X = 1. POGLAVLJE A~ f4\ SSX aN Evolucija komparativne politike Klaus von Beyme Sadriaj poglavija Vodit za titatelje Usod 24 Powjest komparativne politike pokazuje d je ta diciplina kao Komparaciva politika upredmoderno dots 24 amanstveni pothvatpriiéno nova. U predmaderno doba Ma: Kemparativra politika u moderno daba 26 chlavell se najvite prblitio pristupy u modernim druttvenim Tipologe i Kasfikacie: prvi korak ka ima, Prevlasthistoricizma u 19, seoljec nije pogodovala omparaci 2 komparacijama. John Stuare Mil pri je napravierazlikujzmedu ompzrata politka wpostmoderno doba 32 sngcode slagana i metode razlke.U vrifeme moderne kompi- Pole usjecalina komparacivny politiky 22—_ratvne politike postojala su dva pristupa komparaci jedan, Zatjuta 35 Durkheima do seorijesustava, smatrao je da ne ananosti komparativne; druga je Skola, pod Uutjecajom Maxa Websra,razvla komparativnu metody kojs se temelila na hermeneutickom pristup “razumijevanjy’. Vijed osno neutralan pristup komparaeii doveden je u ptanje kad su analiirane jayne politike kao rezuleat polititkog odluéivana ‘ka su one postale vatnijima od insticucionalne sredine koja je pogodovala pojedinim odlukama. U ovom se poglavju pokazuje to da su na komparativow poltku vtjecalt i mnogi povijesn dogadai,KLAUS VON BEYME Uvod Evolucija komparativne politike klasficira se u faze, kro So st ‘predparadigmatska fza’, u kojo) nije previadavao jedan jedini teorijski pristup u znanstveno} zajednici, ‘'paradigmatska faza‘, u kojoj je znanstvena zajednica pristala uz dominantau teoriju, Prema co) klasifikaeiji (Chileote, 1994:58), za paradigmatskom fazom slijedi "frizna fara" te, con, "faza znanstvene revolueije koja se zbiva kad znanstvena zajednica prelazi na raz Gite patadigme, No moda su vadalja te pristupa kom. parativnoj politickoj teoriji koja su se razvijala od rant ‘modernih vremena Kuhnov esto alorabljeni termin "paradigm" jedva je primjenjiv u tom kontekstu, Vecina faza u evoluct ji politieke znanost bila je "predparadigmatska’ u tom smisla da nije bio posve predominantan nijedan pristup. Chileote je svjestan da se njegova podpodiela na “tr dicionalnt’,"bihevioralisti¢ki" i “postbihevioralisticki pristup ne uklapa u Kuhnovu definiciu pa radigml, Samo se previast "bihevioralisticke revoluci je’ peiblitila ideji paradigme koja je osvojila zajednicu stupe samo na marginalnim polozajima. No ta je tipolo poopéava amerigki razvo). U Europi nikad nije previa- deo bihevioralisti¢ki pristup. U ovom poglaviju prefer ja etnocentriéna stoga sto cam trofaanu klasifikaciu na "predmo dernu” (ili “ranu moderne’), "modernu* i postmodern! fazu u evolucyji komparativne politike, KLJUENE TOCKE « Teiko je opisati evolu komparativne police kao shied paradigm (@ak | u slau bi Usod u ovo) kn). te ia dernii poste parative polltke pratt pred ri slied prikazane su tri glavne tradicije kompara tivne teorije u poitii: dvije su orijentirane na aktere, a jedna na sustave, Tati pristupa odgovaraju opéim kate koje predstavligju Lmnikroteorja. ‘maticu teorja u politikoj znanosti Komparativna politika u [predmoderno doba| Predmoderna faza ili tradicionalan pristup komparacii poéevii od Aristotela bio je velo spekulativan i norma tivan; uglavnom etnocentriéan, sluzio se komparacijom anegdlotalno, alt jedva da je ikad pokusao provesti sus taynu komparaciju tijekom vremena, Politika je zna anost w smislu modernioga Komparativna politizka nost najmlada druftvena dostignucda profesionalnog ananost mnogo duguje drugim zanostima: flozos ji pocevsi od Aristotela, pravaom konstitucionalizma, ‘od Bodina do Brycea, polti¢ko) ekonomifi od Smitha Ricarda, Benthama, Marxa i Milla. Mill e bio osobite, plodan u metodologij. U 19. stojeéu dod: gia’ ~ termin Koji je skovao Auguste Comte je sociolo- Tubraoje postala vaina u naporima politike znanosti da se oslo, bodi pravne znanost i peetvori u jednu od "drustvenih, Tijekom renesanse Machiavelli.se tveno-2nanstvenom pristupu priblitio drus sveuli na minimam fi lozofski normativizam ranijih vremena. Kasnije su se komparacije katkad ishoristavale za kritiziranje neejeg pod opisom dalekih sustava, kao u i Lettres Persanes (1721) ili €ak utopi cima, prikrivenc Montesquiewovin stigkih konstrukeija sustava, kao u djelu Ocearea (16: Jamesa Harringtona. Jedna od najranijih I najpotpun: Jih komparacija bilo je jlo Machiavellieva sjedbenika Traiana Bocealinija (16141). U njegovim Ragguagl di Parnaso Apolon jesazva0 1 koji je morao dati pourdane odgovore koji su se tical njihovih razliciti politigkih sus mnogim uvidima, to je djelo izobligia slijepa meZnja, ‘imperijalistigke sile” tog doba, Spanjolske monarhije, koja se, prema Boccalinju, previge upletalau talijanske sniverzitet politiéera” na pl rind Pas 2. Unatog poslove ana moderna vre Mnoge su povijesne komparacije u ‘mena ~ od Machiavellijevih Raspravi a prvih deset kj g2 Tita Livija (1513) do Montesquieuovih Raza 2 wzrocima veli ne i propasti Rimljana (1734) pre th iskust 1g Carstva bili su popularni kao neka vista normativnog upezorenja Te su dijakronijske komparacije razliite sustave kao suvremena deustva, No bile abistorijske konfrontacie rim: modernih detava, Rezlozi propasti Rims ‘modernim dréavama tvetiral nisu pridonijele razvoju keitigke metodologije kompa Znanstveno) teoriji komparacije nije pogodovala ni cevolucionisticka protureakeija na Francusku revoluctju Povijest se w 19, stole sve vise pretvarala u historici zam, ata je discipfina razvila vie rezervi prema komp loba cljstva, Svaki su se povijesni dogadaj i razvo} proglasavali Goethe je, tovige, reka0 dda ’samo glupani Kompariraju” ~ no na umu je imao samo umjetniéka i knjidevna djela, Goethe se pribojavao dabi focjenu umjetnickih dj rativnoj metodi nego prethodne politike teorje rosy jedinstvenima rednji poznavatelji mogh izbjegavati veijednosnu ‘To je doista bila stalna opas: ost komparativnih znanosti na mnogim podruejims relativizam Koji je opisivao razliita povijesna rjesenja ilje dovodio ni do kakva zakijucka, pa éak ni do pred danja moguéega buduceg razvoja poviest (Otto Hintze je sa svojim komparativnim tipologijama bio autsajder u svojoj disciplini povijesti Njematke. Tro eltsch (1922, 1961:191), jog jedan povjesnigarorijentiran20h liam niths, sobite cio 520 je oto ven deus: am f eéieg kao a stop (1656) (pun renika di re koji inatoe athije janske prije va bili va. No rekao {nosnu. + opas pred tiama Tro entiran 1, POGLAVLJE EVOLUCYA KOMPARATIVNE POLITIKE ‘Tablica 1.4. Pristupi komparativaim politiékim teorijama Teleoloike povijesne teorije Tnatituclonalizam orijentiran ne aktere Teorije orjentiranena ponaéanje [Rana moderna razdoblia Spencer Marx [Klasiéna modernost ‘Teorfesustava Durkheim Parsons Furkctonalizam Historijeka sock Eisenstadt Lin Rokkan Bendix Apter Postmodern prstupi poietskil Ms Lahmann $hort retool heute Ejica {mati posh ater bee implica Amerika povijest u ‘ es 20. stoljedu,s Barcingtonom Moo- Charlesom Tillyjem, Thedom Skocpal i mogim Mezorazina Mikrorazina Machiavelli Ekenomske tore ntesquiew Adam Smith Constant Ricardo Tocqueville Turgot Utlizarizam Bentham, Mill Dugui Jelinek Burdeau Institucije Skupin Bentley Truman Weber Elite Almond Friedrich Pareto Verba Finer Mosca Eulou Duverger Michels Teorijetotalitarizma Downs Olson Teorije upravijania Teorle mreta drugima, predvodila je protuhistoricistieku protureak ijt odustala je od protukomparativne sklonost histo ricistigke historiograie (Od Toequerillea (1961:5 12) je viadala p oslrena pret postavka da je novom svijetu u uvjetima modernizacije potrebna “nova politigka znanost” koja se sposobna za pti odredenim drustvenim razyojem za koji je bilo vjerojatno da é se prosirtiw svim modernim dratvima, SAD sit bile samo ialika da upozori na prijetje ijedna 2526 KLAUS VON BEYME avanja i demokratizacie za koe je bilo vjerojatno da 6e se prosiritii u Europi. Cake pioni komparati toda poput Johna Stuarta Milla (1840, 1859462) u Edin burg Review zamjetio svome priate. Tocqueville sto Je u svoj) utjecajno) Knjzi‘sjediniou jedno|apstraktno} ide sve tendencije modernoga komercijalnog deustva te jim dao ime povijesti recenzija knjiga koji je kritizirao ostathe tele closkog pristupa evoluciji komparativne politike demokracija’. To je bio vaian presedan w U predmodernim politidkim teorijama pojedina obi IeZia_procesa_odlutivanja u polititkim zajednicama aglavnom su se deducirsla kao konstantaltipovi, ali go tovo se pikad nisu.2nansty Javne politike j8 suse rjethoistrai kao Harringtonova Oceana (1656), bile istaknuta