PRVI DIO

TIJELO I KRV
1
Rekli su da je u potkrovlju umrlo dijete. Njezina je odje�a prona�ena u zidu.
�elio sam oti�i gore, le�i pokraj zida i biti sam. S vremena na vrijeme ugledali bi
njezinu prikazu, dijete. Ali nijedan od tih vampira nije mogao vidjeti duhove,
zaista, barem ne na na�in na koji ih ja vidim. Nije va�no. Nisam �elio dru�tvo
djeteta. �elio sam biti na tomu mjestu.
Nije vi�e bilo koristi zadr�avati se u Lestatovoj blizini. Do�ao bih. Ispunio
bih svoju svrhu. Pomo�i mu nisam mogao.
Pogled na njegove �vrsto uko�ene i nepomi�ne o�i uznemirivao me je, no iznutra
sam bio miran i prepun ljubavi za one koji su mi bili najbli�i � moju ljudsku
djecu, maloga tamnokosog Benjija i poput vrbe krhku Sybelle � no jo� nisam bio
dovoljno jak da bih ih poveo sa sobom.
Napustio sam kapelicu.
Nisam �ak ni primijetio tko je bio tamo. Cijeli je samostan sada bio
obitavali�te vampira. To mjesto nije bilo divlje niti zapu�teno, no ipak nisam
primijetio tko je ostao u kapelici kada sam oti�ao.
Lestat je i dalje le�ao na mramornu podu kapelice pred ogromnim raspelom, na
boku, opu�tenih dlanova, lijevog dlana tik ispod desnoga, njegovi su prsti lagano
doticali mramor, kao da imaju neku nakanu, iako nakane uop�e nije bilo. Zgr�eni
prsti desne �ake oblikovali su malenu �upljinu na koju je palo svjetlo, �to je
tako�er izgledalo kao da ima neko zna�enje, no zna�enja nije bilo.
To je jednostavno bilo nadnaravno tijelo koje je bezvoljno i nepomi�no le�alo,
nimalo znakovitije od lica �iji je izraz bio gotovo prkosno inteligentan, iako su
pro�li mjeseci a da se Lestat nije pomaknuo.
Visoki prozori od obojena stakla bri�ljivo su prije svitanja zasjenjeni
zavjesama. No�u bi ih obasjavale prelijepe svije�e razmje�tene uokolo umjetni�kih
kipova i relikvija koje su ispunjavale ovo neko� sveto i posve�eno mjesto. Dje�ica
smrtnika slu�ala su misu pod tim visokim svodom; sve�enik Je s oltara pjevao
latinskim rije�ima.
Sada je pripadala nama. Pripadala je njemu � Lestatu, �ovjeku koji nepomi�no
le�i na mramornom podu.
�ovjeku. Vampiru. Besmrtniku. Djetetu Tame. Svako mu ime savr�eno odgovara.
Gledaju�i ga preko ramena, osje�ao sam se djetetom kao nikada do tada.
Ja to i jesam. Ja odgovaram toj definiciji kao da je zapisana u meni poput
savr�ene �ifre i kao da nikada nije bilo nikakva drugoga genetskog plana.
Bio sam star mo�da sedamnaest godina kada me je Marius u�inio vampirom. Do tada
sam ve� prestao rasti. Godinu dana bio sam visok stotinu �ezdeset i pet
centimetara. Moje su ruke nje�ne poput ruku mlade �ene, a bio sam i, kako se tih
godina �esnaestog stolje�a govorilo, golobrad. Ne, sasvim sigurno nisam bio eunuh,
bio sam tek dje�ak.
U to je doba bilo po�eljno da dje�aci budu lijepi poput djevojaka. No, sada se
to tek �ini vrijednim jer volim druge � one koji su moji: Sybelle s njezinim
�enstvenim grudima i dugim, djevoja�kim udovima, i Benjija s njegovim malim,
izra�ajnim arapskim licem.
Stajao sam u podno�ju stubi�ta. Tu nije bilo zrcala, samo visoki zidovi od
opeke na kojima vi�e nije bilo �buke, zidovi koji su bili stari samo za Ameriku,
potamnjeli od vlage �ak i u unutra�njosti samostana u kojemu su sve povr�ine i
predmeti omek�ani vrelim, titravim ljetima New Orleansa i njegovim vla�nim,
ljepljivim zimama koje nazivamo zelenim zimama jer drve�e ovdje gotovo nikada nije
ogoljeno.
Ro�en sam na mjestu vje�ite zime, koje bismo lako mogli usporediti s ovim
mjestom. Nije ni �udo �to sam u sun�anoj Italiji potpuno zaboravio svoje po�etke i
dao svojem �ivotu novi oblik tijekom godina provedenih s Mariusom. � Ne sje�am se.
� Bila je to posljedica ljubavi prema tolikim porocima, ovisnosti o talijanskom
vinu i rasko�nim jelima, pa �ak i o osje�aju toplog mramora pod bosim stopalima
kada bi se odaje pala�e grje�no, bezbo�no ugrijale Mariusovim razuzdanim strastima.
Njegovi prijatelji smrtnici � ljudska bi�a, �to sam i sam bio u to doba �
neprestano su prigovarali zbog izdataka za drva za ogrjev, ulja ili svije�e. A za
Mariusa su samo najbolje vo�tane svije�e bile prihvatljive. Svaki je miris imao
svoje zna�enje.
Zaustavi te misli. Sje�anja te sada ne mogu povrijediti. Do�ao si ovamo s
razlogom i sada je s tim svr�eno, mora� prona�i one koje voli�, svoje mlade
smrtnike, Benjija i Sybelle, i nastaviti svojim putem.
�ivot vi�e nije bio kazali�na pozornica na kojoj se neprestano iznova
pojavljivala Banquova prikaza kako bi zaposjela prijestolje sablasnosti.
Du�a me je boljela.
Uspeti se stubi�tem. Po�ivati malo u tom samostanu sagra�enome od opeke, u
kojem je prona�ena djetetova odje�a. Po�ivati s djetetom koje je ubijeno ovdje, u
ovom samostanu, kako ka�u oni koji �ire glasine, vampiri koji sada opsjedaju ove
dvorane i koji su do�li vidjeti velikog vampira Lestata u njegovu snu nalik
Endimionovu.
Na ovomu mjestu nisam osje�ao umorstvo, tek nje�ne glasove �asnih sestara.
Po�ao sam uza stubi�te dopu�taju�i tijelu da prona�e svoju ljudsku te�inu i
ljudske korake.
Nakon pet stotina godina poznajem takve trikove. Mogao bih upla�iti sve mla�e �
i odva�ne i pla�ljivce � kao �to su to �inili i stariji, �ak i oni najskromniji,
izgovaraju�i rije�i da bi dokazali svoju sposobnost telepatije, ili nestaju�i kada
bi po�eljeli oti�i ili, s vremena na vrijeme, svojim mo�ima izazivali podrhtavanje
gra�evine � �to je zanimljivo postignu�e kada je rije� o ovim, pola metra debelim
zidovima s prozorskim okvirima od �empresova drveta koje nikada ne trune.
Ovdje mu se moraju svi�ati mirisi, pomislio sam. Gdje je Marius? Prije no �to
sam posjetio Lestata, nisam imao �elju razgovarati s Mariusom, a on je progovorio
tek nekoliko primjerenih rije�i kada sam mu na brigu ostavio svoje blago.
Na posljetku, svoju sam djecu doveo u zvjerinjak Nemrtvih. Tko bi se bolje
brinuo o njima od mojega dragog Mariusa, toliko mo�noga da se nitko nije usudio
dovesti u pitanje ni najmanji njegov zahtjev.
Me�u nama ne postoji prirodna telepatska veza � Marius me je stvorio i ja sam
zauvijek njegov u�enik � no, �im mi se to dogodilo, shvatio sam da bez pomo�i
telepatske veze da nisam sposoban osjetiti Mariusovu prisutnost u zgradi. Nisam
znao �to se dogodilo u tomu kratkomu vremenskom razdoblju kada sam se spustio na
koljena kako bih pogledao Lestata. Nisam znao gdje je Marius. Nisam mogao uhvatiti
ni poznate ljudske mirise Benjija i Sybelle. Osjetio sam lagani ubod panike koji me
je paralizirao.
Stajao sam na drugom katu zgrade. Naslonio sam se na zid, a moje spokojne o�i
odlu�no su po�ivale na bri�ljivo ula�tenu podu od najfinije borovine. Svjetlost je
na tim daskama oblikovala �ute mrljice.
Gdje su Benji i Sybelle? �to sam to u�inio dovev�i ovamo dva savr�ena i
veli�anstvena ljudska bi�a? Benji je bio �ivahan dvanaestogodi�njak, a Sybelle
mlada �enica od dvadeset i pet godina. �to ako ih je Marius, tako velikodu�an po
prirodi, neoprezno ispustio iz vida?
��Ovdje sam, mladi�u. � Iznenada se za�uo mek i ugodan glas.
Moj je Stvoritelj stajao na odmori�tu, tik ispod mene, uspev�i se stubama ili,
to�nije, postaviv�i se tamo uz pomo� svojih mo�i, prelaze�i prija�nju udaljenost
be�umnom i nepojmljivom brzinom.
��Gospodaru, progovorio sam uz tra�ak osmijeha. � Na trenutak sam se upla�io za
njih. � Bila je to isprika. � Ovo me mjesto rastu�uje. � Kimnuo je. � Sa mnom su,
Armand, rekao je. � Grad vrvi smrtnicima. Hrane ima dovoljno za sve ovda�nje
skitnice. Nitko im ne�e nauditi. �ak i da nisam tako naredio, nitko se to ne bi
usudio. � Sada sam ja kimnuo. No, nisam bio sasvim siguran. Vampiri su po prirodi
izopa�eni i �ine zle i u�asne stvari tek radi zabave. Za sablasna i neznana
stvorenja koja se motaju ovuda privu�ena neobi�nim doga�anjima, ubiti miljenika
nekog smrtnika bila bi sasvim pristojna zabava.
���udan si ti, mladi�u, rekao je uz osmijeh. Mladi�u! Tko bi me tako
oslovljavao osim Mariusa, mojeg Stvoritelja, i �to je za njega pet stotina godina?
� Iza�ao si na Sun�evu svjetlost, dijete, nastavio je s istom brigom koja se
o�itavala na njegovu blagom licu. � I �ivio si da bi ispri�ao pri�u. � Na Sun�evu
svjetlost, Gospodaru? � tra�io sam smisao njegovih rije�i. No, ni sam nisam �elio
otkriti vi�e. Nisam jo� �elio govoriti, re�i �to se dogodilo, ispri�ati pri�u o
Veronikinu velu i Licu na�ega Gospoda otisnutome na njemu, o jutru kada sam se,
tako savr�eno sretan, odrekao svoje du�e. Kakva je to bila pri�a!
Uspeo se stubama i sasvim mi se pribli�io, no ipak je ostao na pristojnoj
udaljenosti. Uvijek je bio ugla�en, �ak i prije no �to je postojala ta rije�. Mora
da su u drevnom Rimu imali izraz za takvu, besprijekorno ugla�enu osobu, bri�ljivu
kao da je u pitanju �ast i jednako pristojnu prema bogatima kao i prema siromasima.
Marius je oduvijek bio takav, koliko god ga poznajem. Njegova snje�no bijela ruka
po�ivala je na tamnu, sjajnu rukohvatu. Nosio je dug, bezobli�an pla�t od siva
bar�una, neko� savr�eno rasko�an, a danas izvje�en od no�enja i ki�e, njegova plava
kosa bila je duga poput Lestatove, pro�eta nasumi�nom svjetlo��u i neposlu�na
uslijed vlage, posuta kapljicama rose, iste one rose koja je prianjala uz njegove
zlatne obrve i bacala sjenu na njegove duge, zavijene trepavice oko kobaltno plavih
o�iju.
U njemu je bilo mnogo vi�e ne�ega nordijskoga i ledenoga nego u Lestatu �ija je
kosa imala zlatan odsjaj zbog brojnih svijetlih pramenova, �ije su o�i poput prizme
upijale sve boje oko sebe i postajale blistavo ljubi�aste na najmanji povod koji je
dolazio iz vi�enoga vanjskog svijeta.
U Mariusu sam vidio osun�ana nebesa sjevernja�ke divljine, o�i koje su
neprestano sjajile odbijaju�i vanjske boje, savr�ena predvorja njegove vje�ne du�e.
��Armand, � rekao je, � �elim da po�e� sa mnom. � Kamo, Gospodaru, kamo da
po�em? � upitao sam. I ja sam �elio biti pristojan. On bi uvijek, �ak i nakon umnih
prepirki, u meni budio te profinjene nagone.
��Mojoj ku�i, gdje le uda nalaze Sybelle i Benji. O, ne brini za njih.
Pandora je s njima. Oni su gotovo zadivljuju�i smrtnici, o�troumni, o�igledno
razli�iti, pa ipak sli�ni. Oni te vole, znaju tako mnogo, pro�li su s tobom
prili�no dug put. � Krv je prostrujala kroz mene i porumenio sam u licu; toplina je
neugodno peckala, a kad se krv povukla s povr�ine mojeg lica, ohladio sam se i bio
neobi�no iscrpljen �injenicom �to sam iskusio neki osje�aj. Sve je to bilo vrlo
uznemiruju�e i po�elio sam da prestane.
��Gospodaru, ja ne znam tko sam u ovomu novom �ivotu, rekao sam sa zahvalno��u.
� Ponovno ro�en? Zabunom? � Oklijevao sam, no nije bilo koristi zaustavljati se. �
Nemoj jo� tra�iti od mene da ostanem ovdje. Mo�da jednom, kada Lestat ponovno bude
onaj stari, kada pro�e dovoljno vremena... Ne mogu biti siguran koliko, znam samo
da u ovom trenutku ne mogu prihvatiti tvoj poziv. � Kratko je kimnuo u znak
razumijevanja. Malim pokretom ruke izrazio je prihva�anje. Stari sivi pla�t
skliznuo mu je s jednog ramena. �inilo se kao da ne mari za to. Njegovo tanko crno
vuneno odijelo bilo je zapu�teno, ovratnici i d�epovi bili su nemarno prekriveni
sivom pra�inom. To mu nije bilo primjereno.
Oko vrata je nosio �al od bijele svile svezan u �vor, koji je njegovo lice
�inio ne�to ljudskijim, daju�i mu boju. No, i taj je �al bio poderan kao da je
provu�en kroz trnje. Ukratko, u toj odje�i prije da je proganjao svijet no �to je u
nju bio odjeven. Bila je to odje�a gubitnika, a ne mojega staroga gospodara.
Mislim da je znao da sam neodlu�an. Gledao sam u tminu iznad sebe. �elio sam
dosegnuti potkrovlje ovog mjesta, poluskrivenu odje�u mrtvog djeteta. Bio sam
toliko drzak da sam dopustio da mi misli odlutaju iako je on �ekao.
Vratio me je u stvarnost blagim rije�ima: ��Sybelle i Benji �e biti sa mnom
kada ih po�eli�, rekao je. � Prona�i �e� nas. Nismo daleko. �ut �e� Appassionatu
kada je po�eli� �uti. � Smije�io se.
��Dao si joj glasovir, rekao sam. Govorio sam o zlatnoj Sybelle. Isklju�io sam
svijet iz svojega nadnaravnog sluha i jo� nisam �elio otvoriti svoje u�i �ak ni za
divan zvuk njezina sviranja koje mi je ve� i previ�e nedostajalo.
�im smo u�li u samostan, Sybelle je ugledala glasovir i �apatom me upitala bi
li mogla svirati na njemu. Lestat nije le�ao u kapelici, ve� u drugoj, dugoj,
praznoj prostoriji. Odgovorio sam joj da to ne bi bilo sasvim u redu i da bi to
moglo uznemiriti Lestata koji ondje le�i, a nismo mogli znati �to on misli, ili �to
osje�a, pati li ili je zato�en u svojim snovima.
��Mo�da bi, kada do�e�, mogao ostati neko vrijeme, rekao je Marius.
 ��Svidjet �e ti se kako ona svira na mojemu glasoviru i mo�da �emo tada svi
zajedno razgovarati, a ti mo�e� ostati s nama i mo�emo zajedno �ivjeli koliko god
�eli�. � Nisam odgovorio.
��Ku�a je velika i rasko�na u stilu Novog Svijeta, rekao je uz tra�ak poruge u
osmijehu. � Uop�e nije daleko. Imam najprostranije vrtove i stare hrastove,
hrastove mnogo starije �ak i od onih na Aveniji, a svi su prozori zapravo vrata.
Zna� koliko mi se to svi�a. To je rimski stil. Ku�a je otvorena za proljetnu ki�u,
a proljetna je ki�a ovdje poput sna. � Da, znam, pro�aptao sam. � Mislim da i sada
pada, zar ne? � Nasmije�io sam se.
��Pa, da, �ak sam i prili�no prokisao, rekao je gotovo veselo. � Do�i kada
za�eli�. Ako ne ve�eras, onda sutra... � O, do�i �u ve�eras, rekao sam. Nisam ga
�elio uvrijediti, ni najmanje, ali su Benji i Sybelle vidjeli sasvim dovoljno tih
blijedih �udovi�ta bar�unastih glasova. Bilo je vrijeme da se po�e.
Pogledao sam ga prili�no hrabro u�ivaju�i na trenutak u tomu, prevladavaju�i
stidljivost koja je bila na�e prokletstvo u ovomu suvremenom svijetu. U staroj
Veneciji on se razmetao svojom odje�om kao �to su mu�karci tada imali obi�aj,
uvijek upadljivo elegantan i sjajno dotjeran, na stari, ugla�en na�in re�eno, bio
je slika i prilika otmjenosti. Kada bi u predve�erje pro�ao kroz rumenilo Trga
Svetog Marka, svi bi se okretali da bi ga promatrali dok je prolazio. Crveno je
bilo znak njegova ponosa, crveni bar�un � lepr�av ogrta� i rasko�no izvezen prsluk,
a ispod njega zlatna tunika od fine, svilene tkanine, tako popularna u to doba.
Imao je kosu poput mladog Lorenza de' Medicia s oslikanog zida.
��Gospodaru, ja vas ljubim, ali sada moram biti sam, rekao sam. � Sada me ne
trebate, zar ne, gospodine? Kako biste me mogli trebati? Nikada me, zapravo, i
niste trebali. Po�alio sam u �asu. Ton nije bio drzak, ve� rije�i. Budu�i da su
na�i umovi po svojoj prirodi bili tako razli�iti, pla�io sam se da �e me pogre�no
shvatiti.
��An�ele, ja te trebam, rekao je s opra�tanjem. � Ali, pri�ekat �u. �ini se kao
da nije bilo tako davno da sam ti rekao upravo te rije�i dok smo bili zajedno, i
ponovno ih govorim. � Nisam se mogao natjerati da mu ka�em da je sada moje vrijeme
za dru�enje sa smrtnicima i koliko �eznem za time da cijelu no� razgovaram s malim
Benjijem koji je bio tako mudar, ili da slu�am kako moja voljena Sybelle neprestano
iznova svira svoju sonatu. �inilo se besmislenime obja�njavati vi�e od toga.
Ponovno me je, potpuno i neporecivo, pro�ela tuga zbog dolaska u ovaj napu�ten i
prazan samostan u kojem je le�ao Lestat, koji nije bio sposoban ili se nije �elio
pomaknuti i govoriti, to nitko od nas nije znao.
��U ovom �asu ne�ete imati ni�ta od mojeg dru�tva, Gospodaru, rekao sam. � Ali
zasigurno �ete mi dati neki znak kako da vas prona�em, tako da kada ovo vrijeme
pro�e... � Pustio sam da moje rije�i zamru.
��Brinem se za tebe! � iznenada je �apnuo vrlo uzbu�eno.
��Vi�e nego ikada do sada, gospodine? � upitao sam.
Trenutak je razmi�ljao. Tada je rekao: � Da. Ti voli� dvoje smrtne djece. Oni
su tvoj mjesec i tvoje zvijezde. Ostani sa mnom, barem nakratko. Reci mi �to misli�
o na�em Lestatu i onomu �to se dogodilo. Reci mi, mo�da, ako obe�am da �u biti vrlo
tih i da te ne�u prisiljavati, reci mi svoje mi�ljenje o svemu �to si u posljednje
vrijeme vidio. � Obazrivo ste to dotaknuli, gospodine, divim vam se. Zapravo me
pitate zbog �ega sam vjerovao Lestatu kada je rekao da je pro�ao Raj i Pakao,
pitate me �to sam vidio dok sam gledao u relikviju koju je donio sa sobom,
Veronikin veo. � Ako mi �eli� to re�i. Ali, vi�e od svega volio bih da do�e� i
odmori� se. � Stavio sam ruku na njegovu �ude�i se kako je, unato� svemu �to sam
pro�ao, moja ko�a bila gotovo jednako bijela kao i njegova.
��Bit �ete strpljivi s mojom djecom dok ne do�em, zar ne? � upitao sam. � Oni
se zami�ljaju tako neustra�ivo nesta�nima zato �to su do�li ovamo da budu sa mnom i
zato �to nehajno zvi�du�u u carstvu Nemrtvih, da tako ka�em. � Nemrtvih, ponovio je
prijekorno se smije�e�i. � Takav rje�nik u mojoj prisutnosti. Zna� da to mrzim. �
Brzo je utisnuo poljubac na moj obraz. To me je upla�ilo, a tada sam shvatio da je
nestao.
��Stari trikovi! � glasno sam izustio pitaju�i se je li jo� dovoljno blizu da
me �uje, ili je zatvorio svoje u�i za mene jednako odlu�no kao �to sam ja zatvorio
svoje za vanjski svijet.
Pogledao sam oko sebe iznenada �ude�i za spokojnim sanjarenjem sjenica, ne
rije�ima, ve� slikama, onako kako bi to �inio moj stari um, �ude�i da legnem me�u
vrtne lijehe i bujne cvjetove, �ude�i da svoje lice pritisnem uza zemlju i tiho
pjevu�im sam za sebe.
Prolje�e svuda uokolo, toplina, lebde�a izmaglica koja bi mogla biti i ki�a.
Sve sam to �elio. Po�elio sam daleke mo�varne �ume, ali i Benjija i Sybelle,
po�elio sam oti�i i imati malo volje za nastavak.
Ah, Armand, upravo je volja ono �to ti uvijek nedostaje. Nemoj dopustiti da se
ponovi stara pri�a. Iskoristi sve ono �to se dogodilo. Jo� je jedan bio u blizini.
Iznenada mi se u�inilo u�asnim da neki besmrtnik kojega ne poznajem ulazi
nepozvano u moje nepovezane, intimne misli, mo�da zato da bi sebi�no procijenio ono
�to osje�am.
Bio je to samo David Talbot. Do�ao je iz krila kapelice kroz prostorije
samostana koje ga povezuju s glavnom zgradom gdje sam stajao na vrhu stubi�ta za
drugi kat.
Vidio sam kako ulazi u predvorje. Iza njega je bilo staklo vrata koja su vodila
na galeriju, i blago pretopljene zlatna i bijela svjetlost koje su dopirale s
dvori�ta.
��Sada je mirno, rekao je. � A potkrovlje je prazno i zna� da, dakako, mo�e�
po�i gore. � Odlazi, odvratio sam. Nisam osje�ao bijes, samo iskrenu �elju da moje
misli ostanu nepro�itane i da se moje emocije ostave na miru.
Ignorirao me je sa zadivljuju�om pribrano��u i rekao: ��Da, pla�im te se,
pomalo, ali sam i strahovito radoznao. � O, tako dakle, to opravdava �injenicu da
si me slijedio ovamo? � Nisam te slijedio, Armand, odgovorio je. � Ja ovdje �ivim.
� O, oprosti, priznao sam. � Nisam to znao. To mi je, zapravo, drago. Ti pazi� na
njega. Nikada nije sam. � Dakako, mislio sam na Lestata.
��Svi te se pla�e, mirno je rekao. Nehajno prekri�iv�i ruke, zauzeo je polo�aj
tek nekoliko koraka od mene. � Zna�, prou�avanje obi�aja i navika vampira prili�no
je slo�eno. � Ne i za mene, odgovorio sam.
��Da, znam, rekao je. � Samo sam razmi�ljao, nadam se da �e� mi oprostiti.
Rije� je o djetetu u potkrovlju, djetetu za koje ka�u da je ubijeno. To je velika
pri�a o maloj, si�u�noj osobi. Mo�da �e�, bude� li imao vi�e sre�e od svih nas,
ugledati prikazu djeteta �ija se odje�a nalazi u zidu. � Smeta li ti �to te gledam?
� upitao sam. � Mislim, ako �e� tako slobodno gurati nos u moje misli? Sreli smo se
prije no �to se sve ovo dogodilo � Lestat, Nebesko Putovanje, ovo mjesto. Nikada te
zapravo nisam dobro upoznao. Bio sam nezainteresiran, ili previ�e pristojan, nisam
siguran �to. Bio sam iznena�en �uv�i toliko strasti u svojem glasu. Bio sam nagao,
a David Talbot nije bio za to kriv.
��Mislim na uobi�ajene �injenice o tebi, rekao sam. � �injenicu da nisi ro�en u
tom tijelu, da si bio vreme�an �ovjek kada te je Lestat upoznao, da je to tijelo
koje sada zaposjeda� pripadalo mudroj du�i koja je mogla skakutati od bi�a do bi�a
i u njima se nastaniti kao du�a-uljez. � Razoru�ao me je svojim osmijehom.
��Tako je Lestat tvrdio, odgovorio je. � Tako je i pisao. Istina je, dakako. Ti
to zna�. Znao si i kada si me zadnji put vidio. � Proveli smo zajedno tri no�i,
rekao sam. � I nikada te nisam dobro promotrio. Mislim, nikada ti �ak nisam ni
pogledao ravno u o�i. � Tada smo mislili na Lestata. � Ne mislimo li i sada? � Ne
znam, odgovorio je.
��David Talbot, rekao sam hladno ga odmjeravaju�i, � David Talbot, vrhovni
poglavar Reda psihi�kih istra�itelja, poznat kao Talamasca, uba�en je u tijelo u
kojem se sada kre�e. � Nisam znao jesam li to citirao ili izmislio u hodu. �
Zarobljen je i zato�en u njemu, postav�i zato�enik pomo�u mnogo �ila nalik
konopcima i prijevarom pretvoren u vampira dok je vatrena, nezaustavljiva krv
zaposjedala njegovu sretnu anatomiju zape�ativ�i njegovu du�u i pretvoriv�i ga u
besmrtnika � �ovjeka tamne bron�ane ko�e i suhe, bujne, �vrste crne kose. � Mislim
da si dobro shvatio, ljubazno je rekao �ele�i mi ugoditi.
��Nao�it gospodin, nastavio sam, � boje karamele, koji se kre�e lako poput
ma�ke, a njegov pozla�eni odraz podsje�a me na sve ugodnosti od neko�, a sada
mje�avinu miomirisa: cimeta, klin�i�a, blagog papra i ostalih zlatnih, sme�ih ili
crvenih za�ina, mirisi koji mogu podbosti moj um i uroniti me u eroti�ne �udnje
koje �ive sada, vi�e nego ikada, da bi se ostvarile. Mora da njegova ko�a ima miris
indijskog ora��i�a i bogatih bademovih cvjetova. Njegova ko�a ima taj miris. �
Smijao se. � Shvatio sam. � Iznenadio sam sama sebe. Na trenutak sam bio zbunjen. �
Nisam siguran da sam ja shvatio, pomirljivo sam odgovorio.
��Mislim da je sasvim jasno, rekao je. � �eli� da te ostavim nasamo. � Odjednom
sam u svemu tomu ugledao besmisleno proturje�je.
��Gledaj, brzo sam pro�apnuo, � ja sam poreme�en. Moja se osjetila ispreple�u
poput mnogo niti �ine�i �vor: okus, miris, dodir. Ja sam neukrotiv. � Sasvim
slu�ajno i pakosno pomislio sam o tomu kako bih ga napao, svladao ga, ovladao njime
svojom vrsnijom vje�tinom i lukavo��u te ku�ao njegovu krv bez njegova pristanka.
��Previ�e sam iskusan za takvo �to, rekao je, � i zbog �ega bi to uop�e
poku�ao? � Kakva pribranost. Starac u njemu zaista je zapovijedao �vr��em, mla�em
tijelu, mudar smrtnik �eli�na autoriteta nad svime vje�nime i natprirodno mo�an.
Kakva mje�avina energija! Bilo bi ugodno piti njegovu krv, uzeti ga protiv njegove
volje. Ni�ta na Zemlji nije tako zabavno kao nasilje nad jednakime.
��Ne znam, rekao sam posramljeno. Nasilje je ne�ovje�no. � Ne znam zbog �ega te
vrije�am. Zna�, �elio sam brzo oti�i. Ho�u re�i, �elio sam obi�i potkrovlje i tada
oti�i odavde. �elio sam izbje�i ovu vrstu zalu�enosti. Ti si �udo i misli� da sam
ja �udo, a to je sjajno. � Dopustio sam da moj pogled prije�e preko njega. Sasvim
je to�no da sam za njega bio slijep kada smo se posljednji put sreli.
On bi se osobito dotjerao za ubijanje. Kada su ljudi imali prigodu kititi se
poput pijetlova, on bi, svojom drevnom mudro��u, birao zlatnu sepiju i odje�u
tamnih boja. Bio je elegantan, �ist i sav pomno ukra�en odabranim detaljima od
�ista zlata, ru�nim satom, gumbima i tankom iglom za njegovu pomodnu kravatu, taj
iskrojen slap boja koji mu�karci nose u tim godinama, kao da nam �ele olak�ati da
ih uhvatimo. Besmislen ukras. �ak je i njegova satenska ko�ulja bila �u�kastosme�e
boje, odi�u�i suncem i toplom zemljom. I cipele su bile sme�e, sjajne poput le�a
nekoga kukca.
Po�ao je prema meni.
��Zna� �to �u te upitati, rekao je. � Nemoj se opirati tim nepovezanim mislima,
novim iskustvima i svom tom sveobuhvatnom razumijevanju. Sastavi od toga knjigu za
mene. � Nisam mogao predvidjeti da �e to biti njegovo pitanje. Bio sam ugodno
iznena�en, ali unato� tomu i zate�en.
��Da sastavim knjigu? Ja? Armand? � Po�ao sam mu u susret, kada se naglo
okrenuo i pojurio uza stube prema potkrovlju, prelaze�i preko tre�ega kata na
�etvrti kat.
Zrak je tu bio zasi�en i topao. Bilo je to mjesto koje se svakodnevno pr�ilo na
suncu. Sve je bilo suho i mirisno, drvenina je mirisala na tamjan, a podovi su bili
neobra�eni.
��Gdje si, djevoj�ice? � zazvao sam.
��Ho�e� re�i, dijete � rekao je.
Do�ao je za mnom, uz kratak, ali pristojan vremenski odmak. � Ona nikada nije
bila ovdje, dodao je. � Kako zna�? � Da je prikaza, mogao bih je dozvati, rekao je.
Osvrnuo sam se preko ramena. � Ti ima� takvu mo�? Ili je to ono �to mi u ovom
�asu �eli� re�i? Prije no �to nastavi�, dopusti da te upozorim da mi gotovo nikada
nismo imali mo� vidjeti duhove. � Ja sam ne�to sasvim drugo, rekao je David. �
Nisam poput drugih. U Svijet Tame do�ao sam s druga�ijim sposobnostima. Usu�ujem li
se re�i da smo se mi, na�a vrsta, vampiri, razvili? � Ta je uobi�ajena rije�
besmislena, rekao sam. Po�ao sam dublje u potkrovlje. Uo�io sam malenu prostoriju
oslikanu ru�ama koje su se lju�tile, velikim, opu�tenim, lijepo naslikanim
viktorijanskim ru�ama nejasnih, blijedozelenih listova. U�ao sam unutra. Svjetlo je
dolazilo kroz visoko postavljen prozor kroz koji dijete nije moglo gledati.
Nemilosrdno, pomislio sam.
��Tko je rekao da je dijete ovdje umrlo? � upitno sam. Pod talogom godina sve
je bilo �isto. Nije bilo prisutnosti. Sve je izgledalo savr�eno i nije bilo prikaze
koja bi me utje�ila. Za�to bi neka prikaza samo zbog mene do�la ovamo iz svojeg
po�ivali�ta me�u vrijeskom?
Tako sam se mo�da mogao sklup�ati u sje�anje na nju i njezinu nje�nu pri�u.
Kako djeca bivaju ubijena u siroti�tima kada su s njima samo �asne sestre? Nikada
nisam �ene smatrao tako okrutnima. Mo�da nezanimljivima i nema�tovitima, ali
nikada, poput nas, nasilnima toliko da bi mogle ubiti.
Okretao sam se oko sebe. Drveni ormari�i prekrivali su jedan zid, a jedan od
njih bio je otvoren i unutra su bile izno�ene cipele, male sme�e oksfordice, kako
su ih nazivali, s crnim vezicama, a tada sam, iza sebe, ugledao probijen i ostrugan
otvor iz kojeg su izvukli njezinu odje�u. Njezina je odje�a le�ala ba�ena,
pljesniva i izgu�vana.
Obuzeo me je spokoj kao da je pra�ina tog mjesta bila sitan led koji pada s
visokih vrhunaca uznositih i �udovi�no samo�ivih planina kako bi smrznuo sva �iva
bi�a, taj led koji bi zauvijek zape�atio i zaustavio sve �to je disalo, osje�alo,
sanjalo ili �ivjelo.
