PANEVROPSKI UNIVERZITET APEIRON

Fakultet Informacionih tehnologija

Banja Luka (odjeljenje Novi Grad)

Seminarski rad iz predmeta:

Napredne računarske mreže

Tema:
Circuit vs. Packet switching

Predmetni nastavnik: Student:

Doc. dr Dražen Marinković Albin Šarić 196-22/FITIIT1-pro-180

Juli, 2023
Sadržaj
1. Uvod..................................................................................................................................................3
2. Komutacija kola..............................................................................................................................4
2.1. Primjena komutacije kola..........................................................................................................5
2.2. Prednosti i mane mreža sa komutacijom kola............................................................................6
3. Komutacija paketa..........................................................................................................................6
3.1. Format paketa............................................................................................................................7
3.2. Metode za manipulaciju paketima. Datagrami...........................................................................8
3.3. Virtuelna kola............................................................................................................................9
3.4. Prednosti i mane mreža sa komutacijom paketa......................................................................10
4. Razlike između mreža sa komutacijom kola i mreža sa komutacijom paketa..........................11
 1. Uvod

U ovom seminarskom radu ćemo se upoznati sa dva osnovna principa komutacije koji se
koriste u komunikacijskim mrežama. Komutacija je ključni koncept koji omogućava učinkovito
i pouzdano prenošenje podataka između krajnjih čvorova i predstavlja osnovnu tehniku koja
omogućava uspostavu veze, rutiranje podataka i upravljanje prometom u mreži. Komutacija se
primjenjuje na različitim slojevima mrežne arhitekture, uključujući fizički sloj, mrežni sloj i
podatkovni sloj. Postoje tri osnovne vrste komutacije u računarskim mrežama: komutacija kola,
komutacija poruka i komutacija paketa. Kao što je već rečeno, u ovom seminarskom radu ćemo
obraditi dva osnovna koncepta i to su komutacija kola i komutacija paketa. Oba pristupa imaju
veoma važnu ulogu u prenošenju informacija u modernim komunikacijskim sistemima.
Komutacija kola se temelji na uspostavi fizičkog puta (kola ili kruga) od izvorišta do odredišta i
taj namjenski kanal je rezervisan tokom cijelog trajanja komunikacije. S druge strane,
komutacija paketa se temelji na ideji da se podaci dijele na manje jedinice, odnosno pakete, koji
se zatim šalju između dva čvora putem različitih putanja kroz mrežu. U prvom dijelu ovog
seminarskog rada ćemo reći nekoliko riječi uopšteno o komutaciji, a zatim ćemo kroz ostatak
seminarskog rada da se upoznamo sa komutacijom kola i komutacijom paketa. Navesti ćemo
ključne komponente komutacije kola, objasniti proces uspostave veze te prikazati karakteristike
koje čine ovaj koncept posebnim. Nakon toga, prelazimo na komutaciju paketa i tu ćemo
istaknuti karakteristike tog koncepta, te razmotriti prednosti koje komutacija paketa donosi u
pogledu efikasnosti, skalabilnosti i fleksibilnosti. Na kraju seminarskog rada ćemo izvršiti
međusobno poređenje oba koncepta, te ćemo prikazati ključne razlike i prednosti u različitim
kontekstima.
 2. Komutacija kola

Komutacija kola (engl. circuit switching) je mrežna tehnologija, odnosno metoda prenosa
podataka, implementirana u telekomunikacijskim mrežama i ona datira od samih početaka
primjene telefonije. Ovu tehnologiju je najjednostavnije objasniti na primjeru nekadašnjih
centrala, gdje je fizičku vezu između dva sagovornika uspostavljao operater u centrali
povezujući ulaznu i izlaznu utičnicu kablom. Kasnije su operatere zamijenili uređaji za
automatsko komutiranje.
Kod tehnologije komutiranja kola, dva mrežna čvora uspostavljaju namjenski
komunikacijski kanal, odnosno krug (engl. circuit) kroz mrežu, prije nego što čvorovi mogu
komunicirati. Takav namjenski komunikacijski kanal se, nakon što je uspostavljen, održava
tokom trajanja komunikacijske sesije i taj kanal se tada ne može koristiti ni za šta drugo, niti ga
mogu koristiti neki drugi uređaji. Upravo iz tog razloga, mreže koje koriste tehnologiju
komutacije kola se često nazivaju i mreže usmjerene na povezivanje (engl. connection-oriented
networks) što znači da je za rad jedne takve mreže potrebna fizička veza između dva čvora,
odnosno računara.