ianim. makijavelijanace kao sto j Giovanni Botero (1589, 194858. id) ~ koja je predstay Tala neku vestu "jezuitskoga socijalnog makijaveliema 10 analizrala kao Politika Je. Neke su utopie la, Teoria "“dréaynog rezons ~ otilaje mnogo daje od Machiavlieve opsednutosti ‘anjskim ivojnim politikama utoliko sto eon kao glavno nero politic stabilnost razvioelemente unutatnih social polis w razicitim dréavarma Predmoderne korparaie uglavnom su tedile kl sifkacia jednica). Tek se w moderns vremena politita poscla Komparrati nakon sto su razmotrenetehaike vladanja Machiavelia. Komparacije su pie bile jecnostayne t polo, ko Sto je brojnje brojavladar, Mnoge od nih sada su normativne pretpostave, Karakterstienn obiledja nsw uvijek bila logickidosijedna, kao ito je Monterquicovaklasikacin monarhij,republike des potizm éinila onoikslogiénom koko je to bla Kategoria‘ cijelh_politikih poredaka (poltigkth za Voltaire se f2xugivao tojtipologiji koja mu se kvene registracije rodenih" koja je sadr2avala elemente “musko' Predmoderni pristups "modernizirali" su se w 19. sto Hecu tako sto suse okrenul od statiékih ontoloskih la sifke “2ensko' t"nelegitimno” k povijesnim teorijama evoluctje. Najutjecaj: ii model bili su Darwinoy evolucijski model i Marxov historiski materijalizam sa svojim povijesnim stadiji ma. U komparativnoj drustvenoj znanosti te su se dvije krajnosti desto sinttizrale, kao 1 evolucijskom modelu Herberta Spencera. Ta su tri autora izlotila pristape tvorbi teorje: Darwinoy je bio neka vrsta ranog,"funkci ‘onalizma’, Marxje usvojio Hegelovu dijalekticku meto. alu. a Spencer se uspostavio kao preteéa Leorile sustava Od Johna Stuarta Milla (1959:253) logika drugtvene ‘nanosti podrazumijevala je dvije metode ~ metodu slaganja i metodu razlike. Prva je metoda bila neka vr- sta “umjetnog eksperimenta’ a druga se metoda trebala Primjenjivatiusituacijama u kojimast eksperimenti bil, ;, Rane komparacije u predmoderno doba bile su opsjednute pronalazenjem slignosti. Tek se u 20, sto Ijecu sve vige razvijalo prvenstvo metode tazlike KiJUENE TO¢KE voderna Komparativna polka bil Je spekulstivn, normative anegéotalna. Niu bile jano odredene gran, 2 filozofil, pravnojznanostl | poviest so Mee aliens moderne komparstivne vel, Montesquieu | Tocquetille pili sue ute tiéue manos. To je o sje metode sagan Opisalsu s polit pared, ane proces ame polite, Glovn je elt anaka blo etvarane ki Khsiflacje su se vio Zesto lac i tipologia, ale evolulskih mocel 1 arvana) kau shésju Spencera | Marsa Komparativna politika u|moderno doba| Znanstvena komparacija kao kontrolirani eksperiment Nema suglasnosti o tome kada poginje modernost. U uumjetnosti i knjiZevnosti Cesto se smjeita ranije, w 19, stoljece. U druétvenim znanostima modernost je_na stupila kasnij. Kriteriji defnicije ‘eorije koja se moze empirijski kontroliatl Istinskt znanstwene nude pre cizniji dokaz. modernosti nego umjetnigka djela. Kako bismo izbjeli rasprave o definicii, termin klasiGna mo. dernost treba bismo koristti 2a nove drutvene znano- st u20. stoliegu Klasiéna medernost uvelike se podudara s uspost vom posebnih disciplina w drustvenim znanostima, ks0 to su sociologija i politika znanost. Srodne druitvene znanosti kao to su javne pravo, politigk ‘opéa poviest, u 19, su stoljegu jo uvijek tvrdile da se bave politikom u evoluciji modernizacije i specijalizaci Je. U 20. stoljeéu povukle su se iz komparativne politi ke, “Komparativna ckonomija" nastavila je postojti kao conomija il podpodruéje, ali nikad nije imala dominantnw ulogu kkomparativne politike u politizkoj znanosti zbog mate rmatigkog karaktera najutjecajnijih ckonomskih modela Njemadle Staatslehre (nauk o dvdavi), smjesten na pravnim odsjecim ve utemeljtelje amerizke politicke znanosti, kao sto je Francis Lieber, pruski izbjeglca koi je predavao na Sve uéilistu Columbia, No drugi naraéta) ameriekih 2nan stvenilea,ulljucujucl i Woodrowa Wilsone, vee je lmao je odredenog utjecaja na o€e a0 opée tearije drdave, Jedan se pionirteorije skupina, Arthue F, Bentley (1908, linu i Freiburgu okrenuo od ‘sablasti na ditnim polima koje je otkrio u metafizicki zamisljenom Staatslehre, 1949:xix),nakon studija wt Bi Na osnovi ameri¢hog pragmatizma u Chicagu je razviono ost. U us, le pre Kako posta 3, kao stvene nia ili dase lizaci polit U1 kao uloge mate: odela a Sve pred ipina, 1 Ber hima Lehre rae protudriavnn eons politike, Temelinpojam eho ‘tiv element Komparacla zamienie lize postale su skupine. a ne drdave. rnd’ ded ie duktivnim opazanjima. U Europi su britanski aes old Laskistvorili ekvivalent Ta ocaliam | Havok La Be ee ce are ok fo seen prot aa Jminenae polke eore. souigantmisliae emptiske kompattine pol aa atok jegow) varjantl tor susia, ute “evolucionistima” 19, stoljeéa bio tl strukturno-funkcionalne tere sustova Tab sett parsons (19613) olvorio je svoju teorju delovanja dom: “Spencer fe metas al ko ga je kako ublo? Spencer nj bo ubjen nego st ga sve ike zaboravla sertao i vecinu teortja povjesnih faza u 19. stolecu, ft osobito Augustea Coma. Parsons je pokusao ubl ditt svoju osudu u jedn bljesc: "Nie, dakako, eee od njegova misljenju nece ostati. Ono fo tome dan so je mrtvo jest njegova drustvena teorija kao total struktura’, Krtidkiracionalizam neopozitivistike sk le Karla Poppeta kasnije je Zarko, "progonio" ono, to se naziva “historicizmom’. Charles Merriam t drugi ute melitelji politike znanostl u SAD-u bili su tolerantni priznavali su makar odredeni napredak zato Sto je ta ‘ta historicizma bila "historjsko-komparativna’, a ne_ vide normativna i Gisto deduktivna kao tradicionalne iglavnom anegdotalne, komparacije u klasiénoj politié oj iteraturi, Racligt pristupi imall su neke 2ajednicke pretpostav ke, premds su se Durkheim, Weber i Pareto, koi su 2a Parsonsa (1961) prvaci moderne drustvene znanost, £2 alike lina mnogo n ina, Dovolino je udno toto nis ‘© drugome, premda su sva trojica mog razumjeti jezik ostale dvojce. Vise se nisu prihvaéal sovoril je povijesni éimbenici koje su Darwin (bioloska borba 2a Dredivljavanje) li Marx (klasn sukob utemeljen na pr tuslovlja ekonomske baze i politike nadgradnje) vidjel kao pogonsku sit koja je pokretala evoluciju. No, jpak je iza moderne evolucije postojala“dominantna-varijabla’ 2a Webera su to bili zapadnjacki racionalizam i birokra ja, 2a Durkhelma podjela rada koja je dovodila do neke viste “organske solidarnost’, a za Pareta cikdusi usp ‘pada clita, Unatoé tim razlikama, & su navela zajednigka, sidnog moderniansa 5 n Vise nema telosa, ko- Pores nije istovjeuna evolu haéne tocke prema koj) je usmjerena evolucija, Budu- ida politgka teorija mora odustai od stare norma tivne idee ~ historia est magistra vitae — povijest vise ne moze sluziti kao uéiteljica budueion narastajima Teoria é praksa su podijljene. Znanstvenik nije ob- veaan politic djelovati, kako je jo8 uvijek bilo u te Oorijama Marxa | Engelsa, To nije sprecavalo Pareta Webera da se kandidiraju na paelamentarnim izbor 1. POGLAVUJE EVOLUCIA KOMPARATIVNE POLITIKE ma Na sreéu za napredak drastvene znanost, nist uspjeli. Otkrivena je protunormativna, vrijednosno neutralna znanost kao zaétita od upletanja dréave, kao i od zahtjeva polititkih skupina koje znanstveni- ke smatraju bliskima svojim ideologijama. Vige nema kralj” koji Kombinira nade da ée se pojaviti “hlozot ‘znanje i politigko djelovanie. 