Progovorio je stihovima: ��Ne pla�i se vi�e Sun�eve topline, �apnuo je. � Niti
divljih bjesova zime. Ne pla�i se vi�e... � Trgnuo sam se od zadovoljstva. Bili su
mi poznati ti stihovi. Volio sam ih.
Kleknuo sam, kao pred svetim otajstvom, i dotaknuo njezinu odje�u.
��Bila je malena, nije joj bilo vi�e od pet godina, i uop�e nije ovdje umrla.
Nitko je nije ubio. Ni�ta tako osobito nije joj se dogodilo. � Kako li tvoje rije�i
proturje�e tvojim mislima, rekao je.
��Nije to�no, istodobno mislim na dvoje. Biti ubijen je ne�to sasvim drugo. Ja
sam bio ubijen. O, nije me Marius ubio, kako si mo�da pomislio, ve� netko drugi. �
Bio sam svjestan da govorim mirno i oholo, ali to nije bilo samo zbog �iste
dramati�nosti.
��Zaodjenut sam sje�anjima kao starim krznom. Podi�em ruku, a rukav satkan od
sje�anja je pokriva. Gledam uokolo i vidim druga vremena. Ali, zna�, ono �to me
najvi�e pla�i � jest �injenica da ni ovo stanje, kao ni bilo koje drugo, ne�e
dosti�i kraj, ve� �e se protegnuti kroz stolje�a. � �ega se doista pla�i�? �to si
�elio od Lestata do�av�i ovamo? � Davide, do�ao sam ga vidjeti. Do�ao sam vidjeti
kako je i zbog �ega tamo le�i, nepokretan. Do�ao sam... � Nisam namjeravao re�i
vi�e.
Zbog sjajnih noktiju njegove su se ruke doimale ukra�enima, osobitima,
miluju�ima, privla�nima, rukama dodir kojih bi bio ugodan. Podigao je malenu
haljinu, poderanu, sivu, posutu komadi�ima otparane �ipke. Sve �to je odjeveno u
tijelo mo�e zra�iti omamljuju�om ljepotom ako se na to dovoljno dugo usredoto�ite,
a njegova je ljepota isijavala bez isprike.
��Samo odje�a. � Pamuk cvjetnog uzorka, malo bar�una s napuhnutim rukavom, ne
ve�im od jabuke, za cijelo stolje�e golih ruku danju i no�u. � Nju uop�e ne
okru�uje nasilje, rekao je kao da je to �teta. � Tek jadno dijete, nije li tako, po
svojoj prirodi tu�no jednako kao i okolnosti. � Zbog �ega je odje�a zazidana, to mi
reci! Kakav su grijeh po�inile ove haljinice? � Zajecao sam. � Dobri Bo�e, Davide
Talbote, za�to ne bismo dopustili toj djevoj�ici da ima svoju pri�u, svoju slavu?
Ljuti� me. Ka�e� da mo�e� vidjeti prikaze. Smatra� li ih ugodnima? Voli�
razgovarati s njima. Mogao bih ti ispri�ati o jednoj prikazi... � Kada �e� mi to
ispri�ati? Gledaj, ne shva�a� li zamisao o knjizi? � Uspravio se i desnom rukom
otresao pra�inu s koljena. U lijevoj je ruci dr�ao izgu�vanu haljinu. Ne�to mi je u
cijelomu tom prizoru smetalo, u toj visokoj pojavi koja je dr�ala izgu�vanu haljinu
malene djevoj�ice.
��Zna�, kada malo bolje razmislim, rekao sam okrenuv�i se da ne bih mogao
vidjeti haljinu u njegovoj ruci, � ne postoji nijedan dobar razlog za postojanje
djevoj�ica i dje�aka. Razmisli o tomu, o drugim, nje�nim potomcima sisavaca.
Otkriva li ijedno �tene, ijedan ma�i� ili �drijebe svoj spol? To uop�e nije va�no.
To nezrelo, krhko bi�e je bespolno. Ne postoji odre�ivanje. Nijedan prizor nije
tako veli�anstven kao pogled na malu djevoj�icu ili dje�aka. Moja je glava prepuna
zamisli. �ini mi se da �u eksplodirati ne u�inim li ne�to, a ti ka�e� da ti
sastavim knjigu. Ti misli� da je to mogu�e, misli�... � Ono �to ja mislim jest da
kada sastavlja� knjigu, pri�a� onakvu pri�u kakvu bi ti �elio �uti! � U tomu ne
vidim preveliku mudrost. � Pa, razmisli onda, za mnoge je govor tek iskaz na�ih
osje�aja, obi�na eksplozija. Slu�aj, zabilje�i na�in svojih izljeva. � Ne �elim to
u�initi. � Ali, �eli�, rije�i nisu ono �to �eli� �itati. Kada pi�e�, doga�a se
ne�to drugo. Ti stvara� pri�u, bez obzira na to koliko je nepovezana, pokusna i bez
obzira na to koliko zanemaruje sve op�eprihva�ene i korisne oblike. Poku�aj to zbog
mene. Ne, ne, imam bolju zamisao. � �to? � Po�i sa mnom dolje u moje odaje. Rekao
sam ti da sada ovdje �ivim. Kroz moje prozore mo�e� vidjeti drve�e. Ja ne �ivim kao
na� prijatelj Louis, lutaju�i od jednoga pra�njavoga kuta do drugoga, a onda natrag
u svoj stan u Rue Roynle kada se jo� jednom, po tisu�iti put uvjeri da nitko ne
mo�e nauditi Lestatu. Moje su odaje tople. Koristim svije�e za staru svjetlost.
Do�i i dopusti mi da je napi�em, tvoju pri�u. Pri�aj mi. Kora�aj uokolo i vi�i ako
�eli�, ili proklinji, da, proklinji i pusti da ja to zapi�em, pa �ak i tada, upravo
ta �injenica da ja pi�em, ona �e te sama po sebi natjerati da pri�i odredi� oblik.
Po�et �e�... � �to? � Pri�ati mi �to se dogodilo. Kako si umro i kako si �ivio. �
Ne o�ekuj nikakva �uda, zbunjuju�i u�enja�e. Ja nisam umro u New Yorku onog jutra.
Zamalo sam umro. � Polako je potaknuo moju znati�elju, no nikada ne bih mogao
u�initi ono �to je �elio. Pa ipak, bio je iskren, za�u�uju�e, koliko sam mogao
procijeniti, a, prema tomu, i otvoren.
��A, tako, nisam to mislio doslovce. �elio sam re�i da bi mi trebao ispri�ati
kako je bilo penjati se tako visoko na Sun�evoj svjetlosti, toliko patiti i, kao
�to si rekao, u toj boli otkriti sva ta sje�anja, te povezuju�e karike. Ispri�aj
mi! Ispri�aj mi. � Ne�u ako namjerava� sastaviti suvislu pri�u, ljutito sam
odvratio. Ispravno sam procijenio njegovu reakciju. Nisam mu dodijavao. �elio je
jo� razgovarati.
��Sastaviti suvislu pri�u? Armand, ja �u zapisati samo ono �to bude� rekao. �
Izgovorio je te rije�i jednostavno, ali ipak neobi�no strastveno. � Obe�ava�? �
Nesta�no sam ga pogledao. Ja! Da u�inim takvo �to.
Smije�io se. Smotao je malenu haljinu i tada je obazrivo ispustio tako da padne
na sredinu hrpice koju je �inila njezina stara odje�a.
��Ne�u promijeniti ni jedno slovo, rekao je. � Do�i i budi sa mnom, pri�aj mi i
budi moj dragi. � Ponovno se nasmije�io.
Iznenada mi je pri�ao, gotovo na onaj agresivan na�in na koji sam ja prethodno
�elio pristupiti njemu. Uvukao je ruke u moju kosu, odmaknuo je od mojeg lica,
skupio je, zaronio lice u moje kovr�e i smijao se. Poljubio me je u obraz.
��Tvoja kosa kao da je ispredena od jantara, kao kada bi jantar mogao biti
otopljen na plamenu svije�e, razvu�en u tanke prozra�ne niti i ostavljen da se tako
osu�i, kako bi se na�inili svi ovi sjajni uvojci. Dra�estan si poput dje�aka i
lijep poput djevoj�ice. Volio bih da sam te mogao barem na�as vidjeti u starom
bar�unu, onakva kakav si bio za njega, za Mariusa. Volio bih da sam te barem na�as
mogao vidjeti odjevena u �arape i uzak prsluk izvezen rubinima. Pogledaj se,
be��utno dijete. Moja ljubav i ne dopire do tebe. � To nije bila Istina.
Njegove su usne bile vrele, a ispod njih mogao sam osjetiti o�njake, mogao sam
osjetiti iznenadnu �udnju u njegovim prstima koji su pritiskali moje tjeme. Sav sam
se naje�io od toga, moje se tijelo napelo, a zatim zadrhtalo, �to je bilo
neo�ekivano ugodno. Zamjerio sam mu tu osamljenu bliskost, zamjerio sam mu dovoljno
da bih je pretvorio u ne�to drugo ili je se posve rije�io. Radije bih umro ili bio
negdje daleko, u mraku, obi�an i osamljen s uobi�ajenim suzama.
Iz izraza njegovih o�iju mogao bih zaklju�iti da bi on mogao voljeti bez ikakva
davanja. On nije znalac, samo krvopija.
��Zbog tebe postajem gladan, �apnuo sam. � Ne tebe, ve� nekoga komu je su�eno i
tko je jo� �iv. �elim loviti. Prestani. Za�to me dira�? Za�to si tako nje�an? � Svi
te �ele, odvratio je.
��O, znam. Svi bi �eljeli uni�titi okrivljeno, dra�esno dijete! Svi bi �eljeli
imati nasmije�enog dje�aka vje�toga u svemu. Djeca su mnogo bolja hrana od �ena, a
djevoj�ice su sasvim nalik �enama, ali mladi dje�aci? Oni nisu poput mu�karaca, zar
ne? � Ne rugaj mi se. �elio sam samo re�i da sam te htio dotaknuti, osjetiti kako
si mek, kako beskona�no mlad. � O, takav sam, beskona�no mlad, rekao sam. � Govori�
gluposti za nekoga tako lijepoga poput tebe. Izlazim. Moram se nahraniti. A kada
zavr�im s time, kada budem pun i vru�, do�i �u, razgovarati s tobom i re�i ti sve
�to �eli�. � Malo sam se odmaknuo od njega, osje�aju�i kako me prolaze drhtaji dok
je pu�tao moju kosu. Pogledao sam u prazan, bijel prozor koji je nadvisivao drve�e.
��Ovdje nisu mogli vidjeti ni�ta zeleno, a vani je prolje�e, ju�nja�ko
prolje�e. Mogu ga namirisati kroza zidove. �elim gledati cvjetove, samo na�as.
Ubiti, piti krv i imati cvije�e. � Nije dovoljno dobro. �elim sastaviti tu knjigu,
rekao je. � �elim to odmah u�initi i �elim da po�e� sa mnom. Ne�u zauvijek biti
ovdje. � Glupost, dakako da ho�e�. Ti misli� da sam ja lutka, zar ne? Misli� da sam
dra�estan, izliven iz voska, i ostat �e� ovdje sve dok sam ja tu. � Pomalo si zao,
Armand. Izgleda� poput an�ela, a govori� kao grubijan. � Kakva drskost! Mislio sam
da me �eli�. � Samo pod odre�enim uvjetima. � La�e�, Davide Talbote, rekao sam.
Zaobi�ao sam ga i po�ao prema stubama. Cvr�ci su pjevali te no�i, kao �to to
�esto �ine, bez obzira na vrijeme, u New Orleansu.
Kroz visoke prozore na stubi�tu ugledao sam proljetni cvat drve�a i djeli�
vinove loze kako se uvija oko vrha trijema.
Slijedio me je. Silazili smo i silazili, hodaju�i kao obi�ni ljudi, sve do
prizemlja i tada kroz staklena vrata na �iroku, prostranu, osvijetljenu aveniju
Napoleon s vla�nim, ugodnim zelenilom po sredini, lijehama bujnog, bri�ljivo
posa�enog cvije�a i starim �vornatim, skromnim, savijenim stablima.
Cijeli se prizor kretao na laganim rije�nim vjetrovima, vla�na je maglica
lebdjela uokolo, ali nije padala poput ki�e, a si�u�ni zeleni listi�i padali su na
tlo poput ugasla pepela. Meko, meko ju�nja�ko prolje�e. �ak se i nebo doimalo
trudnim tim godi�njim dobom, prijete�e, pa ipak rumeno zbog odra�ena svjetla,
ra�aju�i maglicu iz svih svojih pora.
Prodoran miris uzdizao se iz vrtova s desne i lijeve strane, iz ljubi�astih
cvjetova popodnevnica, kako ih smrtnici ovdje nazivaju, divljeg cvije�a nalik na
korov, ali iznimno mirisnoga, divljih irisa koji iz crnog blata str�e u zrak poput
ma�eva, ljevkastih �udovi�no velikih latica koje udaraju o stare zidove i betonske
stube, a tu su, kao i uvijek, bile ru�e, ru�e starih i ru�e mladih �ena, ru�e
previ�e bujne za tropsku no�, ru�e prekrivene otrovom.
Neko� su se na tim sredi�njim, zelenim lijehama nalazili tramvaji. Znao sam da
su se tra�nice pru�ale tim �irokim i dubokim zelenim prostorom kojim sam hodao
ispred njega prema sirotinjskoj gradskoj �etvrti, prema rijeci, prema smrti, prema
krvi. On je i�ao za mnom. Mogao sam, hodaju�i, zatvoriti o�i, ne posr�u�i ni
koraka, i vidjeti tramvaje.
��Hajde, slijedi me, rekao sam ne pozivaju�i ga ve� opisuju�i ono �to je �inio.
U �asu smo prelazili brojne �etvrti. Dr�ao je korak. Vrlo odva�no. U njemu je,
bez sumnje, bila krv cijeloga Kraljevskoga vampirskog dvora. Ra�unajte na to da �e
Lestat na�initi najsmrtonosnije od svih �udovi�ta, odnosno, nakon njegovih prvih,
zavodljivih proma�aja � Nicolasa, Louisa i Claudie � niti jedno od njih troje nije
bilo sposobno brinuti se za sebe, dvoje je uvenulo, a jedan je preostao i
vjerojatno je najjadniji vampir koji je do sada hodao velikim svijetom.
Osvrnuo sam se iza sebe. Njegovo me je napeto, sjajno, tamno lice upla�ilo.
Doimao se kao da je cijeli premazan lakom, navo�ten i ula�ten i ponovno sam
pomislio na za�inske tvari, na jezgru u�e�erenih oraha, na slasne okuse, na slatke
�okoladne slatki�e i tamnu karamelu bogata okusa, i odjednom se doimalo opravdanime
��epati ga.
Ali to nije bila zamjena za bijednog, priprostog, zrelog i mirisnog smrtnika.
Poga�ate li? Pokazao sam smjer. � Tamo. � Pogledao je u tom smjeru. Vidio je niz
ulegnutih starih zgrada. Posvuda su se skrivali smrtnici, spavali, sjedili,
ve�erali, lutali si�u�nim, uskim stubama, me�u oronulim zidovima i napuklim
stropovima.
Prona�ao sam jednoga, potpuno savr�enoga u svojoj pokvarenosti, gomila �eravice
mr�nje, zlobe, pohlepe i prijezira tinjala je dok me je �ekao.
Trebali smo sti�i na ulicu Magazine i prije�i je, ali nismo bili na rijeci, tek
blizu nje, a ovo je ulica koje se uop�e ne sje�am ili mi nije poznata iz mojih
lutanja ovim gradom � njihovim gradom, Louisovim i Lestatovim � tek uska ulica s
ku�ama boje naplavljenog drva pod mjese�inom i prozorima zasjenjenima priru�nim
pokrivalima, a unutra je bio pognut, drzak, pokvaren smrtnik prikovan za televizor
i ispijao viski iz sme�e boce ne primje�uju�i �ohare i pulsiraju�u vru�inu koja je
prodirala kroz otvoren prozor, to ru�no, znojno, prijavo i neodoljivo bi�e, to je
bio �ovjek za mene.
Gamad i si�u�na odvratna bi�a vrvjela su tom ku�om koja je zbog toga djelovala
poput oklopa koji ju je okru�ivao, pun pukotina i loman, u svim svojim sjenama iste
boje kao i �uma. Tu nije bilo suvremenih antisepti�nih standarda. �ak je i
poku�stvo trunulo u tomu prljavu neredu i vlazi. Plijesan je pokrivala izlizani
bijeli hladnjak.
Samo su smrdljivi krevet i sagovi ostavljali dojam �ivu�ega ku�anstva.
Bilo je to primjereno gnijezdo za pronala�enje ove ptice, ru�ne, debele, bujne
ptice koju treba o�erupati i pro�derati, tu vre�u kostiju, krvi i bijednog perja.
Gurnuo sam vrata na jednu stranu, ljudski vonj uzdizao se poput roja mu�ica, a
vrata su ispala iz �arki gotovo be�umno.
Hodao sam po novinama polo�enima po obojanu drvu. Kore naran�e pretvorene u
sme�u ko�u. �ohari �to tr�karaju. Nije �ak ni podigao pogled. Njegovo ote�eno
pijano lice bilo je plavo i jezovito, crne obrve guste i zapu�tene, pa ipak je,
mo�da, djelovao pomalo an�eoski zahvaljuju�i svjetlosti ekrana.
Kvrckao je po magi�noj plasti�noj napravi u ruci kako bi promijenio kanale,
svjetlost je be�umno blistala i treperila, a tada je pustio da se prolomi pjesma,
skupina glazbenika je svirala, komi�no, a ljudi su pljeskali.
Bezvrijedna buka, bezvrijedni prizori poput bezvrijednih stvari posvuda uokolo
njega. U redu, ja te �elim. Nitko te drugi ne �eli.
Pogledao me je, dje�aka uljeza, David je bio predaleko da bi ga mogao vidjeti,
�ekao je.
Odgurnuo sam televizor u stranu. Zanjihao sam ga i pao je na pod razbijaju�i se
u dijelove, kao da je u njemu bilo toliko posudica s energijom, a sada su tek
krhotine stakla.
Obuzeo ga je trenuta�ni bijes, gotovo neprimjetno mijenjaju�i njegovo lice.
Ustao je, ispru�io ruke i krenuo prema meni.
Prije no �to sam uronio zube, primijetio sam da ima dugu, crnu zapetljanu kosu.
Ne�istu, ali gustu. Nosio ju je skupljenu pomo�u svezanoga komadi�a tkanine na
korijenu vrata, a bujni se rep spu�tao niz njegovu kariranu ko�ulju.
U me�uvremenu on je u sebi imao dovoljno guste i pivom zasi�ene krvi za dva
vampira, ukusno, ru�no i bijesno srce koje se borilo, a bio je toliko sna�an da je
svladavanje njega bilo poput jahanja bika.
Usred hranjenja svi su mirisi postali slatki, �ak i oni najoporiji. Kao i
uvijek, osje�ao sam kao da �u tiho umrijeti od zadovoljstva.
Sisao sam dovoljno sna�no da bih ispunio usta, pu�taju�i da se krv poigrava na
mojem jeziku i nakon toga ispuni moj �eludac, ako ga imam, da, iznad svega, ugasim
tu pohlepnu, prljavu �e�, ali ne i dovoljno sna�no da bih ga umirio.
Borio se i polako nestajao, u�inio je glupost ranjavaju�i mi prste, a tada i
ono najopasnije i najnespretnije poku�avaju�i prona�i moje o�i. �vrsto sam ih
zatvorio i pustio da priti��e svojim masnim palcima. Od toga nije imao nikakve
koristi. Ja sam neranjivi dje�ak. Nemogu�e je oslijepiti slijepca. Bio sam previ�e
ispunjen krvlju da bih mario za to. Osim toga, bilo je ugodno. Ti slabi�i koji vas
�ele izgrepsti samo vas miluju.
Njegov je �ivot prolazio kao da su svi koje je volio jurili velikim toboganom
pod iskri�avim zvijezdama. Gore od Van Goghovih slika. Paletu onoga koga ubija�
spoznaje� tek kada um vrati njegove najfinije boje.
Uskoro je potonuo. Spustio sam se s njim. Potpuno sam ga obgrlio lijevom rukom
i le�ao poput djeteta na njegovu veliku, mi�i�avu trbuhu, sisao sam krv u najtanjim
mlazovima, svode�i sve �to je mislio, vidio i osje�ao u jednu jedinu boju, daj mi
tu boju, jasnu naran�astu, i tek na�as, dok je umirao � dok je smrt pro�la kroz
mene kao velika kotrljaju�a kugla crne snage koja, u kona�nici, zapravo nije ni�ta,
ni�ta osim dima ili ne�ega jo� bezna�ajnijega od toga � dok je njegova smrt u�la u
mene i iza�la poput vjetra, pomislio sam: � Li�avam li ga, uni�tavaju�i cijelo
njegovo bi�e, one kona�ne spoznaje? � Besmislica, Armand. Ti zna� �to duhovi znaju,
�to an�eli znaju. Taj se gad vra�a ku�i! U Raj. Raj u koji tebe ne bi primili i u
koji te nikada ne�e primiti.
Mrtav, izgledao je izvrsno.
Sjeo sam pokraj njega. Obrisao sam usta iako nije preostala ni kapljica da se
obri�e. Vampiri prolijevaju krv samo na filmovima. �ak je i najsvjetovniji
besmrtnik previ�e vje�t da bi prolio ijednu kapljicu. Obrisao sam usta jer je
njegov znoj ostao na mojim usnama i na mojem licu, a �elio sam da nestane.
Divio sam mu se, me�utim jer, bio je velik i za�u�uju�e �vrst unato� svojim
prividnim oblinama. Divio sam se crnim dlakama koje su se lijepile za njegove
vla�ne grudi na mjestu gdje je ko�ulja bila tako neizostavno poderana.
Njegova crna kosa zaista je bila pravi prizor. Povukao sam privezanu vrpcu
kojom je bila skupljena. Bila je bujna i gusta poput kose �ene.
Uvjeriv�i se da je mrtav, omotao sam cijelu du�inu kose oko lijeve �ake u
namjeri da je svu i��upam iz tjemena.
David je zinuo od �uda. � Mora� li to u�initi? � upitao je.
��Ne, odgovorio sam. Pa ipak, nekoliko tisu�a vlasi otelo se njegovu tjemenu,
od kojih se svaka sa svojim si�u�nim krvavim korijenom svjetlucala kao malena
krijesnica. Dr�ao sam, na�as, taj pramen kose i tada pustio da mi isklizne iz
prstiju i padne iza njegove okrenute glave.
I��upane dlake pale su nemarno preko njegova gruba obraza. Njegove su o�i bile
vla�ne i doimale su se budnima, poput umiru�e hladetine.
David se okrenuo i iza�ao na uli�icu. Automobili su brujali i �tropotali u
prolazu. Brod na rijeci pjevao je uz orgulje na paru.
Sustigao sam ga. Otresao sam pra�inu sa sebe. Jednim sam udarcem mogao sru�iti
cijelu ku�u koja bi se samo uru�ila zbog trule�i i prljav�tine, umiru�i tako lagano
me�u ostalim ku�ama da nitko u njima ne bi ni znao, sve to vla�no drvo samo se od
sebe uru�avalo.
Nisam mogao okusiti niti omirisati tu slatku propast.
��Zbog �ega si tako prosvjedovao kada sam mu i��upao kosu? � upitao sam. � Samo
sam je �elio imati, a on je mrtav i vi�e ne mari, nikomu drugomu ne�e nedostajati
njegova crna kosa. � Okrenuo se uz vragolast osmijeh i odmjerio me.
��Pla�i� me, takav kakav izgleda�, rekao sam. � Jesam li mo�da neoprezno otkrio
da sam �udovi�te? Zna�, moja bla�ena smrtnica Sybelle, kada ne svira Beethovenovu
sonatu pod nazivom Appassionato., uvijek me gleda dok se hranim. �eli� li da ti
sada ispri�am pri�u? � Svrnuo sam pogled na mrtva �ovjeka koji je le�ao na boku
obje�ena ramena. Na prozorskoj dasci iza njega stajala je plava staklena boca i u
njoj naran�ast cvijet. Nije li to nevjerojatno?
��Da, �elim tvoju pri�u, rekao je David. � Do�i, vratimo se zajedno. Tra�io sam
da ne uzme� njegovu kosu samo zbog jednog razloga. � Da? � upitao sam. Pogledao sam
ga. S prili�no iskrenim zanimanjem. � Koji je, dakle, bio razlog? Namjeravao sam mu
samo i��upati svu kosu i baciti je. � Kao da �upa� muhi krila, odvratio je,
naizgled bez prosu�ivanja. � Mrtvoj muhi, rekao sam. Namjerno sam se nasmijao. � Ma
hajde, za�to se uznemiruje�? � �elio sam vidjeti ho�e� li me poslu�ati, odgovorio
Je. � To Je sve. Jer kad bi me poslu�no, medu nama bi sve moglo biti u redu. I
zaustavio si se. I u redu je. � Okrenuo se i uhvatio me za ruku. � Ne svi�a� mi se!
� rekao sam.
��O, da, svi�am ti se, Armand, odvratio je. � Dopusti mi da pi�em. Bjesni,
divljaj i vi�i. U ovom si �asu vrlo uzvi�en i mo�an jer ima� ono dvoje
veli�anstvenih malih smrtnika koji ovise o svakomu tvojem potezu, a oni su poput
Bo�jih pomo�nika. A ti mi �eli� ispri�ati svoju pri�u, zna� da je tako. Do�i! �
Nisam mogao zaustaviti smijeh. � Je li ova tvoja taktika u pro�losti urodila
plodom? � Sada je na njemu bio red za smijeh i on se smijao, dobro�udno. � Ne,
mislim da nije, odgovorio je. � Re�i �u to na drugi na�in, napi�i je za njih. � Za
koga? � Za Benjija i Sybelle. � Slegnuo je ramenima. � Ne? � Nisam odgovorio.
Napisati pri�u za Benjija i Sybelle. Moje su misli pojurile u neku sobu punu
radosti i zdravlja u kojoj �emo se nas troje sastati za mnogo godina � ja, Armand,
nepromijenjen, dje�ak u�itelj � i Benji i Sybelle u svojim najboljim ljudskim
godinama, Benji odrastao u ugla�ena visoka gospodina arapskih, zavodljivih o�iju
crnih poput ugljena i s omiljenom cigarom me�u prstima, �ovjek velikih i��ekivanja
i mogu�nosti, i moja Sybelle, do tada zaobljena i bujna �ena kraljevskog tijela, a
povrh toga i mnogo bolja koncertna pijanistica no �to je sada, njezina zlatna kosa
uokviruje �enstveno, ovalno lice, pune �enske usne i o�i ispunjene entsagangom i
tajanstvenim sjajem.
Bih li u toj sobi mogao diktirati pri�u i dati im tu knjigu? Tu knjigu koju sam
izgovorio Davidu Talbotu? Bih li im mogao, osloba�aju�i ih iz svojega alkemijskog
svijeta, dati tu knjigu? Samo naprijed, djeco moja, uza sve blagostanje i savjete
koje sam vam mogao dati, sada evo i ove knjige koju sam s Davidom Talbotom za vas
tako davno napisao.
Da, rekla je moja du�a. Ipak, okrenuo sam se, istrgnuo crni pramen kose moje
�rtve i nagazio ga poput Rumpelstilskina.
David nije ni trepnuo. Englezi su tako ugla�eni.
��Pa dobro, rekao sam. � Ispri�at �u ti svoju pri�u. � Njegove su odaje bile na
drugom katu, nedaleko od mjesta na kojemu sam zastao na vrhu stubi�ta. Kakva
promjena nakon pustih i negrijanih predvorja! Na�inio je sebi knji�nicu sa
stolovima i stolcima. Bio je tamo i mjedeni krevet, suh i �ist.
��Ovo su njezine odaje, rekao je. � Zar se ne sje�a�? � Dora, rekao sam.
Iznenada sam udahnuo njezin miris. Pa bio je svuda oko mene. Ali su sve njezine
osobne stvari nestale.
Knjige su bile njegove, morale su biti. Bili su to novi duhovni istra�iva�i �
Dannion Brinkley, Hilarion, Melvin Morse, Brian Weiss, Matthew Fox, Urantijina
knjiga. Uz to i stari zapisi � Cassiodorusa, svete Tereze Avilske, Gregoryja od
Toursa, Vede, Talmud, Tora, Kama Sutra � svi na izvornim jezicima. Imao je i ne�to
misti�nih romana, drama i poezije.
��Da. � Sjeo je za stol. � Meni nije potrebno svjetlo. Treba li tebi? � Ne znam
�to bih ti rekao. � Ah, odvratio je. Izvadio je svoju mehani�ku pisaljku. Otvorio
je bilje�nicu zapanjuju�e bijelog papira pro�aranoga tankim zelenim crtama. � Znat
�e� �to mi treba� re�i. � Podigao je pogled.
Stajao sam grle�i sam sebe, nepomi�no, dopu�taju�i da mi glava klone kao da bi
mogla otpasti i ja bih umro. Moja me je duga kosa zaogrnula sa svih strana.
Mislio sam na Sybelle i Benjamina, moju tihu djevoj�icu i ki�enog dje�aka.
��Jesu li ti se svidjela, Davide, moja djeca? � upitao sam ga.
��Jesu, onog �asa kad sam ih ugledao, kad si ih doveo. Svima su se svidjela.
Svi su ih gledali s ljubavlju i po�tovanjem. Njihovo dr�anje, njihova ljupkost.
Mislim da svi mi sanjamo o takvima bli�njima, odanim smrtnim dru�benicima
o�aravaju�e dra�esti, koji ne vri�te lu�a�ki. Oni te vole, pa ipak nisu ni
prestravljeni ni ushi�eni. � Nisam se pomicao. Nisam govorio. Zatvorio sam o�i. U
svojem sam srcu �uo posko�nu, odva�nu kora�nicu Appassionate, te kotrljaju�e,
u�arene valove glazbe koja obiluje zvu�nim i krhkim metalom, Appassionato.. Samo je
ona bila u mojoj glavi. Zlatne Sybelle dugih udova nije bilo.
��Zapali te svije�e koje ima�, rekao sam oprezno. � Ho�e� li u�initi to za
mene? Bilo bi ugodno imati mnogo svije�a, gledaj, na prozorima jo� visi Dorina
�ipka, svje�a i �ista. Volim �ipku, to je briselski uzorak, ili ne�to vrlo sli�no,
da, gotovo da sam lud za njom. � Dakako, zapalit �u svije�e, rekao je.
Bio sam mu okrenut le�ima. �uo sam o�tar, ugodan pucketaju�i zvuk male drvene
�igice. Namirisao sam kako gori, pro�irio se teku�i miris nagnutog, savijenog
stijenja i svjetlost se uzdignula prema gore, otkrivaju�i �empresove daske
ogoljeloga drvenog stropa nad nama. Jo� jedan pucketaj, jo� jedan niz finih, mekih
pucketaju�ih zvukova, svjetlost je bila sve ja�a spustiv�i se na mene, a jarkosti
joj je ponestalo tek na sjenovitom zidu.
��Za�to si to u�inio, Armand? � upitao je. � Na Velu je otisnut Kristov lik u
nekom obliku, u to nema sumnje, �inilo se da je to doista Sveti Veronikin Veo, i
Bog zna da su tisu�e ostalih povjerovale u to, da, ali zbog �ega ti, zbog �ega? Bio
je uzbudljivo lijep, to ti priznajem, Krist s Njegovim trnjem i Njegovom krvlju,
Njegovim o�ima koje su gledale to�no u nas, nas obojicu, ali za�to si potpuno
povjerovao u to, Armand, nakon toliko vremena? Zbog �ega si oti�ao k Njemu? To je
ono �to si poku�ao u�initi, nisi li? � Odmahnuo sam glavom. Prozborio sam meko i
mole�ivo.
��Pomozi mi, u�enja�e, rekao sam polako se okre�u�i. � Usredoto�i se na svoju
stranicu. Ovo je za tebe, i za Sybelle. O, i za mojega malog Benjija. Ali, na neki
na�in, ovo je simfonija za Sybelle. Pri�a zapo�inje vrlo davno. Mo�da nikada
uistinu nisam shvatio koliko davno, sve do ovog �asa. Ti slu�aj i pi�i. Pusti da ja
budem taj koji �e proklinjati, divljati i vikati.
2.
Pogledaj moje ruke. Pomislim na izraz neu�injeno ljudskim rukama. Znam �to to
zna�i unato� tomu �to je, svaki put kada bih �uo taj izraz izre�en s emocijama, on
bio vezan za ne�to �to je bilo djelo mojih ruku.
Sada bih volio slikati, podignuti kist i isku�ati ga onako kako sam to tada
�inio, u zanosu, strastveno, jedan jedini put, svaki potez i nanos boje, svako
pretapanje, svaka kona�na odluka.
Ah, tako sam nepovezan, tako pora�en onime �ega se sje�am.
Izabrat �u mjesto odakle �u zapo�eti.
Konstantinopolis � odnedavno pod Turcima, pod time mislim na Muslimanski Grad
ne�to manje od stolje�a u �asu kada su me tamo doveli, dje�aka roba, zarobljenoga u
pustopoljini njegove zemlje kojoj je jedva znao pravo ime: Zlatna Horda.
