. , Hosper, S. H. , Meijer, M. L. , Moss B. and Jeppesen, E. (1993): Alternative equilibria in shallow lakes.
Trends in Ecology and Evolution, 8: 275–279.
32. Shannon, C. E. (1948): A mathematical theory of communication. The Bell System Technical Journal, 27: 379–423 and
623–656.
33. Silva, J. P. , Phillips, L. , Jones, W. , Eldridge, J. and O’Hara, E. (2007): LIFE and Europe’s wetlands: restoring a vital
ecosystem. Office for Official Publications of the European Communities, Luxembourg.
34. Sivonen, K. and Jones, G. (1999): Cyanobacterial toxins. In: Toxic cyanobacteria in water: a guide to their public health
consequences, monitoring and management. Chorus, I. and Bertham, J. (Eds. ). E. and F. N. Spon, London, UK. pp. 43-
112.
35. Službeni glasnik Republike Srbije (2011): Pravilnik o paramatrima ekološkog i hemijskog statusa površinskih voda i
parametrima hemijskog i kvantitativnog statusa podzemnih voda. 74/11.
36. Stanković, M. (2006): Vodič kroz prirodu u Specijalnom rezervatu prirode „Zasavica”. Pokret gorana Sremske Mitrovice,
Sremska Mitrovica.
37. Ter Braak, C. J. F. and Šmilauer, P. (2012): Canoco reference manual and user’s guide: software for ordination, version 5.
0. Microcomputer Power, Ithaca, USA.
38. U. S. EPA. (2002): Methods for Evaluating Wetland Condition: Using Algae To Assess Environmental Conditions in
Wetlands. Office of Water, U. S. Environmental Protection Agency, Washington.
39. Vesić, A. , Blaženčić, J. and Stanković, M. (2011): Charophytes (Charophyta) in the Zasavica Special Nature Reserve.
Archives of Biological Sciences, 63(3): 883-888.
40. Walley, W. J. , Grbović, J. and Džeroski, S. (2001): A reappraisal of saprobic values and indicator weights based on
Slovenian river quality data. Water Research, 35(18): 4285-4292.
41. Weithoff, G. (2003): The concepts of “plant functional types” and “functional diversity” in lake phytoplankton – a new
understanding of phytoplankton ecology? Freshwater Biology, 48(9): 1669-1675.
42. Wilhm, J. L. (1970): Range of diversity index in benthic macro-invertebrate populations. Journal of the Water Pollution
Control Federation, 42(5): 221-224.
43. Zelinka, M. and Marvan, P. (1961): Zur Präzisierung der biologischen Klassifi kation der Reinheit fliessender Gewässer.
Archiv für Hydrobiologie, 57: 389-407.
10
GENETIČKA STRUKTURA POPULACIJA
CRNKE (UMBRA KRAMERI)
IZ SISTEMA SAVE I DELA TOKA DUNAVA
KROZ SRBIJU
GENETIC STRUCTURE OF THE EUROPEAN

MUDMINNOW (UMBRA KRAMERI) POPULATIONS
FROM THE SAVA RIVER SYSTEM
AND SERBIAN SECTION OF THE DANUBE RIVER
Saša Marić1, David Stanković2, Nenad Sekulić3, Radek Šanda4,
Laslo Galamboš5, Marko Ćaleta6, Aleš Snoj7
Izvod: Cilj rada je da pruži pregled genetičke strukture populacija crnke iz sistema Save (Bakreni
Batar – Srbija, Gromiželj – Bosna i Hercegovina i Šuma Žutica – Hrvatska) i dela toka Dunava kroz
Srbiju (Lugomir i Kraljevac), radi davanja smernica za njihovu buduću zaštitu i očuvanje. U radu su
upotrebljeni molekularni markeri (mitohondrijalna DNK i mikrosateliti) koji su korišćeni u prethodnim
genetičkim istraživanjima crnke. Sekvenciranjem citohrom b gena mitohondrijalne DNK u dužini od
1 085 bp detektovana su četiri haplotipa, od kojih su Da1 i Da2 prisutni kod uzoraka sa dunavskog
lokaliteta Lugomir; Da1, Da3 i Sa1 kod uzoraka sa dunavskog lokaliteta Kraljevac, dok se sva tri
savska lokaliteta karakterišu isključivo prisustvom haplotipa Sa1. Na osnovu geneološke mreže opisani
haplotipovi su diferencirani u dve filetičke linije, dunavsku, koja uključuje haplotipove Da1, Da2 i Da3
i savsku, koja uključuje haplotip Sa1. Analizom mikrosatelitskih podataka utvrđeno je da se većina
populacija odlikuje prilično visokim vrednostima parametra genetičkog diverzitata, a samim tim i
stabilnošću. Izuzetak je Šuma Žutica koja se odlikuje najnižim genetičkim diverzitetom u celokupnom
arealu vrste. U pogledu genetičke diferencijacije populacija, mikrosatelitski markeri pokazuju prilično
razdvajanje populacija, izuzev u slučaju geografski najbližih lokaliteta (Bakreni Batar i Gromiželj),
koji se mogu tretirati kao jedna populacija. Sa konzervacionog aspekta populacije Lugomir, Kraljevac
i Šuma Žutica treba tretirati kao zasebne upravljačke jedinice (eng. Management Units - MUs), dok
Bakreni Batar (lokalitet sa Zasavice) i Gromiželj treba tretirati kao jednu upravljačku jedinicu. Iz
navedenog proizilazi da se u slučaju potrebe može obaviti translokacija jedinki samo između dva
navedena savska lokaliteta. Generalno, radi očuvanja populacija crnke u regionu pažnju treba usmeriti
ka merama i aktivnostima kao što su: redovan monitoring stanja staništa i populacija, unapređenje
stanišnih uslova i razmnožavanje lokalnih populacija crnke u in situ i ex situ uslovima.
Ključne reči: ugrožena vrsta, mitohondrijska DNK, mikrosateliti, očuvanje
1 Institut za zoologiju, Biološki fakultet, Univerzitet u Beogradu, Studentski Trg 16, 11001 Beograd, Srbija – e-mail: sasa@
bio.bg.ac.rs
2 Morska biološka stanica Piran, Nacionalni institut za biologiju, Večna pot 111, 1000 Ljubljana, Slovenija – e-mail: david.
stankovic@nib.si
3 Zavod za zaštitu prirode Srbije, Dr Ivana Ribara 91, 11070 Novi Beograd, Srbija – e-mail: nenad.sekulic@zzps.rs
4 Odeljenje za zoologiju, Nacionalni muzej, Václavské náměstí 68, 115 79 Prag 1, Češka Republika – e-mail: rsanda@
seznam.cz
5 Pokrajinski zavod za zaštitu prirode, Radnička 20a, 21000 Novi Sad, Srbija – e-mail: laszlo.galambos@pzzp.rs
6 Učiteljski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Savska cesta 77, 10000 Zagreb, Hrvatska – e-mail: marko@biol.pmf.hr
7 Odeljenje za zootehniku, Biotehnički fakultet, Univerzitet u Ljubljani, Groblje 3, 1230 Domžale, Slovenija – e-mail: Ales.
Snoj@bf.uni-lj.si
11
Abstract: The aim of this paper is to give a review of the genetic structure of the European
mudminnow populations from the Sava river system (Bakreni Batar – Serbia, Gromiželj – Bosnia and
Herzegovina i Šuma Žutica – Croatia) and from the Serbian section of the Danube River (Lugomir
and Kraljevac), in order to provide guidelines for their future protection and conservation. Molecular
markers applied in this study (mitochondrial DNA and microsatellites) were used in previous genetic
research of the European mudminnow. By sequencing of mitochondrial DNA cytochrom b gene (1085
bp), four haplotypes were detected, of which Da1 and Da2 were present in samples from Danubian
location Lugomir; Da1, Da2 and Sa1 in samples from another Danubian location Kraljevac, while all
three Sava locations are defined by the exclusive presence of haplotype Sa1. Based on genealogical
network, the described haplotypes are differentiated into two phyletic lineages, Danubian, which
includes haplotypes Da1, Da2 and Da3 and Sava lineage, which includes haplotype Sa1. The analysis of
microsatellite data determined that most of populations are characterised by considerably high values
of the genetic diversity parameters, indicating a favorable population status. The exception is Šuma
Žutica, which is characterised by the lowest parameters of genetic diversity in the entire species area. In
the terms of genetic differentiation, microsatellite markers show considerable separation of populations,
except in case of geographically nearest locations (Bakreni Batar and Gromiželj), which can thus be
treated as one population. From the aspect of conservation, Lugomir, Kraljevac and Šuma Žutica
populations should be treated as separate management units (MUs), while Bakreni Batar (location
from Zasavica) and Gromiželj should be treated as one management unit. As follows from the above, if
conservation efforts require translocation, individuals can be moved between these two Sava locations
without reluctance. In general, preservation efforts regarding the European mudminnow in the region
should be directed towards frequent monitoring of the habitat and population status, improvement of
habitat condition and reproduction of local populations in in situ and ex situ conditions.
Key words: threatened species, mitochondrial DNA, microsatellites, conservation
UVOD
Crnka Umbra krameri Walbaum 1792 je jedini predstavnik porodice Umbridae u Evropi. Crnka
je endemična, ugrožena vrsta koja naseljava slivove Dunava i Dnjestra (Wanzenböck, 2004; Freyhof i
Brooks, 2011; Sekulić i sar., 2013). Ugroženost vrste se najčešće javlja kao direktna posledica ljudskih
aktivnosti, odnosno isušivanja i zagađivanja nizijskih sporotekućih i stajaćih voda koje crnka naseljava.
Usled značajnog gubitka staništa, današnji areal crnke je isprekidan, a brojnost populacija je u stalnom
padu (Vuković i Ivanović, 1971; Maitland, 2000; Simonović, 2001; Wilhelm, 2003; Freyhof i Brooks,
2011; Freyhof, 2013; Kuehne i Olden, 2014). Iz navedenih razloga, crnka je uključena na IUCN Crvenu
listu ugroženih vrsta, i dodeljen joj je status ranjive vrste (Vulnerable A2c) (Freyhof i Brooks, 2011;
Freyhof, 2013). Crnka je takođe strogo zaštićena vrsta prema Bernskoj konvenciji (Appendix II),
zaštićena je vrsta na osnovu EU Direktive o staništima 92/43/EEC (Annex II), i ima određeni status
zaštite na nacionalnom nivou u većini država u kojima je prisutna.
Prema literaturnim podacima, nekada je na teritoriji Srbije crnka naseljava više od deset lokaliteta
(Sekulić i sar., 2013). Međutim, danas postoje svega tri populacije, od kojih su dve u slivu Dunava
(Lugomir i Kraljevac) i jedna u slivu Save (Zasavica). U slivu Save prisutne su još dve populacije,
Gromiželj u Bosni i Hercegovini, i Šuma Žutica u Hrvatskoj (Marić i sar., 2017).
Sekulić i sar. (2013) navode da je pre preduzimanja konkretnih konzervacionih aktivnosti,
neophodno uraditi i molekularno-genetičku karakterizaciju populacija u cilju precizne identifikacije
njihovog porekla i međupopulacione varijabilnosti. Utvrđivanje genetičke strukture populacija je veoma
značajno radi prevencije genetičke kontaminacije, koja može biti uzrokovana tanslokacijama jedinki
između genetički različitih populacija. Ovakve translokacije mogu dovesti do gubitka originalnog
identiteta populacije i gubitka genskih kombinacija od adaptivnog značaja (Scribner i sar., 2001; Weiss
i sar., 2011).
Iako je crnka ugrožena vrsta, tek u poslednjih nekoliko godina publikovane su opsežne molekularno-
genetičke studije, sa ciljem rasvetljavanja filogeografske i populaciono-genetičke strukture (Marić i
12
sar., 2015; Takács i sar., 2015; Marić i sar., 2017). Sa filogeografskog aspekta utvrđeno je deset mtDNA
haplotipova iz tri filetičke linije, koje geografski odgovaraju sledećim regionima: 1. sliv Dunava zajedno
sa sistemom Drave i deltom Dnjestra, 2. sistem Save i 3. sistem Tise. Diferencijacija filetičkih linija
dogodila se najverovatnije tokom ranog i srednjeg pleistocena.
Visok genetički diverzitet potvrđen je i na osnovu mikrosatelitskih podataka, sugerišući
postojanje najmanje 14 populacija u arelu vrste. Procenom među-populacionog protoka gena između
tri filetičke linije utvrđene su minimalne vrednosti, koje ukazuju da su ove tri grupe fizički, a samim
tim i reproduktivno izolovane, te da se kao takve potencijalno mogu smatrati evolutivno signifikantnim
jedinicama (eng. Evolutionarily Significant Units - ESUs) (Marić i sar., 2017).
Imajući u vidu prethodno navedene činjenice, cilj ovog rada je da pruži pregled genetičke strukture
populacija crnke iz sistema Save i dela toka Dunava kroz Srbiju. Poseban akcenat je dat na strukturu
populacija crnke iz donjeg toka Save, u cilju pružanja smernica za njihovu buduću zaštitu i očuvanje.
U radu su upotrebljeni molekularni markeri korišćeni u prethodnim istraživanjima, uz prikaz rezultata
dve molekularno genetičke analize, koje nisu korišćene u prethodnim studijama.
MATERIJAL I METODE
MATERIJAL I UZORKOVANJE
Sakupljanje uzoraka crnke obavljeno je u periodu od 2011. do 2015. godine sa lokaliteta Lugomir
kod Bačkog Monoštora, lokaliteta Bakreni Batar na području Specijalnog rezervata prirode “Zasavica”
i sa područja Specijalnog rezervata prirode “Kraljevac” u Republici Srbiji, kao i sa lokaliteta Gromiželj
u Bosni i Hercegovini i Šuma Žutica u Republici Hrvatskoj (vidi Marić i sar., 2017). Ukupno je
analizirano 102 primerka crnke (Slika 1, Tabela 1).
Uzorci su izlovljeni pomoću uređaja za elektroribolov (Aquatech EL 63 GI Honda GX 270 i
Aquatech IG 200/2) i pletene korpe od pruća.
MOLEKULARNE ANALIZE
IZOLACIJA DNK
Uzorci tkiva (komadić peraja) sačuvani su u 96% etanolu. Celokupna DNK izolovana je iz tkiva
pomoću metode fenol-hloroform-izoamil alkohol (Sambrook i sar., 1989).
MITOHONDRIJALNA DNK (MTDNK)

Citohrom b (Cyt b) kodirajujući gen (1 141 bp) umnožen je PCR metodom na 51 uzorku (Tabela
1), uz pomoć prajmera GluF i ThrR, a prema protokolu opisanom u radu Machordom i Doadrio (2001).
Provera uspešnosti amplifikacije obavljena je pomoću 1,5% agaroznog gela u 0,5 x TBE puferu. Uslužno
sekvenciranje obavljeno je u kompaniji Macrogen (Seul, Koreja), upotrebom prajmera korišćenih pri
amplifikaciji Cyt b (GluF i ThrR).
Sekvence Cyt b su prekontrolisane i poravnate u kompjuterskim programima Chromas Lite
2.01 (http://www.technelysium.com.au/chromas.html; Technelysium Pty Ltd, Australia) i Clustal X
(Thompson i sar., 1997).
Parne genetičke distance između haplotipova izračunate su u programu MEGA 5 (Tamura i sar.,
2011) upotrebom K2P modela (Kimura, 1980).
Rekonstrukcija geneoloških odnosa predstavljena je mrežom haplotipova, upotrebom 95%
statističkog kriterijuma parsimonije u programu TCS v1.21 (Clement i sar., 2000).
13
MIKROSATELITI
Sedam mikrosatelitskih lokusa (UkrTet1, UkrTet3 – UkrTet8) je umnoženo na 102 uzorka, prema
protokolu opisanom u radu Winkler i Weiss (2009). Produkti amplifikacije su pomešani sa formamidom
i dužinskim standardom GENESCAN – 500 LIZ (Applied Biosystems), a nakon toga su genotipizirani
na uređaju ABI Prism 3130 xl upotrebom programa GeneMapper Software v4.0 (Applied Biosystems).
Mikrosatelitski lokusi su analizirani u cilju sagledavanja prisustva nultih alela (Microchecker
v2.2.3; Van Oosterhout i sar., 2004), parametara genetičkog diverziteta (HE, HO i A) i faktorske
korespodentne analize (FCA) (GENETIX 4.04; Belkhir i sar., 1996–2004), Hardi-Vajnbergove
ravnoteže i bogatstva alela (FIS i AR) (FSTAT 2.9.3.2; Goudet, 2002), skorašnjeg pada brojnosti
populacija (BOTTLENECK 1.2.02; Piry i sar., 1999), proporcije zajedničkih alela na svakom lokusu
(DAS) (Populations; Langella, 2002) i najverovatnijeg broja genetičkih grupa (K) na osnovu Bajesovog
metoda grupisanja (STRUCTURE v2.3; Pritchard i sar., 2000). Preciznije informacije oko upotrebljenih
analiza i programa dostupne su u radovima Marić i sar. (2011, 2017).
REZULTATI
MITOHONDRIJALNA DNK
Sekvenciranjem Cyt b gena u dužini od 1 085 bp detektovana su četiri haplotipa, od kojih su Da1 i
Da2 prisutni kod uzoraka sa dunavskog lokaliteta Lugomir; Da1, Da3 i Sa1 kod uzoraka sa dunavskog
lokaliteta Kraljevac, dok se sva tri savska lokaliteta karakterišu isključivo prisustvom haplotipa Sa1
(Tabela 1). Pristupni brojevi iz Banke Gena za navedene haplotipove prikazani su u radu Marić i sar.
(2017).
Populacija mtDNK - Cyt b haplotipovi Mikrosatelitska DNK

Koordinate
– rečni sistem
N Da1 Da2 Da3 Sa1 N HE HO FIS A AR
45° 46’ 33’’ N
Lugomir - Dunav 10 9 1 19 0.634 0.639 0.020 5.86 5.86
19° 00’ 04’’ E
44° 51’ 07’’ N
Kraljevac - Dunav 10 5 3 2 24 0.762 0.798 -0.026 9.29 8.63
20° 58’ 57’’ E
44° 55’ 45’’ N
Bakreni Batar - Sava 10 10 20 0.766 0.779 -0.009 8.14 8.03
19° 28’ 34’’ E
44° 51’ 58’’ N
Gromiželj - Sava 10 10 20 0.678 0.686 0.015 8.14 8.02
19° 18’ 29’’ E
45° 37’ 56’’ N
Šuma Žutica - Sava 11 11 19 0.378 0.331 0.152 3.43 3.43
16° 26’ 42’’ E
∑ 51 102
Tabela 1. Prikaz rezultata sekvenciranja Cyt b mtDNK i statističkih parametara za mikrosatelitsku

DNK (HE – očekivana heterozigotnost; HO – uočena heterozigotnost; FIS – nema signifikantnih
odstupanja od HWE-a (P <0,001); A – prosečan broj alela, Ar – bogatstvo alela)
Na osnovu geneološke mreže, opisani haplotipovi su diferencirani u dve filetičke linije, dunavsku,
koja uključuje haplotipove Da1, Da2 i Da3 i savsku, koja uključuje haplotip Sa1. Minimalno jedna
supstitucija je detektovana između haplotipova dunavske linije, što odgovara genetičkoj distanci
od 0,092%. Maksimalan broj supstitucija između haplotipova dunavske i savske linije je osam, što
odgovara genetičkoj distanci od 0,74% (Slika 2).
14
Slika 2. Mreža haplotipova Cyt b gena mtDNK analiziranih uzoraka. Crni krugovi predstavljaju
potencijalne haplotipove, dok linije predstavljaju pojedinačne mutacije.
MIKROSATELITI
Kod analiziranih populacija nije utvrđeno prisustvo nultih alela niti odstupanje od Hardi-
Vajnbergove ravnoteže. Detektovane vrednosti za prosečan broj alela kretale su se između 3.43 i 9.29,
za bogatstvo alela od 3.43 do 8.63, dok su vrednosti uočene heterozigotnosti iznosile od 0.331 do 0.798.
Najviše vrednosti parametara genetičkog diverziteta karakterišu populaciju Kraljevac, dok se populacija
Šuma Žutica odlikuje najnižim vrednostima analiziranih parametara (Table 1). Na osnovu Wilcoxon
testa u programu BOTTLENECK, nijedna od analiziranih populacija nije prošla kroz skorašnji pad
brojnosti u prethodnih 2Ne-4Ne generacija.
Poređenjem parnih vrednosti DAS distanci, utvrđeno je da su one uglavnom u korelaciji sa
geografskim distancama između analiziranih populacija. Najveće vrednosti DAS distanci utvrđene su
između najudaljenijih populacija (Lugomir – Šuma Žutica 0.836), dok su najmanje distance utvrđene
između najbližih populacija iz sliva Save (Bakreni Batar – Gromiželj 0.075) (Tabela 2).
Tabela 2. DAS vrednosti izračunate za parove populacija na osnovu mikrosatelitskih podataka
Lugomir Kraljevac Bakreni Batar Gromiželj Šuma Žutica

Lugomir
Kraljevac 0.506
Bakreni Batar 0.590 0.121
Gromiželj 0.739 0.381 0.075
Šuma Žutica 0.836 0.588 0.404 0.356
Odnosi između jedinki predstavljeni na NJ stablu baziranom na DAS distancama (Slika 3), kao i
multivarijantnom faktorskom korespodentnom analizom (Slika 4), pokazuju izrazito odvajanje jedinki
sa lokaliteta Lugomir u odnosu na ostale populacije, među kojima se najviše odvaja populacija Šuma
Žutica. Preostale tri populacije Kraljevac, Bakreni Batar i Gromiželj formiraju zasebnu zajedničku
grupu, u okviru koje postoji nešto veća diferencijacija populacije Kraljevac u odnosu na populacije
Bakreni Batar i Gromiželj. Navedeni rezultati su u potpunosti podržani analizama populacione
strukture upotrebom programa STRUCTURE. Naime, hijerarhijskom analizom u prvom koraku
takođe je detektovano postojanje tri genetički prilično homogene grupe, od kojih jednu čini populacija
Lugomir, drugu čine populacije Kraljevac, Bakreni Batar i Gromiželj, a treću populacija Šuma Žutica.
U drugom koraku dunavska populacija Kraljevac i savske populacije Bakreni Batar i Gromiželj,
karakteriše mešavina dve genetičke grupe. Daljim analizama unutar parova populacija (Bakreni Batar i
Gromiželj) ili ostalih pojedinačnih populacija nisu otkrivene nove grupe (Slika 5, Prilog 1).
15
DISKUSIJA
Na osnovu diverziteta Cyt b haplotipova, evidentno je da populacije iz sliva Save karakteriše
isključivo haplotip Sa1 iz savske filetičke linije (Slika 2). Međutim, interesantno je pomenuti da je
ovaj haplotip zastupljen sa učestalošću od 20% i kod dunavske populacije Kraljevac. Ovaj nalaz
ne predstavlja iznenađenje, imajući u vidu da se lokalitet Kraljevac nalazi oko 50 km nizvodno od
današnjeg ušća Save u Dunav, pri čemu sa ovog područja postoji nekoliko istorijskih nalaza crnke.
Naime, Medić (1896) navodi prisustvo crnke u slivu Save oko Surčina, a Mihajlović i Vuković (1977)
navode nalaze iz močvara u blizini Smedereva i Banata, što potvrđuju Cakić i Hristić (1987), konkretno
za kanal Sibnicu u Pančevačkom ritu. Ovi nalazi svedoče o prilično kontinuiranom arealu, koji je sada
značajno isprekidan usled jakog antropogenog uticaja (Sekulić i sar., 2013).
Od sedam haplotipova dunavske filetičke linije koliko je opisano u studiji Marić i sar. (2017), na
analiziranim lokalitetima Lugomir i Kraljevac detektovana su tri haplotipa, od kojih je haplotip Da1
najučestaliji (78%) i zauzima centralnu poziciju na mreži haplotipova (Slika 2). Genetička distanca od
0.74% između haplotipova dunavske i savske linije jasno implicira na diverzifikaciju unutar vrste koja
se, po procenama Marić i sar. (2017), dogodila pre oko milion godina (95% highest probability density
– HPD, uključuje interval 0.48–1.74 miliona godina), odnosno u periodu ranog i srednjeg pleistocena.
Razlog genetičke diferencijacije može se tražiti u paleogeloškim događajima koji su se intenzivno
odigravali u navedenom periodu. Međutim, pošto se radi o veoma osetljivoj vrsti na promenu uslova
staništa i kompeticiju, razlog genetičke diferencijacije može biti čak i slučajna fragmentacija staništa,
koja je mogla dovesti do izolacije populacija i formiranja linija.
Na osnovu iznetih rezultata dobijenih analizom citohroma b mtDNK, evidentno je da translokacija
između dunavskih i savskih populacija ne sme biti. Isto važi i za populacije iz Tise koje formiraju
nezavisnu filetičku liniju, a koje nisu uključene u ovu analizu jer do sada nisu zabeležene na teritoriji
Srbije.
U poređenju sa ostalim populacijama iz celokupnog areala vrste, analizom mikrosatelitskih
podataka (Marić i sar., 2017), utvrđeno je da populacije Kraljevca, Bakrenog Batara i Gromiželja
spadaju u grupu populacija koje se odlikuju visokim, a populacija Lugomir prosečnim vrednostima
parametra genetičkog diverzitata. Izuzetak je populacija Šuma Žutica koja naseljava veoma malo
područje, izolovano od ostalih savskih populacija i odlikuje se najnižim vrednostima parametara
genetičkog diverziteta u celokupnom arealu vrste (Marić i sar., 2017). Međutim, i pored niskih
parametara genetičkog diverziteta, Wilcoxon test pokazuje da Šuma Žutica, kao i ostale populacije,
nisu prošle kroz skorašnji period pada brojnosti.
U pogledu genetičke diferencijacije populacija, mikrosatelitski markeri pokazuju prilično
razdvajanje populacija, izuzev u slučaju geografski najbližih lokaliteta (Bakreni Batar i Gromiželj), koji
se mogu tretirati kao jedna populacija (Slika 5). Takođe, u radu Marić i sar. (2017) utvrđeno je odsustvo
značajnosti za parametar genetičke diferencijacije (FST) između Bakrenog Batara i Gromiželja, što
je svakako potvrda da se radi o jednoj populaciji. Sekulić i sar. (2013) navode da je razlog odsustva
genetičke diferencijacije između navedenih populacija što one ustvari predstavljaju ostatke nekadašnje
jedinstvene populacije koja je naseljavala plavno područje oko ušća Drine u Savu. Očigledno da je
fragmentacija prirodnog staništa recentnog karaktera i da se nije odrazila na gubitak genetičkog
diverziteta i diferencijaciju populacija. Na to ukazuje i činjenica da je do fragmentacije jedinstvenog
staništa došlo početkom XX veka, usled izgradnje odbrambenih nasipa i brojnih meliorativnih radova.
ZAKLJUČAK
Imajući u vidu prezentovane rezultate, sa konzervacionog aspekta populacije Lugomir, Kraljevac
i Šuma Žutica treba tretirati kao zasebne upravljačke jedinice (eng. Management Units - MUs), dok
Bakreni Batar (lokalitet sa Zasavice) i Gromiželj treba tretirati kao jednu upravljačku jedinicu.
Dunavske populacije Lugomir i Kraljevac pokazuju visok stepen međusobne diferencijacije, pri čemu
populacija Kraljevac predstavlja prirodnu hibridnu populaciju između dunavske i savske filetičke
16
linije. Sve četiri prethodno pomenute populacije odlikuju se relativno visokim parametrima genetičkog
diverziteta, a samim tim i stabilnošću. Jedino to nije slučaj kod populacije Šuma Žutica, koja se odlikuje
veoma niskim parametrima genetičkog diverziteta. Iz navedenog proizilazi da se u slučaju potrebe
može obaviti translokacija jedinki samo između savskih lokaliteta Bakreni Batar i Gromiželj. Međutim,
kako u ovom trenutku premeštanje jedinki između ostalih lokaliteta nije opcija, pažnju generalno treba
usmeriti ka drugim merama i aktivnostima koje će doprineti očuvanju populacija crnke u regionu (npr.
redovan monitoring stanja staništa i populacija, unapređenje stanišnih uslova, razmnožavanje lokalnih
populacija crnke u in situ i ex situ uslovima itd.).
LITERATURA
1. Belkhir, K., Borsa, P., Chikhi, L., Raufaste, N., Bonhomme, F. (1996–2004). GENETIX 4.04, logiciel sous Windows
TM pour la génétique des populations. Laboratoire Génome, Populations, Interactions, CNRS UMR 5000, Université de
Montpellier II, Montpellier (France).
2. Cakić, P., Hristić, Dj. (1987). Ihtiofauna Pančevačkog Rita sa posebnim osvrtom na alohtone vrste riba. Glasnik
prirodnjačkog muzeja u Beogradu 42, 103–118.
3. Clement, M., Posada, D., Crandall, K. (2000). TCS: a computer program to estimate gene genealogies. Molecular Ecology
9, 1657–1660.
4. Freyhof, J., Brooks, E. (2011). European Red List of Freshwater Fishes. Luxembourg: Publications Office of the European
Union.
5. Freyhof, J. (2013). Umbra krameri. The IUCN Red List of Threatened Species. Version 2014.2. www.iucnredlist.org.
Accessed on 11 November 2014.
6. Goudet, J. (2002). FSTAT, a program to estimate and test gene diversities and fixation indices (version 2.9.3.2). http://
www2.unil.ch/popgen/softwares/fstat.htm. Accessed 15 October 2009.
7. Kimura, M. (1980). A simple method for estimating evolutionary rates of base substitutions through comparative studies
of nucleotide sequences. Journal of Molecular Evolution 16, 111–120.
8. Kottelat, M., Freyhof, J. (2007). Handbook of European Freshwater Fishes. Publications Kottelat, Cornol.
9. Kuehne, M. L., Olden, D. J. (2014). Ecology and conservation of mudminnow species worldwide. Fisheries 39, 341–351.
10. Langella, O. (2002). Populations 1.2.28. Logiciel de génétique des populations. Laboratoire Populations, génétique et
évolution, CNRS UPR 9034, Gif-sur-Yvette. http://www.cnrs-gif.fr/pge/. Accessed 10 October 2009.
11. Machordom, A., Doadrio, I. (2001). Evidence of a Cenozoic Betic-Kabilian connection based on freshwater fish
phylogeography (Luciobarbus, Cyprinidae). Molecular Phylogenetics and Evolution 18, 252–263.
12. Maitland, P. S. (2000). Guide to Freshwater Fish of Britain and Europe. Hamlyn, London.
13. Marić, S., Razpet, A., Nikolić V., Simonović, P. (2011). Genetic differentiation of European grayling (Thymallus
thymallus) populations in Serbia, based on mitochondrial and nuclear DNA analyses. Genetics Selection Evolution 43, 2.
14. Marić, S., Snoj, A., Sekulić, N., Krpo-Ćetković, J., Šanda, R., Jojić, V. (2015). Genetic and morphological variability of
the European mudminnow Umbra krameri (Teleostei, Umbridae) in Serbia and in Bosnia and Herzegovina, a basis for
future conservation activities. Journal of Fish Biology 86, 1534–1548.
15. Marić, S., Stanković, D., Wanzenböck, J., Šanda, R., Erős, T., Takács, P., Specziár, A., Sekulić, N., Bănăduc, D., Ćaleta,
M., Trombitsky, I., Galambos, L., Sipos, S., Snoj, A. (2017). Phylogeography and population genetics of the European
mudminnow (Umbra krameri) with a time-calibrated phylogeny for the family Umbridae. Hydrobiologia 792, 151–168.
16. Medić, M. (1896). Ihtiološke bilješke. Rad Jugoslovenske Akademije Znanosti i Umjetnosti 126, 83–109.
17. Mihajlović, V., Vuković, G. (1977). Srpskohrvatska leksika ribarstva. Novi Sad: 173–174, 183, 311, 396.
18. Piry, S., Luikart, G., Cournet, J. M. (2011). BOTTLENECK: A computer program for detecting recent reductions in the
effective population size using allele frequency data. Journal of Heredity 90, 502–503.
19. Pritchard, J. K., Stephens, M., Donnelly, P. (2000). Inference of population structure using multilocus genotype data.
Genetics 155, 945–959.
20. Sambrook, J., Fritseh, E. F., Maniatis, T. (1989). Molecular Cloning. A Laboratory Manual, 2nd edn. Cold Spring Harbor
Laboratory Press, Cold Spring Harbor, New York.
21. Scribner, K. T., Page, K. S., Barton, M. L. (2001). Hybridization in freshwater fishes: a review of case studies and
cytonuclear methods of biological inference. Reviews in Fish Biology and Fisheries 10, 293–323.
22. Sekulić, N., Marić, S., Galambos, L., Radošević, D., Krpo-Ćetković, J. (2013). New distribution data and population
structure of the European mudminnow Umbra krameri in Serbia and Bosnia and Herzegovina. Journal of Fish Biology
83, 659–666.
23. Simonović, P. (2001). Ribe Srbije. NNK International, Zavod za zaštitu prirode Srbije, Biološki fakultet Univerziteta u
Beogradu, Beograd: 115–116.
24. Takács, P., Erős, T., Specziár, A., Sály, P., Vitál, Z., Ferincz, Á., Molnár, T., Szabolcsi, Z., Bíró, P., Csoma, E. (2015).
Population genetic patterns of threatened European Mudminnow (Umbra krameri Walbaum, 1792) in a fragmented
landscape: implications for conservation management. PLos ONE 10(9), e0138640.
25. Tamura, K., Peterson, D., Peterson, N., Stecher, G., Nei, M., Kumar, S. (2011). MEGA5: Molecular Evolutionary Genetics
Analysis Using Maximum Likelihood, Evolutionary Distance, and Maximum Parsimony Methods. Molecular Biology
and Evolution 28, 2731–2739.
26. Thompson, J. D., Gibson, T. J., Plewniak, F., Jeanmougin, F., Higgins, D. G. (1997). The CLUSTAL_X windows
interface, flexible strategies for multiple sequence alignment aided by quality analysis tool. Nucleic Acids Research 25,
17
4876–4882.
27. Van Oosterhout, C., Hutchinson, W. F. D., Wills, P. M., Shipley, P. (2004). MICRO-CHECKER: software for identifying
and correcting genotyping errors in microsatellite data. Molecular Ecology Notes 4, 535–538.
28. Vuković, T., Ivanović, B. (1971). Slatkovodne ribe Jugoslavije. Zemaljski muzej BiH, Sarajevo: 134–135.
29. Wanzenböck, J. (2004). European Mudminnow (Umbra krameri) in the Austrian Floodplain of the River Danube:
Conservation of an Indicator Species for Endangered Wetland Ecosystems in Europe. In Species Conservation and
Management: Case Studies (Akçakaya, H. R., Burgman, M. A., Kindvall, O., Wood, C. C., Sjögren-Gulve, P., Hatfield, J.
S., Mccarthy, M. A., eds), Oxford University Press, Oxford: 200–207.
30. Weiss, S., Marić, S., Snoj, A. (2011). Regional structure despite limited mtDNA sequence diversity found in the
endangered Huchen, Hucho hucho (Linnaeus, 1758). Hydrobiologia 658, 103–110.
31. Wilhelm, A. (2003). Growth of the mudminnow (Umbra krameri Walbaum) in river Ér. Tiscia 34, 57–60.
32. Winkler, K., Weiss, S. (2009). Nine new tetranucleotide microsatellite DNA markers for the European mudminnow
Umbra krameri. Conservation Genetics 10, 1155–1157.
PRILOG
Prilog 1. Hijerarhijski koraci STRUCTURE analize i procena broja genetičkih grupa (K) upotrebom
ΔK metode. L(K) – posteriorna verovatnoća K; stdev - standardna devijacija L(K) na osnovu sedam
nezavisnih ponavljanja za svako K; ΔK - ad hoc iznos, prediktor realnog broja grupa (Evanno i sar.,
2005), najviše vrednosti ΔK su osenčene.
K L(K) stdev ΔK
I korak – Sve populacije 1 -2869.11 0.38
2 -2654.00 24.54 2.42
3 -2379.46 0.40 580.66
4 -2339.24 5.56 22.74
5 -2425.53 11.06 3.05
6 -2478.14 31.96 0.57
7 -2512.84 24.80
Tabela 1. Prikaz rezultata sekvenciranja Cyt b mtDNK i statističkih parametara za mikrosatelitsku

DNK (HE – očekivana heterozigotnost; HO – uočena heterozigotnost; FIS – nema signifikantnih
odstupanja od HWE-a (P <0,001); A – prosečan broj alela, Ar – bogatstvo alela)
Populacija – mtDNK - Cyt b haplotipovi Mikrosatelitska DNK

Koordinate
rečni sistem N Da1 Da2 Da3 Sa1 N HE HO FIS A AR
Lugomir - 45° 46’ 33’’ N
10 9 1 19 0.634 0.639 0.020 5.86 5.86
Dunav 19° 00’ 04’’ E
Kraljevac - 44° 51’ 07’’ N
10 5 3 2 24 0.762 0.798 -0.026 9.29 8.63
Dunav 20° 58’ 57’’ E
Bakreni Batar 44° 55’ 45’’ N
10 10 20 0.766 0.779 -0.009 8.14 8.03
- Sava 19° 28’ 34’’ E
Gromiželj - 44° 51’ 58’’ N
10 10 20 0.678 0.686 0.015 8.14 8.02
Sava 19° 18’ 29’’ E
Šuma Žutica 45° 37’ 56’’ N
11 11 19 0.378 0.331 0.152 3.43 3.43
- Sava 16° 26’ 42’’ E
∑ 51 102
18
Tabela 2. DAS vrednosti izračunate za parove populacija na osnovu mikrosatelitskih podataka
Lugomir Kraljevac Bakreni Batar Gromiželj Šuma Žutica

Lugomir
Kraljevac 0.506
Bakreni Batar 0.590 0.121
Gromiželj 0.739 0.381 0.075
Šuma Žutica 0.836 0.588 0.404 0.356
Slika 1. Karta analiziranih populacija. Redni brojevi populacija odgovaraju brojevima populacija
iz Tabele 1. Boje oznaka populacija odgovaraju bojama uzoraka sa slika 3, 4 i 5. Tačkastim poljima je
označen deo areala sa koga je crnka isčezla, šrafirana polja predstavljaju delove areala na kojima je
crnka preostala (Kottelat i Freyhof, 2007).
Slika 2. Mreža haplotipova Cyt b gena mtDNK analiziranih uzoraka. Crni krugovi predstavljaju
potencijalne haplotipove, dok linije predstavljaju pojedinačne mutacije.
19
Slika 3. Neighbor Joining neukorenjeno stablo jedinki, bazirano na DAS distancama, izračunatih na
osnovu mikrosatelitskih podataka.
Slika 4. Trodimenzionalni prikaz multivarijantne faktorske korespodentne analize jedinki na

20
Slika 5. Procena populacione strukture upotrebom hijerarhijske STRUCTURE analize jedinki na
21
SEKCIJA: GEOGRAFSKE,
GEOMORFOLOŠKE I HIDROLOŠKE
KARAKTERISTIKE REZERVATA
ZASAVICA KAO OBJEKAT GEONASLEĐA
ZASAVICA AS GEOHERITAGE SITE
(GEOMORPHOSITE)
Srđan Belij1, Zoran Đajić2, Jelena Belij3
Izvod: Specijalni rezervat prirode „Zasavica“ slavi 20 godina postojanja i to vreme upravljanja
i razvoja teče paralelno sa sistematskim istraživanjima biljnog i životinjskog sveta, o čemu su
publikovana i tri Zbornika radova sa Zasavice (2001, 2007. i 2012.). Po tim istraživanjima Zasavica
je jedinstveni fenomen među zaštićenim područjima u Srbiji i jedno od najbolje proučenih zaštićenih
dobara. Međutim, ta su istraživanja jednostrana i usmerena na vrednosti biodiverziteta, dok su brojne
očigledne i nesumnjive vrednosti geodiverziteta u potpunosti zapostavljene. Novija istraživanja i obimna
prikupljena literatura o geološkoj i geomorfološkoj evoluciji prostora Zasavice u okrilju Save i Drine,
u Mačvi, na obodu Panonskog basena, pokazuju da se valorizaciji prostora Zasavice treba posvetiti
kompleksno i svestrano uz objedinjenu prezentaciju biodiverziteta i geodiverziteta, žive i nežive prirode,
jer je upravo burna dinamika evolucije nežive prirode u kombinaciji tektonike, sedimentacije, oscilacija
nivoa mora i jezera u Panonskom basenu, divljanja reka u različitim klimatskim uslovima kraja miocena
i tokom čitavog kvartara, a naročito u najmlađe geološko doba – holocen, stvorila specifične i unikatne
uslove za diferencijaciju živog sveta i njegovog diverziteta.
Abstract: The special nature reserve “Zasavica” celebrates 20 years of existence and this time of
management and development runs parallel to the systematic research of the flora and fauna, and as
results of these studies three Proceedings were published (2001, 2007 and 2012). According to these
studies, Zasavica is a unique phenomenon among the protected areas in Serbia and one of the best
studied protected areas. However, these studies are one-sided and focused on the values of biodiversity,
while numerous obvious and indisputable values of geodiversity are completely neglected.
Sl. 1. Meandri Zasavice, panorama (www.zasavica.org.rs)
Recent research and extensive collected literature on the geological and geomorphological
evolution of the area of Zasavica under the auspices of the Sava and Drina, in Mačva, on the periphery of
the Pannonian Basin, show that the valorization of the area of Zasavica should be addressed complexly
and versatile with a unified presentation of biodiversity and geodiversity, living and inanimate nature,
because it is precisely the turbulent dynamics of the evolution of inanimate nature in the combination of
tectonic, sedimentation, oscillation of the sea level and the lake in the Pannonian basin, the ravaging of
rivers in different climatic conditions of the Miocene end and throughout the quaternary, and especially
in the youngest geological age - holocene, created specific and unique conditions for the differentiation
of the living world and its diversity.
1 Alfa BK Univerzitet, Fakultet za heritologiju, Beograd
2 Kamen Srbije, Beograd
3 doktorske studije, Geografski fakultet, Beograd
25
U Velikoj niziji Panonije i Vojvodine, koje geografski i geološki predstavljaju jednu nerazdvojnu
celinu, talasi njiva i prostrane pustare pokrivaju danas skoro poslednje tragove jedne burne istorije.
Međutim, duboko ispod današnje površine leže stotinama metara debeli slojevi, talozi egzotičnih mora
koja su široko preplavljivala veliki srednjoevropski panonski basen, povlačila se i ponovo nadirala,
dok su se na njihovim obalama, u vodi i na dnu, smenjivali svetovi.
B. Milovanović, 1939.
UVOD
Zahvaljujući ukupnim vrednostima žive prirode i njenoj valorizaciji od strane Zavoda za zaštitu
prirode Srbije, širi prostor Zasavice proglašen je 1997. godine za Specijalni rezervat prirode, od 2009.
godine upisan je na listu močvarnih područja od međunarodnog značaja zaštićenih Ramsarskom
konvencijom, a 2012. godine, nakon revizije prirodnih vrednosti, ponovo je proglašena zaštićenom,
ovaj put u proširenim granicama. Specijalni rezervat prirode „Zasavica“ sa svojom okolinom
predstavlja izuzetan primer zaštićenog biodiverziteta plavne rečne doline i netaknutih primarnih
prirodnih vrednosti. Ovaj Rezervat je jedinstven skup različitih ekosistema karakterističnih za rečne
doline, kao što su mrtvaje, rečno-barske močvare i vlažne livade sa različitim intenzitetom ispaše. Ona
je takođe, izuzetan primer spacifičnog vlažnog staništa, izuzetno retkog i ugroženog u pripadajućem
biogeografskom regionu, na dodiru srednjeevropske i jugoistočnoevropske šume sa stepom. Predstavlja
ostatak bogatstva nekadašnjih prostranih vlažnih staništa Mačve. Živi svet je bogat, raznovrstan,
specifičan i jedinstven.
Na Zasavici je 2005. godine pronađena aldrovanda (Aldrovanda vesiculosa), biljna vrsta za koju
se više od 80 godina smatralo da je izumrla u Srbiji. Prema kriterijumima za stepene ugroženosti
IUCN-a 1994. godine, vrste Hottonia palustris (rebratica), Hippuris vulgaris (borak) и Ranunculus
lingua (jezičasti ljutić) obrađene su u „Crvenoj knjizi flore Srbije 1 – iščezli i krajnje ugroženi taksoni“.
Zasavica obezbeđuje opstanak vrednim populacijama biljaka i životinja značajnim za očuvanje biološke
raznovrsnosti u pripadajućem biogeografkom regionu, kao što su: Stratiotes aloides (testerica),
Thelypteris palustris (barska paprat), Urtica kioviensis (močvarna kopriva), Shoenoplectus triqueter
(rogoz), Acorus calamus (iđirot), Apatura metis (ljubičasti leptir), Ciconia nigra (crna roda), Castor
fiber (evropski dabar). Ovaj jedinstveni mozaik vodenih, močvarnih i kopnenih ekosistema značajan
je centar ekosistemskog, specijskog i genetskog diverziteta u regionu (Predlog za nominaciju područja
„Zasavica“ za Ramsarsko područje, 2008).
Na Zasavici je sa uspehom prvi put tokom 2004. i 2005. godine sprovedena reintrodukcija
evropskog dabra (Castor fiber L. 1758) u Srbiju i to je prvi put da je kod nas u prirodu vraćena jedna
iščezla vrsta (D. Ćirović i dr., 2007). SRP „Zasavica“ je jedinstveno stanište za ptice u severnoj Mačvi.
Specifičan geografski položaj na rubu Panonskog basena, u blizini ušća Drine u Savu, kao i splet
ekoloških faktora koji vladaju na području omogućili su formiranje i opstanak bogate i raznovrsne
ornitofaune (D. Ćirović i dr., 2007).
Iako se ističe da se „prirodni potencijali Specijalnog rezervata prirode „Zasavica“ za razvoj
ekoturizma zasnivaju na specifičnim geomorfološkim odlikama, površinskim hidrološkim vrednostima i
na bogatstvu i raznovrsnosti biljnog i životinjskog sveta“, kao i da „u geomorfološkom pogledu područje
ovog Rezervata pripada onom delu niske prostrane i generalno zaravnjene mačvanske ravnice u čijem
su obrazovanju i oblikovanju mikroreljefa zajednički učestvovale Sava i Drina“ (V. Stojanović i dr.,
2011), a u Planu upravljanja Rezervatom opisuje se geološka istorija prostora od poslednjeg ledenog
doba sa promenama tokova Save i Drine i obilnim plavljenjem (S. Simić, ur., 2011), ali se od proglašenja
zaštite sva pažnja usmerava na istraživanje biljnog i životinjskog sveta, a rezultati se periodnično
objavljuju u Zbornicima radova sa Zasavice (2001, 2007. i 2012.). Isto tako, veoma se lepo opisuje
nastanak Zasavice: „rečica je nastala u atlanskoj fazi holocena, kada je zbog povećane vlažnosti i
izlivanja reka došlo do novih promena položaja, pravca i međusobnih odnosa korita Save i Drine.
26
Obilje vode omogućilo je Savi da divlje krivuda duž svog levog priobalja, kada je usekla i svoj rukavac
(današnje korito Zasavice), da bi kasnije i tekla Zasavicom kao svojim glavnim koritom. Sa pomeranjem
Save na sever, došlo je do produžavanja toka Drine i pomeranja njenog ušća. U takvim uslovima
Drina je potekla koritom Zasavice kao idealnom prirodnom predispozicijom. Nakon akumulacije velike
količine materijala i formiranja makroplavine, Drina svoje korito i ušće pomera zapadnije i postepeno
gubi vezu sa svojim rukavcima na istoku među kojima je i Zasavica, koja na taj način konačno postaje
napušteni rukavac, osnosno mrtvaja“ (L. Lazić i dr., 2008), i to je već priča na kojoj se može graditi
imidž destinacije geoturizma, ali ni to nije iskorišteno u elaboratu Zavoda da se ugradi u osnovne
vrednosti Specijalnog rezervata.
U Elaboratima o predlogu za zaštitu područja Zasavice kao Specijalnog rezervata prirode (1996.
i 2012.) koje su radili Zavod za zaštitu prirode Srbije (1996.) i Pokrajinski zavod za zaštitu prirode
(2012.), iako je već tada postojala obimna literatura o problematici nastanka Zasavice, samo se ukratko
spominju neki osnovni podaci o geologiji, hidrogeologiji i geomorfologiji i ne postoji nikakva veza
prema živoj prirodi. Naknadnim istraživanjima u oblasti geodiverziteta i geonasleđa pokazalo se da na
Zasavici postoje izuzetni preduslovi da se priča o geološkoj i geomorfološkoj evoluciji terena promoviše
u određenom obimu i predloži da se u budućoj praksi upravljanja Rezervatom, a naročito tokom poseta
mnogobrojnih grupa turista, posebna pažnja posveti i ovoj problematici, te da se postojeće aktivnosti
na razvoju ekoturizma prošire i planiranjem razvoja geoturizma. Sa atraktivnom pričom o dramatičnim
promenama na Zasavici tokom najmlađe geološke istorije, sa divljim, haotičnim i nepredvidivim
tokovima Save i Drine tokom pleistocena i holocena i ukupnom rezultantom u savremenom izgledu
terena, geologija, geomorfologija i hidrologija Zasavice i njene okoline dobijaju novi kvalitet koji
svakako treba iskoristiti.
Geološka prošlost Vojvodine ćuti sakrivena morem plodne zemlje, sačuvana u moćnim slojevima
stena, jedinih ali izvanredno objektivnih dokumenata koji nas, kao u nekoj ledendi, vraćaju u vremena
skoro neshvatljivo udaljena od sadašnjice.
B. Milovanović, 1939.
GEODIVERZITET ZASAVICE
Problematika Zasavice i Mačve je u literaturi dosta zapostavljena tema. Prve podatke nalazimo
kod A. Aleksića (1891) u vezi problema poplava Drine i Save, gde on daje hronologiju pomeranja tokova
velikih reka u 12 etapa, ali bez vremenskog datiranja. Meandriranjem velikih reka u ravnici i postankom
mrtvaja bavio se i J. Cvijić (1926), dok su se globalnim geološko-geomorfološkim problemima šireg
prostora Mačve i Vojvodine bavili B. Milovanović (1939), M. Košćal sa saradnicima (2005), a istorijom
Panonskog mora P. Stevanović (1949, 1951, 1977, 1980), neotektonskom evolucijom terena M. Marović i
I. Đoković (1989) i M. Marović sa saradnicima (2002). Monografski prikaz doline Save dao je D. Dukić
(1957), a najviše se pisalo o najmlađoj geološko-geomorfološkoj evoluciji i promenama tokom kvartara
(V. Laskarev, 1938, 1951; S. Knežević i dr. 1998; D. Nenadić, 2003; D. Nenadić i dr. 2009; T. Meijer i R.
C. Preece, 2000; T. Gaudenyi i dr., 2015), a najviše se ovim prostorom bavio J. Đ. Marković (1961, 1962,
1964, 1967), dok je problematika termalnih i termomineralnih voda posebna tema (M. Gajić, 1999; M.
Gajić, S. Vujadinović, 2005, 2009). Sa aspekta turizma obrađeni su samo potencijali za ekoturizam (M.
Grčić, 2003; L. Lazić i dr., 2008; D. Dolinaj i dr., 2009; B. Majkić, 2007; B. Majkić, V. Dobretić, 2012;
V. Stojanović i dr., 2011), ali i geonasleđe i geoturizam (Đ. Vasiljević, 2015).
Priča o Zasavici uvek je bila priča o njenom biodiverzitetu, o raznovrsnosti njenog biljnog i
životinjskog sveta. Nedostajući segment te priče je zaboravljena polovina zaštite prirode, a to je
njena neživa priroda, njena priča o geološkoj građi, geomorfološkim karakteristikama, evoluciji
predela i reljefa, priča o geodiverzitetu. Njen geodiverzitet sačinjavaju njene geološke karakteristike,
geomorfološke karakteristike i hidrološke karakteristike i njihova ukupna raznovrsnost. Ima li toga na
Zasavici, ili je to opravdano zapostavljena tema?
27
Priča o Zasavici je prvo priča o Vojvođanskoj niziji, o Panonskom basenu i njegovom nastanku,
priča o Mačvi kao delu oboda Panonskog basena i priča o divljanju reka Save i Drine u mlađoj geološkoj
istoriji sa brojnim napuštenim rečnim koritima, suvim ili zamočvarenim. Jedno takvo napušteno korito
sa meandrima koristi i Zasavica danas.
Priča započinje još u doba kada se umesto velike nizije u Panoniji dizao planinski kraj sličan
današnjim Rodopskim planinama, najstarijem jezgru Balkanskog poluostrva i jednom od najstarijih
delova Evrope, sastavljenom od starih kristalastih škriljaca (gnajsevi, mikašisti, amfiboliti), mermera i
granitskih gromada. Čitav taj planinski blok potonuo je duž velikih raseda. Od ovog tonjenja sačuvani
su samo fragmenti – horstovi kao što su Fruška gora, Meček u Baranji i slavonske planine između Drave
i Save. Panonska kristalasta masa je doživela subinu Egeide i leži danas duboko ispod tla Panonske
nizije (B. Milovanović, 1939). Tokom mezozoika dolazi do transgresije (trijas) i sedimentacije u plitkom
moru, da bi tokom jure cela Vojvodina bila kopno, ponovo preplavljeno krajem krede. Ova velika
morska transgresija zahvatila je znatne delove Evrope, Panonskog basena i Balkanskog poluostrva
(senonsko more sa obiljem faune sačuvane u krečnjacima i peščarima), da bi posle povlačenja senonskog
mora nastupio novi kontinentalni režim (paleogen). Sve ove burne promene praćene su intenzivnom
vulkanskom aktivnošću sa izlivanjem velikih količina lave različite starosti, a mogu se uočiti kako
na Fruškoj gori, tako i po obodu basena (B. Milovanović, 1939). Svaku geološku periodu karakterišu
brojne nove vrste faune, a česte kataklizme pohranjuju njihove ostate u novoformiranim sedimentima
kao riznici paleontološkog nasleđa.
I tako su stare planine potonule, nad njima su se nataložili morski sedimenti i materijal nastao
spiranjem sa okolnih terena. Formirana je stara akumulativna ravnica sa više bliskih basena. Jedan
od takvih basena bio je i Panonski – „nizija kao zaravnjena topografska površina čije je formiranje
uslovljeno geotektonskim procesima i akumulacijom sedimenata, sa minimalnim denivelacijama
egzogenog porekla“ (J. Ćalić et al., 2012). Ostali su da prkose aplanaciji Fruška gora kao horst Vardarske
zone i Vršačke planine kao izdignut blok Srpsko-makedonske mase, odnosno delovi terana koji čine
podlogu naknadno nataloženim sedimentima Vardarska zona i Srpsko-makedonska masa na jugu i
severni blok Tisa-Dakija (M. Dimitrijević, 1992).
Sl. 2. Šematski profil Panonskog basena i delovi koji pripadaju Panonskoj niziji (iz J. Ćalić et al., 2012)
28
Sl. 3. Mekušci iz plioceno-pleistocenih slojeva (Corbicula fluminalis, Viviparus diluvianus i razni oblici puževa Viviparus)
Tokom oligo-miocena dolazi do serije orogeneza u kojima se izdižu mlađe venačne planine Alpi,
Karpati i Dinaridi kao okvir prostora Panonskog basena koji nastavlja da tone. Ovakvi tektonski odnosi
prouzrokuju odvajanje novog samostalnog mora od Alpa do Turkestana i to more je V. Laskarev u
„Spomenici“ posvećenoj Jovanu Cvijiću (1924.) nazvao Paratetis i taj naziv postaje opšte prihvaćen
i danas se upotrebljava u geološkoj literaturi celog sveta (P. Stevanović, 1949, 1951, 1977, 1980).
Panonsko more bilo je samo jedan, krajnji zapadni deo Paratetisa i njegov obim se približno poklapa
sa današnjim prostorom Panonske nizije i njenim niskim obodom. Nastalo je pre oko 20-25 miliona
godina i posle brojnih fluktuacija nivoa i obalskih linija (more je prodrlo u krajnji jugozapadni deo –
današnju Vojvodinu - tek krajem miocena i početkom pliocena), iščezlo pre 6-7 miliona godina, kada
se taj prostor u srednjem pliocenu pretvara u sistem paludinskih jezera. Ostaci Paratetisa sačuvani su
na dalekom istoku i do danas kao Crno more, Azovsko Kaspijsko i Aralsko more)(P. Stevanović, 1980).
Središnji Paratetis obuhvatao je Bečki, Štajerski, Panonski i Transilvanijski basen i nalazio se unutar
venaca Karpata, Istočnih Alpa i severnih Dinarida. Unutar sedimentacione zone Središnjeg Paratetisa,
usled zapunjavanja i tektonskih pokreta, početkom gornjeg miocena (panonski kat) formiralo se
Panonsko jezero, pre 11.6 miliona godina (Lj. Rundić et al., 2011).
Poslednja faza u životu Panonskog mora predstavlja veliko slatkovodno jezero formirano u
najdubljim delovima Panonskog basena i po karakterističnom rodu mekušaca (barski puževi paludine =
Viviparus i rečne školjke Unio) nosi naziv Paludinsko. Splašnjavanjem njegovog nivoa i oticanjem vode
ka istoku Đerdapskom klisurom polako prestaje jezerski režim (kraj pliocena i početak pleistocena) i
zaostaju samo prostrane plitke baruštine i izolovana manja jezera (Balaton u Mađarskoj)(P. Stevanović,
1951), a prelaz iz gornjeg pliocena u najstariji pleistocen karakterišu slojevi sa Corbicula fluminalis
(V. Laskarev, 1938, 1951), dok su novija istraživanja to potvrdila i dodatno precizirala na slojeve sa
Viviparus vukotinovici, Viviparus boeckhi i Corbicula apsheronica (D. Nenadić et al., 2009; T. Meijer,
Sl. 4. Geološka građa Mačve i susednih krajeva.

Legenda: 1. Aluvijalni rečni sedimenti Save, Drine
i pritoka, 2. Mlađe-kvartarna nanosna serija Drine
i Save u Mačvi, 3. Niži terasni sedimenti zapadne
i laporci i trijaski škriljci i laporoviti krečnjaci,
obrenovačke posavine, 4. Gornji pliocen i stariji
kvartar, 5. Gornji pont-donji pliocen, 6. Mezozoik:
sarmatski peščari, krečnjaci 7. Paleozojske stene (filiti,
argilošisti, mikašisti, gnajs), 8. Graniti i granodioriti
(prema J. Đ. Marković, 1967; uprošćeno u M. Grčić,
Lj. Grčić, 2002).
29
R. C. Preece, 2000), odnosno na jezerske i blatno-deluvijalno-proluvijalne sedimente najmlađeg
pliocena i starijeg eopleistocena sa Corbicula fluminalis, Corbicula apsheronica i Corbicula cor, kao
i Viviparus diluvianus, koji je izumro u mlađem pleistocenu, uz prateće oblike zajednica mekušaca sa
Fagotia esperi, Theodoxus danubialis, Amphimelania holandri, Lithoglyphus naticoides (S. Knežević
et al., 1998). Istovremeno sa splašnjavanjem nivoa poslednjeg jezera produžavaju se tokovi prareka koje
se sa okolnih planinskih prostora spuštaju u ravnicu i bujično ulivaju u jezero i velike bare, donoseći
obilje bujičnog materijala i njime zasipajući priobalno dno formirajući plavinske konuse i delte.
I Mačva je proživela sličnu sudbinu kao i Panonski basen, čiji je sastavni deo bila. Podloga od čvrstih
stena predstavljena je trijaskim krečnjacima i dolomitima i nalazi se na 300-450 m dubine, a utvrđena
je novijim geološkim i hidrogeološkim istraživanjima na lokalitetima Dublje, Bogatić, Bair i Belotić (I.
Carević, V. Jovanović, 2009). Iz poprečnog profila kroz Mačvu vidi se da su eoceno-mioceno-plioceni
sedimenti Panonskog mora debljine 200-300 m, nataloženi preko podine od paleozojskih metapeščara
i metaalevrolita, kao i granitoidnih stena nad kojima su mestimično trijaski krečnjaci i dolomiti i da
su na njih nataloženi plio-pleistoceni sedimenti debljine 50-200 m Panonskog jezera (I. Carević, V.
Jovanović, 2009; M. Toljić et al., 2014), preko kojih su savremeni aluvijalni sedimenti.
Sl. 5. Geološki presek basena Mačve. Legenda: 1. kvartarni
sedimenti; 2. Plioceni sedimenti; 3. sedimenti panona; 4.
granitoidne stene; 5. eoceni sedimenti; 6-8. krečnjaci i dolomiti
trijasa; 9. Metapeščari i metaalevroliti paleozoika; 10. normalna
granica; 11. diskordantna granica; 12. rased; 13. duboke istražne
bušotine (iz I. Carević, V. Jovanović, 2009).
Sl. 6. Satelitski snimak Drine, Save i Zasavice,

kao i Mačva u velikom luku Save
30
Mačva se prostire između Save na severu i istoku, donje Drine na zapadu i Pocerine na jugu.
Predstavlja deo dna Panonske nizije, najveću makroplavinu u našoj zemlji, mladu i nisku erozivnu površ
sa plitko usečenim dolinama Bele reke, Jereza i savskih mrtvaja Donje Bitve i Zasavice (J. Đ. Marković,
1972). To je deo Panonske nizije južno od Save. Sremsko-mačvansko-semberijska nizija između Fruške
gore i južnopanonskog odseka predstavlja dno doline reke Save. Mačva je u celini pokrivena drinskim
šljunkom, a samo je najseverniji deo Mačve od peska i mulja Save. Zasavica je većim delom smeštena
na aluvijalnim sedimentima Save i Drine, a samo manjim delom na pesku, šljunku, ilovači, lesu i
humusu kao mlađekvartarnoj seriji Drine i Save u Mačvi i Semberiji (J. Đ. Marković, 1967).
Dno sremsko-mačvanske potoline je sukcesivno spuštano tokom neogena i kvartara, slabije nego
u ostaloj Vojvodini, ali osetno jače od spuštanja južnog oboda Panonskog basena. Tektonski pokreti su
odredili fizionomiju paleoreljefa i makrokonture nisu bitno izmenjene egzogenim agensima. Najmlađi
reljef sa svojim oblicima nose pečat dominantnog erizivnog procesa, ali sa vidljivim znacima tektonske
predisponiranosti. Različite sile su odredile poligenetsko obeležje reljefa, a etapno izgrađivanje oblika
njihovu polifaznost.
Poslednja transgresija u Panonskom basenu nastupila je početkom mlađeg pliocena i ispunilo je
tek spušteno sremsko-mačvansko udubljenje između Cera i Fruške gore. Paludinsko jezero Vojvodine
zadržalo se tokom pliocena, starijeg i srednjeg kvartara i u njegovoj završnoj fazi nataloženi su sedimenti
sa karakterističnim fosilima Corbicula fluminalis i Viviparus diluvianus. Vremenom je pravu jezersku
fazu smenila jezersko-barska, pa barsko-jezerska faza i nakon nje rečno-barska faza (V. Laskarev, 1951;
B. Bukurov, 1953; J. Đ. Marković, 1967).
Reljef Mačve je rezultat mlađih tektonskih i geomorfoloških procesa. Za njegovo stvaranje največi
značaj su imali negativni mlađi tektonski pokreti i kvartarna kolebanja klime koja su odredila vrstu i
intenzitet fluvijalnog procesa i denudacije, tako da reljef ima poligenetsko i polifazno obeležje (J. Đ.
Marković, 1967).
Sl. 7. Geomorfološka karta Mačve i susednih krajeva. Legenda: 1. Zaravan 510-530 m na Ceru, 2. Zaravan 410-440 m
na Ceru, 3. Visoka fluvijalna površ Lešnice (Iverak), 4. Posavsko-tamnavska greda, 4a. Provsko-svileuvska greda, 5-6.
Posavsko-pocerska površ, 7. Dobravsko-dumačka i Vukodražko-tamnavska površ, 8. Niža terasna zaravan Save, 9. Aluvijalne
terase Save, 10. Mačvanska strukturno-erozivna fluvijalna površ, makroplavina Drine i deo nanosne ravnice Save, 11. Savski
odsek, 12. Posavski odsek, 13. Mačvanski odsek, 14. Faze i položaj korita Save u Mačvi (S1-S4), 15. Faze i položaj korita
Drine u Mačvi (D1-D6), 16. Pojedinačni oblici (preuzeto iz J. Đ. Marković, 1967).
31
Reka Sava nizvodno od Slavonskog Broda ulazi u najniži deo Panonskog basena u kojem se jezero
najduže zadržalo. Sava se sukcesivno produžavala prema istoku uporedo sa postupnim povlačenjem
jezersko-barske obale, a njen tok dnom potoline tekao je bez još formiranog korita spletom rukavaca.
Sa iščezavanjem bara tok stare Save dobijao je određeni pravac držeći se kontakta sa pobrđem Iverka
i Cera, tako da je Sava bočnom erozijom proširila sremski rov ka jugu. U Semberiji i Mačvi Sava je
koristila bogatičku rasednu zonu i njen inicijalni tok je tekao sredinom Mačve, od Novog Brezovog
Polja, preko Bogatića do Šapca, gde je šljunkovita serija Drine najjače spuštena, tako da bočna erozija
Save u Mačvi nije mogla da proširuje dolinu ka jugu zbog velike akumulacije nanosa Drine na ušću,
zbog čega je Sava potiskivana ka severu.
Hronologija polifaznog usecanja i pomeranja korita Save i Drine i formiranje Mačve i Semberije
kao rezultanta neotektonskog spuštanja i akumulacije sedimenata i kolebanja klime tokom kvartara
data su kod A. Aleksića (1891) u 12 faza (drinske mene):
• I faza: Drina se uliva u Savu nakon što primi Dumaču nizvodno od Šapca,
• II faza: Drina teče prvo koritom Jereza ia zatim na prostoru od Dublja i Tabanovića do Šapca
deponuje naslage šljunka i uliva se u Savu kod Šapca,
• III faza: Drina teče koritom Bitve, akumulira naslage šljunka i uliva se u Savu kod Šapca,
• IV faza: Drina potiskuje Savu prema Jarku i kod Noćaja se uliva u Savu,
• V faza: Udar Drine potiskuje Savu još severnije, da teče Skenovačom na Čevrntiju,
• VI faza: Sava teče Zasavicom ka Mitrovici, a Drina teče koritom Žurave i Batra,
• VII faza: Pritisak Drine primorava Savu da skrene od Banovog Broda sadašnjim koritom, a
Drina teče koritom Žurave i Zasavice,
• VIII faza: Drina i dalje teče koritom Žurave, ali napušta Zasavicu i prekim putem se kod
Ravnja uliva u Savu,
• IX faza: Drina napušta korito Žurave i sadašnjim koritom teče do Badovinaca, a odatle
koritom reke Batar ka Ravnju,
• X faza: Drina teče sadašnjim koritom i kod Sremske Rače se uliva u Savu,
• XI faza: Drina skreće još više ka severozapadu i koritom Bistrika se uliva u Savu,
• XII faza: Drina se vraća u svoje sadašnje korito, ostavljajući u Semberiji brojne mrtvaje „drinjače“.
Sl. 8. Stari tokovi i rukavci Drine u Mačvi: pomeranje Drine sa istoka na zapad, mrtvaje i rukavci Save,
skoro upravni na stare „drinjače“ i potiskivanje Save na sever (iz J. Cvijić, 1926)
32
Sličnu hronologiju, ali detaljno vremenski datiranu dao je i J. Đ. Marković (1967) sa devet faza
evolucije Mačve i makroplavine Drine od srednjeg pleistocena do danas.
1. U prvoj fazi (interglacijal ris-virm) Sava se pojavljuje u sremsko-mačvanskom tektonskom
rovu nakon povlačenja poslednjih ostataka paludinskog jezera u kojem je Drina već nataložila
sublakustrijsku plavinu i obilazi polukružno makroplavinu kod Bogatića. Tokom preobraćanja
sublakustrijske plavine Drine u kopnenu makroplavinu postepeno produžava svoj tok, najpre
zbog povlačenja jezerske obale, a kasnije usled potiskivanja korita Save zbog lepezastog
širenja makroplavine ka severu, često menjajući korito kao divlja bujica.
2. U drugoj fazi (glacijal virm I) konačno iščezavaju hidrografski objekti po dnu potoline zbog
suvlje klime.
3. U interstadijalu virm I-II dolazi do otopljavanja, obilja kišnice i znatne količine sočnice
koji uzrokuju snažnu eroziju, tako da Sava odnosi nanos prethodne akumulacije, a Drina
intenzivno useca svoju dolinu i oko ušća taloži ogromne količine šljunka. Ovo je faza divljanja
Save i Drine, njihovog višestrukog račvanja i meandriranja.
4. Drugi virmski glacijal (virm II) predstavlja fazu ponovne akumulacije. Dolina Save je zasuta
i oplićala, a Drina taloži krupan šljunak duž svog toka.
5. U ovoj fazi (interstadijal virm II-III) ponovo se javlja snažna erozija. Ogroman materijal
taložen duž toka Drine pokreće se i silazi u plavinu na prostoru Mačve. Korito Save se sve
više potiskuje ka severu.
6. Faza glacijala virm III je faza velike akumulacije. Hladna i suva klima virma III omogućila je
po treći put jaku akumulaciju i tada je u celini formirana drinska makroplavina.
Sl. 9. Šematski prikaz pomeranja i odnosa donjih tokova Save i Drine u Mačvi tokom
mlađeg kvartara (iz J. Đ. Marković, 1967)
33
7. Preborealna faza (prelaz glacijala virm III u holocen) se karakteriše pojačanom erozijom, ali
se u Mačvi i Semberiji, zbog tonjenja, nastavlja akumulacija šljunka.
8. Boreal (pre oko osam hiljada godina) je faza akumulacije. Dotadašnja hladna i vlažna
klima postaje suvlja i toplija. Oslabele reke nisu mogle da erodiraju, ali je zato jaka eolska
akumulacija. Izgrađivanje makroplavine Drine je skoro prestalo, a Sava taloži suspendovani
materijal. Akumulacija lesne prašine, započeta u virmu III, bila je prekinuta u preborealu, ali
se nastavlja u suvom borealu. Les je naročito taložen u Sremu, a u Mačvi se formira akvatični
les. Na provsko-svileuvskoj gredi zapažaju se četiri lesna horizonta na lesnim odsecima.
9. Faza erozije tokom atlantske i subborealne klime (5500-800 godina pre naše ere) sa toplom i
vlažnom klimom izazvala je pojačanu fluvijalnu eroziju i akumulaciju u Mačvi i Semberiji.
Ova klima pogodovala je bujanju šumske vegetacije, kada se stvara i humusni sloj kao povlata
mačvanskih šljunkova. Korito Save bilo je na prostoru današnjih korita Bitve i Zasavice, ali se
pod pritiskom matice Drine Sava pomera severnije i nizvodno od Rače proseca novo (današnje)
korito koje se račvalo; jedan krak su predstavljale Zasavica i Bitva, a drugi savremeni tok
Save. Vremenom je severni rukavac postajao sve aktivniji i bogatiji vodom a Zasavica i Bitva
su postale mrtvaje. Drina protiče koritom Žurave i uliva se u Savu kod Radenkovića. Oko
glavnog toka formirao se veći broj rukavaca. Kada je Zasavica usled usecanja sadašnjeg korita
Save postala mrtvaja, Drina je iskoristila korito Zasavice za svoj najdonji tok, a ušće u Savu je
pomereno od Radenkovića prema Mačvanskoj Mitrovici. Visoke vode Save i Drine izazivala
su česta i znatna pomeranja korita, meandriranja i presecanja meandara. U ovoj fazi je postala
i naša najpoznatija mrtvaja – Obedska bara u Sremu, između Obreže i Kupinova.
10. Subatlantska (savremena) faza karakteriše se suvljom klimom, erozija je minimalizovana a
široke zone divljanja Drine u Mačvi i Semberiji i Save po dnu Sremsko-mačvanske nizije
postepeno se sužavaju, te su mnogi rukavci i meandri iz subborealne faze presušili ili su
preobraćeni u mrtvaje i starače. Deltasto ušće Drine zamenjeno je samo jednim koritom, a
zbog zasipanja korita sopstvenim materijalom, česte su poplave. Zbog svega toga Zasavica,
Bitva i Obedska bara postale su mrtvaje (J. Đ. Marković, 1961, 1962, 1964, 1967).
Sl. 10. Od prvobitne doline reke, dolina evoluira i proširuje se radom meandara, a u završnom stadijumu javljaju se odsečeni
meandri ili mrtvaje. „Lučne okuke ili meandri migriraju nizvodno i na taj način se širi rečno korito, širi se i dolina reke i
pretvara u ravnicu u kojoj reka slobodno vijuga, bez ranije stege i tako postaju još veće okuke ili meandri aluvijalne ravnice.
Reka ima težnju da ispravi okuke i ona više puta udari na pravac i odseče okuke i stavlja ih izvan funkcije.
Takvi se odsečeni meandri zovu mrtvajama ili staračama“ (iz J. Cvijić, 1926).
Pre melioracija i podizanja zaštitnih nasipa visoke vode Save, a naročito Drine, često su plavile
Mačvu. A. Aleksić (1891) navodi da je Batar u 18. veku bio plovan za „lađe zvornikuše i da su
Zasavicom u to vreme plovile i velike lađe. Tada su šapčani išli u Zvornik lađama kroz Jerez, barama u
tabanovačkom i drenovačkom polju, pored Ševarica Bitvom do Glušca, Batarom ili Žuravom i Drinom,
a J. Cvijić (1926) piše da se oko Drine javljaju starače „drinjače“ za koje se zna kada su odsečene
i odakle. Pre podizanja odbrambenih nasipa Drina i Sava su redovno tekle pri visokim vodama i
povodnjima Zasavicom, Bitvom i drugim mačvanskim mrtvajama (A. Aleksić, 1891). „Zna se, da je za
34
vreme Karađorđevog ustanka bilo glavno korito Drine sadanjom staračom tamo, gde se sada nastaje
Batar“, a isti autor navodi da su prvi nasipi podignuti pre 1813. godine, a da su 1848. godine oba nasipa
obnavljana, da bi 1864-1872 godine bili izvršeni najteži radovi izgradnje novih nasipa ili popravljanja
starih, međutim, nestajanje šume, koja je „poglavito za poslednjih 30-40 godina nemilice sečena i
gotovo sa svim istrebljena“ otežavala je obnavljanje mostova.
Vremenom, Drina se pomerala na istok, pa joj je sadašnje ušće kod Rače čak 11 km udaljeno od
njenog prvobitnog uvira. Niz močvara od Crnjelova do Rače ostatak su napuštenih korita Drine. Kada
je Filip Višnjić 1809. godine pošao u I Srpski ustanak, Drina mu je na Višnjici tekla pod prozorom. Sada
protiče skoro 5 km istočnije (T. Nestorović, 2017).
Sl. 11. Deo austrougarske karte iz 1910. godine koja je rađena za potrebe vojnih ambicija i na kojoj se vide još uvek neuređeni
tokovi mačvanskih reka i Zasavice (iz: lazarus.elte. hu/digkonyv/topo).
Novijim melioracijama hidrografska mreža Mačve znatno je izmenjena, prokopani su veštaki

kanali, Bitva je odvojena od Zasavice. Obešumljavanje ravnica pored velikih reka drugi je uzrok što
se tu ne obavlja akumulacija nanosa. Dok se u koritima Drine i Save i oko njih obavlja akumulacija,
u niskom zemljištu Mačve i Semberije izgrađuju se mladi erozivno-denudacijski mikrooblici kao
posledica obešumljavanja. „Srbija je po svojoj klimi i odgovarajućem zemljištu bila klimatogeno
prostrano područje hrastovih šuma iz kojih su se, kao iz mora dizala planinska ostrva bujnih bukovih
i četinarskih šuma“ (B. Jovanović, 1954), a posebno: „Prostrane ravnice Mačve, svuda tamo gde su
poplave ili podzemne vode na maloj dubini osiguravale su šumi više vlage i tu su rasle najbujnije i
najvrednije šume Srbije“. I Vuk Karadžić u svom „Geografičesko-statističeskom opisaniju Srbije“ iz
1827. godine ističe da je Srbija sva osim nekih kamenjara po velim brdima zarasla u šumu, ponajviše
hrastovu i bukovu, odnosno da predstavlja gotovo neprekidnu šumu, a za Mačvu kaže „ Često, osobito
u proleće gotovo svu Mačvu plavi Drina i Sava, a đekoje se bare slabo kad i suše“. Međutim, krajem 17.
veka počinje intenzivnije naseljavanje krajeva severne Srbije, a šuma se krči sekirom i vatrom. Silna
krčenja i seče šuma naročito su bila intenzivna u doba Karađorđeve i kasnije Miloševe Srbije, ustanci
i ratovi su dodatno opustošili šumske predele, a i danas, u vreme krize, prvo se poseže za šumskim
bogatstvom (Đ. Simonović, 1987; S. M. Ćirković, 2008)
35
POTENCIJALI ZA RAZVOJ TURIZMA NA ZASAVICI
Srpska Posavina raspolaže nizom močvarnih ekosistema koji mogu biti iskorišćeni u razvoju
ekoturizma (M. Grčić, 2003). Od samog početka funkcionisanja Zasavice kao zaštićenog prirodnog
dobra, ekoturizam je bio prepoznat kao osnovni oblik turizma (B. Majkić, 2007; B. Majkić, V. Dobretić,
2012; L. Lazić et al., 2008; D. Dolinaj et al., 2009; V. Stojanović et al., 2011). Prvi predlozi kako bi se
mogao razvijati turizam na Zasavici sadržavali su aktivnosti bez konflikta sa neophodnim mirom u
Rezervatu (biciklizam, jahanje, pogled iz ptičje perspektive, povratak selu, tragom retkih biljnih vrsta,
ribolovačke tajne, foto-safari, birdwatching)(B. Majkić, 2007).
Novija studija izvodljivosti razvoja ekoturizma u zaštićenim prirodnim dobrima Vojvodine
(V. Stojanović et al., 2011) obuhvata i SRP Zasavica. Tu se ističe: „Prirodni potencijali Specijalnog
rezervata prirode „Zasavica“ za razvoj ekoturizma zasnivaju na specifičnim geomorfološkim odlikama,
površinskim hidrološkim vrednostima i na bogatstvu i raznovrsnosti biljnog i životinjskog sveta“,
kao i da „u geomorfološkom pogledu područje ovog Rezervata pripada onom delu niske prostrane i
generalno zaravnjene mačvanske ravnice u čijem su obrazovanju i oblikovanju mikroreljefa zajednički
učestvovale Sava i Drina“, a dalje se navodi: „Sa hidrološkog aspekta Zasavica ima posebnu vrednost,
pre svega zbog specifičnog načina postanka i uloge koju je imala tokom svoje evolucije. Naime, Zasavica
je nastala u atlanskoj fazi holocena, a tokom svoje evolucije imala je ulogu glavnog i sporednog korita
Save, kao i glavnog korita Drina, a zatim i njene mrtvaje. Uz ostale vrednosti, ova činjenica je čini
potencijalno turistički veoma vrednom i zanimljivom“. Od kulturnih potencijala za razvoj ekoturizma
autori u istom radu navode: „U granicama Rezervata ne postoje kulturna dobra, ali u neposrednoj
blizini, u Sremskoj Mitrovici postoje objekti koji bi se mogli svrstati u kulturna dobra značajna za
turističku ponudu. Tu se prepliću antički lokaliteti, atraktivne građevine u baroknom stilu i moderna
zdanja, a posebno se izdvajaju Carska palata i deo starog gradskog jezgra na Žitnom trgu...kao i
Muzej Srema“, a u okviru postojećih oblika turizma i aktivnosti istaknu: „Iako nedavno proglašena
zaštićenim prirodnim dobrom, Zasavica je za kratko vreme postala jedno od najpoznatijih zaštićenih
prirodnih dobara u Srbiji. Ona je sigurno dokaz visokog stepena angažovanja zaduženih za programe
zaštite i na polju afirmacije turističke ponude i sadržaja“.
Predeona raznolikost u kombinaciji sa tradicionalnim oblicima korišćenja prostora i gajenjem starih
rasa domaćih životinja čine Zasavicu privlačnom turističkom destinacijom za sve koji su zainteresovani
za prirodne i kulturne vrednosti, nudeći i mogućnost rekreacije.
Prirodne vrednosti Zasavice, sa uređenim prostorom za turiste (Vizitorski centar, dolap,
„Bircuz kod dabra“, etno-soba sa nadstrešnicom kao etnografsko-istorijska postavka starih kućnih i
poljoprivrednih predmeta i alata sa kraja 19. i početka 20. veka), pružaju odličnu osnovu za razvoj
turizma.
Turistima je na raspolaganju i turistički brod „Umbra“, kapaciteta 60 mesta, kojim se obilazi
Rezervat. Ovde je razvijen pretežno rekreativni i izletnički turizam, ribolovni turizam, kao i foto-
safari, a sve to pod okriljem strogih ekoloških normi i pravila ponašanja koja važe za Rezervat u
okviru koncepta održivog turizma i odgovornog ponašanja turista prema ovom zaštićenom prirodnom
području.
Tabela Promet turista u Zasavici za poslednjih deset godina (iz J. Belij, 2017)
Godina 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016.
Broj turista 12000 13000 15000 18000 30000 40000 60000 30000 25000 27000
Izvor: Podaci dobijeni od upravljača SRP „Zasavica“
Od prvih koraka na usvajanju ideje o potrebi zaštite objekata geonasleđa, o potrebi sveobuhvatnog
sagledavanja geodiverziteta, o posebnim metodama i principima geokonzervacije, kao i neophodnim
akcijama na prezentaciji i promociji vrednosti geonasleđa kroz različite turističke programe objedinjene
pod novim terminom „geoturizam“, od prvih aktivnosti na formiranju Nacionalnog saveta za
36
geonasleđe i brojnih radnih grupa za izradu inventara najvrednijih objekata na prostoru naše zemlje,
SRP Zasavica je prepoznat (kao i sva ostala Ramsarska područja) po vrednostima geodiverziteta i
uvrštena je u Inventar geomorfoloških objekata geonasleđa kao oblik fluvijalnog reljefa (D. Gavrilović,
Lj. Menković, S. Belij, 1998).
Moralo je da prođe gotovo 2 decenije da ideja o geovrednostima Zasavice zaživi i da se ukupne
vrednosti geološkog, geomorfološkog i hidrološkog diverziteta pokušaju da izjednače sa vrednostima
biodiverziteta koje su mnogima dovoljne da pripreme akt o proglašenju zaštite na nekom prostoru i
sprovedu proceduru do kraja. U studiji izvodljivosti razvoja ekoturizma u zaštićenim prirodnim
dobrima Vojvodine, koju je radio Departman za geografiju, turizam i hotelijerstvo PMF u Novom Sadu,
u delu o geonasleđu i formiranju turističkog proizvoda (M. Jovanović, 2011) ističe se da se Zasavica
nalazi u inventaru objekata geomorfološkog nasleđa i da su „dinamični prirodni procesi na ovom
prostoru uslovili preplitanje fosilnih fluvijalnih oblika nekadašnjeg toka Save sa pratokovima Drine
tokom holocena“, a u oceni vrednosti geonasleđa za razvoj ekoturizma, pored Fruške gore koja je
ocenjena najvišom ocenom, posebno se ističu Carska bara, Zasavica i Deliblatska peščara nad svim
ostalim prirodnim dobrima u Vojvodini (M. Jovanović, 2011).
Pored svih do sada iznetih i poznatih definicija geoturizma, možda je najbolja jedna od najnovijih,
gde se kaže da je geoturizam relativno nov termin za relativno staru ideju a definiše se kao: „Pružanje
interpretativnih sadržaja i usluga na geolokalitetima, geomorfolokalitetima i okružujućoj topografi ji,
zajedno sa povezanim in-situ i ex-situ artefaktima, kako bi se u cilju njihove konzervacije unapredili
uvažavanje, edukacija i naučni rad za i os strane sadašnje i buduće generacije“ (T. Hose, Đ. Vasiljević,
2012).
U jednoj od najnovijih studija o geodiverzitetu i geonasleđu Vojvodine u funkciji zaštite i turizma
za Zasavicu se ističe: „Pored toga što predstavlja izuzetan primer zaštićenog biodiverziteta plavne rečne
doline i netaknutih primarnih prirodnih vrednosti, ovo područje uvršteno je u inventar geonasleđa
Srbije kao objekat geomorfološkog nasleđa, oblik fluvijalnog reljefa“ (Đ. Vasiljević, 2015), da bi u
zaključku svog rada istakao da „geodiverzitet predstavlja izuzetno važan segment prirodeVojvodine, da
je u okviru zaštite prirode Vojvodine geodiverzitet zanemaren u odnosu na biodiverzitet, da u Vojvodini
ne postoji geoturizam kao organizovani oblik turizma, da u Vojvodini geodiverzitet poseduje visoke
vrednosti i atraktivnosti koje se mogu adekvatno interpretirati, urediti i promovisati u geoturističke
svrhe“ (Đ. Vasiljević, 2015).
Na osnovu svega do sada iznetog, nesporno je da Zasavica, sa svojom burnom geološkom prošlošću,
nastala kao rezultat stihijskog divljanja Save i Drine u vreme kada još nisu imale svoje fiksirane tokove,
kao i burnih klimatskih prilika tokom kvartara, kako pleistocena, tako i holocena, ima karakteristike
i vrednost kao objekat geonasleđa, ali da je za razvoj geoturizma na Zasavici neophodno osmisliti
nove programe i tehnički i infrastrukturno opremiti ambijent (uz određena investiciona ulaganja). Kao
nesumnjivo najatraktivniji i već oformljen turistički centar, bez obzira da li se radi o ekoturizmu ili
geoturizmu, Zasavica će nesumnjivo u nekom narednom periodu postati centar turističkih kretanja, ali
da bi se privukao veći broj turista neophodno je proširiti ponudu i u promotivne aktivnosti uključiti i
neke druge, još nedovoljno afirmisane lokalitete.
Postoji čitav niz veoma interesantnih lokaliteta u bližoj okolini, koji bi mogli da se posete i da
se time zaokruži priča i slika o Zasavici, njenoj geološkoj istoriji, geomorfološkim i hidrološkim
fenomenima, ali i o objektima kulturne baštine koji su istovremeno i objekti geonasleđa. Evo nekih od
njih:
1. Bara Ribnjača, u ataru sela Crna bara, iako je u sastavu Specijalnog rezervata prirode Zasavica,
zapostavljena je u turističkoj promociji i posetu Zasavici bi svakako trebalo proširiti i na nju;
2. Bara Ratkovica kod Mačvanskog Pričinovića, deo prvobitnog napuštenog korita Save;
3. Bara Orlača u ataru sela Provo pruža se na najmlađoj akumulativnoj terasi Save, u njenom
velikom meandru, preko puta Kupinskog Kuta, zahvata 17 km2, dužine 7 km i maksimalne
širine 2.5 km;
4. Veliki savski meandar između Orlače i Kupinskog Kuta, u ataru sela Provo, „predstavlja
najsavršeniji primer živoga meandra na Savi“ (J. Cvijić, 1926);
37
5. Podgorička ada, veliko rečno ostrvo na Savi, neposredno pred vekim meandrom između
Orlače i Kupinskog Kuta;
6. Brojni meandri i različite generacije mrtvaja „drinjača“ u donjem toku Drine, neposredno
pred ušćem u Savu;
7. Potez lesnog odseka na obali Save između Skele i Prova sa reprezentativnim lesnim profilima
visine oko 10 m sa 4 lesna horizonta (P. Stevanović, 1951);
8. Geološki profil sa izdankom sarmatsko-panonskih slojeva na Rtu Kamičak u ataru sela Provo,
podsečen Savom, gde su u podini peskoviti sarmatski krečnjaci sa trohidima, iznad su peskovi
i peščari donjeg panona sa Congeria subglobosa, a iznad njih peskovite gline sa Congeria
parischi (P. Stevanović, 1949);
9. Termalne i termomineralne vode Mačve kao njen „nevidljivi“ ali najveći prirodni resurs
sa akumulacijom tople vode u rezervoarima trijaskih krečnjaka na dubini 200-700 m,
sa temperaturom 50-780C, a posebno uže područje sa gotovim rezultatima istraživanja
Sl. 12. Oštar meandar Save između Orlače i Kupinskog Kuta,

po J. Cvijiću predstavlja najsavršeniji primer života meandra na Savi
dubokim bušotinama na prostoru Dublje-Bogatić-Belotić- Metković- Klenje. Mačvansko

vrelo u Dublju (Banja Dublje) je nedovršeno i zapušteno a imalo je vodu sa 400 m dubine,
temperature 500C i samoizlivom od 15 l/s, dok je nadomak Bogatića napravljena Termalna
rivijera na 20 ha i 16 ha pod staklenicima sa vodom iz dubine od 525 m, temperature 700C i
izlivom od 30 l/s. Hidrogeotermalni sistem Mačve otkriven je 1982. godine, kada je otkrivena
velika konduktivna geotermalna anomalija u neogenim sedimentima u Dublju sa procenom
da se ispod Mačve, Semberije i Srema na oko 2000 km2 nalazi karstni rezervoar u trijaskim
krečnjacima (M. Martinović, M. Milivojević, 1994; M. Lazić, 1985; www.bogatic.rs);
10. Višeslojno arheološko nalazište Gomolava na obali Save blizu Hrtkovaca, naselje tipa
brežuljak (kasnovinčansko, eneolitsko, ranobronzano i gvozdeno doba);
11. Prirodnjačka zbirka u Muzeju Srema kao ex-situ objekat geonasleđa. Zbirka zvanično
38
počinje sa radom od 1996. godine u okviru arheološkog odeljenja i sadrži izuzetno značajan
paleontološki, minerološko-petrografski, arheozoološki i antropološki materijal;
12. Rimska prestonica Sirmium sa Carskom palatom u Sremskoj Mitrovici.
Sl. 13. Rekonstrukcija Carskog rimskog grada Sirmijuma u Muzeju Srema u Sremskoj Mitrovici
Kao što je i na Zasavici veoma teško sagledati geomorfološke karakteristike meandara, čak i sa
tornja Vizitorskog centra, tako je i za većinu navedenih objekata nemoguće sagledati njihove osnovne
vrednosti iz neposredne blizine, već je neophodno ostvariti manju ili veću distancu i to najbolje sa
visine. Zato se predlaže da se u neposrednoj blizini Zasavice, kao već formiranog turističkog centra,
napravi mali sportski aerodrom odakle bi se izvodili letovi malim avionima, helikopterima, motornim
zmajevima ili balonima i vršilo razgledanje iz vazduha ne samo Zasavice već i svih ostalih fenomena
geonasleđa od meandara i mrtvaja Drine i Save, do starih mrtvaja po Mačvi i otvorenih geoloških
profila na obali Save od Skele do Prova. To bi moglo da bude još lakše izvodljivo ako bi se objedinila
eko i geo turistička ponuda Zasavice i Obedske bare koje na malom prostoru pružaju jedinstvenu priču
o kvartarnoj evoluciji reljefa Ravnice.
LITERATURA
1. Aleksić, A. 1891. Mačva. Glasnik Srpskog učenog društva, 72: 1-106, Beograd
2. Austrougarska mapa 1910. 3rd Military Mapping Survey of Austria-Hungary 1: 200.000, list 37-45, Innsbruck (http.
Lazarus.elte.hu/hun/digkonyv/topo/3felmeres.htm)
3. Belij, J. 2017. Uloga Ramsarskih područja u kreiranju integralne turističke ponude Vojvodine. Doktorska disertacija, 256
strana, Geografski fakultet, Beograd
4. Branković, D. (ur.) 1996. Predlog za zaštitu prirodnog dobra „Zasavica“ kao Specijalnog rezervata prirode. Zavod za
zaštitu prirode Srbije, 1-49, Novi Sad
5. Bukurov, B. 1953. Geomorfološki prikaz Vojvodine. Zbornik Matice Srpske za prirodne nauke, 4: 5-39, Novi Sad
6. Cvijić, J. 1891. A.Aleksić: Mačva sa naročitim pogledom na poplavne prilike. Referat u Geološki anali Balkanskog
poluostrva, 4, I: 305-311, Beograd
7. Cvijić, J. 1926. Pomeranje rečnog korita, račvanja i bifurkacije. U: Geomorfologija, II: 90-126, Državna štamparija,
Beograd
8. Ćalić, J., Milošević, M. V., Gaudenji, T., Štrbac, D., Milivojević, M. 2012. Panonska nizija kao morfostrukturna jedinica
39
Srbije. Glasnik Srpskog geografskog društva, 92/1: 47-61, Beograd
9. Ćirković, S. 2008. Zemlja Mačva i grad Mačva. Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, LXXIV (1-4): 3-20,
Beograd
10. Ćirović, D., Bjedov, V., Stamenković, S. (2007). Reintrodukcija evropskog dabra (Castor fiber L. 1758) na Zasavicu-
povratak iščezle vrste. Naučno-stručni skup Zasavica 2007., 107-115, Pokret gorana Sremska Mitrovica
11. Dimitrijević, M. 1992. Geološki atlas Srbije 1:2.000.000. Beograd
12. Dobretić, V. (ur.) 2012. Specijalni rezervat prirode „Zasavica“, predlog za stavljanje pod zaštitu kao zaštićenog područja I
kategorije. Pokrajinski zavod za zaštitu prirode, 1-259, Novi Sad
13. Dobretić, V., Delić, J., Perić, R., Stojšić, V., Stanković, M., Pil, N., Stanišić, J., Galamboš, L., Sekulić, N., Stojnić, N.,
Sabadoš, K., Bartula, M., Čalakić, D., Đekić, S. 2012. Valorizacija prirodnih vrednosti kao osnova za proširenje granica
Specijalnog rezervata prirode „Zasavica“. Zbornik, Naučno-stručni skup „Zasavica 2012“, 17-57, Sremska Mitrovica
14. Dolinaj, D., Pašić, M., Stojanović, V. 2009. Theoretical and Practical Approach of Connecting the Ecotourist Offer of the
Special Nature Reserve of Zasavica (Serbia) with the Tourist Offer of the Surrounding Village Settlements. Turizam, 13
(2), pp. 92-101.
15. Dukić, D. 1957. Sava, potamološka studija. Posebna izdanja Geograskog instituta „Jovan Cvijić“ SANU, 12: 1-157,
Beograd
16. Gajić, M. 1999. Geografski razmeštaj i mogućnosti korišćenja termomineralnih voda u Podrinjsko-kolubarskom kraju.
Magistarski rad, Geografski fakultet, Beograd
17. Gajić, M., Vujadinović, S. 2009. Razmeštaj i mogućnosti korišćenja termalnih i termomineralnih voda u Mačvi. Glasnik
Srpskog geografskog društva, 89-3: 115-133, Beograd
18. Gajić, M., Vujadinović, S. 2005. Nalazišta i mogućnosti korišćenja termalnih voda u Debrcu. Glasnik Srpskog
geografskog društva, 85-1: 57-62, Beograd
19. Gaudenyi, T., Nenadić, D., Stejić, P., Jovanović, M., Bogićević, K. 2015. The Stratigraphy of the Serbian Corbicula beds.
Quaternary International, 357: 4-21.
20. Gavrilović, D., Menković, Lj., Belij, S. 1998. Zaštita geomorfoloških objekata u geonasleđu Srbije. Zaštita prirode, 50:
415-423, Beograd
21. Grčić, M. 2003. Potencijali za razvoj eko-turizma u Donjoj Posavini (Srbija). Glasnik Srpskog geografskog društva, 83:
57-64, Beograd
22. Grčić, M., Grčić, Lj. 2002. Mačva, Šabačka Posavina i Pocerina. Geografski fakultet, 746 strana, Beograd
23. Hose, T. A., Vasiljević, Đ. 2012. Defi ning the Nature and Purpose of Modern Geotourism with Particular Reference to the
United Kingdom and South-East Europe. Geoheritage, 4/1-2: 25-43.
24. Janković, P. 1970. Paludinski slojevi Vojvodine. VII kongres geologa Jugoslavije, Zagreb
25. Jovanović, B. 1954. O šumama Srbije početkom XIX veka. Posebna izdanja Srpskog geografskog društva „Geografski lik
Srbije u doba Prvog ustanka“, 32: 17-35, Beograd
26. Jovanović, M. (2011). Geonasleđe u formiranju turističkog proizvoda. U: Stojanović, V., Lazić, L., Pavić, D., Panjković,
B., Košić, K., Dragin, A., Stankov, U., Jovanović, M., Pantelić, M., Stamenković, I., Ivanović, Lj. 2011. Studija
izvodljivosti razvoja ekoturizma u zaštićenim prirodnim dobrima Vojvodine (sa posebnim osvrtom na Ramsarska
područja). str. 55-73, Univerzitet u Novom Sadu, Prirodno-matematički fakultet, Departman za geografiju, turizam i
hotelijerstvo, Novi Sad.
27. Knežević, S., Nenadić, D., Stejić, P. 1998. Prelesni kvartarni i pliocenski sedimenti Zemuna i Novog Beograda. Geološki
anali Balkanskog poluostrva, 62: 57-73, Beograd
28. Košćal, M., Menković, Lj., Knežević, M., Mijatović, M. 2005. Tumač za geomorfološku kartu Vojvodine 1:200 000.
Geozavod-Gemini i Pokrajinski sekretarijat za energetiku i mineralne sirovine, 39 strana, Beograd
29. Laskarev, V. D. 1938. Treća beleška o kvartarnim naslagama u okolini Beograda. Geološki anali Balkanskog poluostrva,
XV: 1-34, Beograd
30. Laskarev, V. D. 1951. O stratigrafiji kvartarnih naslaga Vojvodine. Geološki anali Balkanskog poluostrva, XIX: 1-18,
Beograd
31. Lazić, L., Pavić, D., Stojanović, V., Tomić, P., Romelić, J., Pivac, T., Košić, K., Besermenji, S., Kicošev, S., Đarmati, Z.,
Puzović, S., Đureković-Tešić, O., Stojanović, T., Marić, B., Vig, L., Panjković, B., Habijan-Mikeš, V., Sabadoš, K., Delić,
J., Kovačević, B., Stojšić, V., Korać, J., 2008. Zaštićena prirodna dobra i ekoturizam Vojvodine. Departman za geografiju,
turizam i hotelijerstvo PMF, 271 strana, Novi Sad
32. Lazić, M. 1985. Hidrogeološke karakteristike Mačve i Pocerine a aspekta melioracija u poljoprivredi odvodnjavanja i
navodnjavanja. Doktorska disertacija, manuskript, Departman za hidrogeologiju RGF, Beograd
33. Luković, S. 1950. Geologija područja donje Drine sa Mačvom i Semberijom, Posavine od Šapca do Obrenovca i
jugoistočnog Srema. Vodoprivreda, 1, 2: 140-147, Beograd
34. Majkić, B. 2007. Stanje i mogućnosti za razvoj ekoturizma na Zasavici. Naučno-stručni skup „Zasavica 2007“ sa
međunarodnim učešćem, 187-194, Sremska Mitrovica
35. Majkić, B., Dobretić, V. 2012. Ekoturizam u zaštićenom prirodnom dobru Zasavica. Zbornik, Naučno-stručni skup
„Zasavica 2012“, 240-248, Sremska Mitrovica
36. Marković, J. Đ. 1961. Makroplavine u Jugoslaviji. Zbornik VI kongresa geografov FLRJ, 225-233, Ljubljana
37. Marković, J. Đ. 1962. Obedska bara, Orlača i Kupinski kut. Zbornik Matice Srpske za prirodne nauke, 21: 5-38, Novi Sad
38. Marković, J. Đ. 1964. Holocena pomeranja donje Save. VII kongres geografa Jugoslavije, 249-261, Zagreb
39. Marković, J. Đ. 1967. Reljef Mačve, Šabačke Pocerine i Posavine. Geografski institut PMF, Posebna izdanja, 1: 7-92,
Beograd
40. Marković, J. Đ. 1972. Geografske oblasti SFRJ. 897 strana, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Srbije, Beograd
41. Marović, M., Đoković, I. 1989. Neotektonska aktivnost na području Mačve, Pocerine i Kolubarsko-tamnavskog basena.
Geološki anali Balkanskog poluostrva, 53:190-196, Beograd
42. Marović, M., Djoković, I., Pešić, L., Radovanović, S., Toljić, M., Gerzina, N. 2002. Neotectonics and seismicity of the
40
southern margin of the Pannonian basin in Serbia. EGU Special Publication, 277-295.
43. Martinović, M., Milivojević, M. 1994. Hidro i geotermalni model Mačve. www.bogatic.rs
44. Meijer, T., Preece, R. C. 2000. A review of the occurrence of Corbicula in the Pleistocene of North-West Europe.
Netherlands Journal of Geosciences, 79 (2/3): 241-255.
45. Milojević, M. 1962. Mačva, Šabačka Posavina Podcerina. Posebna izdanja Geograskog instituta „Jovan Cvijić“ SANU,
17: 3-98, Beograd
46. Milovanović, B. (1939) 2005. Geološka istorija Vojvodine. Fototipsko izdanje rada iz knjige „Vojvodina I, od najstarijih
vremena do velike seobe“ iz 1939. godine, Geozavod-Gemini i Pokrajinski sekretarijat za energetiku i mineralne
sirovine, 47 strana, Beograd
47. Nenadić, D. 2003. Pleistocene naslage istočnog Srema. Doktorska disertacija, 224 strane, RGF, Beograd
48. Nenadić, D., Knežević, S., Bogićević, K. 2009. Stratigraphical and Palaeogeographical characteristcs of pleistocene
series in the Sava riparian area at Belgrade (Serbia). Bulletin of The Natural History Museum, 2: 63-80, Belgrade
49. Nestorović, T. 2017. Iščezle i postojeće Semberske rijeke. InfoBijeljina.com
50. Preece, R. C. 1999. Mollusca from last Interglacial fluvial deposits of the River Thames at Trafalgar Squere, London.
Journal of Quaternary Science, 14, 1: 77-89.
51. Simić, S. (ur.) 2011. Specijalni rezervat prirode Zasavica: Plan upravljanja 2012-2022. Pokret gorana, Sremska Mitrovica
52. Simonović, Đ. 1987. Srpska naselja u Mačvi od Ravaničke povelje do kraja prve vlade kneza Miloša Obrenovića 1839.
godine. Glasnik Etnografskog muzeja, 51, Beograd
53. Stevanović, P. 1949. Prilozi za stratigrafiju miocenskih naslaga u zapadnoj Srbiji i Šumadiji. Glasnik Prirodnjačkog
muzeja, A, 2: 9-37, Beograd
54. Stevanović, P. 1951. Tragovi Panonskog mora u našoj zemlji. Naučna knjiga, Beograd
55. Stevanović, P. 1951. Tragovi Panonskog mora u našoj zemlji. Predavanje održano 13. marta 1951. godine na Kolarčevom
narodnom univerzitetu, Zaštita prirode, 2-3: 5-26, Beograd
56. Stevanović, P. 1977. Vojvodina. U: Stevanović, P. (ur.) Geologija Srbije, II-3: Stratigrafija-Kenozoik, 285-330, Zavod za
regionalnu geologiju i paleontologiju RGF, Beograd
57. Stevanović, P. 1980. Kratka geološka istorija nekadašnjeg Panonskog mora. Zemlja i ljudi, 30: 20-49, Srpsko geografsko
društvo, Beograd
58. Stojanović, V., Lazić, L., Pavić, D., Panjković, B., Košić, K., Dragin, A., Stankov, U., Jovanović, M., Pantelić, M.,
Stamenković, I., Ivanović, Lj. 2011. Studija izvodljivosti razvoja ekoturizma u zaštićenim prirodnim dobrima Vojvodine
(sa posebnim osvrtom na Ramsarska područja). Univerzitet u Novom Sadu, Prirodno-matematički fakultet, Departman
za geografiju, turizam i hotelijerstvo, 192 strane, Novi Sad.
59. Stojanović, V., Stamenković, I. 2008. Geoturizam u strukturi savremenih turističkih kretanja. Glasnik Srpskog
geografskog društva, 88/4: 53-58, Beograd
60. Toljić, M., Nenadić, D., Stojadinović, U., Gaudenyi, T., Bogićević, K. 2014. Quaternary tectonic and depositional
evolution of eastern Srem (northwest Serbia). Geološki anali Balkanskog poluostrva, 75: 43-57, Belgrade
61. Vasiljević, Đ. 2015. Geodiverzitet i geonasleđe Vojvodine u funkciji zaštite i turizma. Doktorska disertacija, 262 strane,
Departman za geografiju, turizam i hotelijerstvo PMF, Novi Sad
41
SEKCIJA: HIDROBIOLOŠKE
LETNJI ASPEKAT EKOLOŠKOG STATUSA
VODOTOKA ZASAVICA
SUMMER ASPECT OF ECOLOGICAL STATE