3. Podsustavi sw autonon ‘drustvenog sustava odvojent su { autonomni, Nema nade da ée politicki sustav, kao u vrijeme apsolutiz- ‘ma, modi upravjati podsustavima cijelog drustva, Ta je vesta nade obnowijena s totalitarnim ideologijama sve dok se izmedu 1949, (1989, nisu seule diktatu- Cael Schmitt bio je vjerojatno najutjecajnl poli- ni. Sfere Zivota i podsustavi {léki teoreti¢ar koji je pokusao junackim poveatkom "revolucionarnom konzervativizmu" ponovno uvesti olitigko odluéivanje" u praiskonska prava w drus- .va, Pogonska snaga koja je to pokretala bilo je to 8t0 se Schmitt bojao dugotrajne previasti ckonomije w drustvu, Politicka teorija smaniila je svoje pretenzije odrekla se prvenstva polititkog podsustava, osobito nakon propasti diktatura 4. Znanost je vodena teorijom. Veijednosno neutralna znanost trebala bi biti kompa jom, i to ne samo nabrajanjem i tipologijom inst ucija, kao w djelima nekih pionica "komparativne vladavine’, kako su novu diseiplinu isprva nazivall -nanstveniciod Jamesa Brycea do Carla. Friedticha. tivna i vodena teor Tipologiie su poéetna faza u izgracnj teorija kako bi-se sazvilehipoteze a empirijsk rad. Neke su tipalogije vr dile da su teorija, Teorije sadrtavaju poopéavani.o po Iititko} stvarnosti;tipologije su apstrakeije-o_politigkoj ijima. Neke su teorie bile bliske jednom pristupu, kao Sto je funkeio- nalizam (v. pogl. 2. U drugim je sluéajevima metodolo. aia, kao sto je bihevioralisticki pristup, pokusala ste status_monopolisticke teorie. U-novije vrijeme sliéne tendeneije pokazyje racionalnt izbor. Neke su tipologi je bile komparativne samo neizzavno. Cak i tipolagiia ‘upova legitimne viasti Maxa Webera — tradicionalne, skarizmatske 1 racionalne ill legalno-birokratske. last ~ nije ligena ostataka stare rasprave o “jedinstvenos. ti nasuprot komparabilnosti" zato sto st idealni tipov sadriavali_clemente_jedinstvenosti, kao “individualni totalitett’,Idealni su tipovi sluiil.za razrads posebnih biljedja drustvenih institucija. Tipologije dinamigkih procesa ponudene su tek u vrijeme klasi Sivarnosti prema nekim formalnim kit 1e modernost Povijesna su se isteazivanja, medutim, nastavila te pret postavljala taksonomije poput onih koje je razvio Crane Brinton w Anatomy of Revolutions (19: Prodor prema znanstvenim komparacijama ne bismo trebali poistovjetiti s bihevioralizmom, kako se katkad ini u amerighojliteraturi. Cak se iri i nerigidniji oblik28 KLAUS VON BEYME bihevioralizma’ ~ koji je dominirao neko vrijeme med lugonosama moderne politi¢ke znanosti pedesetihi Sez 20, stoljeéa ~ ubr70 kombinieao s deuginn desetih godin: pristupima, kao Funkcionalistiéki uvidi nisu bili posve sukladni strogo idividuslisti¢kim pretpostavkama bihevioralizma To se protuslovlie moze pokazatiu utjecajnom istea ivanju Gradanske kulture Almonda i Verbe (1963: ‘st fankcionalisti¢ke teorije sustava 68). Autoti sa imali odredene bojazni o tome hoce I pl: sjene komparativnih isteabivadkih studlja omogueiti da se u cijeloj jednoj zemji utvedi “jednolikost psiholoskog, Lipa’, Kako ne bi iskeivili rezultate, usredotoéili su se na ponaganie ili stavove koje najmanje odredujesituacijska struktura, Bihevioralizam je poéinjao s priliéno mel nicistigkim poticajem ~ responzivnim modelom pone Sanja; funkcionalizam je bo bli organskim modelima, ‘eorija sustava je hoisti¢ka i pretpostavja“svrhe” sus tava koje su mnogim bihevioralistima bile spekulativne. No ni teorijasustava ni bihevioralizam u praksi nisu ‘ostali posve dogmatigni te je bila moguéa suradnja raz ligitih metodoloskih naéela Tavan opéega metateorisko rijskih znanstvenika u politizkoj znanosti, biheviorali konsenzusa svib emp zam je razvio glevna navela, kako ih je klaificirao David Easton u svojoj knjizi Fra (19657) nework for Political Analysis Pravilnostijednolikost u poitigkom ponaéanju tre bale bi se izraziti u poopéavanjima ili teorij Valjanost th poopéavanja mora se provjevti. Suprot ‘no Popperovo} ortodoksiji koja je priznavala samo opovrgavanje, moguéa je verifikacia Moraju se razviti tehnike trazenja i interpretiranja podataka, Kvantifikacija i mjerenje ubiljezenju podatak © Viijednosti se moraju razdvojiti od sudova koji se fodnose na eti¢ku evaluaciju i onih koji se odnose na cempiriska objaénjenja © "Gista znanost” ili potraga 2a razumijevanjem i objainjenjem pon: jetenje socijetalnih problema © Integracija politigkih istradivanja s isteazivanjima ddrugih drudtvenih znanosti Tek kad se politzka znanost dobro etablirala na ame rickim sveudilistima, "komparativna politika” razvila je svoj dominantan polozaj u izgradnji teorja discipline i uw evaluaciji ranga pojedinih istrazivaéa u znanstveno} zajednici. Ameriéke i njemacke ljestvice ranga Somita i Tanenhausa (196466) i Faltera i Klingemanna (1998) pokazale su.da-komparativni manstveniei imaju naj bolju reputaciju medu svojim kolegnma. U ameritko} politigkoj znanosti nakon 1945, sedam znanstvenika edu prvih desct bilo je iz komparativne politike, dva iz teorie i jedan iz medunarodne politike. U sluéajy Niemaéke samo jejedan znanstvenik bio s podruéja me dunarodnih odnosa medu prvih deset u politi¢hoj zna rosth. Sui ostall - veéinom Amerikanci, jedan Talijan, jedan Nizozemac ijedan Nijemac ~ bili su znanstvenie} i komparativne politike (v.tablicw 1.2). Zahvaljajuéi novom stanju u svijetu, razvoju "Treéeg svijeta’ i teorijama modernizacije koje su se bavile tran zicijom iz tradicionalnih drustava u moderna demokra igvne su teorjske inovacije u politi¢koj znanost, razvill Komparativni ananstyenicl, S no je politigka znanost uvazila komparativne aspekte kao posebno podpodrugje. Postojanje poddiscipline, "komparativne politike" nije pak proslo bez osporavanja w organizira ‘oj diseiplini. U komparativno} politic nikad nije bilo dominantne bihevioralisticke faze kako ju je postulirao Chilcote (1994:56) (04 sociologije — koja je u metodoloskim pitanjima bila mnogo sofisticiranija — politika je znanost nasijedil duije tradicje 1.)Historijsko-institucionalna tradicija Maxa Webera bila je komparativna, Weber je gotovo pretradivao sve velike kulture svijeta kako bi nabao clemente koji se mogu komparirati, osobito u svojoj sociologit relia 2, Suprotnu je kolu potaknuo Herbert Spencer a pred: vodio ju Je Emile Durkheim (1950:137). On se prot vio poddisciplini"komparativne sociologije" zato sto je 2a njega komparacija bil ciologiia sama). ‘Tom se misljenju priklonila teoriia sustava s razliitim stupnjem intenziteta, a najvehe ‘mentnije autopoletigka varijanta Niklasa Luhmanna (1970:25, 46) koji je pokuéao otidi korak dalje od strakturno-funkelonalne te sociologie méme (so rije Taleotta Parsonsa, Od ekonomije ~ mnogo sofisticiranije u matematickim pitanjima — politieka je znanost naslijedila formalno mo deliranje. U ckonom! suse starje povijesne orijentaclje sve vide zamjenjivale matematidkim modelima. Jedan ogranak politike znanosti presizeo je tu vest pristupa, Anthony Downs je sposobnostima politicke teorije da predvida dao prednost pred njezinom sposobnoseu da opie politicku stvarnost: "Teorijski modeli trebali bise ponajprie provjeriti preciznoééu svojih predvidany ne realno¥éu svojth pretpostavki” (Downs, 1957-21), ‘Tablices ljestvicama range u dyjema zemljama (tabi 2 1.2) pokazuju da znanstvenike iz Komparativne poll Like njihovi kolege najvise cjene, Komparativau je politiku osobito doveo u nepriliku ajezin neuspjeh da predvidi bilo koji veliki politi do: .gadaj od 1945, Studentske pobune Sezdesetih godina 20. stole, nafina kriza, uspon novog fundamentalizma, slom komunizma 1989, ~ svi su ti dogadaji iznenadili komparativne politiéke zmanstvenike, Neke su progno:narodne politike. U slugs ablica 1.2. Poredak usjeean pol anstvenik bio s podria m pevih desetu politike) 2g "Amerikanc, jedan Talli 8 pac ~ bil su znanstven) tablicu 1.2) jt svijet, eazvoju "Teed izacije koje su se bavile tr 2 Truman a vudtava u modernu demokg| 3 Morgentau. MO. orate u politike} tang {4 abl ior stvenici, Samo je politi casswall eres ne te P| pn S caporeanau oan? Almond ke ro} polite nikad ne [8 Easton Kirt te faze Kako uj postal |” trun = ke jo Friedrich metodoloskim pitanjima & liticka je znanost naslijeg os es pedir eas ra pose ranina, Webi jo' itive peed 40 Sto je kinesko-sovjetski rat u Amalrikovoj uspjeé- culture svota kako bi na 575 Prognoszane je moro smanjt sve am. kompareat os0b0 © VY gnarl ehoroeath ora en sis Hele pain apa tape bop salen ae im (980137, On Sepp pvotat da u mehoeorlskapredian tek arativne sciologle"zatlpito vie od upucenog pogadanja, Ta se evolu moze bila da sociologie méme ekonstruirati samo ex post facto. A iljnje pron ‘ef Nae dni enpavaie ot eho prt, varfanta Nias uta Panyoni Teme 19703 1s tog! 3 Upon stu ott kore abel) peek slénont sae lena demons estan pvt fe i dee adcontanaa. daa emai | preueo eV nnn na tradicija Maxa Web ed njezinom sposobnoséd "Teotiski modeli trebali hipologije i. klasifikacije: prvi korak ka anos sojih predidaniemparacij stavki" (Downs, 195721) net u dvjema zerljama (feo Srok Konsenzus o tome da glavna svrha kom rene amare og ssa. ie roan nen of cilene Pranic. Komparacja je stedstvo 2a tvorbu emptiskl vo deo ep hp eori, rljhrktogs Ai bilo koji veliki pouitickiBsifkactja. "Pogreino kompariranje” podinje od “po: pobune Sezdesetih godingf "© klsifkacje,“tastezanja pojmova" | onoga Sto Don noveg fundamentals S80r (191.248) nazvao ‘stupnevitoscu’ Ta Je ne svi su ti dogada)i tznendf8i2am znaéio zamjenu dihotomnog tretirania konti sanstvenike, Neke su prof!"nih poimova, Prema Sartor, Kasfikaca prema [Ameridkd poredak prema Somitu 1 Tanenhausu (1968) | 1. POGLAVLJE.EVOLUCYA KOMPARATIVNE POLITIKE ‘Njema&ki poredak prema Falteruiklingemannu 4998) 1 Huntington