Sje�anje je ve� bilo istisnuto iz mene, zajedno s jezikom ili bilo kakvom
sposobno��u suvislog mi�ljenja. Pamtim prljave sobe koje su vjerojatno bile u
Konstantinopolisu jer su ostali ljudi govorili, a po prvi put, od kada su me
otrgnuli od onoga �ega se ne sje�am, mogao sam razumjeti �to govore.
Govorili su gr�kim jezikom, dakako, ti trgovci koji su se bavili trgovinom
robljem za europske bordele. Oni nisu poznavali vjersku pripadnost koja je bila sve
�to sam ja poznavao, sa�aljuju�e li�en pojedinosti.
Bacili su me na debeo turski sag, bogato ukra�enu debelu podnu prostirku kakve
su se mogle vidjeti u pala�ama, sag na kojem se izlagala vrlo vrijedna roba.
Moja je kosa bila mokra i duga�ka; netko ju je �e�ljao dovoljno grubo da me
ozlijedi. Sve su moje osobne stvari oduzete i meni i mojem pam�enju. Ispod stare
izlizane tunike od zlatne tkanine bio sam gol. U sobi je bilo vru�e i vla�no. Bio
sam gladan, ali se nisam nadao hrani, znao sam da je to bol koja �e podbosti i
tada, sama od sebe, nestati. Tunika me je vjerojatno �inile prokleto lijepim,
svjetlucavim poput palog an�ela. Imala je duga�ke rukave u obliku zvona i dopirala
mi je do koljena.
Kada sam stao na stopala, koja su, dakako, bila bosa, ugledao sam te ljude i
znao sam �to �ele, znao sam da je to porok, i to odvratan, i da je njegova cijena
bila Pakao. Prokletstva i��ezlih staraca odzvanjala su oko mene: previ�e lijepo,
previ�e meko, previ�e blijedo, o�i prepune �avla, ah, taj �avolji osmijeh.
Kako li su ti ljudi bili gorljivi u svojim prepirkama i cjenjkanjima. Kako su
me promatrali a da me nijednom nisu pogledali u o�i.
Iznenada sam se nasmijao. Sve je tu bilo tako u�urbano. Napustili su me oni
koji su me isporu�ili. Oni koji su me ribali nisu ni napustili kade. Bio sam tek
smotak ba�en na sag.
Na trenutak sam postao svjestan da sam neko� bio cini�an, o�tra jezika i duboko
svjestan op�enite ljudske prirode. Smijao sam se jer su ti trgovci mislili da sam
djevoj�ica.
�ekao sam, slu�aju�i, hvataju�i djeli�e razgovora.
Bili smo u prostranoj prostoriji niska svilena baldahinska stropa pro�ivena
si�u�nim zrcalima i ukrasima koje Turci tako vole i svjetiljkama koje su, iako su
se dimile, bile napunjene mirisom i ispunjavale zrak zagasitom, �a�avom maglicom
koja mi je palila o�i.
Mu�karci u kaftanima i s turbanima na glavi nisu mi bili nepoznati jednako kao
ni jezik. Ipak, hvatao sam samo djeli�e onoga �to su govorili. Pogledom sam tra�io
izlaz. Nije ga bilo. Te�ki, zami�ljeni ljudi bili su naslonjeni pokraj vrata. Malo
dalje, �ovjek za stolom ra�unao je uz pomo� abakusa. Imao je hrpe i hrpe zlatnika.
Jedan od njih, visok i mr�av �ovjek ko��ata lica i istrunulih zubi, pri�ao mi
je i opipao mi ramena i vrat. Tada mi je podignuo tuniku. Stajao sam kao ukopan, ne
razbje�njen ili svjesno upla�en, jednostavno paraliziran. Bila je to zemlja Turaka,
i znao sam �to oni �ine dje�acima. Iako nikada nisam vidio sliku, �uo stvarnu pri�u
o tomu ili upoznao nekoga tko je to pro�ivio, pro�ao kroz to i vratio se ku�i.
Ku�i. Zasigurno sam morao �eljeti zaboraviti tko sam. Morao sam. Sram je to
u�inio obveznim. Ali, u tom �asu, u toj prostoriji nalik na �ator, s cvjetnim
sagom, me�u tim trgovcima robljem, naprezao sam sje�anje kao da otkrivam svoj
vlastiti zemljovid koji bih mogao slijediti, oti�i odavde i vratiti se onamo kamo
pripadam.
Sjetio sam se stepe, divljine, kraja kamo ne odlazi�, osim zbog... I tu je bila
praznina. Bio sam u stepi prkose�i sudbini budalasto, ali ne i nevoljko. Nosio sam
ne�to iznimno va�no. Sjahao sam s konja, izvukao taj smotak iz ko�nih uzda i
potr�ao stisnuv�i ga uz prsa.
��Stabla! � viknuo je, ali tko je on?
Znao sam, me�utim, da je �elio re�i da moram sti�i do grmlja i ostaviti tamo to
blago, tu veli�anstvenu, �arobnu stvar koja se nalazila u smotku, stvar koju nisu
na�inile ljudske ruke.
Nisam tamo stigao. Kada su me ��epali, ispustio sam zave�ljaj, a oni ga nisu
pokupili, barem koliko sam mogao vidjeti. Dok su me podizali u zrak, pomislio sam
da to ne bi trebalo biti tako prona�eno, tako umotano u tkaninu. Treba biti
postavljeno me�u stabla.
Mora da su me silovali na tom brodu jer se ne sje�am dolaska u
Konstantinopolis. Ne sje�am se da sam bio gladan, da mije bilo hladno, da sam bio
bijesan ili upla�en.
Tada sam prvi put spoznao pojedinosti silovanja, smrdljivi znoj, prepiranje,
kletve o obe��a��enju janjeta. Osje�ao sam u�asnu, nepodno�ljivu nemo�.
Odvratni ljudi, ljudi protiv Boga i protiv prirode.
Zare�ao sam poput �ivotinje na trgovca s turbanom, a on me je sna�no udario po
uhu tako da sam pao na tlo. Le�ao sam i dalje ga gledaju�i sa svim prijezirom koji
sam mogao preto�iti u taj pogled. Nisam ustao �ak ni kada me je udario. Nisam
govorio.
Iznio me van preba�enoga preko ramena, nosio preko dvori�ta prepunoga ljudi,
pokraj za�udnih, smrdljivih deva, magaraca i gomila sme�a, pokraj luke u kojoj su
�ekali brodovi, preko mosti�a od dasaka u potpalublje broda.
Ponovno prljav�tina, vonj u�adi, �u�kanje �takora na palubi. Bacio me je na
prostirku od grube tkanine. Jo� sam jednom pogledom potra�io izlaz i vidio samo
ljestve po kojima smo se spustili, a gore su se �uli glasovi previ�e ljudi.
Jo� je bio mrak kada se brod po�eo pomicati. Jedan mi je sat bilo tako mu�no da
sam jednostavno po�elio umrijeti. Sklup�ao sam se na podu i le�ao sasvim nepomi�no,
potpuno se sakriv�i ispod meke tkanine, prijanjaju�e tkanine stare tunike. Spavao
sam vrlo dugo.
Kad sam se probudio, tamo je bio neki starac. Nosio je druga�iju odje�u, za
mene manje zastra�uju�u od one koju su nosili Turci s turbanima, a njegove su o�i
bile dobro�udne. Nagnuo se prema meni. Progovorio je nekim drugim jezikom koji je
bio neuobi�ajeno mek i milozvu�an, ali ga nisam razumio.
Neki mu je glas na gr�kom jeziku kazao da sam nijem, bezuman i da zavijam poput
zvijeri.
Ponovno je bilo vrijeme da se nasmijem, ali, bilo mi je previ�e mu�no.
Isti je Grk rekao starcu da nisam razderan niti ranjen. Bio sam obilje�en
visokom cijenom. Starac je na�inio nekoliko pokreta otpu�tanja dok je odmahivao
glavom i pjesmom govorio na nepoznatom jeziku. Polo�io je ruke na mene i nje�no me
podignuo na noge. Vodio me je kroz hodnik u malenu sobu presvu�enu crvenom svilom.
Ostatak putovanja, osim jedne no�i, proveo sam u toj sobi.
Te no�i � a nju ne mogu smjestiti u sklop tog putovanja � probudio sam se i
vidio ga kako spava pokraj mene, taj starac koji me nikada nije dotaknuo osim kada
bi me hrabrio ili tje�io, iza�ao sam, uz ljestve, i dugo stajao gledaju�i u
zvijezde.
Bili smo usidreni u luci, a grad od tamnoplavih zgrada s nadsvo�enim krovovima
i zvonicima spu�tao se niz litice sve do luke gdje su pod ukra�enim lukovima
nadsvo�enog trijema stajale baklje. Sve to, nastanjena obala, izgledalo mi je
mogu�e, privla�no, ali nisam pomislio da bih mogao sko�iti s broda i osloboditi se.
Ljudi su tumarali ispod lukova. Pod lukom koji mi je bio najbli�i, �udno odjeven
�ovjek sa sjajnom kacigom i velikim, �irokim ma�em koji se njihao na njegovu kuku,
�uvao je stra�u naslonjen na razgranato ukra�en stup izrezbaren tako vje�to da je
izgledao poput drveta koje podupire trijem, poput posljednjeg ostatka pala�e kroz
koju je, nimalo umjetni�ki, prokopan ovaj kanal za brodove.
Nakon toga prvog, dugog pogleda koji mi se utisnuo u sje�anje, nisam vi�e
gledao prema obali. Pogledao sam u Nebo i njegove dvorjane, mitska bi�a zauvijek
utjelovljena u svemo�nim i tajnovitim zvijezdama. No� iza njih bila je crna poput
ugljena, a one su tako nalikovale draguljima da sam se prisjetio stare poezije, pa
�ak i zvukova crkvenih pjesama koje samo ljudi pjevaju.
Sje�am se da su pro�li sati prije no �to su me uhvatili, �estoko istukli ko�nim
bi�em i odvukli natrag u potpalublje. Znao sam da �e udarci prestati �im me je
starac opazio. Drhtao je od bijesa. Privukao me je k sebi i ponovno smo legli. Bio
je previ�e star da bi tra�io bilo �to od mene.
Nisam ga volio. Bezumnom nijemom dje�aku bilo je jasno da ga je taj �ovjek
smatrao ne�ime prili�no vrijednime �to treba sa�uvati za prodaju. Ali, bio mi je
potreban, i on je bio taj koji je brisao moje suze. Spavao sam koliko sam god
mogao. Bilo mi je mu�no svaki put kad bi valovi bili veliki. Pokatkad mi je bilo
mu�no i od same vru�ine. Taj me je �ovjek tako dobro hranio da bih pokatkad
pomislio da me njeguje kao utovljeno tele koje �e biti prodano kao hrana.
Kada smo stigli u Veneciju, dan je ve� bio dobrano odmakao. Nisam ni opazio
ljepotu Italije. Bio sam zaklju�an daleko od nje, duboko u toj prljavoj jazbini sa
starim �uvarom, a kada su me odveli u grad, uskoro sam se uvjerio da su moje sumnje
o njemu bile utemeljene.
U mra�noj su sobi on i jo� jedan �ovjek zapodjenuli �estoku prepirku. Ni�ta me
nije moglo natjerati da progovorim. Ni�ta me nije moglo natjerati da poka�em kako
razumijem bilo �to od onoga �to mi se doga�a. Me�utim, razumio sam. Novac je
promijenio vlasnika. Starac je oti�ao ne osvrnuv�i se.
Poku�avali su me nau�iti pone�emu. Svuda oko mene bio je milozvu�an, miluju�i
nepoznati jezik. Dje�aci bi do�li, sjeli pokraj mene i poku�avali me odobrovoljiti
mekim poljupcima i zagrljajima. �tipali su bradavice na mojim prsima i poku�avali
dodirnuti moje intimne dijelove za koje su me u�ili da ih ne smijem �ak ni
pogledati s namjerom te�koga grijeha.
Nekoliko sam puta odlu�io moliti. Ali, otkrio sam da se ne mogu sjetili rije�i.
�ak su i slike bile nejasne. Zauvijek se ugasilo svjetlo koje me je vodilo svih tih
godina. Svaki put kad bih zaronio duboko u misli, netko bi me udario ili potegnuo
za kosu.
Po�to bi me tukli, uvijek bi dolazili s pomastima. Bri�ljivo su njegovali moju
izranjavanu ko�u. Kada me je jednom neki �ovjek udario po obrazu, drugi je viknuo i
uhvatio ga za uzdignutu ruku prije no �to je ovaj stigao spustiti drugi udarac.
Odbijao sam hranu i pi�e. Nisu me mogli natjerati da ih uzmem. Nisam mogao.
Nisam odlu�io gladovati. Jednostavno nisam mogao u�initi bilo �to da bih se odr�ao
na �ivotu. Znao sam da idem ku�i. Idem ku�i. Umrijet �u i po�i ku�i. To �e biti
strahovit i bolan prelazak. Da sam bio sam, plakao bih. Ali, nikada nisam bio sam.
Morao bih umrijeti pred tim ljudima. Odavno nisam vidio pravu Sun�evu svjetlost.
�ak su i svjetiljke vrije�ale moje o�i jer sam toliko dugo bio u potpunomu mraku.
Ali ljudi su uvijek bili tu.
Svjetlost bi se poja�ala. Sjedili su u krugu oko mene mra�nih li��a i brzih
�aka nalik �apama koje su mi odmicale kosu s lica ili me protresle uhvativ�i me za
rame. Okrenuo sam lice prema zidu.
Zvuk mi je pravio dru�tvo. Ovo je trebao biti kraj mojeg �ivota. Zvuk je
dolazio izvana, od vode. Mogao sam ga �uti kroza zid. Znao sam kada bi pro�ao brod,
a mogao sam �uti i kako pucaju drveni stupovi; polo�io bih glavu na kamen i osje�ao
kako se ku�a leluja na vodi kao da nismo pokraj nje, ve� u njoj, �to smo, dakako, i
bili.
Jednom sam sanjao dom, ali se ne sje�am kakav je bio. Probudio sam se, plakao
sam i tada �uo bujicu pozdrava od sjena, ulaguju�ih, sentimentalnih glasova.
Mislio sam da �elim biti sam. Ali nisam. Kada su me danima i no�ima dr�ali
zaklju�anoga u mra�noj sobi bez kruha i vode, po�eo sam vri�tati i udarati o
zidove. Nitko nije do�ao.
Nakon nekog vremena, skliznuo sam u mrtvilo. Vrata su se otvorila uz nasilan
udarac. Sjeo sam pokriv�i o�i. Svjetiljka mi je stra�no smetala. Srce mi je lupalo.
Ali, do mene je dopro nje�an, omamljuju�i miris, mje�avina drveta koje gori u
snje�noj zimi, zdrobljena cvije�a i opora ulja.
Dotaknulo me je ne�to tvrdo, ne�to na�injeno od drveta ili mjedi, samo �to se
to kretalo kao da je �ivo. Barem sam otvorio o�i i vidio da me je dr�ao �ovjek i da
su te neljudske stvari, ono �to sam osje�ao kao kamen ili mjed, bili njegovi bijeli
prsti, a on je gledao u mene svojim prodornim, nje�nim plavim o�ima.
 ��Amadeo, rekao je.
Bio je odjeven u crveni bar�un i veli�anstveno visok. Njegova je plava kosa
bila razdijeljena po sredini na sveta�ki na�in i po�e�ljana, bogato je padala na
njegova ramena gdje se, na ogrta�u, razlijevala u rasko�ne uvojke. Njegovo je �elo
bilo glatko bez ijedne bore, a visoko postavljene ravne, zlatne obrve, dovoljno su
bile tamne da bi njegovu licu dale odlu�an izraz. Njegove su se trepavice izvijale
poput zlatnih niti iz njegovih vje�a. Kada se nasmije�io, njegove su se usne
iznenada zarumenjele blijedom, ali jasnom bojom koja je njihov pun, fin oblik
�inila vidljivijime.
Poznavao sam ga. Razgovarao sam s njim. Takva �uda nisam mogao vidjeti ni s kim
drugim.
Blago se smije�io. Njegova gornja usna i brada bile su bri�ljivo izbrijane. Na
njemu nisam mogao vidjeti ni najmanju dlaku, a njegov je nos bio uzak i nje�an, pa
ipak dovoljno velik da bi bio u skladnom odnosu s ostalim magnetskim svojstvima
njegova lica.
��Ne Krist, dijete, rekao je. � Ve� onaj koji dolazi s vlastitim spasenjem.
Do�i k meni. � Ja umirem, Gospodaru. � Kojim sam jezikom govorio? Ni sada ne bih
mogao re�i koji je to jezik bio. Ali, on me je razumio.
��Ne, maleni, ne umire�. Sada dolazi� u moje okrilje i mo�da, ako su zvijezde
uz nas, ako budu milostive prema nama, ti nikada ne�e� umrijeti. � Ali ti jesi
Krist. Poznajem te! � Odmahnuo je glavom i na sasvim ljudski na�in spustio pogled i
nasmije�io se. Njegove su se pune usne razdvojile i vidio sam bijele, ljudske zube.
Svoje je ruke stavio ispod mojih, podignuo me i poljubio u vrat, a drhtaji su me
paralizirali. Zatvorio sam o�i, osjetio njegove prste i �uo kako mi govori u uho: �
Spavaj dok te ne odvedem ku�i. � Kad sam se probudio, bili smo u velikoj kupaonici.
Nijedan Venecijanac nikada nije imao takvu kupaonicu, to mogu re�i sada, nakon
svega �to sam poslije pro�ao, ali �to sam znao o obi�ajima ovog mjesta? To je
zaista bila pala�a; pala�e sam ve� vidio.
Izvukao sam se iz bar�una u kojemu sam umotan le�ao � njegovu crvenom ogrta�u,
ako se ne varam � i s desne strane ugledao veliki krevet sakriven zastorima, a iza
njega dubok ovalni bazen, odnosno kadu. Voda se u bazen slijevala iz �koljke koju
su dr�ali an�eli, sa �iroke povr�ine uzdizala se para, a u toj je pari stajao moj
Gospodar. Njegova bijela prsa bila su otkrivena, bradavice blago ru�i�aste, a
njegova je kosa, odmaknuta s glatkog �ela, djelovala jo� gu��e i jo� ljep�e,
svjetlije nego prije. Mahnuo mi je.
Pla�io sam se vode. Kleknuo sam na rub i stavio ruku unutra. Zapanjuju�om
brzinom i spretno��u posegnuo je za mnom i povukao me u topli bazen, guraju�i me
sve dok voda nije prekrila moja ramena, a tada mi je i glavu pogurnuo unatrag.
Ponovno sam ga pogledao. Svijetloplavi strop iza njega bio je prekriven
iznena�uju�e �ivahnim an�elima ogromnih krila od bijelog perja. Nikada nisam vidio
tako sjajne i kovr�ave an�ele koji su poskakivali i razmetali se neobuzdano i
nesputano ljudskom ljepotom mi�i�avih udova, lepr�ave odje�e i uvojaka koji su se
vijorili. Bilo je to pomalo nalik na mahnitost, te sna�ne i prpo�ne pojave, ta
razuzdanost nebeske igre iznad mene prema kojoj se uzdizala para nestaju�i u
zlatnom svjetlu.
Pogledao sam svojega Gospodara. Njegovo je lice bilo tik preda mnom. Poljubi me
jo� jednom, da, u�ini to, taj drhtaj, poljubac... Ali, on je bio od iste vrste kao
i ta naslikana bi�a, jedan od njih, a ovo je bila neka vrsta bezbo�nog Raja,
pogansko mjesto Ratni�kih bogova gdje je sve vino, vo�e i putenost. Stigao sam na
pogre�no mjesto.
Zabacio je glavu. Otvorio je put zvonkom smijehu. Ponovno je podignuo �aku vode
i prolio je po mojim prsima. Otvorio je usta i na�as sam ugledao bljesak ne�ega
vrlo pogre�noga i opasnoga, zube kakve imaju vukovi. Ali, oni su nestali i samo su
njegove usne sisale moj vrat, a zatim i moje rame. Samo su njegove usne sisale moju
bradavicu jer sam je prekasno poku�ao pokriti.
Uzdisao sam zbog svega toga. Potonuo sam prema njemu u toplu vodu, a njegove su
se usne spustile niz moja prsa na trbuh. Nje�no je sisao ko�u kao da iz nje �eli
isisati sol i toplinu, a �ak me je i njegovo �elo, opiru�i se o moje rame,
ispunjavalo ushi�uju�im osje�ajima. Zagrlio sam ga i kada je prona�ao sam grijeh,
osjetio sam kako eksplodira kao da je strijela ispaljena iz njega, kao da je
samostrjel; bilo je ugodno, ta strijela, ta navala, i ja sam zaje�ao.
Pustio me je da neko vrijeme le�im uz njega. Polako me je kupao. Dr�ao je meku,
izgu�vanu krpu kojom je brisao moje lice. Zaronio me je unatrag da bi mi oprao
kosu.
A tada, kada je zaklju�io da smo se dovoljno odmarali, ponovno smo po�eli s
poljupcima.
Prije zore probudio sam se na njegovu jastuku. Sjeo sam i ugledao ga kako
odijeva svoj veliki ogrta� i pokriva glavu. Soba je opet bila puna dje�aka, ali to
nisu bili �alosni, iscrpljeni voditelji bordela. Ti su dje�aci bili nao�iti, dobro
uhranjeni, nasmije�eni i dobro�udni okupljaju�i se oko kreveta.
Nosili su tunike svijetlih, blistavih boja, bri�ljivo nabrane tkanine i �vrsto
stegnutih pojaseva koji su im davali djevoja�ku ljupkost. Svi su imali duge, bujne
kose.
Moj me je Gospodar pogledao i jezikom koji sam poznavao, koji sam savr�eno
poznavao, rekao da sam ja njegovo jedino dijete i da �e sljede�e no�i ponovno do�i
do onog trenutka kada �u ve� spoznati novi svijet.
��Novi svijet! � povikao sam. � Ne, ne ostavljaj me, Gospodaru. Ne �elim cijeli
svijet. �elim tebe! � Amadeo, rekao je povjerljivo naginju�i se nad krevet, kosa mu
je sada bila suha i lijepo po�e�ljana, a ruke omek�ane puderom. � Ima� me zauvijek.
Dopusti dje�acima da te nahrane i odjenu. Ti sada pripada� meni, Mariusu Romanusu.
� Okrenuo se prema njima i izdao zapovijedi milozvu�nim, pjevnim jezikom.
Prema njihovim sretnim licima pomislili biste da im je dao slatki�e i zlato.
��Amadeo, Amadeo, pjevali su dok su se okupljali oko mene. Dr�ali su me da ne
bih po�ao za njim. Sa mnom su govorili gr�ki, brzo i lako, a gr�ki za mene nije bio
tako jednostavan. Ali, razumio sam.
Do�i s nama, ti si jedan od nas, bit �emo dobri prema tebi, bit �emo osobito
dobri prema tebi. U�urbano su me odjenuli u staru odje�u prepiru�i se me�usobno oko
moje tunike, je li dovoljno dobra, i onih izblijedjelih �arapa, pa, bilo je to samo
privremeno! Obuj papu�e; evo, ogrta� koji je Riccardu bio premalen. Sve je to
izgledalo poput kraljevske odje�e.
��Mi te volimo, rekao je Albinus, zamjenik glavnoga tamnokosog Riccarda i
njegov dramati�an kontrast zbog svoje plave kose i svijetloplavih o�iju. Ostale
dje�ake nisam mogao sasvim dobro razabrati, ali njih dvojicu bilo je lako gledati.
��Da, mi te volimo, rekao je Riccardo odmi�u�i svoju crnu kosu i namiguju�i mi,
njegova je ko�a, u usporedbi s ko�om ostalih, bila tako glatka i tamna. Njegove su
o�i bile intenzivno crne. Uhvatio me je za ruku, a ja sam ugledao njegove tanke
prste. Ovdje su svi imali tanke prste, nje�ne prste. Imali su prste poput mojih,
koji su bili neuobi�ajeni me�u mojom bra�om. Ali na to nisam mogao misliti.
Pojavila mi se strahovita pomisao da sam ja, blijedog lika, onaj koji je
izazvao cijelu nevolju, nje�nih prstiju, bio duhom prenesen u dobru zemlju kamo
pripadam. Ali, to je bilo previ�e fantasti�no da bih u to povjerovao. Boljela me je
glava. Ugledao sam be�umne bljeskove zdepastih konjanika koji su me ugrabili,
smrdljiva potpalublja broda kojim sam dovezen u Konstantlnopolis, bljeskove
ispijenih, u�urbanih ljudi koji su tamo tr�karali oko mene.
Dragi Bo�e, za�to bi me itko volio? Zbog �ega? Mariuse Romanuse, za�to me ti
voli�?
Gospodar se smje�kao ma�u�i s vrata. Na glavi je imao kapulja�u, grimizan okvir
njegovih finih jagodi�nih kostiju i uvijenih usana.
O�i su mi se ispunile suzama. Bijela maglica kru�ila je oko njega dok su se
vrata za njim zatvarala. � No� je odmicala. Ali svije�e su i dalje gorjele.
U�li smo u veliku sobu i vidio sam da je puna slikarskih boja, lon�i�a s bojom
i kistova koji su stajali u glinenoj posudi spremni za uporabu. Veliki bijeli
kvadrati platna � slikarskog platna � �ekali su da budu oslikani.
Ti dje�aci nisu pripravljali boje od �umanjka jajeta, kako se to tada �inilo.
Fino mljeveni pigment jarkih boja mije�ali su izravno s uljima boje jantara. U tim
malenim lon�i�ima �ekale su me veli�anstvene, sjajne boje. Uzeo sam kist koji su mi
pru�ili. Pogledao sam u razapeto bijelo platno na kojem sam trebao slikati.
��Nije djelo ljudskih ruku, rekao sam. Ali, �to su zna�ile te rije�i? Podignuo
sam kist i po�eo ga slikati, toga plavokosog �ovjeka koji me je spasio iz tame i
prljav�tine. Pru�io sam ruku u kojoj sam dr�ao kist, uma�u�i njegove dla�ice u
lon�i�e sa �u�kastom, ru�i�astom i bijelom bojom i nanosio boju na za�u�uju�e
otporno platno. Ali, nisam mogao naslikati sliku. Nikakva se slika nije pojavila!
��Nije djelo ljudskih ruku! � pro�aputao sam. Ispustio sam kist. Prekrio sam
lice rukama.
Tra�io sam gr�ke rije�i. Kada sam ih izgovorio, nekoliko je dje�aka kimnulo,
ali nisu shvatili njihovo zna�enje. Kako bih im mogao objasniti katastrofu?
Pogledao sam svoje prste. U �to se pretvorilo... Sva su sje�anja u tom �asu
sagorjela i iznenada sam ostao samo Amadeo.
��Ne mogu to u�initi. Zurio sam u platno, u tu zbrku boja. � Da je drvo, a ne
platno, mo�da bih tada to mogao u�initi. � �to bih to mogao u�initi? Nisu me
razumjeli.
On nije bio �ivu�i Gospod, moj Gospodar, plavokosi, plavokosi ledeno plavih
o�iju. Ali on je bio moj Gospod. A ja nisam mogao u�initi ono �to je trebalo
u�initi. Da bi me utje�ili i odvratili, dje�aci su dohvatili svoje kistove i u �asu
me zapanjili slikama koje su istjecale poput bujice iz njihovih hitrih poteza
kistovima.
Lice dje�aka, obrazi, usne, o�i, da, bujna crvenkasto zlatna kosa. Dobri Bo�e,
bio sam to ja... to nije bilo slikarsko platno, ve� zrcalo. Bio je to ovaj Amadeo,
Riccardo Je usko�io kako bi profinio izraz, produbio o�i i na�inio �aroliju nad
Jezikom pa se �inilo kao da govorim. Kakva je to divlja �arolija u�inila da se
niotkuda pojavi dje�ak, sasvim prirodan, iz uobi�ajenoga kuta, zamr�enih obrva i
nepodrezanih pramenova iznad uha?
Taj �ivotni, neusiljeni, ljudski lik djelovao je istodobno i bogohulno i
prelijepo.
Riccardo je izgovarao gr�ka slova dok ih je pisao. Tada je bacio kist. Uzviknuo
je: ��Na� je Gospodar na umu imao sasvim druga�iju sliku. � Naglo je ��epao crte�e.
Vukli su me kroz ku�u, nazivali su je palazzo, sa zanosom me podu�avali
rije�ima.
Sve je bilo ispunjeno takvim slikama � zidovi, stropovi, plo�e i platna
naslagana jedno na drugo � hrpa slika prepunih ru�evina, slomljenih stupova,
divljeg zelenila, udaljenih planina i beskrajnom bujicom zaposlenih ljudi rumenih
lica, bujne kose i prekrasne odje�e uvijek izgu�vane kako vijori na vjetru.
Bilo je to poput velikih pladnjeva vo�a i mesa koje su iznijeli pred mene.
Pomahnitali nered, obilje radi obilja samoga, obilna poplava boja i oblika. Bilo je
to poput vina, previ�e slatko i previ�e lako.
Bilo je to poput grada ispod nas kada su otvorili prozore, a ja sam opazio
malene crne �amce � gondole, �ak i tada � u sjajnoj Sun�evoj svjetlosti koja je
prodirala kroz zelenkastu vodu, kada sam ugledao ljude u njihovim rasko�nim
grimiznim ili zlatnim ogrta�ima kako �ure niz dokove.
Nagurali smo se u na�e gondole, nekoliko nas, i odjednom smo, u ugodnoj ti�ini,
putovali me�u pro�eljima ku�a, a svaka je velika ku�a bila veli�anstvena poput
katedrale sa svojim uskim, �iljatim lukovima, prozorima u obliku lotosa i oplatom
od sjajna bijela kamena.
�ak su i starija, jadnija obitavali�ta, neznatno ukra�ena, ali ipak iznimne
veli�ine, bila o�bukana u bojama, ru�i�astom toliko dubokom da se doimalo kao da
dolazi od zgnje�enih latica, zelenom tako bogatom da je djelovala kao da je
izmije�ana od same tamne vode.
Stigli smo na Trg svetog Marka, me�u duga�ke, izvanredno pravilne lukove s obje
strane.
Dok sam zurio u stotine ljudi koji su vrvjeli ispred udaljenih zlatnih kupola
crkve, trg se doimao poput rajskog okupljali�ta.
Zlatne kupole. Zlatne kupole.
Neko� sam �uo staru pri�u o zlatnim kupolama, a vidio sam ih i na mra�nim
slikama, nisam li? Svete kupole, izgubljene kupole, kupole u plamenu, oskrnavljena
crkva kao �to sam 1 Ja bio oskrnavljen. Ah, ru�evine, ru�evine su nestale,
opusto�ene iznenadnom provalom svuda oko mene, svega �to je bilo �ivo i cijelo!
Kako je sve ovo ro�eno iz hladnog pepela? Kako sam to umro me�u snijegom i
zadimljenim vatrama i uzdigao se ovdje, pod ovim miluju�im suncem?
Njegova topla, ugodna svjetlost kupala je prosjake i trgovce; sjalo je na
kraljevi�e koji su prolazili i pa�eve koji su za njima nosili repove njihovih
ukra�enih ogrta�a, na prodava�e koji su rasprostrli svoje knjige ispod grimiznih
baldahina i svira�e lutnje koji su se otimali za nov�i�e.
Roba sa svih strana bezbo�nog svijeta bila je izlo�ena u prodavaonicama i na
tr�nicama � staklene posude kakve jo� nisam vidio, uklju�uju�i i pehare svih
mogu�ih boja, a da ne spominjem male staklene figurice �ivotinja i ljudskih bi�a te
ostale glatke sjajne sitnice. Bilo je tu �udesno sjajnih i lijepo oblikovanih
kuglica za krunice, prekrasne �ipke veli�anstvenih i ljupkih uzoraka uklju�uju�i i
snje�no bijele slike stvarnih crkvenih tornjeva te malih ku�ica s vratima i
prozorima; prelijepih perjanica ptica kojima ne znam ni ime; brojnih drugih
egzoti�nih vrsta koje su mahale krilima i kri�ale u pozla�enim krletkama; i
najskupocjeniji, prelijepo izra�eni raznobojni tepisi koji su me previ�e podsje�ali
na mo�ne Turke i njihov glavni grad iz kojega sam do�ao. Pa ipak, tko bi mogao
odoljeti takvim tepisima? Budu�i da im je zakonom bilo zabranjeno do�aravati
ljudska bi�a, Muslimani su do�aravali cvije�e, arabeske, labirintske ukrase i
sli�ne uzorke jakih boja precizno��u koja izaziva strahopo�tovanje. Bilo je tu ulja
za svjetiljke, tankih vo�tanica, svije�a, mirisa i velik izbor blistavih dragulja
neopisive ljepote kao i najfiniji radovi zlatara, posu�e i ukrasni predmeti novi
ili starijeg datuma. Bilo je prodavaonica u kojima su se prodavali isklju�ivo
za�ini. Bilo je prodavaonica u kojima su prodavali lijekove. Bili su tu bron�ani
kipovi, lavlje glave, svjetiljke i oru�je. Bilo je i trgovaca svilom s Istoka,
najfinije ispredenim vunenim tkaninama obojenima �udesnim bojama, zatim pamukom,
lanom i prelijepim primjercima veza te gomila vrpci.
Ovda�nji mu�karci i �ene doimali su se osobito bogatima, slaste�i se neobvezno
svje�im mesnim pitama u zalogajnicama, piju�i bistro crveno vino i jedu�i kola�e
bogate kremom.