OF ZASAVICA WATERCOURSE
Tamara Jurca1, Nemanja Pankov1, Sonja Pogrmić1, Branko Miljanović1
Izvod: Cilj rada bio je da se prikaže ekološki status zaštićenog vodotoka Zasavica na osnovu
zajednice akvatičnih makrobeskičmenjaka kao biološkog elementa i nekih fizičko-hemijskih
parametara kvaliteta. Za potrebe istraživanja ekološkog statusa uzeti su uzorci makrobeskičmenjaka sa
četiri lokaliteta (L1 – Banovo Polje, L2 – Šumareva ćuprija, L3 – Valjevac 1, L4 – Valjevac 2) u toku leta
2017. godine. Paralelno sa biološkim uzorcima, na istraživanim lokalitetima su mereni osnovni fizičko-
hemijski paremetri u vodenom stubu i određen kiseonični profil na lokalitetu Valjevac. Ekološki status
na osnovu korišćenih fizičko-hemijskih parametara ukazao je na vode lošeg kvaliteta na lokalitetu
Šumareva ćuprija i Valjevac 1, zbog toga što su vrednosti parametara, redom, pH i sadržaj rastvorenog
kiseonika bile više od maksimalno dozvoljenih vrednosti za četvrtu klasu. Prema parametru Biološka
Potrošnja Kiseonika (BPK) na svim lokalitetima ekološki status je bio u IV klasi. Prema parametrima
biološkog kvaliteta, zajednica akvatičnih makrobeskičmenjaka Zasavice je na svim profilima bila
indikator odličnog ili dobrog statusa, osim za vrednosti broja vrsta Gastropoda prema kojima je na
Šumarevoj ćupriji i lokalitetu Valjevac 1 voda bila umerenog statusa.
Abstract:The aim of the paper was to present us with the ecological status assessment of the
protected watercourse Zasavica by using the aquatic macroinvertebrate assemblages as biological
element of quality and some of the physico-chemical water quality parameters. For the purposes of the
ecological status assessment macorinvertebrate assemblages were sampled from four sampling sites
(L1 – Banovo Polje, L2 – Šumareva ćuprija, L3 – Valjevac 1, L4 – Valjevac 2) during the summer of
2017. Together with the biological sampling, main physico-chemical parameters of water quality were
assessed, as well as dissolved oxygen profile at locality Valjevac. Ecological status based on physico-
chemical parameters showed bad quality at site Šumareva ćuprija and Valjevac 1, due to the parameters,
pH and dissolved oxygen content, which values were higher than maximal permitted values for fourth
quality class. According to the parameter Biological Oxygen Demand (BOD) all sampling sites were
in bad ecological status. However, the biological quality parameters demonstrated that the aquatic
macroinvertebrate assemblages of Zasavica watercourse were indicators of good or even excellent state
of the ecosystem, except for the number of Gastropod species according to which the sites Šumareva
ćuprija and Valjevac 1 were of moderate ecological state.
Ključne reči: epifitska fauna, kiseonični profil, bioprocena

Keywords: epiphytic fauna, dissolved oxygen profile, bioassessment
1 Departman za biologiju i ekologiju, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Novom Sadu; kontakt mejl: tamara.
jurca@dbe.uns.ac.rs
45
UVOD
Praćenje promena u stanju akvatičnih ekosistema - monitoring je neophodan uslov za očuvanje i
unapređenje stanja ovog tipa životne sredine. Ekološki monitoring vodnih tela po smernicama Okvirne
Direktive Evropske Unije o vodama (Bogdanović, 2005) podrazumeva konstantno praćenje fizičko-
hemijskih, hemijskih, bioloških i hidromorfoloških elemenata kvaliteta.
Akvatični makrobeskičmenjaci predstavljaju invertebrate koje bar jedan deo svog životnog ciklusa
provedu u vodenoj sredini, obično su vidljive golim okom i najčešće se nalaze na dnu vodenih ekosistema
(bentosne zajednice) ili se zadržavaju u blizini vodenih biljaka (epifitske zajednice). Vrste akvatičnih
makrobeskičmenjaka većinom se karakterišu sedentarnim načinom životam, niskim migratornim
potencijalom, te relativno kratkim životnim ciklusom zbog čega su u prošlosti često korišćene kao
pokazatelji kvaliteta vode sa biološkog aspekta (Rosenberg & Resh, 1993). Bioindikatorski potencijal
ovih organizama je pre svega vezan za relativno usku ekološku valencu u odnosu na sadržaj rastvorenog
kiseonika čime mogu indirektno da ukažu na sadržaj organskih materija podložnih razgradnji kroz
oksidativne procese u vodi. Upotreba akvatičnih makrobeskičmenjaka kao bioindikatora ozakonjena
je primenom Zakona o vodama iz 2010. godine, kroz Pravilnik o parametrima ekološkog i hemijskoh
statusa površinskih voda i parametrima hemijskoh i kvantitativnog statusa podzemnih voda (Sl. glasnik
RS br. 74/11).
Monitoring koji se ogleda u praćenju promena u taksonomskom sastavu i strukturi zajednica
hidrobionata kao i ekoloških faktora koji na njih neposredno deluju je od izuzetne važnosti za adekvatno
upravljanje i unapređenje stanja vodenih ekosistema. U zaštićenim prirodnim dobrima poput vodotoka
Zasavica, biomonitoring nije samo potrebna već i neophodna stavka u cilju održivog upravljanja ovim
ugroženim ekosistemima. U uslovima ubrzanih klimatskih promena, neophodno je konstantno praćenje
stanja akvatičnih biocenoza da bi se pravovremeno reagovalo i, time, sprečio nastanak akcidentnih
situacija koje mogu dovesti do ekološke katastrofe.
Cilj rada bio je da se prikaže ekološki status zaštićenog vodotoka Zasavica na osnovu zajednice
akvatičnih makrobeskičmenjaka kao biološkog elementa i nekih fizičko-hemijskih parametara kvaliteta
istraživanih u leto 2017. godine.
MATERIJAL I METODE
Opis istraživanog područja
Specijalni rezervat prirode „Zasavica“ nalazi se na području severne Mačve, istočno od reke Drine,
a južno od reke Save. Uredbom o zaštiti specijalnog rezervata prirode „Zasavica“ (Sl. glasnik RS, 19/97)
ovo područje proglašeno je Specijalnim rezervatom prirode, kao prirodno dobro od izuzetnog značaja
(I kategorija). Ukupna dužina vodotoka Zasavica iznosi 33.1 km, širina vodenog ogledala dostiže 80
metara, a dubina pri srednjem vodostaju je oko 2.5 m (Pavić i Kovačević, 2001). Sliv Zasavice pripada
slivu Save (Crnomorski sliv). Lokaliteti na kojima je sprovedeno istraživanje (Slika 1.) u leto 2017. su
odabrani tako da pokriju sve lokalitete na kojima je u prošlosti istraživana hidrobiologija ovog vodotoka
(Divljak, 1999, Gajin et al., 2001, Cvijanović, 2007).
46
Slika 1. Mapa vodotoka „Zasavica“ sa granicama specijalnog rezervata i istraživanim lokalitetima (L1 – Banovo Polje, L2 –
Šumareva ćuprija, L3 – Valjevac 1, L4 – Valjevac 2)
METODE ISTRAŽIVANJA
Za potrebe istraživanja ekološkog statusa uzeti su uzorci makrobeskičmenjaka sa četiri lokaliteta
(L1 – Banovo Polje, L2 – Šumareva ćuprija, L3 – Valjevac 1, L4 – Valjevac 2) u toku leta 2017. godine.
Paralelno sa biološkim uzorcima, na istraživanim lokalitetima su mereni osnovni fizičko-hemijski
paremetri u vodenom stubu (temperatura, pH, sadržaj rastvorenog kiseonika, kiseonična saturacija,
elektroprovodljivost) pomoću portabl elektroda marke WTW. Takođe, za određivanje nekih hemijskih
parametara od značaja za određivanje ekološkog statusa vodotoka (rastvorenih nitrata, biološke
potrošnje kiseonika i ukupnog organskog ugljenika) uzeti su uzorci iz vodenog stuba i analizirani
na spektrofotometru SECOMAM-UV. Tamo gde je to bilo moguće u smislu dovoljnog nivoa vode u
rečnom koritu, izmerena je i dubina vode i providnost upotrebom Secchi-diska. Radi detaljnije analize
životnih uslova koji deluju na hidrobionte u vodenom stubu, na lokalitetu Valjevac (L3, L4 kao i još
jedan dodatni profil u istoj sekciji vodotoka) određena su tri kiseonična profila, merenjem sadržaja
kiseonika počevši od 0,16 m ispod površine a zatim na svakih 0,2 m dubine do samog dna.
Uzorci makrobeskičmenjaka su uzeti kvalitativnom metodom pomoću standardne ručne mreže
(FBA mreža, promer okaca 250 μ). Metodologija uzorkovanja podrazumevala je povlačenje mreže kroz
submerznu vegetaciju prisutnu na lokalitetu, kao i ispiranje emerzne i submerzne vegetacije u mreži, te
povlačenje mreže kroz površinski sloj mulja ukoliko je dubina vode bila manja od 0,5 m (na lokalitetima
Banovo Polje i Šumareva ćuprija). Uzorci su fiksirani na terenu upotrebom 96% rastvora etil-alkohola,
a zatim prebačeni u hidrobiološku laboratoriju Departmana za biologiju i ekologiju. U laboratoriji
su uzorci koji su sadržali mešavinu detritusa i organizme procesirani upotrebom standardnog sita
47
promera okaca od 250 μ, da bi prisutni organizmi bili izdvojeni i konzervirani. Determinacija je
izvršena pomoću stereomikroskopa maksimalnog uvećanja 150x uz upotrebu standardnih ključeva za
pojedine grupe organizama, do najnižeg mogućeg taksonomskog nivoa, najčešće vrsta ili rodova, sa
izuzetkom predstavnika podklase Oligochaeta i familije Chironomida koji nisu dalje determinisani.
Taksonomska analiza je predstavljena kao suma udela pojedinih taksonomskih predstavnika (u %) u
strukturi zajednice, koja je zatim poslužila za metrička izračunavanja i konačnu procenu ekološkog
statusa. Klasifikacija ekološkog statusa (Tabela 1.) vodotoka Zasavica izvršena je poređenjem sa
graničnim vrednostima predviđenim za vodotoke tipa 5 prema Pravilniku o parametrima ekološkog i
hemijskoh statusa površinskih voda i parametrima hemijskog i kvantitativnog statusa podzemnih voda
(Sl. glasnik RS br. 74/11). U tip 5 su svrstani svi vodotoci koji se nalaze u Panonskoj niziji a ne spadaju
u velike ravničarske reke.
Tabela 1: Klase ekološkog statusa površinskih voda prema Pravilniku o parametrima ekološkog i
hemijskoh statusa površinskih voda i parametrima hemijskog i kvantitativnog statusa podzemnih voda
(Sl. Glasnik RS br. 74/11)
I klasa II klasa III klasa IV klasa V klasa
odličan status dobar status umeren status slab status loš status
REZULTATI
Rezultati merenja fizičko-hemijskih parametara i hemijskih analiza pokazali su da kvalitet vode
u vodotoku Zasavica tokom leta 2017. nije zadovoljavao kriterijume za odličan odnosno dobar status
prema barem jednom parametru (Tabela 2.). Nivo vode na istraživanim lokalitetima bio je izuzetno
nizak, pa tako na pojedinim profilima na najuzvodnijem lokalitetu Banovo Polje vode nije ni bilo u
koritu. Ekološki status na osnovu korišćenih fizičko-hemijskih parametara ukazao je na vode lošeg
kvaliteta na lokalitetu Šumareva ćuprija i Valjevac 1, zbog toga što su vrednosti parametara, redom, pH
i sadržaj rastvorenog kiseonika bile više od maksimalno dozvoljenih vrednosti za četvrtu klasu. Prema
parametru Biološka Potrošnja Kiseonika (BPK) na svim lokalitetima ekološki status je bio u IV klasi.
Tabela 2: Vrednosti fizičko-hemijskih i hemijskih analiza u vodenom stubu na lokalitetima L1-
L4 na vodotoku Jegrička u toku leta 2017. Zatamnjenost polja indikuje klasu ekološkog statusa iz
Tabele 1.
t O2 % pH EP (μS/ TOC BPK NO3-N

lok. (°C) (mg/l) O2 cm2) (mg/l) (mgO2/l) (mg/l) d(m) p(m)
L1* - - - - - - - - 0,1 0
L2 31,6 9,69 130 9,3 332 5,8 8,1 <0,5 0,3 0
L3 25,3 3,16 35,1 7,6 463 6,7 9,5 <0,5 1,03 0,74
L4 27,2 5,00 65,9 7,7 444 6,7 9,6 <0,5 1,01 0,56
*Na lokalitetu 1 (Banovo Polje) u vreme istraživanja količine vode u koritu bile su minimalne te stoga nije bilo moguće uzeti
uzorak vode za hidrohemijske analize
Merenje sadržaja rastvorenog kiseonika u vertikalnom profilu vodenog stuba izvršeno je samo na
sekciji toka kod vizitorskog centra „Valjevac“, budući da je na ostalim delovima toka voda ili delimično
presušila (Banovo Polje – Ravnje), ili je dubina bila ispod 0,5 m (Šumareva ćuprija). Deo toka Zasavice
oko vizitorskog centra „Valjevac“ je bio pogodan jer je u vreme istraživanja, tokom jula i avgusta
48
2017. godine, ovaj deo imao otvoreno vodeno ogledalo koje je na drugim mestima prekrila flotantna
i emerzna vodena vegetacija. Rezultati merenja kiseoničnog profila ukazali su da su se koncentracije
rastvorenog kiseonika kretale od srednjih vrednosti preko 5,5 mg/l u površinskom sloju do vrednosti od
1,1 mg/l pri samom dnu. Nešto oštriji pad vrednosti sadržaja kiseonika na sva tri profila je zabeležen na
dubinama preko 0,5 m. Ovakav izgled kiseonične krive ukazuje na oksidacione procese koji se dešavaju
u bentosu ovog specifičnog ekosistema, čije dno čini sloj mulja koji je na nekim mestima i preko 2
m debljine (Mihajlo Stanković, pers. comm.). Više koncentracije kiseonika u površinskim slojevima
vodenog stuba verovatno su rezultat fotosintetskih aktivnosti gustog tepiha submerznih makrofita
dominirajućeg roda Ceratophylum, na pojedinim mestima u kombinaciji sa Myriophyllum sp. .
Grafi k 1: Kiseonični profil vodenog stuba na lokalitetu Valjevac prikazan kroz srednje vrednosti
sadržaja rastvorenog kiseonika (n=3) u leto 2017.
Rezultati taksonomske analize strukture akvatičnih makrobeskičmenjaka pokazali su izrazito

bogatstvo taksonima, čiji broj se po lokalitetima kretao od 11 do preko 18 a budući da predstavnici faune
Oligochaeta i Chironomida nisu ušli konačan zbir, procenjen diverzitet je sigurno i viši. Na osnovu
indeksa diverziteta ističu se lokaliteti Banovo Polje i Valjevac 2, kao i prema broju vrsta Gastropoda.
Prema svim korišćenim parametrima kvaliteta, zajednica akvatičnih makrobeskičmenjaka Zasavice je
na svim profilima bila indikator odličnog ili dobrog statusa, osim za vrednosti broja vrsta Gastropoda
prema kojima je na Šumarevoj ćupriji i lokalitetu Valjevac 1 voda bila umerenog statusa, kao i na svim
lokalitetima za parametar broj osetljivih taksona.
Tabela 3: Vrednosti bioloških parametara kvaliteta na osnovu faune makrobeskičmenjaka u
vodotoku Zasavica u leto 2017. Zatamnjenost polja indikuje klasu ekološkog statusa prema Tabeli 1.
Šumareva ćuprija
parametar/lok. Banovo Polje (L1) Valjevac 1 (L3) Valjevac 2 (L4)
(L2)
saprobni indeks 2,38 2,00 2,13 2,03
(Zelinka&Marvan)
indeks diverziteta (Shannon-
2,25 1,80 2,24 2,29
Weaver)
ukupan broj taksona 18 11 15 17
broj vrsta Gastropoda 4 1 2 4
broj osetljivih taksona - - - -
49
DISKUSIJA
Procenjen diverzitet akvatičnih zajednica makroinvertebrata duž vodotoka Zasavica ocenjen
može se oceniti kao visok budući da se radi o vodotoku koji je po prirodi usporen toliko da se njegovi
ekosistemi pre mogu svrstati u barsko-močvarni tip. Visoku vrednost indeksa diverziteta i bogatstvu
same faune doprinosi činjenica da Zasavicu hrane, pored njenih pritoka, i podvodna izvorišta koja se
nalaze na sekciji Banovo Polje – Ravnje. Stoga ne čudi nalaz pećinskih predstavnika Amphipoda iz
roda Niphargus na lokalitetu Banovo Polje. Interesantan je i nalaz puža jezerskog prilepka Acroloxus
lacustris koji je prvi put konstatovan u fauni zaštićenog vodotoka.
Iako se stanje u pogledu hemijskog statusa nije značajno pogoršalo u odnosu na 2010. godinu, što
se može utvrditi komparacijom sa rezultatima hidrohemijskih merenja objavljenih u desetogodišnjem
Programu upravljanja (Miljanović et al., 2012), rezultati hemijskih analiza prema kojima je ovaj vodotok
svrstan i u najgoru, petu klasu na pojedinim deonicama su alarmantni i zahtevaju ulaganje dodatnog
napora da se ovaj biser Mačve održi.
Tabela 4: Rezultati hemijske analize vode Zasavice (preuzeto iz Miljanović et al., 2010)
Parametar 7.8.2010.
O2 (mg/l) 5.21
T°C 26.3
Saturacija (%) 105.4
pH 7.9
EP (μS/cm2) 516
TSS 85
TOC 6.1
NO3 <0.5
SUR 0.9
COD 19.2
BOD 8.4
ZAKLJUČAK
Prema parametrima kvaliteta sa biološkog aspekta hidroekosistemi Zasavice imali su u toku leta
2017. na četiri istraživana lokaliteta vrednosti kojima su zadovoljeni kriterijumi umerenog ili dobrog
statusa, dok su vrednosti fizičko-hemijskih parametara sadržaja kiseonika, pH vrednosti i količine
biološki razgradivih organskih materija u vodenom stubu ukazali su na povećano organsko opterećenje
koje dovodi do hipoksije na samom dnu vodotoka. Ovakvo stanje našeg Mačvanskog bisera zahteva
pojačanu pažnju upravljača i države u smeru iznalaženja i sprovođenja aktivnih mera zaštite u cilju
unapređenja stanja hidroekosistema zaštićenog vodotoka.
50
LITERATURA
1. Bogdanović, S. (2005): EU Waterframework Directive – Okvirna direktiva EU o vodama. Jugoslovensko Udruženje za
vodno pravo, Novi Sad.
2. Cvijanović, M. (2007): Uticaj dabrove brane na kvalitet vode u Specijalnom rezervatu prirode „Zasavica“, diplomski rad,
PMF, Novi Sad.
3. Divljak, V. (1999): Zajednica Oligochaeta kao pokazatelj kvaliteta vode u Specijalnom rezervatu prirode „Zasavica“,
diplomski rad, PMF, Novi Sad.
4. Gajin, S., Matavulj M., Petrović O., Radnović D.,Svirčev Z., Simeunović J., Bokorov M. (2001): Sapromikrobiološki
aspekt kvaliteta vode Specijalnog rezervata prirodne „Zasavica“, monografija „Zasavica 2001“, 4-13.
5. Miljanović, B. Simeunović J., Pogrmić S., Mijić I., Šipoš Š., Pankov N., Cvijanović M. (2012): Program upravljanja
ribarskim područjem u granicama SRP „Zasavica“ za period 2010-2019. godinu, Departman za biologiju i ekologiju,
PMF Novi Sad.
6. Pavić D. & Kovačević T.(2001):Hidrološke karakteristike sliva Zasavice, Zasavica 2001, Zbornik radova PMF i goransko
ekološki pokret Sremaska Mitrovica, 1 – 6
7. Rosenberg, D. M. & Resh V. H. (1993): Freshwater biomonitoring and benthic macroinvertebrates. Chapman & Hall, New
York, London.
8. Sl. glasnik Republike Srbije, br. 74/2011: Pravilnik o parametrima ekološkog i hemijskog statusa površinskih voda i
parametrima hemijskog i kvantitativnog statusa podzemnih voda.
PRILOG
Tabela 1: Taksoni akvatičnih makrobeskičmenjaka konstatovani u vodotoku Zasavica tokom leta
2017. godine
Takson Lokaliteti
L1 L2 L3 L4
Acroloxus lacustris (LINNAEUS, 1758) +
Bythinia tentaculata (LINNAEUS, 1758) + +
Bythinia sp. juv. +
Physella acuta (DRAPARNAUD, 1805) +
Radix labiata (ROSSMÄSSLER, 1835) +
Planorbarius corneus (LINNAEUS, 1758) + +
Planorbis planorbis (LINNAEUS, 1758) +
Anisus vortex (LINNAEUS, 1758) +
Planorbis carinatus O.F. MÜLLER, 1774 +
Planorbis laevis ALDER, 1838 +
Succinea sp. +
Oligochaeta spp. + + +
Glossiphonia complanata (LINNAEUS, 1758) +
Alboglossiphonia heteroclita (LINNAEUS, 1758) +
Asellidae spp. juv. + + +
Asellus aquaticus (LINNAEUS, 1758) + + +
Niphargus sp. +
Ostracoda spp. +
Hydracarina spp. + + +
Caenis robusta EATON, 1884 + +
Caenis sp. STEPHENS, 1835 + +
Crocothemis erythraea (Brullé, 1832) + +
Anax sp. LEACH, 1815 +
51
Libellulidae spp. juv. +
Caenagrionidae spp. juv. + + + +
Coenagrion sp. +
Corixidae spp. juv. +
Plaeidae spp. juv. +
Trichoptera spp. + + +
Cyrnus flavidus R MCLACHLAN, 1864 + +
Ceratopogonidae spp. +
Chironomidae spp. + + + +
52
SEKCIJA: GENETIKA
FENOTIPSKA I MOLEKULARNO-GENETIČKA
KARAKTERIZACIJA POPULACIJE BALKANSKOG
MAGARCA U REPUBLICI SRBIJI
Dr Ljubodrag Stanišić1
UVOD
U okviru disertacije izvršen je prvi detaljan opis morfometrijskih, hematoloških i biohemijskih
parametara rase balkanski magarac. Dobijeni rezultati predstavljaju neophodan osnov za formiranje
standarda rase, praćenje reproduktivnog i zdravstvenog statusa jedinki i krda, kao i za uvođenje
odgajivačkih programa. U okviru ovog istraživanja izvršena je prva genetička karakterizacija
rase balkanski magarac na osnovu polimorfizma odabranih genetičkih markera (mikrosatelita i
HVR1 regiona mtDNK). Po prvi put je dokazano da je komercijalni panel mikrosatelita namenjen
konjima odgovarajući za genotipizaciju i individualnu identifikaciju jedinki rase balkanski magarac.
Istraživanjem su dobijeni veoma važni podaci o genetičkom diverzitetu i evolutivnoj istoriji balkanskog
magarca koji, pored jasnog naučnog značaja, predstavljaju korisne smernice za razvoj strategija planskog
gajenja ove rase i stoga imaju i neposredan praktičan značaj. Pomenuti rezultati doktorske disertacije su
publikovani u eminentnim časopisima i to su: Stanisic LJ., Aleksic J. M., Dimitrijevic V., Simeunovic P.,
Glavinic U., Stevanovic J., Stanimirovic Z. (2017) New insights into the origin and the genetic status of
the Balkan donkey from Serbia. Animal Genetics. DOI: 10.1111/age.12589; Stanisic Lj., Simeunovic P.,
Lakic N., Radovic I., Ivankovic A., Stevanovic J., Stanimirovic Z. (2015) Morphological, biochemical
and hematological characterization of endangered Balkan donkey breed. Acta Veterinaria-Beograd
65, 125-136.; Stanisic Lj., Dimitrijevic V., Simeunovic P., Glavinic U., Jovanovic B., Stevanovic J.,
Stanimirovic Z. (2017). Assessment of 17 microsatellite loci for their use in parentage verification and
individual identification in the Balkan donkey breed. 49, 1.
Magarci su bili sastavni deo svakodnevnog života ljudi kroz istoriju i korišćeni su pre svega
kao životinje za transport, ali i kao izvor mesa i mleka. Usled sve većeg uvođenja mehanizacije i
automatizacije tokom prethodnih decenija u sve aspekte poljoprivredne proizvodnje i transporta, danas
su magarci izgubili svoj ekonomski značaj. Kao rezultat navedenih promena, broj i diverzitet rasa
magaraca je znatno opao na globalnom nivou, a trenutno, umanjene populacije magaraca se održavaju
uglavnom u ruralnim područjima širom sveta u kojima se još uvek koriste kao transportne životinje.
Magarci kao vrsta domaćih životinja su trenutno jedna od najmanje proučavanih i najzapostavljenijih
na svetu.
Poreklo. Dugo se verovalo da postoje dva različita pravca domestikacije današnjih rasa magaraca,
odnosno, da postoje linije azijskog i afričkog porekla. Molekularno-genetička istraživanja isključila
su azijske linije divljih magaraca kao moguće pretke (Beja-Pereira i sar., 2004) i na osnovu analiza
mtDNK dokazali postojanje dve različite haplogrupe današnjih rasa magaraca, klade 1 i 2 (Beja-Pereira
i sar., 2004; Vila i sar., 2006; Kimura i sar., 2011). Na osnovu do sada objavljenih podataka, smatra se
da današnje rase magaraca vode poreklo od afričkih divljih magaraca, nubijskog i somalijskog divljeg
magarca. Pored nubijskog i somalijskog divljeg magarca pominje se i izumrli afrički divlji magarac -
Atlas kao mogući predak (Kimura i sar., 2011) za kojeg se pretpostavlja da je nestao u periodu rimskog
carstva (Kugler i sar., 2008).
Magarci imaju minimalnu raznovrsnost između rasa u poređenju sa drugim vrstama domaćih
životinja. Rase magaraca čine u samo 3% globalno dokumentovanih rasa domaćih životinja. Ukupan
broj rasa magaraca opada poslednjih 20 godina, što se može i videti na osnovu izveštaja FAO iz 2006.
i 2014. godine.
1 DVM, (iz Doktorske disertacije-Kratak prikaz odabranih rezultata)
55
Balkanski magarac. Balkanski magarac predstavlja genetički resurs Republike Srbije i nalazi se na
listi autohtonih rasa domaćih životinja i ugroženih autohtonih rasa. Na osnovu FAO baze podata DAD-
IS (Domestic Animal Data Information System) 2014. godine je zavedeno 239 priplodno sposobnih
jedinki, od toga 13 mužjaka i 226 ženki. Danas, najveće populacije balkanskog magarca u Republici
Srbiji se nalaze u Specijalnom rezervatu prirode „Zasavica”, na Krčedinskoj adi i obali Dunava blizu
mesta Kovilj i na Staroj planini.
Balkanski magarac na osnovu glavnih morfometrijskih parametara spada u magarce srednje
veličine. Balkanski magarac je najčešće sivac ili vranac. Kod većine grla se uočava jeguljasta pruga duž
leđa i krst na grebenu. Takođe, uočava se i rasvetljenost pigmentacije: srebrnasto senčenje raspoređeno
ventralno na grudima i abdomenu, duž medijalne strane ekstremiteta i oko njuške i očiju. Pojedina
grla imaju tigraste pruge duž ekstremiteta. Za neokarakterisane jedinke zvane „banatski magarac“
važi mišljenje da su najstarija rasa ovog podneblja koja je u izumiranju. Banatski magarac je krupniji
od balkanskog magarca i karakteriše ga postojanje i tigrastih pruga duž ekstremiteta kao i krsta na
grebenu, tako da predstavlja redak fenotipski opis koji spaja nubijskog i somalijskog divljeg magarca.
MATERIJAL I METODE.
Studija je uključila 77 magaraca i to: 7 mužjaka i 70 ženki. Pri analizi morofmetrijskih, biohemijskih
i hematoloških parametara krvi, odabrane životinje podeljene su u dve starosne grupe. Prva grupa
(grupa A) je obuhvatala 22 mlade jedinke od 3 i manje godina starosti, dok je u drugoj (grupa B) bilo
55 jedinki starijih od 3 godine. U odabranoj populaciji, magarci nisu bili u srodstvu, tj. isključen je
zajednički predak na nivou druge generacije. Za svakog magarca uključenog u ovo istraživanje uzeti su
validni identifikacioni podaci. U Srbiji, najveće populacije magaraca se trenutno nalaze u Specijalnom
rezervatu prirode „Zasavica“, u regionu Stare planine i u okolini mesta Kovilj, nadomak Novog Sada.
Sa navedenih lokacija ispitano je 41 (Zasavica-ZA), 16 (Stara planina-SP), odnosno 20 (Kovilj-KO)
jedinki magaraca.
Praćeno je 18 morfoloških parametara koji su mereni mernom trakom i Lidtinovim štapom, dok
su kompletni hematološki i biohemijski profili dobijeni u automatskim analizatorima. Genotipizacija
jedinki izvršena je korišćenjem nuklearnih mikrosatelita dostupnih u komercijalnom setu pod nazivom
„Equine Genotypes Panel 1.1“ (Thermo Scientific). Svi navedeni mikrosatelitski lokusi se nalaze na
ISAG-FAO listi (FAO, 2011) koja daje preporuke o načinu molekularne karakterizacije životinjskih
genetičkih resursa. Za genetičku karakterizaciju rase balkanski magarac korišćen je i mitohondrijski
lokus, hipervarijabilni region HVR1. Prajmeri za PCR amplifikaciju ovog lokusa su preuzeti od Beja-
Pereira i sar. (2004) koji su korišćeni za ispitivanje filogenije magaraca poreklom iz 52 zemlje. Korišćeni
su uzvodni i nizvodni prajmeri za amplifikaciju 479 - bp DNK fragmenta HVR1 regiona. Navedeni
lokus je amplifikovan kod 49 magaraca (30 uzoraka - ZA, 10 - SP i 9 – KO).
Morfometrija. Vrednosti 18 parametara pokazuju homogenost (CV<30%) u obe starosne kategorije
za sve tri ispitivane populacije što ukazuje na uniformnost morfometrijskih parametara jedinki koje
pripadaju rasi balkanski magarac. Između grupe A i B, uočena je značajna razlika (P<0.05) kod 4 od
18 parametara tj. kod mera za dužinu tela, dužinu glave, obim grudnog koša i telesne mase, a odražava
razliku u telesnoj konstituciji mladih i adultnih grla.
Rezultati t - testa su pokazali značajne razlike (P < 0.01) kada se pet odabranih telesnih parametara
balkanskog magarca uporedi sa vrednostima istih parametara katalonskog (Folch i Jordana, 1997) i
hrvatskih magaraca (Ivankovic i sar., 2000). Između balkanskih i albanskih magaraca samo jedna
vrednost (dužina tela) od pet analiziranih nije imala statistički značajnu razliku.
56
Slika 1. Dendrogram koji prikazuje odnose balkanskog magarca i prethodno opisanih evropskih rasa magaraca, na osnovu
klaster analize vrednosti morfometrijskih parametara. LD - primorsko-dinarski magarac; NA - severno-jadranski magarac;
IST - istarski magarac (Ivankovic i sar., 2000); ALB – albanski magarci (Papa i Kume, 2012); CAT – katalonski magarac
(Folch i Jordana, 1997); BALK – balkanski magarac.
Navedena diferencijacija između upoređenih rasa magaraca potvrđena je klaster analizom, gde
je najveća morfološka sličnost (najmanja distanca) primećena između balkanskog magarca i albanskih
magaraca (Slika 1). Morfološka sličnost između balkanskih i albanskih magaraca se može pripisati
geografskoj blizini ove dve rase i preklapanju njihovih staništa.
Vrednosti hematoloških i biohemijskih parametara kod ispitivane populacije balkanskog magarca
su u saglasnosti sa rezultatima prethodnih istraživanja sprovedenih na magarcima u Severnoj Americi
(Zinkl i sar., 1990), Velikoj Britaniji (French i Patrick, 1995), Španiji (Folch i sar., 1997) i Italiji (Caldin
i sar., 2005).
Analizom parametara genetičke raznovrsnosti (ukupan broj alela, broj alela po pojedinačnim
lokusima i frekvence alela) mikrosatelita, dobijeni su visoki nivoi genetičkog diverziteta kod sve tri
ispitivane populacije balkanskog magarca, kao i u ukupnom uzorku.
U ispitivanoj populaciji balkanskog magarca, od 17 analiziranih mikrosatelitskih lokusa iz
komercijalnog seta za konje, 5 lokusa (ASB2, ASB17, HMS1, HMS7 i HTG4) je bilo isključeno iz
daljih analiza, što je uobičajeno u studijama ovog tipa (Jordana i sar., 1999; Aranguren-Mendez i sar.,
2001; Ciampolini i sar., 2007; Matassino i sar., 2014; Rosenbom i sar., 2014; Jordana i sar., 2015). Kao
razlozi se navode: mali broj alela (manji od 3), neuspešnost amplifikacije i monomorfnost. Kod sve tri
populacije magaraca procenjene vrednosti za HO i HE za pojedinačne lokuse bile su generalno visoke
i za ukupan broj jedinki iznosile u proseku HO = 0.798 i HE = 0.763. U prethodnim studijama od kojih
su neke imale dosta veći broj uključenih jedinki, vrednosti za Ho i He su bile niže.
Kada se analiziraju lokusi u svakoj populaciji posebno, ukupne prosečne vrednosti frekvence
genotipova u populacijama ZA i KO značajno odstupaju od Hardy-Weinberg očekivanja. Uzroci
ovakve devijacije od Hardy-Weinberg-ove ravnoteže mogu se delom objasniti analizom istorijskih
događaja u nastajanju današnjih populacija balkanskog magarca. Naime, jedinke iz Zasavice i Kovilja
predstavljaju populacije koje su relativno skoro formirane (pre 15-20 godina), od magaraca iz različitih
izvornih populacija uglavnom poreklom sa više lokaliteta južne Srbije i Vojvodine. Na osnovu toga,
višak homozigotnosti ukazuje na postojanje substrukture u ZA populaciji magaraca (odnosno Wahlund
efekta) pre nego postojanja inbridinga među jedinkama što je potvrđeno u STRUCTURE analizi.
57
Populacija magaraca KO je formirana je od manjeg broja populacija tj. od manjeg broja prethodnih
uzgajivača, što je verovatno uzrokovalo razlike u frekvenci alela kod muških i ženskih priplodnih grla
(roditelja) usled binomne greške pri uzorkovanju (Pudovkin i sar., 1996) i samim tim je izražen višak
heterozigotnosti.
Definisano je 19 haplotipova (h1-h19) koji su prijavljeni u gensku bazu podataka i zavedeni
pod pristupnim brojevima KR081377-KR081395. Dobijeni haplotipovi su upoređeni sa dostupnim
haplotipovima u banci gena i utvrđena je njihova pripadnost jednoj od dve prethodno definisane linije
(klade). Pet haplotipova (h8, h9, h10, h15 i h16) je prijavljeno po prvi put (novi haplotipovi).
Na osnovu vrednosti parametara mtDNK raznovrsnosti, haplotipski diverzitet (0.849±0.087) i
nukleotidni diverzitet (0.01549±0.008)) kod ispitivane rase balkanski magarac, može se zaključiti da se
ona odlikuje visokim nivoom genetičke raznovrsnosti i na nivou mtDNK genoma. Prosečne vrednosti
mtDNK diverziteta za ispitivane balkanske magarce su bile približno iste sa do danas opisanim rasama
magaraca.
Na osnovu STRUCTURE analize optimalan broj genetičkih grupa (K) za ispitivanu populaciju
balkanskog magarca bio je 2. Za K = 2, jedinke sa visokim procentom članstva (qi > 0.8) u zelenom
genskom pulu pripadale su uglavnom ZA i SP populaciji, dok jedinke koje su pokazale pripadnost
drugom, crvenom genskom pulu su bile prisutne i u ZA i SP populacijama, ali su ipak bile dominantne
u KO populaciji. Dodatno, prilikom analize sa većim brojem genetičkih grupa (K = 3-5), po 16 jedinki
u ZA i KO populaciji magaraca je pokazalo pripadnost zelenom odnosno crvenom genskom pulu, a
dobijena pripadnost sa visokim procentom članstva ukazuje na njihov genetički integritet.
Slika 2. Rezultati STRUCTURE analize za K=2, 3, 4 i 5 dobijeni analizom jedarnih mikrosatelitskih lokusa kod 77 jedinki
rase balkanski magarac iz populacija ZA, SP i KO poreklom iz Srbije
Očuvanje pokazanog genetičkog integriteta među ispitivanim jedinkama rase balkanski magarac
iz ZA i KO populacije se može objasniti direktnim parenjem fenotipski sličnih jedinki (Ivanković i
sar., 2002). Prema podacima lokalnih odgajivača, menadžmenta SRP „Zasavica“ ali i prikupljenim
fenotipskim podacima prilikom uzorkovanja materijala, jedinke koje pripadaju zelenom genskom pulu
iz ZA populacije se razlikuju od ostalih opisanih i uzorkovanih „tradicionalnih“ balkanskih magaraca
u pojedinim morfološkim osobinama kao što su veće vrednosti telesnih mera i boja dlačnog pokrivača.
Navedene jedinke su identifikovane među odgajivačima kao do danas neokarakterisana rasa banatski
magarac, čija depopulacija je više izražena nego kod ostalih populacija balkanskog magarca, s obzirom
da do danas postoji samo nekoliko desetina magarca koji odgovaraju takvom fenotipskom opisu
(Stanković, 2006). Ako se uzmu u obzir navodi lokalnih odgajivača o istorijskom postojanju populacije
magaraca koja odgovara opisu banatskog magarca u području vojvođanske regije Banat, gde je parenje
među fenotipski sličnim jedinkama bilo favorizovano, kao i činjenice da je ZA populacija formirana
58
dovođenjem magaraca iz ove regije, može se reći da je dobijeni rezulati, odnosno, detektovanje zasebnog
genskog fonda kojem pripadaju jedinke balkanskog magaraca iz ZA populacije, očekivan.
Jedinke koje su svrstane u crveni genski pul iz KO populacije imaju neznatno manje morfometrijske
vrednosti nego jedinke iz zelenog genskog pula, i fenotipski odgovaraju opisu balkanskog magarca. Na
osnovu podataka o uslovima držanja ove populacije magaraca tokom proteklih 15-20 godina, pri čemu
se prevashodno misli na njihovu izolovanost na ostrvu Kovilj tokom prolećnog i letnjeg perioda, upliv
genetičkog materijala iz drugih populacija tokom sezone parenja je ograničen. Pored navedenog, bitno
je istaći da je ova populacija deficitarna u pogledu privatnih alela, što može biti rezultat osnivačkog
efekta („founder effect“), uskog grla („bottleneck“) i/ili genetičkog drifta.
Dobijena zastupljenost jedinki koje pripadaju plavom genskom pulu odgovara zabeleženim
podacima o istoriji formiranja ZA populacije, tj. o dovođenju magaraca iz oblasti Stare planine u SNR
„ Zasavica“. Individue iz SP koje pripadaju plavom genskom pulu takođe fenotipski odgovaraju opisu
balkanskog magarca, te stoga ovaj rezultat ukazuje na heterogenost rase balkanski magarac u Srbiji.
Sa druge strane, magarci koji su pripali plavom genskom pulu (K = 3), pokazali su hibridne
genetičke profile na osnovu nuklearnih podataka pri analizi sa 4 i 5 genetičkih grupa (K = 4 - 5).
Ovakav nalaz je u saglasnosti sa tradicionalnim načinom držanja populacija magaraca u Srbiji ali i na
Balkanu, koje karakteriše česta migracija i uvođenje jedinki različitog geografskog porekla (Kugler i
sar., 2008; Stanišić i sar., 2015a). S obzirom da jedinke iz plavog genskog pula imaju morfološke osobine
tipične za rasu balkanski magarac, one mogu činiti drugu subpopulaciju rase balkanski magarac koja iz
navedenog predstavlja veoma heterogenu rasu magaraca (Kugler i sar., 2008).
U cilju proširenja saznanja o genetičkoj strukturi ispitivane populacije balkanskih magaraca,
dobijeni mtDNK podaci su analizirani zajedno sa 209 objavljenih mtDNK sekvenci izumrlih i današnjih
rasa magaraca koji su poticali od 19 populacija sa evropskog i afričkog kontinenta. Vrednosti varijacije
između analiziranih populacija u AMOVA I i AMOVA II analizama od 21.02% odnosno 27.97%,
ukazuju na moguće postojanje značajne genetičke struktuiranosti na nivou mtDNK kod populacija
balkanskih magaraca, a koja u prethodnim istraživanjima nije uočena (Perez-Pardal i sar., 2013).
Haplotipovi balkanskih magaraca su analizirani sa sekvencama nubijskih i somalijskih divljih
Slika 3. NJ stablo dobijeno analizom mitohondrijskih HVR1 sekvenci ispitivanih balkanskih magaraca i sekvenci drevnih
uzoraka nubijskih i somalijskih divljih magaraca.
59
magaraca koji su korišćeni za filogenetske analize putem konstrukcije NJ stabla (Slika 3) u cilju
utvrđivanja njihovih evolutivnih odnosa, kao i utvrđivanja pripadnosti prethodno prijavljenim kladama
1 i 2 današnjih rasa magaraca. Dobijene su dve dobro podržane klade, gde je klada 1 obuhvatila jedan
NWA haplotip i 9 haplotipova balkanskog magarca (h1 - h9), dok kladu 2 čine dve dobro podržane sub-
klade. Prvu sub-kladu čine somalijski divlji magarci a drugu preostali divlji nubijski i balkanski magarci
(h10 - h19). Dobijena raspodela ispitivanih haplotipova mtDNK sekvenci balkanskih magaraca, koja je
u saglasnosti sa obimnim studijama na kineskim rasama magaraca (Lei i sar., 2007; Chen i sar., 2010;.
Zhang i sar., 2010; Han i sar., 2014) ali i sa studijama na globalnom nivou (Beja-Pereira i sar., 2004),
podržava tvrdnju da podela rasa magaraca na klade ne zavisi od veličine populacija ili geografskiog
porekla (Kimura i sar., 2013). Na osnovu do sada objavljenih podataka i dobijenih rezultata, nubijski
divlji magarci mogu predstavljati pretke balkanskih magaraca iz klade 1 dok za balkanske magarce iz
klade 2 i somalijske divlje magarce može postojati zajednički predak koji do danas nije poznat. Kao
mogući preci za kladu 2 pominju se atlas divlji magarac, divlji magarci u Jemenu ili drugi do sada
nepoznati izumrli afrički divlji magarci.
Filogeografska MJ mreža na kojoj su predstavljeni geneološki (srodnički) odnosi (reci broj)
haplotipova detektovanih u 20 populacija iz Evrope i Afrike je prikazana na Slici 4. Veličina krugova
je proporcionalna broju individua koje poseduju dati haplotip, a dužina linija koja povezuje dva srodna
haplotipa je proporcionalna broju mutacija koji ih razdvaja.
Haplotipovi detektovani u ispitivanoj populaciji iz Srbije su predstavljeni žutom bojom. Kao što
se može videti, haplotipovi nađeni kod ispitivanih balkanskih magaraca bili su veoma diveregntni i
zastupljeni u skoro jednakom broju u obe klade (h1 – h9 u kladi 1, h10 - h19 u kladi 2) ali sa različitim
frekvencijama. Osim toga, oni su zauzeli centralne (ancestralne) i prve pericentralne čvorove u obe
klade.
Slika 4. Filogeografska MJ mreža formirana na osnovu analize 258 mtDNK sekvenci iz 20 populacija današnjih i izumrlih
rasa magaraca poreklom sa evropskog i afričkog kontinenta. Etiopske populacije magaraca: Afar (ET1), Hararghe (ET2),
Sinnar (ET3), Abyssinian (ET4), Omo (ET5) i Ogaden (ET6); veličina krugova je proporcionalna broju jedinki.
Poređenjem geografske distribucije geneološki povezanih haplotipova, uočeno je da je evolutivna

istorija balkanskog magarca mnogo kompleksnija nego što je bilo pretpostavljeno u jedinoj publikovanoj
studiji koja je obrađivala ovu temu (Perez-Pardal i sar., 2013).
60
Veliki broj haplotipova klade 2 detektovanih kod magaraca sa teritorije Balkana se razlikuje
od ancestralnog haplotipa u 1 mutaciji. Ovakav šablon ukazuje na skorašnju ekspanziju i lokalnu
diversifikaciju magaraca širom Balkana (Avise, 2000). Ekspanzija magaraca sa afričkog na evropski
kontinent se najverovatnije odvijala preko Grčke (Vila i sar., 2006), što je zaključeno na osnovu
prisustva grčkih haplotipovi isključivo u:
1. ancestralnom čvoru u kojem se nalaze i haplotipovi detektovani kod izumrlih divljih individua
nubijskog magarca
2. Kao i u čvoru koji je srodan sa haplotipovima detektovanim kod somalijskih divljih magaraca.
Prikazano pozicioniranje grčkih haplotipova sugeriše da su magarci iz klade 2 najpre dospeli u
Grčku, ali iz nekog razloga nisu uspeli odmah da se prošire i diverzifikuju unutar Balkana. Kao što
sam već napomenuo, ovakvi geneološki odnosi haplotipova klade 2 (pa pokaži na slici), sa jednim
dominantnim i puno blisko srodnih izvedenih haplotipova ukazuju na to da je širenje i diversifikacija
magaraca koji poseduju haplotipove klade 2 skorijeg datuma, i da su se ovi procesi odigrali nakon širenja
i diversifikacije magaraca koji poseduju haplotipove klade 1. Pojava sekvenci izumrlih nubijskih divljih
magaraca u centralnom čvoru klade 2 je neočekivano i navodi na pretpostavku da magarci iz klade 2
takođe vode poreklo od istorijskih nubijskih divljih magaraca, što je moguće ako se uzmu u obzir nalazi
Beja-Pereira i sar., (2004), Marshall, (2007), i Kimura i sar., (2011) da su izumrlie populacije afričkih
divljih magaraca pre procesa domestikacije bile visoko struktuirane na nivou mitohondrijskog genoma.
Pa ipak, za izvođenje opštih zaključaka vezanih za ovaj aspekt evolutivne istorije magaraca, neophodna
su dodatna, opširnija istraživanja.
Što se tiče geneoloških odnosa haplotipova klade 1, uočava se da su mnogobrojni haplotipovi
klade 1 organizovani u više pod-linija koje se radijalno šire iz centralnog (ancestralnog) čvora klade
1. Postojanje većeg broja pod-linija, svaka sa većim brojem haplotipova, ukazuje da se diverzifikacija
ovih linija morala odigrati pre diversifikacije haplotipova klade 2, tako da je ekspanzija ove klade na
Balkanu prethodila ekspanziji klade 2. Prisustvo grčkih haplotipova u centralnom čvoru i u bazalnim
čvorovima nekoliko pod-linija, ukazuje na to da se i ekspanzija jedinki iz klade 1 na Balkanu, odvijala
preko Grčke (Vila i sar., 2006).
Kada pogledamo gde se u MJ mreži nalaze haplotipovi koji su detektovani kod individua dve
heterogene subpopulacije balkanskog magarca kao i banatskog magarca, uočava se da balkanski
magarac ima podjednake proporcije haplotipova koje pripadaju kladi 1 i kladi 2, što je u skladu sa
dosadašnjim nalazima da se rase magaraca uglavnom odlikuju haplotipovima obe klade. Međutim,
banatski magarac se odlikuje pretežno haplotipovima klade 2, i kod njih je najzastupljeniji haplotip h12.
Ovi nalazi mogu ukazati na to da su:
1. haplotipovi klade 2 karakteristični za krupnije rase magaraca
2. haplotipovi klade 1 karakteristični za rase magaraca manjih dimezija u koje spada i balkanski
magarac, i da je pojava i povećanje učestalosti haplotipova klade 2 kod ovih rasa posledica
ukrštanja sa majkama većih dimenzija koje nose haplotipove klade 2.
Ovo je prvi nalaz u svetu koji ukazuje na mogućnost da je domestikacija magaraca bila kompleksnija
nego što se ranije mislilo, odnosno, da je:
1. jedan pravac domestikacije bio domestikacija krupnijih individua koje su se odlikovale
haplotipovima klade 2;
2. drugi pravac domestikacije bio domestikacija manjih individula koje su se odlikovale
haplotipovima klade 1;
3. nakon čega je došlo do upliva haplotipova klade 2 u individue manjih dimezija,
S obzirom da današnje rase evropskih magaraca uglavnom poseduju podjednake proporcije

haplotipova obe klade, to bi moglo ukazivati na dominaciju magaraca ovog drugog pravca domestikacije
u Evropi. Za potvrdu ovih opštih stavova o poreklu magaraca u Evropi, međutim, potrebna su dodatna
istraživanja.
61
Napomena:
U navedenom tekstu su ukratko prikazani ciljevi i zadaci, materijal i metode kao i pojedini rezultati
doktorske disertacije “Fenotipska i molekularno-genetička karakterizacija populacije balkanskog
magarca u Republici Srbiji”, koja je deo projekta Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, ev.
br. III46002 pod nazivom „Molekularno-genetička i ekološka istraživanja u zaštiti autohtonih animalnih
genetičkih resursa, očuvanja dobrobiti, zdravlјa i reprodukcije gajenih životinja i proizvodnje bezbedne
hrane”, pod rukovodstvom prof. dr Zorana Stanimirovića.
LITERATURA
1. Avise J.C. (2000) Phylogeography: the history and formation of species. Harvard University Press, Cambridge, MA, US
and London, UK.
2. Aranguren-Mendez J., Jordana J., Gomez M. (2001) Genetic diversity in Spanish donkey breeds using microsatellite
DNA markers. Genetics Selection Evolution 33, 433–42.
3. Beja-Pereira A., England P.R., Ferrand N., Jordan S., Bakhiet A.O., et al. (2004) African origins of the domestic donkey.
Science 304, 1781–1781.
4. Caldin M., Furlanello T., Solano-Gallego L., De Lorenzi D., Carli E., Tasca S., Lubas G. (2005) Reference ranges
for haematology, biochemical profile and electrophoresis in a single herd of Ragusana donkeys from Sicily (Italy).
Comparative Clinical Pathology, 14 (1), 5-12.
5. Chen J., Yujiang S., Dugarjaviin M., Lingjiang M. & Qingjie P. (2010) Maternal genetic diversity and population
structure of four Chinese donkey breeds. Livestock Science 131, 272–80.
6. Ciampolini R., Cecchi F., Mazzanti E., Ciani E., Tancredi M. & De Sanctis B. (2010) The genetic variability analysis of
the Amiata donkey breed by molecular data.” Italian Journal of Animal Science 6, 78-80.
7. Folch P, Jordana J: Characterization, reference ranges and the influence of gender on morphological parameters of the
endangered Catalonian donkey breed. Journal of Equine Veterinary Science 1997, 17:102-111.
8. Folch P., Jordana J., Cuenca R. (1997) Reference ranges and the influence of age and sex on haematological values of the
endangered Catalonian donkey. The Veterinary Journal, 154(2), 163-168.
9. French J. M., Patrick V. H. (1995) Reference values for physiological, haematological and biochemical parameters in
domestic donkeys (Equus asinus). Equine Veterinary Education, 7(1), 33-35.
10. Han L., Zhu S., Chao N., Cai D., Wang K. et al. (2014) Ancient DNA provides new insight into the maternal lineages and
domestication of Chinese donkeys. BMC Evolutionary Biology 14, 246.
11. Ivankovic A, Kavar T, Caput P, Mioc B, Pavic V, Dovc P (2002) Genetic diversity of three donkey populations in the
Croatian coastal region. Animal Genetics, 33:169-177.
12. Jordana J., Folch P. & Sanchezm A. (1999) Genetic variation (protein markers and microsatellites) in endangered
Catalonian donkeys. Biochemical Systematics and Ecology 27, 791–98.
13. Jordana J., Ferrando A., Miró J., Goyache F., Loarca A. et al. (2016) Genetic relationships among American donkey
populations: insights into the process of colonization. Journal of Animal Breeding and Genetics, 133, 155–64.
14. Kimura B., Marshall F.B., Chen S., Rosenbom S., Moehlman P.D. et al. (2011) Ancient DNA from Nubian and Somali
wild ass provides insights into donkey ancestry and domestication. Proceedings of the Royal Society of London B:
Biological Sciences 278, 50–57.
15. Kimura B., Marshall F., Beja-Pereira A., Mulligan C. (2013) Donkey domestication. African Archaeological Review, 30,
83-95.
16. Kugler W., Grunenfelder H.P., Broxham E. (2008) Donkey breeds in Europe. Monitoring Institute for rare breeds and
seeds in Europe, St. Gallen, Switzerland.
17. Marshall F. (2007) African pastoral perspectives on domestication of the donkey. In: Denham T.P., Iriarte J., Vrydaghs L.
(eds) Rethinking agriculture: archaeological and ethnoarchaeological perspectives. One World Archaeology Series, Left
Coast Press, Walnut Creek, CA, 371–407.
18. Matassino D., Cecchi F., Ciani F., Incoronato C., Occidente M. et al. (2014) Genetic diversity and variability in two Italian
autochthonous donkey genetic types assessed by microsatellite markers. Italian Journal of Animal Science 13, 53–60.
19. Pérez‐Pardal L., Grizelj J., Traoré A., Cubric‐Curik V., Arsenos G. et al. (2013) Lack of mitochondrial DNA structure in
Balkan donkey is consistent with a quick spread of the species after domestication. Animal Genetics 45, 144–47.
20. Rosenbom S., Costa V., Al‐Araimi N., Kefena E., Abdel‐Moneim A.S. et al. (2015) Genetic diversity of donkey
populations from the putative centers of domestication. Animal Genetics 46, 30–36.
21. Stanisic Lj., Dimitrijevic V., Simeunovic P., Lakic N., Radovic I., Ivankovic A., Stevanovic J., Stanimirovic Z. (2015a)
Morphological, biochemical and hematological characterization of endangered Balkan donkey breed. Acta Veterinaria-
Beograd 65, 125-36.
22. Stanković M. (2006) Guide through the nature of the Special Natural Reserve Zasavica, Sremska Mitrovica: Pokret
gorana Sremska Mitrovica, pp. 7-11, 214-9.
23. Vilá C., Leonard J.A. & Beja-Pereira A. (2006) Genetic documentation of horse and donkey domestication. In: Zeder
M.A., Bradley D.G., Emshwiller, E. & Smith B.D. (eds) Documenting domestication, University of California Press,
Berkeley and Los Angeles, California, USA, 342–53.
24. Zinkl JG, Mae D, Merida GP, Farver TB, Humble JA (1990) Reference ranges
25. and the influence of age and sex on hematologic and serum biochemical values in donkeys (Equus asinus). Amarican
Journal of Veterinary Research , 51:408-41.
62
SEKCIJA: MIKOLOGIJA
PREGLED TARTUFA U SPECIJALNOM
REZERVATU PRIRODE ZASAVICA
OVERVIEW OF TRUFFLES IN A SPECIAL

NATURE RESERVE ZASAVICA
Stanković Mihajlo1
Rezime: U šumama Specijalnog rezervata prirode Zasavica konstatovano je 5 vrsta tartufa od toga
3 vrste su crni tartufi (Tuber aestivum, Tuber brumale, Tuber macrosporum) a dve vrste su beli tartuf
(Tuber magnatum i Gymnomyces xanthosporus). Četiri zabeležene vrste su široko poznate i prisutne na
teritoriji Srbije, uz velike reke Sava, Dunav, Tisa Morava u ravnici ali se nalaze i u zona hrasta i graba i
u zoni bukve. Pronađena vrsta belog tartufa Gymnomyces xanthosporus je nova za Srbiju.
Summary: In the forests of the Special Nature Reserve of Zasavica, 5 species of truffles were
found, of which 3 are black truffles (Tuber aestivum, Tuber brumale, Tuber macrosporum) and two are
white truffles (Tuber magnatum and Gymnomyces xanthosporus). The four species recorded are widely
known and present on the territory of Serbia, along the great rivers Sava, Danube, Tisa, Morava in the
plain, but also in the oak and hornbeam zone and in the beech zone. The found type of white truffle
Gymnomyces xanthosporus is new to Serbia.
UVOD
Za razliku od biljaka i životinja, iza gljiva je ostalo jako malo fosilnih ostataka. Najstariji ostaci
Glomeromycota potiču iz ordoviciuma pre 460 miliona godina, dok najstariji fosili hifa Basidiomycota
stari su 300 miliona godina. Pre oko 250 miliona godina dogodila se velika biološka katastrofa i
da je tad nestalo skoro 90 % krupnih organizama sa lica Zemlje, ali za gljive kao glavne razlagače
organske materije to je bilo vreme procvata i nastajanje brojnih vrsta gljiva,odnosno smatra se da je
njihov današnji diverzitet započet upravo tad.
Tartufi pripadaju klasi Ascomycota. Zajednička karakteristika svih gljiva iz ove klase je da se
majospore proizvode u askusima vrećastog oblika. Do sad je poznato preko 45.000 vrsta. Ascomycota se
deli u tri podreda: Taphrynomycitina, Saccharomycotina i Pezizomycotina. U podredu Taphrynomycitina
i Saccharomycotina askusi su goli dok kod Pezizomycotina su poređani u nizu i razdvojeni su u
relativno zaštićenu sredinu. Tartufi pripadaju podredu Pezizomycotina i u ovom podredu dominira
razvoj pomoću hifa, a većina vrsta smešta askuse u plodonosna tela različitog oblika (Uzelac,B., 2009).
Tartufi su mikorizne gljive koje obrazuju podzemna plodonosna tela, obično nepravilnog oblika i
mesnate konzistencije. Na površini plodonosnog tela nalazi se peridia (omotač) koji može biti glatak ili
sa bradavičastim izraštajima u zavisnosti od vrste. Vegetativni oblik tartufa je micelija koja se sastoji
od hranatih hifa. Životni cikljus tartufa počinje klijanjem spora iz kojih nastaju hife koje mogu dalje
da se razvijaju jedino ako stupe u kontaktu sa finim završetcima korena neke od viših biljaka. Spoj
završetka korena i micelije zove se mikoklena od koje dalje u zemljištu polazi veliki broj hifa. Tako se
biljka na efikasniji način snabdeva vodom i mineralima a zauzvrat gljiva dobija gotove ugljene hidrate.
Pošto žive pod zemljom, na dubini od 1 do 30 cm prilikom sazrevanja tartufi ispuštaju mirise poput
belog luka ili starog sira po kojima ih pronalaze brojne životinje i insekti koji mse hrane njima i na taj
način rasejavaju spore. Ovo je veoma rasprostranjena grupa gljiva, optimalni uslovi za život su između
40 i 50 stepeni geografske širine. Naseljava pretežno listopadne ali ih ima i u četinarskim i mešovitim
1 Pokret gorana Srem.Mitrovica zasavica@zasavica.org.rs
65
šumama. Najviše su zastupljeni u poplavnim šumama tipa Salicetum albae, Saliceto-Populetosum ili
povremeno plavnim šumama jasena i hrasta (šume Fraxineto-Quercetum) ali se javljaju isto tako i u
raznim varijantama hrastovih i bukovih šuma u brdskim terenima ali i na terenima viših nadmorskih
visina. Obično podela tartufa je prema boji i to na bele čija plodonosna tela imaju gladak omotač i crne
kod kojih se na površini plodonosnog tela nalaze bradavičasti izraštaji. Prema Uzelac,B., (2009) u Srbiji
ima 10 vrsta tartufa i to su od belih: Choiromyces meandriformis Vittadini 1831, Tuber excavatum
Vittadini 1831, Tuber foetidium Vittadini 1831, Tuber fulgens Quélet,1880, Tuber magnatum Pico 1788,
Tuber rufum Pico 1788 a od crnih: Tuber aestivum Vittadini 1831, Tuber brumale Vittadini 1831, Tuber
macrosporum Vittadini 1831, Tuber mesentericum Vittadini 1831. Ovaj rad predstavlja rezultate prvih
istraživanja tartufa u rezervatu Zasavica.
MATERIJAL I METODE RADA

Terenski rad je obavljen u novembru 2016. godine uz korišćenje pasa rase Lagotto Romagnolo.
Obilaženi su tereni koji su prethodno odabrani prema vegetacijskom sastavu šume kao potencijalna
staništa. Od desetak odabranih lokacija na 8 je konstatovano prisustvo tartufa. Prikupljeni uzorci su
očišćeni od zemlje i deponovani u zamrzivač do slanja na determinaciju. Determinaciju je obavio
naš dugogodišnji suradnik Dragiša Savić putem mikroskopskog pregleda spora. Mikroskopske
osobine većine uzoraka ispitane su u svežem, živom stanju u vodi sa česme (Baral 1992) korišćenjem
transmisionog svetla mikroskopa (Olympus BX 51) tehnikom svetlog polja. Preseci slobodnom
rukom su pravljeni žiletom. Reakcija sa jodom je testirana sa Lugolskim rastvorom koja je sadržala
koncentrat joda oko 0,5-1 % (Baral, 1987). U slučaju herbarijumskih primeraka, himenijalni fragmenti
su rehidrirani vodom.
REZULTATI SA DISKUSIJOM
Determinaciom priukupljenih uzoraka konstatovano je prisustvo 5 vrsta tartufa u rezervatu
Zasavica, od toga 3 vrste (Tuber aestivum, Tuber brumale, Tuber macrosporum) su crni tartufi a dve
vrste (Tuber magnatum i Gymnomyces xanthosporus) su beli tartuf.
Pregled tartufa u rezervatu Zasavica:
SPECIES 1: TUBER AESTIVUM Vittadini 1831

Plodonosno telo: je okruglastog oblika, prečnika do 10 cm. Peridium čine krupni piramidalni
izraštaji veličine do 7 mm, mrkocrne boje. Gleba je čvrsta beličasta posle sve tamnije u braon nijansama
gusto prošarana belim linijama. Blagog ukusa, miris podseća na mešavinu belog luka i starog sira.
Izgled tartufa Presek tartufa Peridia Izgled spora pod uvećanjem
Stanište: veoma raširena vrsta čija plodonosna tela su ukopana i pojavljuju se od leta do zime u
šumama različitih vrsta (Tilia, Quercus, Populus, Colylus) do 1000 m.n.v.
Jestivost: jestiva vrsta koja se i komercijalno eksplatiše.
66
SPECIES 2: TUBER BRUMALE Vittadini 1831
Plodonosno telo: je okruglastog oblika, prečnika do 8 cm. Peridium mrežasto ispucao boje
tamnobraon do crne, grbe nisu izražene nego zaravnjene. Gleba je čvrsta, prvo beličasta posle sve
tamnija u crna mramorisana beličasto. Miris sa blago muskatnom komponentom.
Stanište: plodonosna tela su plitko ukopana i pojavljuju se od oktobra do marta u listopadnim

šumama do 1000 m.n.v.
Jestivost: jestiva vrsta koja se i komercijalno eksplatiše.
SPECIES 3: TUBER MACROSPORUM Vittadini 1831
Plodonosno telo: je okruglastog oblika, prečnika do 6 cm. Peridium je ispucao na zaravnjene crne
i braon površine. Gleba je prvo beličasta onda u sve tamnijim crvenomrkim do gotovo crnim tonovima,
gusto mramorisanim izuvijanim belim linijama. Miris izrazit na beli luk.
Stanište: plodonosna tela su ukopana i pojavljuju se od jeseni do zime listopadnim šumama

najčešće ispod vrste Quercus robur i Populus alba do 300 m.n.v.
Jestivost: aromatična i jestiva vrsta
67
SPECIES 4: TUBER MAGNATUM Pico 1788
Plodonosno telo: je nepravilnog krtolastog oblika, prečnika do 6 cm, u ekstremnim slučajevima
20 cm. Peridium je beo na preseku površina uvek sa primesama sive, oker i žute, nikad potpuno glatak.
Gleba je prvo beličasta onda u žutin, sivim i ružičastim tonovima, prošarana belim linijama. Miris
kompleksan i izrazito jak.
Izgled tartufa Presek tartufa Peridia Izgled spora pod uvećanje
Stanište: plodonosna tela su duboko ukopana, u listopadnim šumama duž reka do 300 m.n.v.
Jestivost: jestiva i začinska vrsta
SPECIES 5: GYMNOMYCES XANTHOSPORUS

(Hawker) A.H. Sm. 1963
Plodonosno telo: Bazidiokarp 0,5-2 cm u prečniku, površina je glatka, u početku bledo crveno-
braonkasta, kada sazri crveno-braonkasta, dok su delovi tamno crveno-braonkasti ili čak crni. Osnova
pretežno bledo žuta dok bliže sredini otkriva belikčaste ploče sa obiljem bledo žutih do bledo braon
spora koje oblažu neravnomerno raspoređeni lavirint lokula.
Izgled tartufa Presek tartufa Peridia Izgled spora pod uvećanje
Stanište: plodonosna tela su ukopana u zemlji, najčešće ispod hrastova (Quercus spp) i borova
(Pinus spp).
Jestivost: u Evropi spada u konzumne vrste.
Prve četiri zabeležene vrste su široko poznate i prisutne na teritoriji Srbije, uglavnom uz velike
reke Sava, Dunav, Tisa Morava,...... u ravnici i kotlinama, ali se nalaze i na brdovitim terenima (zona
hrasta i graba) i na planinama i listopadnim i mešovitim šumama (zona bukve).
Pronađena vrsta belog tartufa Gymnomyces xanthosporus je nova za Srbiju. Vrste iz roda
Gymnomyces poznate su iz Amerike, Azije i zapadne Evrope (Merényi, Z., 2014), dok prema
Whitebeck, (2003) rod Gymnomyces posebno rasprostranjen u Severnoj Americi. U Evropi ima dve
vrste iz ovog roda i to su: G. ilicis i G. xanthosporus. Vrsta G.ilicis prisutna je u Španiji (Barselona) i
na jugu Francuske (Merényi, Z., 2014). Prema Knudsen,H.,Vesterholt,J.,(2012) G. xanthosporu se javlja
samo u Severnoj Evropi, međutim vrsta je nađena i u: Španiji okolina Girona u mešovitoj šumi Aceri-
Fraxi-Coryllus na 1100 m.n.v (Merényi, Z., 2014); Mađarskoj (Merényi, Z., 2014); Britaniji (Engleska,
68
Vels) u šumama ispod Picea abis (Kreisel, H., 2001); Turskoj u plantažama Populus x euroamericana
ali i u prirodnim šumama Pinus-a i Quercus-a (Türkoğlu,A., Gastellano, A. M., 2013), zatim prisustvo
ove vrste u Turskoj navode Sesli,Denchev, (2008) i Türkoğlu et.al., (2015). Vrsta se nalazi na Appendix
II Red Data Species in Wales sa statusom VU/D2 po IUCN kategorizaciji (Rotherae,M.,2003). Svih pet
vrsta tartufa najviše su nađeni u šumama Calamagrostis -Salicetum cinerea; Populeto-Salicetosum
subass.Ruboetosum; Salicetum albae (Slika 2 b) a nešto sitniji primerci i sa manjim brojem primeraka
nađeni su i u šumama Genisto elate-Quercetum ssp. Leucoio-Fraxinetum angustifolie (Slika 2 a)
(Erdeši,J.,Janjatović,G., 2001)
2a 2b
Slika 2 Tipovi šuma kao staništa tartufa
ZAKLJUČAK
U šumama Specijalnog rezervata prirode Zasavica konstatovano je 5 vrsta taetufa od toga 3
vrste su crni tartufi (Tuber aestivum, Tuber brumale, Tuber macrosporum) a dve vrste su beli tartuf
(Tuber magnatum i Gymnomyces xanthosporus). Četiri zabeležene vrste su široko poznate i prisutne na
teritoriji Srbije, uz velike reke Sava, Dunav, Tisa Morava u ravnici ali se nalaze i u zona hrasta i graba i
u zoni bukve. Pronađena vrsta belog tartufa Gymnomyces xanthosporus je nova za Srbiju.
69
LITERATURA
1. Baral, H-O., (1987): Lugol’s solution/iki versus Melzer’ reagent- Mycotaxon 29: 399-450
2. Baral, H-O., (1992): Vital versus herbarium taxonomy: morphologi cal difference between living and dead cells of
ascomycetes and their taxonomic implications- Mycotaxon 44: 333-390
3. Erdeši, J., Janjatović, G. (2001): Šumski ekosistemi rezervata Zasavica, Zbornik naučnog skupa Zasavica 2001 -
monografija, Sremska Mitrovica
4. Knudsen,H.,Vesterholt,J.,(2012): Funga nordica: agaricoid, boletoid and cyphelloid genera (2nd edition)
5. Kreisel, H., (2001): Checklist of gasteral and secotioid Basidiomycetes of Europae, Africa and the Middle East
Osterrechishe,Mycologi Sche Gasellochait, Austria, 213, 270 pp
6. Merényi, Z., 2014): Molekuláris biológiai és ökológiai vizsgalatok hipogeikus gombákon Eötvös Loránd
Tudományegyetem, Biológiai intézet, Növényélettani és molekuláris Növénybiologiai Tanszek, Universitas
Budapestinensis de rolando eotvos nominata, Budapest, 54-55 pp
7. Montecchi, A., Sarassini, M., (2000): Funghi ipogei d’Europa, Associayione Micologica Bresadola-Fondacione Centro
studi Micologici, Trento-Vicenza, 714 pp
8. Rotherae,M., (2003): The rare Mushrooms of Wales II (Arevised red data list of Welsh macrofungi consultant Mycologist,
Cambrian Institute of Mycology, flat 2, Priordy, Lampeter, Ceredigion SA487DQ)
9. Sesli, E., Denchev, C., (2008): Checklist of the Myxomycetes, Larger ascomycetes and larger basidiomycetes in Turky,
Micotaxon 106: 65-67
10. Türkoğlu, A., Castellano, A. M., Trappe,M.J., Yaratanakul, Güngör,M., (2015): Turkey’s diverse geography and climates
foster a rich hypogeous mycota, 31thInternational Conference on Mycorthisa
11. Türkoğlu,A., Castellano, A. M., (2013): New records of truffle fungi (Basidyomicetes) from Turkey, turskish Journal of
Botany, TurkJBot,TÜBITAK,37: 970-976
12. Uzelac,B., (2009): Gljive Srbije i zapadnog Balkana, BGVLogik.Beograd, 10, 32-33, 64-67
13. Whitebeck, K.L., (2003): Systematics of pacific northwestern species of the genus Gymnomyces infer red from nuclear
ribosomal DNA internal transcribed specer sequences pho thesis, Oregon state University
70
SEKCIJA:
FLORA I VEGETACIJA REZERVATA
NAJZNAČAJNIJI PREDSTAVNICI VASKULARNE
FLORE U SPECIJALNOM REZERVATU PRIRODE
“ZASAVICA” 1
THE MOST IMPORTANT REPRESENTATIVES OF

VASCULAR FLORA IN ZASAVICA SPECIAL NATURE
RESERVE
Ranko Perić1, Mihajlo Stanković2, Vida Stojšić2
Abstract: This paper provides basic data about the most important vascular plant taxa recorded
on the territory of Zasavica Special Nature Reserve. Based on the main legal acts and conservation
documents governing the species and habitat protection in Serbia and EU from the total of 657 plant
species and subspecies recorded in Zasavica we selected 45 vascular plant taxa on the species (41) and
subspecies (4) level. For the most threatened taxa on the national level and for some species considered
to be very rare in Serbia are given detailed data concerning their distribution, general habitat preferences
and (sub)populations in Zasavica. These data are essential for the selection of most threatened plant
groups (related to their habitat types which here are used in a broad sense) and floristically most valuable
sites on the territory of Zasavica.
Key words: nature protection, biodiversity, chorology, wetlands, Serbia.
Izvod: U članku su dati osnovni podaci o najvažnijim vrstama vaskularne flore zabeleženim na
teritoriji Specijalnog rezervata prirode “Zasavica”. Na osnovu osnovnih zakonskih i konzervacionih
dokumenata koji regulišu zaštitu vrsta i staništa u Srbiji i EU je od ukupnog broja od 657 vrsta i
podvrsta biljaka zabeleženih na Zasavici izdvojeno 45 taksona vaskularnih biljaka na nivou vrste (41)
i podvrste (4). Za taksone koji su najugroženiji na nacionalnom nivou kao i za neke vrste za koje je
procenjeno da su veoma retke u Srbiji su dati detaljni podaci o njihovom rasprostranjenju, opšti podaci
o njihovim staništima i (sub)populacijama na Zasavici. Navedeni podaci su od suštinskog značaja za
izdvajanje najugroženijih grupa biljaka (u odnosu na tipove staništa na kojima se javljaju i koji su ovde
uzeti u širem smislu) i floristički najvrednijih lokaliteta na teritoriji Zasavice.
Ključne reči: zaštita prirode, biodiverzitet, horologija, vlažna područja, Srbija.
UVOD
Mačva je okružena sa zapada rekom Drinom, sa severa i istoka Savom i Zasavicom, a sa juga pritiču
rečice Batar, Bitva, Jerez i brojni manji vodotokovi koji je natapaju sa svih strana. Prostrani i propusni
kvartarni drinski nanosi peska i šlјunka i česta pomeranja tokova Drine, Save i manjih vodotoka duž
njih uz za Mačvu karakterističan visok nivo podzemnih voda su bitno doprineli obrazovanju brojnih
bara, lokvi, mrtvaja i depresija. Izolovan pogranični položaj Zasavice u krajnjem severozapadnom
delu nekadašnje Otomanske carevine pa zatim kneževine Srbije, nizijske šume i neprohodni barski
i močvarni tereni su sve do sredine 19. veka činili ovaj predeo skoro netaknutim. Za svega nekoliko
generacija nakon sticanja pune nezavisnosti kneževine Srbije od Turaka (1878) osnovne predeone i
prirodne karakteristike Mačve su nakon krčenja šuma i hidromeliorativnih radova temelјno izmenjene
(Карић, 1887: 633, 635; Vukićević i sar., 1966: 23). Takođe, interesantni su navodi o nekadašnjoj
raširenosti nizijskog treseta na području Zasavice (Домбровски, 1895: 67), koji je danas ovde delimično
očuvan.
1 Pokrajinski zavod za zaštitu prirode, ul. Radnička 20a, 21000 Novi Sad (e-mail: ranko.peric@pzzp.rs).
2 Specijalni rezervat prirode „Zasavica“ (e-mail: zasavica@zasavica.org.rs).
73
Tokom ovog, sa stanovišta trajanja prirodnih procesa, skoro beznačajnog perioda, označenog u
lјudskoj istoriji sa nekoliko decenija mira između brojnih ratova, mali broj botaničara i fitocenologa koji
su se zatekli u ovim krajevima je stigao da jednim delom prouči njihov bilјni svet potpunije. Osnivač
srpske botanike dr Josif Pančić je u avgustu 1879. godine nakratko prošao ovim krajem na putu od od
ušća Drine do Šapca (Панчић, 1884: 10). Prve podatke o flori Zasavice daje Pančićev učenik Živojin
Jurišić, koji je bio rodom iz Crne Bare i u više navrata je proučavao Zasavicu i okolinu (Jуришић,
1901; Stojšić & Panjković, 1999: 306; Vučković & Panjković, 1999: 297). U okviru prikaza šumskih
i močvarnih fitocenoza Mačve (Vukićević i sar., 1966) delimično je i obuhvaćeno područje Zasavice.
Nakon ustanovlјenja Specijalnog rezervata prirode „Zasavica“ (1997) proučavanja flore i vegetacije a
naročito vodene i močvarne vegetacije su intenzivirana (Stojšić & Panjković, 1999: 306; Butorac, 1999:
300; Vučković & Panjković, 1999; Vukov i sar., 2000; Grdović & Blaženčić 2001; Igić i sar., 2001;
Vukov i sar., 2001; Erdeši & Janjatović, 2001; Vukov, 2003; Obratov-Petković i sar., 2007; Perić &
Stanković, 2007; Stanković, 2007; 2011; 2012; Tomović & al., 2009; Bartula & al., 2011; Čavlović i sar.,
2011; Vukov & al., 2012a; Dobretić & al. 2012).
U periodu od 2003. do 2017. godine obavljena su terenska istraživanja flore Specijalnog rezervata
prirode „Zasavica“ i okoline. Na osnovu prikuplјenog materijala, herbarskih podataka iz zbirke
Pokrajinskog zavoda, zbirke „Pokreta gorana Sremska Mitrovica“ i literaturnih izvora zabeleženo
je 657 taksona jetrenjača, mahovina i viših bilјaka na nivou vrste (637) i podvrste (20) svrstanih u
364 roda, 115 familija, 77 redova, 14 podklasa, 7 klasa, 5 razdela i jedno carstvo. Utvrđeno je i 45
infraspecijskih taksona na nivou varijeteta (17), subvarijeteta (1), forme (24), luzusa (1) i monstrozitasa
(2) (Perić & Stanković, unpublish.).
Cilј ovog rada je prikaz nacionalno i međunarodno najznačajnijih predstavnika vaskularne flore
zabeleženih na području Specijalnog rezervata prirode „Zasavica“ koji predstavlјaju floristički i
fitogeografski najinteresantnije pojave na ovom području, deo su temelјnih vrednosti prirode na osnovu
kojih je i ustanovlјen rezervat i osnov za buduće planove i programe njegove zaštite.
MATERIJAL I METODE
Biljni materijal je deponovan u zbirke Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode u Novom Sadu i
Specijalnog rezervata prirode „Zasavica“ u Sremskoj Mitrovici. Nomenklaturni i taksonomski status
su usklađeni sa Euro+MedPlantbase.
Kriterijum za izdvajanje vrsta kao nacionalno i međunarodno značajnih je njihovo prisustvo na
listama zaštićenih i ugroženih vrsta navedenim u okviru osnovnih pravnih i stručnih akata u Srbiji i
Evropskoj Uniji. U okviru rada su u razmatranje uzeti sledeći dokumenti: „Pravilnik o proglašenju
i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divlјih vrsta bilјaka, životinja i glјiva“ (Službeni glasnik
RS, 5/10, 47/11, 98/16), „Crvena knjiga flore Srbije I“ (Ur. Stevanović, 1999), „Preliminarna Crvena
lista flore Srbije i Crne Gore sa statusima ugroženosti prema kriterijumima IUCN-a iz 2001
godine“(Ур. Стевановић, 2002), Dodatak I Bernske konvencije (strogo zaštićene vrste) (App. I,
strictly protected plant species, 1992 and 1999 rev., Appendix 1/ Annexe 1) i CITES lista (Convention
on International Trade in Endangered Species of Wild Fauna and Flora, Appendix 2). Pored ovih vrsta,
u radu je prikazan i manji broj vrsta sa područja rezervata koje se ne nalaze na navedenim listama ali
se na osnovu dostupnih herbarskih i literaturnih izvora mogu okarakterisati kao retke u vaskularnoj
flori Srbije.
Istraživano područje u fitogeografskom pogledu pripada panonskoj provinciji (sveze Alno-Quercion
roboris Ht. (1937) 1938 i Quercion pubescentis-petraeae Br.-Bl. 1931) u okviru srednjeevropsko-
balkansko-ilirskog podregiona srednjeevropskog regiona sa izraženim uticajima zapadno mezijske
provincije (sveze Quercion frainetto Ht. 1954 i Quercion petraeae-cerris (Lakušić 1976) Lakušić &
Jovanović 1980) srednjeevropskog regiona, panonske provincije pontsko-južnosibirskog regiona i u
manjoj meri ilirske provincije srednjeevropskog regiona (Stevanović i sar., 1999: 16, 17; Гајић, 1984:
377 ).
74
U grupi nacionalno i međunarodno značajnih vrsta zabeleženo je 45 taksona u rangu vrste (41)
i podvrste (4). Od toga je 13 strogo zaštićenih vrsta, odnosno 25 vrsta sa četiri podvrste u kategoriji
zaštićenih sa izuzetkom komercijalnih („Pravilnik o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih
divlјih vrsta bilјaka, životinja i glјiva“, Službeni glasnik RS, 5/10, 47/11, 98/16). Na „Preliminarnoj
Crvenoj listi flore Srbije i Crne Gore sa statusima ugroženosti prema kriterijumima IUCN-a
iz 2001 godine“(Ур. Стевановић, 2002) su navedene 24 vrste i 3 podvrste i to jedna (Aldrovanda
vesiculosa) u kategoriji kritično ugroženih (CR), sedam (Cardamine parviflora, Hippuris vulgaris,
Hottonia palustris, Lindernia procumbens, Potamogeton acutifolius, Ranunculus lingua, Urtica
kioviensis) u kategoriji ugroženih (EN), pet (Dryopteris carthusiana, Leucojum aestivum, Stratiotes
aloides, Thelypteris palustris, Tripolium pannonicum subsp. pannonicum) u kategoriji ranjivih (VU),
dok ostale vrste usled nedovolјne količine podataka potrebnih za procenu tačne kategorije ugroženosti
imaju kombinovane kategorije ugroženosti: CR-VU (DD) (1), EN-VU (DD) (4), VU-NT (DD) (4), VU-
LC (DD) (1) i NT-LC (DD) (1). Status ugroženosti aldrovande (Aldrovanda vesiculosa) i rebratice
(Hottonia palustris) je dat u skladu sa najnovijim procenama (Tomović & al., 2009: 34, 39).
Četiri vrste (Aldrovanda vesiculosa, Lindernia procumbens, Salvinia natans, Trapa natans) su
navedene u Dodatku I Bernske konvencije kao strogo zaštićene (App. I, strictly protected plant species,
1992 and 1999 rev., Appendix 1/ Annexe 1).
Na CITES listi (Convention on International Trade in Endangered Species of Wild Fauna and
Flora, Appendix 2) se nalaze tri vrste i jedna podvrsta (Cephalanthera damasonium, Galanthus nivalis
subsp. nivalis, Anacamptis palustris) (Tab. 1).
Tabela 1. Vrste vaskularne flore značajne za očuvanje biodiverziteta zabeležene na području

Specijalnog rezervata prirode „Zasavica“.
Crvena Zaštićene
Stepen
Lista Strogo (sa izuzetkom CITES Bernska
TAKSON ugroženosti
flore zaštićene komercijalnih konvencija
IUCN
Srbije vrsta)
1 Acorus calamus L./ iđirot √
CR (Tomović &
2 Aldrovanda vesiculosa L./ aldrovanda √ √ √
al., 2009)
Allium angulosum L./ olučasti luk
3 √
(Anačkov, 2009)
Anacamptis palustris (Jacq.) R. M.
4 Bateman, Pridgeon & M. W. Chase/ √ √ EN-VU (DD) √
veliki kaćunak
5 Arum orientale Bieb. √ √ VU-NT (DD)
6 Callitriche palustris L./ vodena bradica √ √ EN-VU (DD)
7 Cardamine parviflora L. √ √ EN
8 Carex acuta L./ šilјata oštrica √
75
Cephalanthera damasonium (Miller)
9 √ √
Druce/ krupnocvetna bela zavrata
Colchicum autumnale L./ mrazovac
10 √
(Erdeši & Janjatović, 2001)
11 Cyperus glomeratus L./ gronjasti šilј √ √ NT-LC (DD)
Cyperus serotinus Rottb./ crveno-mrki

12 √ NT-LC(DD)
šilj
Dryopteris carthusiana (Vill.) H. P.
13 √ √ VU
Fuchs/ bodlјikava paprat
Eleocharis acicularis (L.) Roemer &
14 √
Schultes/ igličasta zukva
Erysimum cheiranthoides L. subsp.
15 √ √ VU-NT (DD)
cheiranthoides
Euclidium syriacum (L.) W. T. Aiton/
16 √
klјunovrat
Galanthus nivalis L. subsp. nivalis/
17 √ √
visibaba
18 Galium rubioides L. √
Hesperis sylvestris Crantz subsp.