KPiMO 2 Lipset KP 3 Lijphart Ke 4 Keohane MO 5 Dahl KPipr é Almond KP 7 Schmitter KP 8 Linz Kpipr 9 Sartori KpipT 0 Von Beyme Pir stupnjevima dovodi do logickog neveda. Predmoderne i rneke moderne tipologije ne mogu dosti te stroge krit nije. Twrdnje 0 izradi tipologija kao osnovi komparacie pokazuju da teorije sustava Cesto karakiteriziraju geome. trliske opsesiieredom, dok insttucionalne tipologije si jedea liija: posvuda se otkrivaju razna trojstva (x tablicu 1.3) Ta trojstva ne krse alllogieki bismo prednost dali dvojnim tipologijama, kao o su Spencerova (druétvo ratnika/industljsko deus: ke inteneije, U tipologie prodiru ostac re artorijevu osuel "stupnjevitost", Durkheimova (mehanigka/ormanska Ténniesova (zajednica/drustve) | Bagehotova (ugledai/ téinkoviti djetovi ustava) Stavi I se u jednu taksono- rmiju vie od tri elementa, ne moe se iskjuditi opasnost ost), da se toorijska vrijednost smanji.na neku yrstu kontrol- ne liste. Ostaci teleolotke tipologije esto se pronalaze « trojstvenim Klasifkacijama, Tred se element priligno {esto pozdravija kao normativno pozeljan tip u razvoju. Problem razligitih kriterija u klasifikacijama tipoya refima nije uvijek bio rijefen, €ak ni u modernim tipo logijama. Vjerojatno je posliednjiznanstvenik koji je po: kao klasificirat sve retime u povijesti od anathije i plemenske vlasti do totaitarnih diktatura ~ bio Carl Friedrich (1963:188-189). On je naveo 13 tipoya vlast. all je nedostajao zajednigki kriterj Klasifikacle, Neki su retimi bill karakterstiéni 2a rana drustva, a drugi su bili samo male institucionalne varijacije predstavnicke vladavine kakvi su predsjedni¢ki ili parlamentarni sus tay. Neki redimi, kao 8to sa tipovi diktatura, nisu bili Klasificirani prema svojim institucionalnim obiledjima nego prema firini Kontrole nad gradanima, U formal no} soc ia k ogi neko je veljeme postojala tender pretjeranom klasificiranja, kao u raspravama Georgesa Gurvitcha u Francuskoj li Leopolda von Wiesea u Nje mackoj. U poitickoj znanostito se povremeno dogadalo 2930 Aus vor Tablica 1.3, eYME a ial Poviesnt port [Comte Teale daba Metaiicho doba Poritivn dob yore Divijasvo Barbarstvo Teoriikinipoa | ] ee Tradiinal | amo u klasfikaciji red ne bi trebale preradivatig iio Kiichenbof (1967), ‘nanstveniet i koji su pribaéenl a javno) asp Pretjerana zaokupljenost terminol otkrila je jednu neugodnost: jékome i latinskomn, smanjii su terminoloske dvosii slenost, ali nisu imal izgleda da udu uj Terminologija politike znanosts prodeta jet nim percepeijama politike i tetko moze, p medicine, o€uvati ist 2nans ma, Klasifikacije tipov pojmove, kao St fe tou bi trebale polkusat ps pul azumsko rjeSenje za termine koje Racionalua vist Onijentacia ka apsolutn vijednost Tradicionalni stil atid pregovaracki stil Podanigka politicka kultu ojala politieka kul cipativna poitigka kultura Stranagke elie miliciia Tradicionalni fzborni odbor ugledika Mobilizirana strana organtairana u sekcile Me ima ak ‘predsjednidka vlada’ Jedn al Sest posto njemackih zastupnika pogresno kasi ne Klasifikacije prevladan je izgradnjom cetverosteuki m jasnogom —matrica loje omoguéwja da se medusobno postave 1! neologizmi, uglavnom na -odnos najmanje dva klasifkacljska elementa (blisko ti git Arend Lijpharta, 1984) | da se razliite zem] mtraspravi. — svestaju na getiri pola (slika 1.) icional- Sto je matricaslozenifa, to kemparatival znanstvenicl put kemije ili moraju biti svjesniji da se trenutagne slike mogu br2 akve neugodnosti mogli bismo smatrati tip ‘polapred+ stitucionalizacije skotskoga i velskoga parlamenta razvi sednigkog sustavat( jje_posve la u smjeru Spanjolske ~ uz iznimlcu izbornog zakon: foéan rato sto sustay u kojema predsjecnika biraj Budell rezmjerni iabornt sustay ~ pod pritiskom Europ gradani ostaje varijanta parlamentarnog sustava: par-, ske unije — jednog dana prihvaéen éak ina britanskim. ament moze srusti vadu iz 1 predsjednik mote raspustit No Duvergerav je izvaz jednici. U javnim avanjem nepovjerenja, Izbotima, c parlamentarne.dom izboriog,zakona i razligitim stupnjevima jedna ama za tajtip predstavnicke kosti prava federalnih jedinica katkad nalazi izmedu ée uvijele se pojavijuja izraz ‘prezidiska’ ili tiriju pola mateice=| pokazalo sno Klas: iLpogtes rostrukih postave blisko ti og brz0 ce, od in 3g zakona. ym Europ ritanskim { gornju biniranim ma jedna zmedu ée Federalzam Are | Neate awranfe Slika 1.4. Kombinacja institucja 2a ul eritrialnih sukoba Od komparacija "politiékih poredaka i "politi¢kih proces" do komparacija javnih politika” Komparativna politika prevladala je ostatke insutu- cionalnih tipologia u sedamdesetima 1. osamdesetim godinama 20 stojeca kad se od politike okrenulajav- nim politikama, Komparacie inputa-outpua ofto x0 lahnule ckonomske znanosti, Glavno je pitanje bilo: fei politika vaznae” (Vike o razvojt tog pitanja v. u pogl. 3). Pod ujecalem poiticke ekonomije, kompara- {ima e politi Ea sugericala da je razlibu izmedu ka pialstickoge tcorie fnodernizacile prewveligala propaganda obajusustava kkomunistighog sustava, bipolarnom svijet Konirontacif. Socijalno-ekonomski eterminizam zapadnih teorija Konvergencije sustava ood sedamdesetih godina 20. stoljeéa imao je neke zajed nicke znagajke s marksizmom usredotodenim na ekono- miju, sto zbog metodoloskih razloga nie prihvaéeno, Do potetca sedamdesetih godina 20, stoljeéa pojavile su se komparativne javne politike kao prianata poddis iplina politiéke znanosti (v. pogl 20). Izbor trenutks nije Gudio, Intelektualni nemiriu svijetu, od Berkeleya do Berlina, mobilizirall su znanstvenike da podupeu aktivstiku sliku dréave, Veeina enanstvenika Uuntingtona, koji je pisao s novokonzervativnog gled: 4ita~ bili su liberalnievi¢ari. Premda su mnogi od tih kompar 90 itil pelt prstran prema socaldeme saciid se eandinaysto social) dav, bil sa Zransveiel ie rah metateorisk lola suas S300 fome da Ge pestal-agpaval 0 apatiakinim Aonstktima umyjesto toga ieutavat potter slupinan drutv, “Drama bole ops nein javne Paltkenego njezna nal | navodne norme indi ing hor peerencia (Aslord, 1 572) — to je POGLAVIJE EVOLUCIA KOMPARATIVNE POLITIKE polititkoj znanosti, a manje u Europi gdje su ostact ide oloskih rasprava jos bili snazni Bihevioralisticki pristup uw pedesctim i fezdesetim godinama 20. soljeéa éesto je polazio od istradivadkih studija pojedinaca. Stoga je normalno da je bio mani. ptvoren prema nadnacjonalnim komparacijama, Tes koa malog broja slugajeva za Komparaciia usmjerila le istradivanje na studije gradova ili dijelova gradova ha podragju Kalifornjskoga zaljeva ili a New Yorku (Gharpe i Newton, 1984:218), Pezeworski i Teune (1970) zauzimali su se za usredotogenost komparacije na pod jedinice polititkog sustava. No reaultat se katkad pri biiZavao novom parohijallzmu koji bi se mogao nazvath rion sa zapane strane” komparativne poke 280 nical tosh okrugawzapanom dla New York Dodatn rent fe vst evolu ilo je napulne teori.n knopactbnnetcasivan cine jane Je model stvore had au Heidenhelmct, Helo | Adams primi nagrad analy pablksiuz polihe rn oth, Nov e defini gla su studi a orijenta litike sedamdesetih godina ponovno Komparativn jy- fame Tako s altos koji ciliem seria vladine jayne polite ne politike viSenacional (1975x). Rie Skole koje su potaknule Komparativna istrazivanja nastavile su se medusobno sukobljavati i ra podpodrudju "komparativalh javnih politika’. Hei icimerove | Heclova Skola kritizirana je zbog svojih teorijskib.opisa, % "Kvazieastonijanei” u Dyeovo) (1966) i Hofferbertovo} skoli prevladali su pak nedostatak teorije obilnim usva janjem terminologije strukturno-funkeionalne teorije sustava. Na osnovi teorlje madernizacije ta) Je pristup imao jednu zajednicku_pretpostavku_$ novomarksisti- sa: stupanj privrednog Fazvoja vaznili je od politiékih ‘obiljebja pojedinih drava, U SAD-u se ta pretpostavka uglavnom provjeravala Komparseijama uspjeénost jav nih politika w poiedinim saveznim Wilensky (1975>xii) podupirag je hipotezu o sredinjo} zyoja za pruzanje socialnih ushu ‘old ishodi osnovn. su uzsnct opée pojave sociale dave’ Samo su znanstvenici rodent w Europi, kao 5to Je Ant tony King (197342 2s o prvenstvu privrednog razvoja, 'vrdeéi da su idee dlovlfan uvjet 2a objagnjenfe vaijance u utinkovitost javnih politika, Vetina je ananstvenika Fombinirala vainost idea susredatogenotéu na eitne skupine li je poditivno odgovarala na pitanja"Jeau H vote strane Otktiée korporativizma sedamdeseth godina 20. sto: 2 poveralo je pristup usmjren na elites naglaskomn interesne