Bilo je tu i trgovaca knjigama koji su nudili nove, tiskane knjige o kojima su
mi drugi pripravnici govorili sa �arom, obja�njavaju�i �udan izum tiskarskog valjka
koji je tek odnedavno omogu�io ljudima sa svih strana da si priu�te knjige ne samo
sa slovima i rije�ima ve� i sa slikama.
U Veneciji je ve� djelovalo nekoliko malih tiskara i izdava�kih ku�a u kojima
su tiskarski valjci neprestano radili proizvode�i knjige na gr�kom kao i na
latinskom te pu�kom jeziku � milozvu�nom, pjevnom jeziku � kojime su pripravnici
govorili me�u sobom. Dopustili su mi da zastanem i zasitim svoje o�i svim tim
�udima, tim strojevima koji su proizvodili stranice knjiga.
Ali, oni su imali svoje zadatke, Riccardo i ostali � trebali su prikupiti
otiske i bakroreze njema�kih slikara za na�ega Gospodara, slike na�injene novim
tiskarskim valjcima, stara, za�udna djela Memlinga, Van Eycka ili Hieronymusa
Boscha. Na� je Gospodar uvijek bio u potrazi za njima. Takve su slike jugu donosile
sjever. Na� je Gospodar bio pobornik takvih za�udnih djela. Na� je Gospodar bio
zadovoljan �to je u na�em gradu bilo vi�e od stotinu tiskara jer je mogao baciti
grube, neto�ne kopije Livija i Vergilija i dobiti ispravljene, otisnute tekstove.
Oh, bila je to gomila podataka.
Ni�ta manje va�no od knji�evnosti i slikarstva univerzuma bilo je pitanje moje
odje�e. Trebali smo kroja�e nagovoriti da prekinu sa svime i da me primjereno
odjenu prema crte�ima koje je Gospodar na�inio kredom.
Rukom pisano kreditno pismo trebalo je odnijeti u banku. Trebao sam imati
novca. Svi su trebali imati novca. Nikada prije nisam dodirnuo ne�to poput novca.
Novac je bio lijep � firentinski zlatnici i srebrnjaci, njema�ki dukati, �e�ki
nov�i�i, raznovrsni stari nov�i�i iskovani za vladara Venecije, koji su nazivani
du�devima, neobi�ni nov�i�i iz drevnoga Konstantinopolisa. Dobio sam vlastitu
vre�icu zveckava novca. Te smo �nov�anike� privezali za na�e pojaseve.
Jedan od dje�aka kupio mi je malo �udo jer sam netremice zurio u njega. Bio je
to sat na navijanje. Nisam mogao pojmiti kako radi ta mala kuckaju�a naprava sva
opto�ena draguljima, a ni sve ruke uperene nebu ne bi mi to objasnile. Na posljetku
sam, u �oku, shvatio: ispod tog filigrana i boje, �udnog stakla i draguljima
opto�enog okvira nalazio se si�u�ni satni mehanizam!
 Obuhvatio sam ga rukom i osjetio vrtoglavicu. Dotad nisam znao da satovi mogu
bili bilo �to drugo osim velikih lomljivih stvari na crkvenim tornjevima ili
zidovima.
��Ja sada nosim vrijeme, pro�aptao sam na gr�kome gledaju�i svoje prijatelje.
��Amadeo, � rekao je Riccardo, � mjeri vrijeme za mene. � �elio sam re�i da ovo
za�udno otkri�e zna�i ne�to, ne�to osobno. Bila je to za mene poruka iz nekoga
drugoga, prebrzo i opasno zaboravljenog svijeta. Vrijeme vi�e nije bilo vrijeme i
nikada ne�e biti. Dan nije bio dan niti je no� bila no�. Nisam to mogao izraziti,
niti na gr�kom, niti na bilo kojem jeziku, �ak ni u svojim grozni�avim mislima.
Obrisao sam znoj s �ela. �mirkao sam prema sjajnomu talijanskom suncu. Spazio sam
ptice koje su u velikim jatima letjele nebom, poput si�u�nih poteza perom koje je
netko na�inio tako da jednako ma�u krilima. Mislim da sam nepromi�ljeno pro�aptao:
� Mi smo na svijetu. � Mi smo u njegovu sredi�tu, u njegovu najboljem gradu! �
povikao je Riccardo, pozivaju�i me da se pridru�im gomili. � Razgledat �emo ga
prije no �to budemo zatvoreni u kroja�nici, to je prokleto sigurno. � Ali, prije
svega, bilo je vrijeme za slasti�arnicu, za �udo �okolade sa �e�erom, za guste
teku�e poslastice neopisivih, �arkocrvenih i �utih slatki�a.
Jedan od dje�aka pokazao mi je svoju malenu knji�icu s najstra�nijim slikama
mu�karaca i �ena zagrljenih u bludnom �inu. Bile su to Boccacciove pri�e. Riccardo
je rekao da �e mi ih pro�itati, da je to zapravo odli�na knjiga iz koje mogu
nau�iti talijanski. I da �e me upoznati i s Danteom.
Boccaccio i Dante bili su Firentinci, rekao je jedan od dje�aka, ali, sve u
svemu, njih dvojica i nisu bila tako lo�a.
Rekli su mi da na� Gospodar voli sve vrste knjiga, ne mo�e� pogrije�iti ako na
njih potro�i� svoj novac, to mu je uvijek bilo drago. Shvatio sam da �e me u�itelji
koji su dolazili u ku�u izludjeti sa svojim lekcijama. Bila su to studia
humanitatis koje svi moramo nau�iti, a uklju�ivala su povijest, gramatiku,
govorni�tvo, filozofiju i drevne mislioce... toliko zadivljuju�ih rije�i koje su mi
otkrile svoje zna�enje samo �estim ponavljanjem i pokazivanjem u vremenu koje �e
uslijediti.
Za na�ega Gospodara ne mo�emo izgledati previ�e dobro, to je bila jo� jedna
lekcija koju sam morao nau�iti. Kupili su mi zlatne i srebrne lan�i�e, ogrlice s
medaljonima i druge sitnice te mi ih objesili oko vrata. Trebao sam prstenje,
prstenje s draguljima. Za njih smo se morali �estoko cjenkati sa zlatarima, a iz
zlatarnice sam iza�ao nose�i pravi smaragd iz Novog svijeta i dva prstena s
rubinima i urezanim srebrnim natpisima koje nisam znao pro�itati.
Nisam mogao skinuti pogled sa svoje ruke s prstenom. Do ovoga no�nog �asa mojeg
�ivota, nakon pet stotina godina, jo� sam slab na prstene opto�ene draguljima. Samo
tijekom onih stolje�a u Parizu kada sam bio grje�nik, jedan od Sotonine bosonoge
Djece No�i, samo sam se tijekom toga dugog sna odrekao svojeg prstenja. Ali uskoro
�emo do�i i do te no�ne more.
Za sada, bila je to Venecija, ja sam bio Mariusovo dijete i bio sam prpo�an
poput ostale njegove djece na na�in koji �e se ponavljati u godinama koje dolaze.
Po�imo kroja�u.
Mjerili su me, bockali i odijevali, dje�aci su mi pri�ali pri�e o svim onim
bogatim gra�anima Venecije koji su dolazili na�em Gospodaru tra�e�i barem najmanji
djeli� njegova djela. A �to se na�ega Gospodara ti�e, on Je, tvrde�i da je previ�e
bezvrijedan, tek povremeno prodao koji portret �ene ili mu�karca koji mu je zapeo
za oko. Ti su portreti gotovo uvijek pretvarali osobu u mitolo�ki lik � bogove,
boginje, an�ele, svece. Iz njihovih su usta izlazila imena koja su mi poznata i
imena za koja nikada nisam �uo. �inilo se da su tu odjeci svih svetih stvari bili
poplavljeni novom plimom.
Sje�anje bi me prodrmalo samo da bi me oslobodilo. Sveci i bogovi, je li to
jedno te isto? Ne postoji li neko pravilo kojemu moram ostati vjeran i koje, na
neki na�in, odre�uje da su to tek podmukle la�i? Nisam to mogao jasno pojmiti, a
posvuda oko mene bilo je toliko sre�e, da, sre�e. �inilo se nemogu�im da ta obi�na
mala, blistava lica mogu prikrivati pokvarenost. Nisam u to vjerovao. Pa ipak,
svako mi je zadovoljstvo bilo sumnjivo. Bio sam zapanjen kada mu se ne bih mogao
predati i obuzet kada bih se predao, a kako su dani odmicali, predavao sam se sa
sve ve�om lako�om.
Taj dan inicijacije bio je jedan od stotinu, ne, tisu�u koji �e uslijediti, i
nisam svjestan kada sam po�eo to�no razumijevati �to moji dru�benici govore. To je
vrijeme, me�utim, do�lo, i to prili�no brzo. Ne sje�am se da sam predugo bio
naivan.
Taj prvi izlet bio je �aroban. Visoko gore, nebo je bilo savr�ene, kobaltno
plave boje, a povjetarac s mora bio je svje�, vla�an i osvje�avaju�i.
Iznad nas skupili su se oblaci tjerani vjetrom, koje sam vidio veli�anstveno
prikazanima na slikama u pala�i, i tako sam prvi put pomislio da slikarstvo mojega
Gospodara nije bilo la�no.
Zaista, kada smo uz posebno dopu�tenje, u�li u Du�devu kapelicu Svetog Marka,
zaslijepila me je njezina veli�ajnost � njezini zidovi od sjajnoga zlatnog mozaika.
Ali, jo� je jedan sna�an �ok uslijedio po�to sam se doslovce osjetio pokopanim u
tom svjetlu i rasko�i. Bili su to uko�eni, mra�ni likovi, likovi svetaca koje sam
poznavao.
Oni za mene nisu bili tajna, stanovnici tih poplo�anih zidova, bademastih
o�iju, uko�eni u svojim bri�ljivo nabranim haljama, ruku nepogre�ivo sklopljenih u
molitvi. Bile su mi poznate njihove aureole, poznavao sam te si�u�ne otvore u zlatu
zbog kojih je sjaj bio jo� �arobniji. Poznavao sam presudu tih bradatih patrijarha
koji su me mirno promatrali kad sam zastao, uko�io se, nesposoban da nastavim
dalje.
Sru�io sam se na kameni pod. Bilo mi je mu�no.
Morali su me odnijeti iz crkve. Buka trga uzdizala se oko mene kao da silazim u
neki stra�an kraj. Htio sam re�i svojim prijateljima da je to bilo neizbje�no, da
nisu krivi za to.
Dje�aci su se uzrujali. Nisam im mogao objasniti. Zapanjen, znojan i mlitavo
le�e�i u podno�ju stupa pomno sam slu�ao dok su mi na gr�kome obja�njavali da je ta
crkva tek dio svega �to sam vidio. Zbog �ega me je toliko prepla�ila? Da, bila je
stara, da, bila je bizantska kao i mnogo toga u Veneciji. � Na�i brodovi ve�
stolje�ima trguju s bizantskima. Mi smo pomorska sila. � Poku�avao sam to shvatiti.
Ono �to mi je u mojoj boli postalo jasno bilo je da mi to mjesto nije bilo
posebno su�eno. Iz njega sam jednako lako odveden kao �to sam bio i doveden.
Dje�aci ugodnih glasova i nje�nih ruku, koji su me okru�ivali i nudili mi
rashla�eno vino i vo�e da bih se oporavio, oni to mjesto nisu smatrali neopisivo
stra�nime.
Okrenuv�i se nalijevo, ugledao sam dokove, luku. Potr�ao sam prema njoj
potaknut pogledom na drvene brodove. Plutali su usidreni u �etiri ili pet redova, a
iza njih se doga�alo najve�e �udo: velike galije od �vrstog drva, jedra kojih su
skupljala povjetarac, njihova skladna vesla koja su rezala vodu dok su odmicale
prema pu�ini.
Brodovi su uplovljavali i isplovljavali, ogromni drveni jedrenjaci, opasno
blizu jedan drugomu klizili su u usta Venecije i iz njih, dok su drugi, jednako
skladni i nevjerojatni, usidreni izbacivali obilje blaga.
Posrtao sam dok su me moji dru�benici vodili prema Arsenalu i tje�ili me
pogledom na brodove koje su izgradili obi�ni ljudi. U danima koji �e do�i, satima
�u se zadr�avati kod Arsenala promatraju�i izvanredno osmi�ljen postupak kojime su
ljudske ruke stvarale te veli�anstvene jedrenjake koji su, prema mojoj procjeni,
trebali odmah potonuti.
Povremeno bih, u bljeskovima, ugledao prizore ledenih rijeka, barki i �amaca,
obi�nih ljudi koji vonjaju na �ivotinjsku mast i oporu ko�u. Ali, blijedila su i ta
posljednja, nesuvisla sje�anja na zimski svijet iz kojega dolazim.
Da ovo nije bila Venecija, mo�da bi to bila sasvim druga�ija pri�a.
Tijekom svih mojih godina u Veneciji, nikada se nisam umorio od posjeta
Arsenalu, od promatranja kako se grade brodovi. S lako�om sam ulazio uz pomo�
nekoliko lijepih rije�i i nov�i�a, a u svakom �asu bilo mi je veliko zadovoljstvo
promatrati kako se te fantasti�ne strukture stvaraju od drvenih lukova, savijenog
drva i str�e�ih jarbola. Toga prvog dana projurili smo kroz tu radionicu �uda. Bilo
je dovoljno.
Da, bila je to, dakle, Venecija, to mjesto koje iz mojeg uma mora izbrisati,
barem na neko vrijeme, onu zgusnutu patnju nekoga prija�njeg postojanja, tu navalu
svih istina s kojima se nisam �elio suo�iti.
Da to nije bila Venecija, tu ne bi bio ni moj Gospodar.
Za manje od mjesec dana podrobno mi je ispri�ao �to mu svaki od gradova u
Italiji mo�e ponuditi, kako je volio promatrati Michelangela, velikoga kipara koji
je radio u Firenci, i kako je odlazio u Rim slu�ati najbolje u�itelje.
��Venecija posjeduje umjetnost staru tisu�u godina, rekao je dok je podizao
kist da bi oslikao veliko platno pred sobom. � Venecija je, sama po sebi,
umjetni�ko djelo, metropola nevjerojntnih doma�ih hramova izgra�enih jedan uz drugi
poput vo�tanih ko�nica koje njezini stanovnici, uz stalan dotok nektara, odr�avaju
poput marljivih p�elica. Pogledaj na�e pala�e, one su same po sebi vrijedne
pogleda. � Kako je vrijeme prolazilo, uputio me je u povijest Venecije, jednako kao
i sve ostale, zadr�avaju�i se na prirodi te Republike, koja je, unato� despotizmu
svojih odluka i strastvenom neprijateljstvu prema strancima, bila grad �jednakih�
ljudi. Firenca, Milano, Rim � ti su gradovi potpadali pod vlast malene skupine
mo�nika ili mo�nih obitelji i pojedinaca, a Venecija je, unato� svim svojim
nedostacima, ostala pod upravom svojih Senatora, mo�nih trgovaca i Vije�a
Desetorice.
Toga prvog dana, u meni je ro�ena vje�na ljubav prema Veneciji. Doimala se
jedinstveno li�enom strahota, poput toplog doma �ak i za svoje dobro odjevene i
mudre prosjake, poput ko�nice blagostanja i gorljive strasti jednako kao i
omamljuju�e rasko�i.
I nisam li u kroja�nici pretvoren u kraljevi�a, poput mojih novih prijatelja?
Pogledaj, nisam li vidio Riccardov ma�? Svi su oni bili plemi�i.
��Zaboravi sve �to se dogodilo, rekao je Riccardo. � Na� Gospodar je na�
Gospod, a mi smo njegovi kraljevi�i, mi smo njegov kraljevski dvor. Sada si bogat i
ni�ta te ne mo�e povrijediti. � Mi nismo tek pripravnici u uobi�ajenom smislu te
rije�i, rekao je Albinus. � Poslat �e nas na sveu�ili�te u Padovi. Vidjet �e�.
Podu�eni smo glazbi, plesu i lijepom pona�anju jednako kao i znanosti i
knji�evnosti. Imat �e� prigodu vidjeti dje�ake koji �e se vratiti da bi nas
posjetili, sve sama ugla�ena gospoda u punom smislu te rije�i. Pa, Giuliano je
imu�ni odvjetnik, a jedan drugi je lije�nik u Torcellu, obli�njemu oto�nom gradu. �
Ali, svi su imali vlastiti imetak kada su napu�tali Gospodara, objasnio je Albinus.
� Na� Gospodar, poput svih stanovnika Venecije, ne odobrava besposlenost. Otjerat
�e nas jednako kao i lijene plemi�e iz tu�ine koji ne rade ni�ta drugo ve� samo
ku�aju na� svijet kao da je ponu�eni obrok. � Nakon svr�etka te prve pustolovine
pod suncem, te dobrodo�lice u okrilje �kole mojega Gospodara i taj veli�anstveni
grad, po�e�ljali su me, uredili i odjenuli u boje koje bi on uvijek birao za mene,
nebesko plave �arape, taman, pono�no plav bar�un za kratku jaknu s pojasom i tuniku
svijetle nijanse azurno plave boje izvezene debelim zlatnim koncem, si�u�nim
francuskim ljiljanima. Mo�da i malo boje crvena vina na ukrasnim detaljima i krznu;
jer, kada morski povjetarci zimi postanu ja�i, u tom bi raju, kako Talijani to
ka�u, bilo hladno.
Predve�er sam se s ostalima �epirio na mramorom poplo�anu podu, ple�u�i neko
vrijeme uz lutnje na kojima su svirali mladi dje�aci pra�eni nje�nom glazbom
virginala, prvoga glazbenog instrumenta s tipkama koji sam ikada vidio.
Kada je i posljednja zraka sumraka prelijepo umrla u kanalu koji se mogao
vidjeti kroz lukove uskih, za�iljenih prozora pala�e, lutao sam uokolo hvataju�i
svoje nasumi�ne odraze u mnogim tamnim zrcalima koji su se od mramornog poda
uzdizali sve do stropova hodnika, salona, ni�a ili bilo koje druge lijepo
namje�tene sobe u kojoj bih se na�ao.
S Riccardom sam jednoglasno pjevao nove rije�i. Slavna dr�ava Venecija nazivala
se Serenissimom. Crni �amci u kanalima bili su gondole. Vjetrovi koji su uskoro
trebali do�i i sve nas izludjeti nosili su ime Sirocco. Najvi�i vladar ovoga
�arobnoga grada bio je du�d, knjiga o kojoj nam je u�itelj ve�eras govorio bila je
Ciceronova, glazbeni instrument koji je Riccardo podignuo i svirao svojim tankim
prstima bila je lutnja. Svod nad Gospodarevim kraljevskim krevetom bio je baldahin,
koji je svakih �etrnaest dana bio ukra�en novim zlatnim obrubom.
Bio sam ushi�en. Nisam imao samo ma�, ve� i bode�.
 Koliko povjerenje. Drugima sam djelovao poput janjeta, a i sam sebi sam se tako
doimao. Ali, jo� mi nikada nitko nije povjerio takvo bron�ano i �eli�no oru�je.
Sje�anje je ponovno odigralo svoj trik. Znao sam kako baciti drveno koplje, kako...
Jao, sve je to postalo obla�i� dima koji je lebdio oko mene i govorio mi da nisam
predodre�en za oru�je, ve� za ne�to drugo, ne�to veliko �to je zahtijevalo sve �to
sam mogao dati. Oru�je je za mene bilo zabranjeno.
Ali, vi�e ne. Vi�e ne, vi�e ne, vi�e ne. Smrt me je cijeloga progutala i ovdje
me izbacila. U pala�i svojega Gospodara, u salonu za�udno oslikanome prizorima
bitke, sa zemljovidima na stropu i s prozorima od debeloga lijevanog stakla,
izvukao sam svoj ma� uz veli�anstven zvonak zvuk i usmjerio ga prema budu�nosti.
Svojim sam bode�om, po�to sam pregledao smaragde i rubine na njegovu dr�ku, jednim
potezom rasjekao jabuku na dva dijela.
Ostali su mi se dje�aci smijali. Ali, bilo je to prijateljski, dobro�udno.
Uskoro je trebao do�i i Gospodar. Pogledao sam. Iz sobe u sobu, najmla�i me�u
nama su se u�urbano kretali podi�u�i tanke vo�tane svije�e prema bakljama i
svije�njacima. Stajao sam na vratima gledaju�i jo� jednoga, i jo� jednoga, i jo�
jednoga. Svjetlost je be�umno provalila u svaku od tih soba.
U sobu je u�ao visok �ovjek, vrlo mra�an i neugledan, s poderanom knjigom u
ruci. Njegova duga tanka kosa bila je crna kao i njegova skromna vunena odje�a.
Imao je male, vesele o�i, ali su njegove tanke usne bile bezbojne i djelovale su
ratoborno.
Svi su dje�ici uzdahnuli.
Visoki uski prozori bili su zatvoreni kako bi sprije�ili ulazak hladnijega
no�nog zraka.
U kanalima su ljudi pjevali upravljaju�i dugim, uskim gondolama, �inilo se kao
da njihovi glasovi odzvanjaju, razbijaju se o zidove, nje�no, iskri�avo i tada
zamiru.
Pojeo sam jabuku do zadnje, so�ne mrvice. Tog sam dana pojeo vi�e vo�a, mesa,
kruha, kola�a i slastica no �to �ovjek uop�e mo�e pojesti. Ja nisam bio �ovjek. Bio
sam gladan dje�ak.
U�itelj je zapucketao prstima i tada iz pojasa izvadio dugu �ibu te se udario
njome po nozi. � Zapo�nimo, rekao je dje�acima.
Podignuo sam pogled kada se Gospodar pojavio. Svi dje�aci, veliki i mali,
djetinjasti i mu�evni, potr�ali su mu u susret, zagrlili ga i uhvatili se za
njegove ruke kad je do�ao pregledati slike koje su naslikali toga dugog dana.
U�itelj je u ti�ini �ekao, ponizno se nakloniv�i Gospodaru.
Hodali smo galerijama, svi na okupu, a za nama je i�ao i u�itelj. Gospodar je
ispru�io ruke, a osjetiti dodir njegovih hladnih prstiju bila je povlastica,
povlastica je bila i uhvatiti rub njegovih dugih, vise�ih crvenih rukava.
��Do�i, Amadeo, do�i k nama. � �elio sam samo jedno, a to se ubrzo ostvarilo.
Poslao ih je natrag s �ovjekom koji je trebao �itati Cicerona. Gospodarove
�vrste ruke blistavih noktiju okrenule su me i usmjerile prema njegovim privatnim
odajama.
Bilo je to skrovito mjesto, oslikana drvena vrata odjednom zaklju�ana, goru�i,
mirisni �eravnici, mirisni dim koji se uzdizao iz mjedenih svjetiljaka. Na krevetu
su le�ali meki jastuci, cvjetni vrt oslikane i izvezene svile, cvjetni saten,
rasko�ne bar�unaste rese, brokat zamr�ena uzorka. Razmaknuo je grimizne zastore oko
kreveta. Svjetlost ih je u�inila prozirnima. Crveno i crveno i crveno. Rekao mi je
da je to njegova boja jednako kao �to je plava trebala biti moja.
Mamio me je univerzalnim jezikom, hrane�i me ma�tanjima: ��Tvoje su sme�e o�i
poput jantara kada ih dotakne vatra, �aptao je. � Oh, ali one su sjajne i tamne,
dva blistava zrcala u kojima se ogledam �ak i kada zadr�avaju svoje tajne, ta
mra�na predvorja rasko�ne du�e. � Bio sam previ�e izgubljen u njegovim hladnim,
plavim o�ima i glatkim, blistavim koraljima njegovih usana.
Legao je sa mnom, ljubio me, bri�ljivo i nje�no prolaze�i prstima kroz moju
kosu kako ne bi i��upao ni jedan njezin uvojak, poticao drhtaje u mojem tjemenu i
izme�u mojih nogu. Njegovi palci, �vrsti i hladni, milovali su moje obraze, moje
usne i moju �eljust kao da �ele o�ivjeti tijelo. Okre�u�i moju glavu desno i
lijevo, s tanko�utnom je po�udom utiskivao lagane poljupce sve do unutra�njosti
mojih usnih �koljaka. Bio sam premlad za vla�no zadovoljstvo.
Pitao sam se je li to vi�e od onoga �to �ene osje�aju. Pomislio sam da to ne
mo�e prestati. Bila je to agonija zanosa, biti uhva�en u njegove ruke, nesposoban
za bijeg, gr�iti se i izvijati i osje�ati tu ekstazu jo� jednom i jo� jednom i jo�
jednom.
Nakon toga, podu�avao me je rije�ima novog jezika, tvrde i hladne plo�e na podu
bile su Carrara mramor, zavjese su bile svilena pre�a, podu�io me imenima �riba, �
kornja�a� i �slonova� izvezenih na jastucima, rije�i za lava izvezenoga na te�komu
krevetnom pokriva�u.
Dok sam, zanesen, slu�ao va�ne i manje va�ne pojedinosti, govorio mi je o
podrijetlu bisera na�ivenih na moju tuniku i o tomu kako su nastali u morskim
kamenicama. Dje�aci su ronili u dubinu kako bi to dragocjeno, bijelo, okruglo blago
iznijeli na povr�inu nose�i ih u svojim ustima. Smaragdi su do�li iz rudnika u
utrobi zemlje. Ljudi su za njih ubijali. I dijamanti, ah, pogledaj te dijamante.
Skinuo je prsten sa svojeg prsta i nataknuo ga na moj prst, a njegovi su prsti
nje�no milovali moje dok se uvjeravao da mi dobro pristaje. Dijamanti su bijela
Bo�ja svjetlost, rekao je. Dijamanti su �isti.
Bog. �to Bog! �ok je pro�ao mojim tijelom. �inilo se kao da �e sve oko mene
nestati.
Gledao me je dok je govorio, a na trenutke bi mi se u�inilo da ga jasno �ujem
iako nije micao usnama niti ispustio glas.
Postajao sam sve uzrujaniji. Bog, ne daj da razmi�ljam o Bogu. Budi moj Bog.
��Daj mi svoje usne, daj mi svoje ruke, pro�aptao sam. Moja ga je �udnja
iznenadila i odu�evila.
Tiho se smijao dok mi je odgovarao brojnim mirisnim i nevinim poljupcima.
Njegov je topao dah nje�no preplavio moje prepone.
��Amadeo, Amadeo, Amadeo, govorio je.
���to zna�i to ime, Gospodaru? � upitao sam ga. � Zbog �ega me tako zove�? �
U�inilo mi se da sam u svojem glasu �uo svoju staru, pravu prirodu, ali mo�da je to
samo novoro�eni kraljevi�, pozla�en i umotan u skupocjene tkanine, izabrao taj
nje�an, pun po�tovanja, ali ipak odva�an glas.
��Voljen od Boga, odgovorio je.
Oh, nisam to mogao slu�ati. Bog, taj neizbje�ni Bog. Bio sam uznemiren,
uhvatila me je panika.
Uhvatio je moju ispru�enu ruku i savinuo mi prst kako bi pokazao na si�u�noga
krilatog dje�a�i�a do�aranoga blistavim perlicama na staromu �etvrtastom jastuku
koji je le�ao do nas. � Amadeo. � rekao je, � voljen od Boga ljubavi. � Prona�ao je
sat koji je kuckao u hrpi moje odje�e, odmah pokraj kreveta. Podignuo ga je i
smije�io se dok ga je promatrao. Nije vidio mnogo takvih stvar�ica. Sasvim �udno.
Takve su stvar�ice bile skupe i za kraljeve i kraljice.
��Imat �e� sve �to po�eli�, rekao je.
��Za�to? � Jo� je jednom odgovorio smijehom.
��Zbog ovih crvenkastih uvojaka, � rekao je miluju�i moju kosu, � zbog
najdubljih i najsuosje�ajnijih sme�ih o�iju. Zbog ko�e koja je poput svje�eg vrhnja
u rano jutro; zbog usana koje je nemogu�e raspoznati me�u laticama ru�a. � U sitne
no�ne sate pri�ao mi je pri�e o Erosu i Afroditi; uspavljivao me je sanjarskom
tugom Psihe koju je ljubio Eros i koji joj nikada nije dopustio da ga vidi na
danjem svjetlu.
Hodao sam uz njega prohladnim hodnicima, njegovi su prsti obuhvatili moja
ramena dok mi je pokazivao prelijepe kipove od bijelog mramora njegovih bogova i
boginja, svih ljubavnika � Daphne, �iji su ljupki udovi pretvoreni u lovorove grane
dok ju je bog Apolon o�ajni�ki tra�io; Leda, bespomo�na u zagrljaju mo�nog labuda.
Vodio je moju ruku preko mramornih oblina, precizno isklesanih i bri�ljivo
ula�tenih lica, napetih listova �enskih nogu, ledenih pukotina poluotvorenih usta.
A tada je moje prste prinio svojem licu. Zaista je nalikovao �ivome kipu,
isklesanome veli�anstvenije od bilo kojega drugoga kipa, a dok me je podizao svojim
sna�nim rukama, iz njega je izbijala velika toplina, toplina slatkog daha u
uzdasima i promrmljanim rije�ima.
Do kraja tjedna nisam se mogao sjetiti niti jedne rije�i svojega materinskog
jezika.
U oluji ponu�enih boja stajao sam na trgu i o�aran promatrao kako Veliko vije�e
Venecije prolazi Molom, kako se s oltara Svetog Marka pjeva sve�ana misa, kako
brodovi isplovljavaju na staklenim valovima Jadranskog mora, kako se uma�u kistovi
ne bi li skupili boje i izmije�ali ih u glinenim lon�i�ima � ru�i�astocrvenu,
grimizno crvenu, jarkocrvenu, boju tre�nje, plavu poput neba, tirkiznu,
svje�ezelenu, oker �utu, tamnosme�u, purpurnu, limunski �utu, sepiju, Caput Mortuum
ljubi�astu � o, prelijepa � i gusti lak nazvan Zmajevom krvlju.
U plesu i ma�evanju bio sam najbolji. Moj omiljeni partner bio je Riccardo, a
ubrzo sam shvatio da sam mu dorastao u svim vje�tinama nadma�uju�i �ak i Albinusa
koji je u�ivao takav ugled sve dok ja nisam do�ao, iako mi do sada nije pokazao da
je zlovoljan zbog toga.
Ti su mi dje�aci bili poput bra�e.
Poveli su me domu vitke i prelijepe kurtizane Bianke Solderini, podatne i
neusporedive zavodnice Botticellijevih valovitih uvojaka, bademastih sivih o�iju i
velikodu�na, dobro�udna duha. U njezinu sam domu bio dobrodo�ao kada god bih to
po�elio, me�u mla�im �enama i mu�karcima koji su tamo provodili sate �itaju�i
poeziju, razgovaraju�i o stranim ratovima koji su se �inili beskrajnima i
najnovijim slikarima te koji �e od njih dobiti kakvu narud�bu.
Bianca je imala visok, dje�ji glas koji je odgovarao njezinu djevoja�kom licu i
si�u�nu nosu. Njezine su usne bile poput ru�ina pupoljka. Ali, ona je bila pametna
i neukrotiva. Hladno je odbijala posesivne ljubavnike; vi�e je voljela da njezina
ku�a bude neprestano puna ljudi. Automatski je bio primljen svatko tko je bio
primjereno odjeven ili je nosio ma�. Gotovo nitko, osim onih koji su je htjeli
posjedovati, nije bio odbijen.
U Biankinu su domu �esti bili i posjetitelji iz Francuske i Njema�ke, ali svi
oni, i doma�i i stranci, bili su zainteresirani za na�ega gospodara, Mariusa,
tajanstvenog �ovjeka, i zbog toga nam je nare�eno da nikada ne odgovaramo na
besmislena pitanja o njemu i da se samo nasmijemo ako nas upitaju namjerava li se
o�eniti, ho�e li naslikati portret ovoga ili onoga, ho�e li biti kod ku�e tog i tog
dana kako bi ga posjetili.
Pokatkad bih kod Bianke zaspao na jastucima naslonja�a ili �ak na jednome od
kreveta slu�aju�i prigu�ene glasove plemi�a koji bi do�li k njoj, sanjare�i uz
glazbu koja je uvijek bila umiruju�a i uspavljuju�a.
S vremena na vrijeme pojavio bi se sam Gospodar do�av�i po Riccarda i mene,
izazivaju�i u svakoj prigodi manju senzaciju u predvorju ili glavnom salonu. Nikada
ne bi sjeo. Uvijek bi stajao, zaogrnut svojim ogrta�em s kapulja�om. Ipak, ljubazno
se smije�io na sve usrdne molbe i pozive, a pokatkad bi ponudio maleni Biankin
portret koji je na�inio. I sada vidim te brojne malene portrete koje joj je
godinama darivao, svaki opto�en draguljima.
��Tako si vjerno uhvatio moj lik iz sje�anja, rekla je dok mu se pribli�avala
da ga poljubi. Primijetio sam kako ju je dr�ao na udaljenosti od svojih hladnih,
�vrstih prsa i lica,, utiskuju�i poljupce na njezine obraze koji su prenosili
�aroliju nje�nosti i ugode koju bi uni�tio njegov stvarni dodir.