19 √ √ VU-NT (DD)
sylvestris
Hippuris vulgaris L.
20 √ √ EN
borak
EN (Tomović &
21 Hottonia palustris L./ rebratica √
al., 2009)
Leucojum aestivum L./
22 √ √ VU
dremovac
Lindernia procumbens (Krock.) Philcox/
23 √ EN √
lјubor
Lythrum tribracteatum Salzm. &
24 √
Sprengel/ potkonjak
Nuphar lutea (L.) Sm./
25 √
žuti lokvanj
26 Nymphaea alba L./ beli lokvanj √
Potamogeton acutifolius Link/ oštrolisna

27 √ √ EN
resina
28 Potamogeton pusillus L./ mala resina √
Potamogeton trichoides Cham. &

29 √ √ EN-VU (DD)
Schltdl./ vlasasta resina
30 Ranunculus lingua L./ jezičasti lјutić √ √ EN
31 Salvinia natans (L.) All./ vodena paprat √
Schoenoplectus triqueter (L.) Palla/

32 √ √ CR-VU (DD)
trostrana zuka
33 Stratiotes aloides L./ testerica √ √ VU
Thelypteris palustris Schott/ močvarna

34 √ √ VU
paprat
76
35 Thymelaea passerina (L.) Coss. & Germ. √ √ VU-NT (DD)
Trapa natans agg. (incl. Trapa longicarpa

36 √ √
Janković)/ vodeni orašak
Tripolium pannonicum (Jacq.) Dobrocz.
37 √ √ VU
subsp. pannonicum/ panonski zvezdan
38 Urtica kioviensis Rogow./ barska kopriva √ √ EN
39 Utricularia australis R. Br./ mešinka √ √ ЕN-VU (DD)
40 Utricularia vulgaris L./ mešinka √
41 Zannichellia palustris L./ žabokrečina √ √ V U-LC (DD)
U okviru ove grupe u floristički najinteresantnije i na teritoriji Srbije najugroženije vrste

zabeležene na području rezervata se ubrajaju: aldrovanda (Aldrovanda vesiculosa), borak (Hippuris
vulgaris), rebratica (Hottonia palustris), jezičasti ljutić (Ranunculus lingua), barska kopriva (Urtica
kioviensis), močvarna paprat (Thelypteris palustris), veliki kaćunak (Anacamptis palustris), broć
(Galium rubioides), ljubor (Lindernia procumbens), mešinka (Utricularia australis) i trostrana zuka
(Schoenoplectus triqueter).
Aldrovanda (Aldrovanda vesiculosa) spada u vrste za koje se pretpostavlјalo da su iščezle iz
flore Srbije (Janković & Stevanović, 1999: 100) sa poslednjim nalazima u okolini Beograda, Blaca i
na Obedskoj bari (Панчић, 1884: 115; Црногорац, 1890: 235; Gjurašin, 1913: 136). Tokom 2005. i
2006. godine utvrđeno je njeno prisustvo na 7 km toka Zasavice duž Valјevca do Šumareve ćuprije,
pretežno u kontaktnoj zoni između pojasa trske i rogoza i slobodne vode u okviru vegetacije klasa
Lemnetea minoris W. Koch & Tx. 1955 i Utricularietea intermedio-minoris Den Hartog & Segal 1964
em. Pietsch 1965. Na nekim deonicama toka je zabeleženo i po 20 jedinki na m2 (Stanković, 2007:
35-36). Javlјa se u stajaćim ili sporotekućim vodama nizijske zone koje naginju distrofiji (Janković
& Stevanović, 1999: 101). Razmnožava se semenima i vegetativno. Kod svih pregledanih primeraka
na Zasavici nisu nađena semena, već samo turioni. Rasejava se autohorijom, pomoću vode i životinja
(Soó, 1968: 392). U mnogim zemlјama je nestala sa niza staništa, naročito u zapadnoj i srednjoj Evropi
(Jalas & al., 1999: 35). Većina jedinki sa Zasavice je imala oko 5-13 cm dužine (neke i 24 cm). Ako se
ima u vidu podatak da je njen godišnji prirast svega 1 cm (Saito, 1972 & Mazrimas, 1978 in Stanković,
2007: 35-36) to ukazuje da je aldrovanda ovde bila prisutna barem jednu deceniju. Nakon 2006. godine
vrsta više nije pronađena u Rezervatu. Na osnovu posmatranja sprovedenih tokom 2005. i 2006. godine
ustanovlјeno je da su optimalna staništa aldrovande u malim oknima unutar pojasa rogoza površine
ispod 0,5 m2 i dubine oko 40 cm (Stanković, 2007: 36). U okviru međunarodnih volonterskih kampova
(2005. i 2006. godine) delovi vodotoka Zasavice duž Valјevca do Šumareve ćuprije su očišćeni od
„čepova“ testerice (Stratiotes aloides), čime je povećan protok. Ovo je uz veliki vodostaj 2006. godine
moglo dovesti do većeg „ispiranja“ okana u kojima su se razvijale aldrovande, pa je baš u tom periodu
utvrđena njena pojava i u koritu na navedenoj deonici toka. Pošto se nizvodno od očišćenog dela korita
(prema Ostrovcu) nalaze ponovo čepovi testerice, gde je protok otežaniji a talasi slabiji (nema kretanja
turističkog broda), postoji mogućnost da se ovde unutar pojasa rogoza mogu još uvek naći primerci
aldrovande.
Borak (Hippuris vulgaris) je u Srbiji u novije vreme zabeležen na Gornjem Podunavlјu, Perleskoj
bari, dok na lokalitetu kod Suseka (Stojšić !) nije potvrđen, a sa ostala 4 poznata lokaliteta (okolina
Kaća, Zrenjanina, Sremskih Karlovaca i Beograda) najverovatnije je iščezao (Vučković & Panjković,
1999: 297). Na području SRP „Zasavica“ je zabeležen poslednji put 1999. godine sa svega par primeraka
na kupalištu kod Banovog Polјa (jedini poznati lokalitet).
77
Rebratica (Hottonia palustris) je u Srbiji poznata sa 18 UTM tačaka od čega je u novije vreme
potvrđena na 6 (Butorac, 1999: 300; Tomović & al., 2009: 39). Na Zasavici je zabeležena na 24
lokaliteta (Jovača, Simića ćuprija, Ljubinkovića ćuprija, Široka bara, Prekopac, Batar, Batar-Vrtače,
Raševića ćuprija, Ravnjanska ćuprija, Čuturina kafana, Trebljevine, Radenković, Vrbovac, Pačja bara,
Šumareva ćuprija, Valjevac, Preseka, Češljuška Bitva, Turske livade, Bitva, Koljšanski kanal, Cerik,
Sadžak). Poslednja procenjena brojnost subpopulacije na manjem broju lokaliteta je iznosila preko
1000 reproduktivno zrelih jedinki (Tomović & al., 2009: 39). Ulazi u zajednice stajaćih i sporotekućih
voda u okviru reda Potametalia W. Koch 1926 i močvarne vegetacije unutar sveze Alnetea glutinosae
(Malcuit. 1929) Meijer Dress 1936. Tokom proteklih 10 godina su utvrđena značajna sezonska variranja
u brojnosti i prostornom rasporedu jedinki, pri čemu je deo subpopulacije iz korita Zasavice migrirao
u bočne kanale (Kolјšanski kanal i drugi). Ovo je bilo uslovlјeno promenama nivoa voda i povećanjem
amplitude talasa nakon čišćenja korita 2006. godine.
Jezičasti lјutić (Ranunculus lingua) je vezan za ivice bara i močvara gde obično obrasta periferne
delove trstika (Phragmitetum communis Schmale 1939 ) i zajednice uskolisnog rogoza (Typhetum
angustifoliae Pign. 1953) sa dubinom vode do 50 cm. U Srbiji je poznat sa 18 UTM tačaka, pri čemu
je njegovo prisustvo potvrđeno u novije vreme na Gornjem Podunavlјu, Zasavici, okolini Smilovaca i
Vlasine (Stojšić & Panjković, 1999: 306; Stojšić & Panjković, 2001). Na Zasavici je poslednjih godina
zabeležen na 14 lokaliteta: Ribnjača, Batar, Bostanište, Poljansko, Zovik, Batve, Vrbovac, Šumareva
ćuprija, Valjevac (Acina koliba, Isina koleba, Kendrešića vikendica), Preseka, Češljuška Bitva, Bitva,
Lug i Sadžak gde se javlja na aluvijalnoj mulјevitoj podlozi. Na većini staništa se javlјa u malom broju
jedinki. Na Bataru je zabeležen i u sastojinama johe (Alnus glutinosa). Pored izrazitih fluktuacija
populacije (na pr. između Isine kolebe i Šumareve ćuprije) ukupan broj reproduktivno zrelih jedinki za
sliv Zasavice iznosi oko 500-550 tj. ne odstupa mnogo u odnosu na raniju procenu (Stojšić & Panjković,
1999: 306) što čini preko 50% populacija na nacionalnom nivou (Dobretić & al. 2012: 30!).
Barska kopriva (Urtica kioviensis) se javlјa duž ostataka starih rečnih tokova sa razvijenim slojem
nizijskog treseta u okviru sveze Phragmition communis W. Koch 1926 i reda Alnetea glutinosae Br.-Bl. &
Tx (Soó 1970: 483). U Srbiji je zabeležena na Obedskoj bari, u okolini Petrovaradina, Čelareva, Kovina,
Doroslova, Srbobrana, Turije, Šapca, u Bosutskim šumama i na Zasavici (Миловановић, 1949: 132;
Obradović & Butorac, 1975: 192; Igić & al., 2001: 45-46; Stojanović i sar., 2007: 75; Татић и Петковић,
2012: 93). Na Zasavici je zabeležena na 22 lokaliteta (bara Ribnjača, Simića ćuprija, Ljubinkovića
ćuprija, Prekopac, Batar, Banovo Polje, Ravnjanska ćuprija, Čuturina kafana, Trebljevine, Bostanište,
Gajića ćuprija, Batve, Pačja bara, Vrbovac, Šumareva ćuprija, Valjevac, Turske livade, Preseka, Bitva,
Sadžak, Cerik, Ostrovac). Pored značajnih fluktuacija u brojnosti jedinki uočenih tokom protekle
decenije procenjeno je da subpopulacije na Zasavici čine preko 40% populacija na nacionalnom nivou
(Dobretić & al. 2012: 30).
Močvarna paprat (Thelypteris palustris) obrasta plitke sporotekuće ili stajaće hladnije vode
u starim koritima i jezerima sa razvijenim slojem treseta, gde obrazuje busenove sa zemlјom i
mulјem (Јанковић, 1997: 123). U Srbiji je poznata sa 20 UTM tačaka a u novije vreme je potvrđena
na 10, od čega je 8 na području AP Vojvodine (Илић-Вукићевић, 1956а: 162; Вукићевић, 1992:
136; Петровић, 2010: 108). U Posavini (Obedska bara) se javlјa takođe i unutar reliktne zajednice
Thelyptero-Phragmito-Salicetum cinereae M. Jank. 1994 gde ima subedifikatorsku ulogu (Јанковић,
1997: 121). Na Zasavici je utvrđena dosada na 10 lokaliteta: Prekopac, Trebljevine, Bostanište, Skelice,
Pačja bara, Vrbovac, Turske livade, Preseka, Sadžak, Ostrovac. Sa većim brojem jedinki se javlјa u
donjem delu toka u zajednicama sveze Phragmition communis W. Koch 1926, dok je na Pačjoj bari
zabeležena sporadično zajedno sa ivom (Salix cinerea). Prisustvo ove retke i reliktne vrste ukazuje
na postojanje nizijskog treseta u čijem obrazovanju i učestvuje. Nizijska tresetišta su veoma fragilna
staništa i zajedno sa mangrovama i koralnim grebenjem su zbog njihovog gubitka i degradacije na
globalnom nivou, kao i usled njihove neobnovlјivosti (jer nastaju pod specifičnim uslovima tokom
dugog vremena) Ramsarskom konvencijom 2002. godine označena kao najranjiviji i najugroženiji tipovi
vlažnih staništa. Svaka nekontrolisana promena vodnog režima Zasavice može dovesti do njihovog
nestanka.
78
Veliki kaćunak (Anacamptis palustris) je vrsta vlažnih i močvarnih livada koja je u Srbiji
sporadično prisutna (Диклић, 1976: 66). Danas je ograničena na mali broj lokaliteta u Vojvodini (u
novije vreme potvrđen u okolini Subotice i Horgoša, Apatina, Novog Sada, na Carskoj bari) (Perić!).
Na Zasavici je 2010. godine pronađen mali broj primeraka (Stanković!) na lokalitetu Treblјevine u
zamočvarenoj šumskoj depresiji. Naknadnim proverama na ovom lokalitetu u junu 2011. vrsta nije
ponovo zabeležena.
U karakteristične vrste nizijskih vlažnih livada spada i Galium rubioides, koji je u Srbiji beležen
uglavnom duž Dunava, Save i Karaša (Панчић, 1874: 378; Рајевски, 1950: Фит. Таб.; Atanacković,
1954: 87; Илић-Вукићевић, 1956a: 166, 170; Илић-Вукићевић, 1956b: 225; Oбрадовић, 1961: 95;
Gajić, 1964: 244; Adamović, 1967: 144; Obradović & Panjković, 1980: 328; Никетић & Јовановић,
2002: 94; Петрић и сар., 2010: 49). Na Zasavici je nalažen uz donji tok reke (Sadžak, Turske livade,
Modran) i na Prekopcu. Značajan je kao indikator vlažnih livadskih staništa koja na području rezervata
imaju veoma malu površinu (ispod 10%) i spadaju u najugroženije tipove staništa (Dobretić & al. 2012:
27!).
U veoma retke članove privremene vegetacije močvarnih staništa ubraja se lјubor (Lindernia
procumbens). Podaci o njegovom prisustvu u Srbiji su oskudni i odnose se na par Pančićevih nalaza
u centralnoj i jugoistočnoj Srbiji, dok je u Vojvodini poznata iz okoline Obrovca. U novije vreme je
utvrđena u okolini Beograda i između Tomaševca i Orlovata (Pančić, 1856: 532, 1892; Петровић, 1996;
Вукојичић 1997 ap. Томовић и сар., 2007: 66, Славнић, 1951: 154, 156; Атанацковић, 1958: 147).
Pored ove vrste zajedno sa njom se javlјa slična severnoamerička vrsta Lindernia dubia i ona je na
području Zasavice češća, dok je L. procumbens zabeležena samo na ušću Batara u Zasavicu (Perić
& Stanković, 2007: 27). Svi predstavnici roda Lindernia poseduju specifične saponine linderniozide,
koji im daju otpornost prema herbicidima na bazi sulfonil-ureje, pa pomenute vrste imaju prednost na
staništima gde je voda zagađena ovim materijama (Kovačić, 2005: 472).
Mešinka (Utricularia australis) se razvija u mezomorfnim do slabo kiselim stajaćim i
sporotekućim plitkim vodama umereno bogatim hranjivim materijama. U Srbiji je poznata sa desetak
lokaliteta pretežno u Vojvodini (Обрадовић, 1986: 179-180; Петрић и сар., 2010: 46). Na Zasavici
je utvrđena u delu toka kod meandra Valјevac (Igić i sar., 2001: 45). Kasnijim istraživanjima njeno
prisustvo nije potvrđeno (Vukov & al., 2012a: 1615).
Trostrana zuka (Schoenoplectus triqueter) je u proteklih 60 godina u Srbiji zabeležena na
svega nekoliko lokaliteta (Obedska bara, okolina Kovilјa i Kaća, „sremske slatine“) a u novije vreme
je utvrđena sa malim brojem jedinki samo u okolini Gardinovaca (Panjković i Perić!) i na Zasavici
(Banov brod, Jovača).
Prilikom florističkih istraživanja Rezervata i okoline utvrđeno je prisustvo određenog broja vrsta o
čijem rasprostranjenju u flori Srbije u dostupnim literaturnim izvorima i herbarskim zbirkama postoje
oskudni podaci, što ukazuje na florističku vrednost istraživanog područja i naglašava značaj njegovog
očuvanja.
U grupi retkih vrsta koje su karakteristične za privremene amfibijske zajednice niskih mulјevitih
obala klasa Isoëto-Nanojuncetea Br.-Bl. & Tx. 1943 i Bidentetea tripartitae Tüxen, Lohmeyer &
Preising ex von Rochow 1951 čije prisustvo ukazuje na postojanje stanišnih tipova prioritetnih
za zaštitu se izdvajaju Ammannia verticillata i Cyperus glaber. Submediteranska vrsta amanija
(Ammannia verticillata) je u Srbiji alohtona (Обрадовић & Пањковић-Матановић, 1986: 101) a do
sada je zabeležena na malom broju lokaliteta u Vojvodini, okolini Beograda i Kladova (Панчић, 1874:
303; Черњавски, 1950: 119; Славнић, 1951: 154, 160; Atanacković, 1958: 146; Јовановић-Дуњић,
1973: 7; Boža & al., 1980: 39) sa najvećim brojem nalaza u Posavini. Danas je postala veoma retka zbog
hidromeliorativnih radova, upotrebe herbicida i širenja invazivnih vrsta i zasada je utvrđena jedino na
Zasavici (ušće Batara i Lug) gde se javlјa na zabarenim njivama (Perić & Stanković, 2007: 26).
Šareni šilј (Cyperus glaber) je u Srbiji na severnoj granici areala. Ova vrsta je još u 19. veku
beležena na pojedinačnim lokalitetima, a sredinom prošlog veka Slavnić je navodi kao veoma retku,
tako da je njen nalaz u okolini Crne Bare (Banov brod) iz avgusta 2010. (Stanković!) jedini noviji
podatak za Srbiju (Славнић, 1951: 137, 144; Обрадовић 1987: 128). Javlјa se raštrkano na površini od
79
oko 10 × 20 m2 u vegetaciji zabarenih parloga (ass. Chlorocyperus glaber Slavnić 1951?).
Bleda oštrica (Carex pallescens) je obična vrsta na vlažnim pašnjacima i livadama, odnosno
tresetištima u planinskim krajevima Srbije (Јовановић-Дуњић, 1976: 237), ali je u nizijskom području
veoma retka. Pored starih podatka za Srem, Bezdan i Bogojevo (Zorkóczy, 1896: 107; Prodán, 1915: 204)
vrsta je zabeležena i na Jovači 1996. godine (Perić & Stanković, 2007: 29), što ukazuje na postojanje
uslova za formiranje nizijskog treseta na ovom lokalitetu.
Visoka lјubičica (Viola elatior) naselјava vlažne livade i žbunjake uz vodotokove. U Srbiji je
prisutna po nizijskim šumama i plavnim livadama Mačve, Srema i Pomoravlja (Илић-Вукићевић,
1956б: 225; Butorac, 1987: 53; Tomović & al., 2014: 39). U novije vreme je utvrđena na Zasavici (Perić
& Stanković, 2007: 26) gde se obično javlјa uz rubove šumskih sastojina u donjem toku Batara (Duge
Njive i obala Batara kod Banovog Polja) i duž Zasavice (Jovača, Staniševac, Raševića ćuprija, Preseka,
Valјevac, Sadžak, Turske livade, Sadžak).
Takođe, revizijom materijala je utvrđeno da su raniji podaci o prisustvu močvarne hajdučice
(Achillea asplenifolia) kod Ljubinkovića ćuprije (Perić & Stanković, 2007: 27; Stanković, 2011: 78;
2012: 123-124) pogrešni, dok se podaci o panonskom endemičnom Sadlerovom različku (Centaurea
sadlerana) na Jovači (Perić & Stanković, 2007: 28) odnose na vrstu Centaurea apiculata subsp.
spinulosa.
ZAKLJUČAK
Od 45 zabeleženih značajnih vrsta i podvrsta za vodena i močvarna staništa je vezano 26 ili
oko 57% značajne flore rezervata (Acorus calamus, Aldrovanda vesiculosa, Callitriche palustris,
Carex acuta, Cyperus glomeratus, C. serotinus, Eleocharis acicularis, Hippuris vulgaris, Hottonia
palustris, Lindernia procumbens, Lythrum tribracteatum, Nuphar lutea, Nymphaea alba, Potamogeton
acutifolius, P. pusillus, P. trichoides, Ranunculus lingua, Salvinia natans, Schoenoplectus triqueter,
Stratiotes aloides, Thelypteris palustris, Trapa natans agg., Urtica kioviensis, Utricularia australis,
U. vulgaris, Zannichellia palustris) što je jasan pokazatelj značaja rezervata kao jednog od centara
raznovrsnosti i očuvanja flore vlažnih područja u Srbiji.
Na drugom mestu su vrste i podvrste karakteristične za šumska područja ili rubove šuma sa 8
vrsta i 3 podvrste, odnosno blizu 25 % značajne flore (Arum orientale, Cephalanthera damasonium,
Colchicum autumnale, Dryopteris carthusiana, Erysimum cheiranthoides subsp. cheiranthoides,
Galanthus nivalis subsp. nivalis, Hesperis sylvestris subsp. sylvestris) što ukazuje na vrednost
preostalih šumskih fragmenata i naglašava potrebu njihovog očuvanja i proširenja u rezervatu.
Pored toga što je vaskularna flora rezervata i okoline relativno dobro istražena tokom proteklih
15 godina (Perić & Stanković, unpublish.), pri čemu je na terenu potvrđena većina ranijih navoda o
nalazištima značajnih vrsta i podvrsta, upadljivo mali broj zabeleženih i potvrđenih značajnih vrsta
vlažnih livada (Allium angulosum, Anacamptis palustris, Cardamine parviflora, Galium rubioides) u
odnosu na ukupnu floru rezervata ukazuje na to da su vrste vlažnih livada najugroženije na području
rezervata. U vreme uspostavlјanja zaštite veliki deo ovih livada je nakon meliorativnih radova bio
nepovratno izgublјen već decenijama, a preostale površine su svedene na uzan i iscepkan pojas između
korita Zasavice sa pritokama i okolnih polјoprivrednih površina. Zbog zagađenja i širenja invazivnih
bilјnih vrsta na njima danas su vlažne livade duž Zasavice degradirane a karakteristične vrste pred
izumiranjem.
U odnosu na prisustvo vrsta i podvrsta značajnih za očuvanje biodiverziteta i prisistvo negativnih,
pre svega antropogenih uticaja kao centri diverziteta flore na prostoru rezervata se izdvajaju sledeći
lokaliteti: Valјevac, Treblјevine, Sadžak, Turske livade, Jovača i Batar.
80
LITERATURA
1. Adamović, Ž. (1967): Zeuneriana amplipennis (Br. W.) endemični zrikavac u Srbiji (Tettigoniidae, Saltatoria). Zaštita
prirode 34: 139-147.
2. Anačkov, G. (2009): Taksonomija i horologija roda Allium L. 1754 (Amaryllidales, Alliaceae) u Srbiji. Univerzitet u
Novom Sadu, doktorska disertacija.
3. Atanacković, N. (1954): Biljnogeografska analiza petrovaradinskih potopljenih livada. Zbornik Matice Srpske, serija
prirodnih nauka 5: 86-89.
4. Атанацковић, Н. (1958): Прилог флори Бачке. Матица српска, Зборник за природне науке 14: 143-149. Нови Сад.
5. Bartula, M., Stojšić, V., Perić, R., Seeberg Kitnæs, K. (2011): Protection of Natura 2000 Habitat Types in the Ramsar Site
„Zasavica Special Nature Reserve“ in Serbia. Natural Areas Journal 31(4): 349-357.
6. Boža, P., Butorac, B., Ivković, O. (1980): Građa za dopunu “Flore SR Srbije”. Unija bioloških naučnih društava
Jugoslavije, serija G, Biosistematika Vol. 6(1): 37-55.
7. Butorac, B. (1987): Ređe biljke u flori Srema. Univerzitet u Novom Sadu, zbornik radova Prirodno-matematičkog
fakulteta, serija za biologiju 17: 45-57.
8. Butorac, B. (1999): Hottonia palustris L., In: Crvena knjiga flore Srbije 1 (Ur. Stevanović, V.), str. 299-301. Ministarstvo
za životnu sredinu Republike Srbije, Biološki fakultet Univerziteta u Beogradu, Zavod za zaštitu prirode Republike
Srbije. Beograd.
9. Црногорац, К. (1890): Ботанички део, In: Путовање наставника и ученика Друге Београдске гимназије по Србији
1889. године (Петровић, Н. Ј.), Наставник (Београд) 1 (1-6): 234-239.
10. Диклић, Н. (1976): Фам. Orchidaceae Lindl., In: Флора СР Србије VIII (Ур. Јосифовић, М.), 36-116. Српска
академија наука и уметности, одељење природно-математичких наука. Београд.
11. Домбровски, Е. (1895): Основи орнитологије сјеверозападне Србије. Гласник Земаљског музеја у Босни и
Херцеговини 1895: 63-104.
12. Čavlović, D., Ocokoljić, M., Obratov-Petković, D. (2011): Allochthonous woody taxa in Zasavica ecosystem. Biologica
Nyssana 2(1): 39-44.
13. Черњавски, П. (1950): Морфолошко-еколошка анализа рода Thymus из околине Београда. Гласник Природњачког
музеја српске земље, серија Б 3-4: 113-165.
Sabadoš, K., Bartula, M., Čalakić, D., Đekić, S.(2012): Valorizacija prirodnih vrednosti kao osnova za proširenje granica
Specijalnog rezervata prirode „Zasavica“, In: Zbornik radova „Zasavica 2012“, naučno-stručni skup sa međunarodnim
učešćem o istraživanju biodiverziteta (Ur. Simić, S.), str. 17-57. Pokret gorana Sremska Mitrovica.
15. Erdeši, J., Janjatović, G. (2001): Šumski ekosistemi rezervata „Zasavica“, In: „Zasavica 2001“-monografija radova
posvećenih istraživanjima u Specijalnom rezervatu prirode „Zasavica“ (Ur. Igić, R., Gajin, S. ), 57-64. Prirodno-
matematički fakultet, Institut za biologiju, Novi Sad i Goransko-ekološki pokret, Sremska Mitrovica.
16. Euro+Med (2006+): Euro+Med PlantBase-the information resource for Euro-Mediterranean plant diversity. [http://www.
emplantbase.org/home.html] (accessed: October 1st 2017).
17. Gajić, R. M. (1964): Pontiski, pontisko-submediteranski i subpontiski elemenat u flori Šumadije. Zaštita prirode 27-28:
239-248.
18. Гајић, М. (1984): Флорни елементи СР Србије, In: Вегетација СР Србије I (Ур. Сарић, М.), стр. 317-397. Српска
академија наука и уметности. Београд.
19. Gjurašin, S. (1913): Aldrovanda vesiculosa L. Pripadnica flore hrvatske. Nastavni Vjesnik (Zagreb) 22 (2): 133-137.
20. Grdović, S., Blaženčić, Ž. (2001): Prilog poznavanju mahovina rezervata „Zasavica“, In: „Zasavica 2001“-monografija
radova posvećenih istraživanjima u Specijalnom rezervatu prirode „Zasavica“ (Ur. Igić, R., Gajin, S. ), 35-41. Prirodno-
21. Igić, R., Stojšić, V., Vukov, D., Panjković, B. (2001): Retke i zaštićene biljke Zasavice, In: „Zasavica 2001“-monografija
radova posvećenih istraživanjima u Specijalnom rezervatu prirode „Zasavica“ (Ur. Igić, R., Gajin, S. ), 42-48. Prirodno-
22. Илић-Вукићевић, Е. (1956а): Неке асоцијације поплавних шума у Посавини. Гласник Шумарског факултета
(Београд) 12: 159-177.
23. Илић-Вукићевић, Е. (1956б): Прилог познавању лужњакових шума северозападне Србије. Гласник Шумарског
факултета (Београд) 12: 217-245.
24. Jalas, Ј., Suominen, J., Lampinen, R., Kurtto, A. (Eds.) (1999): Atlas Florae Europaeae 12. Resedaceae to Platanaceae.
Committee for Mapping the Flora of Europe, Helsinki, Societas Biologica Fennica, Vanamo.
25.
26. Јанковић, М. М. (1997): Thelyptero-Phragmito-Salicetum cinereae M. Jank. 1994, In: Вегетација Србије II, Шумске
заједнице 1 (Ур. Сарић, М.), 121-125. Српска академија наука и уметности, одељење природно-математичких
наука. Београд.
27.
28. Janković, М., Stevanović, V. (1999): Aldrovanda vesiculosa L., In: Crvena knjiga flore Srbije 1 (Ur. Stevanović, V.), str.
100-102. Ministarstvo za životnu sredinu Republike Srbije, Biološki fakultet Univerziteta u Beogradu, Zavod za zaštitu
prirode Republike Srbije. Beograd.
29. Јовановић-Дуњић, Р. (1973): Фам. Lythraceae Lindl., In: Флора СР Србије V (Ур. Јосифовић, М.), 1-8. Српска
академија наука и уметности, одељење природно-математичких наука. Београд.
30. Jуришић, Ж. (1901): Принове за флору Краљевине Србије. Просветни гласник (Београд) 22 (7): 857-866.
31. Карић, В. (1887): Србија-опис земље, народа и државе. Краљевско-српска државна штампарија, Београд.
32. Kovačić, S. (2005): Lindernia procumbens (Krock.) Philcox, In: Crvena knjiga vaskularne flore Hrvatske (Ur. Nikolić, T.,
81
Topić, J.), str. 471-472. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode, Republika Hrvatska. Zagreb.
33. Миловановић, Д. (1949): Сезонски састав алга у једном окну Обедске баре. Гласник Природњачког музеја српске
земље, серија Б 1-2: 127-162.
34. Никетић, М., Јовановић, С. (2002): Васкуларна флора резервата „Шалиначки луг“-стање и перспективе заштите и
обнове. Заштита природе 53(2): 91-101.
35. Oбрадовић, М. (1961): О распрострањењу неких понтских елемената у Војводини и Славoнији. Матица Српска,
зборник за природне науке 21: 94-100.
36. Obradović, М., Butorac, B. (1975): Neke biljno-geografske karakteristike flore najbliže okoline Petrovaradina.
Univerzitet u Novom Sadu, zbornik radova Prirodno-matematičkog fakulteta, serija za biologiju 5: 179-206.
37. Obradović, M., Panjković-Matanović, V. (1980): Prodromus flore papratnica i semenica Deliblatske peščare. Univerzitet u
Novom Sadu, zbornik radova Prirodno-matematičkog fakulteta, serija za biologiju 10: 323-335.
38. Обрадовић, М. (1986): Utricularia australis R. Br., In: Флора СР Србије X, Додатак (2) (Ур. Сарић, М.), стр. 179-180.
Српска академија наука и уметности. Београд.
39. Обрадовић, M. (1987): Приказ значајнијих биљака породице шиљева (Cyperaceae J. St. Hil.) у барској флори
Војводине. Матица Српска, зборник за природне науке 73: 125-135.
40. Обрадовић, M. Пањковић-Матановић, В. (1986): Адвентивна флора Војводине. Матица Српска, зборник за
природне науке 70: 99-114.
41. Obratov-Petković, D., Popović, I., Stanković, M. (2007): Diverzitet lekovitih biljaka specijalnog rezervata prirode
„Zasavica“, In: Zbornik radova „Zasavica 2007“, naučno-stručni skup sa međunarodnim učešćem (Ur. Simić, S.), str.
15-22. Pokret gorana Sremska Mitrovica.
42. Pančić, J. (1856). Verzeichniss der in Serbien wildwachsenden Phanerogamen, nebst den Diagnosen eineger neuer Arten.
Verhandlungen der kaiserlich-königlichen zoologisch botanischen Gesellschaft in Wien, 6: 475-598. Wien.
43. Панчић, Ј. (1874): Флора кнежевине Србије. Државна штампарија, Београд.
44. Панчић, Ј. (1884): Додатак „Флори Кнежевине Србије“. Краљевско-српска државна штампарија. Београд.
45. Perić, R., Stanković, M. (2007): Novi podaci za floru specijalnog rezervata prirode „Zasavica“, In: Zbornik radova
„Zasavica 2007“, naučno-stručni skup sa međunarodnim učešćem (Ur. Simić, S.), str. 23-32. Pokret gorana Sremska
Mitrovica.
46. Петрић, И., Стојановић, В., Лазаревић, П., Пећинар, И., Ђорђевић, В. (2010): Флористичке карактеристике
подручја НП „Ђердап“ и његове непосредне околине. Заштита природе 61(1): 35-59.
47. Петровић, Б. (1996): Флора Великог Ратног острва. Универзитет у Београду. Дипломски рад. (manuscr.).
48. Петровић, Б. (2010): Станиште строго заштићене врсте Thelypteris palustris Schott на локалитету Крупачко блато
у југоисточној Србији. Заштита природе 61(1): 105-115.
49. Prodán, Gy. (1915): Bács-Bodrog vármegye flórája. Magyar Botanikai Lapok 14 (5/12): 120-269. Budapest.
50. Рајевски, Л. (1950): Вегетација на Ади Циганлији. Гласник Природњачког музеја српске земље, серија Б 3-4: 167-
174.
51. Славнић, Ж. (1951): Преглед нитрофилне вегетације Војводине. Научни Зборник Матице српске 1: 84-169. Нови
Сад.
52. Soó, R. (1968): A magyar flòra ès vegetàciò rendszertani-növènyföldrajz, kèzikönyve III. Akadèmiai kiadò. Budapest.
53. Stanković, M. (2007): Rezultati istraživanja globalno ugrožene vrste Aldrovanda vesiculosa L. (fam. Droseraceae)
tokom 2006. godine u specijalnom rezervatu prirode Zasavica, Zbornik radova „Zasavica 2007“, naučno-stručni skup sa
međunarodnim učešćem (Ur. Simić, S.), str. 33-38. Pokret gorana Sremska Mitrovica.
54. Stanković, M. (2011): Rare, threatened and relict species in flora of SNR Zasavica. Biologica Nyssana 2 (1): 77-81.
55. Stanković, M. (2012): Rare, threatened and relict species in flora of SNR Zasavica. In: Zbornik radova „Zasavica 2012“,
naučno-stručni skup sa međunarodnim učešćem o istraživanju biodiverziteta (Ur. Simić, S.), pp. 121-126. Pokret gorana
Sremska Mitrovica.
56. Stevanović, V. (ur.) (1999): Crvena knjiga flore Srbije 1. Ministarstvo za životnu sredinu Republike Srbije, Biološki
fakultet Univerziteta u Beogradu, Zavod za zaštitu prirode Republike Srbije.
57. Stevanović, V., Jovanović, S., Lakušić, D., Niketić, M. (1999): Karakteristike i osobenosti flore Srbije i njen fitogeografski
položaj na Balkanskom poluostrvu i u Evropi, In: Crvena knjiga flore Srbije 1 (Ur. Stevanović, V.), str. 9-18. Ministarstvo
za životnu sredinu Republike Srbije, Biološki fakultet Univerziteta u Beogradu, Zavod za zaštitu prirode Republike
Srbije.
58. Стевановић, В. (ur.) (2002): Прелиминарна Црвена листа флоре Србије и Црне Горе према критеријумима IUCN-а
из 2001 године. Београд (manuscr.).
59. Stojanović, S., Lazić, D., Knežević, A., Nikolić. Lj., Škorić, M., Kilibarda, P., Mišković, M., Bugarski, R. (2007): Flora i
vegetacija osnovne kanalske mreže HS DTD u Bačkoj.Univerzitet u Novom Sadu.
60. Stojšić, V., Panjković, B. (1999): Ranunculus lingua L., In: Crvena knjiga flore Srbije 1 (Ur. Stevanović, V.), str. 305-307.
Ministarstvo za životnu sredinu Republike Srbije, Biološki fakultet Univerziteta u Beogradu, Zavod za zaštitu prirode
Republike Srbije. Beograd.
61. Stojšić, V., Panjković, B. (2001): Populacija vrste Ranunculus lingua L., In: Zbornik sažetaka „Zasavica 2001“, naučni
skup posvećen istraživanjima vodenih ekosistema i plavnih zona. Prirodno-matematicki fakultet, Institut za biologiju,
Novi Sad i Goransko-ekolosku pokret. Sremska Mitrovica, 27-30. juna 2001. godine.
62. Tатић, Б., Петковић, Б. (2012): Urticaceae Jussieu. У: Флора Србије 2 (Ур. В. Стевановић), стр. 88-99. Српска
академија наука и уметности, Београд.
63. Tomović, G., Vukojičić, S., Niketić, M., Lakušić, D. (2007): New chorological data on some threatened and rare plants in
Serbia. Archives of Biological Sciences 59(4): 63-73.
64. Tomović, G., Zlatković, B., Niketić, M., Perić, R., Lazarević, P., Duraki, Š., Stanković, M., Lakušić, D., Anačkov, G.,
Knežević, J., Szabados, K., Krivošej, Z., Prodanović, D., Vukojičić, S., Stojanović, V., Lazarević, M., Stevanović, V.
(2009): Threat status revision of some taxa from „The Red Data Book of Flora of Serbia 1“. Botanica Serbica, Vol. 33 (1):
82
33-43. Belgrade.
65. Tomović, G., Vukojičić, S., Mirjačić, K., Radović, A., Niketić, M. (2014): Genus Viola L. (Violaceae) in Serbia-
collections of the Natural History Museum in Belgrade and the Institute of Botany and Botanical Garden „Jevremovac“,
Faculty of Biology, University of Belgrade. Bulletin of the Natural History Museum 7: 31-91.
66. Vučković, M., Panjković, B. (1999): Hippuris vulgaris L., In: Crvena knjiga flore Srbije 1 (Ur. Stevanović, V.), str.
296-298. Ministarstvo za životnu sredinu Republike Srbije, Biološki fakultet Univerziteta u Beogradu, Zavod za zaštitu
prirode Republike Srbije. Beograd.
67. Vukićević, E., Cincović, T., Kojić, M. (1966): Pregled šumskih i močvarnih fitocenoza Mačve. Glasnik Prirodnjačkog
muzeja u Beogradu, serija B 21: 23-36.
68. Вукићевић, Е. (1992): Одељак Pteridophyta-Папратњаче, In: Флора СР Србије 1. (Ур. Сарић, М.). стр. 71-160
(Dryopteris Adans. pro parte). Српска академија наука и уметности. Београд.
69. Vukov, D., Igić, R., Boža, P., Anačkov, G., Butorac, B. (2000): Survey into the aquatic macrophytes of the Zasavica
Natural Reservation (Yugoslavia), In: Tiscia monograph series 5, Ecology of River Valleys (Eds. Gallé, L., Körmöczi, L.),
pp. 183-187. University of Szeged.
70. Vukov, D., Igić, R., Anačkov, G., Boža, P. (2001): Akvatične makrofite Prekopca i Jovače (Zasavica, Jugoslavija), In:
„Zasavica 2001“-monografija radova posvećenih istraživanjima u Specijalnom rezervatu prirode „Zasavica“ (Ur. Igić, R.,
Gajin, S. ), 49-56. Prirodno-matematički fakultet, Institut za biologiju, Novi Sad i Goransko-ekološki pokret, Sremska
Mitrovica.
71. Vukov, D. (2003): Akvatične makrofite reke Zasavica. Univerzitet u Novom Sadu. (magistarska teza).
72. Vukov, D., Igić, R., Rućando, M., Radulović, S. (2012a): Diversity of vascular hydrophytes in the Zasavica river (Serbia)-
changes after thirteen years. Archives of Biological Sciences 64(4): 1607-1617.
73. Vukov, D., Igic, R., Boza, P., Anackov, G., Butorac, B. (2012): Survey into the aquatic macrophytes of the Zasavica
natural reservation (Yugoslavia). In: Zbornik radova „Zasavica 2012“, naučno-stručni skup sa međunarodnim učešćem o
istraživanju biodiverziteta (Ur. Simić, S.), pp. 115-120. Pokret gorana Sremska Mitrovica.
74. Zorkóczy, L. (1896): Újvidék és környékének florája. Popovits M. Testvérek Könyvnyomdája. Újvidék.
Legislativa, smernice
Convention on the conservation of European Wildlife and Natural Habitats, App.I, strictly
protected plant species, 1992 and 1999 rev., Appendix 1/ Annexe 1.
Konvencija o međunarodnom prometu ugroženih vrsta divlјe faune i flore, Dodatak 2
(„Međunarodni ugovori SRJ“, br. 11/ 2001) (Convention on International Trade in Endangered Species
of Wild Fauna and Flora, Appendix 2.).
Pravilnik o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divlјih vrsta bilјaka, životinja i glјiva
(Službeni glasnik RS, 5/10, 47/11, 98/16).
83
PRELIMINARNI PREGLED FLORE
HRASTOVIH ŠUMA ZASAVICE
Igić, R.1, Ilić, M1., Ćuk, M. 1, Igić, B.2, Stanković, M.3,Vukov, D. 1
Šume u SRP “Zasavica” danas zauzimaju površinu od oko 150ha. Seča na području rezervata
je započeta početkom i sredinom XIX veka tako da su autohtone šume prisutne samo fragmentarno.
Na teritoriji koja je obuhvaćena zaštitom opisano je 7 šumskih fitocenoza. Uz sam vodotok se nalaze
hidrofilne šume barske ive, vrbe i topole, dok se u uzanom pojasu u podnožju visoke obale, van dohvata
podzemne vode javlja nekoliko različitih zajednica sa hrastom lužnjakom. Dosadašnja floristička
istraživanja hrastovih šuma pokazala su veliki floristički diverzitet. Na osnovu sopstvenih istraživanja
i herbarskih primeraka koji su deponovani u Herbaru Departmana za biologiju i ekologiju u Novom
Sadu (BUNS), kao i herbarskih primeraka dr Erdešija u Somboru za područje obuhvaćeno hrastovim
šumama pored Zasavice ukupno se navodi 315 vrsta i veći broj intraspecijskih taksona. Brojnošću
dominiraju hemikriptofite (35,31%) koje i inače dominiraju u flori umerenog klimatskog pojasa, znatno
manje su zastupljene biljke koje nepovoljni period preživljavaju u obliku pupoljaka smeštenim u
podzemnim organima-geofite (19,94%), što ukazuje na jasan uticaj letnjih suša na karakter flore iako
se istraživano područje oslanja na vodotok. Znatno manje su zastupljene ostale grupe životnih formi.
Spektar areala ukazuje na apsolutnu dominaciju biljaka eurihornog karaktera. Evroazijski elementi
(30,35%) sa srednjeevropskim (24,60%), cirkumpolarnim (7,34%) i kosmopolitskim (4,79%) čine više
od dve trećine ukupno zabeleženih taksona. Biljke uskog areala imaju skromni udeo u spektru areal
grupa istraživanog područja, ali su zabeležene vrste koje su prema Pravilniku o proglašenju i zaštiti
strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva (“Sl. glasnik RS”, br. 5/2010 i
47/2011) uvrštene u strogo zaštićene divlje vrste. To su: Colchicum autumnale L., Galanthus nivalis L.
subsp. nivalis, Leucojum aestivum L.i Silene viscosa L’Pers.. Prema istom Pravilniku 16 vrsta koje rastu
u hrastovim šumama pored Zasavice su komercijalne i na njih se odnosi Uredba o kontroli korišćenja i
prometa divljih biljnih i životinjskih vrsta.
Pošto je zbog evidentnog uticaja čoveka sadašnje stanje šuma pod stalnim pritiskom, ovaj spisak
nije konačan, ali može da posluži kao dobra osnova za dalja floristička i vegetacijska istraživanja.
1 Univerzitet u Novom Sadu, Prirodno-matematički fakultet, Departman za biologiju i ekologiju

2 Univerzitet u Beogradu, Ekonomski fakultet
3 SRP “Zasavica“ Sremska Mitrovica
84
SEKCIJA: FAUNA REZERVATA
DISTRIBUCIJA VRSTE OCTODRILUS GRADINESCUI
(POP, 1938) U EVROPI
DISTRIBUTION OF OCTODRILUS GRADINESCUI

(POP, 1938) AT THE EUROPEAN SCALE
Mirjana Stojanović Petrović1, Jovana Sekulić1, Mihajlo Stanković2 i Tanja Trakić1*
Abstrakt: Octodrilus gradinescui (Pop, 1938) je vrsta koja pripada dacijskim endemima, čiji se
centar distribucije smatraju Apušenske planine u Rumuniji. Osim u Rumuniji, ova vrsta je rasprostranjena
i u Slovačkoj, Ukrajini i Mađarskoj. U Srbiji, ova vrsta je pronađena u specijalnom rezervatu prirode
Zasavica, na lokalitetu Turske livade. Ovo je jedino poznato nalazište vrste O. gradinescui na čitavoj
teritoriji Srbije, a ujedno je i najzapadnija tačka rasprostranjenja ove vrste uopšte. Našim istraživanjima
doprineli samo malim delom u upoznavanju raznovrsnosti ovog područja, a prisustvo ovako retkih
vrsta ukazuje na značaj održavanja zaštićenih područja. Na osnovu rezultata predstavljenih u ovom
radu, neophodno je nastaviti intenzivna istraživanja kako bi se očuvala biološka raznovrsnost ovog
područja.
Ključne reči: Octodrilus gradinescui, distribucija, Zasavica, Srbija, Evropa
Abstract: Octodrilus gradinescui (Pop, 1938) belongs to the Dacian endemic species, whose center
of distribution is Apusen Mountains in Romania. Except in Romania, this species is widespread in
Slovakia, Ukraine and Hungary. In the state of Serbia, this species was found in the special nature
reserve of Zasavica, in locality Turkish meadow. This is the first and only known record of O.
gradinescui in Serbia, and it is also the westernmost point of distribution of this species in general. Our
research contributed only a small part to the diversity of this area, and the presence of such rare species
indicates the importance of maintaining protected areas. Based on the results presented in this paper,
it is necessary to continue intensive research in order to preserve the biological diversity of this area.
Key words: Octodrilus gradinescui, distribution, Zasavica, Serbia, Europa
UVOD
Prema Evropskoj agenciji za životnu sredinu (EEA 2011), u Srbiji postoje dva biogeografska
područja. Panonski biogeografski region nalazi se u južnom delu Panonskog regiona i pokriva severni
deo Srbije (Pokrajina Vojvodina), a kontinentalni deo teritorije Srbije nalazi se na Balkanskom
poluostrvu. Specijalni rezervat prirode Zasavica smešten je na mestu sučeljavanja ove dve biogeografske
regije. Ovakav specifičan geografski položaj, burna geotektonska dinamika i raznolikost geoloških,
geomorfoloških, hidroloških, klimatskih i pedoloških odlika, proizveli su da Zasavica predstavlja
područje izuzetnog biodiverziteta. Takođe je stanište za mnoge retke i ugrožene biljne i životinjske
vrste.
Prema poslednjim podacima, u Srbiji je konstatovano 26 endemičnih vrsta kišnih glista, od kojih je
vrsta Octodrilus gradinescui (Pop, 1938) pronađena samo na teritoriji Zasavice. Ova endemična vrsta
je prvi put opisana sa lokaliteta u Rumuniji, 1938. godine od strane naučnika Pop-a. Osim u Rumuniji
(Pop, 1938, 1949; Csuzdi i sar., 2011), ova vrsta je rasprostranjena i u Slovačkoj (Zajonc, 1981), Ukrajini
i Mađarskoj (Csuzdi i Zicsi, 2003). Mihailova (1968) je zabeležila prisustvo ove vrste u severoistočnom
1 Univerzitet u Kragujevcu, Prirodno-matematički fakultet, Institut za Biologiju i Ekologiju, Radoja Domanovića 12, 34000
Kragujevac, Srbija
2 Specijalni rezervat prirode "Zasavica" Sremska Mitrovica, *Korespodentni autor; e-mail: tanjatrakic@pmf.kg.ac.rs
87
delu Bugarske, Beloslavsko jezero. Međutim, prema Valchovski (2012) prisustvo ove vrste u Bugarskoj
je neizvesno, verovatno zbog pogrešne identifikacije.
Cilj ovog rada je da analiziramo podatke o rasprostranjenosti endemične vrste O. gradinescui
u Srbiji, ali i na celokupnoj evropskoj teritoriji, kako bi predstavili opšti pregled njene distribucije.
MATERIJAL I METODE
Materijal za faunističko proučavanje lumbricida prikupljen je iz prirodnog rezervata Zasavica, koji
predstavlja specijalan rezervat prirode stavljen pod zaštitu države 1997. godine kao prirodno dobro I
kategorije od izuzetnog značaja. Zasavica (44°57'27''N; 19°31'34''E) se nalazi u delu Panonske nizije koji
je označen kao severna Mačva. Svojim položajem i pravcem prati tok reke Save. Zajedno sa potokom
Batar, kanalima Jovac, Prekopac i Bogaz u direktnoj je vezi sa ovom rekom. Područje je močvarno sa
livadama i šumama koje se prostiru uz rečicu Zasavicu. Klima je umereno kontinentalna.
Materijal je sakupljen prekopavanjem i pretraživanjem, uz pomoć ašov-lopate odrađenih probnih
površina. Životinje su ručno sortirane, a zatim su fiksirane u 96%-om alkoholu, sa etiketom na kojoj
su obeleženi neophodni podaci. Nakon završetka procesa uzorkovanja, iskopano i ispitano zemljište
se vraćalo na originalno uzorkovane parcele. Posle terenskog rada, obavljen je i laboratorijski rad koji
je podrazumevao kvantitativno–kvalitativnu analizu. lumbricidna fauna identifikovana je uz pomoć
serije ključeva za determinaciju: Mršić (1991), Csuzdi i Zicsi, (2003) i Blekmor (2004) za rodove, a za
identifikaciju do nivoa vrste korišćeni su: Šapkarev (1978), Zicsi (1982), Mršić (1991), Csuzdi i Zicsi
(2003).
Podaci o vrstama dobijeni su iz literature i iz naših terenskih istraživanja. Podaci nekoliko autora
(Pop, 1938, 1949; Zajonc, 1981; Csuzdi i Zicsi, 2003; Csuzdi i sar., 2011; Stojanović i Milutinović, 2014)
korišćeni su za kompletiranje distribucijske mape vrste O. gradinescui u celoj Evropi (slika 1).
REZULTATI
Tokom terenske studije prikupili smo samo jedan primerak vrste O. gradinescui, koji je deponovan
na Institutu za biologiju i ekologiju, Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Kragujevacu.
Ova vrsta je pronađena u mestu Turske livade, koje se nalazi na teritoriji rezervata prirode Zasavica
(Stojanović i Milutinović, 2014). Ovo je jedino poznato nalazište vrste O. gradinescui na čitavoj teritoriji
Srbije, a ujedno je i najzapadnija tačka rasprostranjenja ove vrste uopšte.
Octodrilus gradinescui (Pop, 1938)

Octolasium gradinescui Pop, 1938 Bull. Soc. Sti. Cluj, 9: 151.
Octolasium gradinescui: Pop 1943: Pop 1943 Ann. Hist. Nat. Mus. Hung., 36: 17.
Octolasium gradinescui: Zicsi 1966 Ann. Univ. Sci. Budapest, 8: 396.
Octolasium exacystis (Rosa, 1896): Zicsi 1967 Acta zool. hung., 13: 252.
Octolasium (Octodrilus) exacystis: Zicsi 1968 Opusc. Zool. Budapest, 8: 146.
Octolasium (Octodrilus) gradinescui: Zicsi 1968 Opusc. Zool. Budapest, 8: 146.
Octodrilus gradinescui: Zicsi 1982 Acta zool. hung., 28: 444.
Octodrilus gradinescui: Easton 1983 Earthworm Ecology p. 483.
Octodrilus gradinescui: Zicsi 1986 Opusc. Zool. Budapest, 22: 108.
Octodrilus gradinescui: Zicsi 1991 Opusc. Zool. Budapest, 24:180.
Octodrilus gradinescui: Mršić 1991 Acad. Sci. Art. Slov. (Hist. Nat.) 31: 429; Stojanović &
Milutinović 2014: 308.
Octodrilus gradinescui: Qiu & Bouché 2000 Doc. pedozool. integrol, 4: 193.
Spoljašnje karakteristike: Telo je dužine od 135 do 280 mm, širine od 8 do 10 mm. Sastoji se od 160
do 210 segmenata. Boje su najčešće tamno sive ili smeđe. Prostomijum je epilobičan 1/3 do 1/2. Prva
dorzalna pora je na intersegmentalnoj brazdi od 9/10 do 12/13. Hete su široko parne, u odnosu posle
88
kliteluma: aa: ab: bc: cd: dd = 1.5: 1: 1.2: 1.7. Glandularne papile su okružene hetama ab na segmentu 30.
Klitelum se nalazi na segmentima od ½ 29., 30. do 38., a tuberkula pubertatis od 30. do 38. segmenta.
Unutrašnje karakteristike: Četiri para seminalnih vezikula su od 9. do 12. segmenta. Semeprijamnici
su od 6. do 11. segmenta, čiji se otvori nalaze u intersegmentalnoj brazdi 6/7 do 10/11. Morenove žlezde
(krečnjačke žlezde) su u 10. segmentu, sa bočnim tuberkulama. Žlezdani želudac je u segmentima 15 i
16 ili 17 i 18, a muskularni želudac je u segmentima od 17. do 19., 19. i 20. i 20.
Ekologija: O. gradinescui je velika endogeična vrsta, koja se javlja u glinovitom zemljištu travnatih
i šumskih ekosistema. Dnevna proizvodnja odlivaka, ove vrste, je jedna od najviših među endogeičnim
vrstama, a to je u proseku 124 mg suve materije za 1 g žive mase. Od ukupne količine odlivaka, 96% se
deponuje u zemljištu uglavnom između 0-50 cm dubine (Zicsi, 1974a).
Distribucija: O. gradinescui je vrsta dacijskog porekla koja se javlja u Rumuniji, Slovačkoj,
Ukrajini, Mađarskoj i Srbiji.
DISKUSIJA
Većina vrsta iz roda Octodrilus ima relativno mali areal distribucije u Centralnoj i Istočnoj
Evropi ili Severnoj Africi. Većina endemičnih vrsta iz ovog roda se javljaju u Alpskim, Karpatskim i
Dinarskim planinama.
Dacijski endemi predstavljaju najreprezentativniji element u endemičnoj fauni kišnih glista
Rumunskih Karpata (Csuzdi i sar., 2011). Ove vrste obično odsustvuju iz viših regiona Karpata, ali se
često šire ka Panonskoj niziji i Severoistočnim-Mađarskim planinama. Veći deo dacijskih endema čine
vrste iz roda Octodrilus.
O. gradinescui (Pop, 1938) je vrsta koja pripada dacijskim endemima, čiji se centar distribucije
smatraju Apušenske planine u Rumuniji (Pop i sar., 2010). Prema literaturnim podacima (Zajonc,
1981; Csuzdi i Zicsi, 2003), ova vrsta je pronađena i u Slovačkoj, Ukrajini i Mađarskoj. Faunističkim
istraživanjima na teritoriji Srbije, 2008. godine, ova vrsta je konstatovana u Zasavici (Stojanović
i Milutinović, 2014). Ovo je prvo nalazište ove vrste u Srbiji, ali i jedino do sadа poznato. Njenim
otkrićem u Srbiji, otkrivena je i najzapadnija tačka distribucije ove vrste.
Pre više miliona godina, prostor između reka Save i Drine bio je kopno na rubu Panonskog mora.
Kako ovaj prostor nije bio poplavljen i zahvaćen glacijacijom, poslužio je kao refugijum za mnoge
vrste, posebno one koje su zahtevale veću vlažnost (Jakšić, 2007).
U Panonskoj niziji, prirodna vegetacija je dominantna u nekoliko vrlo ograničenih oblasti.
Poljoprivreda, šumarstvo, urbanizacija i upravljanje vodama su imali dubok uticaj na distribuciju,
strukturu i kvalitet staništa i vrsta ovog područja. Tako da zaštićena područja, koja predstavljaju
refugijum za živi svet, imaju veliki značaj za očuvanje biodiverziteta (Mahunka, 1987; Csuzd, 1995;
Zicsi i sar., 1999; Csuzdi i Zicsi, 2003; Báldi, 2003; Covaciu-Marcov i sar., 2009; Bănăduc, 2009;
Szederjesi, 2011; Ferenti i sar., 2013).
ZAKLJUČAK
Istraživanjima faune kišnih glista Srbije, utvrđeno je da je vrsta O. gradinescui pronađena samo na
lokalitetu Turske livade u Zasavici i nije identifikovana u ostalim regionima Srbije, uprkos intenzivnim
i ponavljanim pokušajima. Ipak, sama činjenica da je ova vrsta konstatovana na ovom području, što
predstavlja najzapadnije nalazište ove vrste na evropskom nivou, je izvanredan podatak i daje nam za
pravo da očekujemo dalju infiltraciju većeg broja ovih jedinki na prostoru Zasavice, a možda i čitave
regije.
Procena vrednosti biodiverziteta određene teritorije je prvi i najvažniji korak u njegovom očuvanju,
zaštiti i unapređenju. Našim istraživanjima doprineli samo malim delom u upoznavanju raznovrsnosti
ovog područja, a prisustvo ovako retkih vrsta ukazuje na značaj održavanja zaštićenih područja.
89
Na osnovu rezultata predstavljenih u ovom radu, neophodno je nastaviti intenzivna istraživanja
kako bi se očuvala biološka raznovrsnost ovog područja.
ZAHVALNICA
Ovu studiju je podržalo Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije
(Projekat br. III 41010).
REFERENCE
1. Báldi, A. (2003): Using higher taxa as surrogates of species richness: a study based on 3700 Coleoptera, Diptera, and
Acari species in Central-Hungarian reserves. Basic apply ecology, 4: 589-593.
2. Bănăduc, D.S. (2009): Lower Timiş River (Banat, Romania) – Special area for conservation (Natura 2000 site) for Gobio
albipinnatus Lukasch, 1933. AACL Bioflux 2(2): 147-151.
3. Blakemore, R.J. (2004): A provisional list of valid names of Lumbricoidea (Oligochaeta) after Easton, 1983. In: Moreno,
AG. & Borges, S. (Eds.), Avances en taxonomia de lombrices de tierra/Advances in earthworm taxonomy (Annelida:
Oligochaeta). Universidad Complutense, pp. 75–120.
4. Covaciu-Marcov, S.D., Sas, I., Cicort-Lucaciu, A.Ş., Kovacs, E.H., Pintea, C. (2009) Herpetofauna of the natural reserves
from Carei plain: zoogeographical significance, ecology, statute and conservation. Carpathian journal of earth and
environmental sciences, 4(1): 69-80.
5. Csuzdi, Cs. (1995): The earthworm fauna of Őrség landscape conservation area (Oligochaeta, Lumbricidae). Natural
History of Őrség Landscape Conservation Area I, Savaria Múzeum, Szombathely, 22: 37-42.
6. Csuzdi, Cs., Zicsi, A. (2003): Earthworms of Hungary, Pedozoologica Hungarica No1, Hungary Natural History Museum
and Hungary Academy of Sciences, Budapest.
7. Csuzdi, Cs., Pop, V.V., Pop, A. A. (2011): The earthworm fauna of the Carpathian Basin with new records and description
of three new species (Oligochaeta: Lumbricidae). Zoologischer Anzeiger, 250: 2–18.
8. European Environment Agency (2011): Biogeographic regions dataset. Permalink: b2515476c53448d39b499915cd34dde7.
9. Ferenti, S., Cupsa, D., Sas-Kovács, É.H., Sas-Kovács, I., Covaciu- Marcov, S.D. (2013): The importance of forests and
wetlands from the Tur River natural protected area in conservation of native terrestrial isopod fauna. North-Western
Journal of Zoology 9(1): 139-144.
10. Jakšić, P. (2007): Dnevni leptiri specijalnog rezervata prirode ’’Zasavica’’ (Lepidoptera: Hesperioidea i Papilionoidea).
Zbornik Naučno-stručni skup Zasavica 2007 sa međunarodnim učešćem, Sremska Mitrovica, 2007. godina.
11. Mahunka, S. (1987): The fauna of the Kiskunság National Park. II. Akadémiai Kiadó, Budapest.
12. Mihailova, P. (1968): Belezki vrhu njakoj lumbricidni vidove v Blgarija. Annuaire de Université de Sofia, 60 (1): 129–138.
13. Mršić, N. (1991): Monograph on earthworms (Lumbricidae) of the Balkans I-II, Slovenska Akademija Znanosti in
Umetnosti, Ljubljana.
14. Pop, A.A., Pop, V.V., Csuzdi, C. (2010): Significance of the Apuseni Mountains (the Carpathians) in the origin and
distribution of Central European earthworm fauna. Zoology in the Middle East, 2: 89–110.
15. Pop,V. (1938): Neue Lumbriciden aus Rumänien. Bul. Soc. Stii. Cluj 9: 134–152.
16. Pop, V. (1949): Lumbricidele din România. Anal. Acad. Rom. Sect. Stii. Geol. Biol. 1(9): 383–505.
17. Qiu, J-P., Bouché, M.B. (2000): Liste classée des taxons valides de Lombriciens (Oligochaeta: Lumbricoidea) après
l’etude des trios cinquième d’entre-eux. Documents pedozoologiques & integrologiques, 4: 181-200.
18. Šapkarev, J. (1978): Fauna de Macedonie IV. (Oligochaeta-Annelida). Natural History Museum, Skopje, 116 pp.
19. Stojanović, M., Milutinović, T. (2014): The earthworms (Oligochaeta: Lumbricidae) of the Pannonian region of Serbia,
Vojvodina Province: Zoogeography and Diversity. North-Western Journal of Zoology, 10 (2): 305–313.
20. Szederjesi, T. (2011): The earthworm fauna of the Karancs-Medves Landscape Protection Area (Oligochaeta,
Lumbricidae). Opuscula Zoologica Budapest 42(1): 67–73.
21. Valchovski, H. (2012): Checklist of earthworms (Oligochaeta: Lumbricidae) from Bulgaria—a review. Zootaxa, 3458:
86–102.
22. Zajonc, I. (1981): Daždovsky (Oligochaeta: Lumbricidae) Slovenska. Slov. Akad. Vied, Bratislava, 27 (1): 5-134.
23. Zicsi, A., Dózsa-Farkas, K., Csuzdi, Cs. (1999): Terrestrial oligochaetes of the aggtelek national park. In: Mahunka, S.
(ed.): The fauna of the fggtelek national park. Hungarian Natural History Museum, Budapest, 39-43.
24. Zicsi, A. (1966): Beiträge zur Kenntnis der ungarischen Lumbricidenfauna, III. Annales Universitatis Scientarium
Budapestiensis de Rolando Eötvös Nominatae, Sectio Biologica, 8: 389-400.
25. Zicsi, A. (1967): Beiträge zur Kenntnis der ungarischen Lumbricidenfauna, V. – Acta zoologica hungarica, 13: 245-252.
26. Zicsi, A. (1968): Ein zusammenfassendes Verbreitungsbild der Regenwürmer auf Grund der Boden- und Vegetations
verhältnisse Ungarns. Opuscula Zoologica Budapest, 8: 99-164.
27. Zicsi, A. (1982): Verzeichnis der bis 1971 beschriebenen und revidierten Taxa der Familie Lumbricidae (Oligochaeta).
Acta Zoologica Hungarica, 28: 421–454.
28. Zicsi, A. (1986): Über die taxonomischen Problemeder Gattung Octodrilus Omodeo, 1956 und Octodriloides gen. n.
(Oligochaeta: Lumbricidae). Opuscula Zoologica Budapest, 22: 103-112.
29. Zicsi, A. (1991): Über die Regenwürmer Ungarns (Oligochaeta: Lumbricidae) mit Bestimmungstabellen der Arten.
Opuscula Zoologica Budapest, 24: 167-191.
90
FAUNA KIŠNIH GLISTA (OLIGOCHAETA,
LUMBRICIDAE) U REZERVATU ZASAVICA
RESEARCH ON THE FAUNA OF EARTHWORMS

(OLIGOCHAETA, LUMBRICIDAE) IN THE ZASAVICA
RESERVE
Mirjana Stojanović Petrović1, Jovana Sekulić1, Mihajlo Stanković2 i Tanja Trakić1*
Abstract: This paper contains the results of quality analysis of Lumbricidae (Oligochaeta) in the
region of Zasavica Reserve. Intensive investigations of earthworm fauna in Zasavica were permanent
more than 10 years. Currently, 20 species and subspecies, belonging to 9 genera, are known from
the investigation area. Among them, Allolobophora leoni, Aporrectodea dubiosa, Aporrectodea
trapezoides and Eisenia lucens were registered for the first time in the study area. With respect to the
zoogeographic situation, half of them belong to Peregrine (10 taxa= 50%). Then follow Trans-Agean (5
taxa = 20%) and Cental European montane (2 taxa = 10%). Finally, the least numerous distribution type
is Moesian, Circum-Mediteranean and Dacian group with one species each (1 taxon= 5%).
Key words: Zasavica, Lumbricidae, earthworms, diversity, zoogeography
Abstrakt: Ovaj rad predstavlja rezultate kvalitativne analize Lumbricidae (Oligochaeta) u

prirodnom rezervatu Zasavica. Istraživanja lumbricidne faune u Zasavici trajala su više od 10 godina.
Trenutno, na istraživanom području registrovano je sa 20 vrsta i podvrsta. Našim istraživanjima su prvi
put pronađene Allolobophora leoni, Aporrectodea dubiosa, Aporrectodea trapezoides i Eisenia lucens.
Što se tiče zoogeografske distribucije, naša analiza pokazala je da polovina njih pripada peregrinim
vrstama (10 taksona= 50%). Zatim slede trans-egejske (5 taksona = 25%) i centralno-evropsko planinske
(2 taksona = 10%). Najmanji broj vrsta pripada mezijskoj, približno-mediteranskoj i dacijskoj grupi, sa
po jednom vrstom (1 takson = 5%).
Ključne reči: Zasavica, Lumbricidae, diverzitet, zoogeografija
UVOD
Rezervat Zasavica se nalazi u jugoistočnom delu Evrope, u Srbiji, na području južne Vojvodine i
severne Mačve. Prvi podaci o kišnim glistama Vojvodine potiču sa početka 20-og veka (Szüts, 1919;
Černosvitov, 1938). Tek polovinom 20-og veka, Zicsi je otkrio 9 novih vrsta Lumbricidae, tako da se broj
lumbricidnih vrsta zabeleženih za Vojvodinu povećao na 11 (Zicsi, 1972). Prvu kompletnu listu kišnih
glista Vojvodine objavio je Šapkarev (1978), koji je utvrdio prisustvo 25 vrsta (20 vrsta i 5 podvrsta),
od kojih su 14 novih vrsta za faunu Vojvodine. Nešto kasnije, još jedna nova podvrsta, Allolobophora
mehadiensis voivodinensis uključena je u ovu listu (Šapkarev 1986; Stojanović & Milutinović 2014).
Istraživanja Vojvodine nastavljena su od strane lokalinih naučnika: Šapkarev (1986), Mršić & Šapkarev
(1987), Mršić (1991), Stojanović i sar. (2008). Prema najnovijim istraživanjima lumbricidne faune na
području Vojvodine (Stojanović & Milutinović 2014) utvrđeno je prisustvo 32 vrste, a na području
rezervata Zasavica, u južnom delu Vojvodine trenutno je registrovano 16 vrsta i podvrsta.
Cilj našeg istraživanja jeste predstavljanje novih podataka o rasprostranjenosti lumbricida na
1 Univerzitet u Kragujevcu, Prirodno-matematički fakultet, Institut za Biologiju i Ekologiju, Radoja Domanovića 12, 34000
Kragujevac, Srbija
2 Specijalni rezervat prirode "Zasavica" Sremska Mitrovica, * Korespodentni autor; e-mail: tanjatrakic@pmf.kg.ac.rs
91
području rezervata Zasavice u južnom delu Vojvodine. Da bi se što bolje shvatila specifičnost ovog
područja pristupili smo detaljnoj analizi lumbricidne faune sa faunističko-ekološkog aspekta. Takođe
smo utvrdili procentualni udeo autohtone lumbricidne populacije u Zasavici na osnovu analize
zoogeografskih tipova distribucije.
MATERIJAL I METODE
ISTRAŽIVANO PODRUČJE
Materijal za faunističko proučavanje lumbricida prikupljen je iz rezervata Zasavica u Vojvodini.

Rezervat Zasavica nalazi se u južnoj Vojvodini (44° 52' 56'' i 44° 58' 04'' severne geografske širine i
19° 24' 07'' i 19° 36' 31'' istočne geografske dužine). Proteže se istočno od reke Drine i južno od reke
Save, na teritoriji opština Sremska Mitrovica i Bogatić. Većina zaštićenog područja obuhvata vodene
površine reka i kanala Zasavica, Jovac, Prekopac i Batar. Poseban rezervat prirode Zasavica formiran
je 1997. godine i stavljen je pod zaštitu države kao prirodno dobro I kategorije od izuzetnog značaja.
Područjem dominira rečni biotop, okružen mozaikom vodenih i močvarnih ekosistema sa
fragmentima poplavljenih šuma (Quercus, Fraxinus, Populus i Salix). Rezervat Zasavica sastoji se od
kvartarnog peska i drugih depozita reka Save i Drine. Nalazi se u regionu sa umereno kontinentalnom
klimom.
METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA
Terenska istraživanja Zasavice traju više od deset godina a obuhvaćeni su različiti prirodni i
kultivisani biotopi. U istraživnom periodu na celoj teritoriji sakupljene su kišne gliste sa preko 20
lokaliteta. Najnoviji podaci o rasprostranjenosti vrsta dopunjeni su podacima iz publikovanih radova.
Terenska istraživanja korišćena u ovom radu zasnivala su se na manuelnom sakupljanju materijala
prekopavanjem i pretraživanjem životinja, uz pomoć ašov-lopate (Csuzdi & Zicsi 2003) i primeni
formalinske metode. Probe su bile veličine 40 x 40 x 40 cm. Životinje su fiksirane u 96%-om alkoholu
sa etiketom na kojoj su obeleženi neophodni podaci (datum, geografsko ime i kordinate biotopa,
tip biotopa, nadmorska visina, vremenski uslovi, ime i prezime istraživača, tip zemljišta) a zatim
determinisane u laboratoriji pri čemu je praćen broj jedinki za svaku vrstu, kao i njihova dominantnost
u okviru istraživačkih biotopa. Prikupljeni materijal je identifikovan uz pomoć serije ključeva za
determinaciju: Mršić (1991), Csuzdi & Zicsi (2003) i Blekmor (2004) za rodove a za identifikaciju do
nivoa vrste korišćeni su: Šapkarev (1978), Zicsi (1985), Mršić (1991) i Csuzdi & Zicsi (2003).
ZOOGEOGRAFSKA DISTRIBUCIJA
Relativno mali broj radova se bavi biogeografijom lumbricida (Mršić, 1991; Omodeo & Rota 1999;
Csuzdi & Zicsi 2003; Pop i sar., 2010; Csuzdi i sar., 2011). U ovom radu korišćena je kategorizacija
distribucije koje su dali Omodeo & Rota (1999) i Csuzdi i sar. (2011). U sastav lumbricidne faune
Zasavice ulaze sledeći zoogeografski tipovi: peregrine, centralno-evropske planine (planine u
centralnom delu Evrope), trans-egejske (Evropa od Alpa do Urala, Anatolija, Levanta i Mesopotamija),
mezijske (istočni Balkan), dacijske, istočno-alpske, južno-alpske, ilirske (zapadni Balkan), balkansko-
alpske, približno mediteranske, atlantsko-mediteranske i balkanski endemiti (samo na ograničenom
podrucju Balkanskog poluostrva).
92
REZULTATI
Ukupno 20 lumbricidnih vrsta prikupljeno je u rezervatu Zasavica, u Vojvodini (Tabela 1). Među
njima su po prvi put pronađene četri vrste: Allolobophora leoni, Aporrectodea dubiosa, Aporrectodea
trapezoides i Eisenia lucens na istraživanom području. Za svaku vrstu korišćene su sledeće skraćenice:
“E”: ekologija; “D”: Distribucija u Vojvodini; “Z”: Zoogeografski tip.
Table 1. Lista Lumbricidae u rezervatu Zasavica i zoogeografski tipovi
Vrsta Zoogeografski tipovi
Allolobophora chlorotica (Savigny, 1826) Peregrina

Allolobophora leoni Michaelsen, 1891 Trans-egejska
Allolobophora robusta (Rosa, 1895) Mezijska
Aporrectodea dubiosa (Orley, 1881) Trans-egejska

Aporrectodea jassyensis (Michaelsen, 1891) Trans-egejska
Apporectodea rosea (Savigny, 1826) Peregrina

Apporectodea trapezoids (Duges, 1828) Peregrina
Dendrodrilus rubidus subrubicundus (Eisen, 1874) Peregrina
Eisenia fetida (Savigny, 1826) Peregrina
Eisenia lucens (Wage, 1857) Centralno-evropska

Eisenia spelaea (Rosa, 1901) Centralno-evropska
Eiseniella tetraedra tetraedra (Savigny, 1826) Peregrina
Lumbricus rubellus Hoffmeister, 1843 Peregrina
Lumbricus terrestris Linnaeus, 1758 Peregrina

Octolasion cyaneum (Savigny, 1826) Peregrina
Octolasion lacteum (Oerley, 1881) Peregrina

Octodrilus complanatus (Duges, 1828) Približno-mediteranska
Octodrilus gradinescui (Pop, 1938) Dacijska
Octodrilus transpadanus (Rosa, 1884) Trans-egejska
Proctodrilus tuberculatus (Michaelsen,1891) Trans-egejska
Klasa Oligochaeta
Familija Lumbricidae Rafinesque-Schmaltz, 1815
Rod Allolobophora Eisen, 1874

Allolobophora leoni Michaelsen, 1891
Allolobophora leoni Michaelsen, 1891: 15.

Pannoniona leoni: Mršić 1991: 227; Milutinović i sar. 2010: 630.
Allolobophora leoni: Šapkarev 1980: 167; Stojanović 1996: 39; Stojanović & Karaman 2005a: 128;
Stojanović i sar., 2008: 59; Stojanović i sar., 2013: 637; Stojanović & Milutinović 2014: 308; Milutinović
2014: 54; Milutinović i sar., 2015a: 280.
E. Obradivo zemljište i obala reke (Šapkarev 1980); bukove i hrastove šume, vlažne livade
(Stojanović 1996; Milutinović i sar., 2010; Stojanović i sar., 2013). D. Sremska Kamenica (Zicsi 1968);
Erdevik, Pančevo, Sombor, Sremska Kamenica, Subotica (Šapkarev 1978); Vršački Breg, Fruška gora,
Karavukovo, Pančevo, Timok, Sremska Mitrovica, Erdevik, Apatin (Stojanović & Milutinović 2014).
Z. Trans-egejska.
Uzorkovani materijal. 1 eksp., Noćaj, Preseka, šuma, 13.06.2016.
93
Allolobophora robusta Rosa, 1895
Allolobophora robusta Rosa, 1895: 2.
Eophila robusta: Šapkarev 1980: 167.
Serbiona robusta robusta: Mršić 1991: 193; Stojanović & Karaman 2007: 23; Stojanović i sar.2008:
60.
Allolobophora robusta robusta: Szederjesi 2013; Stojanović & Milutinović 2014: 308.
Allolobophora robusta: Csuzdi 2012: 97-99.
E. Bukove i hrastove šume (Szederjesi 2013). D. Bela Crkva (Černosvitov 1938); Vršački Breg,
Batar, Preseka, Modran, Sremska Mitrovica, Sandžak, Voganj, Sremska Rača, Surčin, Veliki Radinci,
Morović, Martinci, Jazak, Šid, Nikinci, Hrtkovci, Platičevo (Stojanović & Milutinović 2014). Z.
Mezijska (istočni Balkan) vrsta.
Uzorkovani materijal. 1 eksp., Barašnica (Crna bara), šuma, 10.07.2013.; 1 eksp., Hrtkovci, šuma,
10.07.2014.; 1 eksp., Laćarak (Generalni kanal), 01.07.2014.; 2 eksp., Martinci, 21.07.2014.
Rod Aporrectodea Örley, 1885

Aporrectodea dubiosa (Öerley, 1881)
Criodrilus dubiosus Öerley, 1881: 603.
Allolobophora dubiosa: Šapkarev 1989: 40.
Aporrectodea (Aporrectodea) dubiosa dubiosa: Mršić 1991: 334; Stojanović i sar., 2008: 59.
Aporrectodea dubiosa: Stojanović & Milutinović 2014: 308; Milutinović 2014: 61; Milutinović i
sar., 2015a: 280.
E. Livade (Stojanović 1996; Milutinović 2014). D. Sombor (Michaelsen 1900); Bela Crkva, Banat
(Černosvitov 1938); Pančevo, Tamiš (Stojanović & Milutinović 2014). Z. Trans-egejska vrsta.
Uzorkovani materijal. 1 eksp., Jovača (Crna bara), mulj, 09.08.2013.
Aporrectodea rosea (Savigny, 1826)

Enterion roseum Savigny, 1826: 182.
Allolobophora rosea: Stojanović 1996: 44.
Allolobophora rosea bimastoides: Stojanović 1996: 48.
Allolobophora rosea interposita: Stojanović 1996: 48.
Aporrectodea rosea: Milutinović i sar., 2010: 629.
E. Reke, pašnjaci, pećine, bukove i hrastove šume, obrađena zemljišta, livade (Šapkarev 1980;
Stojanović 1996; Milutinović i sar., 2010; Stojanović i sar., 2013). D. Sremska Kamenica (Zicsi 1972);
Bela Crkva, Erdevik, Gari, Horgoš, Irički Venac, Male Pijace, Novi Sad, Palić, Pančevo, Petrovaradin,
Ribnica, Ruma, Sombor, Sremska Kamenica, Subotica (Šapkarev 1978); Fruška gora, Karavukovo,
Pančevo, Banovo Polje, Valjevac, Sadžak, Turske Livade, Preseka, Ostrovac, Modran, Batar, Sremska
Mitrovica, Vrdnik, Erdevik, Surčin, Manđelos, Platičevo, Senajske Bare, Karakuša, Grgurevci, Apatin
(Stojanović & Milutinović 2014). Z. Peregrina.
Uzorkovani materijal. 1 eksp., Radenković (Pačija bara), ispod panja, 11.04.2013.
Aporrectodea trapezoides (Duges, 1828)

Lumbricus trapezoides Duges, 1828: 289.
Allolobophora caliginosa trapezoides: Šapkarev 1980: 166; Stojanović 1996: 24; Stojanović &
Karaman 2005a: 128; Milutinović i sar., 2010: 629.
Aporrectodea trapezoides: Stojanović i sar., 2008: 59; Stojanović i sar., 2013: 637; Stojanović &
Milutinović 2014: 308; Milutinović 2014: 74; Milutinović i sar., 2015a: 280.
Aporrectodea (Aporrectodea) caliginosa trapezoides: Mršić 1991: 328; Csuzdi 2012: 97-99.
Aporrectodea trapezoides: Stojanović i sar., 2017: 490.
94
E. Bukove šume, dolina livada, obale reka, antropogeni biotopi (Šapkarev 1980; Stojanović 1996;
Milutinović i sar., 2010); obale reka i livade (Stojanović i sar., 2013; Milutinović 2014); D. Karavukovo,
Pančevo, Skobara, Sremska Mitrovica, Vojka (Stojanović & Milutinović 2014). Z. Peregrina.
Uzorkovani materijal. 1 eksp., Zasavica I, Šumareva ćup, šuma, 11.11.2016.
Rod Eisenia Malm, 1877

Eisenia lucens (Waga, 1857)
Lumbricus lucens Waga, 1857: 166-169.
Eisenia lucens: Šapkarev 1980: 166; Mršić 1991: 500; Stojanović 1996: 84; Stojanović & Karaman
2005a: 130; Stojanović i sar., 2008: 59; Milutinović i sar., 2010: 630; Szederjesi 2013: 70; Stojanović i
sar., 2013: 638; Stojanović & Milutinović 2014: 308; Milutinović 2014: 88; Milutinović i sar., 2015a: 280.
E. Mešovite šume, stare bukove šume, hrastove šume, dolina livada, potoci, pašnjaci (Stojanović
1996; Milutinović i sar., 2010; Stojanović i sar., 2013; Szederjesi 2013). D. Sremska Kamenica (Zicsi
1972); Iriški Venac (Šapkarev 1978); Fruška gora (Stojanović & Milutinović 2014). Z. Centralno-
evropsko planinska vrsta.
Uzorkovani materijal. 2 eksp., Laćarak (Generalni kanal), 01.07.2014.
Rod Lumbricus Linnaeus, 1758

Lumbricus rubellus (Hoffmeister, 1843)
Lumbricus rubellus Hoffmeister 1843: 187.
Lumbricus rubellus: Šapkarev 1980: 167; Mršić 1991: 474; Stojanović 1996: 99; Stojanović &
Karaman 2005a: 129; Milutinović i sar., 2010: 630; Milutinović 2014: 97; Stojanović i sar., 2013: 638.
Lumbricus rubellus rubellus: Stojanović i sar., 2008: 60; Stojanović & Milutinović 2014: 308;
Milutinović i sar., 2015a: 280.
E. Šumsko i kultivisano zemljište, livade (Milutinović i sar., 2010; Stojanović i sar., 2013); D.
Sremska Kamenica (Zicsi 1971); Bela Crkva (Šapkarev 1978); Horgoš, Iriški Venac, Novi Sad, Palić,
Pančevo, Petrovaradin, Sombor, Srbobran, Sremski Karlovci, Stražilovo, Subotica, Zrenjanin (Šapkarev
1978); Fruška gora, Sremska Kamenica (Šapkarev 1978; Mršić 1991; Stojanović & Milutinović 2014);
Karavukovo, Tamiš, Turske livade, Pačija Bara, Valjevac, Modran, Preseka, Trebljevine, Batar, Jovača,
Prekopvac, Ostrovac, Sadžak, Vrbovac, Zovik, Timok, Drenova greda, Batve, Sremska Mitrovica,
Vrdnik, Voganj, Vojka, Surčin, Erdevik, Morović, Manđelos, Karakuša, Grgurevci (Stojanović &
Milutinović 2014). Z. Peregrina.
Uzorkovani materijal. 1 eksp., Veliki Radinci, livade, 25.06.2014.; 1 eksp., Sadžak, blato,
13.07.2014.; 1 eksp., Morović, šuma, 19.07.2014.; 2 eksp., Jarak, hibridne topole, 11.07.2014.; 3 eksp.,
Crna Bara, šuma, 11.03.2017.; 3 eksp., Zasavica II, Valjevac, ispod panja, 11.04.2015.
Lumbricus terrestris Linnaeus, 1758

Lumbricus terrestris Linnaeus, 1758: 647.
Lumbricus terrestris: Šapkarev 1980: 167; Mršić 1991: 481; Stojanović 1996: 102; Stojanović i sar.,
2008: 60; Stojanović & Milutinović 2014: 308; Milutinović 2014: 99; Milutinović i sar., 2015a: 280.
E. pašnjaci i livade (Milutinović, 2014). D. Fruška gora, Karavukovo, Valjevac, Pačija Bara, Tamiš,
Turske livade, Batar, Modran, Jovača, Preseka, Trebljevine, Prekopac, Ostrovac, Sadžak, Vrbovac,
Zovik, Timok, Drenova Greda, Batve, Sremska Mitrovica, Vrdnik, Voganj, Vojka, Sremska Rača,
Veliki Radinci, Surčin, Erdevik, Morović, Manđelos, Karakuša, Grgurevci (Stojanović & Milutinović
2014). Z. Peregrina.
Uzorkovani materijal. 1 eksp., Veliki Radinci, livade, 28.06.2014.; 3 eksp., Hrtkovci, šuma,
10.07.2014.; 2 eksp., Platičevo, šuma, 30.07.2014.; 2 eksp., Laćarak (Generalni kanal), 01.07.2014.; 1
eksp., Veliki Radinci, livada, 25.06.2014.; 3 eksp., Morović, šuma, 19.07.2014.; 2 eksp., Jarak, hibridne
95
topole, 11.07.2014.; 2 eksp., Martinci, 21.07.2014.; 2 eksp., Glušci, Bitva, šuma, 23.03.2017.; 3 eksp.,
Radenković, Vrbovac, šuma, 29.10.2016.; 1 eksp., Zasavica I, Šumareva ćup, šuma, 11.11.2016.
Rod Octodrilus Omodeo, 1956

Octodrilus transpadanus (Rosa, 1884)
Allolobophora transpadana Rosa, 1884: 45.
Octolasion transpadanum: Šapkarev 1980: 167.
Octodrilus transpadanus: Mršić 1991: 371; Stojanović i sar., 2008: 60; Stojanović & Milutinović
2014: 308; Milutinović 2014: 105; Milutinović i sar., 2015a: 280.
E. Bukove šume (Milutinović i sar., 2015a). D. Itebej, Male Pijace, Pančevo, Sombor, Srbobran,
Sremski Karlovci (Šapkarev 1978); Karavukovo, Valjevac, Drenova greda (Stojanović & Milutinović
2014). Z. Trans-egejska vrsta.
Uzorkovani materijal. 1 eksp., Sandžak (Salaš Noćajski), šuma, ispod mahovine, 07.08.2013.; 2
eksp., Turske livade, šuma, 19.11.2011.; 1 eksp., Hrtkovci, šuma, 10.07.2014.; 1 eksp., Noćaj, Preseka,
šuma, 13.06.2016.; Zasavica I, Šumareva ćup, šuma, 11.11.2016.
Rod Octolasion Örley, 1885

Octolasion lacteum (Örley, 1881)
Lumbricus terrestris var. lacteus Örley, 1881: 584.
Octolasium lacteum: Šapkarev 1980: 167; Šapkarev 2001: 111; Stojanović i sar., 2008: 60.
Octolasion tyrtaeum: Mršić 1991: 347.
Octolasion tyrtaeum Oerley, 1881: Csuzdi & Zicsi 2003: 197
Octolasion lacteum lacteum: Stojanović i sar., 2008: 60; Milutinović i sar., 2015a: 280.
Octolasion lacteum: Stojanović & Karaman 2005a: 130; Milutinović i sar., 2010: 630; Csuzdi 2012:
97-99; Szederjesi 2013: 72; Stojanović i sar., 2013: 638; Stojanović & Milutinović 2014: 308; Milutinović
2014: 103.
E. Hrastove i bukove šume, livade, pašnjaci, kultivisano zemljište (Milutinović i sar., 2010;
Szederjesi 2013; Stojanović i sar., 2013). D. Sremska Kamenica (Zicsi 1972); Bela Crkva, Horgoš, Iriški
Venac, Novi Sad, Palić, Pančevo, Petrovaradin, Sombor, Galičnik, Srbobran, Sremska Kamenica,
Sremski Karlovci, Stražilovo, Subotica, Trnica (Šapkarev 1978); Vršački Breg, Karavukovo, Sremski
Karlovci, Fruška Gora, Valjevac, Tamiš, Banovo Polje, Skobara, Manđelos, Ruma, Grgurevci, Sremska
Mitrovica (Stojanović & Milutinović 2014). Z. Peregrina.
Uzorkovani materijal. 1 eksp., Radenković (Pačija bara), 11.04.2013.; 1 eksp., Ravnje, šuma,
02.04.2015.; 2 eksp., Noćaj, Preseka, šuma, 13.06.2016.; 1 eksp., Radenković, Vrbovac, šuma,
29.10.2016.; Ravnje, Batve, šuma, 19.06.2016.
Rod Proctodrilus Zicsi, 1985

Proctodrilus tuberculatus (Černosvitov, 1935)
Eophila antipae tuberculata Černosvitov, 1935: 58.
Allolobophora antipae tuberculata: Šapkarev 1980: 167.
Proctodrilus antipai tuberculatus: Mršić & Šapkarev 1988: 11.
Proctodrilus tuberculatus: Stojanović i sar., 2008: 60; Csuzdi 2012: 97-99; Stojanović i sar., 2013:
638; Stojanović & Milutinović 2014: 308.
E. Bukove šume (Stojanović i sar. 2013). D. Subotica, Fruška gora (Šapkarev 1978); Karavukovo,
Valjevac (Stojanović & Milutinović 2014). Z. Trans-egejska vrsta.
Uzorkovani materijal. 1 eksp., Batar (Radenković), 11.07.2014.
96
DISKUSIJA
Našim istraživanjem je ustanovljena relativno bogata lumbricidna fauna rezervata Zasavica. Na
ukupnoj površini od oko 18km2, na preko 20 uzoraka, registrovano je 16 vrsta na istraživanom području.
Na osnovu naših istraživanja kao i na osnovu literaturnih podataka lista lumbricida Zasavice uvećana
je na 20 vrsta i podvrsta. Najveći broj registrovanih vrsta pripada rodovima Aporrectodea i Octodrilus
sa po 4 taksona. Četri vrste su po prvi put registrovane u prirodnom rezervatu Zasavica (Allolobophora
leoni, Aporrectodea dubiosa, Aporrectodea trapezoides i Eisenia lucens). Vrsta Lumbricus terrestris
je dominantna (40%) u odnosu na ostale vrste, a potom sledi Lumbricus rubellus sa 20%. Takođe, kada
se analizira ukupan broj lokaliteta u istraživanom području, Lumbricus terrestris je najrasprosranjenija
vrsta (na 40% lokaliteta).
Zoogeografska analiza je pokazala da najveći broj vrsta pripada peregrinim vrstama (10 taksona
= 50%). Zatim slede trans-egejske (5 taksona = 25%) i centalno evropsko planinske (2 taksona =
10%). Najmanji broj vrsta pripada približno-mediteranskom, mezijskom i dacijskom tipu, sa po jednom
vrstom (1 takson = 5%).
U oblasti distribucije endemičnih vrsta lumbricida Csuzdi & Zicsi (2003) razlikuju četiri velike
biogeografske kategorije: francusko-iberijsku, egejsku, turansku i severno-američku. Rezervat Zasavica
pripada egejskom regionu. Egejski region (Evropa od Alpa do Urala, Anatolija, Levanta i Mesopotamija)
karakteriše prisustvo endemičnih vrsta iz rodova Cernosvitovia, Fitzingeria, Dendrobaena, Octodrilus
i Octodriloides.
U Zasavici smo pronašli tri vrste iz roda Octodrilus (Octodrilus complanatus, Octodrilus
gradinescui i Octodrilus transpadanus). Oblast Apuseni (Bihar) Mts. u Transilvaniji je centar
endemizma za rod Octordilus i uključuje vrste koje su rasprostranjene između Karpata i Panonsko-
Dunavskog područja.
U rezervatu Zasavica je i široko rasprostranjena Trans-egejska grupa (Allolobophora leoni,
Aporrectodea dubiosa, Ap. jassiensis, Octodrilus transpadanus i Proctodrilus tuberculatus) čije vrste
imaju opseg distribucije koji se proteže od Italije do Turske (Misirlioglu, 2008; Csuzdi i sar., 2011).
Rasprostranjenje Trans-egejske vrste Allolobophora leoni je uglavnom južno-evropsko (Rumunija,
Mađarska, Italija, Bugarska, Hrvatska, Crna Gora, Srbija) ali i srednje-evropsko (Češka, Poljska)
(Stojanović, 1996). Na području uže Srbije je često prisutna, dok je u Vojvodini pronađena na nekoliko
udaljenih lokaliteta. Ova vrsta je po prvi put zabeležena u rezervatu Zasavica, što potvrđuje podatke
koja navodi Zajonac (1970) da se Allolobophora leoni najčešće pojavljuje u plavljenim livadama i da joj
pogoduje glinovito zemljište.
Aporrectodea dubiosa je rasprostranjena od Slovačke do severne Turske (Zajonc 1970; Omodeo
1989; Mršić 1991; Zicsi 1991; Csuzdi & Zicsi 2003; Csuzdi i sar., 2006; Stojanović i sar., 2012; Stojanović
& Milutinović 2014). U Vojvodini je pronađena samo na nekoliko lokaliteta na severu (Michaelsen
1900; Černosvitov 1938; Šapkarev 1978, 1986) i jugu Vojvodine (Stojanović & Milutinović 2014), ali
po prvi put je registrovana u rezervatu Zasavice.
Aporrectodea trapezoides je široko rasprostranjena vrsta ali registrovana na samo nekoliko
lokaliteta u centralnom delu Vojvodine (Stojanović & Milutinović 2014), a sada smo je po prvi put
pronašli u rezervatu Zasavica. U Vojvodini, vrsta E. lucens pronađena je samo na području Fruške gore
(Stojanović & Milutinović 2014). Po prvi put, našim istraživanjima, pronađena je u rezervatu Zasavica.
E. lucens je do sada registrovana u srednjoj Evropi, gde obuhvata područje od Alpa do Balkana, ali se
može naći i izvan ovog područja, u Pirenejskim planinama, koji ukazuju na tipično centralno-evropsko
rasprostranjenje.
U rezervatu Zasavica, registrovana je samo jedna dacijska endemična vrsta Octodrilus gradinescui.
Dacijske endemične vrste predstavljaju najreprezentativnije predstavnike Lumbricidae na području
rumunskih Karpata (Csuzdi i sar., 2011). Vrsta Octodrilus gradinescui je registrovana i u Bugarskoj
(Mršić, 1991), Rumuniji (Mršić, 1991; Csuzdi, 2003), Slovačkoj (Zajonc, 1981), Ukrajini (Csuzdi,
2003) i Mađarskoj (Zicsi, 1991; Csuzdi, 2003). Takođe, postoji samo jedan južni element u Zasavici,
koji pripada Mezijskom tipu distribucije (istočni Balkan) a to je Allolobophora robusta, koja se širi sa
područja Balkana i dopire do Karpatskog basena (Csuzdi i sar., 2011).
97
ZAKLJUČAK
Dobijeni rezultati ukazuju na interesantnu i raznovrsnu lumbricidnu faunu u prirodnom rezervatu
Zasavica. Istražujući ovo područje utvrdili smo prisustvo 4 nove vrste i pokazali da u zoogeografskom
pogledu od ukupno 20 taksona sa ovog područja, dominiraju peregrine vrste (50%). Zatim slede
trans-egejske (25%) i centalno evropsko planinske (10%). Najmanji broj vrsta pripada približno-
mediteranskom, mezijskom i dacijskom tipu (5%). Raznovrsnu faunu uslovili su povoljni klimatski
uslovi, kao i različite geološke podloge i prisustvo različitih tipova zemljišta. Vlažna područja u
Zasavici pogoduju lumbricidama i nije iznenadjujuće da se broj vrsta povećava. Zato je, na osnovu
rezultata prikazanih u ovom radu, potrebno nastaviti sa intenzivnim istraživanjima u cilju očuvanja
biološkog diverziteta ovog područja.
REFERENCE
1. Blakemore, R. B. (2008): Cosmopolitan earthworms – an Eco-Taxonomic Guide to the Species. 3rd Edition.
VermEcology, Yokohama.
2. Černosvitov, L. (1938): Zur Kenntnis der Oligochätenfauna des Balkans. V. Oligochäten aus Jugoslawien und Albanien.
Zoologischen Anzeiger 122: 285-289.
3. Csuzdi, C. (2012): Earthworm species, a searchable database. Opuscula Zoologica Budapest 43: 97–99.
4. Csuzdi, C., Zicsi, A. (2003): Earthworms of Hungary, Pedozoologica Hungarica No1. Hungary Natural History Museum
and Hungary Academy of Sciences, Budapest.
5. Csuzdi, C., Pavliček, T. (2005): The earthworms (Oligochaeta) of Jordan. Zoology in Middle East 34: 71-78.
6. Csuzdi, C., Zicsi, A., Misirlioĝlu, M. (2006): An annotated checklist of the earthworm fauna of Turkey (Oligochaeta:
Lumbricidae). Zootaxa 5:1-29.
7. Csuzdi, C., Pop, V.V., Pop, A.A. (2011): The earthworm fauna of the Carpathian Basin with new records and description
of three new species (Oligochaeta: Lumbricidae). Zoologischer Anzeiger 250: 2-18.
8. Gates, G.E. (1976): More on Earthworm Distribution in North America. Proceedings of the Biological Society of
Washington, 89: 467-476.
9. Michaelsen, W. (1891): Oligochaeten des Naturhistorischen Museums in Hamburg IV. Jahrbuch der Hamburgischen
Wissenschaftlichen Anstalten 8: 1-42.
10. Michaelsen, W. (1900): Oligochaeta. In: Das Tierreich X. Friedländer and Sohn, Berlin.
11. Milutinović, T. (2014): Zoogeografija, diverzitet i konzervacioni status Lumbricidae (Annelida) zapadne Srbije.
Doktorska disertacija, Univerzitet u Kragujevcu, Srbija.
12. Milutinović, T., Avramović, A., Pešić, S., Blesić, B., Stojanović, M., Bogdanović, A.M. (2010): Contribution to the knowl-
edge of pedofauna in Sumadija (Central part of Serbia). Biotechnology and Biotechnological Equipment 24 (2): 628-635.
13. Milutinović, T., Milanović, J., Stojanović, M. (2015a): Application of species richness estimators for the assessment of
earthworm diversity. Journal of Natural History 49: 273–283.
14. Mısırlıoğlu, M. (2008): Some Earthworm Records from Anatolia (Oligochaeta, Lumbricidae). Turkish Journal of Zoology
32: 469-471.
15. Mršić, N. (1991): Monograph on earthworms (Lumbricidae) of the Balkans I-II. Slovenska Akademija Znanosti in
Umetnosti, Ljubljana.
16. Mršić, N. Šapkarev, J. (1987): Survey of the earthworms (Lumbricidae) of Serbia in a restricted sense and description of
new taxa. Biološki Vestnik 35: 67-86.
17. Omodeo, P. (1952): Particolarita della Zoogeografia dei lombrichi. Bolletino di Zoologia 19: 349-369.
18. Omodeo, P., Rota, E. (1999): Biogeographical patterns of terricolous oligochaetes in Turkey (Annelida: Clitellata:
Lumbricidae, Enchytraeidae). Biogeografia 20: 62-79.
19. Pop, V. (1949): Lumbricidele din România, Analele Academiei Republicii Populare Române 1(9): 383-505.
20. Pop, A.A., Pop, V.V., Csuzdi, C. (2010): Significance of the Apuseni Mountains (the Carpathians) in the origin and
distribution of Central European earthworm fauna. Zoology in the Middle East 2: 89-110.
21. Stojanović, M. (1996): Faunističko-ekološka studija Lumbricida (Oligochaeta) Srbije. Institut za biologiju i ekologiju,
Kragujevac.
22. Stojanović, M., Karaman, S. (2005): Further contribution to the knowledge of the earthworms of Šumadija. Archives of
Biological Sciences 57: 127-133.
23. Stojanović, M., Karaman, S. (2007): Distribution of endemic species from the earthworm genus Serbiona (Oligochaeta,
Lumbricidae) in Serbia. Archives of Biological Sciences 59(2): 23-24.
24. Stojanović, M., Milutinović, T., Karaman, S. (2008): Earthworm (Lumbricidae) diversity in the Central Balkans: An
evaluation of their conservation status. European Journal of Soil Biology 44: 57-64.
25. Stojanović, M., Tsekova, R., Pešić, S., Milanović, J., Milutinović, T. (2013): Diversity and a biogeographical review of
the earthworms (Oligochaeta: Lumbricidae) of the Balkan Mountains (Stara Planina Mountains) in Serbia and Bulgaria.
Turkish Journal of Zoology 37: 635-642.
26. Stojanović, M., Milutinović, T. (2014): The earthworms (Oligochaeta: Lumbricidae) of the Pannonian region of Serbia,
Vojvodina Province: Zoogeography and Diversity. North-Western Journal of Zoology 10: 305–313.
98
27. Szederjesi, T. (2013): New earthworm records from the former Yugoslav countries (Oligochaeta, Lumbricidae). Opuscula
Zoologica Budapest 44(1): 61-76.
28. Szüts, A. (1919): Beiträge zur kenntis der Lumbricidenfauna von Kroatien und Bosnien. Zoologischen Anzeiger 50: 294-
298.
29. Šapkarev, J. (1978): Prilog poznavanju kišnih glisti (Oligochaeta: Lumbricidae) Vojvodine, Matica Srpska. Zbornik za
Prirodne Nauke 54: 255-256.
30. Šapkarev, J. (1980): Prilog poznavanju kišnih glista (Lumbricidae) SR Srbije. Zbornik radova faune Srbije, 1, 165-179.
31. Šapkarev, J. (1986): Nove kišne gliste Srbije. Macedonian Academy of Sciences 4: 297-318.
32. Šapkarev, J. (1989): Description of new species of earthworms (Oligochaeta: Lumbricidae) from Yugoslavia. Macedonian
Academy of Sciences 7: 33-46.
33. Zajonc, I. (1970): Synúzie dáždoviek /Lumbricidae/ na lúkach Karpatskej oblasti Československa. Slovenskej Akadémie
Vied, Bratislava.
34. Zajonc, I. (1981): Daždovky (Oligochaeta; Lumbricidae) Slovenska. Slovenskej Akadémie Vied, Bratislava.
35. Zicsi, A. (1968): Neure Angaben zur Kenntnis der Lumbriciden - fauna Jugoslawiens. Annales Universitatis Scientiarum
Budapestinensis de Rolando Eötvös Nominatae, 9-10, 401-405.
36. Zicsi, A. (1972): Ein neuer Wiederfund von Allolobophora dofleini Ude 1922. Annales Universitatis Scientiarium
Budapestinensis 14: 241-245.
37. Zicsi, A. (1985): Über die Gattungen Helodrilus Hoffmeister 1845 und Proctodrilus gen. n. (Oligochaeta, Lumbricidae).
Acta Zoologica Hungarica 31: 275-289.
38. Zicsi, A. (1991): Über die Regenwürmer Ungarns (Oligochaeta: Lumbricidae) mit Bestimmungstabellen der Arten.
Opuscula Zoologica Budapest 24: 167-191.
99
BIODIVERZITET KRPELJA GUŠTERA
IZ PRIRODNOG REZERVATA ZASAVICA (SRBIJA)
Ivan Pavlović1, Mihajlo Stankovic2
Rezime: Krpelji spadaju u grupu artropoda koje su od izuzetnog biomedicinskog značaja za živi
svet, primarno zbog uloge vektora različitih vrsta obolenja, neposrednog štetnog delovanja nastalog
hemofagim načinom ishrane. Najčešće domaćine predstavljaju sisari ali u nedostatku njih mogu se
naći na pticama i gmizavcima. Dosadašnja istraživanja krpelja reptila u Srbiji rađena su sporadično.
Tokom 2015. godine sprovedeno je istraživanje o biodiverzitetu krpelja kod vrste guštera Lacerta
viridis i Lacerta agilis u Specijalnom rezervatu prirode Zasavica, gde smo ustanovili njihovu infekciju
sa Ixodes ricinus-om.
Ključne reči: gušter, krpelj, Ixodes ricinus, Lacerta viridis, Lacerta agilis
Abstract: Ticks belong to a group of arthropods of exceptional biomedical significance for the
living world, primarily due to the role of vectors of various types of diseases, the direct harmful effects
of hemophagous diet. Most often hosts are mammals, but in the absence of them can be found on birds
and reptiles. Research of ticks at reptile in Serbia has been done sporadically. During the year 2015,
research was carried out on the biodiversity of ticks from the lizard Lacerta viridis and Lacerta agilis
from the special nature reserve Zasavica, when we established infection with Ixodes ricinus.
Key words: lizards, ticks, Ixodes ricinus, Lacerta viridis, Lacerta agilis.
UVOD
Evolutivni razvoj gmizavaca započet je u prvoj polovini karbona pre 350 miliona godina i brzo
su dali mnoge evolutivne linije, od kojih su između ostalih nastale i druge dve osnovne grupe amniota
(aves i mammalia). Recentni gmizavci pokazuju morfološku i ekološku varijabilnost. Svi gmizavci su
ektotermna grupa kičmenjaka i distribucija im je ograničena na tropsku i umerenu zonu (Tomović,et.
al.,2015).
Recentna fauna gmizavaca u svetu ima opisano do sad oko 10.000 vrsta (Uetz,P., Hošek, J.,2014),
i obuhvata šest osnovnih grupa (Sphenodontida, Crocodylia, Testudines i Squamata gde spadaju
Amphisbaenia, Lacertilia i Serpentes). Lacertilia (gušteri) je vrlo raznovrsna i brojna grupa sa blizu
6000 recentnih vrsta kosmopolitskog rasprostranjenja. Gotovo svi gušteri su karnivori, osim nekoliko
herbivornih vrsta u tropskoj zoni (Tomović,et.al.,2015). Mnogi oblici prilagođeni su životu na kopnu, a
samo mali broj njih živi u vodenoj sredini nekih tropskih predela (Marcon & Mangini, 1986). Naseljavaju
najrazličitija staništa: terestrična, arborealna, semiakuatična, fosorijska i sl (Tomović,et.al.,2015).
Podred Sauria karakterišu nesrasli očni kapci,dobro razvijeni prednji i zadnji udovi za penjanje i
trčanje, rep dugačak, kosti lobanje i vilica srasli (Marcon & Mangini, 1986) i dele se u 16 familia od
kojih 6 živi u Evropi. Porodica Lacertidae u Evropi je zastupljena sa 6 rodova a u Srbiji su prisutna 3
roda (Lacerta, Podarcis i Algiroides). Prostor Balkanskog poluostrva spada u najsloženije faunističke
teritorije Evrope. Ova složenost se ispoljava kroz bogatstvo i raznovrsnost faune, mnogostrukost
i raznovrsnost biogeografskih veza i bogatstvo endemskih i reliktnih vrsta. Balkan biogeografski
pripada holoarktičkoj oblasti koja je ujedno i biogeografska jedinica najvišeg reda kojom se karakterišu
područja. Fauna gmizavaca Balkanskog poluostrva je veoma raznovrsna, i ta raznovrsnost se ogleda u
prisustvu 71 vrste (Džukić,G.,Kalezić,M.,2004). Herpetofauna Srbije broji ukupno 24 vrste gmizavaca,
1 Naučni institut za veterinarstvo Srbije, dripavlovic58@gmail.com

2 Pokret gorana Sremska Mitrovica,zasavica@zasavica.org.rs
100
od toga su tri vrste kornjača, 11 vrsta guštera i 10 vrsta zmija (Tomović,et.al., 2015).
Diverzitet herpetofaune rezervata Zasavica broji dokazanih 11 vrsta gmizavaca sa 2 subspecijska
oblika i jednim diskutabilnim nalazom. Od guštera u rezervatu Zasavica zastupljena su dva roda
(Lacerta i Podarcis) sa ukupno četiri vrste i jedan subspecijski oblik (Stanković,M., 2008). Prema
izrađenoj UTM karti 50 X 50 km i rezultatima analize diverziteta gmizavaca po geografskim regionima
koje daje grupa autora Tomović,et.al.,(2014), Severozapadna Srbija gde spada Mačva i područje SRP
Zasavica su region sa najmanjim brojem vrsta gmizavaca u Srbiji. Dok prema visinskom zoniranju
teritorije Srbije prema Stevanović,V.,Vasić,V.,(1995) Mačva pripada peripanonskom regionu (nizijsko i
brdsko područje južno od Save i Dunava sa visinom do 600 m.n.v), a samo područje rezervata Zasavica
je na kontaktu panonskog i peripanonskog regiona (Tomović, Lj., 2015). S druge strane krpelji spadaju u
grupu artropoda koje su od izuzetnog biomedicinskog značaja za živi svet, primarno zbog uloge vektora
različitih vrsta obolenja, neposrednog štetnog delovanja nastalog hemofagim načinom ishrane. Velika
raznovrsnost u pogledu vrtsa i značaj bolesti koje prenose uslovljava da budu vrlo značajni za živi svet.
Najviše su nalaženi u travnatim, žbunastim zajednicama (šume, parkovi, stepe, savane) i ruderalnim
staništima. Nalaze se na mestima gde je velika fluktuacija životinja. Najčešće domaćine predstavljaju
sisari ali u nedostatku njih mogu se naći na pticama i gmizavcima. Fauna krpelja kod gmizavaca nije
dovoljno izučena, za razliku od krpelja sisara ili ptica, tako da se u literaturi nalazi malo podataka
o njima. Kao dodminantne vrste se javljaju iksodidni krpelji najčešće iz rodova Ixodes (I.ricinus,
I.scapularis), Boophilus (B.calcaratus), Haemaphysalis (H.punctata, H.otophila, H.concinna),
Rhipicephalus (R.bursa, R.rossicus, R.sanguineus), Hyaloma (H.marginatum) (Pomerancev, 1950;
Kapustin, 1955; Carpenter i Wilson,1996). Dosadašnja istraživanja krpelja kod reptila u Srbiji rađena
su sporadično (Pavlović i Milutinović 1999, Pavlović i sar.2013). Krpelji na gušterima su ispitivani na
području Nacionalnog parka Đerdap (Pavlović et al.2013) kada je ustanovljeno prisustvo Haemaphysalis
punctata kod evropskog zelenog guštera Lacerta viridis.
Sledeće istraživanje rađeno je na području specijalnog rezervata prirode Zasavici tokom 2015.
godine kada su krpelji skupljeni sa guštera Lacerta viridis i Lacerta agilis.
KRATAK OPIS ZAŠTIĆENOG PODRUČJA
U geomorfološkom pogledu Mačva predstavlja kvartarnu ravnicu. Geneza Zasavice započeta je u

atlanskoj fazi holocena, kada su Drina i Sava divljanjem svojih voda menjale svoje tokove. Sava je tekla
koritom Bitve a jedan njen rukavac od Banovog Polja do Čevrntije koritom Zasavice. Kasnije Sava teče
Zasavicom i izbija kod Mačvanske Mitrovice, zatim se pomera severnije (današnji tok), dok to korito
preuzima Drina. Drina se kasnije pomera na zapad i uliva u Savu kod današnje Sremske Rače. Zasavica
postaje mrtvaja i puni je uglavnom podzemna i atmosferska voda. Danas Zasavica ima dužinu od 33,1
km, širinu 20-80 m a dubinu do 3 m. Veza Zasavice sa Savom je preko kanala Modran kroz ustavu u
Mačvanskoj Mitrovici (Branković,et. al,1996). Kičmu rezervata čini vodena površina kanala Jovača i
Prekopac, kanalisani i prirodni tok potoka Batar kao i samo korito Zasavice. Rezervat ima površinu
1825 ha i dvostepeni režim zaštite gde 671 ha u režimu II stepena zaštite. (Sl.gl.RS 19/97) Vrednost
rezervata Zasavica čine mnogobrojne endemične, reliktne, retke i ugrožene vrste.

