FRANCUSKA

Ecole Libre des Sciences Politiques – osnovana 1871. u Parizu

- prva samostalna institucija za studij političke znanosti u povijesti
- glavni nositelj projekta – Emile Boutmy- zagovaratelj samostalne, eksperimentalne i
induktivne političke znanosti, ravnatelj škole.
- godina osnutka škole veže se uz događanja u zemlji, poraz u francusko pruskom ratu,
ujedinjenje Njemačke, te pad režima Napoleona III i sukob Treće Republike sa Pariškom
komunom. Kako nije bilo škole u kojoj bi se nacionalna elita učila modernoj politici, dolazi
do potrebe stvaranja jedne.
- škola je postojala do 1. svj. rata kada prestaje djelovati, a svoj rad obnavlja 1945. pod
nazivom Institut d´Etudes Politiques

Pokaži kako se razvija francuska politička znanost nakon 2. svjetskog rata (objasni njenu
dominantnu koncepciju,ulogu M.Duvergera)

Nakon 2.svj.rata - 1945.g. Ecole Libre des Sciences Politiques (prva samostalna institucija za
studij političke znanosti) – obnavlja svoj rad pod nazivom Institut d´Etudes Politiques.
Ubrzo nakon toga otvaraju se slični instituti u Rennesu, Layonu, Lilleu, Bordeauxu...

1969. - politička znanost kao samostalna disciplina priznata je u sklopu fakulteta društvenih
znanosti (prava, povijesti, filozofije i sociologije) – a danas je institucionalizirana u dva
oblika: na devet Institute d'Etudes Politique (elitne obrazovne ustanove) i na pravnim
fakultetima. U procesu te institucionalizacije političke znanosti – Maurice Duverger bio je
središnja figura. On je bio profesor javnog prava na Pravnom fakultetu u Bordeauxu, te
najzaslužniji za otvaranje Institut d'Etudes Politique u Bordeauxu. Također, 1969. u Sorbonni
osniva Odsjek za političke znanost kao jedini sveučilišni odsjek na kojem se isključivo
studirala politička znanost. Duveger je bio pristaša profašističke desnice, iako je u starim
danima izabran u europski parlament kao kandidat s liste Komunističe partije Italije.

1949. osnovano je Francusko udruženje za političku znanost - ono je 1951. počelo izdavati
dvomjesečnik Reveu Francaise de Science Politique koji je do danas ostao najutjecajniji i
najugledniji pol. časopis u Fra.

Općenito gledano, u Francuskoj se politička znanost institucionalizirala vrlo sporo zbog

otpora etabliranijih disciplina, te je ostala razmjerno slabo razvijena u odnosu na VB, SAD.
Razlog je mali broj međunarodno priznatih franc.znanstvenika, zatim dobrovoljna izolacija i
jezične prepreke (mali broj djela objavljenih na engl. jeziku), te sama koncepcija političke
znanosti, koja je bila svedena na znanost o državi i obrazovanje javnih službenika, pa je
izučavana u okviru drugih disciplina (prava, sociologije, čak i geografije), a ne kao
samostalna.

Općenito francuski model akademskog studija politologije danas nije ni poželjan niti se
smatra mogućim rješenjem u ostalim zemljama.
SAD

Pokažite razvoj političke znanosti u SAD-u.

Za razvoj političke znanosti u SAD-u posebno su važna sveučilišta u Chicagu i

Columbia. Detaljno objasni njihovu misiju (vodeći profesori, institucionalna
organizacija i intelektualni naglasci...)

School of Political Science

- osniva se na Sveučilištu Columbia 1880. i označava početak institucionalnog razvoja studija
politke u SAD-u
- osnivač je bio J.W.Burgess. Na osnivanje tog studija bio je potaknut velikim promjenama u
SAD-u na koje tadašnja politika nije nalazila primjereno rješenje (masovno useljavanje, brza
industrijalizacija i urbanizacija zemlje). Također, to vrijeme se poklapalo i sa problemima
uspostave moderne predstavničke demokracije u SAD-u. Zato je tvrdio da je zadaća
sveučilišta da budućoj eliti posreduje zamisao o državi.
- Burgessov studij osnovan je po uzoru na njemačka sveučilišta, jer je i sam studirao u
Njemačkoj. Studij se početno sastojao od više disciplina – geografije, ekonomije, filozofije,
prava....te se kasnije pretvorio u pravi studij pol. znan.