Satima bih �itao uz pomo� svojeg u�itelja Leonarda Padovanskoga, na�i su
glasovi bili savr�eno uskla�eni dok sam hvatao smisao latinskog jezika, zatim
talijanskoga, pa opet gr�koga. Aristotela sam volio jednako kao i Platona,
Plutarha, Livija ili Vergilija. No, zapravo, nisam previ�e razumio niti jednoga od
njih. �inio sam ono �to je Gospodar zapovjedio, pu�taju�i da se znanje nakuplja u
mojem umu.
Ja nisam vidio smisao u beskona�nim razgovorima o tomu od �ega smo stvoreni,
kao Aristotel. �ivotopisi drevnih ljudi koje je Plutarh pripovijedao s toliko duha
bili su iznimne pri�e. Ja sam, me�utim, �elio poznavati ljude dana�njice. Vi�e sam
volio drijemati u Blankinu naslonja�u nego raspravljati o vrlinama ovog ili onog
slikam. Osim toga, znao sam da je moj Gospodar najbolji.
Taj je svijet bio jedna od prostranih soba ukra�enih zidova, intenzivne mirisne
svjetlosti i povorke visoke mode na koju sam ve� potpuno naviknuo i nikada nisam
upoznao patnju i bijedu siroma�nih u tom gradu. �ak su i knjige koje sam �itao
odra�avale to novo carstvo u kojemu sam bio tako sigurno za�ti�en i prihva�en da me
ni�ta ne bi moglo vratiti u svijet nereda i patnje iz kojeg sam do�ao.
Nau�io sam svirati kratke melodije na virginalu. U�io sam svirati lutnju i
pjevati ugodnim glasom iako sam pjevao samo tu�ne pjesme. Moj je Gospodar volio te
pjesme.
Pokatkad bismo se sastali u zbor, svi dje�aci zajedno, i otpjevali za Gospodara
na�e vlastite skladbe, a katkada otplesali i vlastite plesove.
Vru�a poslijepodneva provodili smo kartaju�i se iako smo trebali drijemati.
Riccardo i ja smo se iskradali van da bismo kockali u kr�mama. Jednom ili dva puta
popili smo previ�e. Gospodar je saznao za to i odmah to zabranio. Bio je osobito
zgro�en �injenicom da sam pijan pao u Veliki kanal, �emu je uslijedilo nespretno i
pani�no spa�avanje. Mogao bih se zakleti da je zbog toga problijedio i da sam vidio
kako se boja vra�a u njegove blijede obraze.
Zbog toga je i�ibao Riccarda. Bio sam strahovito posramljen. Riccardo je to
podnio kao ratnik, bez jecaja ili prigovora, mirno stoje�i pred velikim kaminom u
knji�nici, okrenutih le�a kako bi primio udarce po nogama. Nakon toga je kleknuo i
poljubio Gospodarov prsten. Zakleo sam se da se nikada vi�e ne�u napiti.
Napio sam se sljede�eg dana, ali sam imao dovoljno razuma da doteturam do
Biankine ku�e i uvu�em se pod njezin krevet gdje sam mogao zaspati bez opasnosti.
Prije pono�i, Gospodar me izvukao van. Sada �u dobiti svoje, pomislio sam. Ali, on
me je samo pospremio u krevet gdje sam zaspao prije no �to sam se stigao ispri�ati.
Kada sam se nakratko probudio, vidio sam kako sjedi za svojim pisa�im stolom pi�u�i
jednako hitro kao �to je i slikao, u neku veliku knjigu koju je uvijek uspio skriti
prije no �to bi napustio ku�u.
Kada bi ostali, uklju�uju�i i Riccarda, spavali tijekom najgorih ljetnih
poslijepodneva, odva�io bih se iza�i i unajmiti gondolu. U njoj bih le�ao na le�ima
i zurio u nebo dok smo kanalom plovili prema nemirnijim vodama zaljeva. Kada bismo
se vra�ali, zatvorio bih o�i da bih mogao �uti i najmanji zvuk iz uspavanih zgrada,
zapljuskivanje prljavih voda o temelje koji trunu i krikove galebova u visini.
Prljav�tina i neugodan vonj kanala nisu mi smetali.
Jednog se poslijepodneva nisam vratio ku�i na rad ili nastavu. Zalutao sam u
jednu kr�mu da bih slu�ao pjeva�e i svira�e, a drugom sam se zgodom zadr�ao zbog
otvorene kazali�ne predstave na improviziranoj pozornici na trgu ispred crkve.
Nitko se nije ljutio na mene zbog mojih dolazaka i odlazaka. Ni�ta nije
prijavljeno. Nitko nije ni mene ni bilo koga drugoga ispitivao �to smo nau�ili.
Pokatkad bih cijeli dan spavao ili barem dok ne bih postao znati�eljan. Bilo mi
je osobito zadovoljstvo probuditi se i ugledati Gospodara kako radi, ili u studiju
gdje bi se penjao i silazio sa skele oslikavaju�i veliko platno, ili tik do mene, u
spava�oj sobi, za svojim stolom za kojim je pisao.
Hrane je uvijek bilo posvuda, svjetlucava gro��a, zrelih dinja razrezanih za
nas i ukusna kruha od fino mljevenih �itarica s najsvje�ijim uljem. Jeo sam crne
masline, kri�ke meka bijela sira i svje� poriluk iz vrta na krovu. Mlijeko je
slu�eno rashla�eno u srebrnim peharima.
Gospodar nije jeo ni�ta. Svi su to znali. Za dana je uvijek bio odsutan. O
njemu se nikada nije govorilo bez du�nog po�tovanja. On je mogao pro�itati
dje�akovu du�u. Gospodar je razlu�ivao dobro od zla i prepoznavao je obmanu. Ti su
dje�aci bili dobri dje�aci. S vremena na vrijeme �apatom bi se govorilo o nekim
lo�im dje�acima koji su otjerani iz ku�e gotovo istog �asa. Ali, nitko nije nikada
na trivijalan na�in govorio o Gospodaru. Nitko nije spominjao �injenicu da ja
spavam u njegovu krevetu.
U predve�erje svakog dana obvezno bismo zajedno ve�erali pe�enu piletinu,
mekanu janjetinu i debele, so�ne gove�e odreske.
Tri ili �etiri u�itelja dolazila su u bilo koje doba podu�avati razli�ite manje
skupine pripravnika. Jedni su radili dok su drugi u�ili.
Ja sam mogao lutati sa satova latinskoga na satove gr�koga. Mogao sam listati
erotske sonete i �itati sve �to sam znao sve dok Riccardo ne bi do�ao u pomo� i
potaknuo valove smijeha svojim �itanjem, zbog �ega su u�itelji morali �ekati.
Kroz tu sam popustljivost napredovao. Brzo sam u�io i mogao sam odgovoriti na
sva neobvezna pitanja svojega Gospodara i sam nude�i promi�ljena pitanja.
Gospodar je slikao �etiri no�i u tjednu, uglavnom bi po�injao oko pono�i i
slikao sve do svojeg nestanka u zoru. Tih ga no�i ni�ta ne bi ometalo.
Na skelu se penjao sa zadivljuju�om lako�om, poprili�no nalik velikomu bijelomu
majmunu i, nemarno dopu�taju�i da mu grimizni ogrta� sklizne, uzimao kist od
dje�aka koji mu je pomagao te slikao s takvim divljim zanosom da je boja prskala po
svima nama koji smo zaprepa�teno promatrali. Pod njegovim su genijem za nekoliko
sati o�ivljavali savr�eni krajobrazi, a okupljeni bi likovi bili naslikani do
najsitnije pojedinosti.
Dok je radio, glasno je pjevu�io; izgovarao bi imena velikih pisaca ili junaka
dok bi prema sje�anju ili ma�ti slikao njihove portrete. Na�u je pozornost
privla�io bojama, potezima koje je odabirao, trikovima s perspektivom koja bi
uronila grupice opipljivih i zanesenih likova u stvarne vrtove, sobe, pala�e ili
dvorane.
Samo je posao popunjavanja ostavio dje�acima da ga dovr�e do jutra ��bojanje
tkanina, krila, velikih povr�ina tijela kojima bi se Gospodar poslije vra�ao i
zavr�io njihovo oblikovanje dok je uljana boja bila jo� pokretna, sjajnih podova
nekada�njih pala�a koji su nakon njegova zavr�nog dodira djelovali poput pravog
mramora koji i��ezava pod rumenim, puna�kim stopalima njegovih mudraca i svetaca.
Taj nas je rad privla�io prirodno i spontano. U pala�i je bilo desetak
nezavr�enih platna ili zidova, a svako od tih djela bilo je toliko �ivotno da su
djelovala poput ulaza u neki drugi svijet.
Gaetano, jedan od najmla�ih dje�aka, bio je najnadareniji. Ali, bilo koji od
dje�aka, osim mene, mogao se mjeriti sa slikarima pripravnicima bilo koje
radionice, �ak i s Bellinijevim dje�acima.
Pokatkad bi bilo uprili�eno sve�ano primanje. Bianca je blistala od sre�e jer
je tada primala goste za Gospodara, a do�la bi sa svojim slugama kako bi bila
Gospodarica ku�e. Mu�karci i �ene iz najuglednijih ku�a Venecije do�li su pogledati
Gospodarove slike. Ljudi su bili zapanjeni njegovim mo�ima. Slu�aju�i ih tih dana,
shvatio sam da moj Gospodar nije prodavao gotovo ni�ta, ve� je ispunjavao svoju
pala�u svojim vlastitim djelima, i da je imao svoje vlastito vi�enje svih poznatih
tema, od Aristotelove �kole do razapinjanja Krista. Krist. Bio je to rumen, mi�i�av
Krist kovr�ave kose, sasvim nalik na �ovjeka, njihov Krist. Krist koji je bio nalik
Kupidu ili Zeusu.
Nije mi smetalo to �to nisam slikao jednako dobro kao Riccardo i ostali i �to
sam ve�inu vremena bio zadovoljan pridr�avaju�i im lon�i�e, peru�i kistove i
bri�u�i pogre�ke koje je bilo potrebno popraviti. Nisam �elio slikati. Mogao sam
osjetiti kako mi se ruke gr�e na samu pomisao, a kada bih o tomu razmi�ljao,
osjetio bih i mu�ninu u trbuhu.
Dra�i su mi bili razgovori, �ale, naga�anja o tomu zbog �ega na� veli�anstveni
Gospodar ne prima narud�be iako su mu svakodnevno stizala pisma kojima ga se
pozivalo da se natje�e za izradu ovog ili onog murala u Kne�evoj pala�i ili u
jednoj od tisu�u crkava na otoku.
Satima bih promatrao prostiranje boja. Udisao sam mirise lakova, pigmenata i
ulja.
S vremena na vrijeme obuzeo bi me umrtvljuju�i bijes, ali ne zbog mojeg
nedostatka vje�tine.
Ne�to drugo me je mu�ilo, ne�to �to je bilo vezano za vla�no, silovito dr�anje
naslikanih likova, za njihove ru�i�aste obraze i razjareno prostiranje neba iza
njih, ili za neukro�ene grane tamnog drve�a.
Djelovalo je poput ludila to, to, neobuzdano do�aravanje prirode. Glava me je
boljela, u�urbano sam osamljen hodao dokovima sve dok nisam prona�ao staru crkvu i
pozla�eni oltar s uko�enim svecima uskih o�iju, mra�nima, izmu�enima i strogima:
naslije�e Bizanta, koje sam vidio i prvog dana u crkvi Svetog Marka. Du�a me je
boljela i boljela i boljela dok sam s obo�avanjem promatrao te stare ljudske
oblike. Opsovao sam kada su me moji novi prijatelji prona�li. Tvrdoglavo sam
kleknuo, odbijaju�i pokazati kako znam da su tamo. Pokrio sam u�i da ne bih �uo
smijeh mojih novih prijatelja. Kako su se mogli smijati u prostoru crkve gdje je
izmu�eni Krist krvario suzama koje su poput crnih kukaca istjecale iz njegovih
blijedih �aka i stopala?
S vremena na vrijeme zaspao bih pred starim oltarima. Pobjegao sam svojim
dru�benicima. Bio sam osamljen i sretan na vla�nu, hladnu kamenu. Zami�ljao sam da
�ujem vodu ispod tih kamena.
Gondolom sam po�ao u Torcello i tamo tra�io veliku katedralu Uznesenja Svete
Marije, poznatu po njezinim mozaicima za koje su neki tvrdili da su, na starinski
na�in, jednako veli�anstveni kao i mozaici u Svetomu Marku. �uljao sam se ispod
niskih lukova promatraju�i stari ikonostas i mozaike apsida. Visoko gore, na
stra�njoj strani apside stajala je velika Djevica, Theotokos, Bogorodica. Njezino
je lice bilo strogo, gotovo mrzovoljno. Suza je sjala na njezinu lijevom obrazu. U
rukama je dr�ala dijete Isusa, ali i rup�i�, znak �alosne Majke.
Razumio sam te likove �ak i dok su mi smrzavali du�u. Osjetio sam vrtoglavicu,
a zbog vru�ine otoka i tihe katedrale, bilo mi je mu�no u trbuhu. Ali, ostao sam
tamo. Hodao sam oko ikonostasa i molio.
Bio sam siguran da me tu nitko ne mo�e prona�i. Pred sumrak bilo mi je zaista
vrlo lo�e. Znao sam da sam u groznici, ali sam potra�io kutak crkve i prona�ao
olak�anje u hladnom kamenu na koji sam polo�io lice i ispru�ene dlanove. Ako bih
podignuo glavu, ispred sebe sam mogao vidjeti zastra�uju�e prizore Posljednjeg
suda, du�a osu�enih na Pakao. Zaslu�ujem patnju, pomislio sam.
Gospodar je do�ao po mene. Ne sje�am se povratka u pala�u. �inilo se da me je
nekako, u �asu, stavio u krevet. Dje�aci su vla�ili moje �elo hladnim krpama.
Natjerali su me da popijem vode. Netko je rekao da imam groznicu, a netko drugi je
rekao: � Budi tiho. � Gospodar je bio uz mene. Sanjao sam te�ke snove koje nisam
mogao ponijeti sa sobom u stanje budnosti. Prije zore, Gospodar me je ljubio i
grlio. Nikada nisam toliko volio hladnu �vrsto�u njegova tijela kao tada, u
groznici, grle�i ga i naslanjaju�i svoj obraz na njegov.
Dao mi je da iz tople �alice popijem ne�to toplo i za�injeno. Tada me je
poljubio, a onda mi ponovno pru�io �alicu. Moje je tijelo bilo ispunjeno
iscjeljuju�om vatrom.
Do �asa kada se te ve�eri ponovno vratio, moja se groznica ponovno pogor�ala.
Nisam toliko sanjao koliko sam, u polusnu i polubudnn, lutao stra�nim, mra�nim
hodnicima, nesposoban prona�i mjesto koje je bilo ili toplo ili �isto. Ispod mojih
noktiju bilo je zemlje. U jednom sam �asu ugledao lopatu kako se mi�e, ugledao sam
zemlju i upla�io se da �e me prekriti, po�eo sam plakati.
Riccardo je pazio na mene dr�e�i me za ruku, govore�i da �e uskoro pasti mrak i
da �e Gospodar zasigurno do�i.
��Amadeo, rekao je Gospodar. Podignuo me je kao da sam zaista jo� bio maleno
dijete.
Previ�e se pitanja oblikovalo u mojemu umu. Ho�u li umrijeti? Kamo me nosi
Gospodar? Nosio me je umotanoga u bar�un i krzno, ali kako?
Bili smo u crkvi u Veneciji, me�u novim slikama na�eg vremena. Svije�e su
neizostavno gorjele. Ljudi su molili. Okrenuo me je u svojim rukama i rekao mi da
pogledam veliki oltar koji je bio preda mnom.
�mirkaju�i, jer su me o�i boljele, poslu�ao sam ga i ugledao visoko postavljenu
Djevicu kako je okrunjuje njezin voljeni Sin, Krist Kralj.
��Pogledaj ljupkost njezina lica, njezin prirodni izraz, pro�aptao je Gospodar.
� Ona sjedi tamo kao netko tko sjedi ovdje, u crkvi. A an�eli, pogledaj ih, sretni
dje�aci okupljeni oko stupova ispod nje. Pogledaj spokoj i blagost njihovih
osmijeha. To je Raj, Amadeo. To je dobrota. � Moje uspavane o�i prelazile su preko
visoke slike. � Pogledaj apostola koji tako prirodno �apu�e onomu kraj njega, kao
�to ljudi �ine na takvu obredu. Pogledaj gore, Bog Otac sve to zadovoljno promatra.
� Poku�ao sam oblikovati pitanja, re�i da to nije mogu�e, ta kombinacija ljudskoga
i bla�enoga, ali nisam mogao na�i primjerene rije�i. Golotinja dje�aka an�ela bila
je o�aravaju�a i nevina, ali ja u to nisam mogao vjerovati. Bila je to la�
Venecije, la� Zapada, la� samog Vraga.
��Amadeo, � nastavio je, � ne postoji dobro koje je utemeljeno na patnji i
okrutnosti; ne postoji dobro koje se mora ukorijeniti u nevolji male djece. Amadeo,
iz Bo�je ljubavi posvuda ni�e ljepota. Pogledaj te boje; te je boje stvorio Bog. �
Siguran u njegovim rukama, dok su mi noge visjele, obgrliv�i rukama njegov vrat,
pustio sam da detalji ogromnog oltara utonu u moju svijest. Prelazio sam i ponovno
se vra�ao na te sitne detalje koji su mi se svidjeli.
 Ispru�io sam prst kako bih pokazao na ne�to. Onaj lav tamo, koji mirno sjedi do
nogu svetog Marka, i pogledaj, listovi njegove knjige zaista se pokre�u dok ih
lista. A lav je krotak i blag kao dobro�udan pas uz ku�no ognji�te.
��To je Raj, Amadeo, rekao mi je. � Otpusti sve ono �to je pro�lost utisnula u
tvoju du�u. � Smije�io sam se polako, promatraju�i svece, nizove i nizove svetaca,
po�eo sam se, nje�no i povjerljivo, smijati u uho svojega Gospodara.
��Svi oni govore, mrmljaju, razgovaraju me�usobno kao da su venecijanski
senatori. � Kao odgovor, �uo sam njegov tih, prigu�en smijeh. � O, mislim da su
senatori pristojniji, Amadeo. Nikada ih nisam vidio tako opu�tene, ali ovo je, kao
�to sam rekao, Raj. � Ah, Gospodaru, pogledaj tamo. Jedan svetac dr�i ikonu,
prelijepu ikonu. Gospodaru, moram ti re�i... � Slomio sam se. Groznica se poja�ala
i znoj je izbio iz mene. O�i su mi gorjele i nisam ni�ta vidio. � Gospodaru, �
rekao sam, � ja sam u divljoj zemlji. Tr�im. Moram to staviti kod drve�a. � Kako je
mogao znati �to sam �elio re�i, da govorim o davna�njemu o�ajni�kom bijegu iz
suvislog sje�anja kroz duboku travu i sa svetim zave�ljajem koji mi je povjeren na
brigu, zave�ljajem koji je trebalo odmotati i postaviti me�u drve�e. � Pogledaj,
ikona. � Ispunio me je med. Bio je gust i sladak. Dolazio je iz hladnog izvora, ali
to nije bilo va�no. Poznavao sam taj izvor. Moje je tijelo bilo poput vr�a,
prodrmanoga da bi se sva gor�ina rastvorila u njegovim teku�inama, rastvorila u
vrtlogu i ostavila samo med i snenu toplinu.
Kada sam otvorio o�i, bio sam u na�em krevetu. Bio sam potpuno hladan. Groznica
je prestala. Okrenuo sam se i pridignuo.
Moj je Gospodar sjedio za svojim stolom. �itao je ono �to je o�ito upravo
napisao. Svoju plavu kosu svezao je na le�ima komadi�em vrpce.
Njegovo je lice bilo prelijepo, tako otkriveno s isklesanim jagodi�nim kostima
i uskim, glatkim nosom. Pogledao me je, a njegove su usne izvele �udo uobi�ajenog
osmijeha.
��Nemoj slijediti ta sje�anja, rekao je. Izgovorio je to kao da smo razgovarali
cijelo vrijeme dok sam spavao. � Nemoj odlaziti u crkvu u Torcellu da bi ih
prona�ao. Nemoj odlaziti mozaicima u Svetomu Marku. S vremenom �e se sve te �tetne
stvari vratiti. � Sje�anje me pla�i, rekao sam.
��Znam, odgovorio je.
��Kako to mo�e� znati? � upitao sam ga. � To je u mojem srcu. To je samo moje,
ta bol. � Bilo mi je �ao �to sam bio tako izravan, ali bez obzira na moj osje�aj
krivnje, izravnost je bila sve �e��a.
��Zar zaista sumnja� u mene? � upitao je.
��Tvoja je dare�ljivost neizmjerna. Svi mi to znamo, i nikada ne govorimo o
tomu, ti i ja tako�er nikada ne govorimo o tomu. � Zbog �ega, tada, meni ne
pokloni� svoje povjerenje umjesto onomu �ega se tek maglovito sje�a�? � Ustao je od
stola i pri�ao krevetu.
��Do�i, rekao je. � Tvoja je groznica nestala. Do�i sa mnom. � Poveo me je u
jednu od mnogih knji�nica pala�e, neurednih soba u kojima su rukopisi le�ali
razbacani, a knjige u hrpama. U te je sobe ulazio vrlo rijetko, ako i tada. Tamo bi
bacio kupljene knjige ostaviv�i dje�acima da ih katalogiziraju, odnose�i na stol u
na�u sobu samo ono �to je trebao.
Kretao se me�u policama sve dok nije na�ao mapu, veliku, mlataraju�u stvar od
stare ko�e ispucane na rubovima. Njegovi bijeli prsti gladili su list od tankog
pergamenta. Polo�io ga je na hrastov pisa�i stol da bih ga mogao vidjeti.
Slika, vrlo stara.
Vidio sam naslikanu veliku crkvu pozla�enih kupola, prelijepu, bo�anstvenu.
Oslikana su bila i slova. Poznavao sam ta slova. Ali se nisam mogao prisjetiti ili
izgovoriti te rije�i.
��Kijev Rus, rekao je. Kijev Rus.
Obuzeo me neizdr�iv u�as. Prije no �to sam se uspio zaustaviti, rekao sam: �
Uni�tena je, spaljena. To mjesto ne postoji. Ono nije �ivo poput Venecije. Uni�teno
je, i sve je hladno, ne�isto i o�ajno. Da, to je prava rije�. � Osje�ao sam
vrtoglavicu. �inilo mi se da sam ugledao izlaz iz o�aja, samo �to je bio hladan i
mra�an, taj izlaz, i zavojito je vodio u svijet vje�ne tame gdje je sirova zemlja
davala jedini miris rukama, ko�i, odje�i.
 Uzmaknuo sam i pobjegao od Gospodara.
Tr�ao sam cijelom du�inom pala�e.
Tr�ao sam niza stube, kroz mra�ne, donje prostorije koje su izlazile na kanal.
Kada sam se vratio, zatekao sam ga samoga u sobi. �itao je kao i uvijek. Dr�ao je
knjigu koja mu je u zadnje vrijeme bila omiljena, Boecijeva Utjeha filozofije, i
strpljivo je podignuo pogled kada sam u�ao.
Stajao sam razmi�ljaju�i o svojim bolnim sje�anjima.
Nisam ih mogao uhvatiti. Neka bude tako. Jurila su prema ni�tavilu poput li��a
na ulicama, li��a koje pokatkad iz malih vrtova pada i pada niz prljave zelene
zidove no�eno vjetrom s krovova.
��Ne �elim, ponovno sam rekao.
Bio je samo jedan �ivu�i Gospod. Moj Gospodar.
��Jednog �e ti dana sve biti jasno, kada bude� imao snage koristiti ta
sje�anja, rekao je. Zaklopio je knjigu. � Za sada, dopusti da te ja utje�im. � Ah,
da, za to sam bio i vi�e nego spreman.
O kako li su dugi bili dani bez njega. Predve�er bih stisnuo �ake kada bi
svije�e bile upaljene. Bilo je no�i kada se uop�e ne bi pojavio. Dje�aci su rekli
da obavlja vrlo va�ne poslove. U ku�i sve mora funkcionirati kao da je on tamo.
Spavao sam u njegovu praznom krevetu i nitko mi zbog toga nije postavljao
pitanja. Pretra�io bih ku�u u potrazi za bilo kakvim njegovim osobnim tragom.
Mu�ila su me pitanja. Pla�io sam se da se nikada ne�e vratiti.
Kada se uspeo uza stube, poletio sam mu u zagrljaj. On me je uhvatio, dr�ao me,
poljubio i tek tada mi dopustio da se nje�no privinem uz njegova �vrsta prsa. Moja
mu te�ina nije ni�ta zna�ila iako se �inilo da sam svakog dana sve vi�i i sve te�i.
Nikada ne�u biti ni�ta drugo nego sedamnaestogodi�nji dje�ak kakvoga sada
vidi�, ali, kako me je �ovjek, tako tanak kao on, mogao podignuti s takvom lako�om?
Ja nisam slabunjav i nikada to nisam bio. Ja sam sna�no dijete.
Najvi�e sam volio � ako sam to morao dijeliti s drugima � kada bi nam na glas
�itao.
Okru�iv�i se svjetiljkama, govorio bi prigu�enim i suosje�ajnim glasom. �itao
bi Danteovu Bo�anstvenu komediju, Boccaciov Decameron, Bajku o ru�i na francuskome
ili pjesme Francoisa Villona. Govorio je o novim jezicima koje moramo razumjeti
jednako dobro kao �to razumijemo gr�ki i latinski. Upozorio nas je da knji�evnost
ne�e jo� dugo biti ograni�ena samo na klasi�na djela.
U ti�ini smo sjedili oko njega, na jastucima ili na golim plo�icama. Neki od
nas stajali su blizu njega. Drugi bi se udobno naslonili.
Pokatkad bi nam Riccardo svirao na lutnji i pjevao pjesmice koje je nau�io od
svojeg u�itelja ili �ak prpo�ne, raskala�ene pjesmice koje je �uo na ulici.
Tugaljivo bi pjevao o ljubavi tjeraju�i nas u jecaje. Gospodar ga je promatrao
o�ima punima ljubavi.
Nisam bio ljubomoran. Samo sam ja s Gospodarom dijelio krevet.
Pokatkad bi �ak naredio Riccardu da sjedi ispred vrata na�e sobe i svira za
nas. Poslu�ni Riccardo nikada nije tra�io da u�e.
Moje je srce sna�no udaralo kada je navukao zavjese oko nas. Gospodar bi
otvorio moju tuniku, a pokatkad bi je �ak i obijesno razderao kao da je bezvrijedni
dronjak.
Utonuo sam u meki saten ispod njega; razmaknuo sam noge i pustio da ga miluju
moja koljena, omamljen i drhte�i od laganog dodira njegovih prstiju na mojim
usnama.
Jednom sam le�ao polubudan. Zrak je bio ru�i�ast i zlatan. Bilo je toplo.
Osjetio sam njegove usne na svojima i njegov hladan jezik koji je poput zmije
migoljio u mojim ustima. Usta su mi se ispunila teku�inom, obilnim, goru�im
nektarom, otrovom tako izvanrednim da sam osjetio kako pro�ima moje tijelo sve do
vr�aka mojih ispru�enih prstiju. Osje�ao sam kako mi silazi niz tijelo do mojega
najskrovitijeg dijela. Gorio sam. Gorio sam.
��Gospodaru, pro�aptao sam. � Kakav je to trik koji je sla�i od poljubaca? �
Spustio je glavu na jastuk. Okrenuo se na drugu stranu.
��Daj mi to jo� jednom, Gospodaru, rekao sam.
Dao mi je, ali samo kada je on to �elio, na kapaljku, i s crvenim suzama koje
mi je povremeno dopustio polizati s njegovih o�iju.
Mislim da je pro�la cijela godina do onog �asa kada sam jedne ve�eri do�ao
ku�i, rumen od zimskog zraka, odjeven za njega u najbolje tamno plavetnilo, nebesko
plave �arape i najskupocjenije zlatom ukra�ene lagane cipele koje sam mogao na�i,
jedna godina prije" no �to sam u�ao te ve�eri i bacio knjigu u kut spava�e sobe
pokretom koji je govorio da sam umoran od �ivota, osloniv�i se rukama na kukove i
gledaju�i ga dok je sjedio tako u svojemu visokom, �vrstom naslonja�u promatraju�i
�ar u kaminu, dr�e�i ruke nad njime i promatraju�i plamen.
��Pa, dakle, rekao sam oholo, zaba�ene glave, kao pravi svjetski �ovjek,
profinjeni Venecijanac, kraljevi� tr�nice s cijelom svitom trgovaca koji mu slu�e,
u�enjak koji je previ�e pro�itao.
��Pa, dakle, rekao sam. � Ovdje postoji jedna velika tajna, i ti to zna�.
Vrijeme je da mi ka�e�. � �to? � upitao je dovoljno susretljivo.
��Zbog �ega ti nikada... Zbog �ega nikada ne osje�a� ni�ta! Zbog �ega se prema
meni pona�a� kao da sam lutka? Zbog �ega ti nikada...? � Po prvi put sam vidio da
je porumenio u licu; njegove su se uske o�i sjajile i tada se pro�irile ispuniv�i
se crvenkastim suzama.
��Gospodaru, pla�i� me, pro�aptao sam.
���to �eli� da osjetim, Amadeo? � rekao je.
��Ti si poput an�ela, kipa, rekao sam, ali sada pomirljivo i drhte�i. �
Gospodaru, ti se igra� sa mnom, a ja sam igra�ka koja sve osje�a. � Pribli�io sam
mu se. Dodirnuo sam njegovu ko�ulju poku�avaju�i je odvezati. � Dopusti mi... �
Uzeo je moju ruku. Uhvatio je moje prste i stavio ih na svoje usne, uvukao ih u
usta i milovao ih jezikom. O�i su mu se pomaknule tako da je podignuo pogled prema
meni.
Sasvim dovoljno, govorile su njegove o�i. Osje�am sasvim dovoljno.
��Sve bih ti dao, rekao sam mole�ivo. Stavio sam ruku me�u njegove noge. Oh,
bio je veli�anstveno krut. To nije bilo neuobi�ajeno, ali mora mi dopustiti da ga
odvedem dalje; mora mi vjerovati.
��Amadeo, rekao je.
Nevjerojatnom snagom povukao me je za sobom na krevet. Te�ko da se mo�e re�i da
je ustao s naslonja�a. �inilo se da smo u jednom �asu bili tamo, a sada smo ve�
utonuli me�u poznate jastuke. Trepnuo sam. �inilo se da su se zavjese oko nas
navukle a da ih nije dodirnuo, nekim trikom povjetarca koji je dolazio kroz
otvorene prozore. Da, slu�aj glasove koji dolaze s kanala. Kako glasovi u Veneciji,
gradu pala�a, pjevu�e uza zidove.
��Amadeo, rekao je s usnama na mojem vratu gdje su bile ve� tisu�u puta, ali
sam ovog puta osjetio i ubod, bio je o�tar, brz i naglo je nestao. Nit u�ivena u
moje srce iznenada je puknula. Postao sam ona stvar me�u mojim nogama, i ni�ta vi�e
od toga. Njegova su se usta nje�no gnijezdila na meni, a nit je puknula jo� jednom
pa jo� jednom.
Sanjao sam. Mislim da sam vidio neko drugo mjesto. Mislim da sam ugledao
snovi�enja koja nikada nisu ostala uz mene kada bih se probudio. Mislim da sam
prokr�io put kroz te provale fantazija koje sam do�ivljavao u snu i samo u snu.
To je ono �to �elim od tebe.
��I mora� to dobiti, rekao sam, a rije�i su letjele prema gotovo zaboravljenoj
sada�njosti dok sam se ljuljao na njemu osje�aju�i kako drhti, kako ga to uzbu�uje,
kako treperi, osje�aju�i kako izvla�i te niti iz mene, kako o�ivljava moje srce,
tako da sam zamalo uzviknuo, osje�aju�i kako u�iva u tomu, kako su mu se le�a
uko�ila i kako dopu�ta da mu prsti drhte i ple�u dok se gr�io uz mene. Pij, pij,
pij.
Oslobodio se i legao na bok.
Smije�io sam se le�e�i zatvorenih o�iju. Osje�ao sam svoje usne. Osje�ao sam i
najmanji trag nektara na svojoj donjoj usni, pokupio ga jezikom i sanjao.
Te�ko je disao i bio je sjetan. Jo� je drhtao, a kada me je njegova ruka
prona�la, podrhtavala je.
��Ah, rekao sam i dalje se smije�e�i i ljube�i mu rame.
��Povrijedio sam te! � rekao je.
��Ne, ne, nimalo, dragi Gospodaru, odgovorio sam. � Ja sam povrijedio tebe! Ja
te sada imam! � Amadeo, sve �e� poremetiti. � Zar to ne �eli�, Gospodaru? Zar ti se
nije svidjelo? Uzeo si moju krv, i to te u�inilo mojim robom! � Nasmijao se. � Ti
�e� to tako protuma�iti, zar ne? � Hmmm. Voli me. Zar je to va�no? � upitao sam.
��Nikada nemoj re�i drugima, rekao je. U tomu nije bilo ni straha ni slabosti
ni srama.
Okrenuo sam se, podignuo se na laktove i gledao ga, njegov tihi profil okrenut
na drugu stranu.