Krpelji su prikupljeni u plastične ependorf bočice gde su držani u 70% etanolu. U svakom
ependorfu je bio papir sa brojem na osnovu koga je vršena identifikacija lokacije i vrste guštera sa koga
je skunut na osnovu spiska koji je priložen uz uzorke. identifikacija krpelja je rađena morfometrijskom
analizom po ključevima datim od strane Kapustin, (1959).
U ovom radu predmet istraživanja na kojima su nađeni krpelji su bile dve vrste guštera i to: Lacerta
viridis i Lacerta agilis.
101
KRATKA BIOLOGIJA I EKOLOGIJA ISTRAŽIVANIH VRSTA:
Lacerta agilis Linnaeus, 1758 - livadski gušter
Opis vrste: Leđa siva do smeđa uz uzdužni red pega kod mužjaka crnih, a kod ženke smeđih.
Stomak kod ženke siv, a kod mužjaka zelen. Dužina do 25 cm. Dobar trkač i penjač.
Variabilnost: Na području Srbije u okviru ove vrste imamo veliki broj supspeciacija, od kojih su
dve prisutne u zoni rezervata i to su nominativna podvrsta Lacerta agilis agilis i balkanska podvrsta
Lacerta agilis bosnica (Schreiber,1912). Balkanska podvrsta Lacerta agilis bosnica (Schreiber, 1912),
na području Srbije i Crne Gore ima endemski karakter (YUEND). Poznato je da naseljava peripanonski
pojas Srbije i severne Bosne ali je takođe nalažen i na prostoru nekih drugih planina Srbije, Bosne i
Crne Gore.
Areal: Naseljava prostor severne i srednje Evrope, zapadna granica je Francuska, vrsta ne živi na
jugu Italije i u južnim delovima Balkanskog poluostrva (Harry & Born,1981).
Stanište: Njegovo prisustvo beležimo u Vojvodini na 50-80 m.n.v. ali isto tako u kanjonima i
na progalama u četinarskim šumama na visinama oko 1400 m.n.v. (Džukić,G., 1991). Zoogeografska
pripadnost: vrsta u Srbiji pripada evrosiborskom horotipu prema Vigna Taglianti et.al.,(1999) odnosno
srednjeevropskom elementu koji su česti na širim prostorima centralne Evrope i odatle se šire u oblasti
sa sličnim ekološkim uslovima. Ovaj tip rasprostranjenja dokazuje mnoge prelaze ka prostranijim
arealima koji se pružaju do istočne Azije (Dobretić, V., Stanković, M.,2008).
Stanje u Rezervatu: Da se radi o veoma prilagodljivoj vrsti pokazuje veliki broj lokaliteta na
kojima je konstatovana ova vrsta u zoni Rezervata, ali se lokaliteti ne mogu pohvaliti velikom brojnošću.
Staništa koja naseljava livadski gušter u rezervatu su zakorovljene livade i njive, rubovi šuma i šikare.
Lacerta viridis Laurentie, 1768 - zelembać
Opis vrste: Najveći srednjoevropski gušter. Leđa zelena do žutozelena, stomak svetlo žut, mužjak
u doba parenja dobija plavo grlo. Dužina do 40 cm. Dobar je trkač i penjač. Areal: Rasprostranjen je
u srednjoj i južnoj Evropi (Harry & Born,1981). Stanište: Naseljava sunčane kamenite terene obrasle
vegetacijom, rubove šuma i zašikarene livade, često ga srećemo u blizini vode. To je vrsta koju često
srećemo u ravničarskim predelima ali je brojna i u klisurama i kanjonima gde se penje do visine od
1200 m.n.v.(Džukić,G., 1991). Zoogeografska pripadnost: vrsta u Srbiji pripada južnoevropskom
horotipu prema Vigna Taglianti et.al., (1999) odnosno Mediteransko-srednjeevropskom elementu a
istočnomediteransko-srednjeevropskom podeleme-ntu i pokazuju u rasprostranjenju tendenciju slićnu
mediteranskim elementima ali su mnogo manje osetljivi na hladnije uslove što im je omogućilo da u
postglacijalu prošire svoj areal na sever u srednju Evropu (Dobretić ,V., Stanković, M., 2008). Stanje u
Rezervatu: Na prostoru Rezervata svi lokaliteti koje naseljava predstavljaju staništa šikarastog tipa na
rubnim delovima šumskih zabrana. Na konstatovanim lokalitetima brojnost zelembaća je veoma mala
tj. kao pojedinačni primerci.
Fotografijia 1
Stanište na kome su nađeni gušteri
102
Svi gušteri sa krpeljima su sakupljeni sa lokaliteta Vizitorski centar koji je deo šireg lokaliteta
Turske livade kojeg karakteriše prisustvo šumskih zabrana i zašikarenih terena u blizini sela Zasavica
II. To su najčešće manja ili veća „ostrva“ devastiranih šuma jasena (ass. Fraxineto angustifolium) sa
površinom od nekoliko ari, okružena obradivim površinama (Erdeši,J., Janjatović,G.,2001).
Opšti izgled Detalj
Fotografija 2 Gušter Lacerta agilis sa krpeljom
U Specijalnom rezervatu prirode Zasavica u proteklom periodu sakupljani su krpelji koji su nađeni
na gmizavcima. Do sad krpelji su nađeni na dve vrste guštera i to Lacerta agilis i Lacerta viridis. Krpelji
su sakupljeni kako sa živih primeraka uhvaćenih na terenu tako i pregledom sveže zgaženih primeraka
na lokalnim putevima. Kod obe vrste guštera je ustanovljeno prisustvo krpelja Ixodes ricinus. U svim
slučajima su ustanovljeni adultni mužjaci. Svi krpelji su bili zakačeni sa leve ili desne strane vrata
odma iza glave što se vidi i na fotografiji 2.
ZAKLJUČAK
U Specijalnom rezervatu prirode Zasavica do sad krpelji su nađeni na dve vrste guštera i
to Lacerta agilis i Lacerta viridis. Kod obe vrste guštera je ustanovljeno prisustvo adultnih mužjaka
krpelja Ixodes ricinus.
103
LITERAURA
1. Branković, D., Budakov, Lj., Kovačev, N., Mijovć, D., Mikeš, B., Pavkov, G., Puzović,S., Sekulić, N., Stojšić, V., Habjan-
Mikeš, V., Garovnikov, B.,Stanković, M. (1996):Predlog za zaštitu dobra “Zasavica” kao Specijalni Rezervat prirode,
Zavod za zaštitu prirode Srbije Beograd- Novi Sad, str.2-49
2. Carpenter JW, Wilson SC (1996): Parasitic And Infectious Diseases Of Reptiles. Presented At The Wildlife, Exotic Zoo
Animal Medicine Conference. Madison, WI; 13.
3. Dobretić, V.,Stanković, M. (2008):Zoogeografska analiza vodozemaca i gmizavaca u SRP Zasavica, I simpozijum
“Zaštita prirode u Srbiji”, Zavod za zaštitu prirode ,Novi Sad-Beograd
4. Džukić, G., Kalezić, M.L., (2004): The biodiversity of amphibians and reptiles on the Balkan Peniusula, pp 167-192 in
Griffiths,H.I.,Kryštufek,B.,Reed,J.,(eds): Balkan Diversity: Pattern and Process in the European Hotspot
5. Džukić, G. (1991): Vodozemci i gmizavci-građa za faunu vodozemaca i gmizavaca Durmitora, CANU, Posebno izdanje,
odeljenje prirodnih nauka, sveska 4, Titograd, str. 9-78
6. Erdeši, J., Janjatović, G., (2001): Šumski ekosistemi Rezervata Zasavica, Zbornik radova Naučnog skupa “Zasavica
2001”, Sremska Mitrovica, str.57-64
7. Harry, G., Born, L., (1981): Fauna Evrope,priručnik za raspoznavanje životinjskih vrsta, Mladinska knjiga, Ljubljana,
str.232-271
8. Kapustin, FU., (1955): Atlas Parazitov Krovi Životnih I Klešćei Iksodid. Moskva: Gasudarstvenoe Izdetejlstvo
Seljskohazjajstvenoi Literaturi, 118–12,7
9. Marcon, E., Mongini, M., (1986): Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić Beograd i Mladinska knjiga Ljubljana, 143-156
str.
10. Pavlović I, Milutinovic, M., (1999): Infestation Of Python (Python Molurus) And Send Boa (Boa Constrictor) With Ticks
Haemophysalis Punctata (Canestrini & Fanzago, 1877) Abstr. Symp. Entolol.Serbia 99, Goč, 21-23.10.1999., 48.
11. Pavlović I., Šekler M., Vidanović D., Obradović S., Kurčubić V., (2013) First Occurance Of Ticks Haemaphysalis
Punctata On The European Green Lizyard. Proceeding Of International Conference On Diseases Of Zoo And Wild
Animals, 08-11.5.2013., Vienna, Austria, 168-169.
12. Pomerancev, BL., (1950): Fauna SSSR. Paukobraznie. Iksodovie Kleščei (Ixodidae). Izd. Akademem Nauk SSSR,
Moskva-Leningrad 4, 2 - 15.
13. Službeni glasnik R.Srbije 19/97: Uredba o zaštiti Specijalnog Rezervata prirode Zasavica
14. Stanković, M., (2008): Vodozemci i gmizavci Specijalnog rezervata prirode Zasavica u Ediciji: Fauna rezervata, Pokret
gorana, Sr.Mitrovica
15. Stevanović, V., Vasić, V., (eds)(1995): Biodiverzitet Jugoslavije sa pregledom vrsta od međunarodnog značaja, Ekolibri i
Biološki fakultet,Beograd, 562 str.
16. Tomović, Lj., (2015): Principi rada i struktura podataka za Crvenu knjigu u Tomović, et. al., (2015) Crvena knjiga faune
Srbije II-Gmizavci, Biološki fakultet i Zavod za zaštitu prirode Srbije, Beograd, 40-44 str.
17. Tomović, Lj., Ajtić, R., Ljubisavljević, K., Urošević, A., Jović, D., Krizmanić, I., Labus, N., Đorđević, S, Kalezić, M.
L, Vukov, T., Džukić, G., (2014): Reptiles in Serbia-Distribution and diversity patterns, Bulletin of the Natural Histori
Museum, Belgrade, 7, 129-158 pp
18. Tomović, Lj., Kalezić, M., Džukić,G., (2015): Crvena knjiga faune Srbije II-Gmizavci, (opšte odlike gmizavaca, diverzitet
gmizavaca Balkanskog poluostrva i Srbije, specijski i intraspecijski (taksonomski i filogenetski diverzitet), zoogeografski
diverzitet gmizavaca Srbije ) Biološki fakultet i Zavod za zaštitu prirode Srbije, Beograd, 21-33 str.
19. Uetz, P., Hosek, J., (eds) (2014): The reptile database//www.reptile-datbase.org, accessed dec.8. 2014
20. Vigna Tagliantia, A., Audisio, P., Biondi, M., Bologna, M., Carpaneto, G., DeBiase, A., Fattorini, S., Piattella, E.,
Sindaco, R., Venchi, A., Zapparoli, M.,(1999): A proposal for a chorotype classification of the Near East fauna, in the
frame work of the Western Palearctic region, Biogeographia 20, 31-59 pp.
104
FAUNA RAKOVA (CRUSTACEA) U STANIŠTIMA
SPECIJALNOG REZERVATA PRIRODE ZASAVICA, SA
OSVRTOM NA NJIHOVE PONAŠAJNE ADAPTACIJE
FAUNA CRUSTACEA IN THE HABITATS OF THE

SPECIAL NATURE RESERVE OF ZASAVICA WITH
REMARKS ON THEIR BEHAVIORAL ADAPTATIONS
Sofija Pavković-Lučić1, Mihajlo Stanković2, Dragana Miličić1
Izvod: U ovom radu su prikazani rezultati istraživanja rakova na 13 lokaliteta u okviru Specijalnog
rezervata prirode Zasavica tokom perioda 2011. - 2016. godine. Zabeleženo je prisustvo pripadnika
četiri klase rakova: Branchiopoda (Cladocera, Anostraca, Spinicaudata), Maxillopoda (Cyclopoida,
Calanoida, Harpacticoida), Ostracoda (Cyprididae) i Malacostraca (Amphipoda). Svaka grupa je
morfološki i fiziološki prilagođena uslovima sredine i ispoljava određene obrasce ponašanja kako bi
što optimalnije iskoristila mikrostanište na kome živi i efikasno izbegla potencijalne predatore. Osim
pripadnika Crustacea, na Zasavici je po prvi put je zabeležen rod Hydra, u regionu Crne Bare. Podaci
dobijeni iz ovog istraživanja će poslužiti kao osnova za dalji monitoring, kao i u cilju očuvanja prirodnih
vrednosti i diverziteta ovog izuzetnog močvarnog područja jedinstvenog u Srbiji.
Ključne reči: Zasavica, rakovi, efemerna staništa, zooplankton
Abstract: This paper presents the results of crustacean research conducted at 13 localities within
the Special Nature Reserve of Zasavica during the period 2011-2016. The presence of four classes
of crustaceans was recorded: Branchiopoda (Cladocera, Anostraca, Spinicaudata), Maxillopoda
(Cyclopoida, Calanoida, Harpacticoida), Ostracoda (Cyprididae) and Malacostraca (Amphipoda). Each
group is morphologically and physiologically adapted to the environmental conditions and exhibits
certain patterns of behavior in order to make optimal use of the microhabitat on which it lives and to
effectively avoid potential predators. In addition to the Crustacea, for the first time the genus Hydra was
recorded in Zasavica, in the region of Crna Bara. The data obtained from this research would serve as a
basis for further monitoring, as well as in order to preserve the nature and diversity of this exceptional
wetland area that is unique in Serbia.
Key words: Zasavica, crustaceans, ephemeral habitats, zooplankton
UVOD
Fauna rakova Specijalnog rezervata prirode Zasavica je još uvek nepotpuno istražena, a dosadašnji
podaci ukazuju da je nesumnjivo interesantna i veoma bogata. Faunom rakova ovog područja u prošlosti
su se bavili Karaman (2007), koji je registrovao postojanje pet vrsta amfipoda i Petrov i sar. (2007), koji
su se bavili faunom nekih grupa Branchiopoda (Anostraca, Notostraca i Spinicaudata), kao i faunom
Ostracoda.
Svaka grupa rakova je morfološki i fiziološki prilagođena uslovima sredine i ima određene obrasce
ponašanja kako bi što optimalnije iskoristila uslove mikrostaništa u kome živi, i efikasno izbegla
potencijalne predatore. S obzirom da se, na osnovu izveštaja Specijalnog rezervata prirode Zasavica (Plan
upravljanja 2012-2022) hidrologija Rezervata menja u zavisnosti od sezone i u zavisnosti od prisustva
1 Univerzitet u Beogradu, Biološki fakultet, sofija@bio.bg.ac.rs

2 Specijalni rezervat prirode Zasavica - Pokret gorana, Sremska Mitrovica
105
faktora koji mogu negativno delovati na populacionu dinamiku (nedostatak vode, naročito u letnjem
periodu, obrastanje otvorenih pašnjaka žbunastom vegetacijom, zagađenje sa okolnih poljoprivrenih
površina, kao i pojava invazivnih vrsta), cilj ovog rada je utvrđivanje regularnosti pojavljivanja do sada
registrovanih grupa rakova na teritoriji Zasavice. Osim toga, prikupljanjem obimnijeg krustaceološkog
materijala, analizom su obuhvaćene i grupe koje žive u zooplanktonu i perifitonu. U radu je dat i prikaz
tipičnih ponašajnih odlika pojedinih grupa.
MATERIJAL I METODE
Materijal obrađen u ovom radu je prikupljan tokom 2011, 2014 i 2016. godine. Uzorkovanje je
vršeno planktonskom i ručnom mrežicom, a materijal je odmah fiksiran na terenu u 70 % alkoholu.
Uzorkovanje je vršeno na većem broju lokaliteta, kako bi se obuhvatilo što šire područje Specijalnog
rezervata i što veći broj tipova vlažnih staništa na teritoriji Zasavice (mrtvaje, rečno-barske močvare,
vlažne livade...). Tačke uzorkovanja materijala prikazane su na Slici 1. Na terenu su izvršena merenja
temperature vode i pH vrednosti, kao i merenje dubine vodenog staništa sa koga je materijal uzorkovan.
Obrada sakupljenog materijala izvršena je u Institutu za zoologiju Biološkog fakulteta Univerziteta u
Beogradu. Klasifikacija glavnih taksonomskih grupa je urađena prema Martin i Davis (2001).
Slika 1. Specijalni rezervat prirode Zasavica - lokaliteti sa kojih je uzorkovan materijal. Brojevi pored oznaka na mapi
odgovaraju rednim brojevima u Tabelama 1 i 2. Izvor; Google Maps (2017).
106
Tabela 1. Spisak uzorkovanih lokaliteta i njihove fizičko-hemijske odlike.
Broj Dubina
lokali- Mesto Lokalitet Biotop t oaq Vode Napomena
pH
teta oC (u cm)
-podloga: mulj
1 Radenkovići Poljane Izvor 11 7 10-15
-bez vegetacije
-podloga: mulj
2 Radenkovići Pačja bara Tresava 18 7,5 20-30
-sa vegetacijom
-podloga: pesak
3 Radenković Batar kolotrag 22 7,4 5-10
-bez vegetacije
Drenova -podloga: mulj

4 Crna Bara Lokva 15 8,0 10-15
greda -sa vegetacijom
-podloga: mulj
5 Crna bara Jovača Bara 23 7,8 do 30
-sa vegetacijom
Lokva -podloga: mulj

6 Banovo polje atar 17 8,2 10
pored šume -bez vegetacije
Batar -podloga: mulj

7 Banovo polje kolotrag 14 - 10
-Duge njive -bez vegetacije
lokva 1 sa
-podloga: mulj
8/1 Zasavica II Valjevac efemernom 21 7,2 35
-sa vegetacijom
vodom
lokva 2 sa
-podloga: mulj
-sa vegetacijom
vodom
lokva 3 sa
-podloga: mulj
-sa vegetacijom
vodom
efemerna -podloga: mulj

9 Zasavica I Valjevac 22 7,5 20
voda -bez vegetacije
-podloga: mulj
10 Zasavica I Valjevac depresije 23 7 30
-sa vegetacijom
lokva 1 sa
-podloga: mulj
11 Zasavica II Valjevac efemernom 16 7,8 20
-sa vegetacijom
vodom
-podloga: mulj
12 Zasavica II Valjevac depresija 17 8,5 35-40
-sa vegetacijom
-podloga: mulj
13 Zasavica II Valjevac depresija 2 16 7,6 40
-sa vegetacijom
107
REZULTATI
Predeona raznolikost Specijalnog rezervata prirode Zasavica u kombinaciji sa ogromnim

diverzitetom abiotičkih uslova čini Zasavicu područjem jedinstvenog biodiverziteta. Fizičko-hemijski
parametri različitih staništa ukazuju da Zasavica još uvek poseduje ogroman potencijal za razvoj
velikog broja akvatičnih organizama, čak i onih grupa koje zahtevaju specifičnije uslove, kakvi su, na
primer, povišena pH vrednost ili određeni temperaturni opseg vode (Tabela 1).
U toku istraživačkog perioda zabeleženo je prisustvo četiri klase rakova (Tabela 2). Iz klase
Branchiopoda zabeleženo je prisustvo vrste Chirocephalus brevipalpis Orhgidan, 1953 na lokalitetu
Valjevac (Zasavica II), u barama sa muljevitom podlogom obraslom vegetacijom. Ova nizijska vrsta
pripada tzv. „krupnim branhiopodama“ iz reda Anostraca. Iz reda Diplostraca zabeleženo je nekoliko
rodova u okviru dva podreda. Podredu Spinicaudata pripadaju krupnije jedinke, čije je telo potpuno
obavijeno dvokapkom ljušturicom sa ornamenturom u vidu naraštajnih linija i izbočenim apikalnim
delom, tako da podsećaju na male školjke. One mogu naseljavati staništa različitog karaktera, od
plavnih područja bogatih vegetacijom, do mutnih, efemernih bara sa, ili bez vegetacije. U Zasavici su
registrovane jedinke roda Cyzicus Audouin, 1837 na lokalitetu Zasavica I - Valjevac. Podred Cladocera
(vodene buve) čine jedinke koje pripadaju zooplanktonu. Telo im je malih dimenzija, a dvokapka
ljušturica prekriva sve delove tela osim glave, na kojoj se nalaze izraštaji (antene) za plivanje. Cladocera
regularno naseljavaju sva vodena staništa Zasavice. Osim tipskog roda Daphnia Müller 1785, zabeleženi
su i rodovi Simocephalus Schödler 1858 i Scapholeberis Schoedler 1858 iz familije Daphniidae, kao i
rod Chydorus Leach 1816 iz familije Chydoridae.
U okviru klase Maxillopoda zabeležene su jedinke iz tri reda: Cyclopoida, Calanoida i
Harpacticoida, koji svi pripadaju grupi rakova veslonožaca (Copepoda). Posebno su zanimljivi nalazi
jedinki Calanoida iz familije Diaptomidae, kao i Harpacticoida, izuzetno slabo proučene grupe koja se
relativno retko sreće u slatkovodnim staništima u Srbiji.
Rakovi klase Ostracoda naseljavali su veliki broj staništa. Posebno se izdvaja veoma raznovrsna
familija Cyprididae, čije se vrste za sada javljaju regularno na Zasavici u različitim tipovima efemernih
staništa.
Amphipoda (rakušci) iz klase Malacostraca (rod Synurella Wrześniowski 1877) nalaženi su na
staništima Banovo polje i Radenković (Pačja bara), što ne isključuje prisustvo amfipoda i u drugim
delovima Zasavice, u vodama koje obiluju kiseonikom usled dotoka sveže vode i/ili intenzivne
fotosinteze.
Od ostalih beskičmenjaka u vodenim staništima Zasavice treba pomenuti prisustvo različitih
larvi insekata, kao i pojavu slatkovodne hidre (Hydra sp. Linnaeus 1758) među vegetacijom u lokvama
lokaliteta Crna Bara (Drenova greda).
DISKUSIJA
Specijalni rezervat prirode Zasavica predstavlja izuzetan primer netaknutih primarnih prirodnih
vrednosti. Heterogeni raspored različitih tipova staništa koji je uslovljen poplavnim i podzemnim
vodama, omogućava opstanak različitih zajednica, od akvatičnih i semiakvatičnih do higrofilnih i
stepskih (Stanković, 2009). Određeni elementi abiotičke niše, kao što su pH i nivo kalcijuma u vodi,
mogu definisati kompetitivnu prednost (naročito grupa sa razvijenim karapaksom), što utiče na životni
ciklus, populacionu dinamiku i produktivnost unutar zajednica zooplanktona (Hessen i sar., 1995).
Mnoge vrste tipične za plavna područja pokazuju kontinuirano prisustvo u Rezervatu Zasavica. To
je slučaj sa grupom Ostracoda, koje su i ranije na Zasavici bile prisutne sa većim brojem vrsta: Cypris
pubera (O. F. Müller, 1776), Eucypris virens (Jurine, 1820), Heterocypris incongruens (Ramdorh, 1808)
i druge (detaljnije videti u Petrov i sar., 2007). U odnosu na ranije podatke, od krupnih branhiopoda
108
jedino se vrsta C. brevipalpis javlja gotovo regularno na staništima, dok je Cyzicus sp. nešto ređi. U
toku ovih istraživanja, Cyzicus sp je zabeležen na novom staništu (Zasavica I - Valjevac), u odnosu
na raniji nalaz na lokalitetu Crna bara (Jovača) 2006. godine (vrsta C. tetracerus (Krynicki, 1830),
prema Petrov i sar., 2007). To potvrđuje da ova vrsta može naseljavati efemerne vode različitog tipa.
Međutim, ni na jednom staništu tokom istraživanja nismo ustanovili prisustvo vrste Lepidurus apus
(L., 1758), koja je u prošlosti bila uobičajena na Zasavici (Petrov i sar., 2007). Ova vrsta je poslednji put
zabeležena 2006. godine u velikom broju na lokalitetu Crna Bara, pa čak i u potoku Batar, ali se od tada
nije pojavljivala, čak ni tokom sezona kada je na staništu bilo vode. Ovo je možda posledica toga što je
nivo vode iz nekog razloga niži od prirodnog, posebno u rano proleće. To može negativno da utiče na
opšti pad biodiverziteta ovog područja, pa verovatno i na regularnu pojavu ove vrste. Nivo podzemnih
voda je važan i zbog troglofilnih vrsta, kakva je amfipoda Synurella ambulans (F.Müller, 1846), koje
povremeno zalaze u podzemna vodena staništa radi razmnožavanja ili hibernacije (Karaman, 1974,
2007).
Fauna Copepoda do sada nije bila dovoljno istražena u Rezervatu Zasavica. To se posebno odnosi
na grupe Calanoida i Harpacticoida, među kojima se mogu naći neke inače retke vrste (Đorđević, 1907;
Krmpotić, 1924). Za Harpacticoida Ostojić (2008) navodi da su to mahom bentosni organizmi koji se
javljaju samo povremeno u zooplanktonu, gde dospevaju vodenim strujanjem. Iako Copepoda, zajedno
sa grupama Cladocera i Rotatoria, predstavljaju glavnu komponentu zajednica zooplanktona, do sada su
relativno slabo taksonomski istražene u Srbiji (Živković i Kalafatić, 1976; Kalafatić, 1995). Jedna vrsta
roda Simocephalus (Simocephalus congener Schödler, 1858) karakteristična je za plavno područje oko
reke Save, ima ograničenu distribuciju (panonska i peripanonska Srbija) i primer je lokalnog endemita
dunavskog sliva (Kalafatić, 1995).
S obzirom da su jedna od početnih karika u lancima ishrane, u zajednicama planktonskih
rakova može postojati visok predatorski pritisak, koji se kaskadno odražava na sve nivoe ekosistema.
Indirektni i direktni efekti ogledaju se u povećanom selektivnom pritisku, pojavi ciklomorfoze (npr.
kod roda Daphnia), kao i različitih adaptivnih ponašanja, kao što su zarivanje u mulj ili skrivanje
u vegetaciji (Ostracoda, Amphipoda), stalno plivanje (Copepoda) ili vertikalne migracije pelagijskih
vrsta (Cladocera). Takođe, informacioni molekuli predatora utiču na adaptivni odgovor planktonskih
vrsta, naročito kada je predatora teško vizuelno detektovati usled njegove transparentnosti (kao u
slučaju skoro providne „fantomske“ larve dvokrilca Chaoborus), ili nekog drugog razloga. Smatra
se da ovi informacioni molekuli (feromoni, kairomoni) utiču na aktiviranje odgovarajućih gena koji
su odgovorni za izvesne morfološke promene (npr. pojava ornamenture u obliku saća na telu roda
Chydorus ili pojava uvećanja na glavi u vidu „kacige“, ili izraštaja u vidu trnića, bodlji i lorika kod
dafnije. Osim morfološke plastičnosti (Petrusek i sar., 2009, Laforsch i sar., 2009), kod nekih vrsta
je prisutna i pojava ekološkog polimorfizma (Krueger i Dodson, 1981; Basińska i sar., 2014), kao i
različite ponašajne adaptacije, uključujući migratorno ponašanje i pojavu alternativnih životnih ciklusa
(De Meester i Weider, 1999). Veoma interesantno ponašanje u ishrani i izbegavanju predatora pokazuju
kladocere roda Scapholeberis. One koriste površinski napon vode, tako što klize po unutrašnjoj površini
vodenog ogledala hraneći se hiponeustonskim algama iz vode, dok su naspram spoljašnjeg svetla gotovo
nevidljive za potencijalne predatore. Održanje ovih neobičnih stanovnika vodenih površina Zasavice
veoma mnogo zavisi od ljudske brige, ali i aktivnosti koje bi mogle ugroziti njihov opstanak. Na primer,
hemijske supstance koje bi dospele u vodu (npr. spiranjem deterdženata ili drugih hemijskih jedinjenja
sa okolnih područja), mogle bi izmeniti površinski napon vode i time doprineti nestanku ovih jedinki
sa njihovih staništa i smanjenju biodiverziteta područja Zasavice.
U nepredvidljivoj životnoj sredini, kakve su efemerne bare, lokve, depresije i kolotrazi sa malom
količinom vode, ili plavne njive sa stalnom fluktuacijom vode i čak povremenim presušivanjem, različiti
oblici reproduktivnog ponašanja takođe su deo strategije održavanja normalnog životnog ciklusa i
zaštite od predatora. Tako, mnoge kladocere formiraju tzv. “zimska jaja” ili efipijume (ephippium),
koja su otporna na mehaničke povrede, isušivanje, pa čak i na boravak u digestivnom traktu predatora.
Takođe, i oplođena jaja (incistirani embrioni) Chirocephalus-a su veoma čvrsta, sa ornamenturom na
površini u vidu saća (Mura, 2001), što otežava predatorima ishranu (ribe, kopepode, turbelarije i druge
109
karnivorne vrste).
Na kraju treba naglasiti i da su mnogi od pomenutih organizama dobri bioindikatori kvaliteta
vode. U Zasavici su nađene kolonije slatkovodnih sunđera (Spongilla lacustris Linnaeus, 1758), kao
i slatkovodna meduza (Craspedacusta sowerbii Lankester, 1880) (Plan upravljanja 2012-2022). Ovim
predstavnicima filuma Cnidaria treba dodati i rod Hydra, koji je po prvi put zabeležen na teritoriji
Zasavice, u regionu Crne Bare.
Istraživanja u cilju razjašnjenja statusa pojedinih populacija rakova i drugih beskičmenjaka na
teritoriji Zasavice će se svakako nastaviti i u budućnosti. Od suštinskog značaja za očuvanje prirodnih
vrednosti i diverziteta ovog, jednog od poslednjih izvorno očuvanih močvarnih područja u Srbiji,
je održavanje mozaičnosti staništa, kao i visokog nivoa podzemnih voda, naročito u pošumljenim
područjima, kako bi se trajno obezbedili uslovi za život planktonskih i drugih akvatičnih zajednica.
ZAKLJUČAK
U odnosu na ranija istraživanja rakova u Rezervatu Zasavica (Karaman, 2007; Petrov i sar.,
2007) neki taksoni pokazuju kontinuirano prisustvo, kao što je slučaj sa rakovima grupe Ostracoda
i nekih Branchiopoda (Chirocephalus, Cyzicus), kao i nekih Amphipoda (rod Synurella). Zasavica
se odlikuje i velikim bogatstvom faune zooplanktona (Cladocera, Copepoda), koja do sada nije bila
dovoljno istražena. Kao važna karika u lancima ishrane, rakovi pokazuju različite morfološke, ekološke
i ponašajne adaptacije u pogledu nalaženja hrane i izbegavanja predatora, uključujući ciklomorfozu,
migratorno ponašanje i pojavu alternativnih životnih ciklusa. Prisustvo amfipoda i žarnjaka na
području Zasavice ukazuje na dobar kvalitet vode sa obiljem kiseonika. To nameće obavezu zaštite od
zagađenja i očuvanja prirodnih vrednosti, posebno održavanja nivoa podzemnih voda, što je presudno
za očuvanje planktonskih i drugih akvatičnih zajednica i diverziteta Zasavice uopšte.
110
PRILOG
Tabela 2. Diverzitet rakova uzorkovanih na području Zasavice.
Mesto/
Datum Grupe rakova
Lokalitet
Klasa Maxillopoda Dahl, 1956

Klasa Branchiopoda Latreille, 1817
Podklasa Copepoda Milne-Edwards, 1840
08. 04. Radenković Podklasa Phyllopoda Preuss, 1951
1 Red Calanoida Sars, 1903
2011. (Poljane) Red Diplostraca Gerstaecker, 1866
Red Cyclopoida Burmeister, 1834
Podred Cladocera Latreille, 1829
Red Harpacticoida Sars, 1903
Klasa Branchiopoda Latreille, 1817 Klasa Maxillopoda Dahl, 1956

Podklasa Phyllopoda Preuss, 1951 Podklasa Copepoda Milne-Edwards, 1840
Red Diplostraca Gerstaecker, 1866 Red Calanoida Sars, 1903
20. 05. Radenković
2 Podred Cladocera Latreille, 1829 Red Cyclopoida Burmeister, 1834
2011 (Pačja bara)
Klasa Ostracoda Latreille, 1802 Klasa Malacostraca Latreille, 1802
Familija Cyprididae Baird 1845 Red Amphipoda Latreille, 1816

08. 04. Radenković Podklasa Phyllopoda Preuss, 1951 Klasa Ostracoda Latreille, 1802
3
2016. (Batar) Red Diplostraca Gerstaecker, 1866 Familija Cyprididae Baird 1845

14. 05. Podklasa Phyllopoda Preuss, 1951
2011. Crna Bara Red Diplostraca Gerstaecker, 1866
4 (Drenova Podred Cladocera Latreille, 1829
Red Calanoida Sars, 1903
04. 04. greda)
2016. Klasa Ostracoda Latreille, 1802
Familija Cyprididae Baird 1845

Podklasa Copepoda Milne-Edwards, Klasa Ostracoda Latreille, 1802
15. 04. Crna bara
5 1840 Familija Cyprididae Baird 1845
2016. (Jovača)

Podklasa Phyllopoda Preuss, 1951
Red Diplostraca Gerstaecker, 1866
08. 08. Banovo polje Red Cyclopoida Burmeister, 1834
6 Podred Cladocera Latreille, 1829
2011. (atar)
Klasa Malacostraca Latreille, 1802
Klasa Ostracoda Latreille, 1802
Red Amphipoda Latreille, 1816

Banovo polje Klasa Maxillopoda Dahl, 1956
05. 11. Podklasa Phyllopoda Preuss, 1951
7 (Batar-Duge Podklasa Copepoda Milne-Edwards, 1840
2014. Red Diplostraca Gerstaecker, 1866
njive) Red Cyclopoida Burmeister, 1834
111
Red Anostraca Sars, 1867
03. 04, Zasavica II Red Diplostraca Gerstaecker, 1866
8/1 Red Calanoida Sars, 1903
2016. Valjevac Podred Cladocera Latreille, 1829

Podklasa Phyllopoda Preuss, 1951 Klasa Maxillopoda Dahl, 1956
Red Diplostraca Gerstaecker, 1866 Podklasa Copepoda Milne-Edwards, 1840
02. 04. Zasavica II
8/2 Podred Cladocera Latreille, 1829 Red Calanoida Sars, 1903
2016. Valjevac

27. 03. Zasavica II Podred Cladocera Latreille, 1829
8/3 Red Calanoida Sars, 1903
2016. Valjevac

26. 03. Zasavica I Podred Cladocera Latreille, 1829
2016. Valjevac Podred Spinicaudata Linder, 1945
Klasa Branchiopoda Latreille, 1817 Klasa Ostracoda Latreille, 1802

04. 10. Zasavica I Podklasa Phyllopoda Preuss, 1951 Familija Cyprididae Baird 1845
10
2014. Valjevac Red Diplostraca Gerstaecker, 1866

Podklasa Phyllopoda Preuss, 1951 Klasa Maxillopoda Dahl, 1956
Red Diplostraca Gerstaecker, 1866 Podklasa Copepoda Milne-Edwards, 1840
03. 04. Zasavica II
11 Podred Cladocera Latreille, 1829 Red Calanoida Sars, 1903
2016. Valjevac
Klasa Maxillopoda Dahl, 1956 Klasa Ostracoda Latreille, 1802

28. 03. Zasavica II
12 Podklasa Milne-Edwards, 1840 Familija Cyprididae Baird 1845
2016. Valjevac
Red Calanoida Sars, 1903

Red Anostraca Sars, 1867
30. 03. Zasavica II Red Diplostraca Gerstaecker, 1866
2016. Valjevac Podred Cladocera Latreille, 1829
112
LITERATURA
1. Basińska, A.M., M. Antczak, K. Świdnicki, V.E. J. Jassey, N. Kuczyńska-Kippen (2014). Habitat type as strongest
predictor of the body size distribution of Chydorus sphaericus (O. F. Müller) in small water bodies. International Review
of Hydrobiology 99(5): 382–392. DOI 10.1002/iroh.201301678
2. De Meester, L., L.J. Weider (1999). Depth selection behavior, fish kairomones, and the life histories of Daphnia hyalina x
galeata hybrid clones. Limnol. Oceanogr. 44: 1248-1258.
3. Đorđević, Ž. (1907): Prilozi za poznavanje slatkovodne faune Balkanskog poluostrva. Srpske Diaptomide. - Glas Srp.
Akad. nauka 73: 77-115.
4. Google Maps. (2017). Specijalni rezervat prirode Zasavica. Retrieved from https://www.google.com/maps/d/
viewer?mid=11bjONd1_iaefImJbKGdG2qOVJHI&hl=en&ll=44.94882166647765%2C19.58092820312504&z=10
5. Hessen, D.O., B.A. Faafeng, T. Andersen (1995). Competition or niche segregation between Holopedium and Daphnia:
empirical light on abiotic key parameters. Hydrobiologia 307: 253-261.
6. Kalafatić, V. (1995). Diverzitet Cladocera i Copepoda (Crustacea) kopnenih voda Jugoslavije sa pregledom vrsta
od međunarodnog značaja. U: Biodiverzitet Jugoslavije sa pregledom vrsta od međunarodnog značaja, Vladimir
Stevanović, Voislav Vasić (Eds.). Ecolibri, Beograd, 562 str.
7. Karaman G.S. (1974). Genus Synurella Wrzes. in Yugoslavia with remarks on its all world known species, their
synonymy, bibliography and distribution (fam. Gammaridae). Poljoprivreda i šumarstvo, Titograd, 20: 83-133.
8. Karaman, G.S. (2007). Amfipodi (Crustacea, Amphipoda) Specijalnog rezervata prirode
9. „Zasavica“, Srbija (247. prilog poznavanju Amphipoda). Naučni skup “Zasavica 2007”,
10. 1. decembar 2007. godine, Sremska Mitrovica, pp: 77-84.
11. Krmpotić, I. (1924). Beitrag zur Kenntnis der Entomostraken und Rotatorien Inbesonderes der Diaptomoden Kroatiens
und Sloveniens. - Arch. f. Hydrob. 15 (1): 5-69.
12. Krueger, D.A., S.I. Dodson (1981). Embryological induction and predation ecology in Daphnia pulex. Limnol. Oceanogr.
26: 219-223.
13. Laforsch, C., A. Haas, N. Jung, K. Schwenk, R. Tollrian, A. Petrusek (2009). “Crown of thorns” of Daphnia: An
exceptional inducible defense discovered by DNA barcoding. Communicative & Integrative Biology, 2(5), 379-381. DOI:
10.4161/cib.2.5.8714
14. Martin J. W, Davis G. E. (2001). An Updated Classification of the Recent Crustacea. Natural History Museum of Los
Angeles County. Sci. Ser. 39: 124.
15. Mura, G. (2001). Morphological diversity of the resting eggs in the anostracan genus Chirocephalus (Crustacea,
Branchiopoda). Hydrobiologia 450: 173-185.
16. Ostojić, A. (2008). Zooplankton akumulacionih jezera Grošnica i Gruža. Prirodno-matematički fakultet, Kragujevac, 139
str. ISBN 978-86-81829-91-2
17. Petrov, B., D. Miličić, T.K. Žnidaršič (2007). Branhiopodni i ostrakodni rakovi specijalnog rezervata prirode Zasavica
(Crustacea: Branchiopoda, Ostracoda). Zbornik sa naučno-stručnog skupa „Zasavica 2007“, 153-157.
18. Petrusek, A., R. Tollrian, K. Schwenk , A. Haas, C. Laforsch (2009). A ‘‘crown of thorns’’ is an inducible defense that
protects Daphnia against an ancient predator. PNAS 106 (7): 2248-2252.
19. Specijalni rezervat prirode Zasavica: Plan upravljanja 2012-2022, Sremska Mitrovica, 124 str.
20. Stanković, M. (2009). Pregled staništa vodozemaca i gmizavaca u Rezervatu Zasavica. Zaštita prirode, vol. 60, br. 1-2,
str. 253-263.
21. Živković, A., Kalafatić, V. (1976). Cladocera i Copepoda stajaćih voda duž desne obale reke Save od Obrenovca do
Beograda. Arhiv Bioloških Nauka 28(1–2): 73–78.
113
NOVE VRSTE VILINIH KONJICA (ODONATA)
NA PODRUČJU SRP „ZASAVICA”
CONTRIBUTION TO KNOWLEDGE ON ODONATA

OF SNR „ZASAVICA”
Marko Šćiban1
IZVOD: U ovom radu predstavljeni su prvi podaci o prisustvu tri vrste vilinskih konjica na
područja SRP „Zasavica“ – Lestes dryas, Lestes virens i Libellula quadrimaculata. Podaci su prikupljeni
u periodu od 2012. do 2017. godine, istraživanjima vršenim na osnovu prisustva adultnih jedinki. Na
osnovu prethodno publikovanih i podataka predstavljenih u ovom radu fauna Odonata na području
rezervata iznosi 42.
Ključne reči: odonata, zasavica, srbija
ABSTRACT: This paper present three new Dragonfly species for the area of Special nature
reserve “Zasavica“ – they are Lestes dryas, Lestes virens and Libellula quadromaculata. The data
were collected between 2012 and 2017 through research based on the presence of adult individuals.
Based on previously published and data presented in this paper, total number of dragonfly species
recorded in the reserve is 42 and among the most diverse in Serbia.
Keywords: odonata, zasavica, serbia
UVOD
Fauna vilinih konjica (red Odonata) SRP „Zasavica” spada u relativno bogate, sa potvrđenim
kompletnim ciklusom razvića za većinu vrsta (Jović et al., 2007), a do sada je bilo poznato prisustvo 39
vrsta (Rajkov & Šćiban, 2012). Tokom ranijih istraživanja nije vršeno sistematično istraživanje vilinih
konjica tokom cele sezone letenja, dok je u periodu 2012 – 2017. istraživano i tokom prolećnog i jesenjeg
perioda.
Cilj ovog rada je da javnosti predstavi podatke za tri nove vrste zabeležene upravo tokom prolećnog
i jesenjeg perioda.
MATERIJAL I METODE
Tokom perioda od 2012. do 2017. godine vršena su nasumična istraživanja odraslih jedinki insekata
iz reda Odonata na području SRP „Zasavica”. U tom periodu je više puta obiđena celokupna površina
rezervata od januara do decembra meseca, a realizovano je preko 176 terenskih izlazaka.
Odrasle jedinke hvatane su uz pomoć entomološke mrežice, odnosno samo fotografisane u
prirodom okruženju. Determinacija do nivoa vrste vršena je na terenu, odnosno naknadno na osnovu
fotografija, a same jedinke nisu prikupljane. Nijedna od vrsta zaštićenih Pravilnikom o proglašenju
i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva. („Sl. Glasnik RS”, br.
5/2010) nije uzorkovana.
Za determinaciju odraslih jedinki korišćeni su ključevi za identifikaciju vilinih konjica Evrope:
Askew (2004), Dijkstra (2006). Nomenklatura vrsta data ovde prati Dijkstra & Lewington (2006).
Fotografije sa terena čuvaju se u ličnim zbirkama autora, a prikazane su i u ovom radu.
1 Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije, Vladike Ćirića 24, Novi Sad; sciban.marko@gmail.com
114
REZULTATI
U periodu od 2012. do 2017. godine zabeležene su tri nove vrste vilinih konjica (red Odonata) za
područje SRP „Zasavica“. Datumi, lokaliteti i okolnosti nalaza za svaku od vrsta prikazani su dalje u
tekstu:
1. Lestes dryas Kirby, 1890 – Jedan

mužjak je 9.6.2013. fotografisan
na lokalitetu Poljane kod Gajića
ćuprije (Radenković). Nekoliko
primeraka vrste pronađeno je
31.5.2016. u bliskoj okolini bare
Ribnjače, a 24.6.2016. registrovano
je i 10-ak primeraka uz obližnu
Drenovu gredu. Na tom području
vrsta je evidentirana i 1.7.2016.
Populaciju u okolini bare Ribnjače
čine mužjaci (Slika 1) i ženke u broju
od nekoliko desetina jedinki zajedno
sa još brojnijom i veoma sličnom
vrstom Lestes sponsa. Jedinke obe Slika 1. Lestes dryas fotografisan 31.5.2016.
vrste zajedno su posmatrane na u blizini bare Ribnjače (Foto: Marko Šćiban)
visokoj zeljastoj vegetaciji, kao i Figure 1 Robust Spreadwing (Lestes dryas)
žitaricama. Budući da vrsta izuzev photographed on 31 May 2016 near Ribnjača pond
bare Ribnjače nije bila pronađena
na drugim lokalitetima u većem
broju niti dalje od bare Ribnjače,
ovaj lokalitet je verovatno ključan
za reprodukciju i prisustvo vrste na
području rezervata.
2. Lestes virens (Vander Linden,

1825) – Vrsta je registrovana samo
na četiri lokaliteta u centralnom i
istočnom delu rezervata – Sadžak
(7.11.2012., 1 ex, Slika 2), Mala
Zasavica (8.11.2012., 1 ex), Ostrovac
(9.11.2012., 1 ex), Pačija bara
(28.10.2013., 3 ex). Samo jednom
zabeležene su jedinke kako se pare Slika 2. Lestes virens fotografisan 7.11.2012. na lokalitetu
Sadžak (Foto: Marko Šćiban)
(28.10), a jedinke su obično bile Figure 2 Western Willow Spreadwings (Lestes virens)
mirne. photographed on 7 November 2012 on Sadžak locality
3. Libellula quadrimaculata Linnaeus, 1758 – Vrsta je nađena jedino 20.5.2013. na glavnom

toku reke Zasavice od lokaliteta Sadžak do Šumareve ćuprije kod sela Zasavica 1. Tom
prilikom jedinke su bile teritorijalne nad otvorenom vodom i rubnom visokom emerznom
vegetacijom, a neretko je dolazilo i do sukoba. U priobalnom delu duž pašnjaka Valjevac nisu
beleženi. Na navedenom potezu takson predstavlja jednog od brojnijih velikih vilinih konjica
(podred Anisoptera) sa procenom od 70 do 100 teritorija.
115
DISKUSIJA I ZAKLJUČAK
Ukupan broj vrsta vilinih konjica zabeleženih na području SRP „Zasavica“, a zaključno sa ovim
ovim radom, iznosi 42 taksona (Joviće et al., 2007; Aranđelović. 2009; Rajkov & Šćiban, 2012). Sve
novozabeležene vrste se najverovatnije reprodukuju u tekućim i stajaćim vodama na prostoru rezervata.
Vrsta L. quadrimaculata naseljava široki vodotok reke Zasavice, glavno stanište za reprodukciju
taksona L. dryas predstavlja bara Ribnjača, dok je L. virens u malom broju beležen u središnjem i
istočnom delu rezervata.
Ovo verovatno još uvek nije konačan spisak vrsta za područje rezervata, jer se i dalje može
očekivati prisustvo nekoliko novih taksona (npr. Jović et al., 2007).
LITERATURA
1. Aranđelović, A. & Miljanović, B. (2009): Larve vilinih konjica (red Odonata) kao bioindikatori površinskih voda.
Diplomski rad. Univerzitet u Novom Sadu, Novi Sad.
2. Askew, R. R. (2004): The Dragonflies of Europe, 2nd edition. Harley Books, Colchester.
3. Dijkstra, K-D.B. & Lewington, R. (2006): Field Guide to the Dragonflies of Britain and Europe. British Wildlife
Publishing, Milton on Stour.
4. Jović, M., Anđus, Lj. & Santovac, S. (2009) New data on some rare and poorly known Odonata species in Serbia. Bulletin
of the Natural History Museum in Belgrade, 2: 95-108.
5. Jović, M., Stanković, M. & Santovac, S. (2007): Prvi prilog poznavanju Odonata Specijalnog rezervata prirode Zasavica.
Zbornik, Naučno-stručni skup „Zasavica 2007” sa međunarodnim učešćem, Sremska Mitrovica: 59-66.
6. Rajkov, S. & Šćiban, M. (2012): Prilog poznavanja Odonata SRP „Zasavica“. Zbornik naučno-stručni skup „Zasavica
2012“: 154–161. Pokret gorana Sremske Mitrovice, Sremska Mitrovica.
116
FAUNA STENICA (INSECTA: HETEROPTERA)
SPECIJALNOG REZERVATA PRIRODE „ZASAVICA“
TRUE BUG FAUNA (INSECTA: HETEROPTERA)

OF THE ZASAVICA SPECIAL NATURE RESERVE
Ljiljana Protić1, Marko Šćiban2,3, Jelena Šeat2,4, Mihajlo Stanković5
Izvod: Fauna stenica Zasavice istražuje se sa prekidima od 1997. godine. U radu je navedena
lista koja obuhvta 218 vrsta stenica. Utvrđeno je pet invazivnih vrsta: Amphiareus obscuriceps
Poppius (Anthocoridae), Corythucha arcuata (Say) (Tingidae), Corythucha ciliata (Say), (Tingidae),
Leptoglossus occidentalis Heidemann (Coreidae) i Nezara viridula (Linnaeus).
Ključne reči: Hemiptera, biodiverzitet, Mačva, Srbija
Abstract: Bugs fauna of Special Nature Reserve Zasavica have been investigated with
discontinuation from 1997. In the paper mentioned 218 species of bugs (Heteroptera). Five of them
are invasive: Amphiareus obscuriceps Poppius (Anthocoridae), Corythucha arcuata (Say) (Tingidae),
Corythucha ciliata (Say), (Tingidae), Leptoglossus occidentalis Heidemann (Coreidae) i Nezara
viridula (Linnaeus).
Key words: Hemiptera, biodiversity, Mačva, Serbia
UVOD
Specijalni rezervat prirode „Zasavica“ je jedan od biodiverzitetski najbolje istraženih zaštićenih
područja u Srbiji, a biološko bogatstvo Rezervata je prepoznato kao izuzetno kako na nacionatnom
tako i na međunarodnom nivou. Zasavica ima status područja od međunarodnog značaja za ptice,
biljke i leptire (eng. Important Bird Area, Important Plant Area, Prime Butterfly Area), od 2008.
godine je uvrštena na listu Ramsarskih područja, a planira se i njeno priključenje Natura 2000 mreži
po pristupanju Srbije Evropskoj Uniji (Puzović et al., 2015). U Rezervatu je identifikovano desetak
stanišnih tipova koja prepoznaje EU Direktiva o staništima (eng. Habitat Directive, Councile Directive
92/43/EEC), a od izuzetnog su značaja za očuvanje evropskog biodiverziteta (Bartula et al., 2011).
Raznovrsni i brojni stanišni tipovi, prisutni u dolini reke Zasavice i njenoj neposrednoj okolini, su
dom brojnim insektima među kojima su i četiri Natura vrste, kao i nekoliko retkosti i endema (Pil &
Stanković, 2007; Stanković, 2014; Puzović et al., 2015). U odnosu na druga zaštićena područja u Srbiji
entomofauna Zasavice je solidno izučena, a reprezentativne grupe su prilično dobro istražene, kao što
su dnevni leptiri (Jakšić, 2007; Jakšić & Nahirnić, 2011; Šćiban et al., 2012; Šćiban, 2015) vilini konjici
(Jović et al., 2007; Rajkov & Šćiban, 2012), pravokrilci (Skejo & Stanković, 2014), pojedine porodice
tvrdokrilaca (Pil & Stanković, 2006, 2007; Pešić & Stanković, 2007; Ćurčić & Stanković, 2011; Pešić,
2011; Mesaroš & Stanković, 2012) i opnokrilaca (Karaman & Karaman, 2007; Nikolić et al., 2007).
Prvi rezultati o istraživanju stenica Zasavice su predstavljeni 2013. godine na IX Simpozijumu
entomologa Srbije, gde autori beleže 52 vrste za dato područje (Protić & Stanković, 2013). U Katalogu
1 Prirodnjački muzej, Njegoševa 51, 11000 Beograd, e-mail: ljilja.protic@gmail.com

2 Naučno-istraživačko društvo studenata biologije i ekologije “Josif Pančić”, Trg Dositeja Obradovića 2, 21000 Novi Sad
3 Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije, Vladike Ćirića 24/19, 21137 Novi Sad, e-mail: sciban.marko@gmail.com
4 Udruženje “HabiProt”, Bulevar Oslobođenja 106/34, 11040 Beograd, e-mail: jelena@habiprot.org.rs
5 Pokret gorana, Svetog Save 19, 22000 Sremska Mitrovica, e-mail: zasavica@zasavica.org.rs
117
stenica Jugoslovenskih zemalja se ne navodi ni jedan nalaz stenica za kvadrate CQ77 i CQ87 (UTM
zona 34T) u okviru kojih se prostire Zasavica (cf. Protić, 1998; 2001). Poslednjih godina stenice su
sakupljanje na prostoru Rezervata, a rezultati dobijeni obradom sakupljenog materijala su predstavljeni
u ovom radu.
MATERIJAL I METODE
Inicijalna istraživanje faune i flore Zasavice počela su 1997. godine, sa proglašenjem ovog područja
Specijalnim rezervatom prirode, od kada datiraju i prvi ulovljeni primerci stenica (Protić & Stanković,
2013). Od 2006. godine počinje njihovo intenzivnije uzorkovanje na području Rezervata, a u periodu
od 2013-2017. godine materijal je sakupljan ciljano i sistematski tokom letnjih istraživačkih kampova u
organizaciji NIDSBE „Josif Pančić“ iz Novog Sada.
Stenice su uzorkovane na više lokacija u okviru granica Rezervata (Banovo brod, Batar, Batve,
Bitva, Bostanište, Crna bara, Drenova greda, Duge njive, Jovača, Mačvanska Mitrovica/ Modran,
Ostrovac, Pačija bara, Radenković, Ravnje, Sadžak, Skelice, Šumareva ćuprija, Trebljevine/ Banovo
polje, Turske livade, Valjevac, Vrbovac, Zasavica I, Zovik, 33., 34., 35. i 36. odeljenje). (Karta 1)
Osnovna metoda uzorkovanja je bila košenje zeljaste vegetacije, ali na mestima gde nije bilo moguće
primeniti pomenutu metodu, jedinke su sakupljane pojedinačno ili mrežama za lov vodenih insekata,
a pojedini primerci su lovljeni noću na improvizovanim svetlosnim klopkama oko Vizitorskog centra.
Materijal sakupljen na Zasavici nalazi se u zbirci Heteroptera Prirodnjačkog muzeja u Beogradu, a
nekoliko primeraka se nalazi u entomološkoj zbirci studentskog društva „Josif Pančić“ na Departmanu
za biologiju i ekologiju Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu. Legatori (Marko Šćiban,
Mihajlo Stanković, Jelena Šeat) i identifikatori (Ljiljana Protić, Jelena Šeat, Marko Ščiban) materijala
sa Zasavice su autori ovog rada, međutim, manji deo materijala sa Zasavice sakupili su i drugi članovi
društva „Josif Pančić“.
Satelitski snimak rezervata sa ucrtanim lokalitetima (redni brojevi u tabeli gore odgovaraju brojevima na karti)
118
Red.br. Lokalitet 11 Drenova greda
1. Modran 12 Bitva
2. Pačija bara 13 Sadžak
3. Skelice 14 Batar
4. Šumareva ćuprija 15 Trebljevine
5. Batve 16 Vizitorskog centra
6. Valjevac 17 Banovo brod
7. Vrbovac (GJ.Vrbovac 33., 34., 35. i 36. odeljenje) 18 Zovik
8. Bostanište 19 Duge njive
9. Jovača 20 Ostrovac
10. Vrbovac 21 Turske livade
REZULTATI
Tabela 1. Spisak registrovanih vrsta stenica u Specijalnom rezervatu prirode „Zasavica“:
A - Prvi publikovani rezultati o stenicama Zasavice (Protić & Stanković, 2013)
B – Nalazi stenica preuzeti iz baza Alciphron (Šeat, 2014) i BioRaS (Mesaroš, 2014)
C – Uzorci sakupljeni od 2013. do 2016. leg. M. Šćiban, J. Šeat, I. Radulović, det. J. Šeat
D – Uzorci sakupljeni tokom 2017. leg. M. Stanković, det. Lj. Protić
PORODICA VRSTA A B C D
Nepidae Nepa cinerea Linnaeus, 1758 + + +
Corixidae Corixa affi nis Leach, 1817 +
Cymatia coleoptrata (Fabricius, 1777) +
Hesperocorixa linnaei (Fieber, 1848) + +
Sigara (Subsigara) falleni (Fieber, 1848) +
Sigara (Vermicorixa) lateralis (Leach, 1817) +
Naucoridae Ilyocoris cimicoides (Linnaeus, 1758) + + +
Notonectidae Notonecta (Notonecta) glauca Linnaeus, 1758 + + +
Pleidae Plea minutissima Leach, 1817 + +
Mesoveliide Mesovelia furcata Mulsant & Rey, 1852 + +
Hebridae Hebrus (Hebrus) pusillus (Fallen, 1807) + +
Hebrus (Hebrusella) ruficeps Thomson, 1871 + +
Hydrometridae Hydrometra stagnorum (Linnaeus, 1758) + +
Veliidae Microvelia (Microvelia) reticulata (Burmeister, 1835) +
Gerridae Aquarius paludum (Fabricius, 1794) +
Gerris (Gerris) argentatus Schummel, 1832 + + +
Gerris (Gerris) gibbifer Schummel, 1832 +
Gerris (Gerris) lacustris (Linnaeus, 1758) +
Gerris (Gerris) thoracicus Schummel, 1832 +
Gerris (Gerriselloides) lateralis Schummel, 1832 +
Saldidae Chartoscirta cincta (Herrich-Schäffer, 1841) + +
Chartoscirta elegantula (Fallen, 1807) + +
Saldula opacula (Zetterstedt, 1838) +
Saldula pilosella (Thomson, 1871) +
119
Leptopodidae Leptopus marmoratus (Goeze, 1778) +
Tingidae Agramma (Agramma) confusum (Puton, 1879) +
Corythucha arcuata (Say, 1832) +
Corythucha ciliata (Say, 1832) + +
Dictyla humuli (Fabricius, 1794) + + +
Kalama tricornis (Schrank, 1801) +
Oncochila simplex (Herrich-Schäffer, 1830) + +
Stephanitis (Stephanitis) pyri (Fabricius, 1775) + + +
Tingis (Neolasiotropis) pilosa Hummel, 1825 + +
Tingis (Tingis) auriculata (A. Costa, 1847) + +
Tingis (Tingis) cardui (Linnaeus, 1758) + +
Miridae Adelphocoris lineolatus (Goeze, 1778) + + + +
Adelphocoris seticornis (Fabricius, 1775) + +
Adelphocoris ticinensis (Meyer-Dür, 1843) + + +
Agnocoris rubicundus (Fallen, 1807) +
Amblytylus nasutus (Kirschbaum, 1856) +
Apolygus spinolae (Meyer-Dür, 1841) + +
Atractotomus mali (Meyer-Dür, 1843) + +
Campylomma verbasci (Meyer-Dür, 1843) + +
Capsodes gothicus (Linnaeus, 1758) + +
Capsus ater (Linnaeus, 1758) + +
Charagochilus (Charagochilus) gyllenhalii (Fallen, 1807) +
Chlamydatus (Euattus) pullus (Reuter, 1870) +
Closterotomus fulvomaculatus (De Geer, 1773) + +
Closterotomus norwegicus (Gmelin, 1790) +
Criocoris crassicornis (Hahn, 1834) +
Deraeocoris (Deraeocoris) olivaceus (Fabricius, 1777) +
Deraeocoris (Deraeocoris) ruber (Linnaeus, 1758) + + + +
Deraeocoris (Knightocapsus) lutescens (Schilling, 1837) +
Dicyphus (Brachyceroea) albonasutus Wagner, 1951 + +
Dicyphus (Brachyceroea) globulifer (Fallen, 1829) +
Globiceps (Kelidocoris) flavomaculatus (Fabricius, 1794) +
Halticus apterus (Linnaeus, 1758) +
Halticus luteicollis (Panzer, 1804) +
Heterocordylus (Heterocordylus) tumidicornis (Herrich-Schäffer,
+ +
1835)
Heterotoma merioptera (Scopoli, 1763) +
Leptopterna dolabrata (Linnaeus, 1758) + +
Liocoris tripustulatus (Fabricius, 1781) + +
Lygus pratensis (Linnaeus, 1758) + + +
Lygus rugulipennis Poppius, 1911 +
Macrotylus (Alloeonycha) paykullii (Fallen, 1807) + +
Megaloceroea recticornis (Geoffroy, 1785) +
120
Megalocoleus molliculus (Fallen, 1807) +
Myrmecoris gracilis (R.F. Sahlberg, 1848) +
Omphalonotus quadriguttatus (Kirschbaum, 1856) +
Orthocephalus saltator (Hahn, 1835) + +
Orthonotus rufifrons (Fallen, 1807) +
Orthops (Orthops) basalis (A. Costa, 1853) + + +
Orthops (Orthops) kalmii (Linnaeus, 1758) + +
Orthotylus (Melanotrichus) flavosparsus (C.R. Sahlberg, 1841) +
Phytocoris (Ktenocoris) ulmi (Linnaeus, 1758) +
Piezocranum simulans Horvath, 1877 +
Pilophorus confusus (Kirschbaum, 1856) +
Pilophorus pusillus Reuter, 1878 +
Pilophorus perplexus Douglas & Scott, 1875 +
Plagiognathus (Plagiognathus) arbustorum (Fabricius, 1794) + +
Plagiognathus (Plagiognathus) bipunctatus Reuter, 1883 +
Plagiognathus (Plagiognathus) chrysanthemi (Wolff, 1804) +
Plagiognathus (Plagiognathus) fulvipennis (Kirschbaum, 1856) +
Polymerus (Poeciloscytus) brevicornis (Reuter, 1879) +
Polymerus (Poeciloscytus) unifasciatus (Fabricius, 1794) +
Polymerus (Poeciloscytus) vulneratus (Panzer, 1806) + +
Polymerus (Polymerus) nigrita (Fallen, 1807) + +
Stenodema (Brachystira) calcarata (Fallen, 1807) + +
Stenodema (Stenodema) laevigata (Linnaeus, 1758) +
Stenotus binotatus (Fabricius, 1794) + +
Strongylocoris niger (Herrich-Schäffer, 1835) +
Trigonotylus caelestialium (Kirkaldy, 1902) + + + +
Trigonotylus pulchellus (Hahn, 1834) + +
Nabidae Alloeorhynchus (Alloeorhynchus) flavipes (Fieber, 1836) +
Himacerus (Aptus) mirmicoides (O. Costa, 1834) + +
Himacerus (Himacerus) apterus (Fabricius, 1798) +
Nabis (Nabis) brevis Scholtz, 1847 +
Nabis (Nabis) ferus (Linnaeus, 1758) + +
Nabis (Nabis) pseudoferus Remane, 1949 + +
Nabis (Nabis) rugosus (Linnaeus, 1758) + + +
Prostemma (Prostemma) aeneicolle Stein, 1857 +
Anthocoridae Amphiareus obscuriceps (Poppius, 1909) +
Orius (Heterorius) minutus (Linnaeus, 1758) +
Orius (Orius) niger (Wolff, 1811) +
Reduviidae Metapterus caspicus (Dohrn, 1863) +
Metapterus linearis A. Costa, 1862 +
Peirates hybridus (Scopoli, 1763) +
Reduvius personatus (Linnaeus, 1758) + +
121
Rhynocoris (Rhynocoris) iracundus (Poda, 1761) + +
Aradidae Aradus conspicuus Herrich-Schäffer, 1835 +
Aradus depressus (Fabricius, 1794) +
Aradus ribauti Wagner, 1956 + +
Lygaeidae Beosus quadripunctatus (Muller, 1766) + +
Cymus claviculus (Fallen, 1807) +
Dimorphopterus spinolae (Signoret, 1857) +
Drymus (Sylvadrymus) brunneus (R.F. Sahlberg, 1848) +
Drymus (Sylvadrymus) ryeii Douglas & Scott, 1865 + +
Geocoris (Geocoris) ater (Fabricius, 1787) + +
Geocoris (Piocoris) erythrocephalus (Lepeletier & Serville,
+ +
1825)
Heterogaster affi nis Herrich-Schäffer, 1835 +
Heterogaster urticae (Fabricius, 1775) + +
Holcocranum saturejae (Kolenati, 1845) + +
Ischnodemus sabuleti (Fallen, 1826) + + +
Kleidocerys resedae (Panzer, 1797) +
Lygaeosoma sardeum Spinola, 1837 + +
Lygaeus equestris (Linnaeus, 1758) + + + +
Lygaeus simulans Deckert, 1985 +
Megalonotus chiragra (Fabricius, 1794) + +
Melanocoryphus albomaculatus (Goeze, 1778) + +
Metopoplax origani (Kolenati, 1845) + +
Nysius ericae (Schilling, 1829) +
Nysius senecionis (Schilling, 1829) + + +
Oxycarenus (Oxycarenus) lavaterae (Fabricius, 1787) +
Oxycarenus (Euoxycarenus) pallens (Herrich-Schäffer, 1850) +
Pachybrachius fracticollis (Schilling, 1829) + +
Peritrechus geniculatus (Hahn, 1832) + + +
Peritrechus gracilicornis Puton, 1877 + +
Peritrechus nubilus (Fallen, 1807) +
Pterotmetus staphyliniformis (Schilling, 1829) + +
Raglius alboacuminatus (Goeze, 1778) + + + +
Rhyparochromus vulgaris (Schilling, 1829) + + + +
Scolopostethus affi nis (Schilling, 1829) + + +
Scolopostethus decoratus (Hahn, 1833) +
Scolopostethus pilosus Reuter, 1875 +
Scolopostethus thomsoni Reuter, 1875 +
Trapezonotus (Trapezonotus) dispar Stål, 1872 + +
Tropistethus holosericus (Scholtz, 1846) +
Berytidae Berytinus (Berytinus) clavipes (Fabricius, 1775) +
Berytinus (Berytinus) hirticornis (Brullé, 1836) +
Berytinus (Berytinus) minor (Herrich-Schäffer, 1835) +
122
Berytinus (Lizinus) montivagus (Meyer-Dür, 1841) +
Gampsocoris culicinus Seidenstucker, 1948 + +
Gampsocoris punctipes (Germar, 1822) + +
Metacanthus (Metacanthus) meridionalis (A. Costa, 1843) +
Pyrrhocoridae Pyrrhocoris apterus (Linnaeus, 1758) + + +
Stenocephalidae Dicranocephalus agilis (Scopoli, 1763) + +
Dicranocephalus albipes (Fabricius, 1781) + +
Dicranocephalus medius (Mulsant & Rey, 1870) +
Rhopalidae Corizus hyoscyami (Linnaeus, 1758) + + + +
Liorhyssus hyalinus (Fabricius, 1794) + +
Myrmus miriformis (Fallen, 1807) + + + +
Rhopalus (Aeschyntelus) maculatus (Fieber, 1837) + +
Rhopalus (Rhopalus) parumpunctatus Schilling, 1829 + + +
Rhopalus (Rhopalus) subrufus (Gmelin, 1790) + + + +
Stictopleurus abutilon (Rossi, 1790) + + +
Stictopleurus crassicornis (Linnaeus, 1758) +
Stictopleurus pictus (Fieber, 1861) +
Stictopleurus punctatonervosus (Goeze, 1778) + +
Alydidae Alydus calcaratus (Linnaeus, 1758) + +
Camptopus lateralis (Germar, 1817) + + +
Coreidae Bathysolen nubilus (Fallen, 1807) + +
Ceraleptus gracilicornis (Herrich-Schäffer, 1835) + +
Coreus marginatus (Linnaeus, 1758) + + + +
Coriomeris affi nis (Herrich-Schäffer, 1839) +
Coriomeris denticulatus (Scopoli, 1763) + +
Gonocerus acuteangulatus (Goeze, 1778) + + +
Leptoglossus occidentalis Heidemann, 1910 +
Syromastus rhombeus (Linnaeus, 1767) +
Cydnidae Legnotus limbosus (Geoffroy, 1785) + +
Sehirus luctuosus Mulsant & Rey, 1866 +
Tritomegas bicolor (Linnaeus, 1758) + +
Thyreocoridae Thyreocoris fulvipennis (Dallas, 1851) +
Thyreocoris scarabaeoides (Linnaeus, 1758) +
Plataspidae Coptosoma scutellatum (Geoffroy, 1785) +
Scutelleridae Eurygaster austriaca (Schrank, 1776) + +
Eurygaster maura (Linnaeus, 1758) + + +
Eurygaster testudinaria (Geoffroy, 1785) + +
Psacasta (Psacasta) exanthematica (Scopoli, 1763) +
Pentatomidae Aelia acuminata (Linnaeus, 1758) + + + +
Aelia rostrata Boheman, 1852 +
Arma custos (Fabricius, 1794) + +
Carpocoris (Carpocoris) pudicus (Poda, 1761) + + +
123
Carpocoris (Carpocoris) purpureipennis (De Geer, 1773) + + +
Derula flavoguttata Mulsant & Rey, 1856 +
Dolycoris baccarum (Linnaeus, 1758) + + + +
Dyroderes umbraculatus (Fabricius, 1775) + + +
Eurydema (Eurydema) oleracea (Linnaeus, 1758) + + + +
Eurydema (Eurydema) ornata (Linnaeus, 1758) + +
Eurydema (Rubrodorsalium) dominulus (Scopoli, 1763) +
Eurydema (Rubrodorsalium) ventralis Kolenati, 1846 + +
Eysarcoris aeneus (Scopoli, 1763) + + +
Eysarcoris ventralis (Westwood, 1837) + +
Graphosoma lineatum (Linnaeus, 1758) + + +
Neottiglossa lineolata (Mulsant & Rey, 1852) +
Nezara viridula (Linnaeus, 1758) + +
Palomena prasina (Linnaeus, 1761) + + +
Palomena viridissima (Poda, 1761) +
Pentatoma (Pentatoma) rufipes (Linnaeus, 1758) +
Peribalus (Peribalus) strictus (Fabricius, 1803) + +
Picromerus bidens (Linnaeus, 1758) + +
Piezodorus lituratus (Fabricius, 1794) + +
Podops (Opocrates) curvidens Costa, 1843 + + +
Podops (Podops) inunctus (Fabricius, 1775) +
Rhaphigaster nebulosa (Poda, 1761) + + + +
Rubiconia intermedia (Wolff, 1811) +
Sciocoris (Sciocoris) sulcatus Fieber, 1851 + +
Stagonomus (Dalleria) bipunctatus (Linnaeus, 1758) + +
Vilpianus galii (Wolff, 1802) + +
DISKUSIJA I ZAKLJUČCI
Na području Specijalnog rezervata prirode „Zasavica“ utvrđeno je prisustvo 218 vrsta stenica iz
30 porodica. Najbrojnije porodice stenica su i ovde zastupljenje sa najvećim brojem vrsta; Miridae – 58
vrsta, Lygaeidae – 35 vrste, Pentatomidae – 30 vrsta. Uzimajući u obzir broj zabeleženih vrsta Zasavicu
naseljava četvrtina nacionalne faune (cf. Protić, 2011), te se Rezervat može uvrstiti u najbolje istražena
zaštićena područja u Srbiji, kada govoriomo o bogatstvu ove insekatske grupe. Visok diverzitet stenica
je sigurno dobrim delom uslovljen raznovrsnošću stanišnih tipova koja su prisutna na Zasavici, ali i
zdravim i očuvanim funkcijama ekosistema.
Većina zabeleženih predstavnika stenica su široko rasprostranjene evropske i palearktičke vrste
koje su prisutne na brojnim lokacijama širom Srbije, međutim, treba pomenuti neke koje se retko sreću
kod nas – Chartoscirta elegantula, Metapterus caspicus, Piezocranum simulans, Strongylocoris niger
i Thyreocoris fulvipennis.
Vrsta Ch. elegantula je tek 2000. godine po prvi put zabeležana u Srbiji, i to na svega dve lokacije:
Beograd: Topčider i Mala Moštanica: Žuto brdo (Protić, 2001). Zasavica je za sada treći lokalitet u Srbiji
gde se može naći ova vrsta.
M. caspicus u Srbiji je do sada zabeležena samo na Fruškoj gori na lokalitetu Bukovac (Protić &
Savić, in press), a sada je pronađena i na Zasavici.
124
P. simulans u Srbiji je prvi put nađena u Sremu: Ruma (Horváth 1897). Posle više od sto godina
ponovo je nađena u Sremu na lokalitetu: Surduk (Protić & Savić, in press). Treći nalaz opet je u Sremu
na Zasavici.
S. niger je takođe malo poznata vrsta u Srbiji, koja je do sada nađena na Deliblatskom pesku
(Protić, 1998), na Staroj planini (Šeat, 2013), Vlasini (Šeat, in press) i sada na Zasavici.
Do sada nisu objavljivani podaci o vrsti T. fulvipennis u Srbiji. U zbirci Prirodnjačkog muzeja u
Beogradu nalaze se primerci iz okoline Beograda, Sombora, Šumadije i juga Srbije, a sada imamo i
primerak i sa Zasavice.
Sa globalnim otopljavanjem i intenzivnim transportom roba između kontinenata dolazi do širenja
arela biljnih i životinjskih vrsta, pa tako i stenica. Aktuelnost invazivnih vrsta je svake godine sve
veća u celom svetu. U Srbiji poslednjih godina postale su toliko brojne Corythucha arcuata (Say),
Corythucha ciliata (Say), Nezara viridula (Linnaeus) da već imaju ekonomski značaj.
U obrađenom materijalu stenica ulovljenih na Zasavici utvrđene su sledeće invazivne vrste:
Amphiareus obscuriceps Poppius (Anthocoridae), Corythucha arcuata (Say) (Tingidae), Corythucha
ciliata (Say), (Tingidae), Leptoglossus occidentalis Heidemann (Coreidae), Nezara viridula (Linnaeus).
A.obscuriceps je postepeno širila svoj areal iz Istočne Azije u Evropu. Prvo je nađena u Bugarskoj
(Tomov et al., 2009), zatim u Makedoniji (Kormilev, 1936), Srbiji (Protić, 1998, 2009) i poslednjih
decenija je nađena u mnogim evropskim zemljama (Péricart & Stehlík, 1998; Aukema et al, 2013). U
Srbiji je poslednjih godina zabeležena na mnogim lokalitetima (Protić, 2009).
C. arcuata je Severno Američka vrsta koja je proširila svoj areal i na Srbiju. Prvi i jedini objavljeni
podatak o ovoj vrsti u Srbiji je mesto Jamena u Sremu na granici sa Hrvatskom (Glavendekić, 2014).
U zbirci Prirodnjačkog muzeja u Beogradu se nalaze primerci iz Bačke, Posavine i sada sa Zasavice.
Tokom 2016. i 2017. zabeležena je na brojnim lokalitetima u Vojvodini (Šeat, 2014). Ova hrastova
mrežasta stenica u Evropi je najpre otkrivena u Italiji (Bernardinelli & Zandigiacomo, 2000), a zatim se
raširila po ostalim evropskim državama do azijskog dela Turske (Putchkov, 2013).
C. ciliata (Say), američka vrsta koja je 1964. prvi put registrovana u Italiji i od tada do 2012. raširila
se po skoro celoj Evropi (Putchkov, 2013). U Srbiji je prvi put nađena u Beogradu: Topčider, Košutnjak
(Tomić & Mihajlović 1974). Ova vsrta je dobila ime po platanu, osnovnoj biljki hraniteljki (Platanus
orientalis, Platanus occidentalis, Platanus wrightii). Na Zasavici je nađena na kori Carpinus sp.
L. occidentalis je severnoamerička vrsta, koja je u Evropi prvi put registrovana 1999. u Italiji
(Tescari, 2001), a potom se proširila po većini Evropskih država. U Srbiji je prvi put zabeležena 2006.
(Protić, 2008).
N. viridula u Srbiji je prvo nađena, 2008. na Fruškoj Gori i u Beogradu (Kereši et al, 2012), a
poslednje dve tri godine raširila se širom Srbije. N. viridula je poreklom iz Istočne Afrike (Etiopija),
koja je do pre nekoliko godina uglavnom živela u Mediteranu, a poslednjih godina je proširila svoj areal
na gotovo celu Evropu. N.viridula je postala kosmopolitska vrsta rasprostranjena na svim kontinentima
i ima sve veći ekonomski značaj.
Potpunija slika o biodiverzitetskom bogatstvu i značaju Zasavice za živi svet koji je naseljava bi
značajno doprinela planiranju mera kojima bi se obezbedio opstanak svih njenih stanovnika i unapredio
status njihovih staništa.
125
LITERATURA
1. Aukema B. (2003): Recent changes in the Dutch Heteroptera fauna (Insecta: Hemiptera), Proceedings of the 13th
International Colloquium of the European Invertebrate Survey, September 2001: 39–52.
2. Aukema, B., Rieger, Ch., Rabitsch, W. (2013): Catalogue of the Heteroptera of the Palaearctic Region. Vol. 6.
Supplement, Amsterdam: Netherlands Entomological Society, pp. 629.
3. Bartula, M., Stojšić, V., Perić, R., Seeberg Kitnæs, K. (2011): Protection of Natura 2000 Habitat Types in the Ramsar Site
“Zasavica“ Special Nature Reserve in Serbia. Natural Areas Journal 34(4): 349-357.
4. Bernardinelli, I. & Zandigiacomo, P. (2000) Prima segnalazione di Corythucha arcuata (Say) (Heteroptera, Tingidae) in
Europa. Informatore Fitopatologico, 50: 47–49.
5. Ćurčić, S., Stanković, M. (2011): The ground beetles (Coleoptera: Carabidae) of the Zasavica Special Nature Reserve
(Serbia). Acta entomologica serbica 16(1/2): 61-79.
6. Hrašovec, B., Glavendekić, M., Csóka, G. (2014): Distribution of the oak lace bug, Corythucha arcuata (Say).Austrian
Research Centre for Forest, Simpozijum Invazivne vrste, Beč [Poster]
7. Jakšić, P. (2007): Dnevni leptiri Specijalnog rezervata prirode „Zasavica“ (Lepidoptera: Hesperioidea i Papilionoidea).
Zbornik, Naučno-stručni skup Zasavica 2007, Sremska Mitrovica: 23-36.
8. Jakšić, P., Nahirnić, A. (2011): Dnevni leptiri Zasavice. JP Službeni glasnik i Specijalni rezervat prirode Zasavica,
Beograd.
9. Jović, M., Stanković, M., Santovac, S. (2007): Prvi prilog poznavanju Odonata SRP „Zasavica“. Zbornik, Naučno-stručni
skup Zasavica 2007, Sremska Mitrovica: 59-66.
10. Karaman, M., Karaman, G. (2007): Prilog poznavanju mrava (Hymenoptera, Formicidae) Specijalnog rezervata prirode
Zasavica, Srbija. Zbornik, Naučno-stručni skup Zasavica 2007, Sremska Mitrovica: 42-47.
11. Kereši, T., Sekulić, R., Protić, Lj., Milovac, Ž. 2012. Pojava stenice Nezara viridula L. (Heteroptera: Pentatomidae) u
Srbiji. Biljni lekar, XL, 4: 296-304
12. Kormilev, N. (1936): 1. prilog poznavanju Hemiptera - Heteroptera Jugoslavije (Južna Srbija i Srbija). Glasnik skopskog
naučnog društva 17 (5): 29-54
13. Mesaroš, G. (ed.) (2014): Portal za kartiranje biološke raznovrsnosti Srbije – BioRaS. http://www.bioras.petnica.rs
[poslednja poseta 21.08.2017.]
14. Mesaroš, G., Stanković, M. (2012): Prilog poznavanju grabljivih vodenih tvrdokrilaca (Coleoptera, Adephaga)
Specijalnog rezervata prirode „Zasavica“. Zbornik, Naučno-stručni skup Zasavica 2012, Sremska Mitrovica: 134-147.
15. Nikolić, Z., Brajković, M., Milivojević, T. (2007): Stablove zolje (Cephidae, Symphyta, Hymenoptera) Specijalnog
rezervata prirode „Zasavica“. Zbornik, Naučno-stručni skup Zasavica 2007, Sremska Mitrovica: 75-78.
16. Péricart, J., Stehlík, J.L. 1998. Amphiareus obscuriceps (Popp.) in the Czech Republic and in the Balkan Peninsula
(Heteroptera: Anthocoridae). Acta Musei Moraviae, Scientiae biologicae, 83: 217-218.
17. Pešić, S. (2011): Nove vrste za faunu surlaša (Coleoptera, Curculionidae) u Specijalnom rezervatu prirode Zasavica. VIII
Simpozijum entomologa Srbije, Donji Milanovac, p. 32.
18. Pešić, S., Stanković, M., (2007): Surlaši (Curculionidae) Specijalnog rezervata prirode „Zasavica“. Zbornik, Naučno-
stručni skup Zasavica 2007, Sremska Mitrovica: 98-107.
19. Pil, N., Stanković, M. (2006): Cerambycidae (Coleoptera) of Zasavica Special Nature Reserve. Acta Entomologica
Serbica, 11(1/2): 33-43.
20. Pil, N., Stanković, M. (2007): Retke vrste, prirodne retkosti i balkanske endemične vrste strižibuba (Coleoptera:
Cerambycidae) registrovane u Specijalnom rezervatu prirode „Zasavica“. Zbornik, Naučno-stručni skup Zasavica 2007,
Sremska Mitrovica, pp. 79-83.
21. Protić, Lj. (1998): Catalogue of the Heteroptera fauna of Yugoslav countries, Part one. Natural History Museum, Special
issue 38, Belgrade.
22. Protić, Lj. (2001): Catalogue of the Heteroptera fauna of Yugoslav countries, Part two. Natural History Museum, Special
issue 39, Belgrade.
23. Protić, Lj. (2001): Records of the family Saldidae (Heteroptera) in Serbia and in collection of the Natural History Museum
in Belgrade. Bulletin of the Natural History Museum 2: 109-120.
24. Protić, Lj. (2008): Leptoglossus occidentalis Heidemann (Heteropteera: Coreidae) in Serbia, Acta entomologica serbica
13 (1/2): 81-84
25. Protić, Lj. (2009): Amphiareus obscuriceps (Poppius) (Heteroptera: Anthocoridae) in Serbia since 1989. Acta
entomologica serbica, 14 (2): 237-239
26. Protić, Lj., Savić, D. (manus.) Heteroptera of Fruška Gora Mt. (Serbia). In: Invertebrates (Invertebrata) of the Fruška Gora
mountain, Novi Sad (in press).
27. Protić, Lj. (2011): Heteroptera. Prirodnjački muzej u Beogradu, Posebna izdanja 43, Beograd.
28. Protić, Lj., Stanković, M. (2013): Preliminarna istraživanja Heteroptera Zasavice. IX Simpozijum entomologa Srbije,
Tara, p. 34.
29. Putchkov, P.V. (2013) Invasive true bugs (Heteroptera) established in Europe. Ukranian Entomological Journal 2 (7):
11-28.
30. Puzović, S., Panjković, B., Tucakov, M., Stojnić, N., Sabadoš, K., Stojanović, T., Vig, L., Marić, B., Tešić, O., Kiš, A.,
Galamboš, L., Pil, N., Kicošev, V., Stojšić, V., Timotić, D., Perić, R., Bošnjak, T., Delić, J., Dobretić, V., Stanišić, J.
(2015): Upravljanje prirodnom baštinom u Vojvodini. Pokrajinski sekretarijat za urbanizam, graditeljstvo i zaštitu životne
sredine i Pokrajinski zavod za zaštitu prirode, Novi Sad: 38-43.
31. Rajkov, S., Šćiban, M. (2012): Prilog poznavanju Odonata SRP “Zasavica”. Zbornik, Naučno-stručni skup Zasavica 2012,
Sremska Mitrovica: 154-161.
32. Skejo, J., Stanković, M. (2014): Contribution to the knowledge of the Orthoptera of the Special Nature Reserve Zasavica
126
(S Vojvodina, Serbia) with special emphasis on Zeuneriana amplipennis. Articulata 29(1): 9-20.
33. Stanković, M. (2014): Vodič kroz prirodu u Specijalnom rezervatu prirode „Zasavica“, Drugo izmenjeno i dopunjeno
izdanje. Pokret gorana, Sremska Mitrovica.
34. Tescari, G. (2001): Leptoglossus occidentalis, coreide neartico rinvenuto in Italia – (Heteroptera, Coreidae). Società
Veneziana di Scienze Naturali, Lavori, 26: 3–5.
35. Tomić, D., Mihajlović, Lj. (1974): Američka mrežasta stenica (Corythuca ciliata Say - Heteroptera, Tingidae) nov
ozbiljan neprijatelj platana u Beogradu. Šumarstvo 7-9: 51-54
36. Tomov, R., Trencheva, K., Trenchev, G., Cota, E., Ramafhi, A., Ivanov, Naseski, S., Papazova-Anakieva, I., Kenis,
M. (2009): Non-indigenous insects and their threat to biodiversity and economy in Albania, Bulgaria and republic of
Macedonia. Sofia/Moscow: Pensoft, pp. 112.
37. Šćiban, M. (2015): Diverzitet i fenologija dnevnih leptira (Lepidoptera: Papilionoidea) Specijalnog rezervata prirode
„Zasavica“. Diplomski rad, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Novom Sadu.
38. Šćiban, M., Nikolić, B., Cvijanović, M. (2012): Prilog poznavanju dnevnih leptira (Lepidoptera: Papilionoidea)
39. Šeat, J. (ed.) (2014): Alciphron – baza podataka o insektima Srbije, HabiProt. http://www.habiprot.org.rs/Alciphron
[poslednja poseta 21.08.2017.]
127
PRESEK STANJA POZNAVANJA FAUNE
CURCULIONOIDEA SPECIJALNOG REZERVATA
PRIRODE "ZASAVICA"
CURRENT KNOWLEDGE OF WEEVILS’

(CURCULIONOIDEA) FAUNA OF THE ZASAVICA
SPECIAL NATURE RESERVE
Snežana Pešić1, Mihajlo Stanković2
Izvod: Ovaj rad objedinjuje dosadašnje podatke o poznavanju faune tvrdokrilaca iz nadfamilije
surlaši (Coleoptera: Curculionoidea) u SRP „Zasavica“. U nedostatku podataka od ranije, sabrani su
rezultati obrađenog materijala sakupljenog u tri studije tokom poslednje dve decenije: u periodu 1996-
2006. (izuzev 1999), u leto 2007, kao i 2012-2013. godine.
Ukupni materijal sakupljen u SRP „Zasavica“ u 67 izlazaka na teren, od 1996. zaključno sa 2013.
godinom, na 41 lokaciji, sadrži 422 adultna surlaša (203 mužjaka, 217 ženki i dve jedinke kojima nije
određen pol). Identifikovano je ukupno 98 vrsta iz 59 rodova, svrstanih u sedam familija: Curculionidae
(68 vrsta), Apionidae (14), Nanophyidae (5), Erirhinidae (4), Dryophthoridae (3), Anthribidae (2)
i Rhynchitidae (2). Prema bazi Fauna Europaea 39, a prema najnovijem palearktičkom katalogu 27
vrsta je novo za faunu Srbije. Ovaj podatak je siguran pokazatelj značaja koji raznovrsnost staništa na
prostoru Rezervata prirode „Zasavica“ ima za biodiverzitet surlaša u Srbiji.
Ekološki gledano posebno je zanimljiva grupacija od 21 higro- i hidrofilih vrsta surlaša.
Ključne reči: surlaši, Coleoptera: Curculionoidea, higrofile i hidrofile vrste, Srbija, biodiverzitet.
Abstract: This work unites the previous data on the knowledge of the fauna of the beetles from the
superfamily Curculionoidea) in the Zasavica SNR. In the absence of other data, the results of the three
studies (period 1996-2006 except 1999, summer of 2007 and 2012-2013) are collected.
The total material collected in Zasavica in 67 field visits, from 1996 to 2013, at 41 locations,
contains 422 adult weevils. A total of 98 species from 59 genera, classified in seven families, were
identified. Precisely from family Curculionidae 68 species, from Apionidae (14), Nanophyidae (5),
Erirhinidae (4), Dryophthoridae (3), Anthribidae (2) and Rhynchitidae (2). According to the Fauna
Europaea 39, while according to the Palearctic catalog 27 species are new for the fauna of Serbia.
Thеsе data аrе a reliable indicator of the importance of diversity of habitats in the Zasavica SNR for the
biodiversity of weevils in Serbia.
Because of importance of SNR “Zasavica” as a wetland area, particularly interesting is a group of
21 hygro- and hydrophilic weevil species.
Key words: weevils, Coleoptera: Curculionoidea, hygrophilic and hydrophilic species, Serbia,
biodiversity.
UVOD
Kosmopolitski rasprostranjena nadfamilija Curculionoidea (surlaši) sa oko 5.800 rodova i 62.000
do sada opisanih vrsta sadrži vrstama najbrojniju (oko 51.000 opisanih vrsta) familiju životinja na
svetu, Curculionidae (OBERPRIELER et al. 2007). Budući da ovi fitofagi tvrdokrilci nastanjuju sve
1 Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Kragujevcu, Kragujevac, Srbija; E-mail: snezana.pesic@pmf.kg.ac.rs

2 Specijalni rezervat prirode "Zasavica", Sremska Mitrovica, Srbija, E-mail: zasavica@zasavica.org.rs
128
osim morskih ekosistema, nesumnjiv je njihov ekološki značaj. Procenjeno je da u Srbiji i Crnoj Gori
živi oko 1.000 vrsta (RADOVIĆ et al., 1995). Do sada je njihova raznovrsnost na teritoriji Srbije tek
delimično proučena (PEŠIĆ, 2006).
Na prostoru SRP „Zasavica“ istraživanja prisustva adultnih surlaša su počela 1996. i traju i dalje.
Ovaj rad objedinjuje do sada obrađene podatke.

