Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • Živković, Igor. Ruski I Hrvatski: Transliteracija I/ili Transkripcija

    Uploaded by

    Iva
    37 views14 pages

    Original Title

    Živković, Igor. Ruski i hrvatski : transliteracija i/ili transkripcija

    Copyright

    © © All Rights Reserved

    Available Formats

    PDF or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    37 views14 pages

    Živković, Igor. Ruski I Hrvatski: Transliteracija I/ili Transkripcija

    Uploaded by

    Iva

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    of 14
    Stranijezii 37 (2008), 2 LINGVISTIKA, METODIKA teva naatven anak Pinon 1811, 200 LUD BH en 1373281. 163.42°373 2815-008. 034.035 Prveen 30 1, 2008, RUSKI I HRVATSKI: TRANSLITERACIJA I / ILD TRANSKRIPCIJA Igor Zivkovie™ Filozofski fakultet, Zagreb Clanak razmatra temu prijenosa rijeti (prije svega imena i naziva) iz ruskogan jezika na hrvatski jezik. Opisuje se trenutno stanje, Mnoge ruske rijedi laze w hrvatski jezik preko engleskoga, te se tako narufava logikastavenskih jezika i gramatika pravila koja su im svojstvena, Pravopisna pravila hrvatskoga jezika rje¥avaju navedeni problem ma razne nagine, Clanak audi sustavni prijenos rijeiu tri koraka: najprije translteracija, zatim transkripeia, te na kraju ozmaéavanje mjesta nagtaska, Kljuéne rijeét: ruski jezik, hrvatskt jeatk, transliteracija, transkripcija Svakodnevno se susrecemo s pravopisnim i pravogovomim problemom — kako napisati { protitati neku rusku rijeg, naroéito rusko ‘ime ili naziv. Pravopisi posveéuju pozornost iskeljucivo pisanju imena i naziva, a kada se radi o drugim rijecima, njima ne posvesuju pozomost. Problema nije nov i nije specifigan samo za nas. Isti problem imaju i drugi, np. Rusi kada Zele svoje ime napisati latinicom, kada trebaju poslati elektroni¢ku postu ili SMS, a postoji samo latiniSki sustav znakova, kada Englezi trebaju napisati ime nelcoga novog ruskog pisca ili politivara. Svaki jezik-primatelj, dakle onaj koji preuzima nesto strano, sjeSava navedeni problem na svoj natin. Kod nas je problem dodatno zakompliciran posljednjih godina jer veéina informacija s Istoka dolazi preko Zapada. Tako se pojavijuju ‘neki éudni oblici ruskih rije8i, pa Gitamo © knjigama Pelewina, Tolstoya, uspjesima Trine Sluckaje, ubojstvu Anne Politovskaje, dogadajima u San(k)t-Petersburgu, uspjesima ruske zbornaje veprezentacije... Rusisti znaju da se radi 0 ~ kako bi trebalo pisati ~ Pjeljevinu, Tolstoju, Sluckoj, Poljitovskoj, Sankt-Pjetjerburgu, kao i to da se ruska rijet cGopniaa transliterire kao sbornaja, a transkribirati bi je trebalo kao sborna (a, usput reéeno, znadi = reprozentacija), (Ovaj put se neéemo baviti znatenjem rijeti, nego nas zanima kako bi bilo najboljc zapisali rusku rije€ u sustavu hrvatskoga jezika, 1. kako najbolje prenijeti znakove ruske Giilice w hrvatsku latinicu, a da pritom svatko moze prepoznati rijeé o kojoj se radi (priie svega mislimo na imena i nazive, ali ne iskljutivo na njih) i izgovorti je priblizno toéno, _uvazavajudi pritom i fonoloske, artikulacijske moguénosti hrvatskoga govornika. To izgleda * Igoe Zvkovs, Fook fate, Zagreb; ema: iivoviteg he S 123 I. Zivkovie: Ruski i hrvatski: translterecija ii transkripija, 123 ~ 136 Stranijezici 37 (2008), 2 14 na prvi pogled jednostavno, a zapravo je vrlo slozeno iz vibe razloge: nove generacije ne pozngju Girilicu, malobrojni use ruski, a jedan od najvaznijin jest taj Sto se prema pravilima Irvatskoga pravopisa strana imena pisu izvorno. Kada bi se u naem jeziku strana imena pisala «pohrvagenon, odnosno fonolo&ki, kao u vecini slavenskih (I ne samo slavenskih) {Jezika, ovaj