���to bi u�inili? � Ni�ta, odgovorio je. � Va�no je ono �to bi oni mislili i
osje�ali. A ja za to nemam ni vremena ni prostora. � Pogledao me je. � Budi
milostiv i mudar, Amadeo. � Dugo nisam govorio ni�ta. Samo sam ga gledao. Tek sam
postupno shva�ao da sam upla�en. Na �asak se u�inilo da �e strah prevladati nad
toplinom tog trenutka, nad nje�nim sjajem blistava svjetla koje se uzdizalo uz
zavjese, nad glatkim povr�inama njegova bjelokosnog lica, nad ljupko��u njegova
osmijeha. A tada je neka vi�a, ozbiljnija briga nadja�ala strah.
��Ti uop�e nisi moj rob, zar ne? � pro�aptao sam.
��Da, rekao je gotovo se smiju�i. � Jesam, ako ba� �eli� znati. � �to se
dogodilo, �to si u�inio, �to je bilo to �to je... � Stavio je prste na moje usne.
��Misli� li da sam poput ostalih ljudi? � upitao je.
��Ne, rekao sam, ali se u toj rije�i osje�ao strah koji je zatomljivao
povrjedu. Poku�ao sam se zaustaviti, ali prije no �to sam uspio, zagrlio sam ga i
nastojao svoje lice pritisnuti uz njegov vrat. On je bio previ�e tvrd za te stvari,
iako me je milovao po glavi i ljubio po tjemenu, iako je odmaknuo moju kosu i
pustio da mu palac utone u moj obraz.
���elim da jednog dana ode� odavde, rekao je. � �elim da ode�. Sa sobom �e�
ponijeti bogatstvo i sva saznanja koja sam ti mogao pru�iti. Ponijet �e� sa sobom
svoju ljupkost i sve, brojne vje�tine kojima si ovladao, svoju sposobnost za
slikanje, sposobnost za sviranje bilo koje melodije koju zatra�im od tebe � za to
si ve� sposoban � svoju izvanrednu plesnu vje�tinu. Uzet �e� ta postignu�a i po�i u
potragu za onim dragocjenostima koje �eli�... � Ne �elim ni�ta osim tebe. � ...a
kada se bude� prisje�ao ovih vremena, kada me se u polusnu sjeti� dok bude�
zatvarao o�i na svojem jastuku, ovi �e ti se na�i trenuci �initi pokvarenima i vrlo
�udnima. Doimat �e se poput �arobnja�tva i �udnovatih prikaza lu�aka, a ovo toplo
mjesto moglo bi postati izgubljena odaja mra�nih tajni, i to bi ti moglo nanijeti
bol. � Ne�u oti�i. � Tada se sjeti da je to bila ljubav, rekao je. � Da je ovo
zaista bila �kola ljubavi u kojoj su tvoje rane zacijelile, u kojoj si ponovno
nau�io govoriti, da, pa �ak i pjevati i u kojoj si ro�en iz slomljena djeteta kao
da je tek ljuska jajeta, a ti si an�eo koji se uzdi�e iz njega sa sve ve�im i ja�im
krilima. � A �to ako nikada svojevoljno ne odem? Ho�e� li me gurnuti s nekog
prozora tako da �u morati poletjeti ili pasti? Ho�e� li sve zaklju�ati za mnom? I
bolje ti je da tako u�ini�, jer �u kucati, kucati i kucati sve dok se ne sru�im
mrtav. Ne�u imati krila koja �e me odnijeti od tebe. � Dugo me je prou�avao. Ni sam
se jo� nisam toliko dugo netremice nasla�ivao pogledom na njegove o�i i nikada mi
jo� nije bilo dopu�teno da dodirnem njegova usta svojim prstima koji bi posvuda
zavirivali zbog takve �arolije.
Napokon se pridignuo kraj mene i nje�no me pritisnuo prema dolje. Njegove su
usne, uvijek blago ru�i�aste poput unutra�njih latica porumenjelih bijelih ru�a,
polako postajale crvene dok sam ih promatrao. Bila je to blistava crvena zraka koja
je prodrla izme�u njegovih usana i tada ispunila sve fine linije od kojih su bile
na�injene. Savr�eno ih obojiv�i kao �to bi to vino moglo u�initi, samo �to je bila
tako briljantna, ta teku�ina, da su mu usne svjetlucale, a kada ih je rastvorio,
crvenilo je prsnulo kao da je smotani jezik.
Podignuo mi je glavu. Uhvatio sam to ustima.
Svijet se izmaknuo poda mnom. �udio sam i prepu�tao se, otvorenih o�iju, a
nisam vidio ni�ta dok je svojim ustima pokrio moja.
��Gospodaru, umirem, od ovoga! � pro�aptao sam. Bacakao sam se pod njime
poku�avaju�i prona�i �vrsto upori�te u toj sanjivoj, opojnoj praznini. Moje se
tijelo treslo i povijalo od u�itka, udovi su mi se stezali, a zatim lebdjeli,
cijelo je moje tijelo istjecalo iz njega, iz njegovih usana, kroz moje usne, moje
tijelo, njegov dah i njegov uzdah.
 A onda ubod, pa o�trica, si�u�na i neopisivo o�tra, probila je moju du�u.
Zgr�io sam se oko nje kao naboden. Oh, ovo bi bogove ljubavi moglo nau�iti �to je
ljubav. To je bilo moje spasenje kada bih to samo mogao pre�ivjeti.
Slijep i drhtav, bio sam sjedinjen s njim. Osjetio sam kako njegova ruka
prekriva moja usta i tek tada �uo svoje vapaje kao da su prigu�eni.
Obgrlio sam rukom njegov vrat, priti��u�i ga uza svoje grlo sve ja�e: � U�ini
to, u�ini to, u�ini to! � Kada sam se probudio, bio je dan.
On je ve� odavno bio oti�ao kao �to je bio njegov nepogre�iv obi�aj. Le�ao sam
sam. Dje�aci jo� nisu do�li.
Ustao sam iz kreveta i pri�ao visoku usku prozoru, prozoru kakvih ima posvuda u
Veneciji, koji sprje�avaju ulazak �estokih ljetnih vru�ina i hladnih vjetrova
Jadrana koji neizbje�no dolaze.
Od�krinuo sam debele staklene prozore i pogledao u zidove nasuprot mojega
sigurnog mjesta, kao �to sam to �esto �inio.
Priprosta slu�kinja tresla je krpu na udaljenom, vi�em balkonu. Gledao sam je
preko kanala. Njezino se lice doimalo sivime i kao da je po njemu ne�to gmizalo,
kao da su ga pokrivala neka si�u�na bi�a, kao gomila mrava. Ona to nije znala!
Stavio sam ruke na prozorsku dasku i gledao jo� znati�eljnije. Bio je to samo �ivot
u njoj, �ivu�e meso u njoj zbog kojeg se maska njezina lica doimala pomi�nom.
Ali njezine su ruke djelovale stra�no, zgr�ene i nate�ene, a pra�ina s metle
isticala je svaku crtu.
Odmahnuo sam glavom. Bila je predaleko od mene da bih to primijetio.
U jednoj od udaljenih soba razgovarali su dje�aci. Vrijeme je za rad. Vrijeme
je da se ustane, �ak i u pala�i no�noga Gospoda koji tijekom dana nikada ne
provjerava niti ne tjera na posao. Predaleko su da bih ih �uo. A ovaj bar�un, ove
zavjese na�injene od Gospodarove omiljene tkanine, bile su na dodir kao krzno, ne
bar�un, mogao sam vidjeti svako, najsi�u�nije vlakno! Ispustio sam ga. Po�ao sam
potra�iti zrcalo.
U ku�i ih je bilo desetak, velikih oki�enih zrcala, sva su imala ukra�ene
okvire i na njima mno�tvo si�u�nih an�ela. Prona�ao sam veliko zrcalo u predsoblju,
u ni�i iznad iskrivljenih, ali prelijepo oslikanih vrata gdje sam dr�ao svoju
odje�u.
Slijedila me je svjetlost s prozora. Ugledao sam sebe. Ali, ja nisam bio
pokvarena, ustalasana masa, kakvom se doimala ona �ena. Moje je lice bilo dje�a�ki
glatko i potpuno bijelo.
���elim to! � pro�aptao sam. Znao sam.
��Ne, odgovorio je.
Tada je do�ao te ve�eri. Bjesnio sam, hodao i vikao na njega.
Nije mi dao duga obja�njenja, nikakvo �arobnja�tvo ili znanost, �tobi za njega
bilo tako jednostavno. Rekao mi je samo da sam jo� dijete i da trebam okusiti ono
�to �e zauvijek biti izgubljeno.
Plakao sam. Nisam �elio raditi, slikati, u�iti ili raditi bilo �to drugo na
ovom svijetu.
��Na trenutak je izgubilo okus, rekao je strpljivo. � Ali, iznenadio bi se. �
�emu? � Koliko �e� �aliti za tim kada potpuno nestane, kada bude� savr�en i
nepromjenjiv poput mene, a sve one ljudske pogre�ke mogu biti pobjedni�ki
nadomje�tene novim, zapanjuju�im nizom neuspjeha. Nemoj to tra�iti, nikada vi�e. �
Mogao sam tada umrijeti, sklup�ati se, mra�an i bijesan, previ�e ogor�en za rije�i.
Ali, on nije zavr�io.
��Amadeo, rekao je glasom prepunim tuge. � Nemoj ni�ta re�i. Ne mora�. Dat �u
ti to vrlo brzo, kada budem siguran da je do�lo vrijeme. � Nato sam po�ao prema
njemu, pojuriv�i, poput djeteta, vje�aju�i mu se oko vrata, ljube�i njegove ledene
obraze tisu�u puta unato� njegovu podrugljivo-prijezirnom osmijehu.
Napokon su njegove ruke postale poput �elika. Te ve�eri ne�e biti krvave igre.
Moram u�iti. Moram nadoknaditi lekcije koje sam danju podcjenjivao.
On se morao pobrinuti za svoje nau�nike, za svoje poslove, za svoje veliko
platno na kojem je radio, i ja sam u�inio onako kako je rekao.
Ali, mnogo prije jutra opazio sam da se promijenio. Ostali su ve� odavno oti�li
u krevet. Poslu�no sam okretao listove svoje knjige kada sam vidio da zuri u mene,
poput zvijeri iz svojeg naslonja�a, kao da je neki grabe�ljivac u�ao u njega i
istjerao sve njegove �ovje�ne vrline i ostavio ga takvoga, gladnoga, uko�enih o�iju
i crvenih usta, svjetlucave krvi koja pronalazi bezbrojne si�u�ne putove na
svilenim rubovima njegovih usana.
Ustao je kao omamljen i po�ao prema meni pokretima koji su mi bili strani i
koji su u mojem srcu izazvali najhladniji strah.
Njegovi su prsti bljesnuli, stisnuli se jedan uz drugi, pozivali.
Potr�ao sam prema njemu. Podignuo me objema rukama, nje�no me dr�e�i za ruke i
pritisnuv�i lice uz moj vrat. Osje�ao sam to od peta, uz le�a, kroz ruke, vrat i
tjeme.
Gdje me je spustio, nisam znao. Je li to bio na� krevet ili neki jastu�i� koji
je u �urbi prona�ao u obli�njem salonu? � Daj mi to, rekao sam sneno, a kada je to
u�lo u moja usta, nestao sam.
4.
Rekao je da moram oti�i u bordele i nau�iti se pravilno pariti � a ne tek u
igri, kao �to smo mi to me�u dje�acima �inili. U Veneciji je bilo mnogo takvih
mjesta, dobro odr�avanih i posve�enih zadovoljstvu u najrasko�nijem okru�ju. �vrsto
se smatralo da su takva zadovoljstva tek ne�to vi�e od lakoga grijeha u Kristovim
o�ima, a mladi ljudi mondenog svijeta �esto su posje�ivali takva mjesta ne
skrivaju�i to.
Znao sam za ku�u osobito probranih i vje�tih �ena, u kojoj je bilo visokih,
stasitih, ljepotica svijetlih o�iju sa sjevera Europe, od kojih su neke imale
gotovo bijelu kosu i koje su bile ne�to druga�ije od ni�ih Talijanki koje smo
vi�ali svakodnevno. Ne znam je li mi ta razlika bila previ�e va�na jer sam bio
donekle o�aran ljepotom talijanskih dje�aka i �ena otkako sam do�ao. Venecijanske
djevojke labu�ih vratova s bogato ukra�enim �e�irima i rasko�nim, prozirnim
velovima bile su mi gotovo neodoljive. Ali, u bordelu je bilo svih vrsta �ena, a
cilj igre bio je uzjahati ih �to vi�e.
Moj me je Gospodar doveo na to mjesto, platio za mene cijelo bogatstvo u
zlatnicima i rekao stasitoj o�aravaju�oj gazdarici da �e do�i po mene za nekoliko
dana.
Dana!
Problijedio sam od ljubomore i gorio od znati�elje dok sam promatrao kako
odlazi � poznatu, kraljevsku pojavu u grimiznim haljama, ulazi u gondolu i namiguje
mi dok se �amac udaljavao.
Proveo sam tri dana, kako se ispostavilo, u ku�i najpohotnijih �ena u Veneciji,
spavaju�i do kasnih jutarnjih sati, uspore�uju�i maslinastu i blijedu ko�u i
prepu�taju�i se dokonom istra�ivanju stidnih dlaka svih ljepotica, razabiru�i one
svilenkastije od �vr��ih i sitno zakovr�anih.
Upoznao sam sitne pojedinosti zadovoljstva kao, recimo, kako je ugodno kada vam
netko gricka bradavice (lagano, to nisu bile vampirice) i kad imate dlake pod
pazusima, kojih sam imao vrlo malo, koje se nje�no cupkaju u primjerenim trenucima.
Moji bi spolni organi bili premazani zlatnim medom kako bi ga polizali kikotaju�i
an�eli.
Bilo je i drugih, intimnijih trikova, dakako, uklju�uju�i i zvjerska djela koja
su, strogo govore�i, bila zlo�in, ali koja su u ovoj ku�i bila tek osebujni,
posebni dodaci tim potpuno blagotvornim i iscrpljuju�im gozbama. Sve se �inilo s
ljupko��u, �este su bile tople, mirisne kupke u dubokim drvenim kadama, na povr�ini
ru�i�asto obojene vode plutali bi cvjetovi, a ja bih pokatkad le�ao prepu�ten
milosti jata �ena nje�nih glasova, koje su gukale nada mnom poput ptica pod
strehama, li�u�i me poput mnogo malih ma�kica i uvijaju�i moju kosu oko prstiju da
bi oblikovale kovr�e.
Bio sam maleni Zeusov Ganimed, an�eo koji se iskotrljao s neke od
Botticellijevih besramnijih slika (od kojih su, usput, mnoge bile u ovom bordelu,
spa�ene od Loma�a ta�tine koje je u Firenci podigao nepopustljivi reformator
Savonarola, koji je predlo�io Botticelliju da... spali svoja prelijepa dijela!),
maleni an�eo koji se spustio sa stropa Katedrale, princ Venecije (kojih u formalnoj
Republici nije bilo) kojega su njegovi neprijatelji predali u njihove ruke da bi ga
u�inile bespomo�nim zbog pohote.
 Moja je pohota postajala vru�a. Ako netko treba biti �ovjek do kraja svojeg
�ivota, ovo je bila odli�na zabava, valjati se me�u turskim jastucima s nimfama
kakve ve�ina ljudi tek na �as ugleda kroz �arobne �ume svojih snova. Svaka meka i
pahuljasta pukotina bila je nova, nepoznata opna za moj razigrani duh.
Vino je bilo izvrsno, a hrana veli�anstvena, uklju�uju�i i zasla�ena i
za�injena arapska jela, sve u svemu, rasko�nija i druga�ija od hrane koja je
slu�ena u domu mojega Gospodara.
(Kada sam mu to rekao, zaposlio je �etiri nova kuhara.) �ini mi se da nisam bio
budan kada je moj Gospodar do�ao po mene i potajno me odveo ku�i na svoj tajanstven
i nepogre�iv na�in, i ponovno sam se na�ao u svojem krevetu.
�im sam otvorio o�i, znao sam da �elim samo njega. �inilo se da su me puteni
obroci posljednjih nekoliko dana u�inili samo jo� gladnijim, jo� gorljivijim i jo�
�eljnijim da vidim ho�e li njegovo o�aravaju�e bijelo tijelo odgovoriti na jo�
profinjenije trikove koje sam nau�io. Bacio sam se na njega kada je napokon do�ao
iza zavjesa, odvezao sam njegovu ko�ulju i sisao njegove bradavice, otkrivaju�i da
su, unato� svojoj uznemiruju�oj bjelini i hladno�i, bile meke i o�ito tijesno
povezane na naoko prirodan na�in s korijenom njegovih �udnji.
Le�ao je tako, skladan i tih, dopu�taju�i da se igram s njime kao �to su se
moje u�iteljice igrale sa mnom. Kada mi je napokon dao krvave poljupce, nestala su
sva sje�anja na ljudske dodire, a ja sam, kao i uvijek, bespomo�an le�ao u njegovim
rukama. �inilo se da na� svijet tada nije bio tek svijet puti, ve� svijet
zajedni�ke �arolije pred kojom su uzmicali svi prirodni zakoni.
Pred jutro druge no�i, potra�io sam ga u studiju gdje je slikao sam, okru�en
nau�nicima pozaspalima poput nevjernih apostola u Gethsemani.
Nije se htio zaustaviti zbog mojih pitanja. Stajao sam iza njega na prstima,
obgrliv�i ga rukama �aptao mu u uho svoja pitanja.
��Reci mi, Gospodaru, mora�, kako si dobio tu �arobnu krv u sebi? � Grickao sam
njegove u�ne resice i prstima mu prolazio kroz kosu. Nije prestajao slikati. � Jesi
li se rodio takav, grije�im li kada pretpostavljam da si se transformirao... �
Prestani, Amadeo, �apnuo je i nastavio slikati. Sa �arom je radio na Aristotelovu
licu, bradatu, �elavu starcu svoje velike slike, Akademije.
��Osje�a� li ikada osamljenost, Gospodaru, koja te tjera da ka�e� nekomu, bilo
komu, da ima� prijatelja koji je poput tebe, da otvori� svoje srce nekomu tko te
mo�e razumjeti? � Okrenuo se, odjednom upla�en mojim pitanjima.
��A ti, razma�eni, mali an�ele, � rekao je spu�taju�i glas da bi zadr�ao svoju
blagost, � ti misli� da ti mo�e� biti taj prijatelj? Ti si nevina�ce! Cijeli svoj
vijek bit �e� nevina�ce. Ti ima� srce nevina �ovjeka. Ti odbija� prihvatiti istinu
koja ne odgovara nekoj dubokoj, bolnoj vjeri u tebi koja te zauvijek �ini malim
redovnikom, akolitom... � Zakora�io sam unatrag ljutit kao �to jo� nikada nisam bio
na njega. � Ne, ne�u biti takav! � objavio sam. � Ja sam ve� mu�karac u liku
dje�aka, i ti to zna�. Tko drugi sanja o tomu �to ti jesi i o alkemiji tvojih mo�i?
Volio bih kada bih mogao iscijediti �alicu krvi iz tebe i prou�avati je kako bi to
lije�nici u�inili te odrediti od �ega se sastoji i po �emu se razlikuje od teku�ina
koje kolaju mojim �ilama! Ja sam tvoj u�enik, da, tvoj nau�nik, da, ali da bih to
bio, moram biti mu�karac. Kada bi ti odobravao nevinost? To �to lije�emo zajedno,
to naziva� nevino��u? Ja sam mu�karac. � Prasnuo je u smijeh iznena�enja. Bilo je
divno vidjeti ga tako iznena�enoga.
��Reci mi svoju tajnu, gospodine, rekao sam. Zagrlio sam ga oko vrata i stavio
glavu na njegovo rame. � Jesi li imao majku, jednako bijelu i sna�nu kao �to si i
ti, Bogorodicu, koja te je na ovaj svijet donijela u svojoj nebeskoj utrobi? � Uzeo
me je za ruke i odmaknuo od sebe da bi me mogao poljubiti, a njegova su usta na
trenutak djelovala gladno i zastra�uju�e. Tada su kliznula na moj vrat, si�u�i moju
put, zbog �ega sam postajao slab i svim srcem bio spreman biti sve �to po�eli.
��Od mjeseca i zvijezda, da, ja sam stvoren, od nedodirljive bjeline od koje se
sastoje oblaci jednako kao i nevinost, rekao je. � Ali majka me nije rodila, zna�
da je tako; ja sam Jednom bio �ovjek, �ovjek koji stari. Pogledaj. � Objema rukama
podignuo je moju glavu kako bih prou�io njegovo lice. � Ovdje mo�e� vidjeti tragove
bora koje su me neko� obilje�avale, ovdje u kutovima mojih o�iju. � Gotovo ni�ta,
gospodine, pro�aptao sam �ele�i ga utje�iti ako mu je ta nesavr�enost smetala.
Zablistao je u svojem sjaju, svojoj jednoli�noj glatko�i. Najjednostavniji izrazi
odra�avali su se na njegovu licu kao blistava toplina.
Zamisli skulpturu od leda, savr�eno na�injenu poput Pygmalionove Galateje,
ba�enu u vatru u kojoj cvr�i i topi se, pa ipak njezini oblici ostaju za�udno
nedirnuti... dakle, takav je bio Gospodar kada bi se u njemu probudile ljudske
emocije, kao �to se to sada dogodilo.
Lagano je stiskao moje ruke i ponovno me poljubio.
��Mali �ovjek, lutka, patuljak, �aptao je. � Ho�e� li zauvijek ostati takav?
Nisi li legao sa mnom dovoljno puta da zna� u �emu mogu, a u �emu ne mogu u�ivati?
� Pridobio sam ga, zarobio, na jedan sat prije no �to ode.
Ali, sljede�e me je ve�eri odveo u ne�to tajanstveniju i jo� rasko�niju ku�u
zadovoljstava, ku�u u kojoj su se zbog zadovoljstva drugih dr�ali samo mladi
dje�aci.
Podignuta je u isto�nja�kom stilu, i mislim da je u sebi objedinila rasko�
Egipta i Babilona, njezine malene sobice na�injene od zlatnih re�etaka i mjedeni
stupici ukra�eni lapis lazulijem pridr�avaju blijedoru�i�aste tkanine koje �ine
baldahin nad le�aljkama na�injenima od pozla�ena drveta, ukra�enima resicama i
prekrivenima damastom. Zrak je bio ote�ao mirisima, a svjetiljke su bile umiruju�e
prigu�ene.
Goli dje�aci, dobro uhranjeni, jedri, glatkih i oblih udova bili su �eljni,
sna�ni i uporni, a u igre su unosili svoje vlastite razigrane mu�ke �udnje.
�inilo se da je moja du�a njihalo koje se ljulja izme�u odva�nog zadovoljstva
osvajanja i nesvjesne predaje ja�im udovima, ja�im voljama i ja�im rukama koje su
me nje�no bacakale uokolo.
Bio sam zato�en izme�u dva vje�ta i odlu�na ljubavnika, prodirali su u mene i
sisali me, tukli me i crpili iz mene sve dok nisam zaspao �vrsto kao nikada do tada
bez Gospodarove ku�ne �arolije.
To je bio tek po�etak. Pokatkad bih se probudio iz svojega pijanog sna i otkrio
da sam okru�en bi�ima koja naizgled nisu bila ni mu�ka ni �enska. Samo su dvojica
bila eunusi, obrezani tako vje�to da su mogli podignuti svoje pouzdano oru�je poput
bilo kojeg dje�aka. Ostali su tek sa svojim dru�benicima dijelili ukus za boje. Svi
su imali crno podvu�ene o�i osjen�ane ljubi�asto i uvijene, premazane trepavice
koje su im davale izraz zastra�uju�e, neshvatljive suzdr�anosti. Njihove crveno
obojane usne doimale su se �vr��ima od �enskih i mnogo zahtjevnijima, nasr�u�i na
mene svojim poljupcima kao da im je element mu�kosti, koji im je dao mi�i�e i krute
organe, pru�io mu�kost i samim ustima. Njihovi su osmijesi bili an�eoski. Zlatni
prsteni ukra�avali su njihove bradavice. Njihove stidne dlake bile su posute
zlatnim prahom.
Nisam se bunio kada su me spopali. Nisam se pla�io krajnosti i �ak sam im
dopustio da ve�u moje ruke i noge za krevet kako bi bolje mogli iskazati svoju
umje�nost. Bilo je nemogu�e pla�iti ih se. Bio sam razapet zadovoljstvom. Njihovi
neumoljivi prsti nisu mi dopu�tali ni da zatvorim o�i. Milovali su moje vje�e,
prisiljavali su me da gledam. Mekim, debelim kistovima prelazili su mojim udovima.
Masirali su me uljima. Sisali su iz mene, kao da je nektar, taj plameni sok koji
sam ispu�tao, ponovno i ponovno, sve dok nisam uzalud vikao da ne mogu vi�e dati.
Moje �male smrti� bile su bilje�ene kako bi me zbog toga u �ali zadirkivali, a
okretali su me, vezali i sputavali sve dok ne bih utonuo u zaneseni san.
Kad sam se probudio, nisam znao za vrijeme ili brigu. Gusti dim lule uvla�io se
u moje nosnice. Uzeo sam je, povukao i osjetio mra�an, poznat miris konoplje.
Ostao sam tamo �etiri no�i.
Jo� sam jednom bio spa�en.
Ovog puta sam se na�ao mamuran i polugol, jedva pokriven tankom, poderanom
svilenom ko�uljom �u�kastobijele boje. Le�ao sam na le�aljci, donesen iz bordela,
ali ovo je bio studio mojega Gospodara, i on je tamo sjedio, nedaleko od mene,
o�ito slikaju�i moju sliku, na malomu slikarskom stalku s kojeg je skretao pogled i
upu�ivao ga prema meni.
Pitao sam ga koje je doba dana i koliko je no�i pro�lo. Nije mi odgovorio.
��Sada se ljuti� jer sam u�ivao u tomu? � upitao sam.
��Rekao sam ti da bude� miran, odgovorio je. Legao sam, potpuno promrzao, i
iznenada povrije�en, mo�da osamljen, �ele�i se, poput djeteta, sakriti u njegovu
zagrljaju.
Do�lo je jutro, a on me je ostavio ne rekav�i ni�ta vi�e. Slika je bila
blistavo remek-djelo bestidnosti. U polo�aju spavanja ba�en sam na obalu rijeke,
neka vrsta fauna, nad kojim je bdio visoki pastir, Gospodar osobno, u sve�eni�koj
odori. Suma oko nas bila je gusta i �ivo do�arana korom drve�a koja se gulila te
zbijenim pra�njavim li��em. Voda potoka doimala se vla�nom na dodir, uvjerljivo
stvarna, a moj se lik doimao bezazlenime i izgubljenime u snu, usta su mi bila
poluotvorena na prirodan na�in, obrve o�ito optere�ene te�kim snovima.
Bacio sam je na pod, u bijesu, u namjeri da je razma�em.
Zbog �ega nije ni�ta rekao? Zbog �ega me je natjerao na te lekcije koje su nas
udaljile? Zbog �ega je bio bijesan na mene, kada sam samo �inio ono �to mi je
rekao? Pitao sam se jesu li bordeli bili ispit moje nevinosti i jesu li njegovi
savjeti da u�ivam u svemu bili la�i.
Sjeo sam za njegov stol, uzeo njegovo pero i napisao mu poruku.
Ti si Gospodar. Ti treba� znati sve. Nepodno�ljivo je da ti bude Gospodar netko
tko to nije sposoban biti. Izjasni se, pastiru, ili predaj vlast.
Zapravo, bio sam iscije�en zadovoljstvom, opijanjem, iskrivljavanjem svojih
osjetila, i osamljen, �ude�i za njegovom podukom, njegovom blago��u i uvjeravanjem
da sam njegov.
Ali, njega nije bilo.
Iza�ao sam i tumarao uokolo. Cijeli sam dan proveo u gostionicama opijaju�i se,
kartaju�i, namjerno zavode�i lijepe djevojke, koje su bile lak plijen, kako bi
ostale kraj mene dok sam igrao razne igre na sre�u.
Kada je do�la no�, dopustio sam da me zavede dosadan, pijani Englez, blijed,
pjegav plemi� najstarijih francuskih i engleskih naslova, od kojih je ovaj bio grof
od Harlecha i koji je putovao Italijom da bi vidio velika �uda i bio potpuno opijen
njezinim brojnim divotama, uklju�uju�i i bludni�enje u stranoj zemlji.
Dakako, smatrao me je prelijepim dje�akom. Nisu li svi? Ni on uop�e nije bio
ru�an. �ak su i njegove svijetle pjegice bile na neki na�in dra�esne, osobito zbog
njegove divlje kose boje bakra.
Vode�i me u svoje odaje u pretrpanoj i prelijepoj pala�i, vodio je ljubav sa
mnom. Nije bilo tako lo�e. Svidjele su mi se njegova nevinost i nespretnost.
Njegove su svijetle, okrugle plave o�i bile �udo; imao je �udesno jake i mi�i�ave
ruke i njegovanu, ali ugodno o�tru, �iljatu naran�astu bradu.
Pisao mi je pjesme na latinskome i francuskome i govorio mi ih vrlo zavodljivo.
Nakon sat ili dva brutalnih igara svladavanja, dao mi je do znanja da �eli da
legnem na njega. A u tomu sam i ja prili�no u�ivao. Nakon toga igrali smo se tako
da sam ja bio osvaja�ki vojnik, dok je on bio �rtva na bojnom polju, a pokatkad bih
ga �ibao dvostrukim ko�nim remenom prije no �to bih ga uzeo, zbog �ega smo se
obojica obilno pjenila.
S vremena na vrijeme bi me preklinjao da mu povjerim tko sam zapravo i gdje �e
me mo�i prona�i, �to sam, dakako, odbijao.
Ostao sam tamo tri no�i, razgovaraju�i s njim o tajanstvenim engleskim otocima,
�itaju�i mu talijansku poeziju, a pokatkad �ak i sviraju�i mandolinu za njega i
pjevaju�i mu brojne nje�ne ljubavne pjesme koje sam znao.
Nau�io me je mnogo o obi�nim ljudima u Engleskoj i �elio me je povesti ku�i.
Morao se sabrati, rekao je; morao se vratiti svojim obvezama, svojim imanjima,
svojoj omra�enoj, pokvarenoj, preljubni�koj, �kotskoj supruzi, �iji je otac bio
ubojica, i svojemu nevinomu malom djetetu u �ije je o�instvo sasvim siguran zbog
njegove naran�aste, kovr�ave kose tako nalik njegovoj.
Dr�ao bi me u Londonu u veli�anstvenoj ku�i koju je tamo imao, dar Njegova
Veli�anstva kralja Henryja VII. Sada vi�e ne bi mogao �ivjeti bez mene, Harlechovi
su, svi do jednoga, morali imati ono �to su morali imati i nisam mogao ni�ta drugo
nego mu odobravati. Da sam ja bio sin istaknutog plemi�a, priznao bih to i suo�ili
bismo se s tom preprekom. Jesam li, mo�da, mrzio svojeg oca? On je bio ni�tarija.
Svi su Harlechi bili ni�tarije, a bili su to od vremena Edwarda Ispovjednika. Iste
smo se no�i trebali iskrasti iz Venecije.
��Ti ne poznaje� Veneciju i ne poznaje� njezine plemi�e, ljubazno sam rekao. �
Razmisli o svemu tomu. Sasje�i �e te na komadi�e ako poku�a�. � Sada sam uo�io da
je prili�no mlad. Budu�i da su mi svi stariji ljudi djelovali staro, o tomu prije
nisam razmi�ljao. Nije mu moglo biti vi�e od dvadeset i pet godina. On je tako�er
bio pomahnitao.
Sko�io je na krevet, njegova bujna bakrena kosa je vijorila, izvadio svoj
bode�, opasan talijanski no�, i s visine zurio u moje lice.
��Ubit �u za tebe, rekao je odlu�no i ponosno na venecijanskom narje�ju. Tada
je zabio bode� u jastuk iz kojeg je poletjelo perje. � Ubit �u za tebe budem li
morao. � Perje je lebdjelo prema njegovu licu.
��I �to �e� time dobiti? � upitao sam.
Iza njega se �ulo �kripanje. Bio sam siguran da je netko na prozoru, iza
zatvorenih drvenih kapaka, iako smo bili tri kata iznad Velikoga kanala. Rekao sam
mu to. Vjerovao mi je.
��Potje�em iz obitelji zvijeri ubojica, lagao sam. � Slijedit �e te na kraj
svijeta ako i pomisli� odvesti me odavde; rastavit �e tvoj dvorac kamen po kamen,
presje�i te na pola, izrezati ti jezik i spolne organe, umotati ih u bar�un i
poslati ih tvojem kralju. Smiri se. � O, ti prepredeni, drski vra�e, � rekao je, �
izgleda� poput an�ela, a govori� poput lupe�a iz gostionice tim ugodnim, pjevnim,
mu�evnim glasom. � Takav sam, rekao sam veselo.
Ustao sam, u�urbano se odjenuo upozoriv�i ga da me jo� ne ubije jer �u se
vratiti �im budem mogao, �ude�i da budem samo s njim i, poljubiv�i ga na brzinu,
krenuo prema vratima.
On je oklijevao na krevetu i dalje �vrsto dr�e�i bode� u ruci dok se perje
slijegalo na njegovu glavu boje mrkve, na njegova ramena i bradu. Izgledao je
uistinu opasno.
Nisam vi�e znao koliko sam no�i bio odsutan.