Slika 1: Slanje poruke kroz namjenski komunikacijski kanal

Telefonske mreže obično koriste metod komutacije kola zbog toga što glasovni promet
zahtjeva konzistentno vrijeme jednog, namjenskog fizičkog puta kako bi se zadržalo konstantno
kašnjenje u krugu, odnosno kanalu. Stari telefonski sistem POTS 1 je najveća mreža koja koristi
ovaj metod, a izvorni GSM2 je također koristio ovu metodu.

1
POTS – engl. Plain Old Telephone System
2
GSM – engl. Global System of Mobile communications
 Slika 2: Korištenje komutacije kola kod telefonskog sistema

Komunikacija kroz mrežu sa komutacijom kola se odvija kroz tri faze:

1) Faza uspostave veze – ova faza se još naziva i faza uspostavljanja poziva i tokom ove
faze se uspostavlja namjenski krug tj. kanal između dvije krajnje tačke, odnosno dva
korisnika koji komuniciraju. Obe krajnje tačke šalju poruku naprijed i nazad potvrđujući
uspostavljenu vezu. Obično između dvije kranje tačke postoje međuveze ili prekidači.
2) Faza prenosa podataka – podaci (obično glasovni) se prenose od izvorišta do odredišta,
a komunikacijski kanal ostaje netaknut tokom interakcije
3) Faza prekida veze – nakon što se komunikacija završi, jedna od dvije krajnje tačke šalje
poruku kojom pokreće treću fazu, tj. prekid veze. Komunikacijski krug, uključujući sve
međuveze, je prekinut.

Slika 3: Vrijeme kašnjenja kod komutacije kola

2.1. Primjena komutacije kola

Komutacija kola ima široku primjenu u telekomunikacijskim mrežama, a najčešće se koristi za:
1) Kontinuirane veze – komutacija kola se koristi za konekcije koje moraju biti
kontinuirane duži period, kao što je komunikacija na daljinu. Tradicionalni telefonski
sistemi tj. fiksne linije, primjer su tehnologije koja koristi komutaciju kola
 2) Dial-up mrežne veze – kada se računari povezuju na internet putem dial-up usluge, oni
koriste javnu mrežu. Kod dial-up konekcije, paketi podataka internet protokola se
prenose putem telefonske mreže koja je zasnovana na komutaciji kola
3) Optička komutacija kola – mreže podatkovnih centara također koriste komutaciju kola.
Optička komutacija kola se koristi za skaliranje tradicionalnih podatkovnih centara i
ispunjavanje rastućih zahtjeva propusnosti.

2.2. Prednosti i mane mreža sa komutacijom kola

Kao i svaka tehnologija, tako i mreže sa komutacijom kola imaju svoje prednosti i nedostatke.
Neke od prednosti ovih mreža su sljedeće:
1) Namjenski komunikacijski kanal – mreže sa komutacijom kola rezervišu namjenski
komunikacijski kanal kojeg koriste krajnji korisnici za komunikaciju
2) Pouzdanost – namjenski krug između dva čvora tokom trajanja komunikacijske sesije
smanjuje mogućnost gubitka podataka ili drugih problema sa pouzdanošću
3) Sigurnost – mreže koje koriste ovaj metod su sigurnije od drugih mreža jer
uspostavljenom namjenskom komunikacijskom kanalu mogu pristupiti samo krajnja dva
čvora, odnosno krajnja dva korisnika
4) Kvalitet – nakon uspostavljene veze, ova vrsta mreža ima dosljednu kvalitetu bez većih
kašnjenja u protoku podataka. Podaci se razmjenjuju brzinom prostiranja
elektromagnetnih talasa kroz medijum, a tu je kašnjenje oko 5ms na 1000km udaljenosti
Nedostaci ovih mreža uključuju sljedeće:
1) Ograničeno korištenje – mreže sa komutacijom kola se mogu koristiti samo za glasovnu
komunikaciju i nisu dostupne za druge vrste veza
2) Neučinkovitost – kada je komunikacijski kanal stalno rezervisan, čak i kada nije u
upotrebi, tada gubimo mrežnu propusnost
3) Nefleksibilnost – ostvareni namjenski kanal se može koristiti samo za mrežni promet sa
komutacijom kola i ništa drugo. U slučaju kada nema dovoljno namjenskih kanala,
pozivi mogu propasti
4) Veća cijena – namjenski kanal košta više po upotrebi
5) Latencija – za uspostavljanje veze, prije bilo kakvog prenosa podataka, potrebno je
dodatno vrijeme