Kompleks vodenih i terestričnih staništa, smešten na jugozapadu Vojvodine, u Mačvi, između
reka Sava i Drina, oko meandara rečice Zasavice i njene pritoke Batar (STANKOVIĆ, 2006; LAZIĆ ed.
2008) je 1997. godine proglašen za Specijalni rezervat prirode „Zasavica“, a od 2008. je i Ramsarsko
područje tj. ima međunarodni konzervacioni značaj, (http://www.ramsar.org/news/zasavica-river-
ecosystem-named-for-the-ramsar-list).
Ostvareno je ukupno 67 izlazaka na teren na 41 lokaciji. Adultni surlaši su sakupljani u tri sukcesivne
studije: prva je pokrivala sporadično sakupljanje od leta 1996. do marta 2007. godine (izuzev 1999.
zbog bombardovanja); druga je sprovedena u tri letnja dana 2007. godine; a treća obuhvatila jedan ulov
2012. i višekratno sakupljanje tokom 2013. godine. Materijal je prikupljan korišćenjem kečera u metodi
„košenja“ zeljaste i otresanja sa drvenaste vegetacije, upotrebom Malaise klopke, klopki sa atraktantom,
prosejavanjem zemljišta i stelje, kao i ručno. Utvrđen je pol skoro svim jedinkama. Identifikacija je
obavljena pomoću više ključeva (SMRECZYŃSKI, 1965; ANGELOV, 1976, 1978, 1979, 1980 i 1981;
FREUDE et al. 1981, 1983; ALONSO-ZARAZAGA, 1990; CALDARA, 1990; EHRET, 1990). Spisak
vrsta je sređen prema najnovijoj verziji baze podataka o fauni Evrope (ALONSO-ZARAZAGA, 2013)
i katalogu koleoptera Palearktika (LÖBL and SMETANA eds. 2011, 2013).
REZULTATI RADA I DISKUSIJA

Kroz tri navedene studije postepeno je prikupljano sve više materijala i podataka o fauni surlaša
na Zasavici (PEŠIĆ, 2007; PEŠIĆ i STANKOVIĆ, 2007a,b; PEŠIĆ, 2011a,b; 2012a,b; 2014). Rezime
prikaza razvoja saznanja o fauni surlaša Zasavice je izložen u Tabeli 1, a pregled kvantitaivnih odnosa
broja konstatovanih vrsta i sakupljenih jedinki po familijama u Tabeli 2.
Тable 1. The overview of the summary results of the weevils’ fauna research of the Zasavica SNR
by studies: I – period 1996-2006 (except 1999); II – 2007; III – 2012-2013.
Tabela 1. Pregled zbirnih rezultata istraživanja faune surlaša u SRP „Zasavica“ po studijama:
I – period 1996-2006. (izuzev 1999); II – 2007. god.; III – 2012-2013. god.
Study / Studijа I II III Total / Ukupno
Nr. of field visits / Broj

53 3 11 67
snimaka
102 422
269 51
(51 males / mužjak, (203 males /
(129 males / (23 males /
Nr. of specimens / Broj 49 females / ženki mužjaka, 217 females
mužjaka, mužjaka,
jedinki + 2 specim. / / ženki + 2 specim. /
140 females / ženki) 28 females / ženki)
jedinke) jedinke)
Nr. of species / Број

41 54 28 98
врста
Očigledno je najbogatiji i najraznovrsniji materijal prikupljen tokom tematske trodnevne studije u
129
leto 2007. Zanimljivo je da je tom prilikom sakupljeno čak 45 vrsta koje prethodnom desetogodisnjom
studijom nisu bile registrovane (PEŠIĆ, 2011b; PEŠIĆ, 2012b). Među ovim vrstama posebno su značajne
četiri higro- i hidrofile vrste iz familije Erirhinidae - i jedna ksilofaga vrsta iz familije Dryophthoridae
- Dryophthorus corticalis (Payk.) sakupljena Malaise klopkom postavljenom od 14. juna do 4. jula
2007. na lokalitetu Turske livade (PEŠIĆ, 2011). Što se zastupljenosti familija tiče zbirno u sve tri
studije, evidentno je familija Curculionidae zastupljena kako najvećim brojem vrsta (69,39% od ukupno
registrovane faune), tako i jedinki (53,79%).
Prema najnovijim podacima evropske baze podataka Fauna Europaea (ALONSO-ZARAZAGA,
2013) među registrovanim vrstama surlaša u SRP „Zasavica“ je 39 (u Tabeli 3 obeležene *), a po
aktualnom katalogu palearktičkih vrsta tvrdokrilaca (LÖBL & SMETANA eds. 2011, 2013) 27 koje do
sada nisu zabeležene na teritoriji Srbije (u Tabeli 3 označene $).
Тable 2. An overview of the summary results of the number of registered species and collected
specimens by families and by studies conducted in the Zasavica SNR:
I – period 1996-2006 (except 1999); II – 2007; III – 2012-2013.
Табела 2. Преглед констатованог броја врста и јединки по фамилијама сурлаша у СРП
„Засавица“ по студијама: I – период 1996-2006. (изузев 1999); II – 2007. год.; III – 2012-2013. год.
Study / Студија
I II III Total / Ukupno
Family / Фамилија
Anthribidae 2/2 - 1/1 2/3
Rhynchitidae 1/1 - 1/1 2/2
Apionidae 6/9 10/51 5/17 14/77
Nanophyidae 1/1 3/40 2/2 5/43
Dryophthoridae 1/6 1/1 1/1 3/8
Erirhinidae - 4/59 1/3 4/62
Curculionidae 30/83 36/118 17/26 68/227
Podaci o materijalu (51 jedinka - 23 mužjaka i 28 ženki) sakupljenom u najnovijoj studiji 2012-
2013. nisu do sada publikovani. Identifikovno je 28 vrsta, koje pripadaju u 19 rodova iz sedam familija
(Tab. 3). Za prostor Zasavice u odnosu na prethodne dve studije novo je 11 vrsta (u Tabeli 3 obeležene
#).
Pošto je Zasavica proglašena rezervatom prirode i svetski značajnim prirodnim područjem zbog
vlažnih i vodenih staništa, u registrovanoj fauni surlaša poseban značaj pripada 21 vrsti surlaša (21,43%)
koja je biologijom vezana za higro- i hidrofilne vrste zeljastih biljaka. Vrsta Tanysphyrus (Tanysphyrus)
lemnae (F.) je sa 49 jedinki (23 mužjaka i 26 ženki), tj. više od 18% svih ulovljenh jedinki u drugoj
studiji (PEŠIĆ, 2012b, 2014) i 11,46% uopšte u celokupnom materijalu sa Zasavice, bila najzastupljenija.
Ova vrsta veoma sitnih telesnih dimenzija (1,4-1,8 mm) i hidrofilnog načina života je jedna od vrsta
surlaša koje zbog primenjivanih tehnika sakupljanja nisu registrovane u druge dve, vremenski znatno
duže studije. Naime, na lokalitetu Trebljevine je 05. jula 2007. detaljno sakupljan materijal sa flotantnih
biljaka među kojima su dominantne sočivice Lemna minor L. i L. trisulca L., koje njene biljke domaćice
ovom insektu. Ovaj podatak pokazuje koliko je bitna upornost i snalažljivost na terenu da bi se do
materijala došlo. O teškoćama sa kojima se istraživači akvatičnih surlaša suočavaju, kao i o značaju
primene različitih, originalnih i specifičnih tehnika za sakupljanje detaljno su 1995. pisali CALDARA
i O’BRIEN.
130
ZAKLJUČAK
Na prostoru SRP „Zasavica“ su tokom dve decenije na 41 lokaciji sakupljena 422 adultna
surlaša. Identifikovano je 98 vrsta, iz 59 rodova, svrstanih u sedam familija. U poređenju sa drugim
delovima Srbije ovo je solidno istraženo područje, pravi trezor biodiverziteta, ali, imajući u vidu širinu
spektra staništa za upotpunjenje predstave o fauni surlaša Zasavice je potrebno nastaviti sistematična
istraživanja.
Таble 3. The list of weevil taxa collected during the period 1996-2013 in the Zasavica SNR.
Табела 3. Листа таксона сурлаша сакупљених у СРП „Засавица“ у периоду 1996-2013.
Study / Studija Hygro-Hydro/

TAXA/TAKSONI I II III Higro-Hidrofi l
Fam. A n t h r i b i d a e Billberg, 1820
Subfam. Anthribinae Billberg, 1820
Trib. Anthribini Billberg, 1820
Gen. Anthribus Geoffroy, 1762
1 nebulosus Forster, 1770 + - - -
Platystomini Pierce, 1916
Platystomos Schneider, 1791
2 albinus (Linnaeus, 1758) + - + -
R h y n c h i t i d a e Billberg, 1820
Rhynchitinae Gistel, 1856
Rhynchitini Gistel, 1856
Rhynchitina Gistel, 1856
Rhynchites Schneider, 1791
(Rhynchites Schneider, 1791)
3 bacchus (Linnaeus, 1758) + - - -
(Epirhynchites Voss, 1969)
$*#4 auratus (Scopoli, 1763) - - + -
A p i o n i d a e Schönherr, 1823
Apioninae Schönherr, 1823
Apionini Schönherr, 1823
Apion Herbst, 1797
*5 frumentarium (Linnaeus, 1758)
(=miniatum Germar, 1833) - + + -
Ceratapiini Alonso-Zarazaga, 1990
Ceratapion Schilsky, 1901
(Ceratapion Schilsky, 1901)
6 carduorum (W. Kirby, 1808) - + - -
Diplapion Reitter, 1916
#7 confluens Kirby, 1808 - - + -
8 detritum (Mulsant & Rey, 1858) - + + -
Kalcapiini Alonso-Zarazaga, 1990
Melanapion Wagner, 1930
(Melanapion Wagner, 1930)
*9 minimum (Herbst, 1797) + - - -
Taeniapion Schilsky, 1906
*10 urticarium (Herbst, 1784) - + + -
131
Malvapiini Alonso-Zarazaga, 1990
Pseudapion Schilsky, 1906
11 fulvirostre (Gyllenhal, 1833) - + - -
Oxystomatini Alonso-Zarazaga, 1990
Catapiina Alonso-Zarazaga, 1990
Catapion Schilsky, 1906
12 jaffense (Desbrochers, 1896)
(=ononiphagum Schatzmayr, 1920) - + - -
Oxystomatina Alonso-Zarazaga, 1990
Cyanapion Bokor, 1923
(Cyanapion Bokor, 1923)
13 columbinum (Germar, 1817) + + - -
Holotrichapion Gyorffy, 1956
(Apiops Alonso-Zarazaga, 1990)
14 pisi (Fabricius, 1801) + + - -
Piezotrachelini Voss, 1959
Protapion Schilsky, 1908
15 assimile (W. Kirby, 1808) + - - -
16 fulvipes (Geoffroy, 1785) + - - -
17 nigritarse (W. Kirby, 1808) - + - -
18 ononidis (Gyllenhal, 1827) (=ononicola Bach, 1854) + + + -
N a n o p h y i d a e Gistel, 1856
Nanophyini Gistel, 1856
Dieckmanniellus Alonso-Zarazaga, 1989
#19 chevrieri Boheman, 1845
(=helveticus Tournier, 1867) - - + &
Nanophyes Schoenherr, 1838
20 brevis Boheman, 1845 - + - &
? 21 globiformis Kiesenwetter, 1864 - + - &
*22 marmoratus (Goeze, 1777) - + + &
Nanomimus Alonso-Zarazaga, 1989
23 hemisphaericus (Olivier, 1807) + - - &
D r y o p h t h o r i d a e Schoenherr, 1825
Dryophthorinae Schoenherr, 1825
Dryophthorus Germar, 1824
$*24 corticalis (Paykull, 1792) - + - -
Rhynchophorinae Schoenherr, 1833
Litosomini acordaire, 1866
Sitophilus Schoenherr, 1838
$*25 zeamais Motschulsky, 1855 + - - -
Sphenophorini Lacordaire, 1865
Sphenophorus Schoenherr, 1838
$*#26 parumpunctatus Gyllenhal, 1838 - - + -
E r i r h i n i d a e Schoenherr, 1825
Erirhininae Schoenherr, 1825
Erirhinini Schoenherr, 1825
Notaris Germar, 1817
132
27 scirpi (Fabricius, 1793) - + + &
Thryogenes Bedel, 1884
28 scirrhosus (Gyllenhal, 1836) - + - &
Stenopelmini LeConte, 1876
Stenopelmus Schoenherr, 1835
$*29 rufinasus Gyllenhal, 1835 - + - &
Tanysphyrini Gistel, 1856
Tanysphyrus Germar, 1817
(Tanysphyrus Germar, 1817)
$*30 lemnae (Fabricius, 1792) - + - &
C u r c u l i o n i d a e Latreille, 1802
Baridinae Schönherr, 1836
Apostasimerini Schoenherr, 1844
Zygobaridina Pierce, 1907
Limnobaris Bedel, 1885
$*31 dolorosa (Goeze, 1777) - + - &
Baridini Schönherr, 1838
Baridina Schönherr, 1838
Baris Germar, 1817
(Baris Germar, 1817)
$*32 artemisiae (Herbst, 1795) + - - -
Malvaevora Zaslavskii, 1956
$*#33 timida (Rossi, 1792) - - + -
Curculioninae Latreille, 1802
Anthonomini C.G. Thomson, 1859
Anthonomus Germar, 1817
(Anthonomus Germar, 1817)
34 rubi Herbst, 1795 - + - -
Cionini Schoenherr, 1825
Stereonychus Suffrian, 1854
$*35 fraxini (De Geer, 1775) + + - -
Curculionini Latreille, 1802
Archariina Pelsue & O'Brien, 2011
Archarius Gistel, 1856
(Archarius Gistel, 1856)
36 salicivorus (Paykull, 1792) - + - -
Ellescini C.G. Thomson, 1859
Dorytomina Germar, 1817
Dorytomus Germar, 1817
(Dorytomus Germar, 1817;
=Euolamus Reitter, 1916)
$*37 minutus (Gyllenhal, 1836) - + - -
Mecinini Gistel, 1856
Gymnetron Schoenherr, 1825
?$*38 erinaceum (Bedel, 1885) - + - -
$*39 villosulum Gyllenhal, 1838 - + - -
Rhinusa Stephens, 1829
133
40 tetra (Fabricius, 1792) - + - -
Rhamphini Rafi nesque, 1815
Rhamphina Rafi nesque, 1815
Isochnus C.G. Thomson, 1859
41 sequensi (Stierlin, 1894)
(=populicola Silferberg, 1977) - + - -
Orchestes Illiger, 1798
(Orchestes Illiger, 1798)
42 avellanae (Donovan, 1797)
(=hortorum Fabricius, 1792) - + - -
Tachyerges Schoenherr, 1825
43 salicis (Linnaeus, 1758) - + - -
Tychiini C.G. Thomson, 1859
Tychiina C.G. Thomson, 1859
Tychius Germar, 1817
(Tychius Germar, 1817)
#44 kulzeri Penecke, 1934 - - + -
#45 meliloti Stephens, 1831 - - + -
#46 quinquepunctatus (Linnaeus, 1758) - - + -
#47 squamulatus Gyllenhal, 1836 - - + -
48 stephensi Schönherr, 1836 + - - -
Bagoinae C.G. Thomson, 1859
Bagoini C.G. Thomson, 1859
Bagous Germar, 1817
$*49 bagdatensis Pic, 1904 + - - &
50 nodulosus Gyllenhal, 1836 + - &
$*51 puncticollis Boheman, 1845 + + - &
Ceutorhynchinae Gistel, 1856
Ceutorhynchini Gistel, 1856
Ceutorhynchus Germar, 1824
52 erysimi (Fabricius, 1787) - + - -
$*53 picitarsis Gyllenhal, 1837 - + - -
54 typhae (Herbst, 1795) (=floralis Paykull, 1792) - + - -
Datonychus Wagner, 1944
55 arquata (Herbst, 1795) - + - -
Nedyus Schoenherr, 1825
56 quadrimaculatus (Linnaeus, 1758) - + - -
Thamiocolus C.G. Thomson, 1859
$*57 viduatus (Gyllenhal, 1813) - + - &
Mononychini LeConte, 1876
Mononychus Germar, 1824
$58 punctumalbum (Herbst, 1784) + - - &
Phytobiini Gistel, 1856
Pelenomus C.G. Thomson, 1859
*59 canaliculatus (Fåhraeus, 1843) + + - &
*60 commari (Panzer, 1794) (=comari Herbst, 1795) - + - &
$*61 quadricorniger (Colonnelli, 1986)
134
(=quadricornis Gyllenhal, 1813) - + - &
*62 waltoni (Boheman, 1843) - + - &
Rhinoncus Schoenherr, 1825
$*63 bruchoides (Herbst, 1784) - + - &
64 perpendicularis (Reich, 1797) - + - &
Entiminae Schönherr, 1826
Alophini LeConte, 1874
Graptus Schönherr, 1823
=Alophus Schönherr, 182)
65 kaufmanni (Stierlin, 1884) + - - -
Otiorhynchini Schönherr, 1826
Otiorhynchus Germar, 1824
(Cryphiphorus Stierlin, 1883)
66 ligustici (Linnaeus, 1758) + - - -
(Zustalestus Reitter, 1912)
*#67 rugosostriatus (Goeze, 1777) - - + -
Phyllobiini Schönherr, 1826
Phyllobius Germar, 1824
(Metaphyllobius Smirnov, 1913)
68 pilicornis Desbrochers, 1873 + - - -
(Pterygorrhynchus Pesarini, 1969)
*69 maculicornis Germar, 1824 + - - -
Polydrusini Schönherr, 1823
Polydrusus Germar, 1817
(Eudipnus C.G. Thomson, 1859;
=Chrysophis Gozis, 1882;
=Thomsoneonymus Desbrochers, 1902)
70 formosus (Mayer, 1779) (=sericeus Schaller, 1783) + - - -
(Eustolus C.G. Thomson, 1859)
71 corruscus Germar, 1824 + - - -
Sciaphilini Sharp, 1891
Sciaphobus K. Daniel, 1904
(Neosciaphobus Apfelbeck, 1922)
72 squalidus (Gyllenhal, 1834) + - + -
Sitonini Gistel, 1856
Sitona Germar, 1817
(Sitona Germar, 1817)
73 hispidulus (Fabricius, 1777) - + - -
74 humeralis Stephens, 1831 + + - -
75 lateralis Gyllenhal, 1834 (=ononidis Sharp, 1866) - + - -
76 lineatus (Linnaeus, 1758) - + - -
77 obsoletus Gmelin, 1790
(=lepidus Gyllenhal, 1834;
=flavescens Marsham, 1802) + - - -
$*78 tenuis Rosenhauer, 1847 - + - -
Tanymecini Lacordaire, 1863
Tanymecina Lacordaire, 1863
135
Tanymecus Lacordaire, 1863
(Episomecus Reitter, 1903)
79 dilaticollis Gyllenhal, 1834 + - - -
(Tanymecus Lacordaire, 1863)
$*80 palliatus (Fabricius, 1787) + - - -
Hyperinae Marseul, 1863
Hyperini Marseul, 1863
Hypera Germar, 1817
(Eririnomorphus Capiomont, 1868)
81 rumicis (Linnaeus, 1758) - + + -
Lixinae Schönherr, 1823
Cleonini Schönherr, 1826
Asproparthenis Gozis, 1886
=Bothynoderes Chevrolat, 1873
$*82 punctiventris (Germar, 1824) + - - -
Cleonis Dejean, 1821
=Cleonus Schoenherr, 1826
83 pigra (Scopoli, 1763) + + - -
Lixini Schönherr, 1823
Lachnaeus Schönherr, 1826
*84 crinitus Schönherr, 1826 + - - -
Larinus Dejean, 1821
(Larinomesius Reitter, 1924)
85 obtusus Gyllenhal, 1835 + - - -
(Phyllonomeus Gistel, 1856)
*86 iaceae (Fabricius, 1775) - + + -
87 sturnus (Schaller, 1783) + + - -
88 turbinatus Gyllenhal, 1835 - - + -
Lixus Fabricius, 1801
(Compsolixus Reitter, 1916)
$*89 ascanii (Linnaeus, 1767) - + + -
(Dilixellus Reitter, 1916)
90 pulverulentus (Scopoli, 1763)
(=algirus Linnaeus, 1758) + - - -
(Epimeces Billberg, 1820)
$91 cardui Olivier, 1807 + - - -
92 filiformis (Fabricius, 1781)
(=elongatus Goeze, 1777) + + + -
(Eulixus Reitter, 1916)
93 iridis Olivier, 1807 + - + -
(Lixus Fabricius, 1801)
$*94 paraplecticus (Linnaeus, 1758) + - - -
(Ortholixus Reitter, 1916)
95 tibialis Boheman, 1842 - + + -
Molytinae Schönherr, 1823
Hylobiini W. Kirby, 1837
Hylobiina W. Kirby, 1837
136
Hylobius Germar, 1817
(Callirus Dejean, 1821)
*96 transversovittatus (Goeze, 1777) + - + -
Lepyrini W. Kirby, 1837
Lepyrus Germar, 1817
*97 capucinus (Schaller, 1783) + - + -
$*#98 palustris (Scopoli, 1763) - - + -
TOTAL Nr. of SPECIES / UKUPNO VRSTA 41 55 28 21
?- Doubtful identification / Nesigurna identifi kacija

*- For the fi rst time recorded in Serbia according to the FaEu database /
Vrsta po prvi put zabeležena za teritoriju Srbije prema FaEu
#- For the fi rst time recorded for the Zasavica SNR /
Vrsta po prvi put zabeležena za područje Zasavice
$- New for Serbia according to the Löbl and Smetana eds. (2011, 2013) /
Vrsta nova za teritoriju Srbije prema katalogu tvrdokrilaca Palearktika
&- Hygrophylic or hydrophylic species /
Higrofilna ili hidrofilna vrsta
LITERATURA
1. Alonso-Zarazaga, M.A. (1990): Revision of the supraspecific taxa in the Palaearctic Apionidae Schoenherr, 1823
(Coleoptera, Curculionoidea). 2. Subfamily Apioninae Schoenherr, 1823: Introduction, keys and descriptions.
Graellsia 46: 19-156.
2. Alonso-Zarazaga, M.A. (2013): Fauna Europaea: Coleoptera 1, Curculionidae. Fauna Europaea version 2017.06
<http://www.fauna-eu.org/>
3. Angelov, P. (1976): Fauna na B”lgariya; t-5; Coleoptera, Curculionidae, I chast: Apioninae, Otiorrhynchinae. BAN,
Sofia, Bulgaria.
4. Angelov, P. (1978): Fauna na B”lgariya; t-7; Coleoptera, Curculionidae, II chast: Brachyderinae, Brachycerinae,
Tanymecinae, Cleoninae, Curculioninae, Myorhininae. BAN, Sofia, Bulgaria.
5. Angelov, P. (1979): Fauna na B”lgariya; t-9; Coleoptera, Curculionidae, III chast: Calandrininae I. BAN, Sofia,
Bulgaria.
6. Angelov, P. (1980): Fauna na B”lgariya; t-10; Coleoptera, Curculionidae, IV chast: Calandrininae II. BAN, Sofia,
Bulgaria.
7. Angelov, P. (1981): Fauna na B”lgariya; t-11; Coleoptera, Rhynchophora: Urodonidae, Anthribidae, Brenthidae,
Rhinomaceridae, Attelabidae. BAN, Sofia, Bulgaria.
8. Caldara, R. (1990): Revisione tassonomica delle specie paleartiche del genere Tychius Germar (Coleoptera,
Curculionidae). Memorie della Società Italiana di Scienze Naturali e del Museo Civico di Storia Naturale in Milano
25 (3): 53-218.
9. Caldara, R., O’Brien, C.W. (1995): Curculionidae: Aquatic weevils of China (Coleoptera). pp. 389-408. In: Jäch,
M.A, Ji, L. (eds), Water Beetles of China. Vol. I. Zoologisch-Botanische Gesellschaft in Österreich and Wiener
Coleopterologenverein, Wien, Austria.
10. Ehret, J. (1990): Les Apions de France: clés d’identification commentés (Coleoptera Curculionidae Apioninae).
Bulletin Mensuel de la Société Linnéenne de Lyon 59(7): 209-292.
11. Freude, H., Harde, K.W., Lohse, G.A. (1981): Die käfer Mitteleuropas; band 10. Krefeld, Goecke & Evers Verlag,
Krefeld, Germany.
12. Freude, H., Harde, K.W., Lohse, G.A. (1983): Die käfer Mitteleuropas; band 11. Krefeld. Goecke & Evers Verlag,
Krefeld, Germany.
13. Lazić, L. (ed.) (2008): Protected natural resources and ecotourism in Vojvodina. 2nd edition. Department of
Geography, Tourism and Hotel Management, Faculty of Science, University of Novi Sad, Novi Sad, Serbia.
14. Löbl, I., Smetana, A. (eds) (2011): Catalogue of Palaearctic Coleoptera, Volume 7, Curculionoidea I. Apollo Books,
Stenstrup, Denmark.
15. Löbl, I., Smetana, A. (eds.) (2013): Catalogue of Palaearctic Coleoptera, Volume 8, Curculionoidea II. BRILL,
Leiden, The Netherlands.
16. Oberprieler, R.G., Marvaldi, A.E., Anderson, R.S. (2007): Weevils, weevils, weevils everywhere. Zootaxa 1668:
491–520.
137
17. Pešić, S. (2006): A review of the investigation of weevils (Coleoptera: Curculionoidea) in Serbia and Montenegro.
Proceedings of the Russian Entomological Society. St. Petersburg, Vol. 77: 259-266. (Trudy Russkogo
entomologicheskogo obshchestva) ISSN 1605-7678, издавач Руска Академија наука.
18. Pešić, S. (2007): Bagous puncticollis Boheman, 1845 – new weevil species (Coleoptera, Curculionidae) for the fauna
of Serbia. Kragujevac Journal of Science, 29: 149–154. http://www.pmf.kg.ac.rs/KJS/volumes/kjs29/kjs29pesic149.
pdf
19. Pešić, S. (2011a): First record of Dryophthorus corticalis (Coleoptera: Curculionoidea, Dryophthoridae) in Serbia.
Kragujevac Journal of Science, 33: 83–86. http://www.pmf.kg.ac.rs/KJS/images/volumes/vol33/kjs33spesic83.pdf
20. Pešić, B.S. (2011b): Nove vrste za faunu surlaša (Coleoptera, Curculionoidea) u specijalnom Rezervatu prirode
Zasavica. Simpozijum entomologa Srbije 2011 sa međunarodnim učešćem; Plenarni referati i rezimei. Donji
Milanovac, 21-25. septembar 2011: 32.
21. Pešić, B.S. (2012а): Review of weevils (Coleoptera, Curculionoidea) in the Special Reserve of Nature Zasavica
(Serbia). 12th ICZEGAR Abstracts (12th International Congress on the Zoogeography and Ecology of Greece and
adjacent regions), International Congress on the Zoogeography, Ecology and Evolution of Southeastern Europe and
the Eastern Mediterranean, Athens, 18-22 June 2012. Helenic Zoological Society; ISBN: 978-618-80081-0-6: p. 123.
22. Pešić, S. (2012b): New Weevils (Coleoptera, Curculionoidea) in The Special Nature Reserve Zasavica. Acta
entomologica serbica 17(1/2): 123-134. http://aes.bio.bg.ac.rs/index.php/aes/article/view/73/38
23. Pešić, S. (2014): A review of (Coleoptera, Curculionoidea) in the Zasavica Special Nature Reserve (Serbia). North-
Western Journal of Zoology 10 (2): 280-292.
24. Pešić, S., Stanković, M. (2007а): Surlaši (Curculionoidea) specijalnog rezervata prirode “Zasavica” (Srbija).
Naučno-stručni skup «Zasavica 2007» sa međunarodnim učešćem; Sremska Mitrovica, decembar 2007: 159-170.
25. Pešić, S., Stanković, M. (2007b): Surlaši (Coleoptera: Curculionoidea) specijalnog rezervata prirode “Zasavica”
(Srbija). I kongres biologa Srbije sa međunarodnim učešćem; Zbornik rezimea KOBIS 2007. Palić, 25-28. oktobar
2007: 128.
26. Radović, I., Mesaroš, G., Pavi
27. ević, D., Mihajlović, LJ., Protić, LJ., Ćetković, A. (1995): Diverzitet entomofaune (Insecta) Jugoslavije, sa
pregledom vrsta od međunarodnog zna
28. aja. pp. 371-424. In: Stevanović, V., Vasić, V. (eds.), Biodiverzitet Jugoslavije sa pregledom vrsta od međunarodnog
značaja. Biološki Fakultet i Ecolibri, Belgrade, Serbia.
29. Smreczyński, S. (1965): Klucze do oznaczania owadów polski; część XIX: Chrząszcze - Coleoptera, zeszyt 98a:
Ryjkowce - Curculionidae; wstep i podrodzina Apioninae. Polski Związek Entomologiczny, Warszawa: p.80.
30. Stanković, M. (2006): A Guide through the nature of Special Nature Reserve Zasavica. [Vodič kroz prirodu u
specijalnom rezervatu prirode Zasavica. Pokret gorana Sremska Mitrovica, Sremska Mitrovica] Association of
environmentalists Sremska Mitrovica, Sremska Mitrovica, Serbia.
Internet source:
Zasavica River Ecosystem Named for the Ramsar List. <http://www.ramsar.org/news/zasavica-
river-ecosystem-named-for-the-ramsar-list>
138
PRVI REZULTATI ISTRAŽIVANJA FAUNE BUBAMARA
(FAM. COCCINELLIDAE, INSECTA) U SPECIJALNOM
REZERVATU PRIRODE ZASAVICA
THE FIRST RESULTS OF THE STUDY OF FAUNA OF

LADYBIRD (FAM. COCCINELLIDAE, INSECTA) IN
THE ZASAVICA NATURE RESERVE
Damjanović Jovana1, Stanković Mihajlo2
Rezime: Od zaštićenih područja do sad fauna bubamara istraživana je u Nacionalnom parku

Đerdap i Fruška gora. Za dve godine istraživanja ukupno je zabeleženo 10 vrsta bubamara iz 9 rodova.
Najzastupljenija je invazivna alohtona vrsta Harmonia axyridis, koja je više nego duplo brojnija od
druge po zastupljenosti naše autohtone vrste Coccinella septempunctata. Dominira svojom brojnošću
invazivna vrsta Harmonia axyridis sa 179 jedinki nađenih na 19 lokaliteta, dok subdominantne su vrste
Coccinella septempunctata sa 68 jedinki nađenih na 16 lokaliteta i Tytthaspis sedecimpunctata sa 50
jedinki nađenih na 11 lokaliteta. Kod devet od deset vrsta period pojavljivanja je bio od maja do avgusta,
osim kod vrste Harmonia axyridis koja je bila aktivna od kraja februara do početka decembra u 2016.
godini. Od ukupno 22 lokaliteta, izdvajaju se tri (Vizitorski centar, Zovik i Ostrovac) sa najvećim
brojem zabeleženih vrsta, osim Vizitorskog centra preostala dva lokaliteta predstavljaju kombinaciju
šumskih, šikarastih i livadskih staništa.
Ključne reči: bubamare, diverzitet, Zasavica
Summary: From the protected areas until now the ladybird fauna has been explored in the national
park djerdap and fruska gora. In the two years of the study, 10 species of ladybird were recorded. The
most common is the invasive allochthonous species of Harmonia axyridis, which is more than twice
as numerous as the autochthonous species of Coccinella septempunctata. Dominant by its number of
invasive species Harmonia axyridis with 179 individuals found at 19 sites, while subdominant species
Coccinella septempunctata with 68 individuals found at 16 sites and Tytthaspis sedemimpunctata with
50 individuals found at 11 sites. In nine out of ten species, the period of occurrence was from May
to August, except for the species Harmonia axyridis that was active from the end of February to the
beginning of December in 2016. Of the total of 22 sites, three (Visitor Center, Zovik and Ostrovac) with
the largest number of species recorded, apart from the Vizitor Center, the remaining two sites represent
a combination of forest,bushy and meadow habitats.
Keywords: ladybird, diversity, Zasavica
UVOD
Insekti su osvojili sva suvozemna i slatkovodna staništa prilagodivši se na najrazličitije
izvore hrane. Fosili tvrdokrilaca nađeni su u paleozoiskim naslagama iz ranog perma. Jedna su od
najznačajnijih komponenti u prometu materije i energije svih šumskih, travnatih i vodenih ekosistema
naše planete. Uloga insekata je veoma velika, opstanak biljnih vrsta postoji zahvaljujući insektima.
Neke vrste imaju za čoveka ogroman značaj jer daju važne proizvode poput: voska, meda, svile,
1 NIDSBE ‘’Josip Pančić’’, Novi Sad, joca-jovana@hotmail.com

2 Pokret gorana Sr.Mitrovica, zasavica@zasavica.org.rs
139
kozmetičke i tekstilne boje, lakovi i dr. Neki insekti i njihove larve služe kao hrana ili lek. Čovek se
suočava sa velikim brojem vrsta koji prenose uzročnike opasnih bolesti ljudi, domaćih i divljih životinja
(Yoshihiko,K.,Hamano,E.,1980).
Coleoptera su najveća i najbrojnija grupa insekata, sa najmanje 350.000 vrsta. To su insekti različitog
oblika tela, obojenosti i veličine od 0.25 mm do 160 mm (Marcon, E., Mongini, M.,1986). Naseljavaju
sve tipo ve staništa osim marinskih. Kako ekološki izuzetno raznovrsna grupa tvrdokrilci ulaze u
sastav različitih trofičkih kategorija: potrošača (fitofaga, karnivora i omnivora) i razlagača (detritofagi,
nekrofagi i kopro fagi) (Radović, et.al., 1995). Tvrdokrilci se razmnožavaju gametogenezom ali se kod
nekih vrsta javlja partenogeneza ili pedogeneza.
Bubamare (Coccinellidae) obuhvataju brojne i raznolike vrste insekata sa preko 5.000 opisanih
vrsta i sa dužinom tela između 1 i 10 mm i kao adulti sposobni su za letenje, mada poput drugih
tvrdokrilaca nisu naročito spretni letači. Kod većine vrsta telo je ovalnog oblika sa tvrdim pokrilcima.
Pokrilca su jarko obojena i mogu biti raznih boja: žute, narandžaste, skerletno-crvene ili crne sa
tačkicama; veliki broj vrsta su jednobojne: crne, sive ili braon i laici ih vrlo teško mogu razlikovati
od drugih buba. Njihova jarka upozoravajuća obojenost (aposematska obojenost) uglavnom služi da bi
odbila grabljivce. Ovakva odbrana uspeva uglavnom zato što svi grabljivci povezuju jarke boje (naročito
crveno-crnu i žuto-crnu kombinaciju) sa otrovnošću ili gadnim ukusom. Ta obojenost nije bezrazložna,
jer su bubamare zaista i otrovne za manje grabljivce, poput guštera ili ptica. Odrasle jedinke su u
stanju da luče hemolimfu iz svojih zglobova na nogama, zajedno sa svojim otrovom žućkaste boje.
Otrov je uljast i neprijatnog mirisa, a buba će ga izlučiti ako je napadnuta. Tako kod vrste Chilocorus
renipustulatus u hemolimfi nađeni su gorki alkaloidi poput prekokcinellin, kokcinelin, hipodamin i
konvergin gde osnovu ovih alkaloida karakteriše 2-metil-perhidro-9b-azafenalin (Laurent,et.al.,2002).
Bubamare su uglavnom grabljivci (hrane se biljnim i štitastim vašima), dok deo njih su polifagne,
herbivorne ili fungivorne vrste (Bubienko,et.al.,2010). Sve bubamare mogu se hraniti i biljnom hranom,
u slučaju da nema dovoljno lovine. Većina bubamara se pari u rano proleće ili leto, a ženke polažu leglo
koje broji od par komada do par stotina jaja, u zavisnosti od vrste. Leglo se postavlja što je moguće
bliže koloniji biljnih vaši. Kod većine vrsta, jaja se izlegu za oko nedelju dana a stadijum larve traje
10-15 dana. Larve su obično čeličnoplave boje i veoma su proždrljive. Jedna larva može da pojede više
stotina biljnih vaši u toku svog razvoja. Potom larva prelaz u lutku. Ona ima izgled smežurane larve
zakačene za list sa par svilenkastih niti. Čitav životni ciklus bubamare traje od 4-7 nedelja. U leglu
pored oplođenih jaja ima i neoplođenih, a ona služe kao dodatni izvor hrane za izlegle larve. Odnos
oplođenih i neoplođenih jaja zavisi od dostupnosti hrane za larve. Odrasle jedinke često spavaju zimski
san i to tako što se više desetina jedinki skupi u zbijenu masu na nekom skrivenom mestu. Bubamare se
neće smrznuti jer se u njihovom telu nalazi dovoljno glicerina. Zanimljivo je da ista mesta koristi svaka
nova generacija bubamara.
Od zaštićenih područja do sad fauna bubamara istraživana je u Nacionalnom parku Đerdap
(Thalji,et.al., 2009, 2010) i Nacionalnom parku Fruška gora (Thalji,Stojanović, 2007, 2009)
Zasavica predstavlja fosilno korito reke Save i Drine formirano tokom kvartara (holocena). Svoj
krivudavi tok izgradila je na velikim nanosima rečnog aluvijuma (Puzović, S. 1996). Danas je to
rečica sa dužinom od 33,1 km, širinom 20-80 m i srednjom dubonom oko 3 m, proglašena 1997.godine
za Specijalni rezervat prirode I kategorije kao dobro od posebnog interesa za republiku.Rezervat ima
površinu od 1876 ha od čega je 671 ha u prvoj kategoriji (Sl.glasnik R.Srbije,19/97). Od terestričnih
staništa zastupljena su dva tipa šume i livade. Livade su stepskog, umereno vlažnog i semiakvatičnog
tipa. Kod šuma dominiraju šume poljskog jasena sa različitim učešćem topole, vrbe i crne jove
(Erdeši,J.,Janjatović,G.,2001). Ukupna šumovitost rezervata iznosi 16,74% gde ulaze i plantaže vrbe i
euroameričke hibridne topole na površini od 110 ha (Stanković, M.2001). Raznovrsni i brojni stanišni
tipovi, prisutni u dolini reke Zasavice i njenoj neposrednoj okolini, su dom brojnim insektima među
kojima su i Natura vrste, kao i nekoliko retkosti i endema (Pil & Stanković, 2007; Stanković, 2014;
Puzović et al., 2015). U odnosu na druga zaštićena područja u Srbiji entomofauna Zasavice je solidno
izučena, a reprezentativne grupe su prilično dobro istražene, kao što su dnevni leptiri (Jakšić, 2007;
Jakšić & Nahirnić, 2011; Šćiban et al., 2012; Šćiban, 2015) vilini konjici (Jović et al., 2007; Rajkov &
140
Šćiban, 2012), pravokrilci (Skejo & Stanković, 2014), pojedine porodice tvrdokrilaca (Pil & Stanković,
2006, 2007; Pešić & Stanković, 2007; Ćurčić & Stanković, 2011; Pešić, 2011; Mesaroš & Stanković,
2012) i opnokrilaca (Karaman & Karaman, 2007; Nikolić et al., 2007). Ovaj rad predstavlja prve
rezultate dvogodišnjih istraživanja faune bubamara u rezervatu Zasavica.

Fauna Coccinellidae-a su morfološki i ekološki posmatrano veoma raznovrsna grupa, pa su tako i
metode njihovog sakupljanja različite. Obrađena su terestrična staništa (pašnjak, šikare, šume, šumske
kulture).
Najčešće metode prilikom prikupljanja materijala su: metod košenja, pomoću kečera; direktno
sakupljanje, bilo da je korišćen metod vizuelnog pregleda ili metod otresanja grana, kao i upotreba
svetlosne (živine) lampe.
Bubamare naseljavaju različita staništa, šume, livade, terene pored reka i drugih vodenih površina.
Košenjem entomološkom mrežom po vegetaciji, može se sakupiti veliki broj primeraka. Primerci se vade
iz mreže i odlažu u flakone sve do prepariranja. Krupniji primerci se direktno probadaju entomološkom
iglom, a oni koji su sitniji se lepe na specijalne kartončiće. Takođe veoma značajna metoda je upotreba
živine lampe. Prilikom izbora mesta postavljanja, treba izbegavati vetrovita i više otvorena staništa.
Najbolja su zaklonjena mesta, između šume, žbunja i livade. Na ovaj način prikupljen je velik broj vrsta
koje su aktivne i tokom noći.
Determinacija vrsta je obavljena prema: Christoph, B.,(2007).
Lokaliteti na kojima su rađena istraživanja karta 1:
Numeracija lokaliteta na karti:

1. Nasip kod Save (Ravnje) 9. Jovača -kod nasipa 17. Banov brod- nasip
2. Ušće Drine i Parašnica 10. Vrbovac 18. Zovik
3. Lug 11. Drenova greda 19. Cerik
4. Staniševac 12. Široka bara 20. Ostrovac
5. Batve 13. Sadžak 21. Turske livade
6. Poljansko 14. Batar 22. Valjevac (pašnjak)
7. Leskovik 15. Trebljevine
8. Bostanište 16. Vizitorski centar (ZasavicaII)
141
REZULTATI
Tokom 2016. i 2017. godine u rezervatu Zasavica zabeležene su sledeće vrste bubamara koje su
date u preglednoj listi vrsta.
Pregledna lista vrsta bubamara prema sistematskoj pripadnosti:
Familia: Coccinellidae Latreille, 1807

Subfam.:Coccinelinae Latreille, 1807
Genus.: Coccinella Linnaeus, 1758
Species: 1. Coccinella septempunctata (Linnaeus.1758)
Genus.: Harmonia Mulsant,1850
Species: 2. Harmonia axyridis (Pallas,1773)
Genus.: Hippodamia Dejean,1833
Species: 3. Hippodamia variegata (Goeze,1777)
4. Hippodamia tredecimpunctata Linnaeus,1758
Genus.: Psyllobora Chevrolat,1837
Species: 5. Psyllobora vigintiduopunctata (Linnaeus,1758)
Genus.: Vibidia Mucsant,1846
Species: 6. Vibidia duodecimguttata (Poda,1761)
Genus.: Tytthaspis Crotch,1874
Species: 7. Tytthaspis sedecimpunctata (Linnaeus,1761)
Genus.: Propylea Mulsant, 1846
Species: 8. Propylea quatuordecimpunctata (Linnaeus,1758)
Subfam.:Chilocorinae Mulsant, 1846
Genus.:Chilocoprus Leach,1815
Species: 9. Chilocorus renipustulatus (Scriba,1791)
Subfam.: Scymninae Mulsant, 1846
Genus.: Stethorus Weise, 1885
Species: 10. Stethorus punctillum Weise,1891
a u nastavku dat je pregled vrsta sa lokalitetima i brojem primeraka na lokalitetu:
1. Coccinella septempunctata (Linnaeus,1758)

Crna bara: 30.07.2016., Jovača (kod nasipa); 5 primeraka, leg. Damjanović,J.; det. Damjanović,J.
Radenković: 28.07.2016., Vrbovac; 2 primerka, leg. Damjanović,J.; det. Damjanović,J.; 03.08.

2017., Batar; 1 primerak, leg. Damjanović,J.; det. Damjanović,J.;
Salaš Noćajski: 29.07.2016., Sadžak; 5 primeraka, leg. Damjanović,J.; det. Damjanović,J.;

02.08.2016., Lug; 2 primerka; leg. Damjanović,J.; det. Damjanović,J.; 02.05.2017., Sadžak, Cerik, 3
primerka, leg. Stanković,M., det. Damjanović,J.; 11.07.2017., Ostrovac (vlažne livade), 17 primeraka,
leg. Stanković,M., det. Damjanović,J.;
Banovo Polje: 02.08.2016., Drenova greda; 2 primerka; leg. Damjanović,J.; det. Damjanović,J.;
31.07.2016., Banov brod-nasip;1 primerak; leg. Damjanović,J.; det. Damjanović,J.; 04.08.2017.,
Trebljevine;1 primerak. leg.Damjanović,J. det. Damjanović,J.;
Ravnje: 03.07.2016., Staniševac, 4 primerka; leg. Damjanović,J.; det. Damjanović,J.; 03.07.2016.

Široka bara 4 primerka; leg. Damjanović,J.; det.Damjanović,J.;
Zasavica II: 05.08.2016., Zasavica (na vodi);1 primerak; leg. Damjanović,J.; det. Damjanović,J.;
142
19.05.2017., Pašnjak Valjevac; 9 primeraka; leg. Damjanović,J.; det. Damjanović,J.;
Zasavica I: 20.05.2017., Panjak Valjevac;12 primeraka; leg. Damjanović,J.; det. Damjanović,J.;
Noćaj: 10.05.2017.,; Leskovik (rub šume, šikara),2 primerka, leg. Stanković,M., det. Damjanović,
J.
2. Tytthaspis sedecimpunctata (Linnaeus,1761)

Crna bara:30.07.2016. Jovača (kod nasipa), 1 primerak; leg. Damjanović,J.; det. Damjanović,J.;
19.06.2017., Drenova greda (rub šume) 6 primeraka,. leg. Stanković,M., det. Damjanović,J.; 08.08.2017.
Jovača; 3 primerka-adulti, (larve 4 primerka), leg. Damjanović,J. det. Damjanović,J.; 02.08.2016.,
Parašnica (Ušće Drine), 1 primerak; leg. Stanković,M., det.Damjanović,J.;
Ravnje: 02.08.2017., Zovik; 9 primeraka; leg. Damjanović,J.; det. Damjanović,J.; 09.08.2017.

Staniševac; B-adulti, (larve 2 primerka), leg. Damjanović,J. det. Damjanović,J.
Salaš Noćajski: 02.05.2017. Sadžak, Cerik, 5 primeraka, leg. Stanković,M., det. Damjanović,J.;
11.07.2017., Ostrovac (vlažne livade) 25 primeraka, leg. Stanković,M., det. Damjanović,J.;
Radenković: 03.08.2017., Batar; 8 primeraka; leg. Damjanović,J.; det. Damjanović,J.;
Noćaj: 10.05.2017.; Leskovik (rub šume, šikara), 5 primeraka, leg. Stanković,M., det. Damjanović,J.;
Banovo Polje: 04.08.2017. Trebljevine;1 primerak, leg. Damjanović,J. det. Damjanović,J.;
Zasavica II: 06.08.2017. Turske livade; 5 primerka, leg. Damjanović,J., det. Damjanović,J., (košenje)
3. Harmonia axyridis (Pallas, 1773)

Ravnje: 02.08.2016. nasip kod Save, 2 primerka, leg. Damjanović,J.; det. Damjanović,J.; 03.07.
2016., Staniševac; 2 primerka; leg. Damjanović,J.; det. Damjanović,J.; 03.07.2016.,Široka bara; 2
primerka; leg. Damjanović,J.; det. Damjanović,J.; 02.08.2017.,Zovik; 2 primerka, leg. Damjanović,
J.; det. Damjanović,J.; 02.08.2017.; Batve;1 primerak; leg. Damjanović,J.; det. Damjanović, J.;
09.08.2017.,Staniševac; 1 primerak. leg. Damjanović,J.; det. Damjanović,J.;
Radenković: 28.07.2016.,Vrbovac; 1 primerak, leg. Damjanović,J.; det. Damjanović,J.; 03.08.

2017.,Poljansko; 2 primerka; leg. Damjanović,J.; det. Damjanović,J.;
Salaš Noćajski; 29.07.2016.,Sadžak; 7 primeraka; leg. Damjanović,J.; det. Damjanović,J.;

02.08. 2016., Lug, 4 primerka; leg. Damjanović,J.; det. Damjanović,J.; 02.05.2017.Sadžak, Cerik, 26
primeraka, leg.Stanković,M., det. Damjanović,J.; 11.07.2017., Ostrovac ( vlažne livade) 3 primeraka,
leg. Stanković,M., det. Damjanović,J.;
Crna bara: 02.08.2016.,Drenova greda; 4 primerka;leg.Damjanović,J.; det. Damjanović,J.;
Banovo Polje: 31.07.2016.,Banov brod-nasip; 2 primerka; leg. Damjanović,J.; det. Damjanović,

J.;04.08.2017.,Trebljevine; 5 primeraka, leg. Damjanović,J. det. Damjanović,J;
Zasavica II: 05.08.2016., Zasavica (na vodi);1 primerak; leg.Damjanović,J.; det. Damjanović,J.;
18.05.2017.,Vizitorski centar; 1 primerak; leg. Damjanović,J.; det. Damjanović,J. (pomoću klopke);
19.05.2017.,Turske livade; 1 primerak; leg. Damjanović,J.; det. Damjanović,J.; 09.08.2017.,Vizitorski
centar (klopka); 36 primeraka; leg. Damjanović,J.; det. Damjanović,J.; 02.08.2017.,Vizitorski centar;
1 primerak; leg. Damjanović,J.det. Damjanović,J.;04.08. 2017., Vizitorski centar (klopka-živina
lampa) 2 primerka, leg. Damjanović,J., det. Damjanović,J.; 03.08.2017.,Vizitorski centar (klopka-
143
živina lampa) 2 primerka, leg. Damjanović,J., det. Damjanović,J.; 07.08. 2017.,Vizitorski centar, 1
primerak, leg Damjanović,J., det. Damjanović,J.; 05.08. 2017.,Vizitorski centar (klopka-živina lampa)
1 primerak, Damjanović,J., det. Damjanović, J.; 07.08.2017.,Vizitorski centar -klopka; 1 primerak, leg.
Damjanović,J., det. Damjanović, J.;09.08.2017.,Vizitorski centar (klopka-živina lampa), 36 primeraka,
leg. Damjanović,J. det. Damjanović,J.;
Noćaj: 10.05.2017., Leskovik (rub šume, šikara), 33 primerka, leg. Stanković,M., det. Damjanović,J.;
4. Chilocorus renipustulatus (Scriba, 1791)

Ravnje: 03.07.2016.,Staniševac; 1 primerak; leg. Damjanović,J.; det. Damjanović,J.; 03.07.2016.,
Široka bara; 1 primerak; leg. Damjanović,J.; det. Damjanović,J.; 02.08.2017.,Zovik, 1 primerak; leg.
Damjanović,J.; det. Damjanović,J.;
Salaš Noćajski: 11.07.2017., Ostrovac (vlažne livade) 1 primerak, leg. Stanković,M., det.
Damjanović,J.;
Banovo Polje: 04.08.2017.,Trebljevine;1 primerak, leg. Damjanović,J. det. Damjanović,J.;
Zasavica II: 06.08.2017.,Turske livade; 1primerak, leg. Damjanović,J., det. Damjanović,J.,(otresanje);

03.08.2017., Vizitorski centar (klopka-živina lampa) 1 primerak, leg.Damjanović,J., det. Damjanović,J.
5. Psyllobora vigintiduopunctata (Linnaeus,1758)

Zasavica II: 19.5.2017.,, Turske livade (hrast, jasen, brest); 1 primerak; leg. Damjanović,J.;
det. Damjanović,J., (metoda košenje);06.08.2017., Turske livade;1 primerak ,leg. Damjanović,J., det.
Damjanović,J.;
Ravnje: 02.08.2017., Zovik; 4 primerka, leg. Damjanović,J.; det. Damjanović,J.; 02.08.2017., Batve,
4 primerka, leg. Damjanović,J.; det. Damjanović,J.; 07.08.2017., Bostanište- košenje; 8 primeraka, leg.
Damjanović,J., det. Damjanović,J.;09.08.2017., Staniševac; 3 primerka-adulti, (larve 1 primerak), leg.
Damjanović,J.; det. Damjanović,J.;
Salaš Noćajski; 02.05.2017., Sadžak, Cerik,7 primeraka; leg. Stanković,M., det. Damjanović,J.;
Radenković: 03.08.2017., Batar; 2 primerka.,leg. Damjanović,J., det. Damjanović,J.;
Crna bara: 08.08.2017., Jovača; 2 primerka adulti, ( larve 7 primerka), leg. Damjanović,J.. det.
Damjanović,J.;
6. Vibidia duodecimguttata (Poda, 1761)

Zasavica I: 19.5.2017., pašnjaka Valjevac (šuma); 1 primerak; leg. Damjanović,J.; det. Damjanović,J.;
Ravnje: 02.08.2017., Zovik; 1 primerak; leg. Damjanović,J.; det. Damjanović,J.; 07.08.2017.,

Bostanište- košenje; 1 primerak, leg. Damjanović,J., det. Damjanović,J.;
Banovo Polje: 04.08.2017., Trebljevine;1 primerak, leg. Damjanović,J. det. Damjanović,J.;
Zasavica II: 04.08. 2017., Vizitorski centar (klopka-živina lampa), 1primerak, leg. Damjanović,J.,
det. Damjanović,J.; 05.08.2017., Vizitorski centar (klopka-živina lampa), 1 primerak, leg. Damjanović,J.,
det. Damjanović,J.; 07.08.2017., Vizitorski centar-klopka; 2 primerka, leg. Damjanović,J., det.
Damjanović,J.; 09.08.2017., Vizitorski centar (klopka-živina lampa) 2 primerka., leg. Damjanović,J.
det. Damjanović,J.;
144
7. Stethorus punctillum Weise, 1891
Zasavica II: 19.5.2017., Turske livade (šuma hrast, jasen, brest);1 primerak; leg. Damjanović,J.; det.
T. Ragheb.
8. Hippodamia tredecimpunctata Linnaeus,1758

Zasavica II: 09.08.2017., 1 primerak; leg. Damjanović,J.; det. Damjanović,J., (klopka); 04.08. 2017.,
Vizitorski centar (klopka-živina lampa), 1 primerak.leg. Damjanović,J., det. Damjanović,J.; 09.08.2017.,
Vizitorski centar (klopka-živina lampa) 1 primerak, leg. Damjanović,J.; det. Damjanović,J.;
9. Propylea quatuordecimpunctata (Linnaeus, 1758)

Ravnje: 02.08.2017., Zovik; 1 primerak; leg. Damjanović,J.; det. Damjanović,J.;
Salaš Noćajski: 11.07.2017., Ostrovac (vlažne livade) 5 primeraka, leg. Stanković,M., det.
Damjanović, J.; 02.05.2017., Sadžak, Cerik, 7 primeraka; leg. Stanković,M., det. Damjanović,J.;
Noćaj: 10.05.2017., Leskovik (rub šume, šikara), 3 primeraka, leg. Stanković,M., det. Damjanović,J.;
Zasavica II: 04.08.2017., Vizitorski centar (klopka-živina lampa), 2 primerka, leg. Damjanović,J.,
det. Damjanović,J.;
10. Hippodamia variegata (Goeze, 1777)

Ravnje: 02.08.2017., Batve; 1 primerak; leg. Damjanović,J.; det. Damjanović,J.; 02.08. 2017.,
Batve;1 primerak; leg. Damjanović,J.; det. Damjanović,J.; 07.08.2017., Bostanište- košenje; 1 primerak,
leg. Damjanović,J., det. Damjanović,J.; 09.08. 2017., Staniševac; 2 primerka, leg. Damjanović,J.. det.
Damjanović,J.;
Salaš Noćajski:11.07.2017., Ostrovac (vlažne livade) 1 primerak, leg. Stanković,M., det.

Damjanović,J.;
DISKUSIJA
Cilj ovog istraživanja je bila inventarizacija diverziteta fam. Coccinellidae u Specijalnom

rezervatu prirode Zasavica, kao i njihova distribucija u okviru ovog zaštićenog područja. Za period
od dve godine istraživanja (2016./2017.), zabeleženo je deset vrsta. Pretpostavlja se da je broj prisutnih
vrsta u Rezervatu daleko veći, zbog čega planiramo narednih godina nastaviti istraživanje. Dominira
svojom brojnošću invazivna vrsta Harmonia axyridis sa 179 jedinki nađenih na 19 lokaliteta (Foto
1), dok subdominantne su vrste Coccinella septempunctata sa 68 jedinki nađenih na 16 lokaliteta i
Tytthaspis sedecimpunctata sa 50 jedinki nađenih na 11 lokaliteta. Kod devet od deset vrsta period
pojavljivanja je bio od maja do avgusta, osim kod vrste Harmonia axyridis koja je bila aktivna od kraja
februara do početka decembra u 2016.godini. Vrste Tytthaspis sedecimpunctata, Harmonia axyridis,
Chilocorus renipustulatus, Vibidia duodecimguttata, Hippodamia tredecimpunctata i Propylea
quatuordecimpunctata su beležene i preko živine svetlosne klopke tokom noćnog terenskog rada, čija
najjača aktivnost je bila od 21-23 h, da bi posle ponoći aktivnost se svela na pojedinačne primerke. Vrste
Chilocorus renipustulatus i Psyllobora vigintiduopunctata su beležene između ostalog i stresanjem sa
žbunja ili donjih grana drveća ali i putem košenja entomološkom mrežom.
Od ukupno 22 lokaliteta izdvajaju se tri (Vizitorski centar, Zovik i Ostrovac) sa najvećim brojem
zabeleženih vrsta, osim Vizitorskog centra preostala dva lokaliteta predstavljaju kombinaciju šumskih,
šikarastih i livadskih staništa, a ukupan pregled lokaliteta sa vrstama dat je u tabeli 1.
145
Fotografija 1 .Kolonija bubamara vrste Harmonia axyridis ispod kore u rano proleće (mart 2016.god.)
Tabela 1. Pregled lokaliteta sa zabeleženim vrstama
Species
Σ
Lokaliteti: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
Nasip kod Ravnja + 1
Parašnica (ušće Drine) + 1
Lug + + 2
Staniševac + + + + + + 5
Batve + + + 3
Poljansko + 1
Leskovik + + + + 4
Bostanište + + + 3
Jovača + + + 3
Vrbovac + + 2
Drenova greda + + + 3
Široka bara + + + 3
Sadžak + + + + + 5
Batar + + + 3
Trebljevine + + + + + 5
Vizitorski centar + + + + + + 6
Banov brod + + 2
Zovik + + + + + + 6
Cerik + + + + + 5
Ostrovac + + + + + + 6
Turske livade + + + + + 5
Valjevac + + 2
Σ 15 12 17 7 9 5 1 1 6 4
Napomena: (brojevi 1-10 označavaju sledeće vrste)

1. Coccinella septempunctata 2. Tytthaspis sedecimpunctata
3. Harmonia axyridis 4. Chilocorus renipustulatus
5. Psyllobora vigintiduopunctata 6. Vibidia duodecimguttata
7. Stethorus punctillum 8. Hippodamia tredecimpunctata
9. Propylea quatuordecimpunctata 10. Hippodamia variegata
146
U tabeli 2 dat je pregled vrsta sa ukupnim brojem lokaliteta na kojima je zabeležena i procentualna
zastupljenost vrsta
Broj % Broj %
Species Species
lokaliteta zastupljenost lokaliteta zastupljenost
Coccinella
16 72,72 Vibidia duodecimguttata 5 22,72
septempunctata
Tytthaspis
12 55,54 Stethorus punctillum 1 4,54
sedecimpunctata
Hippodamia
Harmonia axyridis 19 86,36 2 9,09
tredecimpunctata
Chilocorus Propylea
7 31,81 6 27,27
renipustulatus quatuordecimpunctata
Psyllobora
9 40,90 Hippodamia variegata 5 22,72
vigintiduopunctata
Od zabeleženih deset vrsta bubamara u Karpatske vrste se ubrajaju Stethorus punctillum,

Chilocorus renipustulatus, Coccinella septempunctata, Hippodamia tredecimpunctata i Hippodamia
variegata. Od fungivora u rezervatu je prisutna vrsta Psyllobora vigintiduopunctata (Bubienko,et.
al.,2010) a od polifagnih vrsta Tytthaspis sedecimpunctata (Czechowska, 1989). Temperatura je
bitan faktor u aktivnostima insekata. Za bubamare generalno optimalna temperatura je 20-25 ºC,
dok eksperimentalna istraživanja na vrsti Stethorus punctillum pokazala su da toleriše temperaturu
do 35 ºC bez značajnijeg mortaliteta ali je evidentno skraćenje životnog veka jedinki (Bakr,et.al.,
2009). optimalna temperatura za uspešno preživljavanje adultnih jedinki vrste Stethorus punctillum
je 14-34 ºC odnosno 16-32 ºC (Roy,et.al.,2002). Istraživanja koja su rađena u laboratorijskim uslovima
pokazala su da je vrsta S. punctillum superiornija u proceni niskotemperaturnog praga, koji je kritičan
po njih a ovakve temperature se često spuštaju u proleće (Roy,et.al., 2002). Zoofagne vrste bubamara
su predatori u stadijumu larve i imaga, pa su značajni regulatori brojnosti populacije biljnih vašiju
ali i drugih sitnih štetočina. Jedan imago tokom dana pojede nekoliko desetina vašiju a larva tokom
svog kratkog života nekoliko stotina vašiju (Čamprog,Thalji, 1998). I zato u novije vreme bubamare
postaju predmet ozbiljnih istraživanja kao predatori raznih vrsta štetnih insekata u poljoprivredi, kao
biološki metod borbe. Jedna od ozbiljnih štetočina u voćarstvu je Cacopsiylla pyri (Obična kruškina
buva) iz reda Hemiptera, Fam. Psyllidae. Prema Jerkić-Prodanović, et.al.,(2010) glavni predatori a i
potencijalne vrste za biološku borbu protiv kruškine buve izdvajaju se sledeće vrste bubamara Propylea
quatuordecimpunctata, Coccinella septempunctata, Hippodamia tredecimpunctata i Hippodamia
variegata. Poseban segment u biološkoj borbi imaju afidofagne vrste bubamara. Pored Fam. Psyllidae,
bubamare su odavno poznate kao predatori raznih biljnih vašiju. Tako npr. Na jabuci se najčešće
razvijaju biljne vaši iz roda: Aphis, Dysaphis, Eriosoma i Rhopalosiphum (Petrović-Obratović,et.al.,
2009). Na šest vrsta sorti jabuka u kolonijama dve vrste lisnih vašiju Aphis pomi i Dysaphis plantaginea
utvrđeno je deset vrsta insekata predatora, među kojima su i tri vrste bubamara od kojih dve vrste
Coccinella septempunctata i Harmonia axyridis su prisutne u rezervatu (Tešanović, et. al., 2010).
Pored ove dve vrste kao najčešći predator lisnih vašiju u literaturi se navodi još jedna afidofagna vrsta
Propylea quatuordecimpunctata (Graora, et. al., 2009), dok prema Czechowska,(1989) vrsta Tytthaspis
sedecimpunctata se hrani sa vrstom vašiju Aphis gossipiifrangulae Glov. Pored biljnih vašiju bubamare
su predatori i za akarinu Tetranichus urticae (Koch). Ova paleoraktička vrsta zbog svoje ekologije
predstavlja efikasnog predatora za korišćenje u plastenicima kao biološki metoda borbe protiv ove
štetočine (Raworth,D.,2001). Prema Roy,et.al.,(2005) bubamara S. Punctillum je predator za još jednu
akarinu Tetranichus mcdanieli McGregor koja kolonizuje malinu (Rubus idaeus L.).
147
ZAKLJUČAK
Za dve godine istraživanja ukupno je zabeleženo 10 vrsta bubamara iz 9 rodova. Najzastupljenija je

invazivna alohtona vrsta Harmonia axyridis, koja je više nego duplo brojnija od druge po zastupljenosti
a to je naša autohtona vrsta Coccinella septempunctata. Na nacionalnom nivou od tri strogo zaštićene
vrste bubamara u rezervatu nije za sad konstatovana ni jedna vrsta. Mnoga istraživanja pokazuju
ugroženost bubamara pesticidima, što može biti ugrožavajući faktor i ovde u rezervatu, s obzirom da
se rezervat graniči u mnogim delovima sa obradivim površinama. Sve veća i nekontrolisana primena
pesticida u poljoprivredi negativno utiče na diverzitet i populaciju bubamara na lokalitetu. Tako
najnovija istraživanja pokazuju da primena ovih savremenih pesticida naročito na bazi tiametoksama
i pirimikarbama utiču naročito na larveni stadijum bubamara, dok kod vrste Hippodamia variegata
su beleženi i slučaji smanjenja životnog veka jedinki (Rahmani, et.al., 2013). Istraživanje diverziteta
bubamara će biti nastavljeno i narednih godina jer pored biološkog bubamare imaju i ekonomski značaj
kao predatori mnogih ozbiljnih poljoprivrednih štetočina.
ZAHVALNICA:
Autori se zahvaljuju dr. Thalji Raghebu na pomoći oko determinacije vrsta.
LITERATURA:
1. Bubienko K., Kosewska A., Ciepielewska D., 2010. Ladybirds /Coleoptera, Coccinellidae/ of midfield thickets. Aphids
and other hemipterous insects, vol. 16: 107-117
2. Ćurčić, S., Stanković, M. (2011): The ground beetles (Coleoptera: Carabidae) of the Zasavica Special Nature Reserve
(Serbia). Acta entomologica serbica 16(1/2): 61-79.
3. Đurić,M.,(ed.) (2014): Alciphron – baza podataka o insektima Srbije, HabiProt. http://www.habiprot.org.rs/Alciphron
4. Erdeši,J.,Janjatović,G.(2001):Šumski ekosistemi rezervata Zasavica,Zbornik radova Naučnog skupa “Zasavica 2001”,
Sremska Mitrovica
5. Jakšić, P. (2007): Dnevni leptiri Specijalnog rezervata prirode „Zasavica“ (Lepidoptera: Hesperioidea i Papilionoidea).
Zbornik, Naučno-stručni skup Zasavica 2007, Sremska Mitrovica: 23-36.
6. Jakšić, P., Nahirnić, A. (2011): Dnevni leptiri Zasavice. JP Službeni glasnik i Specijalni rezervat prirode Zasavica,
Beograd.
7. Jović, M., Stanković, M., Santovac, S. (2007): Prvi prilog poznavanju Odonata SRP „Zasavica“. Zbornik, Naučno-stručni
skup Zasavica 2007, Sremska Mitrovica: 59-66.
8. Karaman, M., Karaman, G. (2007): Prilog poznavanju mrava (Hymenoptera, Formicidae) Specijalnog rezervata prirode
Zasavica, Srbija. Zbornik, Naučno-stručni skup Zasavica 2007, Sremska Mitrovica: 42-47.
9. Marcon,E.,Mongini,M.(1986): Sve životinje sveta, Vuk Karadžić, Beograd
10. Mesaroš, G., Stanković, M. (2012): Prilog poznavanju grabljivih vodenih tvrdokrilaca (Coleoptera, Adephaga)
11. Nikolić, Z., Brajković, M., Milivojević, T. (2007): Stablove zolje (Cephidae, Symphyta, Hymenoptera) Specijalnog
rezervata prirode „Zasavica“. Zbornik, Naučno-stručni skup Zasavica 2007, Sremska Mitrovica: 75-78.
12. Pešić, S. (2011): Nove vrste za faunu surlaša (Coleoptera, Curculionidae) u Specijalnom rezervatu prirode Zasavica. VIII
Simpozijum entomologa Srbije, Donji Milanovac, p. 32.
13. Pešić, S., Stanković, M., (2007): Surlaši (Curculionidae) Specijalnog rezervata prirode „Zasavica“. Zbornik, Naučno-
stručni skup Zasavica 2007, Sremska Mitrovica: 98-107.
14. Pil, N., Stanković, M. (2006): Cerambycidae (Coleoptera) of Zasavica Special Nature Reserve. Acta Entomologica
Serbica, 11(1/2): 33-43.
15. Pil, N., Stanković, M. (2007): Retke vrste, prirodne retkosti i balkanske endemične vrste strižibuba (Coleoptera:
Cerambycidae) registrovane u Specijalnom rezervatu prirode „Zasavica“. Zbornik, Naučno-stručni skup Zasavica 2007,
Sremska Mitrovica, pp. 79-83.
16. Protić, Lj., Stanković, M. (2013): Preliminarna istraživanja Heteroptera Zasavice. IX Simpozijum entomologa Srbije, Tara,
p. 34.
17. Puzović, S., Panjković, B., Tucakov, M., Stojnić, N., Sabadoš, K., Stojanović, T., Vig, L., Marić, B., Tešić, O., Kiš, A.,
Galamboš, L., Pil, N., Kicošev, V., Stojšić, V., Timotić, D., Perić, R., Bošnjak, T., Delić, J., Dobretić, V., Stanišić, J.
(2015): Upravljanje prirodnom baštinom u Vojvodini. Pokrajinski sekretarijat za urbanizam, graditeljstvo i zaštitu životne
148
sredine i Pokrajinski zavod za zaštitu prirode, Novi Sad: 38-43.
18. Radović,I.,Mesaroš,G.,Pavićević,D.,Mihajlović,Lj.,Protić,Lj.,Ćetković,A.(1995):Diverzitet entomofaune (Insecta)
Jugoslavije sa pregledom vrsta od međunarodnog značaja u Stevanović,V.,Vasić,V.-Biodiverzitet Jugoslavije sa pregledom
vrsta od međunarodnog značaja, Biološki fakultet, Ekolibri, Beograd
19. Ragheb,Th.,Stanković, D.,(2008): Prvi nalaz invazivne bubamare Harmonia axyridis (Coleoptera, Coccinellidae) u Srbiji,
Biljni lekar
20. Rajkov, S., Šćiban, M. (2012): Prilog poznavanju Odonata SRP “Zasavica”. Zbornik, Naučno-stručni skup Zasavica 2012,
Sremska Mitrovica: 154-161.
21. Šćiban, M. (2015): Diverzitet i fenologija dnevnih leptira (Lepidoptera: Papilionoidea) Specijalnog rezervata prirode
„Zasavica“. Diplomski rad, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Novom Sadu.
22. Šćiban, M., Nikolić, B., Cvijanović, M. (2012): Prilog poznavanju dnevnih leptira (Lepidoptera: Papilionoidea)
23. Skejo, J., Stanković, M. (2014): Contribution to the knowledge of the Orthoptera of the Special Nature Reserve Zasavica
(S Vojvodina, Serbia) with special emphasis on Zeuneriana amplipennis. Articulata 29(1): 9-20.
24. Službeni glasnik R.Srbije 19/97:Uredba o zaštiti Specijalnog rezervata prirode Zasavica
25. Stanković, M. (2014): Vodič kroz prirodu u Specijalnom rezervatu prirode „Zasavica“, Drugo izmenjeno i dopunjeno
izdanje. Pokret gorana, Sremska Mitrovica.
26. Stanković,M.(2001):Pregled defolijatora i ostalih štetnih insekata u šumama Zasavice (Srbija, Jugoslavija), Zbornik
radova Naučnog skupa “Zasavica 2001”, Srem.Mitrovica
27. Yoshihiko,K.,Hamano,E.(1980): Insekti, Izdavački zavod, Beograd
149
NOVI PODACI O FAUNI PTICA SRP “ZASAVICA”
NEW DATA FOR BIRD FAUNA OF THE SNR

“ZASAVICA”
Šćiban Marko1, Stanković Mihajlo2, Radislav Mirić1, Dušan Luković1,

Irena Radulović1, Sandra Jovanović1, Matija Milković3, Dorđe Petrović3
IZVOD: U ovom radu predstavljeni su rezultati istraživanja faune ptica SRP „Zasavica“
sprovedenog u periodu između 2012. i 2017. godine. Podaci su prikupljani tokom 172 terenskih dana,
obilažena je kompletna teritorija rezervata u svim sezonama, a pored posmatranja organizovana su
hvatanja ptica uz pomoć vertikalnih ornitoloških mreža. Tokom istraživanog perioda pronađeno je 16
novih vrsta i 2 podvrste za rezervat (Tadorna tadorna, Mergus merganser, Caprimulgus europaeus,
Otus scops, Larus canus, Chlidonias leucopterus, Clanga clanga, Circus macrourus, Buteo rufinus,
Buteo buteo vulpinus, Dryocopus martius, Parus ater, Lullula arborea, Phoenicurus phoenicurus,
Saxicola torquatus maurus, Motacilla citreola, Carduelis flavirostris, Emberiza cirlus), a zabeleženo je
i više vrsta koje su do sada beležene manje od 10 puta na području rezervata. Neke od njih su Bubulcus
ibis, Circaetus gallicus, Gyps fulvus, Clanga pomarina, Numenius phaeopus, Falco columbarius,
Hirundo daurica, Acrocephalus melanopogon, Regulus ignicapilla, Anthus cervinus. Nalaz sibirske
travarke S. torquatus maurus je prvi potvrđeni nalaz za Srbiju. Zaključno sa ovim prilogom na prostoru
SRP „Zasavica“ evidentirano je 214 vrsta ptica i 2 podvrste.
ABSTRACT: This paper present results of ornithological research in the Special Nature Reserve
“Zasavica” during period 2012-2017, with aim to improve previous knowledge. Data were collected
during 176 field-work days by observation and mist-netting methods. During research period in total
16 new species and 2 subspecies for the reserve were confirmed – Tadorna tadorna, Mergus merganser,
Caprimulgus europaeus, Otus scops, Larus canus, Chlidonias leucopterus, Clanga clanga, Circus
macrourus, Buteo rufinus, Buteo buteo vulpinus, Dryocopus martius, Parus ater, Lullula arborea,
Phoenicurus phoenicurus, Saxicola torquatus maurus, Motacilla citreola, Carduelis flavirostris,
Emberiza cirlus. Some of the most interesting and the rarest recorded species were Bubulcus ibis,
Circaetus gallicus, Gyps fulvus, Clanga pomarina, Numenius phaeopus, Falco columbarius, Hirundo
daurica, Acrocephalus melanopogon, Regulus ignicapilla, Anthus cervinus. Siberian Stonechat S.
torquatus maurus is the first confirmed observation for Serbia. Together with results from this survey
bird fauna of SNR “Zasavica” is numbering 2014 species and 2 subspecies.
UVOD
Fauna ptica Zasavice poznata je ornitološkoj javnosti još od kraja 19. veka (Dombrowski, 1895;
Đuričić, 1898; Đuričić, 1957). Savremena proučavanja započinju tek 1996. godine, a posebno su postala
učestala nakon 2006. godine (npr. Puzović, 2001; Radišić et al. 2007; Radišić et al. 2010; Šćiban et al.
1 Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije, Vladike Ćirića 24, 21000 Novi Sad
2 Specijalni rezervat prirode „Zasavica“, Sremska Mitrovica
3 Naučno-istraživačko društvo studenata biologije i ekologije „Josif Pančić“
150
2012). Istraživanja su nastavljena i u periodu između 2012. i 2017. godine.
Velike promene koje su desile u ekosistemima Zasavice dovele su do značajnih promena u fauni
ptica, a koje se i dalje dešavaju nakon proglašenja specijalnog rezervata prirode. Pojedine vrste su
nestale, neke prestale i ponovo počele da se gnezde, dok su neke vrste postale učestalije nego što su
bile u prošlosti. Takođe, intenzivnim istraživanjima u poslednjih 20 godina, više vrsta je po prvi put
zabeleženo na području Zasavice i Mačve uopšte (Radišić et al. 2010; Šćiban et al. 2012). U ovom radu
prikazujemo novozabeležene i retke vrste ptica konstatovane na teritoriji SRP „Zasavica“ u periodu
između 2012. i 2017. godine.
MATERIJAL I METODE
U periodu od 2012. do 2017. godine sprovedeno je ukupno 176 terenskih obilazaka na području
SRP „Zasavica“. Od svih meseci, najviše istraživanja je bilo tokom avgusta (47), odnosno aprila (35)
i juna (29) meseca, dok je najmanje poseta bilo tokom januara (četiri), februara (tri), decembra (dva)
i septembra (jedan). Istraživanja su sprovedena uglavnom tokom samostalnih izlazaka, u organizaciji
staraoca rezervata, kao i u sklopu istraživačkih kampova „Zasavica” koje organizuje NIDSBE „Josif
Pančić”. U odnosu na ranija istraživanja u ovom periodu rezervat je obilažen relativno ravnomerno, a
obilaženo je područje od nastanka Zasavice (bara Jovača kod Crne Bare i Prekopac kod Ravnja) pa do
njenog ušća u Mačvanskoj Mitrovici.
Proučavanje i posmatranje ptica sprovođeno je korišćenjem metoda transekta i cenzusa. Pored
posmatranja, fauna ptica istraživana je i markiranjem uz pomoć vertikalnih ornitoloških mreža. Akcije
prstenovanja ptica bile su organizovane na istraživačkim kampovima NIDSBE „Josif Pančić“ tokom
avgusta meseca svake godine, kao i jednodnevne akcije početkom oktobra meseca. Mreže su postavljane
na istim mestima u tršćaku u okolini Vizitorskog centra, a njihov broj se kretao od osam (2017) do šest
(2016). Rezultati prstenovanja nisu prikazani u ovom radu.
U radu korišćena je srpska nomenklatura ptica po Vasić et al. (2004, 2005), a vrste su navođene
prema redosledu korišćenom u Šćiban et al. (2015).
REZULTATI
NOVE VRSTE I PODVRSTE PTICA NA PODRUČJU SRP „ZASAVICA”
U periodu 2012. – 2017. po prvi put zabeležene su sledeće vrste ptica:
Tadorna tadorna – šarena utva: 25.10.2013. jedna ptica posmatrana je u letu nad Zasavicom kod
Vizitorskog centra zajedno sa Sandrom Jovanović i Irenom Radulović.
Mergus merganses – veliki ronac: 31.1.2013. jedna ženka posmatrana je u niskom letu nad
Zasavicom uzvodno od Ravnja.
Caprimulgus europaeus – leganj: jedan primerak je 22.5.2014. osvetljen farovima automobila
na šljunkovitom putu na lokalitetu Batve kod Ravnja. Tokom istraživanja nisu beleženi teritorijalni
mužjaci.
Larus canus – sivi galeb: jedna mlada ptica posmatrana je 1.10.2016. u preletu prema zapadu iznad
Vizitorskog centra.
Chlidonias leucopterus – belokrila čigra: 24.4.2013. jedna ptica posmatrana je u prepodnevnim
satima kako lovi nad Zasavicom uz pašnjak Valjevac (Slika 1).
151
Slika 1. Belokrila čigra (Chlidonias leucopterus) zabeležena 24.4.2013. na Zasavici (Foto: Marko Šćiban)
Figure 1 White-winged tern (Chlidonias leucopterus) observed on 24 April 2013
Otus scops – ćuk: Po jedan mužjak se oglašavao 29.5.2014. severno od Vizitorskog centra,
u šumarku u okolini “Campinga”. To je ujedno i jedini lokalitet gde je vrsta bila zabeležena tokom
istraživanog perioda.
Clanga clanga – crni orao: 2.4.2015. jedna nezrela ptica (3 – 4 godine stara) posmatrana je kako
kruži nad Zasavicom u blizini Raševića ćuprije (nizvodno od Banovog Polja) zajedno sa jednim
mišarem (B. buteo). Nakon par minuta ptica odleće visoko prema severozapadu (Slika 2).
Slika 2. Crni orao (Clanga clanga) zabeležen 2.4.2015. u okolini Banovog Polja (Foto: Marko Šćiban)
Figure 2 Greater Spotted Eagle (Clanga clanga) observed on 2 April 2015
Circus macrourus – stepska eja: 15.4.2015. odrasla ženka i jedna jednogodišnja ptica posmatrane
su odvojeno kako nisko kruže na lokalitetu Duge njive, blizu ušća Batara u Zasavicu. Nakon što su
postigle veću visinu ptice odleću dalje ka severoistoku (Slika 3).
Buteo buteo vulpinus – stepski mišar: 8.11.2012. jedna ptica posmatrana je u preletu preko Zasavice
kod Modrana ka jugu, a tom prilikom ju je progonila jedna siva vrana (Corvus cornix). Dva primerka
riđe morfe su 4.11.2014. viđene u visokom preletu prema jugozapadu.
Buteo rufinus – riđi mišar: jedna mlada ptica posmatrana je 3.10.2015. kako kruži zajedno sa tri
mišara (Buteo buteo) visoko iznad pašnjaka Valjevac.
Dryocopos martius – crna žuna: 30.4.2015. jedna ptica se aktivno oglašavala u plavnoj šumi
nedaleko od Ljubinkovića ćuprije kod Banovog Polja. Dana 13.5.2015. jedan mužjak posmatran je kako
152
Slika 3. Mlada stepska eja (Circus macrourus) posmatrana 15.4.2015. na lokalitetu Duge njive (Foto: Marko Šćiban)
Figure 3 Immature Pallid Harrier (Circus macrourus) observed on 15 May 2015
se oglašava i odgovara na dozivanje u plavnoj šumi kod ušća Batara u Zasavicu. Jedna ptica se 20.5.2015.
oglašavala i gledana u preletu na lokalitetu Trebljevine, a odleće u pravcu Ljubinkovića ćuprije.
Parus ater – jelova senica: 4.11.2014. dve ptice posmatrane kako izleću iz šumarka na lokalitetu
Batve, a istog dana se jedan primerak oglašavao u šumarku lokaliteta Skelice.
Lullula arborea – šumska ševa: šest ptica posmatrano je 25.10.2013. u preletu pašnjaka Valjevac
kod Vizitorskog centra. Jedna ptica je 27.10.2013. sletela na polja kod Radenkovića. Jedna ptica
posmatrana u preletu 9.3.2016. preko bare Jovače. Pevanje jednog mužjaka zabeleženo je 27.2.2014.
nad tek zasađenom plantažom klonskih topola “34.” odeljenja kod Zasavice 1. Jedna ptica viđena je
13.10.2015. u preletu nad pašnjakom Valjevac.
Phoenicurus phoenicurus – obična crvenrepka: 6.5.2016. jedan mužjak posmatran u žbunju uz
Zasavicu uzvodno od Banovog Polja, a tom prilikom je i zapevao nekoliko puta. Na tom mestu i u
okolini nema starog drveća, tako da je ptica sigurno bila na seobi. Teritorijalni mužjaci ove vrste nisu
zabeležene ni u jednom naselju koja okružu rezervat.
Saxicola torquata maurus – sibirska crnoglava travarka: jedan mužjak posmatran je i fotografisan
9.3.2016. na vodoplavnoj livadi bare Jovače kod Crve Bare (Slika 1). Ptica je tom prilikom i pevala
u nekoliko navrata, a tom prilikom su zabeležene sve karakteristike (pod)vrste. Još jedan mužjak,
moguće isti posmatran je i 15.3.2016. na istom mestu zajedno sa Dušanom Lukovićem.
Slika 4. Sibirska crnoglava travarka (Saxicola torquatus maurus) posmatrana 15.4.2016.

na lokalitetu Jovača (Foto: Marko Šćiban)
Figure 4 Siberian Stonechat (Saxicola torquatus maurus) observed on 15 April 2016
Motacilla citreola – žutoglava pliska: jedna ptica posmatrana u preletu uz oglašavanje 2.4.2012.
preko Zasavice kod Modrana.
Carduelis flavirostris – planinska juričica: 5.11.2014. tri primerka su posmatrana u niskom preletu
preko središnjeg dela pašnjaka Valjevac, a ptice su se tom prilikom aktivno oglašavale.
153
Emberiza cirlus – crnogrla strnadica: 5.11.2014. jedna ptica je nekoliko puta zapevala u ranim
jutarnjim satima iz šumarka pored Vizitorskog centra.
RETKI POSETIOCI SRP „ZASAVICA”
U periodu između 2012. i 2017. godine zabeleženo je više vrlo retkih posetilaca rezervata (do 10
posmatranja tokom savremenih istraživanja):
Mareca penelope – zviždara: 31.1.2013. tokom obilaska Zasavice uz pašnjak Valjevac ukupno
je prebrojano 18 zviždara zajedno sa drugim plovkama. Dana 30.1.2014. jedna ženka posmatrana je
na nezaleđenom delu Zasavice kod Vizitorskog centra zajedno sa liskama (Fulica atra) i labudovima
grbcima (Cygnus olor). Šest ptica posmatrano je 1.4.2015. na velikom razlivu na pašnjaku Valjevac
zajedno sa drugim plovkama.
Mareca strepera – čegrtuša: 1.4.2015. jedan primerak posmatran je na velikom razlivu na pašnjaku
Valjevac zajedno sa drugim plovkama. Jedan mužjak zabeležen je 26.1.2016. na Zasavici uzvodno od
Vizitorskog centra zajedno sa drugim plovkama.
Plegadis falcinellus – ražanj: 10.5.2015. jedna ptica posmatrana je u letu nad pašnjakom Valjevac,
a potom odleće u pravcu Sadžaka.
Botaurus stellaris – vodeni bik: 11.8.2013. jedna ptica je posle ponoći slušana kako uz oglašavanje
leti iznad Vizitorskog centra prema severu. Tokom večeri 12.5.2015. 1+1 primerak preleteo je uz
oglašavanje preko Zasavice u Ravnju. Dve pojedinačne ptice preletele su u sumrak 13.10.2015. pašnjak
Valjevac u pravcu juga. Dana 9.3.2016. jedna ptica se oglašavala u preletu preko bare Jovače u večernjim
satima.
Bubulcus ibis – čaplja govedarka: jedna ptica posmatrana 15.4.2016. u letu sa 3 male bele čaplje
(Egretta garzetta) nizvodno nad Zasavicom kod Vizitorskog centra.
Columba oenas – golub dupljaš: 22.4.2012. 30 pr. u preletu preko Sadžaka. Iznad lokaliteta Skelice
jedna ptica je 15.3.2014. posmatrana u visokom preletu ka istoku. Dve ptice viđene su 10.5.2015. kako
nisko kruže i sleću na Valjevac kod farme. Jedna ptica u niskom preletu preko Vizitorskog centra
posmatrana je 1.10.2016.
Numenius phaeopus – mala carska šljuka: 5.5.2014. je u večernjim satima slušana jedna ptica u
preletu preko Gajića ćuprije kod Radenkovića.
Scolopax rusticola – šumska šljuka: 27.2. i 15.3.2014. po jedna ptica poterana je iz 33. odeljenja
plantaže klonskih topola u Vrbovcu. Još jedan primerak registrovan je 14.3.2014. kada je ptica izletela
Slika 5. Beloglavi sup (Gyps fulvus) posmatran nad Zasavicom 22.6.2016. (Foto: Mihajlo Stanković)
Figure 5 Griffon Vulture (Gyps fulvus) observed on 22 June 2016
154
iz gustog šipražja i mlade šume u Vrbovcu.
Tringa erythropus – mrki sprudnik: 4.8.2017. dva primerka posmatrana u preletu kod Vizitorskog
centra.
Tringa totanus – crvenonogi sprudnik: sa bare Jovače je 15.3.2016. posmatrano ukupno 22 ptice
(19+3) kako u sumrak odleću ka severu.
Tringa stagnatilis – dugonogi sprudnik: jedna ptica posmatrana je 27.6.2014. zajedno sa drugim
šljukaricama na centralnom delu pašnjaka Valjevac.
Larus michahelis – morski galeb: 5.11.2014. tri odrasle ptice posmatrane su u preletu preko
Vizitorskog centra prema severu.
Chlidonias niger – crna čigra: 22.4.2013. jedna ptica je posmatrana kako lovi nad Zasavicom
uzvodno od Vizitorskog centra.
Sterna hirundo – obična čigra: 23.4.2013. dva primerka posmatrana su kako love nad Zasavicom
u blizini Vizitorskog centra, kao i 20.5.2015. kada su takođe bile zabeležene dve ptice na istom mestu.
Četiri ptice posmatrane su 20.5.2013. u visokom preletu preko Sadžaka.
Gyps fulvus – beloglavi sup: 22.6.2016. dve ptice posmatrane su kako visoko kruže iznad Zasavice
uz Valjevac, a nakon pet minuta im se gubi trag (Slika 5).
Circaetus gallicus – zmijar: jedna ptica posmatrana je 8.8.2014. kako nekoliko puta lovi nad
pašnjakom Valjevac, a jednom prilikom se sukobila i sa dva mišara (Buteo buteo). Narednog dana (9.8.)
je posmatrana još jedan ptica u letu na širem području bare Jovače (Crna Bara).
Clanga pomarina – orao kliktaš: 22.5.2013. odrasla ptica je posmatrana kako nisko leti iz pravca
Sadžaka preko Leskovine, a potom i sleće na jugozapadni rub pašnjaka Valjevac. Jedna odrasla ptica
posmatrana 22.5.2014. kako visoko kruži iznad Batara, a potom nastavlja let ka severu. Jedan odrasli
primerak posmatran je 5.10.2014. kako nisko kruži nad Vizitorskim centrom, a potom nastavlja let dalje
ka jugu (Slika 6). Dana 16.4.2015. jedna ptica posmatrana je u visokom preletu nad plavnom šumom
Slika 6. Orao kliktaš (Clanga pomarina) posmatran 5.10.2014. kod Vizitora (Foto: Marko Šćiban)
Figure 6 Lesser Spotted Eagle (Clanga pomarina) observed on 5 October 2014
Zasavice uz lokalitet Poljansko kod Ravnja.