Nisam mogao na�i crkvu koja je bila otvorena. Nisam �elio dru�tvo.
Bilo je mra�no i hladno. Ve�ernje je zvono odzvonilo. Venecijanske su mi se
zime, dakako, �inile blagima nakon snje�nih sjevernih krajeva gdje sam ro�en, ali
je to ipak bila te�ka i vla�na zima pa, iako su pro�i��avaju�i povjetarci �istili
grad, bio je negostoljubivo i neprirodno tih. Beskona�no nebo nestajalo je u gustoj
magli. I sami kameni zra�ili su hladno�om kao da su komadi leda.
Sjeo sam na stube, ne mare�i �to su okrutno vla�ne, i briznuo u pla�. �to sam
nau�io iz svega toga?
Zbog tog �kolovanja osje�ao sam se vrlo profinjeno. Ali u njemu nije bilo
topline i �inilo se da je moja osamljenost te�a od osje�aja krivnje, te�a od
osje�aja prokletstva.
�inilo se da je to, zapravo, zamijenilo onaj stari osje�aj. Pla�io sam se toga,
biti potpuno sam. Dok sam tako sjedio, gledaju�i u maleni djeli� crnog Neba, u
nekoliko zvijezda koje su plovile iznad krovova ku�a, osje�ao sam koliko bi u�asno
bilo izgubiti odjednom i svojega Gospodara i svoj osje�aj krivnje, biti ba�en van
gdje se nitko ne bi zamarao time da me voli ili proklinje, biti izgubljen i
tumarati svijetom samo uz ljudske dru�benike, te dje�ake i te djevojke, engleskog
plemi�a s njegovim bode�om, �ak i moju voljenu Bianku.
Po�ao sam k njezinoj ku�i. Uvukao sam se pod njezin krevet, kao �to sam to
�inio u pro�losti, i nisam �elio iza�i.
Ona je ugo��ivala cijelo stado Engleza, ali, na sre�u, ne i mojeg ljubavnika
bakrene kose, koji se, nesumnjivo, jo� borio s perjem, i pomislio sam, pa, ako se
moj dra�esni lord Harlech pojavi, ne�e se �eljeti osramotiti pred svojim zemljacima
i napraviti budalu od sebe. Bianca je u�la izgledaju�i vrlo ljupko u svojoj
ljubi�astoj svilenoj haljini i s rasko�nim nizom blistavih bisera oko vrata.
Kleknula je i svoju glavu pribli�ila mojoj glavi.
��Amadeo, �to je s tobom? � Nikada od nje nisam tra�io usluge. Koliko sam znao,
nitko nije u�inio takvo �to. Ali, u mojoj osobitoj adolescentskoj mahnitosti ni�ta
se nije �inilo primjerenijim od toga da je trebam upropastiti.
Iskotrljao sam se ispod kreveta, pri�ao vratima i zatvorio ih da ne bismo �uli
buku gostiju.
Kada sam se okrenuo, ona je kle�ala na podu i gledala me, njezine su se zlatne
obrve mr�tile, a njezine meke usne boje breskve odavale su nejasan izraz �u�enja,
�to sam smatrao o�aravaju�im. Po�elio sam je zdrobiti svojom stra��u, ali nimalo
okrutno, dakako, pod pretpostavkom da �e se nakon toga mo�i ponovno sastaviti poput
prelijepe vaze, slomljene u krhotine, te vratiti svoju ljepotu i dobiti jo� finiji
sjaj.
Uhvatio sam je za ruke, podignuo i bacio na krevet. Bila je to prili�no
dojmljiva stvar, taj veli�anstveno ukra�eni krevet u kojem je spavala sama, barem
koliko su to svi mu�karci znali. Na zaglavlju su bili veliki pozla�eni labudovi i
stupovi koji su se uzdizali do uokvirenog svoda oslikanoga nimfama koje ple�u.
Zavjese su bile prozirne, istkane od zlatnih niti. Taj krevet nije odavao zimski
ugo�aj, poput kreveta mojega Gospodara, koji je bio od crvenog bar�una.
Sagnuo sam se i poljubio je, pomahnitao od njezinih jasnih, lijepih o�iju koje
su me pritom hladno gledale. Dr�ao sam je za zape��a, a tada sam joj, prebacuju�i
lijevo zape��e preko desnog zape��a, zarobio obje ruke kako bih mogao rasparati
njezinu skupocjenu haljinu. Parao sam je bri�ljivo da bi svi biseri odletjeli i da
bi se otvorio njezin pojas ispod kojeg je nosila fini steznik i �ipku. Otvorio sam
ga poput �vrsto stisnute �koljke.
Njezine su grudi bile malene i dra�esne, previ�e nje�ne i djevoja�ke za bordel
u kojem je razvrat bila svakodnevica. Unato� tomu, po�elio sam ih porobiti. Tiho
sam nad njom pjevu�io djeli� neke pjesme, a tada sam �uo kako uzdi�e. Nasrnuo sam
prema dolje, i dalje dr�e�i njezina zape��a, sna�no na trenutak sisao njezine
bradavice i tada se povukao natrag. Obijesno sam joj pljuskao grudi slijeva nadesno
sve dok nisu postale ru�i�aste.
Lice joj je porumenjelo i jo� se mr�tila svojim zlatnim obrvama, bore su bile u
neskladu s njezinim glatkim �elom.
O�i su joj bile poput dva opala i, iako je polako treptala, gotovo sneno, nije
uzmicala.
Zavr�io sam svoj posao s njezinom delikatnom odje�om. Poderao sam vezice na
njezinoj suknji, odgurnuo je i ugledao je veli�anstveno i slasno golu, ba� kao �to
sam i pretpostavljao da �e biti. Zaista nisam imao predod�bu �to se nalazi ispod
suknji �asnih �ena u smislu prepreka. Nije bilo ni�ega osim malenoga zlatnoga
gnijezda stidnih dlaka, pahuljastoga ispod njezina lagano zaobljenog trbu��i�a, a
vla�nost je blistala na unutra�njoj strani njezinih bedara.
Odmah sam znao da joj se svi�am. Nipo�to nije bila bespomo�na. A pogled na
svjetlucanje na njezinim nogama izlu�ivao me je. Zaronio sam u nju zadivljen
njezinom usko��u i na�inom na koji se gr�ila jer jo� nije bila primjereno kori�tena
i malo ju je boljelo.
Grubo sam radio na njoj nasla�uju�i se njezinim rumenilom. Svoju sam te�inu
odr�avao na desnoj ruci jer nisam �elio pustiti njezine ruke. Bacakala se, a plavi
su joj se uvojci oslobodili iz kop�e ukra�ene biserima i vrpcama, posvuda je bila
vla�na, ru�i�asta i blistava, poput unutra�njosti velike �koljke.
Na posljetku se vi�e nisam mogao suzdr�avati, i �inilo se kao da se i ona
predala svojemu posljednjem uzdahu kada sam odlu�io odustati od vremenskog
uskla�ivanja. Izbacio sam sjeme i zajedno smo se tresli dok je ona zatvorila o�i,
postala krvavo crvena kao da umire i zabacila glavu u kona�noj mahnitosti prije no
�to �e klonuti.
Otkotrljao sam se i pokrio lice rukama kao da o�ekujem da �e me pljusnuti.
�uo sam kako se smijulji i zaista me iznenada pljusnula, sna�no po rukama. To
nije bilo ni�ta. Pravio sam se da jecam od srama.
��Pogledaj �to si u�inio od moje prekrasne haljine, ti stra�ni mali satiru,
tajanstveni osvaja�u! Ti pokvareni, prerano sazreli dje�a�e! � Osjetio sam kako
njezina te�ina napu�ta krevet. �uo sam kako se odijeva. Potiho je pjevala.
���to �e tvoj Gospodar misliti o ovomu, Amadeo? � upitala je.
Maknuo sam ruke i pogledom potra�io njezin glas. Odijevala se iza oslikanog
zaslona, dara iz Pariza koji joj je, ako se dobro sje�am, darovao jedan od njezinih
omiljenih francuskih pjesnika. Brzo se pojavila, odjevena jednako veli�anstveno kao
i prije u haljinu blijede, proljetno zelene boje, izvezenu poljskim cvjetovima.
Djelovala je poput samog vrta u�itaka s tim si�u�nim �utim i ru�i�astim cvjeti�ima
tako bri�ljivo izvezenima debelim koncem na njezinu novom stezniku i dugoj suknji
od tafta.
 ��Pa, dakle, reci mi, �to �e veliki Gospodar re�i kad otkrije da je njegov mali
ljubavnik pravi �umski bog? � Ljubavnik? � bio sam iznena�en.
Bila je vrlo obazriva u svojem pristupu. Sjela je i po�ela �e�ljati svoju
ra��upanu kosu. Nije se �minkala i njezino je lice ostalo netaknuto na�im igrama, a
kosa joj je padala kao rasko�na kapulja�a od valovita zlata. �elo joj je bilo
glatko i visoko.
��Botticelli te je stvorio, pro�aptao sam. �esto sam joj to govorio jer je bila
toliko nalik njegovim ljepoticama. Zapravo, svi su tako mislili i s vremena na
vrijeme donosili bi joj malene kopije tih �uvenih firentinskih slika.
Zamislio sam se nad time, zamislio sam se nad Venecijom i svijetom u kojem sam
�ivio. Mislio sam o njoj, kurtizani koja prima te �edne, pa ipak lascivne slike kao
da je svetica.
�uo sam jeku starih rije�i koje mi je netko davno rekao, kada sam kle�ao u
prisutnosti stare i ula�tene ljepotice, zami�ljao se vrhunskime i da moram uzeti
kist i slikati samo ono �to predstavlja Bo�ji svijet. � U meni nije bilo uzbu�enja,
samo veliko mije�anje struja dok sam je gledao kako ponovno plete svoju kosu ni�u�i
u nju dragocjene bisere i blijedozelene vrpce na kojima su bili izvezeni isti oni
ljupki maleni cvjeti�i koji su joj ukra�avali i haljinu. Grudi su joj se rumenile
napola prekrivene �vrstim steznikom. Po�elio sam ga ponovno razderati.
��Lijepa Bianca, zbog �ega ka�e� da sam ja njegov ljubavnik? � Svi to znaju,
�apnula Je. � Ti si njegov miljenik. Misli� li da si ga razljutio? � Oh, kada bih
to samo mogao, rekao sam. Uspravio sam se. � Ti ne poznaje� mojega Gospodara. Ni�ta
ga ne bi natjeralo da digne ruku na mene. Ni�ta ga �ak ne mo�e natjerati ni da
podigne glas. Poslao me je u svijet da nau�im sve, da spoznam ono �to mu�karac mo�e
spoznati. � Nasmije�ila se i kimnula. � Pa si do�ao i skrio se pod krevet. � Bio
sam tu�an. � Sigurna sam, rekla je. � Sada spavaj i, ako jo� bude� ovdje kada se
vratim, ja �u te zagrijati. Ali, trebam li ti re�i, divlja�e moj, da nikada ne�e�
izustiti ni najneoprezniju rije� o onomu �to se ovdje dogodilo? Jesi li toliko mlad
da ti to moram govoriti? � Sagnula se da me poljubi.
��Ne, biseru moj, ljepotice moja, ne mora� mi to govoriti. Ne�u re�i �ak ni
njemu. � Stajala je i skupljala svoje rasute bisere i izgu�vane vrpce, ostatke
silovanja. Popravila je krevet. Bila je ljupka poput ljudskog labuda, pristaju�i uz
pozla�ene labu�e na njezinu krevetu nalik na �amac.
��Tvoj �e Gospodar znati. � rekla je. � On je veliki �arobnjak. � Pla�i� li ga
se? Mislim op�enito, Bianca, ne zbog mene? � Ne, odgovorila je. � Zbog �ega bih ga
se trebala pla�iti? Svi znaju da ga ne smiju razljutiti, uvrijediti, naru�iti
njegovu samo�u ili sumnjati u njega, ali to nije strah. Za�to pla�e�, Amadeo, �to
nije u redu? � Ne znam, Bianca. � Ja �u ti re�i, rekla je. � On je postao cijeli
tvoj svijet, �to mo�e samo tako vrhunsko bi�e poput njega. Takav ti mu�karac
postaje sve na svijetu, a njegov mudar glas postaje zakon prema kojemu mjeri� sve
ostalo. Sve ono izvan toga nema vrijednost jer on to ne vidi i ne progla�ava to
vrijednim. I zato ti nema� izbora nego napustiti pusto� koja le�i izvan njegova
svjetla i vratiti mu se. Mora� po�i ku�i. � Iza�la je i zatvorila vrata. Zaspao
sam, odbijaju�i po�i ku�i.
Sljede�eg sam jutra doru�kovao s njom i proveo s njom cijeli dan. Na�a mi je
bliskost omogu�ila da upoznam njezinu zra�e�u su�tinu. Bez obzira na to koliko je
govorila o mojem Gospodaru, ja sam sada vidio samo nju, u tim njezinim odajama koje
su mirisale na nju i koje su bile pune njezinih osobnih i osobitih stvari.
Nikada ne�u zaboraviti Bianku. Nikada.
Pri�ao sam joj, onoliko koliko sam joj mogao pri�ati kao kurtizani, o bordelima
koje sam posjetio. Mo�da ih se tako detaljno i sje�am jer sam njoj pri�ao. Rije�i
sam, dakako, birao bri�ljivo. Ali sam joj rekao. Rekao sam joj kako je moj Gospodar
�elio da nau�im sve i kako me je osobno odveo u te veli�anstvene akademije.
��Pa, to je u redu, ali ne mo�e� ovdje ostati, Amadeo. On te je vodio na mjesta
na kojima �e� u�ivati u velikom dru�tvu. Mo�da ne�e �eljeti da ostane� u dru�tvu
jedne osobe. � Nisam �elio oti�i. Ali, kada je do�la ve�er i kada su ku�u ispunili
njezini engleski i francuski pjesnici, kada su krenuli glazba i ples, nisam je
�elio dijeliti s cijelim svijetom koji joj se divio.
Gledao sam je neko vrijeme, zbunjuju�e svjestan da sam je imao u njezinoj
tajnoj odaji kao �to je nijedan od tih njezinih obo�avatelja nije imao niti �e je
imati, ali to me nije utje�ilo.
�elio sam ne�to od svojega Gospodara, ne�to kona�no, zaklju�no i ne�to �to �e
sve izbrisati i, pomahnitao od te �elje koje sam iznenada bio potpuno svjestan,
napio sam se u gostionici dovoljno da budem drzak i opak i posr�u�i sam krenuo
ku�i.
Osje�ao sam se odva�nim, prkosnim i neovisnim jer sam tako dugo bio odsutan od
svojega Gospodara i svih njegovih tajni.
Kad sam se vratio, on je gorljivo slikao. Bio je visoko na skeli i shvatio sam
da se posvetio licima svojih gr�kih filozofa, o�ivljavaju�i alkemiju pomo�u koje su
�ivi izrazi lica izlazili iz njegova kista, prije kao da ih otkriva, a ne nanosi.
Bio je odjeven u prljavu sivu tuniku koja mu je dopirala do stopala. Nije se
okrenuo da me pogleda kada sam u�ao. �inilo se da je svaki �arnik u ku�i dovu�en u
njegov studio kako bi dobio svjetlo koje je �elio.
Dje�aci su bili upla�eni brzinom kojom je oslikavao platno.
Ubrzo po�to sam doteturao u studio, shvatio sam da ne slika svoju gr�ku
akademiju.
Slikao je mene. Na toj sam slici kle�ao, kao dje�ak na�eg vremena, s mojim
svojstvenim dugim uvojcima, u jednostavnoj odje�i, kao da sam nakratko napustio
otmjeni svijet, a moje su ruke, naizgled nevino, bile sklopljene u molitvi. Oko
mene su se okupili an�eli, blagih lica i veli�anstveni kakvi su se uvijek
pojavljivali, samo su ovima dodijeljena crna krila.
Crna krila. Velika, crna, pernata krila. �to sam du�e gledao u to platno,
izgledala su sve odvratnije. Odvratna, i zamalo ih je dovr�io. Dje�ak kestenjaste
kose doimao se stvarnim nezainteresirano gledaju�i u Nebo, a an�eli su se doimali
po�udnima, pa ipak tu�nima.
Ali ni�ta na toj slici nije bilo toliko �udovi�no kao prizor mojega Gospodara
dok je to slikao, prizor njegove ruke i kista koji je letio preko slike
do�aravaju�i nebo, oblake, slomljeni zabat, krila an�ela, Sun�evu svjetlost.
Dje�aci su se stisnuli jedan uz drugoga, uvjereni u njegovo ludilo ili
�arobnja�tvo. �to je to bilo? Zbog �ega se tako neoprezno otkrio onima �ije su du�e
bile mirne?
Zbog �ega je otkrio na�u tajnu, da on nije ni�ta vi�e �ovjek nego krilata
stvorenja koja je slikao! Zbog �ega je Gospod izgubio strpljenje na takav na�in?
Odjednom je u bijesu bacio lon�i� boje u udaljeni kut sobe. Tamnozelena mrlja
nagrdila je zid. Psovao je i vikao na jeziku koji nitko od nas nije poznavao.
Pobacao je sve lon�i�e, a boja se s drvene skele prolijevala u velikim sjajnim
mlazovima. Bacao je kistove poput strijela.
��Odlazite odavde, idite u svoje krevete, ne �elim vas vidjeti, nevina�ca.
Idite. Idite. � Nau�nici su se razbje�ali od njega. Riccardo je krenuo okupiti
manje dje�ake. Svi su projurili kroz vrata.
Visoko na skeli, sjeo je, noge su mu visjele i jedva da me je pogledao dok sam
stajao ispod njega, kao da ne zna tko sam.
��Si�i, Gospodaru, rekao sam.
Kosa mu je bila ra��upana i na nekim mjestima umrljana bojom. Nije pokazao
iznena�enje �to sam tamo, nije se prenuo na zvuk mojega glasa. Znao je da sam tamo.
Znao je sve takve stvari. Mogao je �uti rije�i izgovorene u drugim sobama. Poznavao
je misli svih oko sebe. Bio je ispunjen �arolijom, a kada sam pio od te �arolije,
posrtao sam.
��Dopusti da ti ra��e�ljam kosu, rekao sam. Bio sam drzak, i bio sam toga
svjestan. Njegova je tunika bila umrljana i ne�ista. O nju bi neprestano otirao
kist.
Jedna mu je sandala ispala i uz �tropot pala na mramor. Podignuo sam je.
��Si�i, Gospodaru. �to god sam rekao a �to te je zabrinulo, ne�u to vi�e re�i.
� Nije mi odgovarao.
Iznenada se u meni uskovitlao sav moj bijes, osamljen jer sam bio odvojen od
njega danima koji su trajali beskona�no, poslu�no slijede�i njegove upute i jer sam
napokon do�ao ku�i i na�ao ga kako zuri u mene bijesan i nepovjerljiv. Nisam mogao
podnositi da gleda u stranu kao da me nema. Mora priznati da sam ja uzrok njegova
gnjeva. Mora progovoriti.
Iznenada sam po�elio zaplakati.
Njegovo je lice poprimilo bolan izraz. Nisam to mogao gledati; nisam mogao ni
pomisliti da i on osje�a bol kao �to sam to ja osje�ao, kao �to su to osje�ali i
drugi dje�aci. Bio sam lud od bijesa.
��Sebi�no si prestra�io sve, Gospode i Gospodaru! � uzviknuo sam.
Ne obaziru�i se na mene, nestao je u naletu vjetra i mogao sam �uti kako
njegovi koraci jure praznim sobama.
Znao sam da se kretao brzinom kojom ljudi ne mogu ovladati. Po�urio sam za
njim, ali sam samo �uo kako su se vrata zalupila preda mnom i kako se zasuni
spu�taju prije no �to sam posegnuo za kvakom.
��Gospodaru, pusti me unutra, vikao sam. � Oti�ao sam samo zato �to si mi ti
tako rekao. � Okretao sam se oko sebe. Bilo je gotovo nemogu�e provaliti ta vrata.
Lupao sam �akama po njima i udarao ih. � Gospodaru, li si me poslao u bordele. Ti
si me poslao na te proklete zadatke. � Nakon du�eg vremena, sjeo sam u podno�ju
vrata nasloniv�i se na njih i plakao i jadikovao. Bio sam prili�no glasan. �ekao je
da prestanem.
��Po�i spavati, Amadeo, rekao je. � Moj gnjev nema nikakve veze s tobom. �
Nemogu�e. To je la�! Bio sam razbje�njen i uvrije�en, povrije�en i promrzao. Ta je
ku�a bila prokleto hladna.
��Neka onda tvoj spokoj i smirenost imaju veze sa mnom, gospodine! � rekao sam.
� Otvori ta prokleta vrata. � Po�i u krevet s ostalima, rekao je tiho. � Tamo ti je
mjesto. Oni su tvoji voljeni. Oni su tvoja vrsta. Ne tra�i dru�tvo �udovi�ta. � Ah,
je li to ono �to si ti, gospodine? � upitao sam prezrivo i ljutito. � Ti, koji zna�
slikati kao Bellini ili Mantegna, koji zna� �itati sve rije�i i govoriti svim
jezicima, koji posjeduje� beskona�nu ljubav i isto takvu strpljivost, �udovi�te! Je
li tako? �udovi�te nam pru�a krov nad glavom i svakodnevno nas hrani obrocima iz
bo�anskih kuhinja! Oh, zaista, �udovi�te. � Nije odgovorio.
Bio sam sve bje�nji. Si�ao sam kat ispod. Uzeo sam veliku ratnu sjekiru sa
zida. Ta je sjekira bila jedno od mnogih oru�ja izlo�enoga u ku�i koje sam jedva
zamje�ivao. Pa, vrijeme je za to, pomislio sam. Dosta mi je Ove hladno�e. Ne mogu
je podnijeti. Ne mogu je podnijeti.
Po�ao sam gore i zamahnuo sjekirom prema vratima. Dakako, pro�la je kroz krhko
drvo razbijaju�i oslikane daske, probijaju�i se kroz stari lak i dra�esne �ute i
crvene ru�e. Izvadio sam je i jo� jednom udario u vrata.
Ovog se puta brava slomila. Udario sam razbijeni okvir koji se sru�io.
Krajnje zapanjen, sjedio je u svojemu velikomu tamnomu hrastovu naslonja�u i
gledao u mene dok su njegove �ake stiskale dvije lavlje glave na naslonima za ruke.
Iza njega se nazirao masivni krevet sa svojim rasko�nim baldahinom ukra�enim
zlatom.
��Kako se usu�uje�! � rekao je.
U �asu je stajao preda mnom, uzeo sjekiru i bacio je s takvom lako�om da se
razbila o kameni zid nasuprot nas. Tada me je podignuo i bacio prema krevetu.
Cijeli je krevet podrhtavao kao i zavjese i baldahin. Nitko me ne bi mogao baciti
tako daleko. Ali on je to u�inio. S rukama i nogama u zraku sletio sam na jastuke.
��Odvratno �udovi�te! � rekao sam. Okrenuo sam se, smirio se i privukao se na
lijevu stranu, gledaju�i u njega zgr�enih koljena.
Stajao je okrenut le�ima. Namjeravao je zatvoriti unutra�nja vrata njegovih
odaja, koja su bila otvorena prije i zbog toga nisu bila slomljena. Ali se
zaustavio. Okrenuo se. Izraz njegova lica postao je �aljiv.
��Oh, kakva li se opaka narav krije iza tako an�eoskog lica, rekao je blago.
��Ako sam ja an�eo, � rekao sam povla�e�i se s ruba kreveta, � naslikaj mi crna
krila. � Usudio si se razvaliti moja vrata. � Prekri�io je ruke. � Trebam li ti
re�i zbog �ega takvo �to ne�u dopustiti tebi, a ni bilo komu drugomu? � Stajao je
gledaju�i me uzdignutih obrva. � Mu�i� me, rekao sam. � O, zaista, kako i od kada?
� Po�elio sam viknuti. �elio sam re�i: � Volim samo tebe. � Umjesto toga sam rekao:
� Prezirem te. � Nije mogao suspregnuti smijeh. Pognuo je glavu i zgr�io prste
ispod brade gledaju�i u mene.
Tada je ispru�io ruku i zapucketao prstima.
 �uo sam �u�kanje u obli�njim sobama. Uspravio sam se okamenjen od iznena�enja.
Vidio sam kako duga u�iteljeva �iba dolazi klize�i po podu kao da ju je vjetar
poslao ovamo, a onda se je povinula, okrenula, uzdignula i pala u njegovu ruku koja
je �ekala.
Iza njega, unutra�nja su se vrata zalupila, a zasun je kliznuo na svoje mjesto
uz bu�an metalni �tropot.
Uzmaknuo sam u krevetu.
��Bit �e mi zadovoljstvo i�ibati te, rekao je ljubazno se smije�e�i, gotovo
nevinih o�iju. � Mo�e� to prihvatiti kao jo� jedno ljudsko iskustvo, ne�to poput
skakutanja s tvojim engleskim plemi�em. � U�ini to. Mrzim te, rekao sam. � Ja sam
mu�karac, a ti to pori�e�. � Djelovao je nadmo�no i blago, ali ne i zadovoljno.
Pri�ao mi je, uhvatio me za glavu i bacio licem u krevet.
��Demone! � rekao sam.
��Gospodaru, mirno je odgovorio.
Osjetio sam kako mi je koljenom pritisnuo donji dio le�a i tada sam osjetio
prvi udarac po bedrima. Dakako da na sebi nisam imao ni�ta osim tankih �arapa, koje
je zahtijevala moda, �to je bilo jednako kao da sam bio i gol.
Uzviknuo sam od boli i tada �vrsto zatvorio usta. Kada su daljnji udarci po�eli
plju�tati po mojim nogama, progutao sam sve zvukove, bijesan na sebe kada sam �uo
da mi se otima nezadr�ivi jecaj.
Udarao me je nezaustavljivo, �ibaju�i moja bedra i potkoljenice. Razbje�njen,
otimao sam se i poku�ao se podignuti, uzalud se odupiru�i dlanovima o pokriva�e.
Nisam se mogao pomaknuti. Priklije�tio me je koljenom i davao si odu�ka bez i
najmanjeg zastoja.
Odjednom sam, buntovan, kakav sam bio, odlu�io odigrati njegovu igru. Proklet
bio ako �u le�ati pla�u�i, a suze su se skupljale u mojim o�ima. �vrsto sam
zatvorio o�i, stisnuo zube i odlu�io da je svaki udarac bo�anski crvene boje koju
sam volio i da je vru�a razorna bol koju sam osje�ao crvena i da je toplina koja
bubri u mojim nogama nakon udarca zlatna i ugodna.
��Oh, to je divno! � rekao sam.
��Time ne�e� nikoga zavarati, dje�a�e! � rekao je.
Udarao me je ja�e i br�e. Nisam mogao zadr�ati svoje ugodne vizije. Boljelo je,
prokleto je boljelo.
��Ja nisam dje�ak! � vikao sam.
Osjetio sam da su mi noge vla�ne. Znao sam da krvarim. � Gospodaru, �eli� li me
unakaziti? � Ni�ta nije gore nego kada posrnuli svetac postane u�asni vrag! � Jo�
udaraca. Znao sam da krvarim na vi�e mjesta. Zasigurno �u biti sav izranjavan. Ne�u
mo�i hodati.
��Ne znam �to �eli� re�i! Prestani! � Na moje zaprepa�tenje, on je to u�inio.
Savinuo sam ruku ispod lica i jecao. Dugo sam jecao, a noge su mi gorjele kao da ih
�iba jo� udara. �inilo se kao da se udarci nastavljaju, ali nije bilo tako.
Nastavio sam se nadati, neka ova bol nestane i ponovno ustupi mjesto ne�emu
toplomu, ne�emu drhtavomu i ugodnomu, onako kako sam to osje�ao prvih nekoliko
puta. To bi bilo u redu, ali ovo je stra�no. Mrzim to!
Iznenada sam osjetio kako me pokriva. Osjetio sam ugodno �kakljanje njegove
kose na mojim nogama. Osjetio sam njegove prste kad je uhvatio poderane �arape i
poderao ih do kraja, naglo ih povukav�i s mojih nogu, koje su ostale gole. Posegnuo
je ispod moje tunike i poderao ostatke �arapa.
Bol je pulsirala, postajala sve ja�a, a onda je bilo malo lak�e. Zrak je na
mojim ranama bio hladan. Kada su ih dotaknuli njegovi prsti, osjetio sam takvo
strahovito zadovoljstvo da sam mogao samo uzdahnuti.
��Ho�e� li ponovno slomiti moja vrata? � Nikada, pro�aptao sam.
��Ho�e� li mi prkositi na bilo koji na�in? � Nikada ni na koji na�in. � Dalje?
� Volim te. � Siguran sam u to. � Ali, volim te, rekao sam �mrcaju�i.
Prstima je milovao moje ranjeno tijelo, i to je bilo neizdr�ivo ugodno. Nisam
se usudio podignuti glavu. Stisnuo sam obraz uz hrapavi izvezeni pokriva�, uz
veliku izvezenu sliku lava, te�ko sam disao i pustio suze da teku. Bio sam potpuno
miran; to me je zadovoljstvo li�ilo svakog nadzora nad mojim udovima.
Zatvorio sam o�i, a njegove su se usne spustile na moju nogu. Ljubio je jednu
od rana. Pomislio sam da �u umrijeti. Odnosno, da �u po�i u Raj, neki drugi, raj
jo� divniji �ak i od ovoga venecijanskog Raja. Dolje, moje su prepone bile pune
zahvalne, o�ajni�ke i zasebne snage.
Vru�a je krv tekla preko rane. Dodirnuo ju je pomalo grubim pritiskom jezika,
polizao je, pritisnuo, a neizbje�no podrhtavanje zapalilo je vatru u mojim
zatvorenim o�ima, zasljepljuju�u vatru preko nestvarnoga horizonta u tami mojega
slijepog uma.
Pre�ao je na sljede�u ranu s koje je polizao kapljice krvi, a u�asna je bol
nestala i osje�ao sam samo pulsiraju�u ugodu. I dok je prelazio na sljede�u,
pomislio sam, ne mogu to podnijeti, jednostavno �u umrijeti.
Brzo se pomicao od rane do rane, pola�u�i svoje �arobne poljupce i milovanja
svojeg jezika, a ja sam drhtao cijelim tijelom i uzdisao.
��Kakva kazna! � rekao sam iznenada, te�ko di�u�i.
Bilo je u�asno to �to sam rekao! U �asu sam to po�alio, tu drskost svojih
rije�i.
Ali, njegova je ruka ve� spustila �estok udarac na moja le�a.
��Nisam to mislio, rekao sam. � Mislim, nisam �elio da zvu�i nezahvalno.
Mislim, �ao mi je �to sam to rekao! � Uslijedio je jo� jedan udarac, jednako vru�
kao i prvi.
��Gospodaru, imaj milosti. Zbunjen sam! � vikao sam.
Njegova je ruka le�ala na meni, na toploj povr�ini koju je udario i pomislio
sam, sada �e me tu�i sve dok ne izgubim svijest.
Ali, njegovi su prsti samo nje�no stiskali ko�u koja nije bila ranjena, samo
vru�a kao �to su bile i prve otekline od �ibe.
Ponovno sam osjetio njegove usne na listu lijeve noge, i krv, i njegov jezik.
Zadovoljstvo me je pro�imalo, i bespomo�an, dopustio sam da zrak pobjegne s mojih
usana u nizu uzdaha.
��Gospodaru, Gospodaru, Gospodaru, volim te. � Da, pa, to i nije tako neobi�no,
�apnuo je. Nije prestajao s poljupcima. Lizao je krv. Gr�io sam se pod te�inom
njegove ruke na mojim le�ima.
��Ali, pitanje je, Amadeo, zbog �ega ja volim tebe? Zbog �ega? Zbog �ega sam
morao po�i u onaj smrdljivi bordel potra�iti te? Ja sam sna�an po prirodi... bez
obzira na to kakva je moja priroda... Po�udno je ljubio veliku ranu na mojemu
bedru. Mogao sam osjetiti kako je si�e, pa kako je zatim li�e jezikom, kako jede
krv i kako se, nakon toga, njegova krv ulijeva u moju ranu. Zadovoljstvo me je
neprestano potresalo. Nisam vidio ni�ta iako sam mislio da su mi o�i bile otvorene.
Nastojao sam uvjeriti se da su mi o�i otvorene, ali ni�ta nije bilo vidljivo, samo
zlatna maglica.
��Volim te, zaista te volim, rekao je. � Ali, za�to? O�trouman, da, prelijep,
da, a u tebi, sagorjeli ostaci sveca! � Gospodaru, ne znam �to mi to govori�.
Nikada nisam bio svetac, nikada, ne tvrdim da sam svetac. Ja sam bijedno,
nepristojno i nezahvalno stvorenje. Oh, obo�avam te. Tako je ugodno biti bespomo�an
i u tvojoj milosti. � Prestani mi se rugati. � Ali, ne rugam ti se, rekao sam. �
�elim govoriti, istinu, �elim biti lud za istinom, lud za... �elim biti lud za
tobom. � Ne, mislim da mi se ne �eli� narugati. Ti to misli�. Ti ne uvi�a�
apsurdnost toga. � Zavr�io je svoj posao. Moje su noge izgubile svaki oblik koji su
posjedovale u mojem umu ispunjenomu maglicom. Mogao sam samo le�ati tako, cijelo mi
je tijelo titralo od poljubaca. Spustio je glavu na moje kukove, na toplo mjesto
koje je udario rukom i osjetio sam kako se njegovi prsti podvla�e pod mene i
dodiruju moj najskrovitiji dio.