20-tih god 20. st. glavno politološko središte premješta se sa istočne obalne na Srednji Zapad
u Chicago koji je u to doba bio suočen s lokalnim problemima snažne industrijalizacije,
mafije i kriminala. U Chicagu se kao osnivač politološkog studija javlja Charles E. Merriam
– oko kojeg se okupljaju Harold Lasswell, Almond i drugi. Taj studij se razvija kao
empirijska politička znanost zasnovana na sociologiji, statistici i psihologiji. Ovdje govorimo
o tzv. ''Čikaškoj novoj političkoj znanosti'' koja se oštro suprotstavlja prevlasti političke
filozofije u disciplini, a kasnije i bihevioralizmu.

Američko udruženje za političku znanost (osamostaljuje se 1903.) - odigralo je važnu ulogu

u procesu institucionalnog osamostaljenja američke političke znanosti. 1962. objavljuje
izvješće u kojem stoji da je politička znanost kao disciplina podijeljena na 4 široka područja
studija:
- politička teorija,
- američke političke institucije i procesi,
- komprativne političke institucije i procesi,
- međunarodni odnosi te organizacije i pravo.
Radilo se na standardizaciji disciplina na način da se na prijediolomske studije uključi
najmanje po 1 od ova 4 tečaja.

Američki studiji političke znanosti najbrojniji su i najsnažniji i danas. Najcitiraniji i

najugledniji časopis na svijetu je American Political Science Review, a izdaje ga Američko
udruženje za političku znanost.

- Woodrow T. Wilson krajem 19.st. osniva poseban odsjek za političku znanost na

Sveučilištu Princeton, gdje je bio rektor. Tu se promiče anglosaksonska tradicija u
proučavanju politike.
- Lawrece Lowel 1910. osniva studij političke zanosti na Harvardu, gdje daje profesorsko
mjesto Jamesu Bryceu, koji piše American Commonwealth (prvu cjelovitu panoramu
američke politike nakon Tocquevillea).

VELIKA BRITANIJA

1. institucionalizirani oblik studija političke znanosti u V. Britaniji uspostavljen je na London

School of Economics and Political Science 1895. na poticaj Sidney i Beatrice Webb, a po
uzoru na Ecole i Columbia College. Nastala je u doba demokratizacije britanske politike i sve
izraženije potrebe da se ovjetli unutarnja mašinerija britanske vlasti. Ustanova je bila
zamišljena kao protuteža Oxfordu i Cambridgeu, koji su slovili kao akademske utvrde
britanske više klase i vladajuću elite. Bila je namjenjena muškarcima i ženama angažiranima
u businessu, javnim službenicima, novinarima, radnicima ...
Prvi politički znanstvenik na tom studiju bio je Graham Wallas, a naslijedio ga je Harold
Laski (istaknuti predstavnik lijevog krila Laburističke stranke). Ova škola se razlikovala od
prvih politoloških institucija u drugim zemljama po tome što je bila ustrojena kao studij
ekonomije i politike (imala je discipline trgovine, ekonomije, statistike, bankarstva,
trgovačkog prava, političke znanosti). Kasnije je škola bila organizirana u 3 glavna odsjeka:
za ekonomiju, za historiju i za društvene znanosti. Prema svemu tome Škola je djelovala kao
jedinstvena škola društvenih znanosti.

- 1930. na Oxfordu se osniva Nuffield Colledge za studij politike...

- 1965 osnovan Social Research Council kao vladina zaklada za poticanje izgradnje novih
sveučilišta izvan Londona...među ostalima i onaj u Essexu koji se brzo razvio u jedan od
najutjecajnijih studija u V.B. i u Europi
- najutjecajniji časopis – British Journal of Political Science

Početkom 21. st. postojala su 23 odsjeka za političku znanost na svim većim britanskim
sveučilištima, što pokazuje da su posvetili osobitu pozornost razvoju britanske politike.

NJEMAČKA
Detaljno izvedi razvoj politologije u Njemačkoj

Deutsche Hochschule fur Politik

- osnovana 1920. u Berlinu kao privatna ustanova nastala prema uzoru na parišku Ecole i
oslanjanjući se na iskustva Instituta za političko obrazovanje što ga je prije 1. svj. rata
osnovao Friedrich Naumann
- prvi sponzori škole bili su industrijalci poput Boscha i Siemensa
- škola se usredotočila na demokratsko političko obrazovanje članova političkih stranaka,
sindikata, učitelja. Najviše su se studirale ustavna politika, političke stranke, sindikati,
interesna udruženja, kao i ustavni sustavi i politike drugih država, ponajprije FRA, SAD i
V.B.