3. Komutacija paketa

Alternativa mrežama sa komutacijom kola su mreže sa komutacijom paketa. Komutacija

paketa je razvijena za potrebe računarskih mreža i ono je danas u osnovi svih modernih mreža
za prenos podataka. Mreže sa komutacijom paketa su nastale kao derivat mreža sa komutacijom
poruka i od izuzetne su važnosti za korisnike računarskih sistema koji međusobno
komuniciraju. Kao što i sam naziv kaže, komutiranje paketa je metoda prenosa podataka pri
kojoj se podaci dijele u pakete. Svaki od paketa dobija svoj jedinstveni broj za identifikaciju
njihovog redoslijeda. Paketi obično nastoje „putovati“ mrežom najkraćim mogućim putem. Za
razliku od mreža sa komutacijom kola, mreže sa komutacijom paketa nemaju potrebu za
ostvarivanje direktnog namjenskog kanala za slanje podataka. Nakon što se poruka, odnosno
podatak koji se šalje, razdvoji na pakete, paketi mogu stizati na odredište različitim putanjama.
To je prikazano na sljedećoj slici:

Slika 4: Različite putanje paketa od izvorišta do odredišta

Dakle, sa slike možemo vidjeti da se paketi šalju zasebno kroz mrežu, te se na odedištu
paketi ponovo sastavljaju. Mreže koje rade sa komutacijom paketa strogo ograničavaju veličinu
bloka i time omogućavaju da se paketi skladište u glavnoj memoriji usmjerivača. Komutacija
paketa se izvodi po principu „čuvaj i proslijedi“, tako što se paketi čuvaju u memoriji
usmjerivača, a zatun se prosljeđuju sljedećem usmjerivaču. Ovaj princip dovodi do kašnjenja
paketa, ali također omogućuje interaktivan saobraćaj. Također, važno je napomenuti da, prvi
paket poruke koja se sastoji od više paketa može biti prosljeđen prije nego što drugi paket bude
u potpunosti pripremljen, čime se smanjuje kašnjenje i ubrzava saobraćaj. Upravo iz tih razloga,
računarske mreže obično koriste komutaciju paketa.

3.1. Format paketa

Tipičan format jednog paketa je prikazan na slici:

Slika 5: Format paketa

Značenje pojedinih polja paketa su:

- Flag SYN (sinhronizaciona sekvenca): služi za sinhronizaciju i razdvajanje jednog
paketa od drugog,
- FCS (engl. Frame Check Sequence): služi za kontrolu greške
 - User data block (blok korisničkih podataka): korisnički podaci, sadržaj (engl. payload),
- User data type (tip korisničkih podataka): daje informaciju odredišnom čvoru, odnosno
prijemniku, koji tip i format podataka se nalazi u payload-u,
- Packet length (dužina paketa): daje informaciju o dužini paketa,
- Source adress (adresa izvora): adresa pošiljaoca paketa,
- Destination adress (adresa odredišta): adresa primaoca paketa,
- Flag SYN (sequence number): broj sekvence omogućava, da u slučaju da se neka duža
poruka na predaji rastavila na više paketa, njihovo korektno spajanje na prijemu.

3.2. Metode za manipulaciju paketima. Datagrami

Danas postoje dvije standardne metode za manipulaciju sa paketima i to su datagrami i

virtuelna kola. Kod datagram servisa svaki paket se tretira kao posebna cjelina tako da ne
postoji međusobna veza sa ostalim paketima. Sastavni dio svakog paketa je kako izvorišna, tako
i odredišna adresa. Paketi se neovisno usmjeravaju kroz mrežu, gdje srednji čvorovi ispituju
zaglavlje paketa i odabiru odgovarajuću vezu do drugog čvora koji je bliži odredištu. Kod
datagrama, paketi ne slijede unaprijed utvrđenu rutu, a međučvorovi ne zahtjevaju prethodno
znanje o rutama koje će se koristiti. Najčešća datagramska mreža je Internet, koja koristi IP
mrežni protokol. Aplikacije koje ne zahtijevaju više od usluge najboljeg napora mogu se
podržati direktnom upotrebom paketa u mreži datagrama, korištenjem prenosnog protokola
User Datagram Protocol (UDP). Aplikacije kao što su videokomunikacija i glasovna
komunikacija te poruke obavijesti koje upozoravaju korisnika da je primio novu e-poštu koriste
UDP, a samo pregledavanje weba, te prenos i preuzimanje datoteka zahtjevaju pouzdanu
komunikaciju koja ima osiguranu isporuku, kontrolu grešaka i kontrolu slijeda. Takva
pouzdanost osigurava da su svi podaci primljeni tačnim redoslijedom bez grešaka, a to
omogućavaju protokoli kao što su Transmission Control Protocol (TCP) i File Transfer Protocol
(FTP).