Circus pygargus – eja livadarka: tokom jutra 21.4.2013. jedan mužjak je posmatran kako nisko
lovi nad pašnjakom Valjevac, a potom je skoro na istom mestu posmatrana i prošlogodišnja ptica u letu.
Istog dana u večernjim satima posmatran je još jedan mužjak u letu nad zabranima kod Zasavice 1.
Dana 21.4.2014. jedan mužjak je nisko preletao Zasavicu kod lokaliteta Kletište (put između Ravnja i
Zasavice 1). Jedan par je posmatran kako nisko lovi 5.5.2014. pored puta između Noćaja i Radenkovića.
Milvus migrans – crna lunja: 16.4.2015. jedna ptica posmatrana kako visoko kruži nad plavnom
šumom Zasavice uz lokalitet Poljansko kod Ravnja.
155
Falco columbarius – mali soko: 15.3.2014. jedan mužjak posmatran u niskom lovu na lokalitetu
Skelice.
Hirundo daurica – daurska lasta: 8.4.2015. jedan primerak posmatran je u preletu preko Zasavice
kod Ravnja zajedno sa nekoliko seoskih lasta (Hirundo rustica). Ptica je nakon odmah potom odletela
dalje u pravcu istoka.
Acrocephalus melanopogon – ševarski trstenjak: 14.3.2014. jedna ptica je nekoliko puta zapevala
u trsci uz Zasavicu na lokalitetu Skelice kod Radenkovića.
Panurus biarmicus – brkata senica: 7.11.2012. posmatrano je ukupno 25 ptica u Sadžaku, a najveće
jato je brojalo 20 ptica. Osam ptica posmatrano je 25.10.2013. u velikom pojasu rogoza uz pašnjak
Valjevac kod Vizitorskog centra, dok je 24 primerka nađeno u trsci kod “Ptičijeg ostrva”. Kod Vizitora
je između 26. i 28.10. beleženo jato od 10-15 brkatih senica kako se hrane u rogozu. Jedna ptica je na
tom području evidentirana 30.1.2014., pet primeraka 5.11.2014. i jedan par 27.10.2015.
Regulus ignicapilla – vatroglavi kraljić: tri ptice posmatrane su 28.10.2013. u zabranu uz Pačiju
baru. Dva odvojena mužjaka aktivno su pevala 27.2.2014. na širem području plantaže klonskih topola
u Vrbovcu, kao i 28.2.2014. u šumarcima duž Batara blizu ušća u Zasavicu. Jedan mužjak je 14.3.2014.
pevao u šumarku na lokalitetu Skelice, kao i sutradan još jedan u Vrbovcu.
Turdus iliacus – mali drozd: 7.11.2012. jedna ptica u preletu preko Modrana. Na Valjevcu je
24.11.2013. ukupno pronađeno 13 ptica u glogovima zajedno sa drugim drozdovima, a tu je 30.1.2014.
popisano ukupno 8 ptica. Dve ptice su se 14.3.2014. oglašavala na lokalitetu Pačija bara. Jedna ptica
posmatrana je 5.11.2014. u žbunu gloga na pašnjaku Valjevac. Dana 1.4.2015. je tokom dana ukupno
registrovano 11 primeraka širom pašnjaka Valjevac. Između Ravnja i Banovog Polja je 2.4.2015.
pronađeno ukupno pet primeraka, dok je 3.4.2015. između Raševića ćuprije (Banovo Polje) i mosta
preko Prekopca u Ravnju ukupno evidentirano 11 ptica. Na lokalitetu Bostanište je 8.4.2015. zabeleženo
dva, a 15.4.2015. ukupno šest primeraka na lokalitetu Duge njive zajedno sa drugim drozdovima. Dve
ptice su 13.10.2015. posmatrane na Valjevcu.
Certhia familiaris – kratkokljuni puzić: Jedna ptica oglašavala se 5.10.2013. iz zabrana nizvodno od
Šumareve ćuprije (Zasavica 1). Tri ptice posmatrane su 28.10.2013. u klonskim topolama, “35.” i “36.”
odeljenja kod Zasavice 1 (pored Pačije bare). Na istom području nađena su tri primerka i 25.12.2013.,
a tom prilikom su u istom staništu beleženi i dugokljuni puzići (Certhia brachydactyla). Prilikom
detaljnog obilaska 33. odeljenja plantaže klonskih topola u Vrbovcu ukupno je evidentirano pet ptica,
od kojih su tri mužjaka pevali. Ptice su se agresivno ponašale nakon puštanja pesme preko MP3 plejera,
kao da su teritorijalne. Kasnije tokom sezone na ovom lokalitetu nisu zabeleženi zbog neprohodnosti
usled poplavljenosti terena. U okolini mosta preko Zasavice u Ravnju jedna ptica se 2.4.2015. aktivno
oglašavala, kao i 3.4.2015. kod Raševića ćuprije (Banovo Polje).
Turdus viscivorus – drozd imelaš: 28.10.2013. dva primerka izletela su iz zabrana pored Pačije bare
uz oglašavanje. Preko Šumareve ćuprije je 4.11.2014. preletelo pet ptica uz oglašavanje. Jedan primerak
preleteo je 6.11.2014. preko Batara kod Banovog Polja, kao i još jedan dalje prema Radenkoviću.
Motacilla cinerea – gorska pliska: 14.3.2014. jedna ptica u preletu preko Zasavica kod lokaliteta
Skelice (Radenkovič). Jedna ptica posmatrana je 3.10.2015. u jutarnjim satima u preletu preko Zasavice
kod Vizitorskog centra. Jedan primerak posmatran je 5.3.2016. u preletu preko Prekopca kod Široke
bare (Ravnja).
Anthus cervinus – rujogrla trepteljka: 22.4.2013. jedan primerak posmatran u preletu preko
pašnjaka Valjevac. Jedna ptica posmatrana je 5.10.2013. u preletu preko Valjevca, kao i 25.10.2013.
preko Vizitorskog centra. Dana 5.10.2014. na pašnjaku Valjevac ukupno je tokom dana bilo zabeleženo
devet ptica u preletu.
156
DISKUSIJA
U periodu između 2012. i 2017. godine zabeleženo je 16 novih vrsta i 2 nove podvrste ptica za
rezervat (T. tadorna, M. merganser, C. europaeus, L. canus, Ch. leucopterus, O. scops, C. clanga, C.
macrourus, B. buteo vulpinus, B. rufinus, D. martius, P. ater, L. arborea, Ph. phoenicurus, S. torquatus
maurus, M. citreola, C. flavirostris i E. cirlus). Sa novozabeleženim, ukupno je utvrđeno prisustvo
214 vrsta ptica na prostoru SRP „Zasavica“, uz dve podvrste (Radišić et al. 2010; Šćiban et al. 2012),
od kojih neke (C. europaeus, Ch. leucopterus, B. rufinus, P. ater, L. arborea, Ph. phoenicurus, M.
citreola, C. flavirostris i E. cirlus) do sada nisu beležene ni u širem regionu Mačve (npr. Dombrowski,
1895). Iako se ranije očekivalo da ima najviše potencijalno novih vrsta iz grupe pevačica, rezultat ovih
najnovijih istraživanja pravo je iznenađenje u smislu diverziteta i biogeografskog porekla (Radišić et
al. 2010; Šćiban et al. 2012). Sibirska crnoglava travarka (S. torquatus maurus) je prvi put zabeležena u
fauni Srbije (Šćiban et al. 2015)
Veći broj vrsta ptica koje su beležene na području Zasavice beležene su vrlo retko i njihov karakter
pojavljivanja nije dovoljno poznat. Neke od njih koje su posmatrane u periodu između 2012. – 2017. bile su:
P. falcinellus, B. ibis, N. phaeopus, S. rusticola, C. gallicus, C. pomarina, C. pygargus, F. columbarius,
H. daurica, A. melanopogon, T. iliacus, A. cervinus. Između ostalih, jedan od najznačajnijih podataka je
nalaz beloglavog supa (G. fulvus) posle više od 100 godina na području Zasavice (Dombrowski, 1895).
Za pojedine vrste koje su ranije smatrane za vrlo retke (npr. Ph. sibilatrix, Ficedula hypoleuca, Prunella
modularis, Anthus spinoletta, Serinus serinus, Carduelis spinus, Carduelis cannabina) prikupljen je
veliki broj podataka, stoga oni nisu prikazani u ovom pregledu. Dalja istraživanja ornitofaune, posebno
u jesenjem i zimskom periodu svakako su preporučljiva.
ZAHVALNICA
Autori se ovom prilikom zahvaljuju brojnim kolegama iz NIDSBE „Josif Pančić“ i DZPPS na
organizaciji istraživačkih kampova, a posebno pomoći pri terenskim istraživanjima i markiranju ptica.
Zahvaljujemo se i upravljaču SRP „Zasavica“, Pokretu gorana Sremske Mitrovice koji nam je omogućio
proučavanje ptica na prostoru rezervata.
LITERATURA
1. Dombrovski, E. (1895): Osnovi ornitologije sjeverozapadne Srbije. Glasnik Zemaljskog muzeja BiH 7: 63–104.
2. Đuričić, (1898): Lov u Mačvi. Lovac 6-7: 45–47, Beograd.
3. Đuričić, V. (1957): Zasavica. Lovac 2: 84–85, Beograd.
4. Puzović, S. (2001): Ptice Zasavice – vrednosti, istorijske promene i mogućnosti unapređenja stanja. Zbornik radova
Naučnog skupa „Zasavica 2001“: 80–86.
5. Radišić, D., Šćiban, M., Ružić, M. & Stanković, M. (2007): Pregled faune ptica SRP “Zasavica” od 1894. do 2007.
Naučno-stručni skup “Zasavica 2007” sa međunarodnim učešćem, Pokreg gorana Sremske Mitrovice, Sremska
Mitrovica.
6. Radišić, D., Šćiban, M., Ružić, M. & Stanković, M. (2010): Ptice Zasavice. Pokret gorana Sremske Mitrovice, Sremska
Mitrovica.
7. Šćiban, M., Stanković, M., Fabijan, D. & Petrović, A. (2012): Novi podaci o fauni ptica SRP „Zasavica“. Zbornik naučno-
stručni skup „Zasavica 2012“: 182–191. Pokret gorana Sremske Mitrovice, Sremska Mitrovica.
8. Šćiban, M., Rajković, D., Radišić, D., Vasić, V. & Pantović, U. (2015): Ptice Srbije – kritički spisak vrsta. Pokrajinski
zavod za zaštitu prirode i Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije, Novi Sad.
9. Vasić, V. F., Simić, D. V., Stanimirović, Ž., Karakašević, M., Šćiban, M., Ružić, M., Kulić, S., Kulić, M. & Puzović, S.
(2004): Srpska nomenklatura ptica I. (nonpasseriformes). Dvogled 4: 7–19.
10. Vasić, V. F., Simić, D. V., Stanimirović, Ž., Karakašević, M., Šćiban, M., Ružić, M., Kulić, S., Kulić, M. & Puzović, S.
(2004): Srpska nomenklatura ptica II. (passeriformes). Dvogled 5: 10–18.
157
ZIMSKI CENZUS PTICA NA DRINI 2012 – 2017
WINTER WATERBIRD CENSUS AT DRINA RIVER 2012-

2017
Slobodan Puzović1
Izvod: U radu du predstavljeni rezultati zimskog cenzusa ptica na Drini u periodu 2012-2017. Na
celom toku Drine kroz Srbiju u mesecu januaru, zabeležena brojnost ptica vodenih staništa kretala se
između 1866 (2015. godine) i 8206 jedinki (2014. godine). Ukupan broj zabeleženih jedinki u okviru 25
vrsta ptica za šest godina, bio je 34895 ili prosečno 5816 jedinki po godini. U odnosu na šest izdvojenih
sektora, najveća koncentracija ptica uvek je beležena na akumulaciji kod Zvornika, gde se prosečno godišnje
zadržavalo 4733 jedinke ili preko 80% svih jedinki koje su zimovale na Drini. Po vrstama najbogatiji
su delovi reke kod akumulacije Zvornik i na toku kroz Mačvu, a najsiromašniji brzi delovi toka reke i
na akumulaciji Perućac. Značajne vrste su patka dupljašica (Bucephala clangula), prevez (Netta rufina),
mali ronac (Mergellus albelus), ćubasta patka (Aythya fuligula), čegrtuša (Mareca strepera), šiljkan (Anas
acuta), crnovrati gnjurac (Podiceps nigricollis), crnogrli morski gnjurac (Gavia arctica) i orao belorepan
(Haliaeetus albicilla). Drina je najvažnije zimovalište i gnezdilište velikog ronca (Mergus merganser)
u Srbiji. U zimskom periodu, ptice su na Drini izložene različitim antropogenim uticajima, a najviše
uznemiravanju i nelegalnom odstrelu. Pojedinih godina problem je predstavljao jako nizak nivo vode u
akumulaciji Zvornik, kao i visoke vode sa brzim protokom, u delu reke sa slobodnim tokom.
Ključne reči: Drina, ptice, zimki cenzus
Abstract: The paper presents the results of winter waterbird census on the Drina river in the period
2012-2017. Throughout the course of the Drina river in Serbia in January, recorded numbers of waterbirds
varied between 1866 (2015) and 8206 individuals (2014). Total number of registered individuals in sex
years was 34895, within 25 species of birds, or an average of 5816 individuals per year. In relation to the
six allocated sectors, the highest concentration of birds is always recorded on the reservoir of Zvornik,
where in average retained in 4733 individuals or more than 80% of individuals that are presents at Drina
river during winter. The richest parts of the river with number of species are reservoir of Zvornik and the
flow through Macva-Semberija, while the poorest ones are fast flow of river sections and reservoir Perucac.
Significant observed species are Bucephala clangula, Netta rufina, Mergellus albelus, Aythya fuligula,
Mareca strepera, Anas acuta, Podiceps nigricollis, Gavia arctica and Haliaeetus albicilla. Drina is the
most important wintering and breeding site for Mergus merganser in Serbia. In winter, the birds are on
the Drina exposed to various anthropogenic influences, but most dangerous are disturbance and illegal
killing. In some years the problem was a very low water level in the reservoir Zvornik, as well as high
water level with rapid flow in unregulated part of the river.
Key words: Drina, birds, winter census
UVOD
Tok Drine je u prošlosti bio veoma malo istraživan u odnosu na sastav i brojnost faune ptica. Ne
postoje publikovani podaci o pticama Drine tokom zimskog perioda, sve do početka druge decenije 21.
veka. Zimski cenzus ptica na Drini započet je u januaru 2012. i traje u kontinuitetu do 2017, u okviru
nacionalnog programa Zimskog cenzusa ptica (IWC).
Drina je reka dinarskog područja Balkanskog poluostrva, ukupne dužine 329 km i površine sliva od
1 Pokrajinski zavod za zaštitu prirode, Novi Sad, e-mail: slobodan.puzovic@pzzp.rs

158
19.570 km2. U Srbiji njena dužina je 220 km, sa visinskim padom od 220 m (300 mnv - površina vodenog
ogledala u akumulaciji Perućac, 81 mnv - kod ušća u Savu). Drina stvara brojne meandre (krivine) u
tesnacima i uskim dolinama, zbog čega se smatra jednom od najlepših reka Balkana. Drina je bila tipična
bujična reka, sa variranjem vodostaja i do 16 metara godišnje, sve do regulisanja vodotoka gradnjom
više brana. Na toku Drine u Srbiji izgrađene su dve hidroelektrane i formirana akumulaciona jezera. U
savremeno doba, protok vode pre svega zavisi od količine vode koja se propušta kroz brane i od priliva iz
pritoka. Sa srednjim protokom od 395 m³/s na ušću, Drina je vodom najbogatija pritoka Save.
HE „Bajina Bašta“ kod Perućca je najveći objekat sagrađen na Drini, puštena u rad u novembru
1966. Dužina akumulacije u Srbiji je oko 22 km, a površina vodenog ogledala oko 6 km2. Akumulacija
je izuzetno duboka na svim delovima i nema plitkih obala i ostrva, osim delimično na proširenju uz sela
Rabadžići, Rađenovići, Kovačići i Prohići. Većim delom se proteže kroz uski i duboki kanjon (od 7-og km
akumulacije do ušća Brusnice na granici sa Republikom Srpskom). HE „Zvornik“ kod Malog Zvornika
puštena je u rad u julu 1955. Akumulacija ima površinu oko 8 km2, a prosečna dubina iznosi 5 do 8 m.
Dužina akumulacije iznosi oko 25 km, najmanja širina je 200 m, a najveća oko 3 km. Proteže se od brane
do ušća Velike reke u istoimenom selu. Od kada je akumulacija nastala, 50% bazena je zasuto erozivnim
naslagama iz bujičnih vodotokova koji se u nju ulivaju (Drinjača, Jošanica, Velika reka, Boranjska reka).
Nanosi su stvorili veća ili manja ostrva i poluostrva.
Od Malog Zvornika do ušća Drine u Savu kod Sremske Rače, reka protiče uglavnom kroz široke
doline i prostranu niziju Mačve i Semberije. Na tom sektoru reka ponovo poprima bujični karakter zbog
promenjivog priliva vode iz brojnih pritoka, stvarajući jedinstveni rečni reljef u Srbiji, sa brojnim ostrvima,
plićacima, peščanim i šljunčanim sprudovima, razlivima i odsečenim obalama. Na tom sektoru su brojne
stajaće vodene površine uz reku nastale kopanjem šljunka u priobalju.
Kako je Drina granica između dve države, rezultati zimskog cenzus ptica korišćeni su u publikovani
radovima u Srbiji (Šćiban i sar., 2011, 2012) i BiH (Topić i Kotrošan, 2011/2012; Topić, 2013). U svim
slučajevima, za Drinu su korišćeni podaci prikupljeni od strane Gorana Sekulića na relaciji Loznica-ušće
u Savu i Slobodana Puzovića na relaciji Banja Koviljača-akumulacija Perućac.
Tokom realizacije zimskog cenzusa ptica na Drini podršku realizaciji programa pružili su Društvo
za zaštitu i proučavanje ptica Srbije, Pokrajinski zavod za zaštitu prirode, Zavod za zaštitu prirode Srbije,
Pokrajinski sekretarijat za urbanizam i zaštitu životne sredine. Posebnu podršku je pružilo JP NP „Tara“,
obezbeđivanjem smeštaja, čamca i saradnika za terenski rad (Zoran Jezdić i Miodrag Petrović).
MATERIJAL I METODE
Zimski cenzus ptica na Drini realizovan tokom januara meseca u periodu 2012-2017. Reka je podeljena
na šest sektora za koje su podaci odvojeno sakupljani i obrađivani. Prebrojavanje ptica vršeno je na različite
načine na izdvojenim sektorima, u zavisnosti od pristupačnosti, karakteristika vodotoka i koncentracije
ptica. Korišćenje su metode brojanja iz automobila u pokretu (osmatrač nije bio vozač), brojanja sa
definisanih tačaka i tokom pešačenja uz obalu, kao i korišćenjem čamca. Na sektoru 1. Vršeno je brojanje
iz automobila i hodanjem uz obalu reke. Na sektoru 2. brojanje je vršeno gotovo isključivo iz automobila u
pokretu, uz veoma retko zaustavljanje i osmatranje sa obale, na deonicama gde asfaltni put prilazi reci. Na
sektoru 3. (akumulacija Zvornik) brojanje je vršeno pre svega stajanjem na obali i osmatranjem pojedinih
delova akumulacije Zvornik. Ukupno je definisano 11 mesta za osmatranje, ravnomerno raspoređenih
uz desnu obalu akumulacije, koja su korišćena tokom svih brojanja u periodu 2012-2017. Kraće deonice
između stajnih tačaka nadgledane su iz automobila u pokretu. Na sektoru 4. brojanje je vršeno isključivo iz
automobila u pokretu. Na sektoru 5. brojanje je vršeno pre svega iz automobila u pokretu, a na 4-5 mesta
je osmatrano sa obale. Naročito je na ovom sektoru sa obale osmatran deo od Bajine Bašte do Perućca. Na
sektoru 6. (akumulacija Perućac) vršeno je brojanje pre svega iz čamca (2012: od brane do 5km; 2013: od
brane do 15 km; 2014: od brane do 9 km; 2015: od brane do 8 km; 2016: brojanje sa obale od brana do ušća
Dervente - 5 km; 2017: brojanje sa obale od brane do ušća Dervente jer je akumulacija od brane do 7 km
bila zaleđena).
Na Drini od Banje Koviljače do Perućca (sektori 2,3,4,5) zimski cenzus ptica je provođen sledećih
datuma: 12.01.2012; 20.01.2013; 16.01.2014; 15.01.2015; 22.01.2016; 26.01.2017. Na akumulaciji Perućac
159
(sektor 6) zimski cenzus ptica je provođen sledećih datuma: 13.01.2012; 21.01.2013; 17.01.2014; 16.01.2015;
23.01.2016; 27.01.2017. Na Drini od ušća u Savu do Banje Koviljače, brojanje je u periodu 2012-2013. vršio
Goran Sekulić, a rezultati su objavljeni (Topić i Kotrošan, 2011/2012; Topić, 2013) i korišćeni u ovom radu.
Brojanje na sektoru 1. nije provođeno u periodu 2014-2017.
Vremenske prilike tokom realizacije zimskog cenzusa ptica na Drini bili su uglavnom ujednačeni, sa
relativno dobrom vidljivošću i temperaturama u rasponu od -9 do +12 C0. Vodostaj Drine je najviše varirao
pojedinih godina na akumulaciji „Zvornik“, gde su se u 2014. i 2017. zbog niskog vodostaja pojavili brojni
sprudovi i plićaci, a mnoga ostrva povezala sa obalom. Na akumulaciji „Zvornik“, pojedinih zima su se
ledili samo rubovi otvorene vode (2016. i 2017, poledilo 10-15%), uglavnom uz manje rečne rukavce, dok
se akumulacija „Perućac“ u svom širokom nizvodnom delu potpuno zaledila samo 2017. Na aktivnom toku
Drine nije bilo zaleđivanja površine vode. Nizak nivo Drine zbog smanjenog ispuštanja vode kroz branu na
Perućcu, zabeležen je 2016. i 2017, što je pogodovalo zadržavanju ptica na sektorima 4. i 5.
REZULTATI
Izdvojeni sektori na Drini/Defined Drina river sections:
1. Ušće Drine u Savu - Banja Koviljača (dužina oko 60 km; pokrivenost toka reke brojanjem 50%)
2. Banja Koviljača – Mali Zvornik (brana) (dužina oko 30 km; pokrivenost toka reke brojanjem
40%)
3. Akumulacija Zvornik (od brane kod Malog Zvornika do Velike reke) (dužina 25 km; pokrivenost
akumulacije brojanjem 95% ukupne vodene akvatorije)
4. Velika reka – Rogatica (dužina oko 50 km; pokrivenost toka reke brojanjem 35%)
5. Rogatica – Perućac (brana) (dužina oko 35 km; pokrivenost toka reke brojanjem 45%)
6. Akumulacija Perućac (od brane do kanjona Drine, max 15 km) (pokrivenost akumulacije
brojanjem u proseku 70% ukupne vodene akvatorije).
Tabela 1. Rezultati zimskog cenzusa ptica na Drini po sektorima, 2012-2017.

Table 1 Review of winter bird census (IWC) at Drina river in selected sections, 2012-2017
DRINA
Vrsta/ Godina/ Broj zabeženih primeraka po sektorima/
Species Year Recorded bird individulas per sections
1 2 3 4 5 6
2012 - - - - - -
2013 - - 2ad - - -
2014 ? - - - - -
Labud grbac
Cygnus 2015 ? - - - - -
olor
2016 ? - 2ad - - -
2017 ? - 17 - - -
160
2012 - - 27 - - -
2013 - - - - - -
2014 ? - - - - -
Patka dupljašica
Bucephala 2015 ? - - - - -
clangula
2016 ? - 14m, 20ž - - -
2017 ? - 4m, 11ž - - -
2012 - - - - - -
2013 - - - - - -
2014 ? - - - - -
Mali ronac
Mergellus 2015 ? - - - - -
albellus
2016 ? - - - - -
2017 ? - 5ž - - -
2012 - - 7m, 6ž - - 4m, 3ž
2013 5 - 26m, 43ž - - 13m, 22ž
2014 ? 1m, 1ž 6m, 3ž - - 34

Veliki ronac 2015 ? - 4m, 1ž - - 23m, 19ž
Mergus merganser
2016 ? - 3m, 5ž 1m, 1ž 12m, 8ž
2017 ? - 5m, 2ž 1m, 1ž 11m, 16ž 10
2012 - - - - - -
2013 3 - - - - -
2014 ? - - - - -
Prevez 2015 ? - - - - -
Netta rufina
2016 ? - - - - -
2017 ? - - - - -
2012 - - - - - -
2013 40 - 20 - - -
2014 ? - 20 - - -
Riđoglava patka 2015 ? - - - - -
Aythya ferina
2016 ? - - - - -
2017 ? - 21m, 24ž - - -
2012 - - - - - -
2013 6 - - - - -
2014 ? - - - - -
Ćubasta patka 2015 ? - - - - -
Aythya fuligula
2016 ? - 1m, 3ž - - -
2017 ? - 8m, 8ž - - -
161
2012 - - - - - -
2013 - - - - - -
2014 ? - - - - -
Čegrtuša 2015 ? - - - - -
Mareca strepera
2016 ? - 16m, 12ž - - -
2017 ? - 12m, 13ž - - -
2012 - - - - - -
2013 - - - - - -
2014 ? - 70 - - -
Zviždara
Mareca 2015 ? - - - - -
penelope
2016 ? - 70m, 72ž - - -
2017 ? - 23m, 19ž - 5m, 3ž -
2012 260 109 865 54 30 75
2013 385 31 3960 58 6 80
Gluvara 2014 ? 83 4700 96 15 165

Anas 2015 ? 68 260 98 70 96
platyrhynchos
2016 ? 53 3150 18 20 150
2017 ? 285 1740 309 405 53
2012 - - - - - -
2013 - - - - - -
2014 ? - 2m, 2ž - - -
Šiljkan
Anas 2015 ? - - - - -
acuta
2016 ? - 1m, 1ž - - -
2017 ? - 3m, 2ž - 1m, 1ž -
2012 50 - 55 - - -
2013 34 - 90 - - -
2014 ? - 250 - - -
Krdža
Anas 2015 ? - - - - -
crecca
2016 ? - 2430 - - -
2017 ? - 252 13 2m -
2012 355 5 135 - - 3
2013 65 2 217 5 2 -
2014 ? 14 330 - - -
Mali gnjurac
Tachybaptus 2015 ? 8 105 7 - 2
ruficollis
2016 ? 4 102 4 2 3
2017 ? 13 154 7 10 -
162
2012 - - - - - -
2013 - - 21 - - 4
2014 ? - 8 - - 8
Veliki gnjurac
Podiceps 2015 ? - 8 - - 7
cristatus
2016 ? - 14 - - 4
2017 ? - 16 5 1 -
2012 - - 2 - - -
2013 - - - - - -
Crnovrati 2014 ? - - - - -
gnjurac 2015 ? - - - - -
Podiceps
nigricollis 2016 ? - 5 - - -
2017 ? - - - - -
2012 - - - - - 1
2013 - - - - - -
2014 ? - - - - -
Barska kokica
Gallinula 2015 ? - - - - -
chloropus
2016 ? - - - - -
2017 ? - - - - -
2012 20 - 1587 - - 11
2013 17 - 1460 9 - 32
2014 ? 5 1800 - -
Liska
Fulica 2015 ? - 540 5 - 135
atra
2016 ? - 440 - 110
2017 ? 10 1373 10 120 11
2012 - - - - 1 -
2013 - - 2 - - 2
Crnogrli morski 2014 ? - - - - -

gnjurac 2015 ? - - - - -
Gavia arctica
2016 ? - - - - -
2017 ? - - - - -
2012 61 22 15 20 44 14
2013 37 49 1 69 36
2014 ? 6 24 3 45 11
Siva čaplja 2015 ? 4 10 9 44 6
Ardea cinerea
2016 ? 6 25 9 5 44
2017 ? 6 36 28 76 1
163
2012 5 - 4 - - -
2013 6 - 17 - - -
2014 ? - 1 - - -
Velika bela čaplja
Ardea 2015 ? - - - - -
alba
2016 ? - 10 1 - -
2017 ? 2 13 - - -
2012 - - - - - -
2013 8 - - - - -
2014 ? - - - - -
Mali vranac
Microcarbo 2015 ? - - - - -
pygmaeus
2016 ? - - - - -
2017 ? - 7 7 - -
2012 162 63 367 31 4 36
2013 199 81 305 32 3 25
2014 ? 60 412 2 4 14
Veliki vranac
Phalacrocorax 2015 ? 38 225 13 10 48
carbo
2016 ? 352 210 3 7 12
2017 ? 64 336 10 24 45
2012 3 - - - - -
2013 4 - - - - -
2014 ? - - - - -
Polojka 2015 ? - - - - -
Actitis hypoleucos
2016 ? - - - - -
2017 ? - - - - -
2012 10 - - - - -
2013 1 - - - - -
Sprudnik 2014 ? - - - - -
pijukavac 2015 ? - - - - -
Tringa ochropus
2016 ? - - - - -
2017 ? - - - - -
2012 - - - - - -
2013 - - - - - -
2014 ? - - - - -
Obični galeb
Larus ridibundus 2015 ? - - - - 2
2016 ? 10 - - - 1
2017 ? 10 67 - - -
164
2012 1 1juv 2ad - - -
2013 1 - 2ad - - -
2014 ? - 1ad - - -
Belorepan
Haliaeetus 2015 ? - - - - 1ad
albicilla
2016 ? - - - - -
2017 ? - 2ad - - -
2012 - - - - - -
2013 - - - - - -
2014 ? 1 - - 1 -
Vodomar
Alcedo 2015 ? - - - - -
atthis
2016 ? - - - - 1
2017 ? - - - - -
2012 - - - - - -
2013 - - - - 1 -
2014 ? - - - - -
Vodenkos 2015 ? - - - - -
Cinclus cinclus
2016 ? - - - - -
2017 ? - - 1 1 -
Legenda: ad – odrasla jedinka; juv – mlada jedinka; m - mužjak; ž – ženka; ? – bez brojanja
Legend: ad – adult; juv – juvenile; m – male; ž – female; ? – no counting
Tabela 2. Rezultati zimskog cenzusa ptica na Drini po sektorima, 2012-2017.

Table 2 Review of winter bird census (IWC) at Drina river in selected sections, 2012-2017
Drina
Prosek/
sektor/ 2012 2013 2014 2015 2016 2017
Average
section
1. 937 (10) 811 (15) ? ? ? ? 869
2. 200 (5) 114 (3) 171 (7) 118 (4) 425 (5) 391 (8) 236
3. 3072 (11) 6214 (13) 7628 (13) 1153 (7) 6155 (15) 4176 (21) 4733
4. 95 (3) 105 (5) 100 (3) 132 (5) 35 (5) 395 (10) 144
5. 79 (4) 81 (5) 75 (3) 124 (3) 36 (5) 676 (11) 177
6. 147 (7) 214 (7) 232 (5) 339 (9) 344 (9) 120 (5) 233
Ukupno/ 4530
7539 8206 1866 6995 5758 5815
Total
Tokom realizacije zimskog cenzusa ptica na Drini, posećivana je redovno i akumulacija Zaovine na
Tari, uvek istog dana kada je obilažena i akumulacija na Drini kod Perućca. Ptice su posmatrane sa obale
kod brane. Tokom pojedinih godina zabeležena je sledeća brojnost ptica: 2012: Mergus merganser – 2
165
(m,ž), Ardea cinerea - 2, Phalacrocorax carbo - 1; 2013: Mergus merganser – 2 (m,ž), Anas plathyrynchos
– 2, Ardea cinerea – 2, Phalacrocorax carbo - 1; 2014: Mergus merganser – 2 (m,ž), Anas plathyrynchos –
5, Ardea cinerea - 1; Phalacrocorax carbo – 3; 2015: Mergus merganser – 1 (m), Anas plathyrynchos – 1,
Ardea cinerea - 1; 2016: Anas plathyrynchos – 1, Ardea cinerea - 1, Phalacrocorax carbo - 1; 2017: Mergus
merganser – 14 (6m,8ž), Anas plathyrynchos – 34, Podiceps cristatus – 1, Ardea cinerea – 1. Pojedinih
godina akumulacija je bila sasvim ili delimično zaleđena i obavijena gustom maglom.
DISKUSIJA I ZAKLJUČCI
U istraživanom periodu 2012-2017. na celom toku Drine kroz Srbiju u mesecu januaru, zabeležena
brojnost ptica vodenih staništa kretala se između 1866 (2015. godine) i 8206 jedinki (2014. godine). Ukupan
broj zabeleženih jedinki u okviru 25 vrsta ptica za šest godina, bio je 34895 ili prosečno 5816 jedinki po
godini.
Imajući u vidu da sektor 1. od ušća Drine u Savu do Banje Koviljače u dužini od oko 60 km nije
pregledan u periodu 2014-2017. ukupan broj prisutnih jedinki realno je veći od zabeleženog u tom periodu
za oko 1000 jedinki. Pošto su sektori 2, 4. i 5. na Drini, pregledani uglavnom iz kola u pokretu, pri čemu je
pretpostavka da zabeleženi broj jedinki predstavljao svega 30% od stvarnog broja, tada i na tim sektorima
treba dodati po godini još prosečno 1600 jedinki koje su ostale neprimećene. Na osnovu napred iznetog
može se zaključiti da je na Drini u Srbiji tokom meseca januara bilo realno prisutno pojedinih godina i do
10000 jedinki ptica vodenih staništa.
U odnosu na šest izdvojenih sektora, najveća koncentracija ptica uvek je beležena na akumulaciji kod
Zvornika (sektor 3), gde se prosečno godišnje zadržavalo 4733 jedinke ili preko 80% svih jedinki koje su
zimovale na Drini. Znatno iza tog sektora je bila deonica od ušča Drine u Savu do Banje Koviljače (sektor
1), gde se godišnje zadržavalo nešto manje od 1000 jedinki. Svi ostali izdvojeni sektori toka Drine su po
broju jedinki daleko zaostajali, sa prosečnom zabeleženom brojnošću koja je varirala između 177 i 236
jedinki, uz napomenu da je na tim sektorima zbog male pokrivenosti toka reke neposrednim pregledom,
realna brojnost bila verovatno veća za tri puta. Izuzetak je akumulacija Perućac gde je prebrojavanjem bilo
obuhvaćeno više od 70% akvatorije.
Od ukupnog broja vrsta ptica vodenih staništa (25) koje su zimovale na Drini u periodu 2012-2017,
najviše je bilo prisutno na akumulaciji kod Zvornika, najviše do 21 vrsta 2017. Godine. Znatan broj vrsta
na Drini je zabeležen i na „otvorenom“ delu toka reke kroz Mačvu-Semberiju, najviše 15 u jednoj godini.
Najsiromašniji sa vrstama su bili brzi delovi toka Drine i na akumulaciji Perućac, gde broj zabeleženih
vrsta po godini uglavnom nije prelazio 10 po izdvojenom sektoru.
Kao posebno retke vrste, koje se na Drini ne mogu zabeležiti svake zime, treba navesti patku dupljašicu
(Bucephala clangula), preveza (Netta rufina), malog ronca (Mergellus albelus), ćubastu patku (Aythya
fuligula), čegrtušu (Mareca strepera), šiljkana (Anas acuta), crnovratog gnjurca (Podiceps nigricollis) i
crnogrlog morskog gnjurca (Gavia arctica).
Na Drini se od svih 25 zabeleženih vrsta ptica vodenih staništa tokom januara, svega 11 vrsta zadržava
i u drugim periodima godine i mogu se smatrati gnezdaricama priobalja te reke. Među njima posebno
treba izdvojiti par belorepana (Haliaeetus albicilla), koji se gnezdi na akumulaciji kod Zvornika (gnezda
zabeležena na steni na desnoj padini i na drvetu na levoj padini reke). Odrasla ptica je 2015. zabeležena i
na akumulaciji Perućac, a zaposleni u NP „Tara“ tvrde da se ta vrsta može tokom cele godine videti na tom
području, posebno u kanjonskom delu reke.
Na toku Drine postoji tri kolonija sive čaplje (Ardea cinerea) koje su smeštene kod Okletca, Loznice
i na akumulaciji Perućac (kolonija formirana 2011. od strane dva para), pa ptice iz tih kolonija ali i iz
susednih regiona provode na Drini i zimski period. Slično je i sa velikim vrancom (Phalacrocorax carbo)
koji se gnezdi u koloniji kod Okletca, i koji je pod snažnim antropogenim pritiskom (rušenje stabala gde su
gnezda, ubijanje jedinki, proganjanje), uz činjenicu da na Drini zimuju i brojne jedinke iz mnogih drugih
područja. Broj zabeleženih jedinki koje tokom januara borave na Drini kretao se između 334 i 663, uz
najveće koncentracije na akumulaciji kod Zvornika i delu toka reke kroz Mačvu-Semberiju.
Veliki ronac (Mergus merganser) je pre svega beležen na akumulacijama kod Zvornika i Perućca,
uz najveći zabeležen broj u januaru 2013. (109 jedinki) i najmanji u 2012. (20 jedinki). Manji broj jedniki
166
beležen i na svim ostalim izdvojenim sektorima reke. Kako je ova vrsta gnezdarica većeg dela toka Drine,
može se pretpostaviti da veći broj zabeleženih jedinki u zimskom periodu predstavlja ustvari lokalnu
gnezdeću populaciju.
U zimskom periodu, ptice su na Drini izložene različitim antropogenim uticajima, a najviše
uznemiravanju i nelegalnom odstrelu. Najveći broj zabeleženih lovnih čeka bio je na akumulaciji kod
Zvornika, uglavnom na levoj obali reke. Pojedinih godina problem je predstavljao jako nizak nivo vode u
akumulaciji Zvornik, kao i visoke vode sa brzim protokom, u delu reke sa slobodnim tokom.
LITERATURA
1. Topić, G. i Kotrošan, D. (2011/2012): Rezultati Međunarodnog cenzusa ptica vodenih staništa u Bosni i Hercegovini 2012.
godine. Bilten mreže posmatrača ptica u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 7-8: 56-73.
2. Topić, G. (2013): Rezultati Međunarodnog cenzusa ptica vodenih staništa u Bosni i Hercegovini 2013. godine. Bilten mreže
posmatrača ptica u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 9: 14-39.
3. Šćiban, M., Đapić, D., Sekereš, O., Đorđević, I., Ružić, M., Stanković, D., Radišić, D., Gergelj, J., Janković, M., Radaković,
M., Rudić, B., Agošton, A., Dajović, M. i Simić, D. (2011): Rezultati Međunarodnog cenzusa ptica vodenih staništa u Srbiji
2012. godine. Ciconia, Novi Sad, 20: 120-128.
4. Šćiban, M., Sekereš, O., Pantović, U., Đapić, D., Janković, M., Rudić, B., Medenica, I., Radaković, M., Radišić, D., Stanković,
D., Agošton i Gergelj, J. (2012): Rezultati Međunarodnog cenzusa ptica vodenih staništa u Srbiji 2013. Ciconia, Novi Sad, 21:
121-128.
167
PTICE IZ ZBIRKE ZEMALJSKOG MUZEJA U
SARAJEVU SA PODRUČJA SREMSKE MITROVICE I
SEVEROZAPADNE MAČVE SA TERITORIJOM
SRP ZASAVICA
BIRDS FROM THE COLLECTION OF THE ZEMALJSKI

MUZEJ OF SARAJEVO FROM THE TERRITORY OF
SREMSKA MITROVICA AND NORTHWESTERN
MAČVA WITH THE TERRITORY OF SNR ZASAVICA
Stanković Mihajlo1, Kotrošan Dražen2
Rezime: Prema inventarnim knjigama u prirodnjačkoj ornitološkoj zbirci Zemaljskog muzeja

Bosne i Hercegovine u Sarajevu sa teritorije Sremske Mitrovice i severozapadne Mačve sa teritorijom
SRP Zasavica ukupno je prisutno 138 vrsta sa 281 eksponatom. U zbirci dominiraju predstavnici
reda Passeriformes sa 64 vrste i 153 eksponata, zatim sledi red Charadriiformes i Falconiformes sa
16 vrsta i 30 eksponata. Sa područja SRP Zasavica u zbirci prisutni su eksponati od sledećih vrsta:
Podiceps cristatus, Ciconia ciconia, Anas strepera, Circus aeruginosus, Milvus milvus, Tringa
glareola, Vanellus vanellus, Asio otus, Asio flameus, Jynx torquilla i Emberiza schoeniculus. Najveći
broj eksponata sa obrađenog terena u zbirci Muzeja je od vrste Carduelis (Acanthis) flammea ukupno
15. Od popisanih vrsta se u savremenom periodu ne beleže Bucephala clanga, Lymnocryptes minutus,
Burhinus oedicnemus, Bubo bubo, Caprimulgus europaeus, Lullula arborea i dr., dok su neke vrste u
savremenom periodu beležene samo jednom ili nekoliko puta. Nekada brojne i česte vrste u sremskoj
i mačvanskoj posavini, danas su malobrojne, retke i ugrožene vrste po Međunarodnim kriterijumima
među kojima su i globalno ugrožene vrste SPEC 1 (Haliaetus albicilla, Aythya nyroca i Gallinago
media).
Ključne reči: ptice, zbirka, zemaljski muzej, Zasavica
Summary: According to the inventory books in the natural ornithological collection of the National
Museum of Sarajevo from the territory of Sremska Mitrovica and northwestern Mačva with the territory
of SNR Zasavica, there are 138 species with 281 exhibits. The collection is dominated by representatives
of the ordo Passeriformes with 64 species and 153 exhibits, followed by ordo Charadriiformes and
Falconiformes with 16 species and 30 exhibits. From the SNR area Zasavica in the collection there
are exhibits of the following species: Podiceps cristatus, Ciconia ciconia, Anas strepera, Corcus
aeruginosus, Milvus milvus, Tringa glareola, Vanellus vanellus, Asio otus, Asio flameus, Jynx torquilla
and Emberiza schoeniculus. The largest number of exhibits from the cultivated terrain in the museum
collection is from the type Carduelis (Acanthis) flammea total of 15. Some of the species listed are not
recorded in the contemporary period, such as Bucephala clanga, Lymnocryptes minutus, Burhinus
oedicnemus, Bubo bubo, Caprimulgus europaeus, Lullula arborea, etc., while some species have been
recorded only once or several times in the modern period. Formerly numerous and frequent species
in the part of Srem and Macva by the river Sava, today there are few, rare and endangered species
according to the International criteria among which are globally endangered species SPEC 1 (Haliaetus
albicilla, Aythya nyroca and Gallinago media).
Key words: Birds, collection, Zemaljski muzej, Zasavica
1 Pokret gorana Sremska Mitrovica-SRP Zasavica, Svetog Save 19, Srbija, zasavica@zasavica.org.rs
2 Zemaljaki muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, Zmaja od Bosne 3, Bosna i Hercegovina, kotrosan@bih.net.ba
168
UVOD
Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine je najstarija kulturna i naučna ustanova, modernog
doba u BiH, osnovan 01.02.1888. godine. Zgrada u kojoj je danas smešten muzej, izgrađena je 1913.
godine prema idejnom rešenju Karla Paržika, koja se smatra njegovim najzrelijim i najznačajnijim
objektom izgrađenim u veme Austro-Ugarske uprave. U muzeju se čuva, naučno obrađuje i prezentuje
a komunikacija sa javnošću se obavlja putem stalnih i povremenih tematskih izložbi i kroz naučnu
publikaciju Glasnika Zemaljskog muzeja BiH od 1889. godine. U okviru Muzeja postoje tri odeljenja:
odeljenje za arheologiju, odeljenje za etnologiju i odeljenje za prirodne nauke. Odeljenje za prirodne
nauke u okviru Muzeja ima geološki, zoološki i botanički odsek sa botaničkom baštom. Veći deo
materijala od oko 2.000.000 uzoraka deponovano je u naučnim zbirkama a manji deo raspoređen u 17
stalnih izložbenih postavki u muzeju. (Sofić, 2008).
Zasavica kao močvarno podričje može se pohvaliti periodom istraživanja faune ptica dužim od
jednog veka. Praćenje ptica nije bilo kontinuirano, jer su podaci sakupljani sporadično kao prilog fauni
celog područja, uz velike prekide u istraživanju čije pauze su ponekad trajale i decenijama. Upravo ta
iako sporadična istraživanja predstavljaju dragocene istorijske podatke o fauni ptica i stanju staništa
koje su istraživači zatekli. Savremeni podaci o fauni ptica su malobrojni do 1995. godine. U periodu
1995.-1996. god., počinju intenzivnija istraživanja u okviru prethodne zaštite rezervata (Sl.glasnik
RS,51/96). Proglašenjem Specijalnog rezervata prirode Zasavica 1997. godine (Sl. glasnik RS,19/97)
i zapošljavanjem stručnog saradnika-istraživača uspostavlja se monitoring kompletnog biodiverziteta
koji i danas traje. Pored zaposlenog istraživača rezervat posećuju i drugi ornitolozi koji daju svoj veliki
doprinos ukupnom poznavanju faune ptica rezervata. Zbog velikog ornitološkog značaja Zasavica je
2009. godine, proglašena IBA područjem upisana pod brojem IBA Final Code RS008 sa ukupnom
površinom od 4670 ha, oko 60% IBA Zasavica područja se nalazi u okviru Specijalnog rezervata prirode
i zaštitne zone, Ovo područje u svojim granicama ima veliki broj više ili manje izmenjenih prirodnih
staništa. Za ovo IBA područje identifikovana su tri kriterijuma i to od globalnih IBA kategorija A1, a
od evropskih kategorija B1 i B2 (Puzović et.al., 2009).
Područje današnjeg rezervata Zasavica tokom XIX veka pripadalo je Bosanskoj banovini i sva
istraživanja koja su tada obavljana podaci i sakupljeni materijal su deponovani u Zemaljski muzej u
Sarajevu. Otuda i ideja da se uradi popis ptica iz zbirke muzeja. Ustvari ovo je samo prvi korak u ovom
visegodišnjem planu aktivnosti, jer posle ptica popisaće se batraho i herpetofauna, ihtiofauna, delovi
entomofaune i ostalih invertebrata, kao i herbarizovani primerci flore koji su sakupljeni sa prostora
SRP Zasavica i Posavine, a deponovani su u muzeju.
Prve detaljine i konkretnije podatke o fauni ptica Zasavice i severne Mačve nalazimo u radu
austrougarskog ornitologa E.Dombrovskog (Dombrowski,1895). U Srbiju 09.09.1893. god., doseljavaju
se Ernest i Robert Dombrovski ornitolozi, prirodnjaci i preparatori sa namerom da detaljno istraže
faunu ptica u Srbiji, jer su dosta dobro predpostavljali da je Srbija prostor izuzetno bogat vrstama ptica
zbog svoje pripadnosti srednjeevropskom, južnoevropskom i istočnoevropskom tipu faune. Na žalost u
maju 1894. godine napuštaju Srbiju zbog ne produžavanja dozvole za rad i boravak u Srbiji. A rezultat
tih istraživanja je publikovan rad ,,Osnovi ornitologije sjeverozapadne Srbije’’ gde navode 203 vrste
ptica od kojih su 165 dokazane preparatima jedinki i jaja deponovanih u zbirci Zemaljskog muzeja u
Sarajevu (Dombrowski,1895).
Pored podataka o fauni ptica braća Dobrovski su dali vredna i zanimljiva zapažanja o seobi,
ponašanju i ekologiji vrsta ali i stanju staništa. Ptice koje su oni pouzdano zabeležili na Zasavici su:
Podiceps cristatus, Botaurus stelarius, Ixobrichus minutus, Nycticorax nycticorax, Ardeola ralloides,
Egretta alba, Egretta garzetta, Ciconia ciconia, Platalea leucorodia, Plegadis falcinellus, Cygnus olor,
Anas strepera, Anas penelopa, Aythya nyroca, Milvus migrans, Haliaeetus albicilla, Aquila heliaca,
Circus aeruginosus, Pandion haliaetus, Falco tinnunculus, Falco vespertinus, Gallinula chloropus,
Luscinia svecica, Acrocephalus scirpaceus, Acrocephalus arudinaceus, Lucustella luscinioides,
Panurus biarmicus, Remiz pendulinus i Emberiza schoeniculus (Dombrowski, 1895) dok su u
bližoj okolini Zasavice zabeležene sledeće ptice: Ardea cinerea, Anas clypeata, Gyps fulvus, Actitis
169
hypoleucos, Recurvirostra avocetta, Larus ridibundus, Chlidonias niger, Asio otus, Strix aluco, Jynx
torquilla i Acrocephalus schoenobaenus (Radišić et.al.,2010).
Značajnu pomoć sa komentarima i pojašnjenjima imali smo koristeći rad Vasića (1990) u kome su
popisane ptice iz zbirke Zemaljskog muzeja sa teritorije Srbije.
Cilj ovog rada je da se na jednom mestu prikažu podaci o pticama, iz zbirke Muzeja koje potiču sa
područja Sremske Mitrovice i severozapadne Mačve uključujući SRP Zasavica.

Ovaj rad vezan je za boravak našeg stručnog saradnika u depou prirodnjačke zbirke Zemaljskog
muzeja u Sarajevu (Slika 1.). Prikupljanje podataka za pisanje ovog rada vođeno je inventarnom
knjigom muzeja Ornitologia Balkana I i II [Ornithologia balcanica I, II ] (Slika 2.) u kojoj su uneti svi
primerci koji se nalaze u zbirci muzeja (naučna i izložbena). Inventarna knjiga je rukom pisana i ima 9
kolona u koje se upisuju sledeći podaci: redni broj, broj kartona, broj primeraka, razlika (kontrola), pol,
mesto nalaza, legator, datum, primedbe (Slika 3.). Podaci su sortirani prema vrstama i na svakoj strani
ili više njih su podaci o jednoj vrsti ptice. Važna informacija za onog ko pregleda se nalazi obično na
sredini zaglavlja crveno ili crno ispisana dva broja od kojih prvi broj je broj ormana u depou a drugi
broj ladlice u ormanu gde se taj primerak nalazi (Slika 4.). U depou svaki primerak ima etiketu okačenu
za nogu sa: nazivom vrste (latinski naziv), lokalitet, (ponekad) pol jedinke, datum, legator, i inventarni
broj (Slika 5.). Prilikom pregleda 25 primeraka je fotografisano.
Slika 1.- stručni saradnik u depou Slika 2.- inventarna knjiga Slika 3.- stranica inventarne knjige
Zemaljskog muzeja u Sarajevu Ornithologia balcanica I, II
Slika 4.- ormana u depou sa ladlicama i Slika 5.- izgled originalne etikete
eksponatima
170
Od ukupno oko 9226 eksponata ptica evidentiranih u inventarnim knjigama, za obrađene teritorije
(Sremska Mitrovica, severozapadna Mačva ¬ Šabac sa Posavinom i teritorija SRP Zasavica) postoji
281 podatak.3
PREGLED PTICA IZ ZBIRKE ZEMALJSKOG

MUZEJA SA OSNOVNIM PODACIMA
PELECANIFORMES
1. Phalacrocorax carbo (Linnaeus, 1758)

Inven.br. 8681, ♀, Šabac na Savi, CQ 95, 23.11 1893., Dombrovski, E.4
PODICIPEDIFORMES
1. Podiceps cristatus (Linnaeus, 1758)

Inven.br. 9103, ♂, CQ 87, Zasavica kod Mitrovice, 05.04 1894., Dombrovski, E.5
Dorzalna strana Ventralna strana Etiketa

Čubasti gnjurac (Podiceps cristatus) primerak iz zbirke
CICONIIFORMES
1. Ardea cinerea Linnaeus, 1758

Inven.br. 6992, ♀, CQ95, Šabac, Kamičak, 17.01 1894., Dombrovski, E.
Inven.br. 6993, ♀, CQ95, Šabac, Topuzovački zabran, Jerez, 18.04 1894., Dombrovski, E.
Inven.br. 6994, ♂, CQ95, Šabac na Savi, 10.04 1894., Dombrovski, E.
2. Ardea purpurea Linnaeus, 1766
Inven.br. 7022, ♂, DQ05, Šabac, Mrđanovac, Duga bara, 01.05 1894., Dombrovski, E.
3. Ardeola ralloides (Scopoli, 1769)
Inven.br. 7053, ♂, DQ14, Orlača okrug Šabački, 06.06 1894., Panteleon Paić
4. Nycticorax nycticorax (Linnaeus, 1758)
Inven.br. 7082, ♀, CQ95, Šabac, Begala bara, 14.09 1894., Dombrovski, E.
Inven.br. 7083, ♂, CQ96, Šabac, Drenovac, Ribnjačka bara, 10.04 1894., Dombrovski, E.
Inven.br. 7084, ♀, CQ96, Šabac, Drenovac, Ribnjačka bara, 26.04 1894., Dombrovski, R..
5. Ixobrychus minutus (Linnaeus, 1766)
Inven.br. 7117, ♂, CQ95, Šabac, Topuzovački zabran, 03.05 1894., Dombrovski, E.
6. Botaurus stellaris (Linnaeus, 1758)
Inven.br. 7147, ♂, CQ95, Šabac, Begala bara, 14.11 1893., Dombrovski, E.
Inven.br. 7148, ♀, CQ96, Šabac, Drenovac Široka bara, 31.03 1894., Dombrovski, R.
3 Neki brojevi su kasnije dopunjavani pa postoji pod a i b
4 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): Dombrovski E., (1895) navodi drugačiji datum 23.09 1893., najverovatnije je došlo do
greške u pisanju rimskih brojeva, a originalne etikete Dombrovskog ne postoje.
5 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode Mačvanska Mitrovica: Zasavica
171
7. Ciconia nigra (Linnaeus, 1758)
Inven.br. 7185, ♀, CQ96, Šabac, Dremovac, 05.04 1894., Ljubanić Jovan
8. Ciconia ciconia Linnaeus, 1758
Inven.br. 7168, ♂, CQ95, Noćaj salaški kod Mitrovice, 07.04 1894., Dombrovski. E. 6
Ventralna strana Dorzalna strana Etiketa

Bela roda (Ciconia ciconia ) primerak iz zbirke
ANSERIFORMES
1. Anas platyrhynchos Linnaeus, 1758

Inven.br. 8300, ♂, CQ95, Šabac, Dumača, 18.02 1894., Dombrovski, E.
Inven.br. 8301, ♀, CQ95, Šabac, Dumača, 18.02 1894., Dombrovski, E.
2. Anas penelope Linnaeus, 1758
Inven.br. 8363, ♂, CQ95, Šabac, grad, 21.02 1894., Dombrovski, E.
Inven.br. 8364, ♀, DQ05, Šabac, Orašac na Savi, 24.03 1894., Dombrovski, R.
Inven.br. 8362, ♂, CQ97, Labudovo okno kod Mitrovice, 24.10 1893., Dombrovski, E.7

Patka zviždara (Anas penelope) primerak iz zbirke
3. Anas querquedula Linnaeus, 1758

Inven.br. 8386, ♂, DQ05, Šabac, Dobrava, Orašac, 24.02 1894., Dombrovski, E.
Inven.br. 8387, ♀, DQ05, Šabac, Dobrava, Orašac, 25.02 1894., Dombrovski, E.
Inven.br. 8388, ♀, CQ96, Šabac, Drenovac, Široka bara, 31.03 1894., Dombrovski, E.
4. Anas crecca Linnaeus, 1758
Inven.br. 8415, ♀, CQ95, Šabac, Dumača, 19.02 1894., Dombrovski, E.
5. Aythya nyroca (Güldenstädt, 1770)
Inven.br. 8538, ♀, CQ95, Šabac, Jerez, 07.02 1894., Dombrovski, E.
6. Bucephala clangula (Linnaeus, 1758)
Inven.br. 8582, ♀, CQ95, Šabac, Kamičak potok, 07.02 1894., Dombrovski, E.

Patka kašikara (Anas clypeata) primerak iz zbirke
6 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode Mačvanska Mitrovica: Noćajski salaš i kod Dombrovskog (1895) ova dva
primerka imaju datum 08.04 1894.
7 Prema Vasić,V., Obratil,S.,(1990): navode Labudovo okno kod Mačvanske Mitrovice
172
7. Anas clypeata Linnaeus, 1758
Inven.br. 8445, ♂, CQ88, Mitrovica, Gola bara, 05.04 1894., Dombrovski, E.8
8. Anas strepera Linnaeus, 1758
Inven.br. 8325, ♂, CQ87, Mitrovica, Zasavica, 07.04 1894., Dombrovski, E. 9

Patka čegrtuša (Anas strepera) primerak iz zbirke
FALCONIFORMES
1. Circus aeruginosus (Linnaeus, 1758)

Inven.br. 5700, ♀, CQ95, Šabac, Begala bara, 15.03 1894., Dombrovski, R.
Inven.br. 5702, ♀, CQ95, Šabac, Veljača bara, 19.04 1894., Dombrovski, E.
Inven.br. 5701, ♂, CQ97, Zasavica, 05.04 1894., Dombrovski, E. 10

Eja močvarica (Circus aeruginosus) primerak iz zbirke
2. Circus cyaneus (Linnaeus, 1766)
Inven.br. 5749, ♀, CQ95, Šabac, Begala bara, 14.01 1894., Dombrovski, E.
3. Circus macrourus (S.G.Gmelin, 1771)
Inven.br. 5775, ♂, DQ05, Šabac, Orit, 02.04 1894., Dombrovski, E.
4. Accipiter gentilis (Linnaeus, 1758)
Inven.br. 5824, ♂, CQ96, Šabac, Drenovac, Vukčevića bara, 16.10 1893., Dombrovski, E.
Inven.br. 5825, ♀, CQ95, Šabac, Opštinski zabran, 30.10 1893., Dombrovski, E.
Inven.br. 5826, ♂, CQ96, Šabac, Tolić polje, 25.12 1893., Dombrovski, E.
5. Accipiter nisus (Linnaeus, 1758)
Inven.br. 5886, ♂, DQ14, Šabac, Provo, Orlača, 16.10 1893., Dombrovski, R.
Inven.br. 5889, ♀, CQ95, Šabac, grad, 18.12 1893., Dombrovski, E.
6. Buteo buteo (Linnaeus, 1758)
Inven.br. 5970, ♂, CQ95, Šabac, Stari zabran, 21.11 1893., Dombrovski, R.
Inven.br. 5971, ♀, CQ95, Šabac, Topuzovački zabran, 05.01 1894., Dombrovski, E.
7. Aquila pomarina G.L.Brehm, 1831
Inven.br. 6180, ♀, CQ96, Pričinović, Tolić, 26.04 1894., Dombrovski, E. 11
8. Falco peregrinus Temminck, 1829
9. Falco subbuteo Linnaeus, 1758
Inven.br. 6354, ♀, CQ96, Šabac, Drenovac, 17.09 1893., Dombrovski, E.
Inven.br. 6355, ♂, CQ95, Šabac, Kurtovačka livada, 24.09 1893., Dombrovski, E.
8 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode Gola bara kod Mačvanske Mitrovice
9 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode Mačvanska Mitrovica, Zasavica
11 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode Šabac, Pričinović,Tolić
173
10. Falco columbarius Linnaeus, 1758
Inven.br. 6307, ♂, CQ95, Šabac, 12.01 1894., Dombrovski, E.
11. Falco vespertinus Linnaeus, 1766
Inven.br. 6423, ♂, DQ05, Šabac, Mrđenovac, Duga bara, 20.04 1894., Dombrovski, E.
12. Falco tinnunculus Linnaeus, 1758
Inven.br. 6492, ♂, DQ05, Šabac, Jelenča, 17.03 1894., Dombrovski, E.
13. Gyps fulvus (Hablizl, 1783)
Inven.br. 6572, ♂, CQ96, Šabac, Drenovac, 03.06 1894., Ljubanić Jovan
14. Haliaeetus albicilla (Linnaeus, 1758)
Inven.br. 6207, ♂, CQ97, Labudovo okno kod Mitrovice, 20.05 1894., Dombrovski, R 12

Orao belorepan (Haliaeetus albicilla) primerak iz zbirke
15. Milvus milvus (Linnaeus, 1758)

Inven.br. 6239, ♀, CQ97, Labudovo okno kod Mitrovice, 04.03 1894., Dombrovski, R. 13

Crvena lunja (Milvus milvus) primerak iz zbirke
16. Milvus migrans (Boddaert, 1783)

Inven.br. 6252, ♂, CQ96, Šabac, Drenovac, Tolić, 16.04 1894., Dombrovski, E.
Inven.br. 6253, ♀, CQ88, Mačvanska Mitrovica, 04.04 1894., Dombrovski, E.
Inven.br. 6254, ♂, CQ95, Mačvanska Mitrovica, Zasavica, 29.05 1894., Dombrovski, R.
Inven.br. 6255, ♀, CQ95, Mačvanska Mitrovica, Zasavica, 29.05 1894., Dombrovski, R.
GALLIFORMES
1. Perdix perdix (Linnaeus, 1758)

Inven.br. 6808, ♂, CQ96, Šabac, Travnice, 13.01 1894., Dombrovski, E.
2. Coturnix coturnix (Linnaeus, 1758)
Inven.br. 6919, ♂, CQ95, Šabac, Kurtovačka livada, 10.11 1893., Dombrovski E.
3. Gallinula chloropus (Linnaeus, 1758)
Inven.br .7276, ♂, CQ95, Šabac, Begala bara, 22.09 1893., Dombrovski E.
Inven.br. 7276, ♂, CQ95, Šabac, Drenovac, močvara, 20.04 1894., Dombrovski R.
Inven.br. 7276, ♀, DQ05, Šabac, Mrđenovac, Duga bara, 20.04 1894., Dombrovski E.
12 Prema Vasić, V., Obratil,S., (1990): navode Labudovo okno kod Mačvanske Mitrovice
13 Prema Vasić, V., Obratil, S., (1990): navode Labudovo okno kod Mačvanske Mitrovice
174
4. Porzana porzana (Linnaeus, 1766)
Inven.br. 7305, ♀, CQ95, Šabac, Begala bara, 19.03 1893., Dombrovski, E.14
5. Porzana parva (Scopoli, 1769)
Inven.br. 7328, ♂, CQ95, Šabac, Begala bara, 19.09 1893., Dombrovski, E 15
Inven.br. 7329, ♀, CQ95, Šabac, Begala bara, 20.09 1893., Dombrovski, E. 16
6. Rallus aquatilis Linnaeus, 1758
Inven.br. 7372, ♂, CQ95, Šabac, Begala bara, 20.09 1893., Dombrovski, E. 17
CHARADRIIFORMES
1. Scolopax rusticola Linnaeus, 1758

Inven.br. 7451, ♂, CQ95, Šabac, Opštinski zabran, 30.10 1891., Dombrovski, E. 18
2. Gallinago media (Latham, 1787)
Inven.br. 7483, ♂, CQ96, Šabac, Drenovac, Široka bara, 31.03 1894., Dombrovski, E.
Inven.br. 7484, ♀, DQ05, Šabac, Mrđenovac, Duga bara, 02.04 1894., Dombrovski, E.
3. Gallinago gallinago (Linnaeus, 1758)
Inven.br. 7498, ♂, CQ96, Šabac, Tolić polje, 23.03 1894., Dombrovski, E.
Inven.br. 7498, ♀, CQ96, Šabac, Tolić polje, 31.03 1894., Dombrovski, E. 19
4. Lymnocryptes minimus (Brünnich, 1764)
Inven.br. 7529, ♀, CQ96, Šabac, Tolić polje, 23.03 1894., Dombrovski, E.
5. Tringa nebularia (Gunnerus, 1767)
6. Tringa glareola Linnaeus, 1758
Inven.br. 7758, ♂, CQ96, Šabac, Drenovac, Vukčevića bara, 23.09 1893., Dombrovski, E.
Inven.br. 7757, ♂, CQ85, Zasavica kod Mitrovice, 08.04 1894., Dombrovski, E. 20

Prudnik migavac (Tringa glareola) primerak iz zbirke
7. Actitis hypoleuca (Linnaeus, 1758)

Inven.br. 7786, ♀, DQ05, Šabac, Dragojevac, 11.04 1894., Dombrovski, E.

Polojka (Actitis hypoleuca) primerak iz zbirke
14 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode Begluk bara

15 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode Begluk bara.
18 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode još jedan primerak adultne ženke zaveden pod invent.brojem 7452
19 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode invent.broj 7499
20 Prema Vasić, V., Obratil,S., (1990): navode Mačvanska Mitrovica, Zasavica
175
Inven.br. 7785, ♂, CQ95, Mitrovica na Savi, 05.04 1894,, Dombrovski, R.
Inven.br. 7785, ♂, CQ97, Mitrovica na Savi, 05.04 1894., Dombrovski, R. 21
8. Calidris alpina (Linnaeus, 1758)
Inven.br. 7810, ♀, CQ97, Šabac, Drenovac, Ribnjačka bara, 23.09 1893., Dombrovski, E.
9. Calidris minuta (Leisler, 1812)
Inven.br. 7883, ♂, CQ97, Šabac, Drenovac, Ribnjačka bara, 15.09 1893., Dombrovski, E. 22
10. Burhinus oedicnemus (Linnaeus,1758)
Inven.br. 7982, ♀, CQ96, Šabac, Drenovac na Savi, 14.04 1894., Dombrovski, E.
11. Vanellus vanellus (Linnaeus, 1758)
Inven.br. 8002, ♂, DQ05, Šabac, Mrđenovac, Široka bara, 10.12 1893., Dombrovski, E.
Inven.br. 8004, ♂, CQ97, Mačvanska Mitrovica, Labudovo okno, 04.03 1894., Dombrovski, R.
Inven.br. 8005, ♀, CQ97, Mitrovica, Lilina bara, 04.04 1894, Dombrovski, E. 23

Vivak (Vanellus vanellus) primerak iz zbirke
12. Charadrius dubius Scopoli, 1786

Inven.br. 8047, ♀, CQ97, Šabac, Drenovac, Ribnjačka bara, 15.09 1893., Dombrovski, E.
Inven.br. 8048, ♀, CQ77,Crna bara na Savi kod Sr.Rače, peščana obala, 25.06.1894., Dombrovski, E.
13. Chlidonias niger (Linnaeus, 1758)
Inven.br. 8745, ♀, CQ97, Šabac, Drenovac, Ribnjača bara, 23.09 1893., Dombrovski, E.
14. Larus ridibundus (Linnaeus, 1766)
Inven.br. 8963, ♀, CQ96, Šabac, Tolić polje, 19.02 1894., Dombrovski, R.
Inven.br. 8964, ♂, CQ68, Mitrovica, Gola bara, 08.04 1894., Dombrovski, E. 24
15. Sterna albifrons Pallas, 1764
Inven.br. 8826, ♂, CQ77, Rača, peščana obala na Savi, 25.06 1894., Dombrovski, E. 25
Inven.br. 8827, ♀, CQ77, Rača, peščana obala na Savi, 25.06 1894., Dombrovski, E. 26
16. Sterna hirundo Linnaeus, 1758
Inven.br. 8844, ♂, CQ77, Rača, peščana obala na Savi, 25.06 1894., Dombrovski, E. 27
COLUMBIFORMES
1. Columba palumbus Linnaeus, 1758

Inven.br. 6609, ♂, CQ95, Šabac, Opštinski zabran, 17.04 1894., Dombrovski, E.
2. Columba oenas Linnaeus, 1758
Inven.br. 6181, ♂, CQ97, Šabac, Labudovo okno, 09.10 1893., Dombrovski, E. 28
3. Streptopelia turtur (Linnaeus, 1758)
Inven.br. 6691, ♂, DQ05, Šabac, Mrđenovac, Duga bara, 01.05 1894., Dombrovski, E.
21 Prema Vasić, V., Obratil,S., (1990): navode Mačvanska Mitrovica, Sava

22 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode po Dombrovskom (1895) datum ulova je 17.09 1893.
23 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode Mačvanska Mitrovica, Lilina bara
24 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode Mačvanska Mitrovica, Gola bara
25 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode Crna bara,Srpska Rača,Sava,peščana obala
26 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode Crna bara,Srpska Rača,Sava, peščana obala
27 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode Crna bara,Srpska Rača,Sava,peščana obala
28 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode Mačvanska Mitrovica, Labudovo okno
176
CUCULIFORMES
1. Cuculus canorus Linnaeus, 1758

Inven.br. 5384, ♀, DQ04, Dobrava kod Cerovca, 14.04 1894., Dombrovski, R.
Inven.br. 5385, ♂, DQ05, Šabac, Orit, 20.04 1894., Dombrovski, R.
Inven.br. 5386, ♀, CQ96, Pričinović, Talić, 26.04 1894., Dombrovski, E. 29
STRIGIFORMES
1. Strix aluco Linnaeus, 1758

Inven.br. 5552, -, CQ95, Šabac, Kamičak, 25.09 1893., Dombrovski, R. 30
Inven.br. 5553, ♂, CQ86, Šabac, Metković, 29.09 1893., Dombrovski, E 31
Inven.br. 5554, ♀, CQ95, Šabac, Kamičak, 21.01 1894., Dombrovski, E. 32
2. Bubo bubo (Linnaeus, 1758)
Inven.br. 5591, ♂, CQ95, Šabac, Opštinski zabran, 27.10 1893., Dombrovski, R.
3. Asio otus (Linnaeus, 1758)
Inven.br. 5624, ♂, DQ14, Šabac, Prov, 04.11 1893., Dombrovski, R.
Inven.br. 5625, ♀, CQ87, Noćajski salaš, 05.03 1894., Dombrovski, R. 33

Mala ušara (Asio otus) primerak iz zbirke
4. Asio flammeus (Pontoppidan, 1763)

Inven.br. 5650, ♂, CQ97, Šabac, Drenovac, Bitva, 09.10 1893., Dombrovski, E.
Inven.br. 5651,♀, CQ87, Nočajski salaš, 05.03 1894., Dombrovski, R. 34

Ritska sova (Asio flammeus) primerak iz zbirke
CAPRIMULGIFORMES
1. Caprimulgus europaeus Linnaeus, 1758

Inven.br. 4926, ♀, CQ95, Šabac, Begla bara, 01.10 1893., Dombrovski, E. 35
29 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode Šabac (Mačvanski) Pričinović, Tolić polje
30 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode Šabac,Kamičak,Stari Zabran
31 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode Bogatić,Metković.
32 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode Šabac,Kamičak,Begluk bara
33 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode Mačvanska Mitrovica, Noćajski salaš
34 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode Mačvanska Mitrovica, Noćajski salaš
35 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode Begluk bara i navode za vrstu da pripada subspeciskom obliku Caprimulgus
europaeus f. meridionalis Hartert,1896
177
CORACIFORMES
1. Upupa epops Linnaeus, 1758

Inven.br. 4955, ♂, CQ96, Šabac, Drenovac, 26.04 1894., Dombrovski, E. 36
Inven.br. 4956, ♀, CQ96, Šabac, Tabanovići, 13.09 1893., Dombrovski, E.
2. Coracias garrulus Linnaeus, 1758
Inven.br. 4988, ♂, CQ96, Šabac, Drenovac, 16.04 1894., Dombrovski, E. 37
3. Merops apiaster Linnaeus, 1758
Inven.br. 5016, ♂, DQ04, Šabac, Crvena mehana, 03.05 1894., Dombrovski, R.
Inven.br. 5017, ♀, DQ04, Šabac, Crvena mehana, 03.05 1894., Dombrovski, R. 38
4. Alcedo atthis (Linnaeus, 1758)
Inven.br. 5048, ♂, DQ05, Šabac, Dragojevac na Savi, 02.05 1894., Dombrovski, R.
PICIFORMES
1. Picus viridis Linnaeus, 1758

Inven.br. 5082, ♂, CQ96, Šabac, Drenovac, Opštinski zabran, 17.10 1893., Dombrovski, E.
Inven.br. 5083, ♀, CQ96, Šabac, Drenovac, Opštinski zabran, 17.10 1893., Dombrovski, E.
Inven.br. 5084, ♂, CQ96, Šabac, Drenovac, 17.02 1894., Dombrovski, E.i R.39
2. Dendrocopos major (Linnaeus, 1758)
Inven.br. 5188, ♂, CQ95, Šabac, Kamičak, 03.10 1893., Dombrovski, E. 40
3. Dendrocopos medius (Linnaeus, 1758)
Inven.br. 5292, ♀, DQ14, Šabac, Provo, 16.10 1893., Dombrovski, E.
4. Dendrocopos minor (Linnaeus, 1758)
Inven.br. 5329, ♂, CQ95, Šabac, Kamičak, 30.11 1893., Dombrovski, E.
Inven.br. 5330, ♀, CQ95, Šabac, Opštinski zabran, 11.10 1893., Dombrovski, E.41
5. Jynx torquilla Linnaeus, 1758
Inven.br. 5362, ♀, CQ87, Noćaj kod Mitrovice, 07.04 1894., Dombrovski, E. 42
PASSERIFORMES
1. Phoenicurus ochrus (S.G.Gmelin, 1774)

Inven.br. 121, ♂, CQ95, Šabac, Stari Zabran, 26.03 1894., Dombrovski, E.
2. Oenanthe oenanthe (Linnaeus, 1758)
Inven.br. 378, ♂, DQ05, Šabac, Mrđenovac, 02.04 1894., Dombrovski, E.
3. Turdus merula Linnaeus, 1758
Inven.br. 589, ♂, CQ95, Šabac, Dumača, 14.01 1894., Dombrovski, E. 43
Inven.br. 590, ♀, CQ95, Šabac, Dumača, 11.11 1893., Dombrovski, E. 44
4. Turdus viscivorus Linnaeus, 1758
Inven.br. 657, ♂, CQ95, Šabac, Begluk bara, 14.09 1893., Dombrovski, E.
36 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode kod Dombrovskog (1895) navodi se datum ulova 23.04 189
37 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode Šabac,Drenovac,Tolić polje
38 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode Debrc, Zvezd, Crvena mehana
39 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): :navode za vrstu da pripada subspeciskom obliku Picus viridis f. Frondinum Brechm
40 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode za vrstu da pripada subspeciskom obliku Dendrocopos major f. pinetorum
Brehm.
41 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode za vrstu da pripada subspeciskom obliku Dendrocopos minor f. buturhlini
Hareit.
42 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode Mačvanska Mitrovica, Noćaj
43 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): u inventarnoj knjizi je pogrešan datum 04.01 1894.
44 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode kod Dombrovskog (1895) datum je 16.11 1893.
178
5. Turdus pilaris Linnaeus, 1758
Inven.br. 698, ♂, DQ05, Šabac, Korman, 24.01 1894., Dombrovski, E.
Inven.br. 699, ♀, DQ05, Šabac, Miokuš, 02.04 1894., Dombrovski, R.
6. Turdus iliacus Linnaeus, 1766
Inven.br. 718, ♂, CQ95, Šabac, Topuzovački zabran, 01.03 1894., Dombrovski, R.
7. Turdus philomelos C.L.Brehm, 1831
Inven.br. 738, ♂, CQ95, Šabac, Begluk bara, 20.10 1893., Dombrovski, R.
Inven.br. 739, ♂, DQ05, Šabac, Orid, 24.02 1894., Dombrovski, E.
8. Troglodytes troglodytes (Linnaeus, 1758)
Inven.br. 763, ♀, CQ96, Šabac, Drenovac, Opštinski zabran 03.11 1893., Dombrovski, R.
9. Locustella luscinioides (Ssvi, 1824)
Inven.br. 802, ♂, CQ96, Šabac, Široka bara, 14.04 1894., Dombrovski, E.
Inven.br. 803,♀, DQ05, Šabac, Dobrava močvara, Orid, 26.04 1894., Dombrovski, R.
10. Acrocephalus arundinaceus (Linnaeus, 1758)
Inven.br. 888, -, CQ95, Šabac, Begluk bara, 22.09 1893., Dombrovski, R.
Inven.br. 889, ♂, DQ05, Šabac, Dobrava močvara, Orid, 20.04 1894., Dombrovski, R.
11. Acrocephalus scirpaceus (J.Hermann, 1804)
Inven.br. 926, ♂, CQ95, Šabac, Begluk bara, 15.09 1893., Dombrovski, R.
12. Acrocephalus schoenobaenus (Linnaeus, 1758)
Inven.br. 961, -, CQ95, Šabac, Begluk bara, 01.10 1893., Dombrovski, E.
13. Regulus regulus (Linnaeus, 1758)
Inven.br. 1142, ♀, CQ95, Šabac, Kurtovača, 26.10 1893., Dombrovski, E. 45
14. Phylloscopus sibilatrix (Bechstein, 1793)
Inven.br. 1216, ♂, CQ96, Šabac, Drenovac, 14.04 1894., Dombrovski, R.
Inven.br. 1217, ♀, DQ05, Šabac, Orid, 20.04 1894., Dombrovski, R.
15. Phylloscopus trochilus (Linnaeus, 1758)
Inven.br. 1258, ♂, CQ95, Šabac, Kamičak, Stari zabran, 27.09 1893., Dombrovski, E.
Inven.br. 1259, ♂, CQ95, Šabac, Topuzovački zabrani, 26.03 1894., Dombrovski, E.
16. Phylloscopus collybita (Vieillot, 1817)
Inven.br. 1306, -, DQ05, Šabac, Orid Cadinska crkva, 06.11 1893., Dombrovski, R.
Inven.br. 1307, ♂, DQ05, Šabac, Dobrava močvara, 10.04 1894., Dombrovski, R.
Inven.br. 1308, ♂, CQ96, Šabac, Pričinović-Tolić, 26.04 1894., Dombrovski, E.
17. Sylvia atricapila (Linnaeus, 1758)
Inven.br. 1390, ♀, CQ95, Šabac, Begluk bara, 01.10 1893., Dombrovski, E.
Inven.br. 1391, ♂, CQ95, Šabac, Dragojevac, Opštinski zabran, 11.04 1894., Dombrovski, R.
18. Sylvia communis Latham, 1787
Inven.br. 1426, ♀, CQ95, Šabac, Opštinski zabran, 13.05 1894., Dombrovski, R.
19. Sylvia curruca (Linnaeus, 1758)
Inven.br. 1464, ♀, CQ96, Šabac, Drenovac, 26.04 1894., Dombrovski, R.
20. Prunella modularis (Linnaeus, 1758)
45 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode Šabac,Kurtovača livada i kod Dombrovskod (1895) je pogrešan datum 28.10
1893.
179
21. Remiz pendulinus (Linnaeus, 1758)
Inven.br. 1687 i 1688, ♂, CQ95, Šabac, Topuzovački zabran, 25.03 1894., Dombrovski, R.
Inven.br. 1691, ♀, CQ95, Šabac, Topuzovački zabran, 18.04 1894., Dombrovski, R.
Inven.br. 1692, -, CQ87, Mitrovica, 30.05 1894., Dombrovski, R. 46

Ritska senica (Remiz pendulinus) primerak iz zbirke
22. Aegithalos caudatus (Linnaeus, 1758)

Inven.br. 1709, ♂, CQ95, Šabac, Kamičak, 25.09 1893., Dombrovski, R.
Inven.br. 1711, ♀, CQ95, Šabac, Opštinski zabran, 18.04 1894., Dombrovski, R.
Inven.br. 1726, ♀, DQ05, Šabac, Orid, Dobrava, 28.02 1894., Dombrovski, R.
23. Parus major Linnaeus, 1758
Inven.br. 1811, ♀, CQ95, Šabac, Orahina opštinski zabran, 18.04 1894., Dombrovski, R.
24. Parus caerulescens Linnaeus, 1758 (syn.Cyanistes caeruleus (Linnaeus, 1758)
25. Parus palustris Linnaeus, 1758
Inven.br. 1992, ♂, CQ95, Šabac, 30.09 1893., Dombrovski, R.
Inven.br. 1993, ♂, CQ95, Šabac, 20.10 1893., Dombrovski, E. 47
Inven.br. 1995, ♂, CQ95, Šabac, Kurtovačka livada, 09.02 1894., Dombrovski, R.
26. Sitta europaea Linnaeus, 1758
Inven.br. 2082, ♂, CQ95, Šabac, 30.09 1893., Dombrovski, R. 48
Inven.br. 2083, ♀, CQ95, Šabac, Kamičak, 27.11 1893., Dombrovski, R.
27. Alauda arvensis (Linnaeus, 1758)
Inven.br. 2224, ♀, CQ95, Šabac, 10.11 1893., Dombrovski, E.
Inven.br. 2225, ♀, CQ96, Šabac, Topić polje, 05.02 1894., Dombrovski, R.
Inven.br. 2226, ♂, CQ95, Šabac, Dumača, 19.02 1894., Dombrovski, E.49
28. Lullula arborea (Linnaeus, 1758)
Inven.br. 2331, ♂, DQ05, Šabac, Orid, Dobrava, 28.02 1894., Dombrovski, R.
Inven.br. 2333, ♀, CQ95, Šabac, Odžino selo, 22.09 1893., Dombrovski, E.
29. Galerida cristata (Linnaeus, 1758)

47 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode Šabac,Kurtovačka livada, takođe autori navode za vrstu da pripada
subspeciskom obliku Parus palustris stagnatilis Brehm, 1855
48 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode Šabac, Stari Zabran
49 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode da vrsta pripada subspeciskom obliku Alauda arvensis cantharella Bp
180
30. Anthus spinoletta (Linnaeus, 1758)
31. Anthus pratensis (Linnaeus, 1758)
32. Anthus cervinus (Pallas, 1811)
Inven.br. 2589, ♂, DQ05, Šabac, Duga bara-Mrđenovac, 01.05 1894., Dombrovski, E.
33. Anthus trivalis (Linnaeus, 1758)
Inven.br. 2622, ♀, DQ04, Šabac, Dobrava, 14.04 1894., Dombrovski, R.
Inven.br. 2623, - , CQ96, Šabac, Kamičak, 30.09 1894., Dombrovski, E.
34. Motacilla alba Linnaeus, 1758
Inven.br. 2715, ♂, CQ96, Šabac, Drenovac, Široka bara, 07.10 1893., Dombrovski, R.
Inven.br. 2716, ♀, CQ96, Šabac, Drenovac, Široka bara, 08.10 1893., Dombrovski, R.
35. Motacilla flava Linnaeus, 1758
Inven.br. 2780, ♂, DQ05, Šabac, Mrđenovac, Duge bare, 01.05 1894., Dombrovski, E.
Inven.br. 2781, ♀, DQ05, Šabac, Mrđenovac, Duge bare, 03.05 1894., Dombrovski, R.
Inven.br. 2784, ♂, DQ05, Šabac, Mrđenovac, Duge bare, 03.05 1894., Dombrovski, R.
36. Emberiza citrinella Linnaeus,1758
Inven.br. 2987, ♂, CQ95, Šabac, Bogosavac, 13.12 1893., Dombrovski, E.
Inven.br. 2988, ♀, CQ95, Šabac, Bogosavac, 24.11 1893., Dombrovski, E.
37. Emberiza schoeniclus (Linnaeus,1758)
Inven.br. 3195, ♀, CQ87, Zasavica, 08.04 1894, Dombrovski, E. 50

Močvarna strnadica (Emberiza schoeniclus) iz zbirke primerak iz zbirke
38. Emberiza calandra Linnaeus, 1758

Inven.br. 2946, ♂, CQ97, Labudovo okno kod Mitrovice, 24.10 1893., Dombrovski, E. 51
39. Pyrrhula pyrrhula (Linnaeus, 1758)
40. Serinus serinus (Linnaeus, 1766)
Inven.br. 3388, ♂, CQ95, Šabac, Vrtovi, 03.02 1894., Dombrovski, R.i E
Inven.br. 3389, ♀, CQ95, Šabac, Vrtovi, 03.02 1894., Dombrovski, R.i E
41. Carduelis spinus (Linnaeus, 1758)
51 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode Mačvanska Mitrovica, Labudovo okno
181
42. Carduelis carduelis (Linnaeus, 1758)
Inven.br. 3448, ♂, DQ05, Šabac, Dragojevac, 13.10 1893., Dombrovski, R.
Inven.br. 3449, ♀, CQ95, Šabac, Kamičak, 27.11 1893., Dombrovski, R.
43. Carduelis cannabina (Linnaeus, 1758)
Inven.br. 3493, ♂, CQ95, Šabac, Kurtovačka livada, 24.11 1893,, Dombrovski, E.
Inven.br. 3494, ♀, CQ95, Šabac, Begla bara, 09.01 1894., Dombrovski, E.
44. Carduelis (Acanthis) flammea (Linnaeus, 1758)
Inven.br. 3543 i 3544, ♂, CQ95, Šabac, Kamičak, 28.11 1893., Dombrovski, E.
Inven.br. 3545, 3546 i 3547, ♀, CQ95, Šabac, Kamičak, 28.11 1893., Dombrovski, E.
Inven.br. 3548, ♂, Šabac, CQ95, Odžino selo, 05.12 1893., Dombrovski, E.
Inven.br. 3549 i 3551,♀, CQ95, Odžino selo, 05.12 1893., Dombrovski, E.
Inven.br. 3550, ♀, CQ95, Šabac, Odžino selo, 05.12 1893., Dombrovski, R.
Inven.br. 3553 i 3554, ♀, CQ95, Šabac, Topuzovački zabran, 21.12 1893., Dombrovski, E.
Inven.br. 3555, ♀, CQ95, Šabac, Topuzovački zabran, Tolić polje, 25.12 1893., Dombrovski, E.
Inven.br. 3556, ♂, CQ95, Šabac, Topuzovački zabran, Tolić polje, 25.12 1893., Dombrovski, E.
Inven.br. 3559, 3560, 3561 i 3562, ♂, CQ95, Šabac, Jerez, 13.01 1894., Dombrovski, E.
Inven.br. 3563, ♂, CQ96, Šabac, Tolić polje, 05.02 1894,, Dombrovski, E.
Inven.br. 3564, ♀, CQ96, Šabac, Tolić polje, 05.02 1894., Dombrovski, E.
Inven.br. 3565, ♂, CQ95, Šabac, Topuzovački zabran, 15.02 1894., Dombrovski, E.52
45. Carduelis chloris (Linnaeus, 1758)
Inven.br. 3574 i 3575, ♂, CQ96, Šabac, Drenovac, Široka bara, 31.03 1894., Dombrovski, R.
46. Fringilla coelebs Linnaeus, 1758
47. Fringilla montifringilla Linnaeus, 1758
Inven.br. 3673 i 3674, ♂, CQ95, Šabac, Dumača, 08.01 1894., Dombrovski, E.
Inven.br. 3675, ♀, Šabac, CQ95, Dumača, 08.01 1894., Dombrovski, E.
48. Coccothraustes coccothraustes (Linnaeus, 1758)
Inven.br. 3702, ♂, DQ04, Šabac, Mehovine, 01.12 1893., Dombrovski, R.
Inven.br. 3703, ♀, CQ96, Šabac, Drenovac, Vučkovica, 29.03 1894., Dombrovski, E.
49. Passer domesticus (Linnaeus, 1758)
Inven.br. 3750, ♂, CQ95, Šabac, Muselini, 19.12 1893., Dombrovski, E.
50. Passer montanus (Linnaeus, 1758)

Čvorak (Sturnus vulgaris) primerak iz zbirke
51. Sturnus vulgaris Linnaeus, 1758

52 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode da vrsta pripada subspeciskom obliku Carduelis flammea ageratum
Brechm.1822
182
Inven.br. 3878, ♀, CQ97, Labudovo okno kod Mitrovice, 04.03 1894., Dombrovski, E.
Inven.br. 3879, ♀, CQ97, Labudovo okno kod Mitrovice, 04.03 1894., Dombrovski, R. 53
52. Oriolus oriolus (Linnaeus, 1758)
53. Corvus corax Linnaeus, 1758
Inven.br. 4026,♂, CQ95, Šabac, Kamičak, 16.11 1893., Dombrovski, E.i R.
Inven.br. 4027,♀, CQ95, Šabac, Kamičak, 16.11 1893., Dombrovski, E.i R.
Inven.br. 4028,♂, CQ95, Šabac, Bogosavac, 13.12 1893., Dombrovski, E. 54
54. Corvus cornix Linnaeus, 1758
55. Corvus frugilegus Linnaeus, 1758
Inven.br. 4103, ♂, CQ97, Šabac, Uzveće, 11.01 1894., Dombrovski, E.
56. Corvus monedula Linnaeus, 1758
Inven.br.4136, ♀, CQ95, Šabac, Kamičak, 08.11 1893., Dombrovski, E. 55
57. Pica pica (Linnaeus,1758)
Inven.br. 4283, ♂, CQ95, Šabac, 28.09 1893., Dombrovski, E56
58. Garrulus glandarius (Linnaeus,1758)
Inven.br. 4320, ♀, CQ95, i CQ96, Šabac, Drenovac i Kamičak, 20.11 1893., Dombrovski, E..i R.
Inven.br .4321, ♂, CQ95, i CQ96, Šabac, Drenovac i Kamičak, 22.11 1893., Dombrovski, E.i R.
59. Lanius excubitor Linnaeus,1758
60. Lanius minor J.F.Gmelin,1788
Inven.br. 4462, ♂, CQ96, Šabac, Pričinović, Tolić, 26.04 1894., Dombrovski, E.
61. Lanius collurio Linnaeus,1758
Inven.br. 4527, ♂, DQ05, Šabac, Mrđenovac, Duga bara, 03.05 1894., Dombrovski, R.
62. Muscicapa striata (Pallas,1764)
Inven.br. 4573, -, CQ95, Šabac, Begla bara, 28.09 1893., Dombrovski, E.
63. Ficedula hypoleuca (Pallas,1764)
64. Riparia riparia (Linnaeus,1758)
Inven.br. 4772, ♂, DQ14, Prov na Savi, 01.05 1894., Dombrovski, R.
Inven.br. 4773, ♀, DQ14, Prov na Savi, 01.12 1893., Dombrovski, E.
53 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode Labudovo okno kod Mačvanske Mitrovice
54 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode kod Dombrovskog (1895) pod brojem 66 nešto drugačiji podaci: ♀, Šabac,
Kamičak (što nije daleko od gore navedenog lokaliteta, 12.12 1893)
55 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode Šabac,Drenovac
56 Prema Vasić,V., Obratil,S., (1990): navode Šabac, Kurtovačka livada.
183
Uvidom u inventarne knjige prirodnjačke ornitološke zbirke Zemaljskog muzeja sa teritorije
Sremske Mitrovice i severozapadne Mačve sa teritorijom SRP Zasavica ukupno je prisutno 138 vrsta
sa 281 eksponatom. U tabeli 1 i na grafikonu 1 i 2 dat je ukupnan broj vrsta i eksponata po redovima.
Tabela 1. Ukupnan broj vrsta i eksponata po redovima sa teritorije Sremske Mitrovice i

severozapadne Mačve sa teritorijom SRP Zasavica u ornitološkoj zbirci Zemaljskog muzeja u Sarajevu
Tabl 1. The total number of species and exhibits from the territory of Sremska Mitrovica and
northwestern Mačve with the territory of SNR Zasavica in the ornithological collection of the National
Museum in Sarajevo
RED UKUPNAN BROJ RED UKUPNAN BROJ
VRSTA EKSPONATA VRSTA EKSPONATA
Pelacaniformes 1 1 Cuculiformes 1 3
Ciconiiformes 8 13 Strigiformes 4 7
Anseriformes 9 15 Caprimulgiformes 1 2
Falconiformes 16 29 Coraciformes 4 6
Galliformes 6 10 Piciformes 5 9
Charadriiformes 16 30 Passeriformes 64 153
Columbiformes 3 3
Grafi kon 1. Ukupnan broj vrsta po redovima sa teritorije Grafi kon 2. Ukupnan broj eksponata po redovima sa
Sremske Mitrovice i severozapadne Mačve sa teritorijom teritorije Sremske Mitrovice i severozapadne Mačve sa
SRP Zasavica u ornitološkoj zbirci Zemaljskog muzeja u teritorijom SRP Zasavica u ornitološkoj zbirci Zemaljskog
Sarajevu muzeja u Sarajevu
Chart 1. Total number of species per row from the territory Chart 2. The total number of exhibits ranging from the
of Sremska Mitrovica and north-west Macva with the territory of Sremska Mitrovica and north-west Macva
territory of SNR Zasavica in the ornithological collection with the territory of SNR Zasavica in the ornithological
of the National Museum in Sarajevo collection of the National Museum in Sarajevo
Prema tabeli i grafikonima se vidi da dominiraju predstavnici reda Passeriformes sa 64 vrste

i 153 eksponata, zatim sledi red Charadriiformes i Falconiformes sa 16 vrsta i 30 eksponata za
Charadriiformes a 29 eksponata za Falconiformes. Od ukupno 14 redova eksponati sa područja SRP
Zasavica zastupljeni su u osam redova sa ukupno 11 vrsta i 12 eksponata. Sa područja SRP Zasavica
u zbirci prisutni su eksponati od sledećih vrsta: Podiceps cristatus, Ciconia ciconia, Anas strepera,
Corcus aeruginosus, Milvus milvus, Tringa glareola, Vanellus vanellus, Asio otus, Asio flameus, Jynx
torquilla i Emberiza schoeniculus. Sa obrađenog terena u ornitološkoj zbirci muzeja najveći broj
eksponata je od vrste Carduelis (Acanthis) flammea ukupno 23 i kod vrsta Motacilla flava i Aegithalos
184
caudatus po 6 eksponata. U savremenom periodu neke od popisanih vrsta se na teritoriji Sremske
Mitrovice i severozapadne Mačve i SRP Zasavica ne beleže poput Bucephala clanga, Lymnocryptes
minutus, Burhinus oedicumenus, Bubo bubo, Caprimulgus europaeus, Lullula arborea i druge, dok
su neke vrste u savremenom periodu na teritoriji Sremske Mitrovice i severozapadne Mačve i SRP
Zasavica beležene samo jednom ili nekoliko puta poput Circus macrorus, Aquila pomarina, i Gyps
fulvus. Tako npr. u zbirci muzeja nalazi se eksponat vrste Gyps fulvus-a iz 1894.godine iz okoline Šabca,
mesto Drenovac, a u savremenom periodu dva primerka su u termalu posmatrana prvi put u maju 2017.
godine. Braća Dombrovski navode 1893.-1894. godine veliki močvarni kompleks uz Zasavicu, Bitvu,
Batar, i dr., kao i prostrane poplavne šumske komplekse u sremskom i mačvanskom delu posavine
odakle najverovatnije potiču pojedini primerci u zbirci. Eksponati vrste Botaurus stellaris iz okoline
Šapca i Drenovca verovatno potiču iz močvara uz reku Savu kojih je bilo poprilično a danas teritorija
SRP Zasavice je jedino gnezdilište ove vrste u severozapadnoj Mačvi (Radišić et.al.,2007). Nekada
brojne i česte vrste u sremskoj i mačvanskoj posavini, danas malobrojne, retke i ugrožene vrste po
Međunarodnim kriterijumima među kojima su i globalno ugrožene vrste SPEC 1 (Haliaetus albicilla,
Aythya nyroca i Gallinago media) ili SPEC 2 (Ciconia ciconia, Emberiza calandra, Vanellus vanellus,
Upupa epops, Ciconia nigra, Picus viridis, Phylloscopus sibilatrix i Lanius minor).
ZAKLJUČAK
Prema inventarnim knjigama u prirodnjačkoj ornitološkoj zbirci Zemaljskog muzeja u Sarajevu sa
teritorije Sremske Mitrovice i severozapadne Mačve sa teritorijom SRP Zasavica ukupno je prisutno
138 vrsta sa 281 eksponatom. U zbirci dominiraju predstavnici reda Passeriformes sa 64 vrste i 153
eksponata, zatim sledi red Charadriiformes i Falconiformes sa 16 vrsta i 30 eksponata. Sa područja
SRP Zasavica u zbirci prisutni su eksponati od sledećih vrsta: Podiceps cristatus, Ciconia ciconia,
Anas strepera, Corcus aeruginosus, Milvus milvus, Tringa glareola, Vanellus vanellus, Asio otus, Asio
flameus, Jynx torquilla i Emberiza schoeniculus. Najveći broj eksponata sa obrađenog terena u zbirci
Muzeja je od vrste Carduelis (Acanthis) flammea ukupno 15 eksponata. Neke od popisanih vrsta se u
savremenom periodu ne beleže poput Bucephala clanga, Lymnocryptes minutus, Burhinus oedicnemus,
Bubo bubo, Caprimulgus europaeus, Lullula arborea i dr., dok su neke vrste u savremenom periodu
beležene samo jednom ili nekoliko puta. Nekada brojne i česte vrste u sremskoj i mačvanskoj posavini,
danas su malobrojne, retke i ugrožene vrste po Međunarodnim kriterijumima među kojima su i globalno
ugrožene vrste SPEC 1 (Haliaetus albicilla, Aythya nyroca i Gallinago media).
LITERATURA
1. Annonimus (1996): Uredba o prethodnoj zaštiti Specijalnog rezervata prirode Zasavica, Vlada Republike Srbije,
Sl.glasnik RS,51/96,
2. Annonimus (1997): Uredba o zaštiti Specijalnog rezervata prirode Zasavica, Vlada Republike Srbije, Sl.glasnik RS,19/97
3. Dombrowski,E.,(1895): Osnovi ornitologije sjeverozapadne Srbije, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, Sarajevo
4. Puzović,S.,Sekulić,G.,Stojnić,N.,Grubač.B.,Tucakov,M.,(2009): Značajna područja za ptice u Srbiji, Ministarstvo životne
sredine i prostornog planiranja, Zavod za zaštitu prirode i Pokrajinski sekretarijat za zaštitu životne sredine i održivi
razvoj, - ‘’IBA Zasavica,,
5. Radišić,D., Šćiban,M.,Ružić,M.,Stanković,M., (2007): Pregled faune ptica SRP Zasavica od 1894.do 2007.godine.,
Naučno-stručni skup ,,Zasavica 2007’’ sa međunarodnim učešćem, Sremska Mitrovica
6. Radišić,D.,Šćiban,M.,Ružić,M.,Stanković,M.,(2010):Ptice Zasavice, Pokret gorana Sremska Mitrovica
7. Softić, A., (2008): Uvod u Fekeža, L.,(2008): Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo
8. Vasić, V., Obratil, S., (1990): Zbirka ptica iz Srbije u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Posebni otisak
Glasnika Zemaljskog muzeja,N.S.sv.29-Prirodne nauke,Sarajevo
185
PREGLED FAUNE SISARA (MAMMALIA)
SPECIJALNOG REZERVATA PRIRODE ZASAVICA
AN OVERVIEW OF THE MAMMAL FAUNA OF THE