Škola je 1933. pretvorena u Nationalsozialistische Deutsche Hochshule fur Politik ;

Hitlerovim ukazom postala je ustanova Njemačkog Reicha s ciljem obrazovanja
nacionalsocijalističkih vođa. Napominje se da je upravo u ovom razdoblju počela
emancipacija političke znanosti u samostalnu disciplinu (iako joj je predmet bio ograničen na
vanjsku politiku).

Škola je nakon 2. rata obnovljena i uključena u Slobodno sveučilište u Berlinu. Tu obnovu su

podupirali Amerikanci, što je automatski onda uklučivalo i preuzimanje američkih trendova.
Tome su otpor pružale tradicionalne struke (pravnici, sociolozi, filozofi).

Zapravo Njemačka politička znanost se prije 2. rata zasnivala na znanosti o državi, a nakon
rata se shvaćala kao povijest politčkih ideja. 90-tih godina je zapala u svojevrsnu krizu,
uvjetovanu brojnim ekonomskim i političkim razlozima. Kriza se očitovala u smanjenoj
komepetitivnosti njemačke političke znanosti na međunarodnoj razini.

1951. formirano je Njemačko udruženje za pol. znan. koje je u trenutku osnutka okupljalo
oko 40-ak članova, a danas preko 1500 članova
- 2 časopisa koja su opstala i danas: Politische Vierteljahresschrift i Zietschrift fur
Parlamentsfragen.

ITALIJA
Pokažite razvoj talijanske političke znanosti nakon 2 svj. rata

Prvi insitucionalni oblici razvoja političke znanosti nastali su u fašističkom razdoblju.

1924. fašistički režim osnovao je Facolta di scienze politiche u Paviji, Padovi i Rimu, a
kasnije u Perugi. Bili su namjenjeni obrazovanju diplomata, javnih službenika, kolonijalnih
upravitelja, sindikalnih dužnosnika i novinara... Razvoj političke znanosti bio je negativan jer
je disciplina bila smatrana za proizvod fašističkog režima. Padom fašizma ugasili su se i
studiji. Tako se politička znanost počinje razvijati kasnije 50-tih i 60-tih godina na
sveučilištima u Firenci, Bolognji i Torinu, ponajviše zahvaljujući američkoj politici i novcu.
Amerikanci potiču istraživačke projekte te programe razmjene znanstvenika. Sve to je
poticalo i talijanske političke znanstvenike da se samostalno angažiraju u razvoju i
institucionalizaciji svoje discipline i struke.

Talijansko udruženje za političku znanost počelo je djelovati 1973. kao posebna sekcija za
društ. i pol. znan., da bi se kasnije 1981. posve osamostalio.
1971. postojala je samo jedna sveučilišna katedra za pol. znan. koju je držao Giovanni Sartori
u Firenzi

Talijanska politička znanost nakon Drugog sv. rata bila je izložena ''hegemoniji starih
disciplina'' napose povijesti, javnog prava i političke filozofije, a Sartori smatra da se na tim
fakultetima političkih znanost studente nije poučavalo da razumiju politiku, već da je
talijanska politologija bila kolekcija različitih predmeta. Borba za samostalnost političke
znanosti vodila se u dvije faze: u prvoj se inzistiralo na uspostavi posebnog statusa političke
znanosti unutar društvenih znanosti, a u drugoj se vodila borba za autonomiju u odnosu prema
protuempirističkoj talijanskoj filozofiji i sociologiji. Glavni teret te borbe podnijeli su:
Bobbio, Leni i Sartori, kao vodeći talijanski politolozi.

- 1999. «bolonjski proces» 3+2 godine studija – to su bitne reforme

Ovo je pomoglo da se učvrsti izučavanje političkih znanosti na talijanskim fakultetima.
Suvremena politička znanost u Italiji je u svojevrsnom procjepu. Morala se dugo boriti da se
akademski institucionalizirai i afirmira, no još je umnogome studijski koncipirana kao
''kolekcija'' različitih disciplina. Javlja se ''nova interdisciplinarnost'' koja podrazumijeva da
politička znanost kao samostalna disciplina u nekim istraživanjima surađuje sa drugim
disciplinama, tamo gdje je nužna interdisciplinarna perspektiva.

Međunarodni institut Europskog sveučilišta sa svojim odsjekom studija za političke znanosti

smješten je u Firenci i na prvom je mjestu Hixove liste.