Slika 6: Topologija jedne mreže

Da bismo lakše razumjeli datagram servis, analiziraćemo situaciju prikazanu na slici 5

koj koje terminal A treba da pošalje tri paketa poruke terminalu D. Terminal A predaje čvoru 1
pakete u redoslijedu 1-2-3. Nakon prijema svakog od paketa, čvor 1 mora da donese odluke o
rutiranju. U trenutku kada je stigao paketa 1, čvor 1 ispituje redove čekanja poruka za slanje za
čvor 5 (Q-1-5) i čvor 2 (Q-1-2). Ako je Q-1-5 prazniji čvor 1 usmjerava paket ka čvoru 5. Na
isti način se usmjerava i paket 2. Ali za paket 3, čvor 1 odredi da je Q-1-2 kraći, zatim
usmjerava paket 3 ka čvoru 2. Svaki paket prati odgovarajuća odredišna adresa, ali svaki paket
ne mora da prolazi isti put kroz mrežu. Naime, moguće je da paket 3 stigne u čvor 6 prije
paketa 1 i paketa 2. Zadatak ugrađenog softvera u terminalu D je da preuredi pakete. Kod ove
tehnike, svaki od paketa se tretira nezavisno, pa zbog svoje sličnosti sa tehnikom prenosa
telegrama se i naziva datagram. Ova tehnika je prvenstveno namijenjena za slanje kratkih,
jediničnih paket poruka.

3.3. Virtuelna kola

Kada poruka sadrži veći broj paketa, tada se koristi tehnika virtuelno kolo. Kod ove
tehnike slanja, prije slanja bilo kakve informacije, izvorni DTE 3 predaje svom lokalnom PSE4-u
specijalni paket nazvan „call-request“. Funkcija ovog paketa jeste da trasira (postavi) pogodan
put za prenos podataka kroz mrežu. Nakon što je put trasiran, svi naredni paketi generisani od
izvorišnog DTE-a se usmjeravaju ka odredišnom DTE-u. Imajući u vidu da svi paketi slijede
isti put, ovaj kanal nazivamo virtuelno kolo.
Pored toga što između izvorišnog i odredišnog DTE-a postoji virtuelni kanal koji
usmjeva svaki paket kroz isti put, u principu paketi nemaju isključivo pravo korištenja bilo koje
individualne veze. Bilo koja veza se karakteriše time što kroz nju prolazi veći broj paketa od
kojih je svaki usmjeren ka različitom odredištu. To znači da jedna fizička veza tipa peer-to-peer
može da podržava rad većeg broja virtuelnih kanala.

3
DTE – engl. Data Terminal Equipment
4
PSE – engl. Packet-switching exchange
 Slika 7: Vrijeme kašnjenja kod datagrama i virtuelnih kola

3.4. Prednosti i mane mreža sa komutacijom paketa

Mreže sa komutacijom paketa imaju svoje prednosti, ali i mane. Prednosti ovih mreža su:
1) Skalabilnost – mreže sa komutacijom paketa su skalabilne, što znači da mogu podnijeti
sve veće količine prometa kako se mreža širi
2) Korištenje resursa – komutacija paketa je učinkovitija u korištenju mrežnih resursa kao
što su propusnost i procesorska snaga
3) Fleksibilnost – paketne komutacijske mreže mogu prihvatiti različite vrste podaktovnog
prometa, uključujući glas, video i tekst
4) Pouzdanost – ako se neki od paketa, tokom prensa, izgubi ili ošteti, može se ponovo
poslati bez uticaja na ostale pakete, što čini ukupni prenos dosta pouzdanijim
5) Isplativost – mreže sa komutacijom paketa su jeftinije za implementaciju i održavanje
Neki od nedostataka mreža sa komutacijom paketa su:
1) Latencija – mreže sa komutacijom paketa mogu rezultirati većom latencijom, budući da
pakete nekad treba staviti u red čekanja ili ponovo poslati ako naiđu na zagušenje mreže
2) Sigurnost – ove mreže su ranjive na sigurnosne prijetnje kao što su hakiranje ili
prisluškivanje budući da se paketi mogu presresti, ali i manipulirati tokom prenosa
 3) Kvaliteta usluge – može se desiti da je teško garantovati kvalitetu usluge u ovim
mrežama, jer paketi mogu biti podložni različitim razinama kašnjenja i zagušenja
4) Kompleksnost – ove mreže mogu biti složene za dizajn, ali i za samo upravljanje

