Dopusne (koncesivne) rečenice

Dopusnim rečenicama dopušta se vršenje radnje glavne rečenice, iako se to ne očekuje. U

zavisnoj rečenici mogu da stoje indikativ i konjuktiv.

U glavnoj rečenici često stoje izrazi čije je značenje ipak : tamen, at, attamen, certe.

Dopusne rečenice u indikativu

Veznici uz indikativ su :

quamquam – premda

etsi, tametsi, etiamsi – iako mada

Caesar, quamquam Germaniam non occupavit, tamen Germanos perterruit prohibuitque a

Gallia.

Cezar, premda nije osvojio Germaniju, preplašio je Germane i odbio ih od Galije.

Dopusne rečenice u konjuktivu

U dopusnim rečenicama konjuktiv stoji u skladu sa conesecutio temporum.

Veznici uz konjuktiv su :

quamvis – ma kao

licet – pa ma, makar

ut – makar, pa neka

ut non, ne – makar ne

cum (concessivum) – premda

cum (adversativum) – dok

Quamvis sis molestus, numquam te esse confitebor malum. Ma kako da si dosadan, nikad neću
priznati da si loš.