bi problem bio relativno ako rjesi, alibi se pojavio drugi problem s kojim se susreéu Korisnicitih jezika ~ kako se odredena rij ili ime pi8e w originalu, Kada se radi 0 codnosu hrvatskoga i ruskoga jezika, problem je najmanja ruku dvostruk, ako nei vigestruk. Rijeé treba najprije zapisati znakovima drugog, susiava (aprevesto> je s éitlice na latinicu), azatim i uskladiti s fonoloskim i Sto nije nebitno, morfoloskim ustrojem hrvatskoga jezika. ‘Treti je pak problem pitanje mjesta naglaska v rijeti, a slijedi ga problematika izgovora pojedinih vokala i konsonanata koji je uvjetovan pravilime fonoloskoga sustava ruskoga jezike. Ze prenoenje pisauih znakova jednoga jezitnog sustava (ovdje: ruske crilice) u drugi znakovni sustav pista (ovdje: hrvatsku latinicu) koristi se translteracja, @ za prilagodbu ustroju nategajezika transkripeija. Razigiti pravopisiirazliéiti autori mide razlititarjesenja, te oko tih pitanja, koja su zapravo stvar dogovora, ne postoji uskladenost. Pitanje naglasaka nije rijeSeno nikako, a bavljenje izgovorom pojedinih glasova vee prelazi granice hrvatskoga jezika i zadire u problematiku ruske fonologife, te se njime niti ne treba baviti, jer bismo tako ‘Sli u sustav drugoga jezika Transliteracja ili preslovijavanje je postupak prenoSenja znakova iz, jednoga sustava u NII rjeSavaju transkaipeijom, Navedeno vrjediiza glas Lu jednakim pocicijame, Taka rjeSenja nude i naSi pravopisi ~ BMM kao abverno, a AS kao moguée rjefenje: [Nekrasov - Njekrasov, Turgenev ~ Turgenjev (trebato bi Turgjenjev), Nina ~ Njna, Bunin Bunjin, DeZney ~ Deznjov (trebalo bi Djemnjov), te Zelenov ~ Zelfeznov, Lena ~ Lje ‘Liza — Ljiza, Glinka Gljinka, Korolév ~ Koroljoy, ili sljede NJ i L' LJ, kada se meki znak transkribira kao J (v. 1. problem). 5. problem: dvostruki znakovi & U prethonim to&kama naisli smo na problem dvostrukih znakova (lisus — Isus, voskresen’e — voskajesjen]je—voskrjesjenje). Njih treba dosljedno transkribirati samo jednim ‘znakom, 8to vrijedi i za imena: Majja — Maja ili Anna ~ Ana. Jedina iznimka je pojava [1 tunutar i na kraju rjeti ~ LJ (Marli — Marijf; Mariinskij - Marijinski) (v. 3. problem). 6. (dodatni) problem: vrsta rijeci Dodatni problem prakiiéne transkripoije nije vite artikulacijski nego morfolo8ki. Naime, ruski jez, koo i hrvatski, razikuje imenitku i pridjevsku deklinaciju, odnosno nekotiko tipova kako jedne, tako i druge. ‘Najspomije pitanje transkeipesje je pitanje pridjevskih nastavaka koje esto susreéemo uuruskom jeziku uopés, dijelom iu prezimenima, « prenosimo ih kao pridjeve cada su nam poznati aemypusuit ~ dezumnyj (dezumi); Joctoencxmit ~ Dostoevskij (Dostojevskiyl, ali in ne pretvaramo u pridjeve kada i ne prepoznajemo (Sluckaja - Slickaja; Politovskaja = Poljtovskaja) i tako stvaramo nered u jeziku. Cak i BMM dopusta da se prezimena suvremenih osoba ne prilagodavaju, Sto nam se &ini spornim, jer ona dovode do éudnih ‘oblika uhrvatskom jezik, t- do toga da se prdjevi iznova popridjevliju. A problem se moze Jednostavno rijfiti: sve rijeéi w mu8kom rodu (osim muskih imena poput Grigori) koje w riskom zavréavaju na 1) (-Y3) treba skratiti na -I, a one Zenskoga roda koje zavréavaju na “AJA JAJA) treba skratitina ~A CJA) problem je rjesen: Niznij — Njiznjis Bely] ~ Bjll; Cajkovsia} — Cajxovsks, Sluckafa — Slucka, Politovskafa ~ Poljtovska, Deklinscis ih oblika hrvatskom govorniku neGe predstavlati problem. Tako bina primjer iraz ljetna noé s nuskoga seria Host trebalo transliterrati Keo letnjaja nov’, ali transkribirati kao Hjetnja of, jer Ge jedino taj oblik biti primjenjiv 2a deklinaciju. Isto treba unit i sa sredajim rodom: 106poe ~

    You might also like