4. Razlike između mreža sa komutacijom kola i mreža sa komutacijom

paketa

Da bismo jasnije predstavili razlike u vidu prednosti i mana između mreža sa

komutacijom kola i mreža sa komutacijom paketa, formiraćemo tabelu sa stavkama u kojima se
razlikuju:

STAVKA KOMUTACIJA KOLA KOMUTACIJA PAKETA

Svrha Glasovna komunikacija
Komunikacijsko Kada se podaci ne prenose
povezivanje kroz ostvareni
komunikacijski kanal,
kapacitet ostaje neiskorišten
Propusnost mreže se gubi jer
Učinkovitost mreže ostvareni komunikacijski
kanal ostaje rezervisan
Rezervacija propusnosti Unaprijed rezerviše
kompletnu propusnost
Podaci su identični kroz
Kodiranje podataka cijelu mrežu i kodirani su
prije slanja kroz mrežu
Da li paketi stižu redom od Da
izvorišta do odredišta?
Jedan prekid
Tolerancija grešaka komunikacijskog kanala
prekida komunikaciju
Vrijeme mogućeg zagušenja U fazi uspostave veze
Veza Mora biti ostvarena fizička
veza između pošiljaoca i
primaoca
Vrsta prenosa Ne koristi princip „čuvaj i
proslijedi“
Prenos podataka različitih
tipova
Veze se mogu dijeliti i
koristiti za prenos podataka,
budući da se paketi mogu
slati bilo kojom rutom
Poboljšana učinkovitost
znači manji gubitak
propusnosti mreže, nema
potrebe za rezervisanjem
kruga, što znači da je sistem
učinkovitiji
Ne rezerviše propusnost
Podaci unutar paketa se
identificiraju pomoću adresa
pošiljaoca i primaoca
(zaglavlja), a metapodaci u
kodirani
Ne
Tokom prekida ili drugih
mrežnih problema, paketi se
mogu preusmjeriti na
različite putanje
Na svakom paketu
Ne mora biti ostvarena
fizička veza
Koristi princip „čuvaj i
proslijedi“
 Sloj OSI modela Koristi fizički sloj
Fleksibilnost Nefleksibilna mreža jer se
prenos podataka može vršiti
samo kroz namjenski
komunikacijski kanal
Isplativost Namjenski kanal košta više
po upotrebi
Moguće zagušenje Tokom uspostavljanja veze
Naplaćivanje usluge Po minutu
Tablica 1: Razlike između mreža sa komutacijom kola i mreža sa komutacijom paketa
Koristi mrežni sloj
Fleksibilna mreža, jer svaki
poslani paket može stići do
odredišta različitom rutom
Jeftiniji za implementaciju i
održavanje
Pri prenosu svakog paketa
Po paketu

Uobičajeno iskušenje pri razmatranju alternativa poput ovih jeste pitati se koja je
„bolja“, a kao što obično biva, odgovor je „ni jedna ni druga“. Postoje mjesta i aplikacije gdje je
jedna metoda komutacije prikladnija od druge, ali da je jedna očito bolja, obe metode se ne bi
koristile. Jedno važno pitanje pri odabiru metode komutacije jeste da li je mrežni medij
zajednički ili namjenski. Naša telefonska linija se može koristiti za uspostavljanje namjenskog
komunikacijskog kanala jer smo mi zapravo jedini koji tu telefonsku liniju možemo koristiti.
Međutim, to ne funkcionira dobro u LAN mrežama, koje obično koriste jedan zajednički medij
i signalizaciju osnovnog pojasa. Kad bi dva uređaja uspostavila vezu, oni bi „zaključali“ sve
ostale uređaje na duže vrijeme, te zato ima više smisla „nasjeckati“ podatke na manje dijelove
(pakete) i slati ih jedan po jedan. Zatim, ako druga dva uređaja žele komunicirati, njihovi se
paketi mogu ispreplitati i svi mogu dijeliti mrežu.
Dok je teorijska razlika između komutacije kola i komutacije paketa prilično jasna,
razumijevanje načina na koji se koriste je malo komplikovanije. Jedan od glavnih problema je
da se u modernim mrežama. Na primjer, pretpostavimo da se povezujemo na internet pomoću
dial-up modema, koristićemo IP datagrame (pakete) za prenos podataka višeg sloja, ali to će biti
preko telefonske mreže sa komutacijom kola. Ipak, podaci se mogu slati putem telefonskog
sistema u digitalnom paketiranom obliku. Dakle, na neki način, i komutacija kola i komutacija
paketa se koriste istovremeno.