skupine, ane samo nara 2 Fleidenhwimesova i Heclova skola, koja se temelji ng povijesnim Linstitucionalnim studijama, mala e tu ve dni rast i njegovi demografski i bicokratski jovodiliu pitanje Siroki konsen- 3132 KLAUS VON BEYME politika’ i aktere odluéivanja ‘eene kutije" 2a pro- ezultata neke jayne politike koji je imao malo linu da nije zanemarivala a nije ih ni svodila na neku vest invodnju uuzroénih veza s procesom odhuéivanja, Stranke i inte resne skupine smatrale su se analiidki vadnima, Sve se Vie otkrivala wloga administratora. To su bili glaval akc teri u postednicko) faziodluéivanja, Djelovai su izmedu 2 politi¢kog sustava i njthoy se doprinos input ous) rhazivao wil 1 komparira ni sustava Gesto-su se objasnjavale u terminima njiho ily neodzedenth posebnth institucija, kao Sto su koepo rativizam u Skandinayiji ill Konsenausna demokracia Svicarskoj iu zemljama Beneluksa, Tek je prosvijetent neoinstitucionalizam osamdesetih godina 20. stoljeéa prestao trafiti jednostrane uzrogne vere medu dvjema variiablama u_politickom sustava i rezultatima javnih politika. No sklonost komparativnih javnih politika ppovijesno} determinicanosti recultate javnih politika iuglavoomse o¢uvala Pojam ovisnasti o.odabranom putu uveden je kako bi se objasnilo zasto je sedamdesetih godina 20. stljeéa propalo toliko mnogo rastuéih reformskih oéekivanja, Ogranigenja Sto su ih stvorili povijesni razvoj insti- tucionalne prepreke ostavila su samo “uske koridore" prostote moguénosti za djelovanje u javnim politikama (0 ovisnosti o odabranom putu u pogl. 21). Kako bi se lebjegla nova vesta historicizma, bilo je vano da kom: parativno istrazivanje raste da bi se izbjegla "kulturno tutemeljena poopéavanja® kao opasnost studija jedne ze ise-9 tipa odla- ea koje su klasificirane, Razliiti tipovi sukoba dovodili ‘do razlzitih ipova zakonodavnih odgovora | mjera, Jayne politike odreduju politiku ine, Pokazalo se da nade «reform bio je to presjeran slo. gan Theodorea Lowa (1964), koji je ¢esto provjeravan 1 komparativno) politici. Lowijeva tipologija ispeva je mala trojstven dizain (ogulativne distributivne iredis tributivne). Kasnije je dodao i Getvrti tip: konstitucijske javne politike po tlie bili na istoj logickoj razini, Ako raalikujemo rege lativne (cestriktivno of 20). No nisu svi element tipolo ranigavanje prava, regulativai zakoni, neutralnost prema pitanju dobitka 1 gubitka, ckstenzivne mjere kojima je il) pove¢anje prava) i dis tributivne razine odlutivanja (protekciske, distributiv ne i redistributive mere), dolazimo.do.sesterostruke tipologije (Beyme, 1998:5-6) Tipologije razliitih podruéja javnih politika i instru ‘menata politike ubrzo je povezao mrefni pristup, Lan siran je novi slogan, mreda odreduje politike, ali razlike izmedu mredne teorlje | Lowijevih pretpostavki bile su, slabe. Obje su prete?no smatrale da rezultate javnth po: Itika odreduju interesne skupine i deugi akteriu “uza jamno korisnim trokutima’ procesa odlucivanja (asia nici, interesne skupine { administrator! kojt pripremaju implementacij),éak i ako polaze od javnth politika kao ‘neovisne varjable KYJUENE TOEKE #9 Kasléno] modernosti uspostaliene su possbne dicip line: ocologia| politika znanost. Nepustene eu evo ae ete eee eet cree ears nanos), Smatra se da polit sjed Watts logku koe se rallye od loge drugh znanost. 4 + Bhevioralsita revoluca mala kjugru uogu u uspo av moderne komparathne polkigke znanost: pravlinost evade do poopéavania koje Mi prove evantatvne mei ‘he Komparativn politika progresivno se etabirala u SAD- 2 potom na posebnin adja | Katedrama na europekin sveutlfina, Stvorena su medunarodnaucrufena ikon kasfhacis ‘£6.04 tipolopia thon poredaka kompara iiavnih pot Komparativna politika u postmoderno doba| ostmodernizam w komparativno} politikojteorii nije koneipiran kao potpuno nova patadigma, Vecina razum. nih pastmodernista prihvaéa postmodernizam s jedan stad\j modernost koji svoja temejna nacela imple mentira na dosljedniji i sustavniji natin od asigne mo dernosti. Ne mote se izjednaditi s postmaterijalizmom lis odfedenim procesima nastavka diferenejacje iin dividualizacije koji mogu dovesti do jaceg opadanja stare Klasne drudtvene stratiikacife {zavrSiti teorijama "3 votnog stila’. Postmodernizam je skup teorijskih pretpo stavki, ane jasno razluéiva nova struktura drustva, Nisa se ostvarile nade, prosirene u onim europskim zemljama tu Kojima su bile sn sake, da bi se moglo azviti novo "deuitvo pokreta’. Novi drustveni pokroti w vecini sustava bill su snaZni u faal sastavjanja dnevnog veda (¥. pogl. 16). No odlueivanjem i implementacijom prete?no su upravjale tradicionalne organizacje ne ekoloike Postmodernizam je osnazio konstruktivistigko mi Sjenje. Durkheimava_pretpostavka da je sociologi prema definiii, komparativna najvige je usvojena w postmodernisti¢kim autopoietickim teorijama sustava No Durkheim je jo aviek bio realist, a ne kopstrukt deustvena éinjenica bila je ) ‘osniovna pretpostavka, ali unatoe njegovu rnaginw midljenja, ona je bila jedna vesta Postmodernistizke teoryje katkad su se okretale Dut kheimovu pristupa komparativngj drustvenoj znanost Komparativna metoda 2a Luhmanna nije bila pose ban pristupzato to je smatrao da ona tdi ‘normative me ontoloskom okviru: Umjsto toga, naglasavao Je #2Hert SAD, paki, sh ri ij smo kao sienple- ije tin ia stae pretpo- va, Nit enljama, e moglo inevnog, tacijom ‘ko. mi iologia, ojena uw sustava strukti njegova tigkom eral le Dus nanos a pose. ativno- cag se ompornon aspelt mora drat valine’ Jorn alng rani kodowt aatopotica u politic uupeave pavirat ato Tigitim log prema rai Kodovima_ mogu samo "promatrai Fadi druge,all ne “tjecati"fednina druge. Prilagodbe ve ednoga sustava u drugi teiko su izvedive. Stogn se ‘adustalo od glavnog poticaja za komparativnu politik PPostmodernisticke su teorije, kao Foucaultova Arc peology of Knowledge (1968), tradile varijacije, “Sumira juge poimoveu “erheoloskim Komparacijama’ exile #8 Iijepo-rudno u umjetnosti tesko se mogu kom stadikalno raz to funkeioniraju u sklad ma, Sustavi i podsustevi koji se razvijaju aljjo) pluxalizacijidiskursa. Kritighi pristup kompara tivno) politic’ u postmoderistigkom je mijenju zasta tio, No “midlenje u feagmentima’ naposjetku vod! "ad kontrolirana komparacija vi ‘ayediva. U autopoieti¢kim teorijama sustava kompara absurd” 2at0. alje oa blskeptologij biologi Kojo) se Trolucl kamparative poi nije ako se to kat tad prtacue wliteavar jaa cc paradigin oje sje fen a deugom. U percep} poteba znanstve ne komparacije postoji stalna promjena, ali dominantna mate oj aso Kuh termin “paradigms” ctl uglavnom prerastegn ati, U odno: su politdke teorije prema komparacijama postoje pak razne faze, Doba *predmodernost, “klasiéne moder nosti i "'postmodernizma’ pokazuja razlike u primjeni Komparativni ict komparacijom uglavnom sluvili anegdotalno ill su deducivali obiljedja Hudske prirode ii odredenih oblika Vlada metoda, Predmoderni su se 2nanstve ne (prinerice, Rimsko Carstvo.nasuprot gr¢kim dreavama). Od 19, stoljeéa pose se dirti historicistie- i pristup koji je vjerovao u teleoloski razv0j politic sustava, Komparacile su morale pokazati utjecaj nekoga dominantnog éimbeniks, kao éto je demografia ili eko- omija. na politike sustave. Komparacija se preteino Primjenjvala na "polit tet na "polite ‘malokad na "javne politike” u dotignim sustavima, pevi je put razvila stroge kriterje znanstyene komparacije, pri éemu se vise nisu Era klasiéne modern Iijebale evoluclju i povijest,teorija { praksa, te se pet hvagalo da politiekt podsustav vige ne upravla cjelim drustvom, Postmoderne teas gu tetle varia ‘ma {uklanjanju ostataka “eifikacije™ pop Klasigno) ‘modemosti. "Komunikacija” ko kljuéan pojam i pret post vka o konstruiranim uzajamnim percepeljama Promijenila je raspolozenje komparativnih znanstvent- ‘a. Autori klasiéne modernostitakoder su prvi put po- usalirazvitilogighi dos} ne tipologije kao sredstvo 28 anv) hipoteza, POGLAVLJE EVOLUCIA KOMPARATNE POLTIKE | 33 Komparativnim istrazivanjima dominisale su dv je tradicje, Koes mogu pratt od Histor a ju Maxa Webera it ranoga Og pristupa Emilea Dutkhcima, «koje polaze staf posebne podradia Ets aoa. Socinlouj { polticka Zranstsmatale st 4e Kompsrativnima perf, Drugi SCs) prvacrarvoja bio e, pod uljeajem ekonomske tore stitucionalnih_ kompar susta ‘od pretpostavke da ne parative drustvene 2 iranij za predvidanje buduéeg razvoja nego ‘Feallstiéno opisivanje Cinjenica, KLJUENA TORKA woe. injnice’ tee, umjesto toga, teen ide