ZASAVICA SPECIAL NATURE RESERVE
Branko Karapandža1, Milan Paunović2, Mihajlo Stanković3
Specijalni rezervat prirode (SRP) Zasavica zaštićen je od 1997. a pri kraju je revizija zaštite kojom
će površina rezervata biti značajno povećana. Na području istraživanja, definisanom novim granicama
SRP Zasavica, terenskim aktivnostima i pregledom literature i dokumentacije, u periodu 1997-2017.
prikupljani su podaci o prisustvu vrsta sisara, što je ovde sumirano i daje se konačna lista vrsta. Faunu
sisara SRP Zasavica čini ukupno 65 vrsta, od kojih je 56 zabeleženo na terenu, a 9 su potencijalno
prisutne (7 izvesno, 2 moguće), što je 68% faune sisara Srbije i čini ovo područje značajnim za očuvanje
diverziteta faune sisara na nacionalnom nivou. Zabeleženo je 7 vrsta Eulipotyphla – Erinaceus
roumanicus, Sorex minutus, S.araneus, Neomys anomalus, Crocidura suaveolens, C.leucodon,
Talpa europaea; 16 (+8 potencijalno) Chiroptera – Rhinolophus ferrumequinum, Myotis daubentonii,
M.mystacinus, M.alcathoe, M.emarginatus, M.bechsteinii, Nyctalus noctula, N.leisleri, Pipistrellus
pipistrellus, P.pygmaeus, P.nathusii, P.kuhlii, Hypsugo savii, Eptesicus serotinus, Barbastella
barbastellus, Miniopterus schreibersii (Myotis dasycneme, M.brandtii, M.nattereri, M.myotis,
M.oxygnathus, Vespertilio murinus, Plecotus auritus, P.austriacus); 18 (+1) Rodentia – Sciurus
vulgaris, Castor fiber, Cricetus cricetus, Myodes glareolus, Arvicola amphibius, Ondatra zibethicus,
Microtus subterraneus, M.arvalis, Micromys minutus, Apodemus flavicollis, A.uralensis, A.sylvaticus,
A.agrarius, Rattus norvegicus, Mus musculus, M.spicilegus, Glis glis, Muscardinus avellanarius
(Nannospalax leucodon); 1 Lagomorpha – Lepus europaeus; 12 Carnivora – Canis aureus, Vulpes
vulpes, Nyctereutes procyonoides, Mustela nivalis, M.erminea, M.putorius, M.eversmanii, Martes
martes, M.foina, Meles meles, Lutra lutra, Felis silvestris; 2 Cetartiodactyla – Sus scrofa, Capreolus
capreolus. Specifičnost i posebna vrednost su semiakvatične i vrste vezane za vodena staništa –
naročito reintrodukovana Castor fiber, kao i brojne vrste izrazito vezane za šumska staništa – naročito
Myotis bechsteinii i Barbastella barbastellus koje su ugrožene (ranjive - VU) u Evropi. Još 5 prisutnih
vrsta su skoro ugrožene (NT) u Evropi i globalno, a 56 je u Srbiji zaštićeno zakonom, čak 33 kao
strogo zaštićene divlje vrste. Ozbiljan problem za očuvanje faune sisara su lutajući psi i mačke koji su
širom rezervata prisutni u nekontrolisanom broju i kroz kompeticiju, predaciju i uznemiravanje veoma
negativno utiču na mnoge divlje vrste.
Ključne reči: sisari, Zasavica, Srbija, inventarizacija, fauna.
Zasavica Special Nature Reserve (SNR) has been established in 1997 and the revision of its legal
status, by which reserve boundary will be significantly extended, is nearing completion. Data on
mammal species presence within the survey area, defined by the new boundary of the Zasavica SNR,
have been collected 1997-2017, in the field and through review of literature and documentation, which
is summarised here and the final species list is presented. The mammal fauna of the Zasavica SNR
consists of a total of 65 species, 56 of which have been recorded in the field while 9 are considered
potentially present (7 certain, 2 possible), which is 68% of the entire Serbian mammal fauna and makes
Zasavica SNR significant for conservation of mammal diversity at the national level. There are 7
Eulipotyphla species recorded – Erinaceus roumanicus, Sorex minutus, S.araneus, Neomys anomalus,
1 Fauna C&M, Novi Banovci, fauna.cm@gmail.com
2 Prirodnjački muzej u Beogradu, Beograd, milan.paunovic@nhmbeo.rs
3 Specijalni rezervat prirode Zasavica, Sremska Mitrovica, trogloxen@gmail.com
186
Crocidura suaveolens, C.leucodon, Talpa europaea; 16 (+8 potentially) Chiroptera – Rhinolophus
ferrumequinum, Myotis daubentonii, M.mystacinus, M.alcathoe, M.emarginatus, M.bechsteinii,
Nyctalus noctula, N.leisleri, Pipistrellus pipistrellus, P.pygmaeus, P.nathusii, P.kuhlii, Hypsugo savii,
Eptesicus serotinus, Barbastella barbastellus, Miniopterus schreibersii (Myotis dasycneme, M.brandtii,
M.nattereri, M.myotis, M.oxygnathus, Vespertilio murinus, Plecotus auritus, P.austriacus); 18 (+1)
Rodentia – Sciurus vulgaris, Castor fiber, Cricetus cricetus, Myodes glareolus, Arvicola amphibius,
Ondatra zibethicus, Microtus subterraneus, M.arvalis, Micromys minutus, Apodemus flavicollis,
A.uralensis, A.sylvaticus, A.agrarius, Rattus norvegicus, Mus musculus, M.spicilegus, Glis glis,
Muscardinus avellanarius (Nannospalax leucodon); 1 Lagomorpha – Lepus europaeus; 12 Carnivora
– Canis aureus, Vulpes vulpes, Nyctereutes procyonoides, Mustela nivalis, M.erminea, M.putorius,
M.eversmanii, Martes martes, M.foina, Meles meles, Lutra lutra, Felis silvestris; 2 Cetartiodactyla
– Sus scrofa, Capreolus capreolus. Specificity and particular value are semiaquatic and species
associated with aquatic habitats – particularly reintroduced Castor fiber, as well as numerous species
associated with forest habitats – especially Myotis bechsteinii and Barbastella barbastellus considered
endangered (vulnerable - VU) in Europe. Another 5 species are considered near threatened (NT) in
Europe and globally, while 56 are legally protected in Serbia, 33 of which as strictly protected wild
species. Significant problem for mammal fauna conservation are wandering dogs and cats that are
present throughout the reserve in an uncontrolled number affecting adversely, through competition,
predation and disturbance, many wild species.
Key words: mammals, Zasavica, Serbia, inventory, fauna.
UVOD
Reka Zasavica nalazi se u severnoj Mačvi, u nekadašnjem plavnom području aluvijalnih ravni
Save i Drine, danas uveliko izmenjenom antropognim aktivnostima ali sa mozikom delimično
očuvanih vodenih, vlažnih i šumskih staništa uklopljenim u agrocenoze (Dobretić & Stojšić eds. 2012)
i okruženo zonama naselja – Mačvanska Mitrovica, Zasavica II, Zasavica I, Ravnje, Crna Bara, Banovo
Polje, Radenković, Noćaj i Salaš Noćajski. Detaljan prikaz prirodnih karakteristika i vrednosti ovog
područja daju Stanković (2006) i Dobretić & Stojšić eds. (2012)
Specijalni rezervat prirode (SRP) Zasavica zaštićen je 1997. godine Uredbom Vlade Republike
Srbije (Službeni glasnik RS, br. 19/1997) kao prirodno dobro od izuzetnog značaja, svrstano u
I kategoriju zaštite, koji sa svojom zaštitnom zonom čini jedinstvenu celinu. Područje je zaštićeno
zbog bogatstva svojih prirodnih vrednosti, pre svega vodenih i vlažnih staništa i njihove flore i faune
(Dobretić & Stojšić eds. 2012). U trenutku pripreme ovog rada privodi se kraju procedura revizije zašite
SRP Zasavica kojom će aktuelna površina rezervata biti povećana sa 670,99 na 1.128,55 ha, a zaštitne
zone sa 1.150 na 3.462,65 ha (Dobretić & Stojšić eds. 2012).
Područje istraživanja ovog rada definisano je ovim novim granicama SRP Zasavica sa pripadajućom
zaštitnom zonom što je prostor koji čini jedinstvenu i nedeljivu prirodnu celinu (Dobretić & Stojšić eds.
2012). Neposrednom okolinom područja istraživanja, a relevantnom za pojedine aspekte ove teme,
smatraju se zone okolnih naselja koje nisu obuhvaćene granicama zaštićenog prirodnog dobra.
Do proglašenja zaštite istraživanja faune sisara ovog područja nisu postojala (Karapandža et al.
2007) i jedini objavljeni podaci – ukupno 3 (sic!), odnose se na uzgredna opažanja pojedinih vrsta
(Petrov 1992). Nakon proglašenja zaštite, a zahvaljujući prvenstveno agilnosti upravljača, počinje period
u kome se fauna sisara (Karapandža et al. 2007), ali i druge prirodne vrednosti (Dobretić & Stojšić eds.
2012), SRP Zasavica intenzivno istražuju i saznanja akumuliraju. Ovo je rezultiralo objavljivanjem
preliminarne liste sisara SRP Zasavica sa 65 vrsta (43 zabeležene na terenu, 22 potencijalno prisutne), a
daju se i smernice za buduća istraživanja (Karapandža et al. 2007). U međuvremenu, ova istraživanja su
nastavljena i donekle intenzivirana, a značajan doprinos daljem produbljivanju saznanja o fauni sisara
SRP Zasavica u periodu 2007-2017 dali su naročito autori koji su se, u skladu sa datim preporukama,
187
bavili analizom ishrane sova (Ružić et al. 2012). Veoma značajan doprinos dajе i praćenje stradanja
pripadnika faune sisara (i drugih kičmenjaka) na putevima u i oko SRP Zasavica, iako radovi u kojima
se o tome referiše (Stanković 2011, 2017), pionirski sa ovom tematikom u Srbiji, ne daju kompletne
podatke (precizne datume i lokalitete nalaza). Podatke o pojedinim vrstama sisara sa ovog područja
daju i radovi koji se bave parazitologijom (Ćirović et al. 2009, Bjelić-Čabrilo et al. 2014, Horvat et
al. 2017). Paralelno sa ovim, faunističko-istraživačkim, odvijaju se i veoma intenzivne primenjeno-
konzervacione aktivnosti, gde se naročito ističe reintrodukcija (2004-2005) i prateći monitoring
populacije dabra kao pionirski, ali i ugledni primer projekta takve vrste u Srbiji (Ćirović et al. 2007,
Panjković ur. 2009, Ćirović & Kureljeušić 2012, Stanković 2012, Dobretić et al. 2012, Delić 2012,
Grubešić et al. 2015).
U ovom radu sumiraju se svi dosadašnji podaci o fauni sisara SRP Zasavica, kako oni koje su
prikupili autori, tako i oni iz dostupne literature i dokumentacije, i, pošto su podaci to omogućili, daje
konačna lista vrsta faune sisara SRP Zasavica.
MATERIJAL I METODE
Radi utvrđivanja prisustva i rasprostranjenosti sisara na području SRP Zasavica autori su
sprovodili terenska istraživanja u periodu od 2003. godine do 2007. godine, na osnovu čega je sačinjena
preliminarna lista sisara SRP Zasavica (Karapandža et al. 2007), a ove aktivnosti nastavljene su i,
u pojedinim aspektima, intenzivirane i nakon toga, tj. u periodu od kraja 2007. do septembra 2017.
godine. Podaci o različitim taksonomskim i/ili ekološkim grupama sisara prikupljani su primenom
različitih adekvatnih metoda.
Izlov glodara i bubojeda vršen je mrtvolovkama preklopnog tipa i živolovkama tipa lovnih jama na
mestima gde su nalaženi tragovi njihove aktivnosti, a analiziran je i osteološki materijal iz sporadično
prikupljenih izbljuvaka sova. Neke, uglavnom krupnije i/ili uočljivije vrste su identifikovane i na
osnovu tragova aktivnosti, ali i anketom lokalnog stanovništva.
Slepi miševi su sporadično izlovljavani specijalnim mrežama (mist-nets), a povremeno su
pronalažena skloništa pojedinih vrsta u starim stablima i objektima. Pripadnici ove grupe sistematski
su istraživani audiodetekcijom njihovih ultrazvučnih eholokacionih signala i oglašavanja pomoću
ultrazvučnog detektora za slepe miševa Pettersson D240x držanog u ruci istraživača, uz vizuelnu
detekciju pomoću reflektorske ručne lampe. Osim identifikacije na licu mesta, u cilju preciznijeg
identifikovanja vrsta, onda kada je to bilo potrebno, registrovani ultrazvučni signali slepih miševa
snimani su digitalnim audiorekorderom Zoom H2 i naknadno analizirani na kompjuteru pomoću
specijalizovanog softvera BatSound 4.03 (© Pettersson Elektronik AB), odgovarajuće literture (npr.
Russo & Jones 2002, Pfalzer & Kusch 2003, Obrist et al. 2004, Boonman et al. 2009; Limpens 2010) i
komparativne kolekcije snimaka koju poseduju autori.
Zveri, papkari i zečevi identifikovani su na osnovu direktnog opažanja i tragova aktivnosti u
njihovim staništima, ali i anketom lokalnog stanovništva.
Tokom celog perioda istraživanja sakupljani su i stradali i uginuli primerci sisara koji su uočeni
tokom terenskih aktivnosti.
Najveći deo prikupljenog materijala deponovan je, identifikovan, a jednim delom i konzerviran u
okviru Studijske zbirke sisara Prirodnjačkog muzeja u Beogradu. Identifikacija vrsta vršena je pomoću
standardne literature (npr. Corbet & Ovenden, 1980; Kryštufek, 1992, Macdonald & Barrett 1995,
Dietz et al. 2009).
Osim terenskih aktivnosti, prikupljena je i pregledana obimna literatura i dostupna dokumentacija,
nastala gotovo isključivo nakon 2007. godine.
188
U ovom delu teksta u tabelama je dat pregled vrsta sisara koje su zabeležene na području SRP
Zasavica i neposredne okoline, ili se smatraju za potencijalno prisutne, za šta je u tekstualnim
komentarima izneta odgovarajuća argumentacija, kao i predlozi za najefikasnije potvrđivanje iznetih
pretpostavki. Uporedo je dat pregled podataka na osnovu kojih je sastavljena preliminarna lista sisara
SRP Zasavica (Karapandža et al. 2007) i podataka koji su prikupljeni i obrađeni od tada do trenutka
pripreme ovog rada (septembar 2017), uz, takođe, odgovarajuće tekstualne komentare. Sistematika i
naučna nomenklatura dati su prema IUCN (2017), redosled vrsta u tabelama i srpska nomenklatura,
osim za Chiroptera, prema Savić et al. (1995), a za Chiroptera prema Karapandža & Paunović (2014).
Pored ovoga, za svaku vrstu dat je status zakonske zaštite u Srbiji – prema Zakonu o zaštiti prirode
(Službeni glasnik RS, br. 36/2009, 88/2010), odnosno na osnovu njega donetog Pravilnika o proglašenju
i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva sa Prilozima lista vrsta
koji su njegov sastavni deo (Službeni glasnik RS, br. 5/2010, 32/2016, 98/2016) i prema Zakonu o
divljači i lovstvu (Službeni glasnik RS, br. 18/2010), odnosno na osnovu njega donetog Pravilnika o
proglašavanju lovostajem zaštićenih vrsta divljači (Službeni glasnik RS, br. 9/2012), i u Evropskoj Uniji
– prema Direktivi o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore, tzv. Habitat direktiva (Official
Journal of the European Union [92/43/EEC]). Dat je i pregled IUCN statusa na nacionalnom (Savić et
al. 1995, za slepe miševe Paunović 2016), regionalnom (Mediteran/Evropa) i globalnom nivou (IUCN
2017). Sve ovo ima za cilj da omogući što bolje sagledavanje vrednosti faune sisara SRP Zasavica, kao
jednog od kriterijuma za ocenu prirodne vrednosti ovog rezervata i time jednog od faktora o kojem
treba voditi računa pri evaluaciji i razmatranju perspektiva ovog prostora.
LEGENDA TABELA
Prisustvo: + - utvrđeno (L - literatura, A - ranije neobjavljeni podaci autora, H - podaci Lovačkog

saveza Srbije), p - očekivano, ? - moguće (ali ne izvesno), – - nije prisutna
Zakonska zaštita u Srbiji: (prema Zakonu o zaštiti prirode) SZ - strogo zaštićena, Z - zaštićena;
(prema Zakonu o divljači i lovstvu) T – trajno zaštićena, L - lovostajem zaštićena
Zakonska zaštita u EU: II/IV/V - Dodaci Evropske direktive o staništima i vrstama
IUCN kategorije: VU - ranjiva, NT=LR:nt - (niži rizik:) skoro ugrožena, LC=LR:lc - (niži rizik:)
najmanja briga, LR:cd - niži rizik: zavisna od zaštite, DD - nedostatak podataka, NA - nije podesna,
NE - nije evaluirana
EULIPOTYPHLA – BUBOJEDI
Prisustvo Zaštita IUCN

Vrsta
2007. 2017. SRB EU SRB Reg. Glob.
Erinaceus roumanicus + +
Z - LR:nt LC LC
Belogrudi jež (A) (A)
Sorex minutus +
p Z - LR:nt LC LC
Mala rovčica (L1)
Sorex araneus + +
Z - LR:nt LC LC
Šumska rovčica (A) (L1)
Neomys anomalus +
p Z - LR:nt LC LC
Obalska rovčica (L1)
189
Crocidura suaveolens + +
Z - LR:nt LC LC
Vrtna rovčica (A) (A,L1)
Crocidura leucodon + +
Z - LR:nt LC LC
Poljska rovčica (A) (A,L1)
Talpa europaea + +
Z - LR:nt LC LC
Evropska krtica (A) (A,L1)
1 u izbljuvcima kukuvije 2006-2010 (Ružić et al. 2012)
Na području SRP Zasavica dokazano je prisustvo 7 vrsta iz reda bubojeda. U odnosu na

preliminarnu listu (Karapandža et al. 2007), u međuvremenu je potvrđeno i prisustvo vrsta Sorex
minutus i Neomys anomalus, koje je i tada smatrano izvesnim, ali nije bilo pouzdanih nalaza. Prisustvo
obe vrste dokazano je na osnovu analize osteološkog materijala iz izbljuvaka sove (Ružić et al. 2012),
što je i bilo sugerisano kao najbrži i najefikasniji metod (Karapandža et al. 2007).
Prisustvo dodatnih vrsta ovog reda nije očekivano, imajući u vidu njihovo rasprostranjenje i
ekologiju (Petrov 1992, Savić et al. 1995, Mitchell-Jones et al. 1999) sa jedne i karakteristika staništa
SRP Zasavica sa druge strane, tako da se lista vrsta bubojeda SRP Zasavica data ovde može smatrati
konačnom.
CHIROPTERA – SLEPI MIŠEVI

Vrsta
Rhinolophus ferrumequinum +
SZ II, IV LC NT LC
Veliki potkovičar (A)
Myotis daubentonii + +
SZ IV LC LC LC
Vodeni večernjak (A) (A)
Myotis dasycneme
p p SZ II, IV DD NT NT
Barski večernjak
Myotis brandtii
? ? SZ IV DD LC LC
Šumski brkati večernjak
Myotis mystacinus +
p SZ IV LC LC LC
Tamnoliki brkati večernjak (A)
Myotis alcathoe +
SZ - NT DD DD
Mali brkati večernjak (A)
Myotis nattereri
? p SZ IV NT LC LC
Obični resasti večernjak
Myotis emarginatus +
? SZ II, IV LC LC LC
Riđi večernjak (A)
Myotis bechsteinii +
p SZ II, IV NT NT/VU NT
Dugouhi večernjak (A)
Myotis myotis
p p SZ II, IV NT LC LC
Evropski veliki večernjak
Myotis oxygnathus +
p SZ II, IV NT NT NT
Južni veliki večernjak (A1)
190
Nyctalus noctula + +
SZ IV LC LC LC
Obični noćnik (A) (A)
Nyctalus leisleri +
p SZ IV NT LC LC
Mali noćnik (A)
Pipistrellus pipistrellus + +
SZ IV LC LC LC
Obični slepi mišić (A) (A)
Pipistrellus pygmaeus + +
SZ - LC LC LC
Patuljasti slepi mišić (A) (A)
Pipistrellus nathusii + +
SZ IV LC LC LC
Šumski slepi mišić) (A) (A)
Pipistrellus kuhlii + +
SZ IV LC LC LC
Belorubi slepi mišić (A) (A)
Hypsugo savii +
SZ IV LC LC LC
Dugodlaki slepi mišić (A)
Vespertilio murinus
p p SZ IV LC LC LC
Obični prosedi noćnik
Eptesicus serotinus + +
SZ IV LC LC LC
Obični ponoćnjak (A) (A)
Barbastella barbastellus +
p SZ II, IV NT NT/VU NT
Evropski širokoušan (A)
Plecotus auritus
p p SZ IV VU LC LC
Evropski smeđi dugoušan
Plecotus austriacus
p p SZ IV LC LC LC
Evropski sivi dugoušan
Miniopterus schreibersii +
? SZ II, IV LC NT NT
Evropski dugokrilaš (A)
1 nalaz samo iz Sremske Mitrovice
Na osnovu prirodnih karakteristika SRP Zasavica lako je izvesti zaključak o veoma velikom značaju
ovog područja za faunu slepih miševa šire okoline. Ovaj značaj zasniva se na dva najvažnija faktora.
Prvo, obilje insekata naročito sumračnih i noćnih koji su karakteristični za prirodne celine ovakvog tipa
(bogate vodenim površinama i vegetacijom), čine Zasavicu lovnim područjem od izuzetnog značaja za
slepe miševe koji ga nastanjuju, ali i za one čija su skloništa u obližnjoj antropogenoj, naročito urbanoj
sredini. Ovo je ujedno bio i razlog što su ovde pri sastavljanju preliminarne liste sisara SRP Zasavica
(Karapandža et al. 2007), za razliku od ostalih, manje vagilnih redova sisara, u razmatranje uzeti i
podaci koji se odnose na okolna naselja - Sremsku Mitrovicu i naselje u okolini rezervata.
Drugo, kao jedna od malobrojnih prirodnih celina na širem području koju karakterišu relativno
očuvane šumske površine na kojima je isključena ili minimalizovana primena mera intenzivnog
gazdovanja, naročito tzv. sanitarna seča, SRP Zasavica pruža odgovarajuća skloništa (duplje, pukotine
i odvojena kora starih stabala) za dendrofilne vrste slepih miševa. Zbog toga je ona za neke vrste važna
ne samo kao lovno područje, nego i za odvijanje njihovog životnog ciklusa koje nije moguće ukoliko
ne postoje odgovarajuća skloništa. SRP Zasavica time verovatno značajno doprinosi diverzitetu faune
slepih miševa šire okoline.
Do sada je na području SRP Zasavica dokazano prisustvo ukupno 16 vrsta slepih miševa. Pored
8 vrsta (uz devetu – Myotis oxygnathus, zabeleženu samo u Sremskoj Mitrovici) čije je prisustvo
bilo utvrđeno i prilikom sastavljanja preliminarne liste (Karapandža et al. 2007), u međuvremenu je
na području rezervata dokazano prisustvo još 8 vrsta za koje se ovde iznose prvi podaci – Myotis
191
mystacinus, Myotis alcathoe, Myotis emarginatus, Myotis bechsteinii, Nyctalus leisleri, Hypsugo
savii, Barbastella barbastellus i Miniopterus schreibersii. Većina ovih vrsta navedene su u okviru
preliminarne liste (Karapandža et al. 2007) kao izvesno ili moguće prisutne. Na ovoj listi nisu se našle
samo relativno skoro opisana, pa zato tada nedovoljno poznata, vrsta Myotis alcathoe (Helversen et
al. 2001), kao i Hypsugo savii čiji se areal iz mediteranskih i submediteranskih karstnih područja tek
odnedavno širi ka severu (Paunović et al. 2015, Uhrin et al. 2016). Gotovo sve novozabeležene vrste
registrovane su primenom metode ultrazvučne audiodetekcije, koji je i bio preporučen kao najefikasniji
za potvrda njihovog prisustva (Karapandža et al. 2007). Jedini izuzetak je vrsta Myotis alcathoe, koja
se od srodnih vrsta teško pouzdano razlikuje samo na osnovu eholokacionih signala (Paunović et al.
2011), a koja je registrovana izlovljavanjem uz pomoć specijalnih mreža (mist-nets).
Pored navedenih, na području SRP Zasavica, metodom ultrazvučne audiodetekcije, zableženo je
i prisustvo predstavnika grupe vrsta Myotis myotis/oxygnathus koje nije moguće pouzdano razlikovati
na osnovu eholokacionih signala (Paunović et al. 2011), pa je izvesno da je barem jedna od ovih vrsta
prisutna u rezervatu. Raniji nalaz Myotis oxygnathus iz Sremske Mitrovice navodi na zaključak da se
radi o ovoj vrsti, ali se prisustvo obe smatra veoma verovatnim.
Osim ove dve, na osnovu rasprostranjenja i bionomije (Dietz et al. 2009, Paunović et al.
2011) i postojanja odgovarajućih ekoloških uslova, vrlo je verovatno prisustvo još 5 dendrofilnih i/
ili antropofilnih vrsta – Myotis dasycneme, Myotis nattereri, Vespertilio murinus, Plecotus auritus
i Plecotus austriacus. Sve ove vrste su do sada konstatovane na prostorno bliskim područjima i/ili
područjima sa sličnim ekološkim uslovima (Karapandža 1995, Paunović 1997, Paunović et Paulovics
1998-1999, Paunović et al. 2000, Paunović 2016). Areal i bionomija (Dietz et al. 2009, Paunović et al.
2011) ukazuju da je moguće i prisustvo vrste Myotis brandtii, ali da ono nije izvesno, čemu u prilog ide
potpuno odsustvo nalaza ove vrste na ekološki sličnim i prostorno bliskim područjima (Karapandža
1995, Paunović 1997, Paunović et Paulovics 1998-1999, Paunović et al. 2000, Paunović 2016).
Efikasna potvrda prisustva Myotis dasycneme, Myotis nattereri i Vespertilio murinus u SRP
Zasavica moguća je daljom primenom metode ultrazvučne audiodetekcije (Paunović et al. 2011), sa
posebnim fokusom na odgovarajuća staništa i sezone – otvorene veće vodene površine, šumska staništa
i mesta na kojima noću boravi stoka, odnosno u periodu jesenje i prolećne migracije, respektivno (Dietz
et al. 2009, Paunović et al. 2011). Za pouzdano dokazivanje prisustva Myotis myotis, Myotis oxygnathus
Plecotus auritus i Plecotus austriacus, a eventualno i Myotis brandtii, neophodna je primena mnogo
zahtevnije i manje efikasne metode izlovljavanja pomoću specijalnih mreža (mist-nets), jer ove vrste
nije moguće pouzdano razlikovati od srodnih vrsta samo na osnovu eholokacionih signala (Paunović
et al. 2011).
Ovde data lista 16 vrsta slepih miševa zabeleženih u SRP Zasavica još uvek se, dakle, ne može
smatrati konačnom, jer se prisustvo još 7 vrsta koje do sada nisu pouzdano registrovane smatra
izvesnim, a još jedne mogućim.
192
RODENTIA - GLODARI

Vrsta
Sciurus vulgaris + +
Z/L - LR:nt LC LC
Veverica (L1) (A)
Castor fiber + +
SZ/T II+IV - LC LC
Dabar (A,L2) (A,L5)
Cricetus cricetus + +
SZ IV LR:nt LC LC
Hrčak (A) (A)
Nannospalax leucodon
p ? SZ - LR:nt DD/LC DD
Slepo kuče
Myodes glareolus + +
- - LR:nt LC LC
Riđa voluharica (A) (A,L6)
Arvicola amphibius + +
Z - LR:nt LC LC
Vodena voluharica (A,L3) (A,L6)
Ondatra zibethicus + +
L - LR:lc NA NA
Ondatra (A) (A)
Microtus subterraneus + +
- - LR:nt LC LC
Podzemna voluharica (A) (A,L6)
Microtus arvalis + +
- - LR:lc LC LC
Poljska voluharica (A) (A,L6)
Micromys minutus + +
SZ - LR:nt LC LC
Patuljasti miš (A) (A,L6)
Apodemus flavicollis + +
- - LR:lc LC LC
Žutogrli miš (A) (A,L6,7)
Apodemus uralensis +
? Z - LR:nt LC LC
Poljski miš (L6)
Apodemus sylvaticus + +
- - LR:lc LC LC
Šumski miš (A) (A,L6,7)
Apodemus agrarius + +
- - LR:nt LC LC
Prugasti miš (A) (A,L6,7)
Rattus norvegicus +
p - - - NA LC
Sivi pacov (A,L6)
Mus musculus +
- - - LC LC
Kućni miš (A)
Mus spicilegus +
- - LR:nt LC LC
Miš humkaš (A,L4)
Glis glis + +
Z/L - LR:nt LC LC
Obični puh (A) (A)
Muscardinus avellanarius +
p SZ IV LR:nt LC LC
Puh lešnikar (A,L6)
193
1 Crna bara (Pelle in lit. 1978 in Petrov 1992)
2 Ćirović et al. 2007
3 Crna bara (Ružić in lit. 1984 in Petrov 1992)
4 Salaš Noćajski (Ružić in lit. 1984 in Petrov 1992)
5 Ćirović et al. 2009, Panjković ur. 2009, Ćirović & Kureljeušić 2012, Stanković 2012, Dobretić et
al. 2012, Delić 2012, Grubešić et al. 2015
6 u izbljuvcima kukuvije 2006-2010 (Ružić et al. 2012)
7 Bjelić-Čabrilo et al. 2014
Na području SRP Zasavica dokazano je prisustvo ukupno 18 vrsta reda glodara. Od ovog broja,
prisustvo 3 vrste – Rattus norvegicus, Apodemus uralensis i Muscardinus avellanarius potvrđeno
je nakon sastavljanja preliminarne liste, ali je i tada smatrano izvesnim ili mogućim iako nije bilo
pouzdanih nalaza (Karapandža et al. 2007). Slično kao i kod bubojeda, prisustvo ove 3 vrste dokazano
je na osnovu analize osteološkog materijala iz izbljuvaka sove (Ružić et al. 2012), što je i bilo sugerisano
kao najbrži i najefikasniji metod za potvrđivanje njihovog prisustva (Karapandža et al. 2007).
Pored ovih, još samo jedna vrsta – Nannospalax leucodon, smatrana je prilikom sastavljanja
preliminarne liste za prisutnu sa velikom sigurnošću, čemu su u prilog govorili rasprostranjenje i
bionomija (Petrov 1992, Savić et al. 1995, Mitchell-Jones et al. 1999), kao i podaci sa ekološki sličnih i
prostorno bliskih lokaliteta (Petrov 1992, neobjavljeni podaci autora). Međutim, kako se ova vrsta može
efikasno i pouzdano registrovati neposrednim opažanjem lako uočljivih tragova aktivnosti – humki
(Karapandža et al. 2007), a nije u međuvremenu registrovana, njeno prisustvo, iako se ne može sasvim
isključiti, više se ne smatra verovatnim.
Prisustvo vrsta Microtus agrestis i Myocastor coypus, koje je smatrano mogućim, ali ne izvesnim
(Karapandža et al. 2007), sada se sa velikom pouzdanošću može isključiti. Intenzivna primena
metoda izlovljavanja pomoću odgovarajućih klopki i analize osteološkog materijala iz izbljuvaka sova
u periodu 2007-2017. od strane autora, odn. Ružić et al. (2012) nije rezultirala registrovanjem vrste
Microtus agrestis, a ni uočljiva vrsta Myocastor coypus nije konstatovana neposrednim opažanjem u
ovom periodu.
Prisustvo dodatnih vrsta ovog reda, sa izuzetkom eventualno samo vrste Nannospalax leucodon,
nije očekivano, imajući u vidu njihovo rasprostranjenje i ekologiju (Petrov 1992, Savić et al. 1995,
Mitchell-Jones et al. 1999) sa jedne i prirodne karakteristike SRP Zasavica sa druge strane, tako da se
i lista vrsta glodara SRP Zasavica data ovde može smatrati konačnom.
LAGOMORPHA - ZEČEVI

Vrsta
Lepus europaeus + +
Z/L - LR:cd LC LC
Zec (A) (A)
Jedina vrsta reda zečeva koja živi u Srbiji, zabeležena je i na području SRP Zasavica. To je lovna
vrsta čiji su status i režim zaštite regulisani propisima iz oblasti lovstva, zaštićena je lovostajem i pod
režimom je aktivnog upravljanja populacijama.
194
CARNIVORA - ZVERI

Vrsta
Canis aureus + +
Z/L V LR:nt LC LC
Šakal (A) (A)
Vulpes vulpes + +
Z/L - LR:nt LC LC
Lisica (A) (A)
Nyctereutes procyonoides +
L - DD NA LC
Rakunoliki pas (A)
Mustela nivalis + +
Z/L - LR:nt LC LC
Lasica (A) (A)
Mustela erminea +
SZ/T - LR:nt LC LC
Hermelin (A)
Mustela putorius + +
Z/L V LR:nt LC LC
Mrki tvor (A) (A)
Mustela eversmanii +
p SZ/T II+IV LR:nt LC LC
Stepski tvor (A)
Martes martes + +
Z/L V LR:nt LC LC
Kuna zlatica (A) (A)
Martes foina + +
Z/L - LR:nt LC LC
Kuna belica (A) (A)
Meles meles + +
Z/L - LR:cd LC LC
Jazavac (A) (A)
Lutra lutra + +
SZ/T II+IV VU NT NT
Vidra (A) (A,L1)
Felis silvestris + +
SZ/T IV LR:cd LC LC
Divlja mačka (A) (L1)
1 Dobretić et al. 2012, Delić 2012
Na području SRP Zasavica do sada je zabeleženo prisustvo ukupno 12 vrsta zveri. U odnosu
na preliminarnu listu, u međuvremenu je potvrđeno i prisustvo vrste Mustela eversmanii, koje je i
tada smatrano izvesnim, ali nije bilo pouzdanih nalaza (Karapandža et al. 2007). Prisustvo ove vrste
dokazano je na osnovu nalaza jednog primerka koji je stradalo kao žrtva saobraćaja.
Prisustvo dodatnih vrsta ovog reda nije očekivano, imajući u vidu njihovo rasprostranjenje i
ekologiju (Savić et al. 1995, Mitchell-Jones et al. 1999) sa jedne i prirodne karakteristike SRP Zasavica
sa druge strane, tako da se lista vrsta zveri ovde data može smatrati konačnom.
Osim divljih vrsta zveri treba istaći da su u svim tipovima staništa prisutni i veoma brojni (polu)
podivljali psi i mačke, koji ovde žive i razmnožavaju se bez ljudske kontrole.
195
CETARTIODACTYLA - PAPKARI

Vrsta
Sus scrofa + +
Z/L - LR:lc LC LC
Divlja svinja (H) (H)
Capreolus capreolus + +
Z/L - LR:cd LC LC
Srna (H) (H)
Prema podacima Lovačkog saveza Srbije 2 vrste ovog reda prisutne su i na području SRP Zasavica
i u široj okolini. Ovo su lovne vrste čiji su status i režim zaštite regulisani propisima iz oblasti lovstva,
zaštićene lovostajem u reprodukcionom periodu i koje su obuhvaćene merama aktivnog gazdovanja.
ZAKLJUČCI
Faunu sisara SRP Zasavica u ovom trenutku čini ukupno 65 vrsta, od kojih je 56 zabeleženo
na terenu, dok se 9 smatra za potencijalno prisutne (7 izvesno, 2 moguće). Može se smatrati da bi
prisustvo svih (ili gotovo svih) potencijalno prisutnih vrsta bilo potvrđeno ukoliko bi bila sprovedena
sistematična istraživanja, u skladu sa iznesenim sugestijama. Prisustvo (odn. potencijalno prisustvo)
65 vrste sisara, što predstavlja gotovo 68 % faune sisara Srbije (Savić et al. 1995), čine ovo područje
veoma značajnim za diverzitet ove faune na nacionalnom nivou. Prisustvo 2 vrste – Microtus agrestis i
Myocastor coypus, koje je prethodno smatrano mogućim (Karapandža et al. 2007), sada se sa velikom
verovatnoćom može isključiti.
Na području SRP Zasavica registrovani su predstavnici svih 6 redova sisara Srbije: 7 vrsta
Eulipotyphla, 16 (+ 7 izvesno i 1 moguće) Chiroptera, 18 (+1 moguće) Rodentia, 12 Carnivora, 2 vrste
Cetartiodactyla i 1 vrsta Lagomorpha, a liste date ovde, osim za Chiroptera, mogu se smatrati konačnim.
Kao specifičnost i posebna vrednost faune sisara ovog područja ističe se prisustvo semiakvatičnih
vrsta – Neomys anomalus, Arvicola amphibius i Lutra lutra, i vrsta vezanih za vodena staništa kao
što su Myotis dasycneme, Myotis daubentonii i, naročito, ponovo naseljena Castor fiber, koje su zbog
progresivnog nestajanja odgovarajućih staništa i lovnog pritiska u prošlosti bile ugrožene na širem
planu. Osim ovoga, značajno je i prisustvo brojnih vrsta izrazito vezanih za šumska staništa, gde
pripada značajan udeo dendrofilnih vrsta Chiroptera, kao i pojedine vrste Carnivora i Rodentia.
Posebnu vrednost faune sisara SRP Zasavica čini prisustvo 2 vrste koje se prema IUCN (2017)
smatraju ugroženim na nivou Evrope, sa statusom ranjive (VU) – dendrofilne vrste slepih miševa
Myotis bechsteinii i Barbastella barbastellus, kao i još 5 koje su kategorisane kao skoro ugrožene
(NT) – Rhinolophus ferrumequinum, Myotis dasycneme, Myotis oxygnathus, Miniopterus schreibersii
i Lutra lutra. Svih ovih 7 vrsta mogu se smatrati i globalno konzervaciono značajnim, jer su i na
svetskom nivou kategorisane kao skoro ugrožene (NT). Na nacionalnom nivou (Savić et al. 1995, za
slepe miševe: Paunović 2016) 2 vrste svrstane su u ranjive (VU) – Plecotus auritus i Lutra lutra, dok
ih je čak 35 kategorisano kao skoro ugrožene (NT). Od 65 vrsta faune sisara SRP Zasavica, 56 je na
različite načine u Srbiji zaštićeno zakonom, čak 33 kao stogo zaštićene divlje vrste. Prisustvo vrsta
ugroženih i zaštićenih na evropskom i/ili nacionalnom nivou čine SRP Zasavica značajnim za očuvanje
i zaštitu faune sisara.
Ozbiljan problem za dugoročno očuvanje faune sisara SRP Zasavica su lutajući primerci pasa i
mačaka koji su ovde prisutni u nekontrolisanom broju, kao pratioci čoveka i poljoprivrednih aktivnosti,
a nanose dvostruku štetu. Prvo, stupaju u kompeticiju sa autohtonim divljim predatorima, koji su kao
„štetočine“ i inače izloženi velikom antropogenom pritisku, i drugo, uznemiravaju ili nanose direktnu
štetu populacijama brojnih divljih vrsta kojima se hrane, a koje nemaju razvijene mehanizme odbrane
196
ili izbegavanja ovih novih predatora.
Potencijalnu opasnost za autohtonu faunu sisara, faunu u celini, a u prvom redu vodena staništa,
mogla bi da predstavlja invazivna alohtona vrsta Myocastor coypus koja je u ekspanziji na celom
evropskom kontinentu (Mitchell-Jones et al. 1999), pa tako i u Srbiji (podaci autora), ali pripadnici
ove vrste nisu do sada registrovani na području SRP Zasavica. Problem bi donekle mogli da stvore i
predstavnici vrste Nycereutes procyonoides, ali je njihova brojnost i rasprostranjenje sasvim sigurno
daleko ispod ugrožavajućih razmera.
Nastavak rada na listi faune sisara SRP Zasavica i kompletiranje bionomije i ekologije svake
pojedinačne vrste na ovom zaštićenom prirodnom dobru imao bi veliki značaj za monitoring stanja i
stalnu evaluaciju prirodnih vrednosti, kao i za unapređenje konzervacionog statusa pojedinačnih vrsta
i SRP Zasavica kao prirodne celine.
LITERATURA
1. Bjelić-Čabrilo, O., Čabrilo, B., Popović, E. (2014). Helminth fauna of rodents (Mammalia, Rodentia) from Zasavica
(Serbia). Biologia Serbica 35(1-2):43-47.
2. Boonman, A., Dietz, C., Koselj, K., Runkel, V., Russo, D., Siemers, B. (2009). Limits of echolocation calls of European
bats, English version May 2009. <http://www.batecho.eu/afbeeldingen/callcurvatureMay2009.pdf>
3. Corbet, G., Ovenden, D. (1980). The Mammals of Britain and Europe. Collins Sons & Co. Ltd., London, 240 str.
4. Ćirović, D., Bjedov, V., Stamenković, S. (2007). Reintrodukcija evropskog dabra Castor fiber L., 1758 na Zasavicu –
povratak iščezle vrste. Zbornik, Naučno-stručni skup Zasavica 2007. sa međunarodnim učešćem, Sremska Mitrovica,
decembar 2007. godine: 107-114.
5. Ćirović, D., Kureljeušić, B. (2012). Analiza mortaliteta evropskog dabra (Castor fiber L. 1758) na području Zasavice.
Zbornik, Naučno-stručni skup Zasavica 2012, Sremska Mitrovica, novembar 2012. godine: 215-225.
6. Ćirović, D., Pavlović, I., Ivetić, V., Milenković, M., Radović, I., Savić, B. (2009). Reintroduction of the European beaver
(Castor fiber L.) into Serbia and return of its parasite: The case of Stichorchis subtriquetrus. Archives of Biological
Sciences 61 (1): 141-145.
7. Delić, J. (2012). II 1.12.5 Fauna sisara. In: Dobretić, V., Stojšić, V. (eds.). Specijalni rezervat prirode „Zasavica“ – Predlog
za stavljanje pod zaštitu kao zaštićenog područja I kategorije. Manuskript, Pokrajinski zavod za zaštitu prirode, Novi
Sad, 116-120.
8. Dietz, C., von Helversen, O., Nill, D. (2009). Bats of Britain, Europe and Northwest Africa. A & C Black Publishers Ltd.,
London, 400 str.
Sabadoš, K., Bartula, M., Dragan Čalakić, D., Đekić, S. (2012). Valorizacija prirodnih vrednosti kao osnova za proširenje
granica Specijalnog rezervata prirode „Zasavica“. Zbornik, Naučno-stručni skup Zasavica 2012, Sremska Mitrovica,
novembar 2012. godine: 17-57.
10. Dobretić, V., Stojšić, V., eds. (2012). Specijalni rezervat prirode „Zasavica“ – Predlog za stavljanje pod zaštitu kao
zaštićenog područja I kategorije. Manuskript, Pokrajinski zavod za zaštitu prirode, Novi Sad, 259+CXXXI str.
11. Grubešić, M., Margeletić, J., Ćirović, D., Vucelja, M., Bjedov, L., Burazerović, J., Tomljanović, K. (2015). Analiza
mortaliteta dabrova (Castor fiber L.) u Hrvatskoj i Srbiji. Šumarski list, 139(3-4): 137-143.
12. Helversen, O. von, Heller, K.-G., Mayer, F., Nemeth, A., Volleth, M., Gombkötö, P. (2001). Cryptic mammalian species: a
new species of whiskered bat (Myotis alcathoe n. sp.) in Europe. Naturwissenschaften 88: 217-223.
13. Horvat, Ž., Čabrilo, B., Paunović, M., Karapandža, B., Jovanović, J., Budinski, I., Bjelić-Čabrilo, O. (2015). The helminth
fauna of the greater horseshoe bat (Rhinolophus ferrumequinum) (Chiroptera: Rhinolophidae) on the territory of Serbia.
Biologia Serbica 37 (1-2): 64-67
14. Horvat, Ž., Čabrilo, B., Bjelić Čabrilo, O., Paunović, M., Jovanović, J., Karapandža, B., Budinski, I. (2017).
Gastrointestinal digeneans (Platyhelminthes: Trematoda) of horseshoe and vesper bats (Chiroptera: Rhinolophidae and
Vespertilionidae) in Serbia. Helminthologia 54(1): 17-25.
15. IUCN (2017). The IUCN Red List of Threatened Species. Version 2017-2. <www.iucnredlist.org>. Downloaded on 21
September 2017.
16. Karapandža, B. (1995). Fauna sisara Obedske bare. Povratak ibisa, Beograd, 1: 103-125.
17. Karapandža, B., Paunović, M. (2014). Novi predlog standardne srpske nomenklature slepih miševa (Chiroptera
Blumenbach 1799, Mammalia) obuhvaćenih sporazumom EUROBATS. Bulletin of the Natural History Museum
Belgrade, 2014, 7: 159-187.
18. Karapandža, B., Paunović, M. Stanković, M. (2007). Preliminarna lista sisara (Mammalia) Specijalnog rezervata
prirode Zasavica, Srbija. Zbornik, Naučno-stručni skup Zasavica 2007. sa međunarodnim učešćem, Sremska Mitrovica,
decembar 2007. godine: 177-186.
19. Kryštufek, B. (1992). Sesalci Slovenije. Lovački Savez Slovenije, Ljubljana, 294 str.
20. Limpens, H.J.G.A. (2010). Educational material for 3 day/night Workshop on Identification of bats in flight and the
survey of bats with a bat detector. - Stichting Vleermuis-Onderzoek / NABU Projektgruстрe Fledermauserfassung
Niedersachsen / Eco Consult & Project Management.
21. Macdonald D., Barrett P. (1995). Collins Field Guide: Mammals of Britain & Europe, HarperCollinsPublishers, London,
197
312 str.
22. Mitchell-Jones, A. J., Amori, G., Bogdanowicz, W., Kryštufek, B., Spitzenberger, F., Stubbe, M., Thissen, J. B. M.,
Vohralik, V., Zima, J. (1999). Atlas of European Mammals. The Academic Press, London, 496 str.
23. Obrist, M. K., Boesch, R., Flückiger P. F. (2004). Variability in echolocation call design of 26 Swiss bat species:
consequences, limits and options for automated field identification with a synergetic pattern recognition approach.
Mammalia 68 (4): 307-322.
24. Official Journal of the European Union [92/43/EEC]. Council directive 92/43/EEC of 21 May 1992 on the conservation of
natural habitats and of wild fauna and flora. Official Journal of the European Union L 206 (22.7.1992): 7-50.
25. Panjković, B., ed. (2009). Monitoring osetljivih ekosistema i ugroženih biljnih i životinjskih vrsta na području AP
Vojvodine – Izveštaj za 2008. godinu. Manuskript, Zavod za zaštitu prirode Srbije – RJ u Novom Sadu, Pokrajinski
sekretarijat za zaštitu životne sredine i održivi razvoj AP Vojvode, Novi Sad, 112 str. <http://www.ekourb.vojvodina.gov.
rs/sites/default/files/biomonitoring2008.pdf>
26. Paunović, M. (1997). Lista sisara Ludaškog jezera i okoline (problemi i smernice za dalja istraživanja. Ludaški zapisi
(Godišnjak za pitanja zaštite životne sredine), Subotica, 1: 93-102.
27. Paunović, M. (2016). Rasprostranjenje, ekologija i centri diverziteta slepih miševa (Mammalia, Chiroptera) u Srbiji.
Doktorska disertacija, Univerzitet u Beogradu, Biološki fakultet, Beograd, 495 str.
28. Paunović, M., Jovanović, T., Karapandža, B., Habijan-Mikeš, V. (2005). Revision of Bank Vole Clethrionomys glareolus
(Schreber, 1780) (Mammalia, Rodentia) distribution in Serbia and Montenegro. Archives of Biological Sciences 57(1):
35-42.
29. Paunović, M., Karapandža, B., Budinski, I., Jovanović, J. (2015). New Records of the Savi’s Pipistrelle Hypsugo savii
(Bonaparte, 1837) (Chiroptera, Mammalia) from Serbia: An Evidence for the Expansion of its Geographical Range. Acta
Zoologica Bulgarica 67 (3): 389-397.
30. Paunović, M., Karapandža, B., Ivanović, S. (2011). Slepi miševi i procena uticaja na životnu sredinu – Metodološke
smernice za procenu uticaja na životnu sredinu i stratešku procenu uticaja na životnu sredinu. Društvo za očuvanje divljih
životinja MUSTELA, Beograd, 142 str.
31. Paunović, M., Kataranovski, D., Jovanović, T. (2000). Fauna slepih miševa (Chiroptera, Mammalia) urbane sredine,
sa posebnim osvrtom na grad Beograd. IV Beogradska konferencija o suzbijanju štetnih artropoda i glodara, zbornik
radova, Beograd, 241-254.
32. Paunović, M., Paulovics, P. (1998-99). Preliminarni rezultati istraživanja slepih miševa (Chiroptera) severa Bačke.
Ludaški zapisi (Godišnjak za pitanja zaštite životne sredine), Subotica, 2-3: 96-102.
33. Petrov, B. M. (1992). Mammals of Yugoslavia (Insectivores and Rodents. Bulletin of the Natural History Museum,
Supplementum 37, 186 str.
34. Pfalzer, G., Kusch, J. (2003). Structure and variability of bat social calls: implications for specificity and individual
recognition. Journal of Zoology 261, 21–33.
35. Russo, D., Jones, G. (2002). Identification of twenty-two bat species (Mammalia: Chiroptera) from Italy by analysis of
time-expanded recordings of echolocation calls. Journal of Zoology 258: 91-103.
36. Ružić, M., Spremo, N., Stanković, M. (2012). Ishrana kukuvije (Tyto alba, Scopoli 1796) na području SRP Zasavica od
2006-2010. godine. Zbornik, Naučno-stručni skup Zasavica 2012, Sremska Mitrovica, novembar 2012. godine: 200-214.
37. Savić, I. R., Paunović, M., Milenković, M., Stamenković, S. (1995). Diverzitet faune sisara (Mammalia) Jugoslavije, sa
pregledom vrsta od međunarodnog značaja. In: Stevanović, V., Vasić, V. (eds.): Biodiverzitet Jugoslavije sa pregledom
vrsta od međunarodnog značaja. Biološki fakultet i Ecolibri, Beograd, 517-554.
38. Službeni glasnik Republike Srbije (19/1997). Uredba o zaštiti Specijalnog rezervata prirode „Zasavica“. Službeni glasnik
Republike Srbije, Beograd, 19/1997.
39. Službeni glasnik Republike Srbije (36/2009). Zakon o zaštiti prirode. Službeni glasnik Republike Srbije, Beograd,
36/2009.
40. Službeni glasnik Republike Srbije (5/2010). Pravilnik o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih divljih vrsta biljaka,
životinja i gljiva. Službeni glasnik Republike Srbije, Beograd, 5/2010.
41. Službeni glasnik Republike Srbije (18/2010). Zakon o divljači i lovstvu. Službeni glasnik Republike Srbije, 18/2010.
42. Službeni glasnik Republike Srbije (88/2010). Zakon o izmenama i dopunama zakona o zaštiti prirode. Službeni glasnik
Republike Srbije, Beograd, 88/2010.
43. Službeni glasnik Republike Srbije (9/2012). Pravilnik o proglašavanju lovostajem zaštićenih vrsta divljači. Službeni
glasnik Republike Srbije, 9/2012.
44. Službeni glasnik Republike Srbije (32/2016). Pravilnik o izmeni Pravilnika o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i
zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva. Službeni glasnik Republike Srbije, 32/2016.
45. Službeni glasnik Republike Srbije (98/2016). Pravilnik o izmeni Pravilnika o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i
zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva. Službeni glasnik Republike Srbije, 98/2016.
46. Stanković, M. (2006). Vodič kroz prirodu u Specijalnom rezervatu prirode Zasavica. Pokret gorana Sremske Mitrovice,
Sremska Mitrovica, 219 str.
47. Stanković, M. (2011). Mortalitet nekih predstavnika faune Vertebrata na putevima rezervata Zasavica [Srbija]. Ecologica
63: 564-568.
48. Stanković, M. (2012). Evropski dabar (Castor fiber) vrednost, istorijske promene i rezultati praćenja reintrodukcije na
Zasavici. Zbornik, Naučno-stručni skup Zasavica 2012, Sremska Mitrovica, novembar 2012. godine: 226-214.
49. Stanković, M. (2017). Mortalitet nekih predstavnika faune Vertebrata na putevima Rezervata Zasavica. Zbornik radova,
(Peti naučno-stručni skup) „Put i životna sredina“, 28-29. septembar 2017, Vršac: 365-370.
50. Uhrin, M., Hüttmeir, U., Kipson, M., Estók, P., Sachanowicz, K., Bücs, S., Karapandža, B., Paunović, M., Presetnik, P.,
Bashta, A.-T., Maxinová, E., Lehotská, B., Lehotský, R., Barti, L., Csösz, I., Szodoray-Paradi, F., Dombi, I., Görföl, T.,
Boldogh, S. A., Jére, Cs., Pocora, I., Benda, P. (2016). Status of Savi’s pipistrelle Hypsugo savii (Chiroptera) and range
expansion in Central and southeastern Europe: a review. Mammal Review, 46 (1): 1-16.
198
ZAHVALA
Autori posebnu zahvalnost duguju upravljaču SRP Zasavica – Pokretu gorana iz Sremske Mitrovice,
i upravniku SRP Zasavica g. Slobodanu Simiću lično, za inicijativu i omogućavanje istraživanja,
pomoć pri terenskom radu. Istraživanja su jednim delom bila pomognuta od strane Ministarstva kulture
Republike Srbije i Ministarstva zaštite životne sredine Republike Srbije (projekat „Monitoring skloništa
i populacija slepih miševa Chiroptera u Srbiji“, projekat „Revizija statusa i stanja populacija stepskog
tvora Mustela eversmanii u Srbiji“).
199
SEKCIJA:
EKO-TURIZAM I UPRAVLJANJE
U ZAŠTIĆENOM PRIRODNOM DOBRU
UPRAVLJANJE SPECIJALNIM REZERVATOM
PRIRODE ZASAVICA: OKVIR, KONTEKST I
PERSPEKTIVE
MANAGEMENT OF THE SPECIAL NATURE

RESERVE ZASAVICA: FRAMEWORK, CONTEXT AND
PERSPECTIVES
Violeta Orlović Lovren1
Apstrakt: U radu se razmatraju pitanja upravljanja Specijalnim rezervatom prirode Zasavica

(SRPZ) u odnosu na globalni koncept upravljanja zaštićenim prirodnim područjima (ZPP).
Karakteristike upravljanja SRPZ se posmatraju u kontekstu društvenog okruženja, organizacijskih
kapaciteta za upravljanje i individualnih kapaciteta za rukovođenje zaštićenim područjima. Empirijski
oslonac tome čine rezultati istraživanja kapaciteta za upravljanje ZPP u Srbiji. Istraživanje je obavljeno
2011, na uzorku od 15 upravljača ZPP, odnosno 25 pojedinačnih područja. Sekundarna analiza tada
prikupljenih podataka i poređenje sa rezultatima ovogodišnjeg, ponovljenog intervjuisanja upravnika,
služe kao osnova za diskusiju specifičnosti dosadašnje prakse i potreba za daljim unapređenjem
upravljanja SRPZ u bližoj budućnosti.
Kljućne reči: Specijalni rezervat prirode Zasavica, upravljanje zaštićenim prirodnim područjem,
kapaciteti za upravljanje i rukovođenje zaštićenim područjem.
Abstract: The paper considers issues related to the management of Special Nature Reserve Zasavica
(SNRZ) in relation to the global concept of protected area management (PAM). Characteristics of the
SNRZ are discussed within the frame of the specific social context, and capacities for organizational
management and individual leadership in protected areas. The results of the research on capacities for
PAM in Serbia make empirical foundation for it. The empirical research was performed in 2011, on the
sample of 15 organizations managing 25 protected areas. Secondary analysis of the data then collected
as well as its comparison with the segment of data obtained in 2017, through repeated interview with the
protected area manager, serve as a basis for the discussion about specific characteristics of management
practice performed to date, as well as for recognition of needs for further improvements of SNRZ
management in a near future.
Key words: Special Nature Reserve Zasavica, protected area management, capacities for
management and leadership of protected area.
UVOD
Od preliminarnih istraživanja vrednosti Zasavice, pre predlaganja za zaštitu (institut “prethodne
zaštite”) do danas, protekla je dvadeset i jedna godina. Čak i prema zahtevnijim kriterijumima - 21 a
ne 18 godina - radi se o zvaničnom punoletstvu. Ono podrazumeva, kako je poznato, nova prava ali i
obaveze.
Specijalni rezervat prirode Zasavica (SRPZ) stavljen je pod zaštitu 1997.godine, kao prirodno
dobro od izuzetnog značaja za Republiku – I kategorije, koje zauzima provršinu od 671 ha, sa zaštitnom
1 Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, violeta.orlovic@f.bg.ac.rs

203
zonom od 1150 ha (Plan upravljanja SRPZ 2012-2022).
Otkrivanje raznolikosti ekosistema i bogatstva biodiverziteta, uz očuvanje tradicionalnih praksi
uzgoja starih rasa domaćih životinja i promociju lokalnih kulturnih vrednosti koje datiraju od antičkog
do savremenog doba, odlike su ovog područja koje ne privlače danas samo sve veći broj posetilaca, već
ukupnu pažnju, kako stručne tako i šire javnosti.
O tome govore i podaci o dobijanju statusa međunarodno prepoznatog područja vrednog zaštite:
uvršćenost u registrar IBA područja (od međunarodnog značaja za ptice), u listu vlažnih staništa od
međunarodnog značaja (Ramsarska područja), kao i članstvo u međunarodnim organizacijama (poput
Europark Federacije) (Plan upravljanja SRPZ 2012-2022).
Centralna uloga upravljanja SRPZ pripala je, od samog početka, Pokretu gorana Sremske Mitrovice
(PGSM), koji je time stekao titulu prve nevladine organizacije u Srbiji zadužene za odgovornu aktivnost
kakva je briga o zaštićenom prirodnom području.
Ovaj rad je posvećen razmatranju karakteristika, izazova i šansi u upravljanju ovim područjem.
Glavni istraživački fokus usmeren je ka individualnim i organizacijskim kapacitetima za upravljanje,
posmatranim iz perspektive samih aktera, u specifičnom društvenom kontekstu i u odnosu na ostale
organizacije zadužene za upravljanje zaštićenim područjima prirode (ZPP) u Srbiji.
METODOLOŠKI OKVIR
U radu se pristupa sekundarnoj analizi rezultata empirijskog istraživanja kapaciteta za upravljanje
zaštićenim područjima prirode, obavljenog 2011. godine, sa ciljem sagledavanja odlika upravljanja SRPZ
u odnosu na preostala obuhvaćena ZPP u Srbiji. U istraživanju je primenjena metodološka aparatura
društvenih istraživanja, uz izbor deskriptivne metode i tehnika analize dokumentacije, intervjuisanja i
anketiranja. Reč je o kombinovanim kvantitativno – kvaltativnim tehnikama i načinu obrade podataka,
sa preovlađujućim karakteristikama kvalitativnog metodološkog pristupa.
Istraživanju ključnog fenomena – kapaciteta za upravljanje ZPP - pristupa se na tri nivoa –
individualnom, organizacijskom i društvenom, primenom i prilagođavanjem modela za istraživanje
kapaciteta, razvijenog pod okriljem UNDP-a (Colville,J.(ed.),2008).
Za potrebe istraživanja su sačinjeni upitnici za anketiranje rukovodilaca (individualni nivo) i
osoblja (organizacijski nivo) ZPP, zatim podsetnik za polustruktuirani intervju sa rukovodećim kadrom
odabranih područja čija je studija slučaja preduzeta (među kojima i SRPZ). U istraživanju je primenjena
i uporedna analiza podataka prikupljenih ponovljenim intervjuisanjem upravnika SRPZ 2017. godine
i rezultata intervjuisanja 2011. godine.Kao deo sagledavanja društvenog konteksta – odnosno podrške
okruženja upravljanju ZPP u Srbiji, preduzeto je i anketiranje nezavisnih eksperata, za šta je sačinjen
Instrument za eksternu procenu kapaciteta ZPP (Orlović – Lovren,2011).
Uzorkom istraživanja obuhvaćena su područja iz sledećih kategorija: nacionalni park, specijalni
rezervat prirode, park prirode i predeo izuzetnih odlika. Poziv za učećše u istraživanju upućen je na
adrese 21 organizacije, od kojih se odazvalo 15, odgovornih za upravljanje 25 ZPP, čiji rukovodeći
kadar i predstavnici osoblja su anketirani pomenutim instrumentima za procenu individualnih i
organizacijskih kapaciteta za upravljanje ZPP (pregled obuhvaćenih područja u prilogu, Tabela 1).Za
potrebe studije slučaja, izabrana su četiri ZPP: dva nacionalna parka – Kopaonik i Fruška gora i
dva specijalna rezervata prirode, Zasavica i Klisura reke Trešnjice i u njima obavljeni intervjui sa
odgovornim osobama. U ovom radu ćemo predstaviti samo rezultate intervjuisanja upravnika SRPZ,
uz poređenje sa ponovljenim intervjuom 2017. godine.
Najzad, upitnikom za eksternu procenu stručnjaka iz institucija i organizacija koje nisu direktni
upravljači, odnosno rade kao nezavisni konsultanti ili članovi nevladinih organizacija, obuhvaćeno je
deset, od ukupno petnaest kontaktiranih osoba.
204
KONCEPTUALNI OKVIR
U skladu sa društvenim okolnostima i strateškim trendovima, koncept ZZP u svetu se menja – od
XIX veka i divljenja lepoti prirode uz centralizovanu brigu o njenim vrednostima - bez učešća šire
javnosti - preko ključnih pomaka podstaknutih nakon 70-tih godina XX veka, donošenjem Svetske
strategije zaštite IUCN-a i UNESCO Programa „Čovek i biosfera“, do istorijskog Samita o životnoj
sredini i razvoju u Riu 1992. godine i uticaja na integraciju koncepta održivog razvoja i aktivnog
učešća u zaštiti i upravljanju ZPP.(Gebhard.,2005). Uporedo sa tim, pristupi upravljanju ZPP se kreću
od statičkog, konzervativnog, segregativnog, koji u fokusu ima pre svega prirodne vrednosti i omeđeno
područje, starajući se o njemu na osnovu formalnih zaduženja i pravila, ka integrativnim pristupima,
koji ZPP posmatraju u kontekstu prirodnog i društvenog okruženja, uključujući i ostale aktere u ovu
delatnost.
Suštinski, odluka o uspostavljanju ZPP se donosi prevashodno zbog očuvanja prirodnih retkosti,
ekosistema, biološkog i geološkog, kao i predeonog diverziteta. Međutim, sve aktuelnije funkcije ZPP
vide se u pružanju „ekosistemskih usluga”,koje se ogledaju u: obezbeđenju resursa za život, regulaciji,
potpornim funkcijama i kulturnim aspektima (prema:Dudley,2008 str.9).Razvijajući i podržavajući
sisteme ZPP, države bi trebalo da doprinose ne samo zaštiti prirode već i potencijalnom lokalnom i
regionalnom razvoju u svim oblastima.
U nastojanju da se potpomogne ova, sve kompleksnija delatnost, međunarodne organizacije, na
čelu sa Međunarodnom Unijom za zaštitu prirode (IUCN), rade na uspostavljanju standarda upravljanja.
Reflektujući vreme u kojima su razvijani (devedesetih godina XX veka), odnosno menadžerski pristup
upravljanju ZPP, oni su usmereni pre svega ka definisanju i ostvarenju ciljeva zaštite, bez obzira na
aktere. U novije vreme, fokus se pomera ka tipovima upravljanja (“governance”), u odnosu na to ko nosi
odgovornost i kakve su relacije među akterima. Prema tome, upravljači se generalno grupišu na one
u državnoj svojini, asocijaciju nekoliko organizacija (zajedničko upravljanje), privatna – među kojima
nevladine, profitne organizacije kao i indivdualni vlasnici i one koje pripadaju lokalnoj zajednici –
starosedelačko i lokalno stanovništvo (Borrini, Kothari,Oviedo, 2004.)
Kada je u pitanju SRPZ, prema ciljevima zaštite, ovo ZPP pripada kategoriji IV, dok prema raspodeli
odgovornosti, upravljač spada u kategoriju “privatno”, u kojoj se nalaze nevladine organizacije (Tabela
br.2 u Prilogu).
Ovi trendovi deluju i na zahteve prema upravlja;ima ZPP. Kao što su ZPP prestala da budu samo
rezervoari prirodnih resursa i„“zabrani” za posetioce i ekonomske aktivnosti, tako su i menadžeri,
odnosno rukovodioci organizacija koje upravljaju ZPP, uveliko prestali da se regrutuju isključivo
iz redova eksperata za prirodne nauke. Pod okriljem IUCN se razvijaju preporuke u pravcu jačanja
kapaciteta za upravljanje ZPP na institucionalnom i socijalnom nivou u sledećim pravcima:
• Uspostavljanje i podrška institucijama sa adekvatnim resursima da primenjuju planove
i strategije za upravljanje ZPP – putem jačanja osvešćenosti i opšte podrške zaštićenim
područjima, kao i usklađenja postojeće legilsative, politike, planskih i instrumenata
upravljanja;
• Razvoj podsticajnog okruženja kroz snažan pravni i okvir politike i društveno priznanje
koristi od zaštićenih područja, vrednosti dobara i usluga koje ona nude, promovišući lokalno
« vlasništvo » nad njima i održivost jačanja kapaciteta – kroz partnerstva zasnovana na
uzajamno usaglašenim potrebama i prioritetima (IUCN,2004.)
Prevazilažeje uže “ekspertskog” stila upravljanja ZPP naravno ne isključuje saradnju sa naučno
– istraživačkim i obrazovnim institucijama i organizacijama čije učešće je od značaja i u neophodnoj
profesionalizaciji osoblja i usavršavanju rukovodilaca. Uključivanje lokalnih resursa i u istraživaje i u
razmenu znanja je od ključne važnosti za efektivno, adaptivno i participativno upravljanje, kakvo se
danas očekuje i promoviše.
205
ANALIZA REZULTATA ISTRAŽIVANJA
Društveni kontekst razvoja kapaciteta za upravljanje SRPZ
Za potrebe ovog rada, iz niza različitih aspekata društvenog konteksta, biće izdvojene samo
osnovne odlike lokalnog okruženja SRPZ i statusa organizacije. Takođe, iz širih rezultata ekspertskih
procena, biće predstavljene one koje se odnose na činioce funkcionisanja sistema ZPP i podršku
zajednce njihovom radu. One čine okvir i za razumevanje karakteristika i mogućnosti upravljanja
SRPZ, kao dela tog sistema.
U neposrednoj blizini gradskog naselja Sremska Mitrovica, SRPZ okružuje sedam sela i dva
sela koja pripadaju opštini Bogatić. Ukupan broj stanovnika iznosi 15876 (Plan upravljanja SRZP
2012-2022).Pored industrijske proizvodnje (celuloze i papira, kao i hrane) u Sremskoj Mitrovici, u
selima je razvijena poljoprivreda, pre svega uzgajanje kultura na zemljištu vrhunskog kvaliteta. U
okviru stočarske proizvodnje, najzastupljenije je svinjogojstvo. Rezervat prirode svojom proizvodnjom
autohtonih starih rasa, poput mangulice – sremske crne lase, podolskog govečeta i balkanskog magarca,
doprinosi ne samo sopstvenoj održivoj ekonomiji već predstavlja i primer meštanima čije bi prelaženje
na uzgoj ovih sorti doprinelo i smanjenju delovanja ugrožavajućih faktora na održanje ekosistema
Zasavice. Oko 60 posto ukupnog zemljišta pripada privatnim vlasnicima (prema: Simić i dr., 2005;
Plan upravljanja 2012-2022).
Jedan od osnovnih konflikata u upravljanju SRPZ leži u različitim potrebama poljoprivrednika
i zaštite biodiverziteta kada je reč o usklađivanju vodnog režima. Ovi i drugi problemi i pitanja
istovremene zaštite i podsticaja na lokalni razvoj i turističke aktivnosti, zahtevaju permanentnu
stručnu i podršku državnih organa, kao i kapacitete za izradu projekata i uključivanje meštana u proces
odlučivanja o pitanjima od zajedničkog interesa.
Sa tradicijom najstarije ekološke organizacije u Srbiji i uspesima u pošumljavanju i širenju
ekološke svesti, danas je Pokret Gorana Sremske Mitrovice (PGSM) u potpunosti posvećen upravljanju
Rezervatom. .Pored njih, samo još nekoliko upravljača ZPP u Srbiji pripada nevladinom sektoru, bilo
da je reč o ekološkim organizacijama lokalnog ili nacionalnog karaktera, odnosno udruženjima (poput
udruženja lovaca).Sve zajedno, deo su šireg sistema nevladinih organizacija za zaštitu životne sredine u
Srbiji, čija je raznovrsnost i aktivnost visoko varirajuća a čiji se broj, kako se pretpostavlja, kreće do oko
pet stotina, registrovanih (http://biodiverzitet-chm.rs/institucionalni-okvir/nevladine-organizacije).
Kao ZPP sa statusom specijalnog rezervata prirode, Zasavica pripada mreži od 474 zaštićenih
područja u Srbiji, odnosno, užoj porordici od 69 rezervata prirode - strogih i specijalnih (http://www.
zzps.rs).
Sudeći prema procenama eksperata za zaštitu prirode, koji pripadaju različitim sektorima – od
državnog, preko akademskog, stručnog do nevladinog – u Srbji nedvosmisleno postoji sistem ZPP.
Elementi koji međutim u najvećoj meri utiču na upravljanje njima jesu finansijski priliv, stručnost
zaposlenih i sam način rukovođenja. Uz hronični nedostatak sredstava, smatraju oni, finansijske
poteškoće nastaju i usled nedovoljnog korišćenja raznovrsnih izvora finansiranja (npr. projektnog).
Mada opšta kvalifikovanost osoblja ZPP postoji, specifičan fond znanja i veština za upravljanje je
često nedostajući, kao i precizna raspodela dužnosti i uloga unutar organizacija za upravljanje. Upravo
navedeni problemi doprinose, prema procenjivačima, slabostima u upravljanju ZPP, u većoj meri kada
je reč o javnim preduzećima negó u nevladinim organizacijama. (Orlović-Lovren,2011).
Na pitanje da li u našoj javnosti postoji adekvatna podrška upravljanju ZPP, najveći broj eksperata
odgovara da ona izostaje ili je samo delimična, o čemu govori donja slika:
Slika 1: procena podrške upravljanju ZPP u Srbiji
• Apsolutno da: 0,00%
• Uglavnom da 21,8%
• Delimično da 32,7%
• Uglavnom ne 43,6%
• Ne 1,9%
206
Razlozi – smatraju eksperti - leže u nedovoljnoj informisanosti i obrazovanju javnosti i često
deklarativnoj političkoj i podršci donosilaca odluka, što doprinosi prenošenju odgovornosti za nepovoljna
dešavanja (problem otpada, divlje gradnje, seče šuma i sl.) na upravljače ZPP, dok je dublji uzrok zapravo
u slabostima rada sistema, neadekvatnom sankcionisanju ili strateškoj konfuziji oko prioriteta:zaštita ili
eksploatacija resursa. Na sličan način raspoređuju se i odgovori o postojanju organizovanih mogućnosti
za stručno usavršavanje zaposlenih za upravljanje ZPP, koje većina eksperata smatra nedovoljnim i
često nedostupnim ili neadekvatnim odgovarajućim profilima i potrebama zaposlenih.
ORGANIZACIJSKI I INDIVIDUALNI KAPACITETI

UPRAVLJANJA
Broj zaposlenih u organizacijama koje upravljaju ZPP varira u zavisnosti od sektora kome
pripadaju. Shodno pravilnosti da se u nevladinom sektoru javlja najmanji broj zaposlenih, ne iznenađuje
ni položaj SRPZ među najmalobrojnijim kolektivima u sistemu ZPP.PGSM u 2011. godini raspolaže sa
11 zaposlenih, raspoređenih na poslovima turizma, istraživanja, čuvarske službe i finansija. U periodu
do 2017. godine, međutim, angažovano je još 3 saradnika, u čuvarskoj službi, vizitorskom centru i
istraživačkom timu.
Prema starosnoj strukturi, upravljači ZPP raspolažu najviše sa iskusnim zaposlenima (u rasponu
od 41-50 godina), malim brojem pripravnika a odlikuje ih i minimalna fluktuacija radne snage. Prema
stanju iz 2011, SRPZ ima još stariju strukturu zaposlenih, među kojima najviše onih od 51-60, dok je
danas, prijemom novih saradnika, ova struktura donekle podmlađena.
Dok je preovlađujući broj zaposlenih u ZPP u vreme istraživanja u kategoriji osoba sa završenom
srednjom školom, uključujući i SRPZ, dotle je među prvim ljudima ovih organizacija oko 80% onih sa
stečenim visokim obrazovanjem (Orlović-Lovren,2011).
Na osnovu odgovora predstavnika ZPP uvršćenih u istraživanje, među kojima i SRPZ, više od
polovine područja ima osoblje koje poseduje formalna znanja, koja je neophodno inovirati. Planovima
za usavršavanje osoblja većina ZPP ne raspolaže, dok se, prema odgovorima predstavnika SRPZ, oni
uključuju u strateška dokumenta i sporadično primenjuju. Analizom Plana upravljanja 2012-2022, može
se uvideti da je pre reč o projekciji stručnih profila budućih saradnika, nego usavršavanju postojećih.
Tek u trećini obuhvaćenih područja, obrazovni programi namenjeni javnosti se odvijaju redovno –
što je slučaj i u Zasavici, sa programima namenjenim turistima a posebno učenicima u okviru ekskurzija
i učesnicima volonterskih kampova. Poput najvećeg broja drugih ZPP, ni u SRZP ne postoji osoba
isključivo zadužena za obrazovne programe, već je taj posao (osim npr. u JPNP Đerdap ili Tara) deo
raznovrsnih zaduženja jedne osobe ili predmet pomoći volontera i spoljnih saradnika, kao u Zasavici.
Kako potvrđuju procene efketivnosti upravljanja u više različitih zemalja, (Porej,Orlović-
Lovren,Piščević,2009: Stanciu,Steindlegger,2006),aktivnosti ZPP na obrazovanju i promociji
su nedovoljne a istovremeno visoko koreliraju sa uspešnošću upravljanja, te bi kadrovska rešenja i
aktivnosti u ovom pravcu dodatno osnažila kapacitete i PGSM i ostalih upravljača ZPP u Srbiji. Imajući
u vidu da u trenutku istraživanja, čak dve trećine ZPP koristi pre svega medije za (jednosmernu)
komunikaciju sa javnošću, ova potreba je tim jača. Takođe u trećini ZPP ne postoji (2011) vzitorski
centar, za razliku od SRPZ, gde je uspostavljen i uspešno funkcioniše Eksterni kanali komunikacije u
SRPZ sa godinama dobijaju na kvalitetu, pre svega uključivanjem meštana u zajedničko odlučivanje ili
prezentaciju problema u okviru projekata, kao i organizaciju manifestacija.
Prema procenama predstavnika jednog btoja ZPP, među kojima i SRPZ, korist od uključivanja
lokalne zajednice leži prevashodno u plasiranju njihovih lokalnih proizvoda i promocji tradicionalnog
načina života, dok se članovi zajednic uključuju u odlučivanje onda kada se smatra da za to imaju
interesa. Kako navodi upravnik SRPZ, lokalna zajednica više očekuje inicijativu za saradnju od ZPP,
207
nego što je sama pokazuje (Orlović-Lovren,2011).
Posmatrajući aktivnosti rukovodilaca, u većini ZPP se one odnose pre na planiranje i obezbeđenje
finansija nego na brigu o obrazovanju, ljudskim resursima i komunikaciji. Za razliku od većih
organizacija u javnom sektoru, neposredni odnosi u malim nevladinim organizacijama kakva je PGSM,
sudeći po odgovorima rukovodioca, doprinose i njegovom učešću u svim segmentima upravljanja –
osim u pojedinim specifičnim naučno istraživačkim aktivnostima. Kada je reč o strateškom planiranju,
u tome, prema izjavama osoblja i rukovodioca, učestvuju on i stručni saradnik, dok je za potrebe
naučnih i primenjenih istraživanja saradnja sa stručnim i naučnim institucijama ocenjena kao veoma
uspešna i kontinuirana.
Upitani da procene svoje veštine i potrebe za njihovim unapređenjem, rukovodioci ZPP smatraju
da su im najrazvijenije one u donošenju odluka i izveštavanju, a največa potreba za usavršavanjem
se vidi u domenu interpersonanih, liderskih i veština razvijanja projekata. (Orlović Lovren,2013).To
uključuje i komunikacijske veštine, među kojima je učenje stranih jezika - što je ujedno i najizraženija
potreba, prema samoproceni, upravnika SRPZ.
Kako na organizacijskom, tako i na individualnom nivou, u PGSM je izražena spremnost na
promene, što predstavlja dobru osnovu za primenu adaptivnog pristupa upravljanju ZPP.
Kako proističe iz rezultata intervjuisanja (2011 i 2017), procene prvog čoveka PGSM potvrđuju
da je finansijski problem i to prevashodno vezan za nadoknadu redovnih tekućih troškova i dalje
jedan od ključnih u funkcionisanju ovog ZPP. Pozitivni aspekti leže u porastu finansijske podrške od
strane lokalnih vlasti, pored nadležnih ministartsava, kao i u kontinuiranom projektnom finansiranju
delatnosti. Porast samoodrživosti u finansiranju vidi se i kroz ostvarenje željenog cilja u budućnosti –
dalje osmišljavanje i plasman sopstvenih proizvoda.
Projektni angažman upravnika i osoblja SRPZ ne donosi samo finansijsku, već dobit od unapređenja
zaštite i razmene informacija i znanja – kako sa saradnicima tako i lokalnim stanovništvom. Kroz
saradnju sa domaćim i međunarodnim ekspertima, smatra upravnik, nastaju i strateška dokumenta i
pomaci poput razvoja vizitorskog centra i komunikacije sa posetiocima i lokalnim stanovništvom.
Sudeći prema rezultatima obavljenog intervjua (2011,2017), lična i kolektivna snaga u upravljanju
SRPZ leži očigledno u „dobroj ideji i upornosti da se ona ostvari“, entuzijazmu i ljubavi prema ovoj
delatnosti. Uspesi su u dobroj meri, smatra upravnik, zasnovani na istraženosti i promociji ovog
područja, kao i koracima u njegovom uređenju. Budući uspesi neophodno bi trebalo da budu protkani
procesom učenja - ne samo u formalnom obrazovanju („jer ja danas znam od koje vode može sir da
bude“), već u stalnoj otvorenosti za saznavanje, kroz iskustva drugih, studijske posete, saradnju sa
stručnjacima. Takođe, budućnost je svetlija, smatra sagovornik, uz permanentne obrazovne programe,
najpre za mlade:“... Ja bih želeo da imamo stotine kampova za mlade. Popravićemo odnos prema prirodi
samo kada budemo finansirali takve programe. Ovaj prostor treba sistematski koristiti uz podršku
države, za edukaciju, edukaciju i edukaciju – na raznim nivoima.” (Orlović-Lovren,2011).
ZAKLJUČCI I POGLED UNAPRED

Sa promenom percepcije ZPP i pristupa u upravljanju njima, otvaraju se nove mogućnosti – kako
u pogledu mehanizama za ostvarenje ciljeva zaštite, tako i u pogledu podele odgovornosti. Stvaranjem
prostora nevladinim organizacijama za preizimanje uloge upravljača načinjen je tek prvi korak
u demokratizaciji ovog procesa. Malobrojne i sa nedovoljnim kapacitetima u svakom pogledu – od
ljudskih, finansijskih do infrastrukturnih i obrazovnih – one mogu imati ograničene domete ukoliko
nisu podržane sistemski i kontinuirano. Prema predstavljenim nalazima istraživanja organizacijskih
aspekata za upravljanje ZPP, PGSM umnogome deli poteškoće drugih upravljača kako u zemlji, tako i
u regionu – pre svega finansijske i kadrovske. Takođe, sukobljeni interesi, različitog karaktera ali uvek
prisutni, sastavni su deo problema ovde kao i u drugim područjima. Istraživanje izazova u upravljanju
evropskim ZPP, potvrđuje da je najkrupniji u uspostavljanju saradnje sa lokalnim stanovništvom, a
posebno u obezbeđenju njihove participacije u projektima, razumevanja koristi koje mogu imati od ZPP
208
i rešavanja konflikata (prema Lamparelo,2005).
Uprkos tome, rezultati istraživanja pokazuju da, prema organizacijskim kapacitetima, SRPZ
zauzima peto mesto – odmah iza javnih preduzeća za upravljanje NP Fruška Gora, Đerdap, Tara i JP
Vojvodinašume. Među činiocima koji doprinose ovakvom poretku, izdvajaju se sledeći: raznovrsnost
izvora finansiranja, doprinos ekonomskom razvoju zajednice i ispunjavanje preuzetih obaveza, zatim
sprovođenje adekvatne zaštite resursa (prirodnih i kulturnih), održavanje unutrašnjeg reda i doživljaj
podrške javnosti (uključujući i samopercepciju ugleda). Jaki organizacijski kapaciteti za upravljanje
ZPP teško se, izgleda, mogu dostići bez snažne podrške društva ali i sopstvenog aktivizma – kako na
planu zaštite tako i (institucionalnog i lokalnog) razvoja.
Izlaženjem iz užeg lokalnog okvira ne samo po popularnosti, već i pridobijanju podrške (finansijske,
infrastrukturne, u razvoju projekata i istraživanjima), SRPZ je u dvadesetogodišnjem periodu izrasla
u “najistraženije, najuređenije i najpoznatije” područje (prema rečima upravnika). “Dobre ideje i
upornost”, entuzijazam i negovanje prijatelja Zasavice, uz menadžersko i političko iskustvo, okupljanje
i obrazovanje mladih – verovatno su među glavnim sastojcima ovog specifičnog recepta za uspeh.
Među važnim “začinima” prednjače svakako kontinuirano dobri odnosi sa lokalnom samoupravom i
unapređivani odnosi sa nadležnim organima na nacionalnom nivou, uz neprekinutu saradnju sa naučno
istraživačkim institucijama. Prepoznavanje i promovisanje lokalnih vrednosti, u turističke i opšte
ekonomske svrhe, svakako daju poseban ukus “specijalitetu Zasavica”. Bogata iskustva iz ovih procesa
čine izvor iz koga od PGSM možemo mnogo učiti.
Šta su lekcije koje bi za upravljanje SRPZ u budućnosti mogle biti od koristi? Polazeći od onih kojima
su skloni sami zaposleni na osnovu procena u ovom istraživanju, reč je o usavšavanju komunikacijskih
veštna i mehanizama i praktičnim uvidima u iskustva drugih ZPP. Kako smo mogli zaključiti iz srodnih
analiza, kapaciteti za upravljanje ne rastu samo sa brojnošću zaposlenih i finansijama, već sistemskim
planiranjem, koje uključuje i usavršavanje kadra i obrazovne usluge za javnost.
Pošto učenje, kažu, počinje od lokalne zajednice i njoj se vraća, možda još neiskorišćeni izvori
saradnje leže u saznavanju potreba neposrednog okruženja i iznalaženju mehanizama kojima će se i
oni pokrenuti da iniciraju, umesto da “očekuju od upravljača da inicira” zajedničke projekte. Prema
pominjanim nalazima i u drugim sredinama, u većini ZPP je neophodno dalje razvjati umeća da se
vrednosti i ciljevi zaštite „prevedu sa stručnog na lak i praktičan jezik” kako bi se obezbedilo ovo
razumevanje i saradnja (Lamparelo,2005;Mehers,2004).
Kako projektuje i Plan upravljanja SRPZ, osvešćivanju potreba, načina saradnje i još boljoj
interakciji sa okruženjem, doprinelo bi formiranje odbora zainteresovanih strana, savetodavnih stručnih
tela i sličnih oblika participacije aktera u zaštiti i razvoju Zasavice. Očekivani efekti bi svakako bili
povoljni po zaštitu, ekonomski razvoj ali i ukupno jačanje društvene podrške – koja, kako se pokazalo,
ima organske veze sa rastom kapaciteta za upravljanje zaštićenim područjem.
LITERATURA
1. Borrini – Feyerabend,G.,Kothari,A. and Oviedo,G.(2004). Indigenous and local communities and Protected areas –
Toward Equity and Enhanced Conservation.Gland and Cambridge:IUCN.
2. Colville,J.(ed.)(2008).UNDP Practice Note: Capacity Assessment, New York:UNDP
3. Developing the Capacity to Manage Protected Areas, Recommendations from the V WCPA Congress in Durban South
Africa (2004), IUCN (www.iucn.org)
4. Dudley,N.(Ed.)(2008).Guidelines for Applying Protected Area Management Categories, Gland, Switzerland: IUCN
5. Gebhard,K.(2005). The Potential of CBD-Based Tourism Development for Protected Areas
6. – A case study from Serbia and Montenegro - diploma work, Germany: Ruprecht-Karls-University of Heiderberg
7. Lamparelo,R(2005). Protected Area Management Training: Exploratory Analysis on the Training. Supply and Demand,
CEC/WCLN Report: IUCN.
8. M.Mehers,G.,ed.(2004). Achieving Environmental Objectives:The role and value of Communication, Education,
Participation and Awareness (CEPA) in Conventions and Agreements in Europe:IUCN.
9. Orlović-Lovren,V.(2013). Learning and Capacity Development for Protected Area Management, in
Getzner,M.,Jungmeier,M.,Protected Areas in Focus: Analysis and Evaluation.Klagenfurt: Verlag Johannes Heyn. pp.87-
97.
10. Orlović-Lovren,V.(2011). Obrazovanje odraslih i razvoj kapaciteta za održivo upravljanje zaštićenim područjima.
209
Beograd: Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu (doktorska disertacija)
11. Plan upravljanja Specijalnim rezervatom prirode Zasavica 2012-2022,http://www.zasavica.org.rs
12. Porej,D.,Pišćević, N.i Orlović,L.V. (2009). Izveštaj o proceni efektivnosti upravljanja zaštićenim područjima u Srbiji
korišćenjem RAPPAM metodologije. Beograd: Ministarstvo zaštite životne sredine i prostornog planiranja.
13. Simić,S i dr. (2005). Razvoj metodologije i plana upravljanja turizmom za Specijalni rezervat prirode Zasavica – Srbija i
Crna Gora:UNE
14. Stanciu, E and Steindlegger, G .(ed). (2006). Report on Implementation of RAPPAm Methodology in Romania. Gland:
WWF.
15. Zakon o zaštiti prirode Srbije, Sl.glasnik 36/2009. i 88/2010
PRILOG
Tabela br. 1: Organizacije i ZPP obuhvaćeni uzorkom istraživanja
Redni
Vrsta i naziv zaštićenog područja Upravljač
broj
1. Nacionalni park Fruška gora JP NP Fruška gora
2. Nacionalni park Kopaonik JP NP Kopaonik
3. Nacionalni park Đerdap JP NP Đerdap
4. Nacionalni park Tara JP NP Tara
5. Nacionalni park Šar planina JP NP Šar planina
SRP Jelašnička klisura

SRP Lazarev kanjon
PIO Lepterija – Sokograd
6. JP Srbijašume
PP Sićevačka klisura
PP Golija
PP Stara planina
SRP Koviljsko- petrovaradinski rit

7. JP Vojvodinašume
8. SRP Klisura reke Trešnjice Natura – Centar za prirodne resurse
9. SRP Uvac Rezervat Uvac d.o.o
10. SRP Slano Kopovo Lovačko društvo Novi Bečej
11. SRP Zasavica Pokret gorana Sremska Mitrovica
12. PIO Dolina Pčinje Pravoslavna eparhija vranjska
13. PIO Ovčarsko- kablarska klisura JU Turistička organizacija Čačak
Direkcija za građevinsko zemljište i puteve opštine

14. PIO Vlasina
Surdulica
15. PP Vršačke planine JP Varoš
210
Tabela br.2: Matrica karakteristika ZZP s obzirom na ciljeve i tipove upravljanja
ZPP kojima
Tip upravljanja ZPP kojima upravlja država Zajedničko upravljanje ZPP Privatna ZPP upravlja zajednica
(ZZPP)
Org. koju
Lokalna Zejedničko
Nacionalno država Kolaborativno NVO,
agencija ili Prekogranično – Individualni Profitne Lokalno
ministarstvo delegira – više univerzitet Starosedelačko stanovništvo
predstavništvo upravljanje upravljačko vlasnik oorgorganizacije stanovništvo
– agencija da organizacija i sl.
ministarstva telo
upravlja
Ciljevi
211
upravljanja /
IUCNKat.
I Strogi prir.
rezerv.
II Nac.park
IIISpom.pr.
IVUpr.
staništem- SRPZ
vrstom
V Zašt. Predeo
VI ZPP sa održ.
korišć. resursa
Prema: Borrini, Kothari,Oviedo,2004.