das dru tmoderizam osporava za eérufven pos ne Ginjenice onstrukt. rashid protlo le potpu Politiki utjecaji na komparativnu politiku - Teorije i metodolotki pristup! ne padaju s neba. Poka zalo se da na metode komparativne politike utjeéu po: 1945. amerigki interes 2a strane zemlje poticao je novo zanimanje 2a strane institu Ubrzo se, medutim, bihevioralisti¢ka revoluciia poésla razlikovati od starog institucionalizma u tradiciji Her- mana Finera ili Carla J. Friedricha, Taj je protupokret na politike 1 polit naganja, Naglasak se preusmjerio skrete. Kao posljedica _lobalnil nemira inepostuha medu miadima potk agavao komparaciju dinamike ne interesne skupine i politike pokret je desetth godina 20, stoljega, nove su kriti¢ko-dijalekties i katkad marksistigke teorie dovodile u pitanje navodni konzervativizam bihevioralisigke,matice koja je opal da svojim sta ‘vile plilike Politika je nanos otkrla da su institu iodeprlagodene, lida su proile ber osporavanjabihev njima samo udvostruguje otudent oralsia i funkcionalsta, Znanstvent fe revolt poéeo pod canakom “itil v0) dagmatsioj politika ekonomi revluce Kad seta} revolt rasplinuo,najmani aajednigki ns sivn evga {konvencionalnth zpanstusnika postal institulonalzami analiza jai pola. Pad_ omnis rezima olakiao je pronyjenu u teorjama { metodama komparativne politike. Ulemelene si nove demokraci Udoba bihevioralsicke revoluieitko se k ering Raspad diktatura sedamdesetf i osamdesetih godine 20, stojeca stor je pottebu za raspravom o starimi novim institioma, Primijenen je ak +instincions lizam raionalnogizbora kako i se itr to je pri ivatio Koj opcia ustvaranja novogn ustavnog poretka parlamentarizma’ i ubrzo zavrSio u no ne bi usudio govoriti o konstituctonalnoyn ingen34 KLAUSVON BEYME [Neki su biviilevigarski znanstveniet, kao sto su Jon El ster, Claus Offe i Adam je nazvan "matksisti¢kim sacionalnim izborom' Przeworski, razvili pristup koji ie prilvacao “telos povijesti” nego je razradio altcena tive opeiie a nove elite u postkomunistighom svijet Raspad_komunizma ponovno je potaknuo dizajne demok naudaljeniih susta lgitim, parirale su se na raaliditim podeugjima i veemenskim togkama. Teorije modernizaciei tranziciie tu demolraciju uglavnom su se modelirale na razvoju w Juno) Europi iJuanoj Americi sedamdesetih godina 20. stoljeéa, Uz istodobne preobrazbe i ekonomskih i pol tickih sustava, koje su bile bez presedana w suvremeno} povijest, nisu vige bile primjenjive stare pretpostavke teorija modernizacije o ekonomskim prerekvizitima uuspjeSne demokratizacije, Na jedinstven karakter mit nih revolucdja 1989. primijenjeni §4o je testiranjeteorja kaosa i recentnog razvoja u bio novi pristupl, kao logit fiz), premda je vecin Marks, 1992), ih primjena ostala meta Teorijerazligitih moguéth putova prema modesnostl 1 tradicji Bartingtona Moorea (1966) adjednom su po: stale zastarjele, S druge su se strane prerano wopéavale tipologiie tranaicija, kao &to su kKratizacifa’§"konsolidacio"(v. pogl. 5). Na mnogim po- iberalizacija’, "deme drugjima svijeta bilo ih je tetko naci te se pokazalo da su to poopéavanja bivsih diktatura Juzne Europe, koja se brzo konsolidirala 2ato sto je ubrao integrirana u Eu -opskt uniju-(©Donnell i Schmitter, 1986). One bi se primijeniti samo na zapadni niz drdava w Srednjoistoénoj Europi koje su nedavno postale @anice podpodrueje tran comparativne politike Europske unije. Konsolidologja ka itologiie postala je nova Ubreo se povel smatrati da je normativna jednadzba jenje modernosti, dok je po stkomunizam prosvijtljena modernost — neodr2ivo po- jednostavnjenje. Komparatisti su ubrzo otkrili'defektne demokraciie’ Sto je stvorilo novi sektor komparativiz. ‘ma koji je brz0 rastao (Merkel | dr, 2003) pitalistckoga Zapad, do 1989, pode. zzumijevalo je prihyaéanje pluealnosti sustava, Nakon eta povecava se kon Prihwaéanje triju svjetova ~ ke komunistighog svijetai Treveg svijeta ispada_Komunizma diljem sv vergencila.(v. Uvod u ovoj Knjizi). Cini se da je polam ‘syjetskog.diustva’, koji su isticale postmodernisticke inagice teorije sustava, avjelivii nego pre 1989. Kad je biolog Maturana ranih osamdesetih_godina 20. sto Tjeéa formulirao hipotenu da nijedna zemlja na svijetu syjetski sustav predominantno kapitalistick, to se sma iralo apstraktnim osobenjastvom znanstvenika koji ne re mote potpuno rezviti svo}, komunizam zato 3 potjece i drustvenih znanosti, Ta se hipoteza ipak po kazala toénom, Dovoljno je éudno to Sto se teorije pos- tmodernizma koje naglatavaju pluralnost suodavaju-sa Jo8 nije potpuno poznato kakve su posliedice tak razvoja 2a metodologis komparativne politike. Polite ka je znanost uglavnom ignort s razini makrosustava (% pogl. 24). Nastavilo se uobia jenim putem, Politika se znanost zalijepila 2a stednjy razinu uglavnom onih pristupa koji su osijentisani na aktete, Recentni preporodi neoinstitucionalizma ili ra cionalnog izbora jage su utjecali na politi¢kw zn nego apstraktnl vehunci opée teorije u sociolog dinama se status institucionalizma u komparativno) politici dramatiéna promijenio. Institucionalizam je ne kad bio pogedan iaraz. Na prijelazu stoje¢a ponudens je nova pretjerana trdnja: "Sada smo svi institucionalist 002:706). iabora isprva su slu2li kao pro. pprevlasti bihevioralisti¢kih studija dezdesetih (Pierson i Skocpol Pristupi racionalno godina 20. stoljeéa. Mogli su se lake kombiniratis vibe- azinskom analizom i prosvijtlienim neoinstitucion- alizmom koji se protirio osamdesetih godina 20. sto ljeéa, Bill su povezani s novim poku znanstvene razine srodnih drustvenih znanosti, kao So je ekonomijas "Institucionalizam racionalnog izbora poéeo je kao dist Tada, Koja wade analititka sred stva matematike, operaeljsihistrazivanja i ekonomije (Ghepsle, 20065). Pristupi racionalnogizbors imali su tu velinu da su pri jenjivi.na svako ponasanie, od n3j istignije racionalnosti do najaltruistignijeg ponasa ina syetaca, Nasupot pretpostavkama makrotcorija o azulopoietickim sustavima, analiza politickih aktera jot je wvijek imala smisly jetlo novog pristupa ubrzo je napusteno. Racionalni se iabor primjenjiv Strogo individualisticko pod o na kolektivne entitete, pa éak i na Gijle driave. [stradivacki program institucionalizma iacionalnog izbora osvojio je mnoge odsjeke na ame 1 nije previadao u Furopi Nije_proiao bez osporavanja. zbog.svojih. apstrakcija pojednostavnjivanja, analitike strogosti i zanemariva Kont tivnh studija koje su se vratile pojedinim slugajevima ill Komparacijama_u_povijesno}_perspektivi sxednieg dometa riekim sveuéilistima, al ni ja konteksta st” je bio nov kerilatica kompar KiJUENE TOEKE Hs Na teorl,sadra|imetode pars poltzki ogadaj, Osabto se nal police ec on Drugoga setskog pokrete ( Moderniza onsolaci ekolonizac ranzcia u demokrachu | aca uijecale unakomparstivna Inka i praltiou prijeru jean teorja. Na dalavanje od institu k javim politkamanjnowsutecau a drut tye usjecto je | razve| cogadajanakon Drugogassetskog rau socjalnimPOGLAVUJE EVOLUCI|A KOMPARATIVNE POLITIKE, 35 kva tak izbora te su se duie tradicije na mnogo nacina spoj Palitie Zaki ie. Kriza keetanajavnih pol er pod bcajenr ta ay oluaja Komparativne politike nije bila samousmjera- “ye krize 1973. osnaila je zanimanje ra nadnacionale srednja pitch dogadaj. Neva politike znanostbilo jet vio je eka podria komparaci koja suse prethodio jean FF je njeina sposobnost predvidanjavadnih dogadsia Getiala pod okvllem teovia modernizaiie pokeino nail pila ogcanigena, Malo njih je uspjelo anticipirati stu staynjenom analizom dominantaih faktora Od vaina paracie javnih politila, Raspad komunizma obno nanos ddentsku pobuns, "Tree svijet’, tehnoloske i ekoloske re- yy jneresa bile i demokatizacia j konsolidacia.novih ogi joke ili slom Konvanizma. Nakon.1985-raspon ame: demokracija, No ubr2o je neuspjeh konsolidacije 2 wativno) jeke paliticke znanosti prosirio se na globalne mterese gio novim procvatom i2ueavanja defeienih demokracla im ene, egionalnin i sustavskim studijama. Gifjem suijets. Ako je demokracija bila konaéan norma cadena je Neko e vejeme Ginilo da se “biheviraisicha n22- vol cll ompacativnlrsifa, znanstvena se rajednk onalist luca" aula u neku vestu dominanine paradigm ali Gy moralasuodi Znjeniom da dina sanogo defekt samouSAD-0, Dogadaji nakon 1968, dovelisu pitanje “gemokracija, a da savrsene demokraeije nema nigdje, pa ko pro. maiyno povjercnie u demokratske institucle teje-doilo ie miu svietu konsolidivanih dréava | predstaynickih zadeseti Jo ponovaog ozivJjavanja "prosvijeCenog neoinsillucl- — \Jadavina u Sjevernoj Ameriel i Europi tis vie U_kombinacii_ s pristupima_racionalnog, itucion- ipizbora red limali st ee a komparativn police ne mote oplsat xj # polo od ng) sponta, 0 ¢obljefavalc komparativnu palitiku v predmaderna 7, Zafto je kamparathna poltika progresiv teor ena? Tho sub najvaii mis a iid poredalea na 0 podti c tka jvne politike il cbratno! nant se 4 Kala prines "binevioraistiéke revalucje" ‘aka je utleea tone racionalnog ab dak i na voju komparativne polticke a? mala Na koje su natine polit&ki dogada ne smparative politike 1 Eusopi rake evita RSID Opsirnie razmavranje evolucie komparativae politike mote !nstitucionalne teorije senad CChicote, RH. (1994). Th Almond, GA. (197). A Dscine Divided: Schoks Boulder: Westview Press, ara al Science, Newbury Park: Sage Daalder,H. (1993). The Development ofthe Stud t Apter... (1996), Comparative Politics, Old and New. smparative Pols. U: Keman, H. (r), Campari skapin U: Goodin, , Goodin, Kingemam, H.-D. (ur). The New 4 Method. Amsterdam Hendboo of Poli! Sdence, Oxo: Oxford University ‘YU University Press. st 11 ress, 3 at R397. Daalder,. () (1997). Comp ea Blond). 1999 Comparative Polis, Story oF Profession. London: Pi a drKLAUS VON BEYME Latin, DD. 2002), Comparative Pls: The State ofthe Schmitter Ph C, (2009). The Nature and Future of Compa ‘Subéscipine. U: Katanelson |, Milner, H.V-(u)- Pott rative Polite. European Potica Science Review. 1) 33-61 Senet: The State of the Disciple. Washington: W. W. Norton i american Pltel cence Assocation, st 630-659 Wiarda, H. J. (er) (2002) New Directions in Comporatve Polis. Boulder: Westview Press, 3 ad Munck, G. Snyder, R. (2007). Passion, Craft and Method in ‘Comparative Pits. Baltinore: obs Hopkins University Pres, ‘wwrwpolitcalthought-com hntpifpolsc.colorado.edulRESitheory:html Inrenetsia stranica pod mazvom poltcalthought.corn Osobo je lavoro poli eo internets ivor za polite zshstvenike keorisna poveanica prema teorearima (SreutititewKolorado, Boulder) wwwrkeeleac.ukldeptsiporiptbase:htm www politicaltheory.org! Vor Sveuthits Keele tree poi miszotideologlenainteretu, Temeine polite teorje oranzrana sekca Amertkogudruterja hetpthocialsciencedictionarynelson.comissdimainintml “= Prseheznanos. Invermere rst drut anos e “Tratite li dodatno gradivo iizvore, meolimo vas da posjetite Centar internetskih resursa na adres: natin www.oxfordtextbooks.co.uk/orcicaramanize2. POGLAVL!* Pristupi u komparativno, “4 RE politici B. Guy Peters Vodié za éitateljemary 38 B.GUY PETERS Uvod Politiki je svijet slozen i obubvaéa cijeliraspon institu: cia, aktera ideja koji se nalaze u stalnojinterakcij kako bi upravijali deustvom. Slotenost politike i vladavine povegava se pokusamo li razumjeti nekoliko razlgitih politickih sustava i usporediti kako ti sustavi fankcioni raju. $ obzirom na to da je komparativna politika otigla dale od jednostavnih opisa pojedinih zemalj ili ne koliko institueija, znanstvenicima treba supstancijalni vvodié kako bi razvrstali golemu koliginu dostupnih po: dataka i kako bi se ustedotodil na najvaznije informaci je. Stoga st nam potrebni alternativnl pristupi politic «8 osobito je potrebno razviti pristupe koji su korisni w rniau politickih sustava, Politicke teorije izvor su tih pristupa kormparaciji. U najfirem smisly, razlikuju se poztivistickii Konstru stick pristupi politii(¥ okvir 2). Na manje opée razinama nekoliko razliitih teorija omogucuje kompa rativnim politi¢kim znanstvenicima da dadu odvedeni naliticki smisao promatranim politigkim pojava da podatke poveis sa sveobuihvatnijim razumijevanjem voitike, U ovom se poglav pitanja o primjent teorije u komparativno} politi analii, a zatim se raspravla oalternativnim pristupim: politic. ju pevo razmatraju raki razmotreni pristup daje neke vazne infor ‘acije o political je malo nj — ako je to uopée jedan kompleksnosti. U ‘vom se poglaviju stoga razmatra iprimjena vite pristu- = dovoljno da se razumiju temeljne pa i procjenjuja nagini interakeije spomenutih pristupa radi dobivanja slozenijih objasnjenja Vet dio suvremene pol ike, tem Wj se na portvsigkim pretpostavkama. Na cunovnia je pretpostavka posiviama razikovan vrjednost Sto implica da postojestvarmeeinjenice koe az its pojednc Nadal Zavativlavnom sto onako ka | pojave u pri ys promatral i verfiratnajednak natin pretpostava se da se drustvene pojave mogu i tima — kvanttatvnim mjerenjem, proveravanjem hipoteza / oblkovaniam jp. Pamjrice, iutavane plik sa 1 razktkim poliigkim klcurama (9 pei 1963, do suvremeninea lia da postoe neke dimenzjeInevidualnogs ev ad dla kao Sto fe Gradonstakutura Almond ova) pretpos pollekog miBjenia koje se Vanja strogom statisitkom anaiom mpakne pretpostvjatakoSrokjaz izmedt Einjnia | vrjadnost tmatra da su injeice drusveno usd ree | aru strarene (.Finnemore i Sikldsk, 200%), Dakle, pojedin’ strativat ne mae ostat ivan polit po java kao objektivan promatrat, nego opazenim pojavama do ‘ocredene mere narege vata deStvena i kultura shvaéa KYUENETORKE S obi rok raspon varie medunjmau st, vano je ravi oa velcu kompleksnost poitthih sustava | 8 pristupe ko su keris uaraiisvh th sustva, ane samo Polke raalka med je lav’ avor th prstupa ri emu lavna niima proistjete te pacele na pozthzam i konsruiciveam Primjene teorije u komparaciji Kao i svaki drugi aspekt politigke znanost, teorja je presudlna za i2uéavanje komperativne politike, Premda na svim podruéjima discipline postoji vagna interakelja iamedu teorije i empirijskog istrazivanja,taje interakei ja osobito vaéna w komparativno) poltici. Cak i uz sve ‘vei broj statstigkih istrazivanja u politiekoj znanosti, jo8 uvijek znagajan bro) isteazivanja slugajeva te ogra nigen broj eksperimentalnih istradivanja, komparaci ‘ostaje temeljni laboratorij politigke znanost.' Bez spo- sobnosti komparizanja razligitih politi¢kih sustava go. tovo je nemoguée rezumjeti znanstvenu vainost rezul tata istradivanja dobiventh 1 jedno} zemlji(v. Lee, 20 i kad je ona tako velika poput SAD-2, Bez empirijske politike teorlje efektivna istradivanja bila bi nemogués Ili bi 2acijelo bila manje zanimljiva Neka, gotove posve emprijska pitanja mogu se istraZiti ra. Dok vet do istrativaia koja se provode ie pontiisicke erspekive pretpostavia da je polesnac Ivor drubtvenog Gilovana (metodoldkindvidualzan),konstruktivizam tr zembiama da ukoba nego sto roje Uledinjeng dvedeni bro al orporativizma (1966) fe skan pisao kao "kor hiranom parti gi znanstvenic vikrokorporat porativizma na Seno aks ju preci pojedtl vias ovat kad rat upua kandata po oj su ovis a, prinjarice | nego drugim yphare, 197 rsutseva vane utocia 190, idealog: of vai star po rZave koji implicira korporativizam oslabio eresa id dane ijenjen je labavije dfiniranim odnosima kao sto jeizamiie i aret Kiijn i Koopenjan, Joos}. Promiena mislenja o postedovanju interesa w avedenc) je mer izrazstvarne promjene u tim obras [Torfing § Sorenson, 20 a predstavljai promjene u akademskom teoretiz- ai anja. Kako 0g frotite, pojam inreia snaino je priviaéo znanstvenike. sao da oko gotovo svih podrugja javnih pol ‘Toje ami tikepostoj odredena konstelacija skupina jaktera koji itjecatina tu politiku i Koji se sve vige form -anice korporativistizkog models posta oven ls agin | nto koja Powe ene politike, Tendencia e tog pista da ele prmjenipretpostavku osebignom interes u otis kombinacije pojedinaénih (skupni) i kolektivaih nif li deustvenih) interesa (ove rij mceza razvijena je s razliitim stupnjevima au suvremenom upravijanju. Na turdajlo vadnosti mr jednom kraja,nekt znanstvenici tvede da vlade vige nist Sposobne uinkovito upravlat i da upravljanje sada os uravaju mzeze kaj se same organiziraju (Rhodes, 1997 smanjeekstremnije glediste w: Kooiman, 2003), Za druge sit znanstvenike mreze obliciinteresnog ukljuéivanja upravljan, pri demu formalne institucije zadr2avaju sposobnost udinkovitog odlueivanja 0 upravjanju, Ne dale ja catskih tvrdnj o mredama razlikuje s¢ 0d autora do autora, pri €emu neki tvrde da su one temalini produteci demokratskih moguénosti, dok su Arugizabrinuti da je njhova otvorenost pretjerana i da rireie mogu postal jecnostavno jos jedan oblik iskja enostilosije organizicanils elemenata drustva, 'Napokoa, premda smo skloni razmis 1 gotovo potpuno materijalnom smishu, valjaistaknti a postoje i drugl vaini interesi, Pojedinei i drustve- he skupine sve vise svoje interese definiraju u smisla fdentteta i etnignost te nastoje postii da st interest politckom sustavu prilagode nijihovim materijalaim Zahtjevima.' Zanimanje 