SEKCIJA:
OSTALE NEKATEGORISANE OBLASTI
21.GODINA PRIRODNJAČKE ZBIRKE
REZERVATA ZASAVICA
SA AKCENTOM NA FAUNU VERTEBRATA
Stanković Mihajlo1, Slađana Đorđević2
Rezime: Formiranje prirodnjačke zbirke rezervata započeto je 1996. godine, sa prvim terenskim
istraživanjima flore i faune, čije popunjavanje traje i danas. Fond prirodnjačke zbirke rezervata
obuhvata sledeće delove: Paleontološko-geološki deo i biološki deo. U paleontološko-petrološku
zbirku je deponovano 50-ak primeraka minerala, stena i fosila sa prostora razervata i okoline (delovi
skeleta sisara kvartarne faune, ostatci ljuštura školjki, puževa i drugih slatkovodnih ili marinskih
beskičmenjaka u sedimentima, delovi stabla u mulju ili tresetu, kao i komadi minerala i stena. Biološki
deo zbirke obuhvata: Mikološku sa 111 primeraka gljiva u etanolu; Botaničku sa 2500-3000 eksikata
herbarskog materijala i 82 bočice i flakona sa tečnim preparatima biljaka i algi i Zološku u koju ubrajamo:
Ihtiološku sa 35 uzorka u etanolu i suvi preparati od 19 vrsta riba, a za tri vrste (Neogobius fluviatilis,
Gobio albipinnatum i Barbus peloponesus) su ovo jedini podaci za rezervat; Batrahološku sa 28 uzorka
u etanolu sa jedinim primerkom vrste Rana temporaria u rezervatu; Herpetološku sa 23 uzorka u
etanolu i suvi preparati (oklopi,svlakovi) od 10 vrsta reptila sa nađenim crnim (melano) primerkom
Vipera berus bosniensis; Ornitološku sa 8 primeraka prepariranih ptica u okviru 7 vrsta; Mamološku
sa 20 eksponata preparirani primerci, glava sa rogovima, lobanje, gnezda glodara i tečni preparati
u okviru 16 vrsta; Entomološku sa 8 entomoloških kutija gde je raspoređen prikupljeni entomološki
materijal i Zbirku ostalih beskičmenjaka sa oko 300 bočica i flakona sa tečnim preparatima u etanolu i
jedan manji deo su suvi preparati.
Ključne reči: prirodnjačka zbirka, rezervat Zasavica, paleontološko-geološki deo i biološki deo.
Summary: With the formation of a natural reserve collection started in 1996., with the first field
research and whose filling lasts even today. The collection contains dry and liquid preparations. The
fund of the natural reserve collection includes the following parts: Paleontological and geological part
and biological part. In the paleontological-petrological collection, 50 pieces of minerals, rocks and
fossils from the area of rice and environment are deposited, which are: parts of the skeleton of the atlas
mammoth (Mammuthus sp.), The remains of shells of shells (Bivalvia), snails (Gastropoda) and other
freshwater or marine invertebrates in sediments (silt, clay, rock), parts of the tree in the sludge or peat and
peat alone, as well as minerals and rocks. The biological part of the collection includes: a mycological
collection containing 111 samples of fungi in ethanol; 2500-3000 herbaceous materials and 82 vials and
flasks with liquid plants of plants and algae and Zoological collection: Ihtiological collection with 35
samples in ethanol and dry products of 19 species of fish, and for three species (Neogobius fluviatilis,
Gobio albipinnatum and Barbus peloponesus) are the only data for the reserve; Batrachological
collection with 28 samples in ethanol with the only specimen of the species Rana temporaria in
the reserve; Herpetological collection with 23 samples in ethanol and dry preparations (shells) of 10
species of reptiles with found black (melanis snike) Vipera berus bosniensis; Ornithological collection
with 8 specimens of prepared birds in 7 species; Mammological collection with 20 exhibits prepared
whole specimens, head with horns, skulls, rodents nests and liquid preparations within 16 species;
Entomological collection with 8 entomological boxes where the collected entomological material and
the collection of other invertebrates with about 300 bottles and flacons with liquid preparations in
ethanol and a smaller part are dry preparations.
Key words: Natural collection, Zasavica Reserve, Paleontological-geological part, Biological part
1 Pokret gorana Srem.Mitrovica-SRP Zasavica

2 Poljoprivredni fakultet,Univerziteta u Beogradu
215
UVOD
Muzej je bilo koja organizovana aktivnost koja se bavi kulturnim i prirodnim nasleđen i ima zadatak
da prikuplja, čuva, istražuje i prezentuje javnosti informacije. Kod kulturno-istorijskih i arheoloških
muzeja predmeti se zovu artefakti dok kod prirodnjačkih to su eksponati ili primerci. Zbirka muzejskih
predmeta predstavlja celinu manjeg ili većeg obima, uglavnom srodnih po materijalu, obradi ili nameni.
Zbirke se formiraju iz različitih razloga a najčešći su iz radoznalosti, strasti prema prošlosti ili prirodi,
verskih pobuda, sujete (želja za posedovanjem), tržišta (preprodaja) i sl. Muzeje možemo podeliti na
opšte (multidisciplinarne) i specijalizovane (koji imaju jednu tematsku celinu koju obrađuju). Prema
nivou vlasništva muzeji se dele na državne (narodni muzeji), u vlasništvu lokalnih vlasti i u vlasništvu
udruženja, korporacija i sl. Zbirke mogu biti privatne (privatni muzeji) i društvene tj.državne koje su
pod ingerencijom lokalne samouprave, pokrajine ili republike. Muzeji bilo da su privatni ili državni
podležu odredbama Zakona o kulturi u kome se reguliše i pitanje muzeja u Srbiji (Sl. glasnik RS
br. 72/09, 13/16 , 30/16 - ispravka). Svaki muzej dužan je da vodi računa o pokretnim i nepokretnim
stvarima od nacionalnog ili međunarodnog značaja bilo da su u muzejskoj zbirci ili depou (pokretne
stvari) ili na otvorenom kao postavka (spomenici, skulpture i sl.) ili arheološki, paleontološki, geološki,
biološki lokaliteti (kao nepokretni deo). U prirodnjačkom smislu pokretne stvari su svi eksponati koji
su izneti iz svog prirodnog okružrenja, a nepokretne stvari su najčešće geološki ili paleontološki profili
koji su ugrađeni u veću stensku masu npr. brda, litice i sl. ali i Nacionalni parkovi, rezervati, Botaničke
bašte i dr.
Pojam muzejska građa podrazumeva sve vrste predmeta koje se sakupljaju, opisuju i prezentuju bilo
da su prirodna ili kulturno-istorijska dobra kao deo nacionalne ili opšte civilizacijske baštine. Muzejsku
građu čine predmeti koji se organizuju u zbirke prema raznim kriterijumima. U muzejsku građu
ubrajaju se pokretne i nepokretne stvari od umetničkog, istorijskog, paleontološkog, antropološkog,
prirodnjačkog i naučnog značaja.
Svrha prikupljanja muzejske građe je da služi sadašnjem i budućem interesu istraživanja, zaštite i
prezentacije širem krugu interesenata. Sakupljanjem građe za zbirke može biti na razne načine. Jedan
od načina je doniranje ili poklanjanje predmeta ili cele zborke. Isto tako novi eksponati se mogu nabaviti
otkupom, razmenom ili terenskim istraživanjem. Svaki materijal koji se unese u zbirku mora da bude
zaveden u inventarnu knjigu sa svim potrebnim osnovnim (datum, lokalitet, legator, determinisao,
naziv i opis predmeta ili preparata) i dodatnim podacima (način prepariranja, dimenzije preparata, i
dr.). Tako obrađeni materijal se čuva ili u depou muzeja koji je obično nedostupan posetiocima i služi
za naučno-istraživački rad ili se postavlja u zbirke za izlaganje u izložbeni prostor (Maroević,1993).
Važan segment u naučno-istraživačkom radu svakog zaštićenog područja su studijske prirodnjačke
zbirke, koje predstavljaju značajnu naučnu, istorijsku i arhivsku građu tog područja. U njoj se čuva
značajan i vredan naučni material koji dokazuje prisustvo određenih vrsta i populacija na tom
području, a sa istorijskog aspekta je značajno jer se tu čuvaju i vrste koje su u međuvremenu iščezle
ili se retko sreću na terenu. To je značajna građa za razne uporedne analize, evoluciona istraživanja,
morfo-anatomska i genetička istraživanja na vrstama i populacijama. Pored naučne vrednosti zbirke
imaju i edukativnu ulogu kako opštih posetilaca, tako i mladih stručnjaka i naučnika. Svi preparati u
bilo kojoj zbirci da bi bili naučno validni moraju da imaju sledeće podatke: naziv (latinski) vrste, datum
sakupljanja, lokalitet, stanište, legator i ko je determinisao primerak.
Postoji dva načina prepariranja u prirodnjačkim zbirkama i to: suvi i tečni preparati. Pod suvim
preparatom podrazumevamo sve primerke koji su dehidrirani, presovani, punjeni primerci (životinje),
osteološki material (delovi skeletal i lobanje), dermo preparati i dr. Tečni preparati predstavljaju
primerke potopljene u određenu supstancu (etanol, formalin, glycerin i sl.) da se konzerviraju i tako se
čuvaju u adekvatnim posudama.
Fond studijske prirodnjačke zbirke rezervata Zasavica obuhvata sledeće delove: Paleontološko-
geološki deo i biološki deo koji obuhvata: Mikološku zbirku, Botaničku zbirku i Zološku zbirku u
koju ubrajamo: Ihtiološku zbirku, Batrahološku zbirku, Herpetološku zbirku, Ornitološku zbirku,
Mamološku zbirku, Entomološku zbirku i Zbirku ostalih beskičmenjaka. U zbirci rezervata zastupljeni
216
su suvi i tečni preparati.
U ovom radu detaljnije su obrađeni eksponati kičmenjaka u studijskoj prirodnjačkoj zbirci
rezervata prema grupama, jer je to za sad najsređeniji deo zbirke.

Metodologija koja je ovde primenjena sastoji se u popisivanju eksponata i njihovih osnovnih
podataka koji su kasnije poređani prema sistematskoj pripadnosti. Za herbarski, algološki i paleontološki
material i zbirke koje se odnose na faunu invertebrate dat je samo ukupnan broj primeraka iz razloga što
dobar deo materijala nije determinisan. Deo materijala koji se čuva u zbirci su suvi preparati i uzorci
(herbarijum, dermo i osteološki material, preparirane (punjene) životinje (ptice, sisari), entomološki
material, plodovi, gale, ljušture, oklopi, gnezda ptica ili insekata i sl.), dok znatan deo su tečni preparatu
najšešće u etanolu (uzorci riba, vodozemaca, gmizavaca, manjnih sisara (glodari, bubojedi, slepi miševi)
i najveći deo uzoraka faune invertebrata). Prepariranje sve osim punjenih životinja radi naš stručni
saradnik dok prepariranje ptica i sisara nam radi profesionalni preparator u Pokrajinskom zavodu za
zaštitu prirode u Novom Sadu.
Za proteklih 21 godinu u studijskoj prirodnjačkoj zbirci rezervata deponovan je sledeći materijal:
Paleontološko-petrološka zbirka- obuhvata nađeni paleontološki i geološki materijal (minerali
i stene) na prostoru razervata i u neposrednoj okolini. U ovu zbirku je ukupno deponovano 50-ak
primeraka.
Paleontološki deo zbirke možemo podeliti u tri dela i to: zbirku kvartarnih kičmenjaka, zbirku
makrofaune beskičmenjaka i paleobotanička zbirka.
Zbirku kvartarnih kičmenjaka čine delovi skeleta sisara kvartarne faune i ovaj deo zbirke poseduje
jedan eksponat a to je atlas mamuta (Mammuthus sp.) (Slika 1) nađen prilikom kopanja šljunka u Crnoj
bari kod Jovače. Pregledom određenih parametara i upoređivanjem izmerenih vrednosti dužine i širine
atlasa, dobijena vrednost je 1,7 do 1,8 što je između vrste Mammuthus primigenius (Blumenbach) i
Mammuthus trogontherii Pohlig., s obzirom da postoje i prelazne forme odlučili smo da eksponat ipak
obeležimo sa Mammuthus sp.
Zbirku makrofaune beskičmenjaka čine ostatci ljuštura školjki (Bivalvia), puževa (Gastropoda)
i drugih slatkovodnih ili marinskih beskičmenjaka u krečnjaku i drugim sedimentima (mulj, glina,
i sl.), i u ovoj zbirci ima oko desetak komada krečnjaka i drugog materiala sa ostatcima marinske ili
slatkovodne faune (Slika 2).
Paleobotaničku zbirku čine delovi stabla nađenih u mulju i tresetu i uzorci tresetišta (Slika 3).
Petrološki deo zbirke sadrži nađene komade minerala i stena (sedimentne, metamorfne i
magmatske) u aluvijalnom nanosu Save ili Drine tokom radova na terenu (kopanja) ili kao posledica
hidroerozije (Slika 4). U ovoj zbirci se nalazi i jedna kutija sa prosejanim frakcijama aluvijalnog nanosa
iz jednog izvora na samoj obali Zasavice.
217
Sl.1.Atlas mamuta (Mammuthus sp.) Sl.2.fosili makrofaune beskičmenjaka
Sl.3.delovi stabla iz mulja ili treseta i uzorci treseta
Sl.4 Petrološki deo zbirke
Mikološka zbirka- poseduje ukupno deponovano 111 primeraka tečnih preparata gljiva u etanolu.
Botanička zbirka- sastoji se od prikupljenog herbarskog materijala ispresovanih biljaka, plodova,
grančica sa pupoljcima, uzorci algi i lišajeva i sl. Zbirka broji između 2500-3000 eksikata herbarskog
materijala i 82 bočice i flakona sa tečnim preparatima uzoraka biljaka i algi u etanolu.
218
Sl 5. Tečni preparati gljiva u etanolu
Sl.6. Herbarski materijal, uzorci biljaka i algi u etanolu i suvi uzorci delova biljaka
Zoološka zbirka- obuhvata prikupljeni kompletan materijal vezan za faunu rezervata. Zoološku
zbirku možemo podeliti u dva velika dela i to: zbirka beskičmenjaka (invertebrata) koja obuhvata
Entomološku zbirku i zbirku ostalih invertebrate, i zbirka kičmenjaka (vertebrata).
U zbirku beskičmenjaka deponovano je oko 300 bočica i flakona sa tečnim preparatima uzoraka
u etanolu i jedan manji deo su suvi preparati tj. uzorci u kutijama (kokoni, oštećenja na biljkama, gale,
legla, i sl.). Takođe u 8 entomoloških kutija je raspoređen prikupljeni entomološki materijal (fauna
insekata) sa prostora rezervata.
219
Sl.7 Zbirka beskičmenjaka (bočice i flakoni sa etanolom, uzorci u kutijama (kokoni, gale i sl.) i entomološke kutije)
220
Zbirka kičmenjaka obuhvata: Ihtiološk, Batrahološku, Herpetološku, Ornitološku i Mamološku
zbirku. U zbirku kičmenjaka ukupno je deponovano 106 primeraka tečnih i suvih preparata.
PREGLED ZBIRKE KIČMENJAKA (VERTEBRATA)

U daljem tekstu će biti analizirana i komentarisana zbirka kičmenjaka koja je i najbolje obrađena
i sređena a kompletan pregled zbirke kičmenjaka je dat u tabeli 1.
Tabela 1. Pregled zbirke kičmenjaka sa osnovnim podacima
Red Broj
SPECIES LOKALITET DATUM Legator. / Determ.
broj primeraka
PISCES
1. Banovo Polje, 26.07 1997 Stanković.M. 1
2 Umbra krameri Trebljevine 26.07 1998 Stanković.M. 1
3 Scardinius Zasavica II, 13.05 2004 Stanković.M. 1
4 erithrophthalmus Valjevac, 11.07 2000 Stanković.M. 1
Cobitis elongatea Banovo Polje, Stanković.M.
5 26.07 2007 1
reviz.Cobitis taenia izvori Sekulić.N
Salaš Noćajski, Stanković.M.
6 Cobitis taenia 13.07 2011 1
Sadžak Simić.V.
Zasavica II, Stanković.M.
7 Abramis sapa 20.07 2007 1
Valjevac, Sekulić.N
Rhodeus sericeus Zasavica II, Stanković.M.
8 24.07 2011 1
Amarus Valjevac, Simić.V.
9 Neogobius fluviatilis 05.07 2008 1
Valjevac, Simić.V.
10 Noćaj, Preseka, 19.03 2006 1
Zasavica I,
11 08.04 2005 1
Perca fluviatilis Šumareva ćup. Stanković.M.
12 Banovo Polje, izvori 26.07 2007 Simić.V. 1 juv.
13 Zasavica II, Valjevac, 21.07 2007 1
14 Noćaj, Preseka, 05.05 2005 Stanković.M. 3
Carassius auratus
15 Zasavica II, Valjevac, 20.07 2002 Simić.V. 1
Zasavica I,
16 18.05 2005 1
Esox lucius Šumareva ćup. Stanković.M.
17 Zasavica II, Valjevac, 30.05 2006 Stanković.M. 1
Radenković, Stanković.M.
18 Gobio albipinnatus 20.09 2002 1
Batar Simić.V.
19 Noćaj,Preseka, 04.05 2006 1
Zasavica II,
20 20.07 2008 1
Valjevac, Stanković.M.
Abramis brama
Zasavica II, Simić.V.
21 13.05 2007 1
Valjevac,
22 27.09 2007 1
Zasavica II,
23 21.07 2007 Stanković.M. 1
Pseudorasbora parva Valjevac,
24 20.07 2007 Simić.V. 1
Zasavica II,
25 20.07 2007 1
Valjevac,
Rutilus rutilus Zasavica I, Stanković.M.
26 03.05 2003 1
Šumareva ćup. Simić.V.
27 Radenković, Vrbovac 20.07 2007 1
Zasavica I, Stanković.M.
28 Silurus vulgaris 14.06 2007 1 juv.
Šumareva ćup. Stanković.M.
221
29 Lepomis gibosus 20.07 2007 1
Valjevac, Stanković.M.
Zasavica II,
30 07.07 2007 1
Valjevac,
Ictalurus nebulosus Stanković.M.
31 2010.god. 10 juv.
Šumareva ćup.
Stanković.M.
32 Barbus peloponesus Radenković, Batar 03.05 2004 1
Simić.V.
Stanković.M.
33 Carassius carassius Ravnje, Prekopac 22.06 2004 1
Simić.V.
Stanković.M.
34 Misgurnus fossilis Radenković, Batar 20.06 2005 1
Stanković.M.
AMPHIBIA-Caudata
Stanković.M.
1. Ravnje,Prekopac 11.08 1997 1ad.
Stanković.M.
Salamandra
salamandra Stanković.M.
2. Crna bara,Jovača 27.04 1996 1 juv.
Stanković.M.
3. 18.06 1998 1 larv.
Vrbovac Stanković.M.
4. 31.03 2000 1 juv.
Batar Stanković.M.
5. 21.07 1997 1 larv.
Valjevac Stanković.M.
Triturus vulgaris
6. 22.12 1997 1 juv.
Pačija bara Stanković.M.
Ravnje, Stanković.M.
7. 06.08 2006 1 lar.
Široka bara Stanković.M.
Ravnje, Stanković.M.
8. 07.05 1997 1 ad.
Prekopac Stanković.M.
Stanković.M.
9. Triturus dobrogicus Ravnje,Prekopac 10.09 1997 1 ad.
Stanković.M.
AMPHIBIA-Anura
Stanković.M.
1. Salaš Noćajski,Sadžak 22.08 1997 1
Stanković.M.
Rana ridibunda Mačvanska Mitrovica, Stanković.M.
2. 20.07 1996 1 ad.
Modran Stanković.M.
Stanković.M.
3. Rana temporaria Radenković,Batar 17.09 2005 1 ad.
Stanković.M.
Stanković.M.
4. Noćaj,Preseka 25.05 1998 1
Stanković.M.
Bufo viridis
5. 14.04 1998 -
kanal Stanković.M.
Banovo Polje, Stanković.M.
6. 25.08 1998 1
Panjevine Stanković.M.
Bufo bufo
7. 04.11 2005 1
Batar Stanković.M.
8. 25.06 2000 1
Vrbovac Stanković.M.
Stanković.M.
9. Ravnje,Široka bara 16.07 2010 Larve
Stanković.M.
Stanković.M.
10. Pelobates fuscus Zasavica I, fleka 01.08 2010 1 juv.
Stanković.M.
11. 30.03 2005 1
Gajića ćup. Stanković.M.
12. 23.04 2003 1 ad.
Batar Stanković.M.
Crna bara, Stanković.M.
13. Rana dalmatina 13.05 1997 1 ad.
Jovača Stanković.M.
222
14. 07.02 2008 1 ad.
Ostrovac Stanković.M.
Bombina bombina
15. 03.08 2006 1 juv.
16. Rana esc.complex 20.07 1996 1 ad.
Stanković.M.
17. Rana lessona Salaš Noćajski,Sadžak 03.08 1996 1 ad.
Stanković.M.
Stanković.M.
18. Radenković,Batar 29.07 1998 1 juv.
Stanković.M.
Hyla arborea
Stanković.M.
19. Ravnje 13.07 1998 1 ad.
Stanković.M.
REPTILIA-Testudines
Stanković.M.
1. Noćaj,Preseka 07.08 2000 1 oocit
Stanković.M.
2. 14.05 2008 1 juv.
Valjevac Stanković.M
Noćaj, Stanković.M. 2 kom.
3. 07.08 2009
Preseka Stanković.M. Oklopa
Emys orbicularis Mačvan.Mitrovica, Stanković.M.
4. 23.05 2000 1 ad.
Modran Stanković.M.
Stanković.M. 1 kom.
5. Noćaj, Preseka 27.07 2008
Stanković.M. Oklop
6. 28.07 1999 1 juv.
Kupalište Stanković.M.
Testudo hermanni Stanković.M. 1 ad
7 Ravnje, Staniševac 08.08 2008
Stanković.M. oklop
Pseudemys scripta Grujić,D.
8 Zasavica II,Valjevac 31.07 2008 Delovi oklopa
elegans Stanković,M
REPTILIA-Sauridae
Zasavica II, Stanković.M. 1 ad.
1. 10.12 2006
Turske livade Stanković.M.
Podarcis muralis
Zasavica II, Stanković.M. 1
2. 18.04 2004
Salaš Noćajski, Stanković.M. 1 juv.
3. Lacerta viridis 20.07 1996
Sadžak Stanković.M.
Ravnje, Stanković.M. 1 juv.
4. Lacerta sp. 06.08 2006
Široka bara Stanković.M.
5. 09.06 1996 1 (svlak)
Lacerta agilis
Salaš Noćajski, Stanković.M. 2 ad.
6. 20.07 1996
REPTILIA-Serpentes
Banovo Polje, Stanković.M. 1
1. 13.02 1997
Ribnjača bara Stanković.M.
Natrix natrix persa Banovo Polje, Stanković.M. 1 juv.
2. 28.08 2008
Trebljevine Stanković.M.
Radenković, Stanković.M. 1
3. 29.09 2000
Batar Stanković.M.
Zasavica I, Stanković.M. 1
4. 20.07 1996
Natrix natrix
Salaš Noćajski, Stanković.M. 1 ad.
5. 06.07 1996
Vipera berus Radenković, Stanković.M. 1 ad.
6. 26.08 2005
bosniensis melano. Batar Stanković.M.
223
Mač.Mitrovica, Stanković.M. 1 ad.
7. 25.01 1998
Modran (Bogaz) Stanković.M.
Zasavica II, Stanković.M. oocit
8. 12.06 2011
Elaphe longissimus
9 07.07 2004 1 (svlak)
Trebljevine Stanković.M.
AVES
Salaš Noćajski Nedić.Z.
1. 05.01 2002 1 ad.
(atar) Stanković.M
Phalacrocorax
pygmeus Simić.S.
2. Zasavica I 16.09 2006 1 ad.
Stanković.M
Zasavica II, Papić.S.
3. Anas plathyrrhinchos oktobar. 2002 1 ad.♂
Simić.S.
4. Gavia arctica Zasavica II 05.02 2007 1 ad.♂
Stanković.M
Zasavica II, Stanković.M
5. Recurvirostra avosetta 2008.god 1 ad.
Salaš Noćajski, Papić.S.
6. Accipiter nisus 19.12 1998 1 ad.
Sadžak Stanković.M
Salaš Noćajski Papić.S.,
7. Phaesanus colchicus 13.12 1998 1 ad.
Sadžak-Ostrovac Stanković.M
Salaš Noćajski, Papić.S.
8. Strix aluco 2000.god. 1 ad.
Sadžak Stanković.M
MAMMALIA
Papić.S.
1. Castor fiber Zasavica 22.03 2008 1 ad.
Stanković.M
Mačv.Mitrovica, Stanković.M
2. Rattus norvegicus 2002 1 ad
Modran Stanković.M
Zasavica I, Simić.S.
3. Ondatra zibethica 15.04 2002 1 ad
Šumareva ćup Stanković.M
Zasavica II, Stanković.M 1 ad
4. 12.08 2000
Turske livade Stanković.M
Erinaceus europaeus Ravnje, Stanković.M
5. 27.07 2004 Lobanja
Staniševac Paunović,M.
Ravnje, Stanković.M
6. 24.07 2007
Bostanište Stanković.M
Micromys minutes Stanković.M Gnezdo
7. Radenković, Poljansko 24.07 2007
Stanković.M
- /
8. Mačvan.Mitrovica 15.12 1998 1 ad
Stanković.M
Martes martes Stanković.M
9. Noćaj 07.01 2004 ♀ lobanja
Paunović,M.
- /
10. Sciurus vulgaris Noćaj, Preseka 2002 1 ad
Stanković.M
- /
11. Felis silvestris Ravnje 2005 1 ad
Stanković.M
Papić.S 1 ad
12. Capreolus capreolus Noćaj 1997
Stanković.M (glava)
Banovo Polje, Stanković.M 1 ad
13. Apodemus agrarius 11.04 2005
Panjevine Paunović,M.
- /
14. Ravnje 25.10 2005 1 ad
Stanković.M
Lutra lutra - /
15. Zasavica I 2006 1 ad
Stanković.M
- /
16. Meles meles Salaš Noćajski 03.01 2002 1 ad
Stanković.M
Stanković.M
17 Sorex araneus Radenković,Batar 29.08 2000 1 ad
Stanković.M
224
Zasavica II, Stanković.M
18 Microtus arvalis 04.08 2004 1 ad
Turske livade Paunović,M.
Ravnje, Stanković.M
19 Talpa europaea 23.07 1998 1 ad
Bostanište Stanković.M
Radenković, Stanković.M
20 Nyctalus noctua 08.07 1998 1 ad
Vrbovac Paunović. M.
IHTIOLOŠKA ZBIRKA
Zbirka poseduje ukupno 34 uzorka u etanolu i jedan suvi preparat glave. U zbirci se nalaze
eksponati od 19 vrsta riba.
Značajno je spomenuti da za tri vrste riba koje se nalaze u zbirci su ovo jedini podaci za rezervat
u proteklih 20 godina i to su:
- Neogobius fluviatilis, nađena 2008.godine u vodotoku na Valjevcu (Slika 8)
- Gobio albipinnatum, nađena 2002.godine u Bataru (Slika 9)
- Barbus peloponesus, nađena 2004.godine u Bataru
Sl.8. Neogobius fluviatilis Sl.9. Gobio albipinnatum Sl.10. Esox lucius
BATRAHOLOŠKA ZBIRKA
Zbirka poseduje ukupno 28 uzorka u etanolu, od toga 9 uzoraka su iz reda Caudata a 19 uzoraka
iz reda Anura. U 9 uzoraka Caudata nalaze se tri vrste, dve iz roda Triturus i jedna vrsta iz roda
Salamandra, dok u 19 uzoraka Anura nalazi se 10 vrsta (Slika 11). Svi primerci se čuvaju kao tečni
preparatu u etanolu.
U batrahološkoj zbirci se čuva i jedan primerak vrste Rana temporaria koji je 2005. godine nađen
na Bataru (Radenković) i to je jedini do sad nađeni primerak ove vrste u rezervatu. Od Caudata u zbirci
se nalaze jedina dva primerka vrste Salamandra salamandra (Slika 12) u rezervatu nađenih u šumama
oko Jovače kod Crne bare.
Sl.11. Bufo bufo
Sl.12. Salamandra
salamandra
225
HERPETOLOŠKA ZBIRKA
Zbirka poseduje ukupno 23 uzorak u etanolu i suvi preparati (oklopi), od ukupno 10 vrsta reptila.
Red: Testudines: od 23 uzorka u zbirci 8 uzoraka pripada redu Testudines u okviru tri vrste. U
zbirci se čuvaju nađeni oklopi, delovi oklopa ili celi primerci kornjača kao suvi preparati (Slika 14 i 15)
i njihova jaja u etanolu (Slika 13). U zbirci se čuvaju delovi oklopa alohtone vrste Pseudemys scripta
elegans za sad jedinog nalaza u rezervatu.
Sl.13. jaja u etanolu Sl.14. Testudo hermannii Sl.15. Emys orbicularis
Red:Sauridae: od ukupno 22 uzorka u zbirci 6 uzoraka

pripada redu Sauridae u okviru tri vrste. U zbirci se pored celih
primeraka koji se čuvaju u etanolu (Slika 16), čuvaju i osušeni
svlakovi nađeni na terenu.
Red:Serpentes: od ukupno 22 uzorka u zbirci 9 uzoraka

pripada redu Serpentes u okviru tri vrste i jedan intraspecijski
oblik. Svi primerci se čuvaju kao tečni preparatu u etanolu.
Poseban segment ove zbirke su svlakovi od zmija koji se čuvaju u
providnim tankim pvc kutijama (Slika 18).
U herpetološkoj zbirci se čuva i jedan crni (melano) primerak Sl. 16. Primerci u etanolu
vrste Vipera berus bosniensis (Slika 17) koji je 2005. godine nađen
na Bataru (Radenković) i to je jedini do sad nađeni primerak ove
vrste u rezervatu.
Sl.17. Crni (melano) primerak Sl.18. Svlakovi od serpentes-a

Vipera berus bosniensis
226
ORNITOLOŠKA ZBIRKA
Zbirka poseduje ukupno 8 primeraka prepariranih ptica (Slika 19) u okviru 7 vrsta. Napominjemo
da su svi primerci ptica koji se nalaze u zbirci nađeni mrtvi u prirodi sem u jednom slučaju kad je
primerak oduzet od strane lovočuvara od lovaca zbog nedozvoljenog lova grabljivice i nama poklonjena
za zbirku jer potiče sa prostora rezervata. Tu u zbirci se nalazi i nekoliko primeraka gnezda ptica (Slika
20).
Sl.19. Preparirane ptice
Sl.20. Ptičije gnezdo
227
MAMOLOŠKA ZBIRKA
Zbirka poseduje ukupno 20 primeraka prepariranih sisara u okviru 16 vrsta. Pored prepariranih
celih primeraka (Slika 21) u zbirci se nalaze i preparati glave sa rogovima (Slika 22), gnezda glodara
(Slika 23) i lobanja sitnih sisara (Slika 24) kao i nekoliko primeraka u etanolu (Slika 25) kao tečni
preparati (Erinaceus europaeus, Apodemus agrarius, Sorex araneus, Microtus arvalis, Talpa europaea
i Nyctalus noctua). Materijal koji u tabeli nema upisanog legatora je dobijen na poklon i upisana je
godina kad nam je primerak poklonjen. Svi primerci koje smo mi sakupili i posle prepariranja se nalaze
u zbirci nađeni su mrtvi u prirodi ili su stradali na putu od saobraćaja (npr. Castor fiber).
Sl.23. Gnezdo glodara
Sl.22. Glava sa rogovima

Sl.21. Preparirani celi primerci
Sl.24. Lobanja sisara
Sl.25. Primerak u etanolu
Analizirajući prirodnjačku zbirku kičmenjaka rezervata Zasavica vidimo da su zastupljene sve

klase kičmenjaka, a ukupan pregled sa brojem uzoraka i vrsta po klasama dat je u tabeli 2.
228
Tabela br. 2 Ukupan pregled po klasama sa brojem uzoraka i vrsta kičmenjaka
Klasa /Red Ukupan broj
uzoraka vrsta
Reptilia Testudines 8 3
Sauridae 6 3
Serpents 9 3 + 1 ssp
Amphibian Caudate 9 3
Anura 19 10
Aves 8 7
Mammalian 20 16
UKUPNO 113 64 + 1 ssp
ZAKLJUČAK
Fond studijske prirodnjačke zbirke rezervata Zasavica obuhvata Paleontološko-geološki deo i
biološki deo. Za proteklih 21 godinu u studijskoj prirodnjačkoj zbirci rezervata deponovan je sledeći
materijal. U paleontološko-petrološkoj zbirci ukupno je deponovano 50-ak primeraka minerala, stena
i fosila sa prostora razervata i neposrede okoline. U paleontološki deo zbirke spada zbirka kvartarnih
kičmenjaka koju čine delovi skeleta sisara kvartarne faune i tu imamo jedan eksponat a to je atlas
mamuta (Mammuthus sp.) nađen u Crnoj bari kod Jovače, zatim zbirka makrofaune beskičmenjaka
koju čine ostatci ljuštura školjki (Bivalvia), puževa (Gastropoda) i drugih slatkovodnih ili marinskih
beskičmenjaka u krečnjaku i drugim sedimentima (mulj, glina, i sl.) i paleobotanička zbirka koju čine
delovi stabla nađenih u mulju i tresetu i uzorci tresetišta. Dok petrološki deo zbirke sadrži komade
minerala i stena nađenih u aluvijalnom nanosu Save ili Drine ili prosejane frakcije nanosa iz izvora na
obali Zasavice. Biološki deo zbirke obuhvata: Mikološku zbirku koja poseduje ukupno 111 primeraka
tečnih preparata gljiva u etanolu; Botaničku zbirku koja se sastoji od 2500-3000 eksikata herbarskog
materijala i 82 bočice i flakona sa tečnim preparatima biljaka i algi i Zološku zbirku u koju ubrajamo:
Ihtiološku zbirku koja poseduje ukupno 34 uzorka u etanolu i jedan suvi preparat glave od 19 vrsta riba,
i za tri vrste riba su ovo jedini podaci za rezervat u proteklih 20 godina (Neogobius fluviatilis, Gobio
albipinnatum i Barbus peloponesus). Batrahološku zbirku koja ima ukupno 28 uzorka u etanolu (9 su
iz reda Caudata a 19 iz reda Anura) i se čuva jedini do sad nađeni primerak vrste Rana temporaria u
rezervatu., Herpetološku zbirku čini ukupno 23 uzorak u etanolu i suvi preparati (oklopi), od ukupno
10 vrsta reptila a od toga 8 pripada redu Testudines, 6 redu Sauridae a 9 redu Serpentes i u zbirci se
čuva jedini do sad nađeni crni (melano) primerak vrste Vipera berus bosniensis, Ornitološku zbirku
čini ukupno 8 primeraka prepariranih ptica u okviru 7 vrsta, Mamološku zbirku koja poseduje ukupno
20 eksponata (preparirani celi primerci i glava sa rogovima), zatim lobanje sitnih sisara, gnezda glodara
i tečni preparati u okviru 16 vrsta, Entomološku zbirku gde je u 8 entomoloških kutija je raspoređen
prikupljeni entomološki materijal i Zbirku ostalih beskičmenjaka gde je deponovano oko 300 bočica i
flakona sa tečnim preparatima uzoraka u etanolu i jedan manji deo su suvi preparati tj. uzorci u kutijama
229
LITERATURA
1. Bajić A.,Stanković,M.(2007):Novi rezultati istraživanju diverziteta ihtiofaune SRP Zasavica, Naučno-stručni skup sa
međunarodnim učešćem “Zasavica 2007”,Sr. Mitrovica
2. Karapandža B., Paunović M., Stanković M.(2007): Preliminarna lista sisara (Mammalia) SRP Zasavica, Naučno-stručni
skup sa međunarodnim učešćem “Zasavica 2007”,Sr.Mitrovica
3. Maroević I.(1993): Uvod u muzeologiju, Zavod za informacijske studije, Zagreb,
4. Stanković,M.(2008): Vodozemci i gmizavci Specijalnog rezervata prirode Zasavica u Ediciji: Fauna rezervata, Pokret
gorana,Sr.Mitrovica
5. Zakon o kulturi Republike Srbije, Sl. glasnik rs br. 72/09 , 13/16 , 30/16 – ispravka)
6. www.prirodnjacki muzej
7. www.prirodnjacka zbirka Muzeja Srema
8. www.prirodnjacko odeljenje Narodnog muzeja Zrenjanin
9. www.muzejska gradja-wikipedija.hr.
230
DOPUNA LISTE NOVIH TAKSONA ALGI I
BESKIČMENJAKA ZA SRBIJU I BALKANSKO
POLUOSTRVO NA OSNOVU LITERATURNIH
PODATAKA OTKRIVENIH U REZERVATU PRIRODE
ZASAVICA (PRILOG V)
SUPPLEMENT LIST OF NEW TAXA OF ALGAE AND

INVERTEBRATES OF SERBIA AND THE BALKAN
PENINSULA ON THE BASIS OF LITERATURE DATA
DETECTED IN THE NATURE RESERVE ZASAVICA
(ANNEXES V)
Stanković Mihajlo 1
Izvod: Prve podatke o diverzitetu Severne Mačve a samim tim i prostor današnjeg rezervata
daju Taube (1777), Pančić (1860) i Dombrovski (1895). Rezervat je proglašen 1997. godine na ukupnoj
površini od 1851 ha. Rad prikazuje nove taksone za Srbiju i Balkan u rezervatu Zasavica na osnovu
literaturnih podataka. U rezervatu Zasavica je ukupno zabeleženo 102 taksona predstavnika algoflore
i faune beskičmenjaka koji su prvi put zabeleženi za Srbiju i Balkansko poluostrvo. Od ukupno 102
taksona, sedam taksona su novi za Balkansko poluostrvo, a 95 taksona su novi za Srbiju. U algoflori
rezervata ukupno je konstatovan 41 takson iz razdela Charophytha, Heterokontophyta (klasa
Chrysophyceae), Euglenophyta i Cyanobacteria koji su prvi put zabeleženi za Srbiju. Ostali otkriveni
taksoni pripadaju grupi invertebrata. Ukupno 51 takson invertebrata je prvi put zabeležen za Srbiju,
a šest taksona su novi za Balkan. Od invertebrata, novi taksoni su konstatovani kod sledećih grupa:
Platelmintes [Trematodes i Cestodes], Rotatoria, Anelida [Oligochaeta i Hirudinidae], Aranida,
Acarina [Hydroacarina], Ostracoda, Insecta [Heteroptera, (Coleoptera-Adephaga,Fam. Carabidae i
Curculionidae),Lepidoptera (Fam.Noctuidae), Hymeno-ptera (Fam. Fornicidae)]. Najveći broj novih
taksona za Srbiju od invertebrata ima red Aranida, 12 taksona, zatim sledi klasa Insecta i Fam.
Curculionidae sa 11 taksona a potom sledi Adephaga sa 7 i red Rotatoria sa 6 taksona.
Klјučne reči: Zasavica, novi taksoni, literaturni pregled, Srbija, Balkansko poluostrvo
Abstract: First biodiversity data about Northern Mačva region and therefore the area of today’s
nature reserve gives Taube (1777), Pančić (1860) and Dombrovski (1895).Nature reserve was proclaimed
in 1997. With total area of 1851 ha. This paper shows new taxon’s for Serbia and Balkan region in the
nature reserve Zasavica based on literary data. In the nature reserve was found total of 102 taxon’s of
algoflore and fauna invertebrate for the first time recorder for Serbia and Balkan peninsula region. From
total of 102 taxon’s , 7 of them was new for Balkan peninsula and 95 are new for Serbia. In algaflore
of the reserve there are 41 taxon’s from Charophytha, Heterokontophyta (klasa Chrysophyceae),
Euglenophyta and Cyanobacteria recorded for the first time for the area of Serbia. Remaining found
taxon’s are from the group of invertebrate. Total of 51 taxon’s of invertebrate was found for the first
time in Serbia and 6 for the Balkan peninsula region. New taxon’s of invertebrate was found with
this organisms: Platelmintes [Trematodes i Cestodes], Rotatoria, Anelida [Oligochaeta i Hirudinidae],
Aranida, Acarina [Hydroacarina], Ostracoda, Insecta [Heteroptera,(Coleoptera-Adephaga,Fam.
1 Pokret gorana Sremska Mitrovica; e-mail: zasavica@zasavica.org.rs

231
Carabidae i Curculionidae),Lepidoptera (Fam.Noctuidae), Hymenoptera (Fam. Fornicidae)]. Highest
number of new taxon’s for Serbia are from ordo Aranida (12 taxon’s), followed by class of Insects Fam.
Curculionidae (11), Adephaga (7) and ordo Rotatoria (6).
Key words: Zasavica, literature review, new taxa, Serbia, Balkan
UVOD
Prve podatke o diverzitetu Severne Mačve, a samim tim i prostora današnjeg rezervata navodi
Taube (1777), zatim slede Pančić (1860) i Dombrovski (1895). Potom sledi period od preko pola veka
sporadičnih istraživanja, da bi se 1995. godine pokrenula inicijativa za zaštitu ovog prostora. Naredne
godine Zavod za zaštitu prirode pokreće istraživanje i donosi se Uredba o prethodnoj zaštiti (Sl.
glasnik R. Srbije br.51/95). Posle godinu dana preliminarnih istraživanja na predlog Zavoda za zaštitu
prirode Vlada R.Srbije proglašava 1997. godine Zasavicu kao Specijalni rezervat prirode I kategorije
sa površinom od 1851 ha, od čega je 671 ha u drugom režimu zaštite (Sl. glasnik R. Srbije br.19/97)
Karta 1 Satelitski snimak rezervata Zasavica
Posle stavljanja vodotoka Zasavica sa okolinom pod zaštitu krenulo se intenzivnije sa

inventarizacijom flore i faune, naročito u periodu 1997. - 1998. god. a sinteza dotadašnjih rezultata
data je u zborniku radova Naučnog skupa koji je održan 2001. godine (Igić, Gajin, 2001). Narednih
godina istraživanja su nastavljena ili proširena u nekim oblastima. Da bi 2007. godine bio održan drugi
Naučno-stručni skup sa međunarodnim učešćem gde su sumirani rezultati istraživanja u proteklih
deset godina (Simić, 2007). Pet godina kasnije 2012. godine održan je treći Naučno-stručni skup
gde su sumirani rezultati istraživanja u proteklih petnaest godina (Simić, 2012). Ovakva intenzivna
istraživanja donela su otkriće i novih taksona za floru i faunu Srbije i Balkanskog poluostrva. Ovaj
rad ima za cilj da prikaže dosad otkrivene nove taksone za floru i faunu Srbije i Balkana u rezervatu
Zasavica za proteklih osamnaest godina.

U ovom radu je dat pregled literaturnih podataka taksona koji su po prvi put zabeleženi za Srbiji i
Balkansko poluostrvo u rezervatu Zasavica.
232
Na osnovu sprovedenih istraživanja u SRP Zasavica, ukupno je zabeleženo 102 nova taksona
(vrste i varieteti) za floru algi i faunu invertebrata za Srbiju i Balkansko poluostrvo. Ukupan pregled
novih taksona algi i beskičmenjaka za Srbiju i Balkansko poluostrvo u rezervatu Zasavica dat je u
tabeli 1.
Tabela1. Pregled novih taksona algi i beskičmenjaka za Srbiju i Balkansko poluostrvo u rezervatu
Zasavica
Izvor
Sistematska pripadnost podataka-
autor/i
ALGE
1. Nitella confervacea (Breb) A Braun x Leonh.,1863 Vesić,et.al.,
Phyllum
2. Tolypella intricata (Trenter. ex Rothleonh) Leon., 1863*** (2011)
Charophytha
3. Tolypella prolifera (Ziz ex A.Braun)Leonhardi, 1863
1. Uroglena skujae Matvienko
2. Kephyrion cordatum (Hill.)Starmach;
3. Mallomonas akrokomos Ruttner;
4. Mallomonas bacterium Conrad;
5. Mallomonas helvetica Pasher;
6. Mallomonas minima Rehfous;
7. Mallomonas monograptus Harris & Bradley;
Phyllum Heterokontophyta 8. Mallomonas paludosa Fott; Predojević
Classes. Chrysophiceae 9. Mallomonas papillosa var. ellipsoidea Harris; et.al., (2014)
10. Mallomonas pascheri Rehfous;
11. Mallomonas pediculus Teiling;
12. Mallomonas pulchella (Kiss.) Cronberg & Kristiansen;
13. Mallomonas schwemmlei Glenk;
14. Mallomonas splendens (G.S.West) Playfair;
15. Ochromonas margaritata Skuja;
16. Pseudokephyrion pseudospirale Bourrelly;
1. Euglena bellovacensis Chad.&Gold.
2. Euglena excavata Schill.
3. Lepocinclis acicularis Francè
4. Lepocinclis globosa Francè
5. Lepocinclis ovum var.maior (Hüb.-Pest.)Conrad Predojević
Phyllum
et. al.,
Euglenophyta 6. Phacus corculum Pochm. 2015
7. Phacus monilatum Stokes.
8. Phacus caudatus var.minor Drez.
9. Trachelomonas planctonica f.planctonica Swir.
10. Trachelomonas woycickii f.pusilla (Drez.)Pop.
1. Aphanocapsa conferta (W.et G.S.West)Komárkova-Legnerová et. Crpnberg
2. Aphanocapsa nubilum Komárek et Kling
3. Chrococcus subnudum (Harsgirg) Cronberg et. Komárek
Ordo. 4. Cyanobium plancticum (Drews) Komárek et.al.
Chroococcales 5. Merismopedia hylina (Ehrenberg)Kützing
6. Pannus planus Hindák Predojević
Phyllum Cyanobacteria et. al.,
7. Synechococcus sigmoideus (Moore et Carter) Komárek 2015
8. Synechococcus aquatilis Sauvageau
9. Geitlerinema acutissimum (Kufferath)Anagnostidis
10. Phormidium chlorinum var.perchlorina Lauterborn
Ordo. Oscillatoriales
11. Pseudanabaena articulata Skuja
12. Schizothrix vaginata (Nägeli)Gomont
233
FUNGI
1. Ascobulus perplexans Messee & Essalmon
Ascomycota 2. Mollisia mediella (P.Karst)Baral,2008 Savić,D.,(2017)*
3. Pseudoboubovia benkertii (Perić) U. Lindemann, M.Vega, Perić & R. Tena, Zeitschrift für
Basidiomycota 4. Gymnomices xanthosporus (Hawker)A.H.Sm., 1963 Savić,D.,(2016)*
FAUNA INVERTEBRATA
Classes 1. Plagiorchis elegans (Rudolphi,1802)
Trematodes Bjelić-
2. Brachylaima sp. Dujardin,1843
Phylum Plathelminthes Čabrilo,et.
Classes al.,(2013).
3. Skrjabinotaenia lobate (Baer, 1925)
Cestodes
1. Lepadella apsida Harring,1916; ***
2. Mytilina acanthophora Haver,1938;***
3. Lepadella triptera rhomboidulata *** (Bryce,1800);
4. Ptygura furcillata (Kellicott,1889);***
5. Testudinella caeca (Parsons,1892);***
Ordo Rotatoria 6. Lepadella Stephanoceros fimbriatus (Goldfuss,1829). Bobić, (2001)
7. (Heterolepadella) ehrenbergi (Perty,1850);
8. Lepadella imbricata Harring,1914;
9. Lecane elongata Harring et. Myers,1926;
10. Monommata appendiculata Stenroos,1898;
11. Collotheca ornata cornata (Dobie,1849)
Miljanović
1. Rynchelmis limosella Hoffmeister, 1843.
et.al., (2001)
Classes
Oligochaeta Stojanović,
2. Octodrilus gradinescui Milutinović,
Phylum Annelida (2014)
1. Alboglossiphonia hyalina (O. F.Müller,1774)
Grosser,et.
Classes Hirudinidae 2. Alboglossiphonia striata (Apáthy, 1888),
al.,(2014)
3. Erpobdella nigricollis (Brandes,1900)
1. Tibellus maritimus Simon,1875.
2. Cyclosa oculata (Walckenaer,1802);
A 3. Mendoza canestrinii (Ninni,1868);
C r
a A 4. Philodromus albidus Kulczynski, 1911;
h
e c r 5. Sibianor aurocinctus (Ohlert,1865); Grbić et.al.,
l h a 6. Herineus graminicola (Doleschall, 1852); (2011);
i n n Gajić, (2012);
i e 7. Holocnemus pluchei (Scopoli,1763); Gajić,
c
e d a 8. Dactylopisthes digiticeps (Simon,1881); Grbić,(2016)
r a e 9. Walckenaeria alticeps (Denis,1952);
a e
10. Pachygnatha listeri Sundevall,1830;
t
a 11. Liocranoeca striata Kulczynski, 1882;
12. Phrurolithus minimus C.L.Koch, 1839;
A Hydra- 1. Hydrachna geographica О. F. Мüllеr, 1776; Pešić et. al. ,
R Acarina
chnidia 2. Hydrachna crassipalpis Piersig,1897*** (2007)
T
R
O Cru- Petrov et. al. ,
P Ostracoda 1. Candona aff. candida (О.F. Мüllеr,1776)
stacea (2007)
O
D
A I
M n
a s
n e
i c
b t
u a
l Protić,
a Hete-
P 1. Metapterus caspicus (Dohrn,1863) Stanković,
t roptera
t (2013)
a e
r
y
g
o
t
a
234
2. Belonochilus numenius (Say, 1832) Protić,Šeat,(2016)
M Mesaroš,
A Stanković,
a 1. Rhantus consputus (Sturm,1834)
R A (2012)
n
T d
i
R e
b 2. Acilius canaliculatus (Nicolai,1822),
O p
u 3. Agabus undulatus (Schrank,1776),
P h
l
O a 4. Haliplus immaculatus Gerhardt,1877,
a
D g
t I 5. Hydroporus tristis (Paykull,1798),
A a
a n
C 6. Hydroporus striola (Gyllenhal,1826)
s
e o 7. Haliplus heydeni Wehncke,1875,
c l
Ćurčić,
t e
Carabidae 1. Pterostichus (Bothriopterus) quadrifoveolatus Latzner,1852 Stanković,
a o
(2011)
p
t Pešić, (2011а)
P 1. Pelenomus quadricorniger (Colonnelli, 1986);
t e C
e r u 2. Hylobius (Callirus) transversovittatus (Goeze, 1777);
M a
r r 3. Ceutorhynchus picitarsis Gyllenhal, 1837.
a
A y c
n 4. Rhinoncus bruchoides (Herbst, 1784);
R g u
d
T o l 5. Bagous puncticollis Boheman, 1845;
i
R t i
b 6. Stenopelmus rufinasus Gyllenhal,1835;
O a o
u 7. Dryophthorus corticalis (Paykull, 1792);
P n
l
O i 8. Pelenomus quadricorniger (Colonnelli,1986);
a
D d
t 9. Rhinoncus bruchoides (Herbst, 1784);
A a
a 10. Ceutorhynchus picitarsis Gyllenhal, 1837.
e
11. Bagous binodulus (Herbst,1796) Mesaroš, (2015)
Stojanović,Ćurčić,
Lepidoptera 1. Orbona fragariae (Vieweg,1790) (2011)
Karaman,
Hymen Formi
1. Bothriomyrmex communistus Santschi,1919 Karaman,
optera coidaea
(2007)
Napomena: * podaci nisu publikovani nego se radi o izvestaju sa terena.

*** novi takson za Balkansko poluostrvo
ALGE: U rezervatu zabeleženo je oko 400 taksona mikro i makro algi i algološkim istraživanjem
Zasavice otkriveni su novi taksoni za Srbiju i to: Razdeo Charophytha u rezervatu Zasavica zastupljen je
sa ukupno devet taksona iz tri roda (Chara 3, Nitella 4, Tolypella 2). Iz razdela Charophytha taksoni koji
su zabeleženi u rezervatu po prvi put u Srbiji pripadaju rodu Nitella i Tolypella. Rod Nitella ima najviše
zabeleženih taksona u rezervatu, ukupno četiri, a rod Tolypella je zastupljen sa dva taksona (Vesić,et.
al.,2011). Iz razdela Heterokontophyta klase Chrysophiceae identifikovano je 26 taksona. Od ukupnog
broja,16 taksona su novi u algoflori Srbije. U Srbiji, iz ove klase zabeleženo je ukupno 49 taksona, tako
da se sa ovim brojem novih taksona nađenih na Zasavici podiže ukupan broj Chrysophiceae u Srbiji na
65 taksona (Predojević i sar., 2014). Iz razdela Euglenophyta ukupno je zabeleženo 89 taksona i od toga
10 taksona su novi za algofloru Srbije (Predojević et.al.,2015), dok iz razdela Cyanobacteria od ukupno
50 taksona i 12 taksona iz dva reda su novi za algofloru Srbije (Predojević et.al.,2015). Od cianobakteria
iz reda Chroococcales je 8 novih taksona, dok iz reda Oscillatoriales su 4 nova taksona za Srbiju.
FUNGI: Tokom mikoloških istraživanja u rezervatu je do sad zabeleženo oko 300 taksona gljiva,
među kojima su četiri nova za Srbiju. Novi taksoni su zabeleženi u razdelu Ascomycota i Basidiomycota.
Već pri privim istraživanjima tartufa u rezervatu 2016.godine među pet zabeleženih taksona tartufa
nađen je beli tartuf Gymnomices xanthosporus koji je nov za Srbiju. U 2017. god., kolega Dragiša
Savić obavio je terenska istraživanja gljiva iz razdela Ascomycota kada je našao tri taksona koja su po
prvi put zabeležena u Srbiji. Od zabeležena tri taksona izdvajamo Pseudoboubovia benkertii. Prema
distributivnoj karti koja je data na sajtu www. ascomycete.org za ovaj takson, Zasavica je šesti nalaz u
Evropi, a prvi put u Evropi zabeležena je u Francuskoj 2000. godine. Do sada u Evropi prema ovoj karti
imamo tri nalaza u Francuskoj (Pornichet Lande de Cavard, 30.12 2000., Leg.Ribollet,P.; Les Portes
en Ré, 15.12 2006.,Leg.Hairavd,M.; i Pornic (Lande de Monval),18.05 2013.,Leg.Ribollet,P.) i po jedan
u Grčkoj (Kefalovryso,19.01 2008., Leg. Konsantinides,G.), Crnoj gori (Podgorica,25.11 2012.,Leg.
235
Perić,B.) i Srbiji (Zasavica, 10.07 2017., Leg.Savić,D). Nalaz ovog taksona na Zasavici ako pogledamo
ostale datume je najraniji, ali ne razlikuje se samo u datumu nego i u staništu. Svi nalazi u Francuskoj,
Grčkoj i Crnoj gori su mediteranska staništa obrasla šumom Pinus halepensis i Cupressus sempervieris.
Ovo je prvi slučaj da je takson nađen u močvari tj. u plavnoj emerznoj vegetaciji iz klase: Phragmitetea
Tx. et Prsg.42 i ass.: Scirpo-Phragmitetum W. Koch 26 subass.: typhetosum (angustifoliae-latifoliae)
Soó 73.
Za protekli period u fauni invertebrata rezervata otkriveno je oko 850 raznih taksona, od čega je
ukupno 57 taksona po prvi put zabeleženo za faunu Srbije ili Balkana, a od ukupnog broja 23 taksona
pripada entomofauni a 34 taksona ostalim grupama invertebrata.
Phyllum Platyhelminthes
Ovaj razdeo obuhvata slobodno živeće pljosnato trepljaste parenhimatične crve (Krunić,et.al.,
1990). Iz ovog razdela u rezervatu konstatovane su dve klase Trematodes i Cestodes (Bjelić-Čabrilo,et.
al.,2013).
Classes Trematodes
Klasa Trematodes obuhvata parazite sa pijavkama za pričvršćivanje. To su endo i ekto paraziti
raznih životinja, telo dorzalno-ventralno spljošteno listoliko ili ovalno (Krunić,et.al.,1990). U obrađene
44 jedinke glodara (Apodemus agrarius, A.sylvaticus, A. flavicollis, Mus musculus i Microtus sp.)
sakupljene u rezervatu Zasavica iz ovog razdela nađeni su taksoni Plagiorchis elegans (Rudolphi,1802)
i Brachylaima sp. Dujardin,1843, koji su po prvi put zabeleženi u Srbiji (Bjelić-Čabrilo,et.al.,2013).
Classes Cestodes
Svi predstavnici ove klase u odraslom stadijumu su endoparaziti kičmenjaka, veličine od par
milimetara do 10 i više metara. Telo je građeno od scolex-a na kome se nalaze organi za pričvršćivanje.
Iza scolexa je vrat na čijem se kraju nalaze proglotisi. Strobili se sastoji od različitog broja proglotista
i u svakom se nalaze hemafroditni organi za reprodukciju (Krunić,et. al.,1990). Pored nađenih novih
taksona trematoda u obrađenim jedinkama glodara (Apodemus agrarius, A. sylvaticus, A. flavicollis,
Mus musculus i Microtus sp.) koje su sakupljene u rezervatu Zasavica nađen je takson Skrjabinotaenia
lobate (Baer,1925) koji je nov za faunu Srbije (Bjelić-Čabrilo, et.al.,2013).
Phylum Rotatoria
Ovaj razdeo obuhvata mikroskopske organizme, stanovnike kopnrnih voda. Žive planktonski,
epifitski i bentoski kao i parazitski. Većina su kosmopoliti i značajni su kao hrana za ribe (Krunić,
et.al.,1990). Od ukupno 197 taksona zooplanktona registrovanih na području rezervata Zasavica, šest
taksona pripada redu Rotatoria koje su po prvi put zabeležene za Srbiji a pet taksona su po prvi put
zabeleženi za Balkansko poluostrvo (Bobić, 2001). Ovi taksoni naseljavaju veoma raznolika staništa,
od izvorskih hladnih voda u Banovom Polju do toplih eutrofnih voda u samoj Zasavici, kao i plitke
efemerne prolećne vode. U plitkim prolećnim efemernim vodama nađen je redak takson u Evropi
Mytilina acanthophora a među potopljenim mahovinama takson Lecane elongata (Bobić, 2001).
U Obedskoj bari Živković, (1973) konstatuje samo rod Ptygura bez dalje determinacije, tako da je
determinisani takson Ptygura furcillata nov za Srbiju. Indeks saprobnosti konstatovanih taksona kreće
se od 1,0 za Lecane elongata do 2,12 (β) za Stephanoceros fimbriatus odnosno 2,3 (α-β) za Collotheca
ornata cornata. Ovakav raspon vrednosti indeksa saprobnosti nam ukazuje da se kvalitet vode kreće
od oligo-saprobnih do α-β-mezosaprobnih voda tj. u granicama od I do II-III klase (Grginčević, Pujin,
1998).
Phylum Anelida
Iz razdela Anelida u rezervatu je evidentirano prisustvo klase Oligochaeta i Hirudinea.
Classes Oligochaeta
Tokom hidrobioloških istraživanja na području Banovog Polja, potez Trebljevine u bentosu Zasavice
236
pronađena je oligoheta Rynchelmis limosella Hoffmeister,1843 tada prvi put zabeležena na teritoriji
SR. Jugoslavije. Ova oligoheta je nađena 1998. god., na šljunkovitoj podlozi gde zbog drinskih izvora
temperatura podloge leti ne prelazi 15-18º C. Ponovnim istraživanjem 2007. godine je potvrđeno njeno
prisustvo na tom lokalitetu, tako da je utvrđen kontinuitet ove retke oligohete u rezervatu (Miljanović
et.al., 2001). Iz klase Oligochaeta istraživanja su rađena i na inventarizaciji terestričnih predstavnika
iz Familia Lumbricidae. U rezervatu ukupno je zabeleženo 17 taksona iz ove familije od kojih takson
Octodrilus gradinescui je po prvi put zabeležen u lumbrikofauni Srbije i Dakijski je endem (Stojanović,
Milutinović, 2014).
Classes Hirudinea
Iz klase pijavica tokom hidrobioloških istraživanja zabeležena su i tri taksona nova za Srbiju.
Dva taksona pripadaju Fam. Glossiphonidae, rodu Alboglossiphonia, spec. Alboglossiphonia hyalina
(O. F.Müller,1774) i A.striata (Apáthy,1888), a jedan takson pripada redu Pharyngobdellidaa, Fam.
Erpobdellidae, rodu Erpobdella, spec. Erpobdella nigricollis (Brandes,1900) (Grosser,et.al.,2014).
Phylum Arthropoda
Subphylum Chelicerata
Classes Arachnidae
Ordo Araneae
Fauna Aranida rezervata Zasavica broji 107 taksona, među kojima 12 taksona su po prvi put
zabeleženo za Srbiji (Grbić i sar., 2011; Gajić, 2012; Gajić, Grbić, 2016). Prema Valeriàn (2000)
takson Cyclosa oculata je svrstan u kategoriju retkih na Crvenoj listi Evrope. Ovi taksoni prisutni su
u regionu. Tako paleoarktički salticidni paukovi Mendoza canestrinii i Sibianor aurocinctus prisutni
su u Makedoniji, a podaci datiraju iz 1921.god. za takson M. canestrinii i iz 1929. god za takson S.
aurocinctus (Kamnenov, 2005). Taksoni Herineus graminicola i Cyclosa oculata su prisutni u Rumuniji
(Ingmar, Petrisor, 1999).
Classes Acarina
Superfamilia Hydrachnidia
U sklopu hidrobioloških istraživanja obrađene su i Hydrachnidia od kojih je takson Hydrachna
geographica O.F.Müller,1776; registrovana po prvi put za faunu Srbije, a takson Hydrachna crassipalpis
Piersig,1897 je registrovan po prvi put za faunu Balkanskog poluostrva (Pešić,et.al., 2007).
Subphylum Mandibulata
Classes Crustacea
Subclasses Ostracoda
U efemernim vodama zajedno sa retkim endemskim branhiopodnim račićem Chirocephalus
brevipalpis (Orhgidan,1953), čiji je Zasavica najzapadniji nalaz i jedini južno od Save i Dunava, nađena
je ostrakoda Candona aff.candida (O.F.Müller,1776), koja je po prvi put zabeležene za Srbiju (Petrov i
sar.,2007).
U entomofauni rezervata zabeleženo je oko 400 raznih taksona, od čega su 23 taksona po prvi put
zabeleženo u Srbiji.
Classes Insecta
Subclasses Pterygota
Ordo Hemiptera
Subordo Heteroptera
Fauna heteroptera rezervata, broji ukupno 54 taksona (Protić,Stanković, 2013; Protić,Šeat, 2016),
među kojima iz familije Reduviidae je zabeležen takson Metapterus caspicus (Dohrn, 1863) po prvi put
za Srbiju (Protić, Stanković, 2013). U 2011.god., tokom entomoloških istraživanja u rezervatu nađena
je severnoamerička stenica iz Fam.Lygaeidae Belonochilus numenius. Ovaj nalaz taksona u rezervatu
237
zajedno sa nalazima u Sr. Kamenici, Novom Sadu i Mokrinu su prvi podaci u Srbiji (Protić,Šeat, 2016).
Ordo Coleoptera
Subordo Adephaga
Obradom materijala faune akvatičnih Adephaga konstatovano je prisustvo sedam taksona koji
do sada nisu bili poznati na području Srbije (Mesaroš, Stanković, 2012). Prema Boukal, (2007), vrsta
Agabus undulatus (Schrank, 1776) je prisutna u centralnoj i severnoj Evropi, od Francuske i Austrije
do Velike Britanije, južne Skandinavije, Rusije, i Kirgistana (Nilsson, Holmen, 1995); takođe poznati
su podaci iz Italije (Franciscolo, 1979), bivše Jugoslavije (Guéorguiev, 1971), i Bugarske (Guéorguiev,
1987). Takson naseljava različite tipove stajaćih voda, posebno one sa gustom vegetacijom. Acilius
canaliculatus (Nicolai,1822)-naseljava severni Palaearktik od Francuske, Velike Britanije, Skandinavije
do Kamčatke (Nilsson, Holmen, 1995). Vrsta nastanjuje različite tipove stajaćih voda sa retkom
vegetacijom (Mesaroš, Stanković, 2012). Hydroporus striola (Gyllenhal,1826)-je holarktički takson u
regionu Palearktičkog rasprostranjenja iz severne i centralne Evrope prema istočnom Sibiru, u Evropi
jug Francuske, severnoj Italiji i Austriji (Nilsson, Holmen,1995). Naseljava različite tipove stajaćih
voda, naročito manjih, i sa gustom vegetacijom. Čest je u senovitim barama, gde ima mnogo raspadanja
biljnog materijala i organske materije (Temunović i sar., (2007). Hydroporus tristis (Paykull, 1798) -je
holarktički takson rasprostranjen širom centralne i severne Evrope, Sibira, i Japanu (Nilsson, Holmen,
1995). Naseljava različite tipove stajaćih voda (Mesaroš, Stanković, 2012). Rhantus (Rhantus) consputus
(Sturm, 1834) je zapadno Palearktički takson, rasprostranjen od centralne Evrope do zapadnog Sibira
(Nilsson 2003, 2006). Slično većini drugih vrsta iz ovog roda, on preferira vodena staništa sa bogatom
vegetacijom (Mesaroš, Stanković, 2012). Haliplus (Haliplus) heydeni živi među filamentoznim algama
u jezerima, bazenima, barama, močvarama, stajaćim i sporotekućim delovima reke, potoka. U čistim
pa čak i slanim ili kiselim vodama (Mesaroš,Stanković, 2012). Rasprostranjen u Evropi i susednim
zemljama Azije: Jermenija, Austrija, Belgija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Belorusija, Kavkaz,
Hrvatska, Češka Republika, Danska, Finska, Francuska, Nemačka, Velika Britanija, Grčka, Mađarska,
Iran, Italija, Letonija, Lihtenštajn, Kazahstan, Makedonija, Norveška, Poljska, Rumunija, Rusija
(Centralna, Severna i Južna evropska teritorija, Zapad i Istok Sibir), Slovačka, Slovenija, Španija,
Švedska, Švajcarska, Holandija, Zakavkazje, Turkestan, Turska i Ukrajina (Vondel i sar.,2006). Haliplus
(Haliplus) immaculatus - živi među filamentoznim algama, u svežoj vodi, u jezerima, bazenima,
barama, močvarama, sporim potocima i sl (Vondel, i sar., 2006). Ovih sedam taksona iz podreda
Adephaga je prisutno u okolnim zemaljama poput Rumunije: Cuzepan, (2011); Mađarske: Sziváki, i
sar.,(2010); Kalman i sar.,(2011); Móra i sar.,(2011); Lȍkkös, (2010); Hrvatske: Trić i sar.,(2011) (Gorski
Kotar); Temunović, (2005) (Lonjsko Polje); Dumbović i sar.,(2009) (Una); i Albanije: Puzewoźny i
sar.,(2010) tako da njihovi nalazi nisu neočekivani ali ipak predstavljaju značajan doprinos poznavanju
vodenih tvrdokrilaca Srbije.
Fam.Carabidae
Fauna Carabidae rezervata broji ukupno 72 taksona među kojima je konstatovani takson
Pterostichus (Bothriopterus) quadrifoveolatus Latzner, 1852. po prvi put zabeležen za Srbiju
(Ćurčić,Stanković, 2011). Ovaj takson naseljava istočni palearktik, travnata ili zašikarena kao i šumska
staništa gde se skriva ispod kamena, trulog stabla, panja i sl.
Fam.Curculionidae
Porodica Curculionidae u fauni Zasavice ukupno broji 87 taksona a od toga 11 taksona je po prvi put
zabeleženo za Srbiji (Pešić, 2011a; Mesaroš,2015). U 2007. godini publikovana je lista surlaša Zasavice
(Pešić, Stanković, 2007) gde su navedena 43 taksona, uz izdvajanje dva taksona po prvi put zabeleženo
za Srbiji (Hylobius transversovittatus i Bagous puncticollis). Daljim istraživanjem i obradom materijala
lista je proširena na 86 taksona kada je dodato još pet taksona po prvi put zabeleženo za Srbiji. Od
pomenutih sedam taksona zanimljivu ekologiju imaju dva taksona Dryophthorus corticalis i Bagous
238
puncticollis. Takson Dryophthorus corticalis živi vrlo često blizu mravinjaka ali se za sad ne zna da li
postoji veza između njih i mrava. Ako pogledamo kartu rasprostranjenja D.corticalis u Evropi vidimo
da ga ima u Centralnoj Evropi, veći deo Skandinavije i Britanije, Italija, Francuska i neke države bivšeg
SSSR. U našem okruženju zabeležen je u Mađarskoj i Bugarskoj (Pešić, 2011 b). Dok takson Bagous
puncticollis je vezan za makrofitsku akvatičnu flotantnu vegetaciju tj. za biljke iz rodova: Elodea,
Hydrocharis i Stratiotes (Hydrochariaceae) čijim listovima se hrane larve. U okruženju, B. puncticollis
konstatovana je u Bosni i Hercegovini, Mađarskoj i Rumuniji (Pešić, 2007). Tokom istraživanja
akvatičnih adephaga 2011. i 2012. godine na vrsti Stratiotes aloides nađen je monofagni surlaš. Radi se
o taksonu Bagous binolulus (Herbst,1795) koja je tad nađen prvi put u Srbiji. Ovaj takson je značajan za
rezervat i kao konzervacioni jer se nalazi na listi Direktive o Staništu EU (Mesaroš,2015).
Ordo Lepidoptera
Obradom lepidopterološkog materijala konstatovan je takson Orbona fragariae (Vieweg, 1790) po
prvi put zabeležen za Srbiju (Stojanović, Ćurčić, 2011). Zabeležen je na lokalitetu Turske livade na rubu
šume srednjedobne starosti, zajednice Genisto elate-quercetum Horv.1939 sa dobrom zastupljenošću
biljke Fragaria vesca, kao domaćinom za gusenicu ovog leptira (Erdeši, Janjatović, 2001).
Ordo Hymenoptera
Subordo Apocrita
Fam. Formicoidaea
Mirmekofauna rezervata, broji 31 takson, što predstavlja 1/5 poznate faune mrava Srbije, a
konstatovani takson Bothriomyrmex communistus Santschi,1919 je po prvi put zabeležen za Srbiji
(Karaman, Karaman, 2007).
ZAKLJUČAK
Prema literaturnim podacima u algoflori i fauni beskičmenjaka rezervata ukupno je 102 taksona
koji su po prvi put zabeležen za Srbiju i Balkansko poluostrvo. Od toga sedam taksona su po prvi
put zabeleženi za Balkan, a 95 taksona za Srbiju. U algoflori rezervata ukupno je konstatovano 41
takson koji pripadaju razdelu Charophytha, Heterokontophyta (klasa Chrysophyceae), Euglenophyta
i Cyanobacteria koji su po prvi put zabeleženi za Srbiji Ostali otkriveni taksoni pripadaju grupi
invertebrata. Ukupno 51 takson invertebrata su po prvi put zabeleženi za Srbiji a šest taksona su po
prvi put zabeleženo za Balkansko poluostrvo. Od invertebrata taksoni koji su po prvi put zabeleženi
za Srbiju i Balkan su konstatovani kod sledećih organizama: Platelmintes [Trematodes i Cestodes],
Rotatoria, Anelida [Oligochaeta i Hirudinidae], Aranida, Acarina [Hydroacarina], Ostracoda, Insecta
[Heteroptera, (Coleoptera-Adephaga,Fam. Carabidae i Curculionidae),Lepidoptera (Fam.Noctuidae),
Hymenoptera (Fam. Fornicidae)]. Najveći broj novih taksona za Srbiju od invertebrata ima red Aranida,
12 taksona, zatim sledi klasa Insecta i Fam. Curculionidae sa 11 taksona a potom sledi Adephaga sa 7
i red Rotatoria sa 6 taksona.
239
LITERATURA:
1. Bjelić-Čabrilo,O.,Čabrilo,B.,Popović,E.,(2013): Helminth fauna of rodents (Mammalia, Rodentia) from Zasavica (Serbia),
Biologia Serbica,Vol.35,No.1-2, 43-47 pp
2. Bobić, M. (2001): Novi i retki taksoni Rotatoria i Cladocera za faunu Jugoslavije konstatovanih u Specijalnom rezervatu
prirode Zasavica (Srbija, Jugoslavija), Zbornik radova Naučnog skupa Zasavica 2001, Sr. Mitrovica, 20-27.
3. Boukal,S.D.,Boukal,M.,Fikáček,M.,Hájek,J.,Klečka,J.,Skalický,S.,Šťastný,J.,Trávníček,D.,(2007): Catalogue of water
beetles of the Czech Republic (Coleoptera: Sphaeriusidae, Gyrinidae, Haliplidae, Noteridae, Hygrobiidae, Dytiscidae,
Helophoridae, Georissidae, Hydrochidae, Spercheidae, Hydrophilidae,Hydraenidae, Scirtidae, Elmidae, Dryopidae,
Limnichidae, Heteroceridae, Psephenidae), Published Klapalekiana, 43 (Suppl.): 1-289.
4. Cuzepan, G., (2011): Diving beetles (Coleoptera: Dytiscidae) from the Transylvanian society collection of the Natural
History Museum of Sibiu (Romania), Travaux du Muséum National d’Histoire Naturelle «Grigore Antipa»,Vol. LIV (1),
69–87.
5. Ćurčić, S., Stanković. M., (2011):The ground beetles (Coleoptera: Carabidae) of the Zasavica Special Nature Reserve
(Serbia), Acta entomologica Serbica, No.16 (½), Beograd, 13.
6. Dombrovski, E. (1895): Osnovi ornitologije sjeverozapadne Srbije, Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo,
7. Dumbović, V., Posavec-Vukelić, V., Duplić, A.,Katušić, L., Jelić, D., Boršić, I., Partl,A., (2009): Studija inventarizacije
flore i faune rijeke Une i priobalnog pojasa, Sisačko-moslavačka županija, Sisak, 1-279.
8. Erdeši, J. ,Janjatović, G., (2001): Šumski ekosistemi rezervata Zasavica, Zbornik radova Naučnog skupa Zasavica 2001,
Sr.Mitrovica, 57-64.
9. Franciscolo M. E. 1979: Coleoptera: Haliplidae, Hygrobiidae, Gyrinidae, Dytiscidae. Fauna d’Italia, Vol. 14. Edizioni
Calderini, Bologna, 804.
10. Gajić, I. (2012):Fauna paukova (Arachnida, Areaneae) Specijalnog rezervata prirode „Zasavica“ master rad, Univerzitet u
Novom sadu, PMF, Departman za biologiju i ekologiju, Novi Sad,
11. Gajić,I.,Grbić,G., (2016): Further notes on spiders from the Special Nature Reserve Zasavica, Arachnologische
Mitteilungen/Arachnology Letters 51, 49-56.
12. Grbić, G., Gajić, I., Stanković, M., (2011): Preliminary notes on the spider fauna (Arachnidae, Araneae) of the Special
Nature Reserve, Acta entomologica Serbica, Beograd, 127-138.
13. Grginčević, M., Pujin, V., (1998): Hidrologija Priručnik za studente i poslediplomce, Ekološki pokret grada Novog Sada,
82-195.
14. Grosser,C.,Pešić,V.,Lazarević,P.,(2014): A checklist of the leeches (Annelida:Hirudinida) of Serbia, with new records,
Fauna Balkana, University of Novi Sad,Vol.3, 71-86 pp
15. Guéorguiev V. B. 1971: Coleoptera: Hydrocanthares et Palpicornia. Catalogus faunae Jugoslaviae, III/6. Academia
Scientarum et Artium Slovenica, Ljubljana, 45.
16. Guéorguiev V. B. 1987: Coleoptera: Hydrocanthares. Fauna Bulgarica 17. Aedibus Akademiae Scientarum Bulgaricae,
Sofi a, 161.
17. Igić,R.,Gajin,S.,(ур.)(2001): Zasavica 2001, Zbornik naučnog skupa posvećen istraživanjima vodenih ekosistema i
plavnih zona, PMF Institut za biologiju Novi Sad i Goransko-ekološki pokret Sremska Mitrovica, 1-131.
18. Ingmar, W., Petrisor, A., (1999): List of the spiders (Arachnidae, Araneae) from Romania, Museul Natural de istorie
atorala “Grigore Antipa”, Vol. XLI, Romania,79-107.
19. Kálmán, Z., Boda, R., Kálmán, A., Ortmann-Ajkai, A., Soós, N., Csabai, Z.,(2011): Contribution to the aquatic coleoptera
(Hydradephaga, Hydrophiloidea, Dryopidae) and Heteroptera (Gerromorpha, Nepomorpha) Fauna of Dráva plain, SW
Hungary, Acta Biol. Debr. Oecol. Hung. 26: 117–134.
20. Kamnenov, M. (2005): New data on jumping spiders in the Republic of Macedonia with a complete cheecklist (Araneae:
Salticidae) Europaea, Arachnology, Acta zoologica Bulgarica, No.1,301-314.
21. Karaman, M., Karaman, G., (2007): Contribution of the knowlegde of the ants (Hymenoptera, Formicidae) from Special
Nature Reserve Zasavica, Serbia, Naučno-stručni skup Zasavica 2007, Sr. Mitrovica, 67-75.
22. Krunić.M.,Vidović,V.,Petrović,Z.,Stevanović,D.,Pujin,V.,Šapkarev,J.,Horvatović,A.,Brajko-vić,M.,(1990): Sistematika
invertebrata sa praktikumom, Naučna knjiga Beograd, 144,157-158,170,227 str.
23. Lőkkös, A., (2010): The water beetles (Coleoptera: Hydradephaga, Hydrophiloidea) of the Nagy-berek area, Lake
Balaton, Hungary, Natura Somogyiensis,No.17, 157-170.
24. Mesaroš, G., Stanković, M., (2012): Prilog poznavanju grabljivih vodenih tvrdokrilaca (Coleoptera, Adephaga)
Specijalnog rezervata Zasavica, Zbornik radova Naučno-stručnog skupa Zasavica 2012, Sr. Mitrovica, 134-147.
25. Mesaroš,G.,(2015): Water aloe weevil Bagous binodulus (Herbst,1795) (Coleoptera: Curculionidae) in Serbia, Acta
entomologica Serbica,20, Belgrade, 53-58 pp.
26. Miljanović, B., Divljak, V., Đukić, N., Maletin, S., Teodorović, I., Živić, N., Ivanc, A.,(2001): Zajednica Oligochaeta kao
pokazatelj kvaliteta vode u Specijalnom rezervatu prirode Zasavica, Zbornik radova Naučnog skupa Zasavica 2001,
Sr.Mitrovica,14-19.
27. Móra, A., Deák, C. S., Kálmán, A., Kálmán, Z., Lőkkös, A., Soós, N., Csabai, Z., (2011): Contribution to the aquatic
insect fauna of Kálimedence and Fekete-hegy, and their surroundings (Balaton uplands), folia Musei Historico-Naturalis
bakonyiensis,a bakonyi természettudományi múzeum Közleményei, Zirc, 147-180.
28. Nilsson A. N. 2006: Catalogue of Palearctic Dytiscidae (Coleoptera), Online available at http://www.emg.umu.se/biginst/
andersn/CPD 061112.pdf (last update from19 November 2007).
29. Nilsson A. N., Holmen M. 1995: The aquatic Adephaga (Coleoptera) of Fennoscandia and Denmark. II. Dytiscidae. Fauna
Entomologica Scandinavica, Volume 32. E. J. Brill, Leiden, New York, Köln, 192.
30. Nilsson, A. N., 2003: Family Dytiscidae Leach, 1815, pp. 35-78. In: Löbl i.,Smetana A. (eds.): Catalogue of Palaearctic
Coleoptera, 1. Archostemata – Myxophaga – Adephaga. Apollo Books, Sternstrup, 819.
240
31. Pančić, J. (1860): Građa za faunu Kneževine Srbije, Glasnik Srpskog učenog društva, Beograd.
32. Pešić, S., (2007): Bagous puncticollis Boheman,1845-New weeoil species (Coleoptera, Curculionidae) for the Fauna of
Serbia, Journale Sciantis of Kragujevac No.29, Kragujevac, 149-154.
33. Pešić, S., (2011-a): First record of Dryophthorus corticalis (Coleoptera, Curculionidae, Dryophthoridae) in Serbia,
Journale Sciantis of Kragujevac No.33, Kragujevac, 83-86.
34. Pešić, S., Stanković, M., (2007): Surlaši (Curculionidea) Specijalnog rezervata prirode Zasavica, Zbornik radova Naučno-
stručnog skupa Zasavica 2007, Sr. Mitrovica,159-170.
35. Pešić, V., Šundić, M., Stanković, M., (2007):Vodene grinje roda Hydrachna Müller (Acari, Hydrachnidia) Specijalnog
rezervata prirode Zasavica (Srbija),Naučno-stručni skup Zasavica 2007, Sr. Mitrovica, 129-131.
36. Pešić. S., (2011-b): Nove vrste za faunu surlaša (Coleoptera, Curculionidae) u Specijalnom rezervatu prirode Zasavica,
Simpozijum entomologa Srbije, Donji Milanovac,32.
37. Petrov, B., Miličić, D., Žnidaršič, Z. T., (2007): Branchipodni i ostrakodni rakovi Specijalnog rezervata prirode Zasavica
(Crustacea: Branchipoda, Ostracoda) Naučno-stručni skup Zasavica 2007, Sr.Mitrovica, 153-157.
38. Predojević,D.,Kljajić,Ž.,Kovačević,E.,Milosavljević,J.,PapićP.,Lazić,M.,Subakov-Simić,G.,(2014): Diversity of
Chrysophycea (Heterocontophyta) in the Zasavica river (Serbia), Arch. Biol. Sci., No.66 (3) Belgrade,1195-1204.
39. Predojević,D.,Popović,S.,Kljajić,Ž.,Subakov-Simić,G.,Blagojević,A.,Jovanović,J.,Lazić,M., (2015): Diversity of
Cyanobacteria in the Zasavica river Serbia, Arch.Biolog.Sci.,Belgrade 67 (2), 355-366 pp
40. Predojević,D.,Subakov-Simić,G.,Kovačević,E.,Papić,P.,Ćuk,M.,Kljajić,Ž.,Lazić,M.,(2015):
41. Protić, Lj., Stanković, M., (2013): Preliminarna istraživanja Heteroptera Zasavice, Zbornik sažetaka Simpozijuma
entomologa Srbije 2013 sa međunarodnim učešćem, Entomološko društvo Srbije - Tara pl.
42. Protić.Lj.,Šeat,J.,(2016): First records of the alien sycamore seed bug Belonochilus numenius in Serbia
(Heteroptera:Lygaeidae) Acta entomologica Serbica,21, Belgrade.
43. Przewoźny, M., Jaskuła, R., Grabowski, M., (2010): Updated checklist of Albanian aquatic beetles with fi rst localities
of some species of Hydradephaga, Hydrophiloidea and Byrrhoidea (Coleoptera), Oceanological and Hydrobiological
Studies, International Jou rnal of Oceanography and Hydrobiology, Vol. XXXIX, No.3 University of Gdańsk 155-164.
44. Simić, S., (2007) (ed.): Zbornik naučno-stručnog skupa Zasavica 2007 sa međunarodnim učešćem, Pokret gorana
Sremska Mitrovica,1-212.
45. Simić, S., (2012) (ed.): Zbornik naučno-stručnog skupa Zasavica 2012 sa međunarodnim učešćem, Pokret gorana
Sremska Mitrovica,str. 1-248.
46. Službeni glasnik R.Srbije br.19/97: Rešenje o zaštiti prirodnog dobra Zasavica.
47. Službeni glasnik R.Srbije br.51/95: Rešenje o prethodnoj zaštiti prirodnog dobra Zasavica
48. Stojanović, M., Milutinović, T., (2014): The earthhworms (Oligochaeta: Lumbricidae) of the Pannonian region of Serbia,
Vojvodina Province: Zoogeography and Diversity, North-Western Journal of Zoology 10 (2), Oradea, Romania, 305-313.
49. Stojanović.V.D.,Ćurčić,B.S.,(2011): The Diversity of Noctuid Moths (Lepidoptera: Noctuidae) in Serbia, Acta zoologica
Bulgarica,No.63(I), 47-60.
50. Szivák. I., Deák. CS., Kálmán, Z., Soós, N., Mauchart, P., Lőkkös, A., Rozner, GY., Móra, A. Csabai, Z. (2010):
Contribution to the aquatic macroinvertebrate fauna of the mountains mecsek with the fi rst record of Limnius opacus
P.J.W. Müller, 1806 in Hungary, Acta Biol. Debr. Oecol. Hung. 21: 197–222.
51. Taube, W. F., (1776): Historische und geografische Beschreibung des königreiches Slavonien und das Herzogthumes
Syrmien, Leipzig
52. Temunović, M.,(2005): Faunističko–ekološke značajke vodenih kornjaša (Insecta, Coleoptera) u lokvama Lonjskog polja,
diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, 1-53.
53. Turić, N., Merdić, E., Hackenberger, B., Kutuzović, Ž., Bogdanović, J., Bogdanović, T., (2011): Diversity of aquatic
insects (Heteroptera: Nepomorpha, Gerromorpha and Coleoptera: Hydradephaga, Hydrophilidae) In the karst area of
Gorski Kotar,Croatia, National Croatica, Vol. 20, No 1, Zagreb, 179-188.
54. Valerian, F., (2000): Spider (Araneae) on the Red List of European countrines, Ecologia, Vol. 19, Supplement 4,
Bratislava, 23-28.
55. Vesić, A., Blaženčić, J., Stanković, M., (2011): Charophytes (Charophyta) in the Zasavica Special Nature Reserve, Arhiv
Bioloških nauka, Beograd, No.63 (3), 883-888.
56. Vondel, van B. J., Holmen, M., Petrov, N. P. (2006): Review of the palaearctic and oriental species of the
subgenus Haliplus s.str. (Coleoptera: Haliplidae, Haliplus) with descriptions of three new species, Tijdschrift voor
entomologie,Volumen 149.
57. Živković. A., (1973): Sastav i dinamika zooplanktona i mikrofaune Obedske
bare, bornik Matice Srpske za prirodne nauke, sv. 45, Novi Sad,135-154.
Boukal,S.D.,Boukal,M.,Fikáček,M.,Hájek,J.,Klečka,J.,Skalický,S.,Šťastný,J.,Trávníček,D.,(2007): Catalogue of water
beetles of the Czech Republic (Coleoptera: Sphaeriusidae, Gyrinidae, Haliplidae, Noteridae, Hygrobiidae, Dytiscidae,
Helophoridae, Georissidae, Hydrochidae, Spercheidae, Hydrophilidae,Hydraenidae, Scirtidae, Elmidae, Dryopidae,
Limnichidae, Heteroceridae, Psephenidae), Published Klapalekiana, 43 (Suppl.): 1-289.
241
SADRŽAJ ZBORNIKA 2017.
PLENARNI REFERATI
PROCENA EKOLOŠKOG STATUSA REKE ZASAVICE
NA OSNOVU ALGOLOŠKIH PARAMETARA ................................................................................ 5
Dragana D. Predojević
GENETIČKA STRUKTURA POPULACIJA CRNKE (UMBRA KRAMERI)
IZ SISTEMA SAVE I DELA TOKA DUNAVA KROZ SRBIJU ..................................................... 11
Saša Marić, David Stanković, Nenad Sekulić, Radek Šanda,
Laslo Galamboš, Marko Ćaleta, Aleš Snoj
SEKCIJA: GEOGRAFSKE, GEOMORFOLOŠKE I HIDROLOŠKE

ZASAVICA KAO OBJEKAT GEONASLEĐA................................................................................. 25
Srđan Belij, Zoran Đajić, Jelena Belij
SEKCIJA: HIDROBIOLOŠKE KARAKTERISTIKE REZERVATA

LETNJI ASPEKAT EKOLOŠKOG STATUSA VODOTOKA ZASAVICA .................................. 45
Tamara Jurca, Nemanja Pankov, Sonja Pogrmić, Branko Miljanović
SEKCIJA: GENETIKA
FENOTIPSKA I MOLEKULARNO-GENETIČKA KARAKTERIZACIJA
POPULACIJE BALKANSKOG MAGARCA U REPUBLICI SRBIJI ......................................... 55
Dr Ljubodrag Stanišić
SEKCIJA: MIKOLOGIJA
PREGLED TARTUFA U SPECIJALNOM REZERVATU PRIRODE ZASAVICA ..................... 65
Stanković Mihajlo
SEKCIJA: FLORA I VEGETACIJA REZERVATA

NAJZNAČAJNIJI PREDSTAVNICI VASKULARNE FLORE U
SPECIJALNOM REZERVATU PRIRODE “ZASAVICA”.........................................................................................................73
Ranko Perić, Mihajlo Stanković, Vida Stojšić
PRELIMINARNI PREGLED FLORE
HRASTOVIH ŠUMA ZASAVICE ..................................................................................................... 84
Igić, R, Ilić, M, Ćuk, M, Igić, B, Stanković, M, Vukov, D.
SEKCIJA: FAUNA REZERVATA
DISTRIBUCIJA VRSTE OCTODRILUS GRADINESCUI (POP, 1938) U EVROPI .................. 87
Mirjana Stojanović Petrović, Jovana Sekulić, Mihajlo Stanković i Tanja Trakić
FAUNA KIŠNIH GLISTA (OLIGOCHAETA, LUMBRICIDAE)
U REZERVATU ZASAVICA .............................................................................................................. 91
Mirjana Stojanović Petrović, Jovana Sekulić, Mihajlo Stanković i Tanja Trakić
BIODIVERZITET KRPELJA GUŠTERA
IZ PRIRODNOG REZERVATA ZASAVICA (SRBIJA) ................................................................ 100
Ivan Pavlović, Mihajlo Stanković
FAUNA RAKOVA (CRUSTACEA) U STANIŠTIMA SPECIJALNOG REZERVATA PRIRODE
ZASAVICA, SA OSVRTOM NA NJIHOVE PONAŠAJNE ADAPTACIJE ................................ 105
Sofija Pavković-Lučić, Mihajlo Stanković, Dragana Miličić
NOVE VRSTE VILINIH KONJICA (ODONATA) NA PODRUČJU SRP „ZASAVICA”......... 114
Marko Šćiban
FAUNA STENICA (INSECTA: HETEROPTERA)
SPECIJALNOG REZERVATA PRIRODE „ZASAVICA“............................................................ 117
Ljiljana Protić, Marko Šćiban,, Jelena Šeat2,, Mihajlo Stanković
PRESEK STANJA POZNAVANJA FAUNE CURCULIONOIDEA SPECIJALNOG
REZERVATA PRIRODE "ZASAVICA"......................................................................................... 128
Snežana Pešić, Mihajlo Stanković
PRVI REZULTATI ISTRAŽIVANJA FAUNE BUBAMARA (FAM. COCCINELLIDAE,
INSECTA) U SPECIJALNOM REZERVATU PRIRODE ZASAVICA ....................................... 139
Damjanović Jovana, Stanković Mihajlo
NOVI PODACI O FAUNI PTICA SRP “ZASAVICA” .................................................................. 150
Šćiban Marko, Stanković Mihajlo, Radislav Mirić, Dušan Luković,
Irena Radulović, Sandra Jovanović, Matija Milković, Dorđe Petrović
ZIMSKI CENZUS PTICA NA DRINI 2012 – 2017 ........................................................................ 158
Slobodan Puzović
PTICE IZ ZBIRKE ZEMALJSKOG MUZEJA U SARAJEVU
SA PODRUČJA SREMSKE MITROVICE I SEVEROZAPADNE MAČVE
SA TERITORIJOM SRP ZASAVICA ............................................................................................. 168
Stanković Mihajlo, Kotrošan Dražen
PREGLED FAUNE SISARA (MAMMALIA)
SPECIJALNOG REZERVATA PRIRODE ZASAVICA................................................................ 186
Branko Karapandža, Milan Paunović, Mihajlo Stanković
SEKCIJA: EKO-TURIZAM, I UPRAVLJANJE

U ZAŠTIĆENOM PRIRODNOM DOBRU
UPRAVLJANJE SPECIJALNIM REZERVATOM PRIRODE ZASAVICA:
OKVIR, KONTEKST I PERSPEKTIVE ........................................................................................ 233
Violeta Orlović Lovren
SEKCIJA: OSTALE NEKATEGORISANE OBLASTI
21.GODINA PRIRODNJAČKE ZBIRKE REZERVATA ZASAVICA
SA AKCENTOM NA FAUNU VERTEBRATA .............................................................................. 203
Stanković Mihajlo, Slađana Đorđević
DOPUNA LISTE NOVIH TAKSONA ALGI I BESKIČMENJAKA
ZA SRBIJU I BALKANSKO POLUOSTRVO NA OSNOVU
LITERATURNIH PODATAKA OTKRIVENIH U REZERVATU
PRIRODE ZASAVICA (PRILOG V) .............................................................................................. 219
Stanković Mihajlo
Izdavač:
Pokret Gorana Sremska Mitrovica
Glavni i odgovorni urednik:

Slobodan Simić
Tehničko rešenje korica:

Mihajlo Stanković
Štamparija:
Am Graphic, Laćarak
Tiraž:
300 komada
CIP - КАТАЛОГИЗАЦИЈА У ПУБЛИКАЦИЈИ

БИБЛИОТЕКА МАТИЦЕ СРПСКЕ, НОВИ САД
719:502(497.113-751.3 ZASAVICA)(082)
502.211(497.113-751.3 ZASAVICA)(082)
НАУЧНО-СТРУЧНИ СКУП ЗАСАВИЦА (2017 ; СРЕМСКА МИТРОВИЦА)
NAUČNO-STRUČNI SKUP O BIODIVERZITETU I DRUGIM VREDNOSTIMA REZERVATA ZASAVICA "ZASAVICA

2017." SA MEĐUNARODNIM UČEŠĆEM, [23-24. NOVEMBRA 2017, SREMSKA MITROVICA] / [GLAVNI I ODGOVORNI
UREDNIK SLOBODAN SIMIĆ]. - SREMSKA MITROVICA : POKRET GORANA, 2017 (LAĆARAK : AM GRAPHIC). - 225
STR. : ILUSTR. ; 24 CM
TIRAŽ 300. - BIBLIOGRAFIJA UZ SVAKI RAD. - APSTRAKT NA ENGL. JEZIKU UZ SVAKI RAD.
ISBN 978-86-81024-01-0
A) СПЕЦИЈАЛНИ РЕЗЕРВАТ ПРИРОДЕ "ЗАСАВИЦА" - ЗБОРНИЦИ B) ЖИВИ СВЕТ - ЗБОРНИЦИ
COBISS.SR-ID 318533895

Zbornik ZASAVICA 2017

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zbornik ZASAVICA 2017

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

NAUČNO-STRUČNI SKUP

VREDNOSTIMA REZERVATA ZASAVICA

Štampanje publikacije pomoglo

Grafi k 1. Kvantitativni pokazatelji fitoplanktona: a) abundanca (broj ćelija/ml), b)

GENETIC STRUCTURE OF THE EUROPEAN

MITOHONDRIJALNA DNK (MTDNK)

Populacija mtDNK - Cyt b haplotipovi Mikrosatelitska DNK

Tabela 1. Prikaz rezultata sekvenciranja Cyt b mtDNK i statističkih parametara za mikrosatelitsku

Tabela 2. DAS vrednosti izračunate za parove populacija na osnovu mikrosatelitskih podataka

Lugomir Kraljevac Bakreni Batar Gromiželj Šuma Žutica

I korak – Sve populacije 1 -2869.11 0.38

2 -2654.00 24.54 2.42

3 -2379.46 0.40 580.66

4 -2339.24 5.56 22.74

5 -2425.53 11.06 3.05

6 -2478.14 31.96 0.57

Tabela 1. Prikaz rezultata sekvenciranja Cyt b mtDNK i statističkih parametara za mikrosatelitsku

Populacija – mtDNK - Cyt b haplotipovi Mikrosatelitska DNK

Lugomir Kraljevac Bakreni Batar Gromiželj Šuma Žutica

Slika 4. Trodimenzionalni prikaz multivarijantne faktorske korespodentne analize jedinki na

Sl. 1. Meandri Zasavice, panorama (www.zasavica.org.rs)

Sl. 4. Geološka građa Mačve i susednih krajeva.

Sl. 6. Satelitski snimak Drine, Save i Zasavice,

Novijim melioracijama hidrografska mreža Mačve znatno je izmenjena, prokopani su veštaki

Izvor: Podaci dobijeni od upravljača SRP „Zasavica“

Sl. 12. Oštar meandar Save između Orlače i Kupinskog Kuta,

dubokim bušotinama na prostoru Dublje-Bogatić-Belotić- Metković- Klenje. Mačvansko

SUMMER ASPECT OF ECOLOGICAL STATE

Tamara Jurca1, Nemanja Pankov1, Sonja Pogrmić1, Branko Miljanović1

Ključne reči: epifitska fauna, kiseonični profil, bioprocena

I klasa II klasa III klasa IV klasa V klasa

t O2 % pH EP (μS/ TOC BPK NO3-N

Rezultati taksonomske analize strukture akvatičnih makrobeskičmenjaka pokazali su izrazito

Poređenjem geografske distribucije geneološki povezanih haplotipova, uočeno je da je evolutivna

S obzirom da današnje rase evropskih magaraca uglavnom poseduju podjednake proporcije

OVERVIEW OF TRUFFLES IN A SPECIAL

MATERIJAL I METODE RADA

Pregled tartufa u rezervatu Zasavica:

SPECIES 1: TUBER AESTIVUM Vittadini 1831

Izgled tartufa Presek tartufa Peridia Izgled spora pod uvećanjem

Izgled tartufa Presek tartufa Peridia Izgled spora pod uvećanjem

Stanište: plodonosna tela su plitko ukopana i pojavljuju se od oktobra do marta u listopadnim

SPECIES 3: TUBER MACROSPORUM Vittadini 1831

Izgled tartufa Presek tartufa Peridia Izgled spora pod uvećanjem

Stanište: plodonosna tela su ukopana i pojavljuju se od jeseni do zime listopadnim šumama

Izgled tartufa Presek tartufa Peridia Izgled spora pod uvećanje

SPECIES 5: GYMNOMYCES XANTHOSPORUS

Izgled tartufa Presek tartufa Peridia Izgled spora pod uvećanje

THE MOST IMPORTANT REPRESENTATIVES OF

Tabela 1. Vrste vaskularne flore značajne za očuvanje biodiverziteta zabeležene na području

1 Acorus calamus L./ iđirot √

5 Arum orientale Bieb. √ √ VU-NT (DD)

6 Callitriche palustris L./ vodena bradica √ √ EN-VU (DD)

8 Carex acuta L./ šilјata oštrica √

11 Cyperus glomeratus L./ gronjasti šilј √ √ NT-LC (DD)

Cyperus serotinus Rottb./ crveno-mrki

Hesperis sylvestris Crantz subsp.

26 Nymphaea alba L./ beli lokvanj √

Potamogeton acutifolius Link/ oštrolisna

28 Potamogeton pusillus L./ mala resina √

Potamogeton trichoides Cham. &

30 Ranunculus lingua L./ jezičasti lјutić √ √ EN

31 Salvinia natans (L.) All./ vodena paprat √

Schoenoplectus triqueter (L.) Palla/