2a prilagodbu deustveno defi ‘iranih interesa mode se naci u literatusl 0 konsoetja alizmu (Lijphart, 1968). Konsocijacijalizam je mode "uptavjanjaw kojemu se politike elite koje predstavljaju Furligte zajednice ujedinjuju u potrebi za upravfjanjem Unatoé snaznim dvustvenim podjelama. Primjerice, ta} Jebojam izvorno izumljen da bi objasnio kako se ve ‘uediniti i upravijati una 0€-dubokim povijesnim podjelama. skapine « Nizozemskoj mog ao i korporativizam, konsociacijal ativizam, konsocijacijalizam je protiren {ko da bude primjenjiv na sirok raspon politickih sus: va, uldjuéujugi Belgiju, Kanada, Malezija, Kolumbiju Unis dee kane Urske i Lraka, : je problema Sjeverne Taj je pojam zanimbiv za komparativne Politicke analitigare ai laraz samo jedine kao i korporativizam, moze biti Varijante istog, problema. Gotovo sva POGLAVUE PRISTUPI U KOMPARATIVNO) POLITIC! rustva imaju neke oblike unutarnjeg rascjepa (Posner, 2004) i innalaze ral clepa. Osim ste rjeSavanja problema razligitosti jem postal su i druétven’ paktovi (Highley i Buston, 2002), Pristupi komparativno} politici koji s ita stedstva prevladavana ti ra. Konsociaciskih rjegenja, sredstvo otrebe za uprav P upravia rgradeni na ‘osnovi interesa obiéno pretpostavliaja da su interes te mel) sukoba te da se moraji osmisliti insitucije koje ée Politika je po sebi koniliktna 5 obzitom na toda se razliii interes! natjeéu 2a veti dio uresursima koji su dostupni vadi, ali sukob mod samo dotle ako Zelimo da politicki sustay ostane odré Dakle, premnda interesi mogu dati odredeni poticaj pro meni, potrebne su institucije koje ée usmijerti tu poli Uupravbati tim sukobom ticku energiju u mehanizme za stvaranje avnilh politika Ideje s odlkama koje donosi vada, one mogu imati odreden prectiati meh nlami putem koji ideje ostvaruju utje Konkzetno, moramo shvatiti posljedice masovne kl re, politickih ideologia i specifi idejao javnim pol tikama, Sve su te verzijeideja znaéajne ali svaka raze {to funkcionira u politickom proces, Na najopéenitiem stupnju, politiéka kultura atje e na politiku, ali taj je utjeca) Cesto keajnje nejasan. Politika kultura moze iti rezidualno objaénjenje u komparativno} politici ~ kad ni8ta drugo ne aspijev objasniti opazen onda mora da je rjet © politi¢koj kultur (Eikins i Simeon, 1975), Peavi je prob lem u komparativno} analizi, dakle, utvrditi precianija sredstva koja specificiraj te utjecaje. Kako se kompara ponaéanj tivna politika, 2ajedno s politickom znanoséu opéenito, od tativnih shva¢anja politike, slab je analitigki n anula od bikevioralistickih objasnjenja i interpre za razumijevanje kulture te se tome vaznom element politike analize smanjila viijednost? Kako iamjeriti poitigku kuleuru i povezati taj donek- le amorfan pojam s deugim aspektima upravlianja? Najuobiéajenija su sredstva mjerenja tog pojma anket na istrazivanja u kojima se masovnu publiku pita kako razmiifa o politic. Primjerice, w klasiénom istraziva ju u politickoj znanosti, Gradansko) kulturi (Almond i Verba, 1963}, javnost u pet zemaljapitalo seo njthovim stavovima prema politici i asobito o stavovima prema Politika participaciji. Novi primjeri tog pristupa mie renju ukljuduju brojne studije Ronalda ingleharta (1990, 997) tima (World Values Survey) kao i studije koje istrazuju « kojima se sludi Anketom o syjetskim vrijednos 43“4 B.GUY PETERS vrijednosti u javnim i privatnim organizacijama (Hof: stede, 2001). Dakako, prije nego Sto osmisl istraZivanja 2a mjere nije politicke kultuce, znanstvenici moraju imati nekale ve zamisli o dimenzijama koje valja mjeriti, Stoga se uusporedno s mjerenjem ill prije njega moraju razviti pojmovi. Lucien Pye (1968) je ianio zanimijiv pokusa) definiranja dimenzija komparativne politike kulture, Kulturu jerazmatrao kao napetostizmedu opregnih vri- jednosti kao sto su hierarhija i jednakost, sloboda i pri- sila, odanost i obveza te povjerenje{nepovjerenje, Prem- da su te vrijednosti izrazene kao dihotomije, poitigki sustavi obiéno imaju slozene kombinacije tih svojstava koje valja shvatiti da bi se spoznalo kako se u drustva interpretira politika, Antropologinja Mary Douglas (1968; v. i tablicu 2.1) ponudila je drugiskup dimenzija za razumijevanje pol tigke kulture, koji se jot upotrebljava (Hood, 2000). Ona jeo kulturi raspravijala pine, pri Gemu oba pojma opisuju kako pojedince ogra nigavaju njihovo druitvo i njegova kultura. Reietka je analogna dimenzijihijerarhije u Pyeovo) koncepeji, dok Je skupina izraz ogranivenja koja proizlaze iz anstva u druatvenim skupinama, Kako prikazyje tablica 2.1, povezivanje tih dviju dimenzija stvara éetiri kulturna ‘obrasca za koje se tvrdi da utjeéu na uéinkovitost vlasti | Aivot pojedinaca, Obrasci su mozda donekle nejasno ‘odredeni, ali jpak daju sredstva za pristup kompleksnos tima politizke kulture Dimenzija povjerenja i nepoyjerenja, koju spominje Pye, mote se povezati s eksplozijom literature 0 soci- jalnom kapitalu i utjecaju povjerenja na politiku. Pojam socijalnog,kapitala isprva je razvijen u sociologii (Co- leman, 1973), ali je stekao istaknutije mjesto s radov ‘ma Roberta Putnama o Italifii SAD-u (Putnam, 1993, 2000). Pojam se mjerio anketnim istrazivanjima, kao i ‘manje nametljvim mjerama, U literaturi 0 socijalnom ‘apitalu modda je najvaanije to to su kultueni elementi iaravno povezani s poitickim ponaanjem i pojedinaca i sustava, Kao i velo opéenite ideje koje su sadrdane u politi: ko) Kultur, politike su ideje vane i u obliku ideolo ila. U 20. stoleéa na politika u niu zemalja ujecale su ideologije kao Sto su Komunizam i fagizam, Potkra prethodnoga i na poéetku ovog stoljeéa ekonomskom politikom u industrjaliziranim demokracijama poteo je previadavati neoliberalizam koji se Sirlo manje ra- zvijenim sustavima pomoéu donacijskih organizaclia kakva je Svjetska banka. U svijetu u razvoju ideologije © razvoju, kao Sto je Pancasila u Indoneniji izraz su vaine loge ideja u viadavini te se neke zemlje u razvoju jos koriste socijalistitkim ideologijama kako bi opravdale intervencionisticke dréave Premda su u kKomparativno) politic ideologie vaune, stalno se raspravjao slabljenju ili kraj ideologije kao smislu pojmova regetke i ski Revetka = Visoka Nika Visoka Fatalistigki Hijerachijl| Niska Egalitarnt Individualistieki Iavor: Douglas (1968). sile u politiskom divotu, Prvo, prihvaganjem socijalne driave mjedovitom priveedom u_veéini industejali zirenih demokracija argumentiralo se da je rasprava 6 ulozi drdave u druseva svrsena (Bell, 1965), U novije vrijeme, nakon raspada Sovjetskog Saveza, anesen esl an argument koji se tide ispraznjavanja politickih ideja i svrdetka politikih sukoba koji se temelje na idejama (Fukuyama, 1992) Pretpostavijeni kraj uloge ideja mote se, medutim, suprotstavti sve veo) vaznosti Konzerva tivnih ideologija i sve veéem znaéenju religie kao izvore politigkih sukoba, Posiednji nagin na koji ideje utjeéu na rezultate w komparativnoj politi jesu poscbne ide litikama, Primjerice, dok se u prijasnja vremena sma tralo da se ekonomska uéinkovitost uglavnom ne mode Kontrolirati, nakon intelektualne revolucije tridesetih godina 20. stoljega vlade su imale stedstva za tu kon: trolu (Hall, 1989). Kejnzijansko upravijanje ekonomi jom prevladavalo je gotovo pola stoljeca, ali je potom radomjefteno monetariamom i, u manjo| mjeri, eko rnomijom ponude, Sliéno tome, odreden! broj ideja 0 © 0 javnim po- prikladnim naginima na koje se mode davati socijalna potpora podupirao je razldite verzije socijalne dave, kao to su bizmarkovski mode! u kontinentalno) Europ | Beveridgeov model u Ujedinjenom Kraljevstvu (y. Es ping- Andersen, 1990), Ukratko, ideje jesu vatne w politic, premda ajihov tutjeca} mode biti suptilan. Suptilnost je osobito oeita kod utecaja poiticke kulture, al je utjecaj ideja opée nito teiko utvrditi. Cak i kod idejao javnim politikama 2a koje se Zini da su usko povezane s odabirima javnih politika mote biti tedko utvrditi kako se ideje usvajaja { implementiraju (Braun i Busch, 1999). Nadale, mora- ‘mo razmisliti o uéenju u javnim politikama (Sabatier i Jenkins-Smith, 1993) i socijalnoj konstrukeiji dnevnih redova i politigkih okvira koji utjegu na ponasanyje. Na- pokon, u komparativno politici moramo razmotit ito zaSto su neki politiki sustaviideologiziraniji od drugih te kako pragmatiéni i ideolodki stilovi utjeéu na uéin kovitst. Individuumi ‘Vee sam razmotrio metodoloski individualizam koji je zauzeo sredisnje mjesto u polti¢kojteoriji.Premda sam vedio da pretjerana zaokuplienost ponaéanjem poled