Moj je spolni organ otvrdnjavao pod njegovim prstima, otvrdnjavao od ulijevanja
njegove goru�e krvi, ali jo� vi�e od mladog mu�jaka u meni koji je tako �esto
svojom voljom mije�ao zadovoljstvo i bol.
Bio sam sve kru�i, o�ivljavao sam i pulsirao ispod njegove glave i ramena dok
je le�ao na mojim le�ima, dok me je �vrsto dr�ao za spolni organ, a tada sam u
njegove prste u �estokim i neizdr�ivim gr�evima ispustio veliki mlaz.
Podignuo sam se na laktove i pogledao ga. Sjedio je zure�i u biserno bijelo
sjeme prilijepljeno za njegove prste.
��Dobri Bo�e, je li to ono �to si �elio? � upitao sam. � Vidjeti tu pokvarenu
bjelinu u svojoj ruci? � Bolno me je pogledao. Oh, tako bolno.
��Ne zna�i li to, upitao sam, � da je do�lo vrijeme? � O�aj u njegovim o�ima
bio je prevelik da bih ga dalje ispitivao.
Pospan i slijep, osjetio sam kako me okre�e i razdire moju tuniku i jaknu.
Osjetio sam kako me je podignuo i tada nasrnuo na mene ubodom u vrat. �estoka bol
zgusnuto se oko mojeg srca, popustiv�i upravo kada sam je se upla�io, a tada sam
utonuo pokraj njega u mirisnu pukotinu kreveta; i uz njegova prsa, topla pod
pokriva�ima koje je navukao na nas, zaspao sam.
Kada sam otvorio o�i, jo� je bila mra�na i duboka no�. Uz njega sam nau�io
osjetiti dolazak jutra. A jutro jo� nije bilo tako blizu.
Potra�io sam ga pogledom. Ugledao sam ga u podno�ju kreveta. Bio je odjeven u
svoj najbolji crveni bar�un. Nosio je jaknu prorezanih rukava i te�ku tuniku visoka
ovratnika. Ogrta� od crvenog bar�una bio je ukra�en hermelinom.
Kosa mu je bila temeljito po�e�ljana i lagano nauljena pa je odavala vrlo
ulju�en i vje�to postignut sjaj, bri�ljivo ra��e�ljana posred tjemena slijevaju�i
se lijepo oblikovanim kovr�ama preko njegovih ramena. Doimao se tu�nim.
��Gospodaru, �to je? � Moram oti�i na nekoliko no�i. Ne, to nije zato �to sam
ljut na tebe, Amadeo. To je jedno od onih putovanja na koje moram po�i. Ve�
poprili�no kasnim. � Ne, Gospodaru, ne sada, molim te. �ao mi je, preklinjem te, ne
sada! �to ja... � Dijete. Idem vidjeti One koje treba �tovati. Nemam izbora. � Na
trenutak nisam rekao ni�ta. Poku�avao sam doku�iti zna�enje rije�i koje je
izgovorio. Glas mu je zamirao, a te je rije�i izgovorio malodu�no.
���to je to, Gospodaru? � upitao sam.
��Jedne �u te no�i mo�da povesti sa sobom. Tra�it �u dopu�tenje... Glas mu je
zamuknuo.
��Za �to, Gospodaru? Je li ti ikada trebalo ne�ije dopu�tenje da u�ini� ne�to?
� Bila mi je namjera da to zvu�i jednostavno i iskreno, ali sada znam da je zvu�alo
vrlo drsko.
��U redu je, Amadeo, rekao je. � S vremena na vrijeme tra�im dopu�tenje od
svojih Starijih, to je sve. Od koga drugoga? � Doimao se tu�nim. Sjeo je pokraj
mene, sagnuo se i poljubio moje usne.
��Starije, Gospodine? Misli� na One koje treba �tovati � jesu li to stvorenja
poput tebe? � Budi dobar prema Riccardu i ostalima. Oni te obo�avaju, rekao je. �
Plakali su za tobom cijelo vrijeme dok si bio odsutan. Nisu mi potpuno vjerovali
kada sam im rekao da se vra�a� ku�i. Riccardo je uhodio tebe i tvojeg prijatelja
Engleza i pla�io se da �u te slomiti na komadi�e ili da �e te Englez ubiti. On je
na glasu, tvoj engleski plemi�, da zabija no� u stolove bilo koje gostionice koju
odabere. Mora� 11 se dru�iti s obi�nim ubojicama? Ovdje ima� jedinstven primjer
kada je rije� o onima koji oduzimaju �ivote. Kada si oti�ao kod Bianke, nisu mi se
usudili re�i, ali su u svojim umovima zami�ljali neobi�ne slike da ne bih mogao
pro�itati njihove misli. Kako li se prilago�avaju mojim mo�ima. � Oni te vole, moj
Gospode, rekao sam. � Hvala Bogu �to si mi oprostio zbog mjesta koja sam posjetio.
U�init �u sve �to �eli�. � A sada, laku no�. � Ustao je.
��Gospodaru, koliko no�i? � Najvi�e tri, rekao je preko ramena. Po�ao je prema
vratima, visoka, otmjena pojava u svojem ogrta�u. � Gospodaru. � Da. � Bit �u jako
dobar, svetac, rekao sam. � Ali, ako ne budem, ho�e� li me, molim te, opet i�ibati?
� U �asu kada sam ugledao gnjev na njegovu licu, po�alio sam svoje rije�i. �to me
je natjeralo da izustim takvo �to!
��Nemoj mi re�i da nisi tako mislio! � rekao je, �itaju�i misli i slu�aju�i
rije�i prije no �to sam ih izgovorio.
��Ne. Samo mrzim kad odlazi�. Mislio sam, ako te izazovem, da ne�e� oti�i. �
Pa, ho�u. I nemoj me izazivati. To je pravilo, nemoj me izazivati. � Ve� je iza�ao
kroz vrata kada se predomislio i vratio. Do�ao je do kreveta. O�ekivao sam najgore.
Udarit �e me, a onda ne�e biti ovdje da poljubi ranu.
Ali, nije.
��Amadeo, dok me nema, razmisli o tomu, rekao je. Razbudio sam se gledaju�i ga.
Njegov me je na�in natjerao da razmislim prije no �to izustim rije�.
��O svemu, gospodine? � upitao sam.
��Da, rekao je. Tada me je opet do�ao poljubiti. � Ho�e� li biti ovakav
zauvijek? � upitao je. � Ovakav �ovjek, ovakav mladi� kakav si sada? � Da,
Gospodaru! Zauvijek i s tobom! � �elio sam mu re�i da ne postoji ni�ta �to ne bih
mogao u�initi, a �to je u ljudskoj mo�i, ali to se nije �inilo mudrim, a i njemu se
to ne bi �inilo istinitim.
Blago je stavio ruku na moju glavu odmi�u�i mi kosu.
��Dvije godine promatram kako raste�, rekao je. � Dosegnuo si svoju punu
visinu, ali si malen, a tvoje je lice dje�a�ko i unato� tvojemu dobrom zdravlju,
slaba�an si i jo� nisi sna�an mu�karac kakav zasigurno treba� biti. � Bio sam
previ�e o�aran da bih ga prekinuo. Kada je zastao, �ekao sam.
Uzdahnuo je. Gledao je pred sebe kao da ne mo�e prona�i rije�i. � Kad si bio
odsutan, tvoj je engleski plemi� potegnuo bode� na tebe, a ti se nisi pla�io.
Sje�a� li se? Od tog doga�aja nema ni dva dana. � Da, gospodine, to je bilo glupo.
� Tada si lako mogao umrijeti, rekao je podignuv�i obrvu. � Lako. � Gospodine,
molim te, otkrij mi te tajne, rekao sam. � Reci mi kako si do�ao u posjed tih mo�i.
Povjeri mi te tajne. Gospodine, u�ini da mogu biti s tobom zauvijek. Nije me briga
za moje mi�ljenje o tim pojavama. Priklanjam se tvojemu. � Ah, da, priklanja� se
ako ispunim tvoj zahtjev. � Pa, gospodine, to je jedan oblik priklanjanja, predati
se tebi, tvojoj volji i tvojoj mo�i i, da, volio bih je imati i biti kao ti. Je li
to ono �to si obe�ao, Gospodaru, je li to ono na �to cilja�, da me mo�e� u�initi
poput sebe? Ho�e� li me ispuniti tom svojom krvlju koja me �ini robom kako bi to
postigao? Pokatkad mi se �ini da to znam, Gospodaru, da ti to mo�e� u�initi, pa
ipak se pitam znam li to samo zato �to ti to zna�, a ti si osamljen da bi mi to
u�inio. � Ah! � Pokrio je lice rukama kao da sam ga potpuno razo�arao.
Bio sam u nedoumici.
��Gospodaru, ako sam te uvrijedio, udari me, istu�i me, u�ini mi bilo �to samo
nemoj odvra�ati pogled. Nemoj pokrivati o�i koje bi gledale u mene, Gospodaru, jer
ja ne mogu �ivjeti bez tvojeg pogleda. Objasni mi to. Gospodaru, ukloni ono �to nas
dijeli; ako je to samo neznanje, ukloni ga. � Oh, ho�u, ho�u, rekao je. � Tako si
mudar i lukav, Amadeo. Bio bi potpuno lud za Bogom, kao �to su ti davno rekli da
svetac treba biti. � Ne razumijem, gospodine. Ja nisam svetac, lud, da, zato �to
naslu�ujem da je to neka vrsta mudrosti, a �elim je jer ti cijeni� mudrost. � Ho�u
re�i da se doima� neukim, a iz tvoje neukosti proizlazi mudro opa�anje. Osamljen
sam. O, da, osamljen sam, i osamljen da bih ti govorio o svojim patnjama, ako ni�ta
drugo. Ali, tko bi nekoga tako mladoga kao �to si ti opteretio mojim patnjama?
Amadeo, koliko misli� da mi je godina? Procijeni moju dob svojom neuko��u. � Ti
nema� dobi, gospodine. Ti ne pije�, ne jede�, niti se mijenja� s vremenom. Nije ti
potrebna voda da bi se o�istio. Gladak si i otporan na sve stvari iz prirode.
Gospodaru, svi to znamo. Ti si �isto, plemenito i cjelovito bi�e. � Odmahnuo je
glavom. Uznemiravao sam ga iako sam �elio upravo suprotno.
��Ve� sam to u�inio, pro�aptao je. � �to, Gospode, �to si u�inio? � Oh, doveo
te k sebi, Amadeo, za sada.....Zastao Je. Namr�tio se, a njegovo je lice bilo tako
blago i za�u�eno da sam osjetio bol. � Ah, ali to su samo zablude u vlastitu
korist. Mogao bih te povesti, s gomilom zlata i nastaniti te u udaljenom gradu
gdje... � Ubij me, Gospodaru. Ubij me prije no �to to u�ini� ili se pobrini da je
taj grad izvan granica poznatog svijeta jer �u doputovati natrag! Potro�it �u i
zadnji zlatnik od tvoje gomile zlata da doputujem ovamo i lupam na tvoja vrata. �
Doimao se o�ajnim, �ovje�nijim no �to sam ga ikada vidio, pate�i i dr��u�i dok je
gledao u prazninu, duboko u beskrajnu mra�nu granicu koja nas je razdvajala.
Objesio sam se o njegovo rame i poljubio ga. Bila je to sna�nija, mu�evnija
bliskost zbog mojega grubog �ina od prije nekoliko sati.
��Ne, nema vremena za takve utjehe, rekao je. � Moram oti�i. Du�nost me zove.
Zovu me drevne stvari, stvari koje su ve� tako dugo moj teret. Tako sam umoran! �
Ne idi no�as. Kada do�e jutro, povedi me sa sobom, Gospodaru, povedi me tamo gdje
se skriva� od sunca. Od sunca se mora� skrivati, zar ne, Gospodaru, ti slika� modro
nebo i Phoebusovu svjetlost blistavije od onih koji je vide, ti je nikada ne
vidi�... � Prestani, preklinjao me je sti��u�i prstima moju ruku. � Prestani s
poljupcima i uvjeravanjima i u�ini kako ti ka�em. � Duboko je uzdahnuo i, po prvi
put za cijeloga mojeg �ivota s njim, vidio sam kako uzima rup�i� iz jakne i bri�e
vlagu s �ela i usana. Rup�i� je bio blijedocrven. Pogledao ga je.
 ���elim ti pokazati ne�to prije no �to odem, rekao je. � Odjeni se, brzo. Evo,
pomo�i �u ti. � Za manje od nekoliko minuta bio sam potpuno odjeven za hladnu
zimsku no�. Stavio je crni ogrta� preko mojih ramena, dao mi rukavice ukra�ene
hermelinom i stavio crnu kapu od bar�una na moju glavu. Izabrao je da obujem �izme
od crne ko�e koje nikada prije nije �elio da nosim. Njemu su dje�a�ki gle�njevi
bili prelijepi i nije volio �izme, iako mu nije smetalo ako smo ih nosili tijekom
dana kada on to nije mogao vidjeti.
Bio je tako uznemiren, tako o�ajan i cijelo je njegovo lice, unato� svojoj
pro�i��enoj bjelini, bilo pro�eto tim izrazom da se nisam mogao suzdr�ati a da ga
ne zagrlim i poljubim, samo da razdvojim njegove usne, samo da osjetim kako se
priljubljuju uz moje.
Zatvorio sam o�i. Osjetio sam kako mi rukom pokriva lice i zatvara mi vje�e.
�uo sam glasnu buku oko sebe, kao da udaraju drvena vrata i svuda uokolo lete
slomljeni komadi�i vrata koja sam razbio te nategnutih i poderanih zavjesa.
Okru�io me Je hladan zrak. Posjeo me je, slijepoga, i znao sam da su moja
stopala na molu. U svojoj blizini mogao sam �uti vodu kanala kako zapljuskuje,
zapljuskuje dok ju je uzburkavao zimski vjetar i donosio more u grad i mogao sam
�uti kako drveni �amac uporno udara u dok. Maknuo je prste i ja sam otvorio o�i.
Bili smo daleko od pala�e. Bio sam zbunjen �to smo bili tako daleko, iako nisam
bio iznena�en. On je mogao �initi �uda, i to mi je sada dao do znanja. Bili smo u
pokrajnjim uli�icama. Stajali smo na malom pristani�tu pokraj uska kanala. Nikada
nisam posjetio to opasno podru�je u kojem su �ivjeli radnici.
Vidio sam samo stra�nje trijemove ku�a i njihove prozore s re�etkama, i sveop�u
prljav�tinu, jednoli�nost, otpad i izmete koji su plutali na vodi kanala koju je
zapljuskivao zimski vjetar.
Okrenuo se i povukao me sa sobom podalje od granice vode i na�as nisam mogao
vidjeti. Njegova je bijela ruka bljesnula. Opazio sam jedan prst kojim je ne�to
pokazivao i tada sam ugledao �ovjeka kako spava u duga�koj gondoli koja je trunula
i koju su dovukli iz vode i postavili na radioni�ko postolje. �ovjek se
prome�koljio i odbacio svoj pokriva�. Vidio sam njegov glomazan, nemiran obris dok
je gun�ao i psovao nas jer smo se usudili uznemiriti njegov san.
Posegnuo sam za svojim bode�om. Vidio sam bljesak njegove o�trice. Bijela
Gospodarova ruka, blistaju�i poput kvarca, tek je dotaknula njegovo zape��e i
izbila oru�je koje je poletjelo i otkotrljalo se na kamenu. O�amu�en i razbje�njen,
�ovjek je nasrnuo na mojega Gospodara u vrlo nespretnu poku�aju da ga obori s nogu.
Moj ga je Gospodar lako uhvatio, kao da je tek veliko klupko smrdljive vune.
Vidio sam lice mojega Gospodara. Njegova otvorena usta. A zatim dva o�tra zuba,
poput samih bode�a, dok ih je zaranjao u �ovjekov vrat. �uo sam kako je �ovjek
vrisnuo, ali samo na�as, a onda se njegovo smrdljivo tijelo smirilo.
Zapanjen i za�u�en, gledao sam kako moj Gospodar zatvara svoje blage o�i,
njegove su se zlatne trepavice doimale srebrnima u tami, �uo sam vla�an zvuk, jedva
�ujan, ali stra�no znakovit, kao da ne�to te�e, a to ne�to morala je biti krv tog
�ovjeka. Moj se Gospodar jo� �vr��e priljubio uza svoju �rtvu, njegovi su jasno
vidljivi bijeli prsti mamili �ivotnu teku�inu iz umiru�eg tijela dok je duboko i
slatko uzdisao u�ivaju�i u okusu. Pio je. Pio je, i tu nije moglo biti zabune. �ak
je i malo nagnuo glavu kako bi posljednji mlaz stigao �to br�e, na �to je �ovjekovo
obli�je, koje se sada doimalo krhkim i jasno uo�ljivim, zadrhtalo, kao da je �ovjek
u�ao u posljednji gr� i tada se umirio.
Gospodar se pridignuo i pre�ao mu jezikom po usnama. Nije se mogla vidjeti ni
kapljica krvi. Ali, krv je bila vidljiva. Bila je vidljiva u mojem Gospodaru.
Njegovo je lice poprimilo crven sjaj. Okrenuo se i pogledao me, a ja sam mogao
razabrati �ivotno rumenilo njegovih obraza i crveni sjaj njegovih usana.
��Evo odakle to dolazi, Amadeo, rekao je. Bacio je truplo prema meni, smrdljiva
me je odje�a okrznula, i dok je te�ka mrtva glava pala, gurnuo ga je jo� bli�e,
tako da sam morao spustiti pogled na mrtvo tijelo i be�ivotno lice. Bio je mlad,
imao je bradu, nije bio lijep, bio je blijed i bio je mrtav.
Bijele pukotine bile su vidljive ispod mlohavih i bezizra�ajnih vje�a. Sluzava
slina visjela je s njegovih istrunulih �utih zubi, iz be�ivotnih i bezbojnih usta.
Ostao sam bez rije�i. Strah, odvratnost, ti osje�aji nisu bili razlog. Bio sam
jednostavno zapanjen. Ako sam razmi�ljao, mislio sam da je to �udesno.
U iznenadnom napadu prividnog bijesa, moj je Gospodar odgurnuo tijelo nalijevo
i u vodu u koju je palo uz potmuo pljusak i zvuk potonu�a.
Zgrabio me je i vidio sam kako prozori padaju pokraj mene. Zamalo sam vrisnuo
dok smo se uzdizali iznad krovova. Rukama mi je zatvorio usta. Kretao se tako brzo
kao da ga je ne�to tjeralo ili guralo prema gore.
Okrenuli smo se ili smo se trebali okrenuti, a kada sam otvorio o�i, stajali
smo u sobi koja mi je bila dobro poznata. Duga�ke zlatne zavjese padale su oko nas.
Ovdje je bilo toplo. U sjeni sam vidio sjajne obrise zlatnog labuda.
Bila je to Biankina soba, njezino privatno sveti�te, njezina vlastita soba.
��Gospodaru! � rekao sam iznenada upla�en �to smo samo tako bez ijedne rije�i
do�li u njezinu sobu.
Od zatvorenih vrata doprla je tanka zraka svjetlosti i legla na njezin drvetom
oblo�eni pod i debeli perzijski tepih. Legla je na izrezbareno perje njezina
labu�ega kreveta.
Tada su se �uli njezini u�urbani koraci koji su se izdvajali iz �ivahnog
mno�tva glasova, da bi sama istra�ila odakle dopiru zvukovi koje je �ula.
Hladan je vjetar kroz otvoren prozor uletio u sobu kada je otvorila vrata.
Zalupila ih je usprkos propuhu, tako neustra�ivo stvorenje, i s nepogre�ivom
to�no��u posegnula za stijenjom obli�nje svjetiljke. Plamen se uzdignuo i ugledao
sam je kako zuri u mojega Gospodara, iako je i mene vidjela, sasvim sigurno.
Bila je ista onakva kakvu sam je ostavio prije mnogo vremena, u zlatnom bar�unu
i svili, spletena joj je kosa bila skupljena na zatiljku odakle su joj rasko�ni
uvojci u valovitu sjaju padali preko ramena i niz le�a.
Njezino je maleno lice odra�avalo �u�enje i uznemirenost.
��Mariuse, rekla je. � Kako to, Gospode, da ovako dolazi� ovamo, u moju
privatnu sobu? Kako to da dolazi� kroz prozor i s Amadeom? �to je to, ljubomoran si
na mene? � Ne, samo �elim priznanje, rekao je moj Gospodar. Glas mu je podrhtavao.
�vrsto me je dr�ao za ruku kao da sam dijete dok joj je prilazio, njegov se duga�ak
prst uzdizao se da bi je optu�io... � Reci mu, dragi an�ele, reci mu �to se krije
iza tvojega �arobnog lica. � Ne znam na �to misli�, Mariuse. Ali, ljuti� me.
Nare�ujem ti da iza�e� iz moje ku�e. Amadeo, �to ti ka�e� na ovaj napad? � Ne znam,
Bianca, promrmljao sam. Bio sam potpuno upla�en. Nikada jo� nisam �uo da glas
mojega Gospodara podrhtava i nikada nisam �uo da mu se netko tako prisno obra�a
imenom.
��Gubi se iz moje ku�e, Mariuse. Odlazi. Obra�am se �asnom �ovjeku u tebi. �
Ah, a kako je, dakle, pro�ao tvoj prijatelj iz Firence, onaj za kojega su ti rekli
da ga namami� ovamo svojim lukavim rije�ima, onaj �ije si pi�e za�inila s dovoljno
otrova da ubije dvadeset ljudi? � Lice moje dame postalo je kruto, ali ne sasvim
uko�eno. Djelovala je poput porculanske princeze dok je procjenjivala mojega
ljutitoga Gospodara koji je drhtao.
���to to tebi zna�i, Gospode? � upitala je. � Jesi li ti postao Veliko vije�e
ili Vije�e desetorice? Tu�i me pred sudom ako ho�e�, ti mra�ni �arobnja�e! Doka�i
to �to govori�. � Bila je vrlo napeta u svojem dostojanstvu. Istegnula je vrat i
podignula bradu.
��Ubojico, rekao je moj Gospodar. � Sada to vidim u osamljenoj stanici tvojeg
uma, desetke ispovijesti, desetke okrutnih i nesnosnih djela, desetke zlo�ina... �
Ne, ne mo�e� me osu�ivati! Mo�da jesi �arobnjak, ali ni ti nisi an�eo, Mariuse. Ne
s tvojim dje�acima. � Povukao ju je prema sebi i jo� sam jednom ugledao kako mu se
otvaraju usta. Ugledao sam njegove smrtonosne zube.
��Ne, Gospodaru, ne! � oslobodio sam se njegove mlitave, zanemarene ruke i
navalio na njega svojim �akama, guraju�i se izme�u njih i udaraju�i ga svom snagom.
� Ne smije� to u�initi, Gospodaru. Nije me briga �to je u�inila. Ti tra�i� razloge
za to. Naziva� je nesnosnom? Nju! I �to to tebi zna�i? � Pala je natra�ke do
kreveta i uspela se na njega, savijenih nogu. Povukla se unatrag, u sjenu.
��Ti si, ti si sam vrag iz Pakla, pro�aptala je. � Ti si �udovi�te, i ja sam to
vidjela. Amadeo, on mi ne�e dopustiti da �ivim. � Pusti je da �ivi. Gospode, ili �u
i Ja umrijeti s njom! � rekao sam. � Ona je ovdje samo lekcija, i ne�u dopustiti da
umre. � Moj je Gospodar bio o�ajan. Bio je o�amu�en. Odgurnuo me je od sebe,
umiriv�i me da ne bih pao. Krenuo je prema krevetu, ali ne za njom. Sjeo je pokraj
nje. Ona se povukla jo� bli�e uzglavlju pru�aju�i uzalud ruku prema zlatnoj zavjesi
kao da je ona mo�e spasiti.
Bila je blijeda i malena, a njezine su vatrene plave o�i ostale usredoto�ene i
�irom otvorene.
��Mi smo ubojice, Bianca, �apnuo joj je. Ispru�io je ruku.
Jurnuo sam prema njima, ali me je zaustavo desnom rukom, a lijevom je odmaknuo
nekoliko si�u�nih kovr�ica s njezina �ela. Dr�ao je ruku na njoj kao da je sve�enik
koji je blagoslivlja.
��Iz �iste nu�nosti, gospodine, sve do jednoga, rekla je. � Kakav sam izbor, na
posljetku, imala? � Kako li je bila hrabra, kako jaka poput �istog srebra
prekrivenoga �elikom. � Kada jednom dobijem naredbu, �to mi je �initi, jer ja znam
�to se treba u�initi i za koga? Kako li su bili mudri. Bio je to napitak kojem je
trebalo nekoliko dana da ubije svoju �rtvu daleko od mojih toplih odaja. � Pozovi
svojeg mu�itelja ovamo, dijete, i otruj njega umjesto onih koje on odre�uje. � Da,
to bi trebalo biti dovoljno, po�urio sam se re�i. � Ubij onoga tko te je na to
natjerao. � Doimalo se kao da razmi�lja o tomu, a tada se nasmije�ila. � A �to je s
njegovim stra�arima, njegovim ro�acima? Oni bi me zadavili zbog velike izdaje. � Ja
�u ga ubiti za tebe, draga, rekao je Marius. � A zauzvrat nema vi�e te�kih zlo�ina,
samo tvoj obazrivi zaborav apetita koji si no�as vidjela u meni. � Po prvi put
�inilo se da njezina hrabrost blijedi. O�i su joj se napunile jasnim, ljupkim
suzama. Iskazivala je lagani o�aj. Na �as je pognula glavu. � Ti zna� tko je on,
zna� gdje stanuje i zna� da je sada u Veneciji. � On je mrtav �ovjek, moja
prelijepa damo, rekao je moj Gospodar.
Obgrlio sam ga oko vrata. Poljubio sam ga u �elo. Njegov je pogled i dalje bio
prikovan za nju.
��Do�i, an�ele, rekao mi je i dalje gledaju�i u nju. � Po�i �emo osloboditi
svijet tog Firentinca, tog bankara koji koristi Bianku da se rije�i onih koji su
kod njega otvorili tajne ra�une. � To je saznanje iznenadilo Bianku, ali se jo�
jednom nasmije�ila nje�no i s razumijevanjem. Kako li je bila ljupka, kako slobodna
od oholosti i gor�ine. Kako su te strahote najednom nestale.
Moj me je Gospodar desnom rukom �vrsto dr�ao uza se. Lijevom je posegnuo u
unutra�njost jakne i iz nje izvadio veliki prelijepi biser u obliku kru�ke. Doimao
se neprocjenjivo vrijednim. Pru�io ga Je Bianki koja ga je uzela s oklijevanjem,
gledaju�i kako pada na njezin mlitav, otvoren dlan.
��Dopusti da te poljubim, draga princezo, rekao je.
Na moje zaprepa�tenje, ona je to dopustila i on ju je prekrio laganim
poljupcima, a ja sam gledao kako joj se lijepe obrve nabiru, vidio sam kako joj o�i
postaju blistave i kako joj se tijelo opustilo. Legla je na jastuke i utonula u
�vrst san.
Povukli smo se. U�inilo mi se kao da �ujem kako se kapci za nama zatvaraju. No�
je bila vla�na i mra�na. Moja je glava bila stisnuta uz Gospodarevo rame. Nisam
mogao podignuti pogled ili se pomaknuti i da sam �elio.
��Hvala ti, voljeni moj Gospode, �to je nisi ubio, �apnuo sam. � Ona je vi�e od
korisne �ene, rekao je. � Jo� je netaknuta. Ona posjeduje nevinost i prepredenost
vojvotkinje ili kraljice. � Ali, kamo sada idemo? � Stigli smo, Amadeo. Na krovu
smo. Pogledaj oko sebe. �uje� li dolje galamu? � �ula se svirka tamburina, bubnjeva
i flauta.
��Ah, tako, umrijet �e na svojoj sve�anosti, obazrivo je primijetio moj
Gospodar. Stajao je na rubu krova dr�e�i se za kamenu ogradu. Vjetar je otpuhnuo
njegov ogrta� unatrag, a on je podignuo pogled prema zvijezdama.
���elim sve vidjeti, rekao sam.
Zatvorio je o�i kao da sam ga iznenada udario.
��Nemoj me smatrati be��utnim, gospodine, rekao sam. � Nemoj misliti da sam
otporan i naviknuo na zvjerstva i okrutnosti. Ja sam samo lud, gospodine, lud za
Bogom. Mi ne postavljamo pitanja, ako me pam�enje dobro slu�i. Mi se smijemo,
prihva�amo i cijeli �ivot pretvaramo u radost. � Po�i, onda, sa mnom. Ima ih mnogo,
tih prepredenih Firentinaca. Oh, ali ja sam tako gladan. Izgladnjivao sam se za
no�i poput ove. � 5 Mo�da se smrtnici ovako osje�aju kada love velike zvijeri u
�umi ili pra�umi. Ja sam, dok smo stubama silazili s krova u sve�anu dvoranu te
nove i vrlo ukra�ene pala�e, osje�ao mahnito zadovoljstvo. Ljudi �e umrijeti. Ljudi
�e biti ubijeni. Ljudi koji su bili pokvareni, ljudi koji su nanijeli zlo
prelijepoj Bianki bit �e ubijeni bez rizika za mojega svemo�noga Gospodara i bez
rizika za sve one koje sam poznavao ili volio.
Cijela vojska pla�enika ne bi mogla osje�ati manje suosje�anja za te pojedince.
Venecijanci su, napadaju�i Turke, vjerojatno imali vi�e osje�aja za svojeg
neprijatelja nego �to sam ga imao ja.
Bio sam za�aran; okus krvi ve� je bio u meni utoliko �to je bio simboli�an.
�elio sam vidjeti krv kako te�e. Ionako mi se nisu svi�ali Firentinci, a sasvim
sigurno nisam razumio bankare i nedvojbeno sam �elio brzu osvetu, ne samo za one
koji su pokorili Bianku svojoj volji ve� i za one koji su je izlo�ili �e�i mojega
Gospodara. Neka tako bude.
U�li smo u prostranu i dojmljivu sve�anu dvoranu u kojoj se dru�tvo sedmorice
mu�karaca pre�deravalo rasko�nim obrokom pe�ene svinjetine. Flamanske tapiserije,
sve vrlo nove i s fantasti�nim prizorima lova plemi�a i plemkinja s njihovim
konjima i lova�kim psima, visjele su s duga�kih �eljeznih pre�ki po cijeloj sobi,
prekrivaju�i �ak i prozore i padaju�i svojom te�inom do samog poda.
Sam pod bio je poplo�an vi�ebojnim mramorom, ukra�en slikama paunova koji su
nosili dragulje na svojim velikim lepezastim repovima.
Stol je bio vrlo �irok, tri mu�karca sjedila su s jedne strane, doslovce
sline�i nad gomilom zlatnog posu�a nakrcanoga ljepljivim kostima ribe, peradi i
pe�enog pra��i�a, jadnoga nabuhlog stvorenja �ija je glava preostala, dr�e�i nimalo
dostojanstveno neizbje�nu jabuku kao da je to kona�an izraz njegove posljednje
�elje.
Druga tri mu�karca � svi mladi i pomalo zgodni, atletske grade, sude�i prema
njihovim prelijepo mi�i�avim nogama � bili su zabavljeni plesom u krugu, ruke su im
se susretale u njegovu sredi�tu, dok je mala skupina dje�aka svirala na glazbalima,
�iju smo ritmi�nu kora�nicu �uli s krova.
Svi su se doimali masnima i prljavima od gozbe. Nijednome od njih nije
nedostajala duga, gusta pomodna frizura te ukra�ena, izvezena svilena tunika i
�arape. Nije bilo vatre za zagrijavanje i nijednome od tih mu�karaca ona zapravo i
nije bila potrebna, a svi su bili naki�eni jaknama od bar�una s dodacima od
to�kastoga hermelina ili srebrne lisice.
Vino je iz velikog pehara u �a�e to�io netko tko se doimao nesposobnim za taj
posao. A trojica koja su plesala, iako su imala pristojnu namjeru glumiti, grubo su
se naguravala i odguravala jedan drugoga kao u nekoj vrsti smi�ljenog ismijavanja
plesnih koraka koji su svima bili poznati.
Odjednom sam opazio da je posluga otpu�tena. Nekoliko je �a�a bilo proliveno.
Si�u�ne su se mu�ice, unato� zimi, skupljale na sjajnim, polupojedenim strvinama i
hrpama vla�nog vo�a.
Zlatna se maglica zadr�avala posvuda po sobi, �to je zapravo bio dim duhana
koji su mu�karci pu�ili u razli�itim lulama. Pozadina tapiserija bila je
neizostavno tamnoplava, a to je cijelom prizoru dalo toplinu u kojoj je rasko�na
raznobojna odje�a dje�aka glazbenika i gostiju blistavo sjala.
Zapravo, kada smo u�li u sobu, bio sam opijen tim ozra�jem, a kada mi je moj
Gospodar naredio da sjednem na jedan kraj stola, u�inio sam to iz slabosti, iako
sam uzmicao da ne bih dotaknuo �ak ni rub stola, a kamoli rub nekoga od tanjura.
Rumeni, bu�ni veseljaci nisu se obazirali na nas. Glasna buka glazbenika bila
je dovoljna da nas u�ini nevidljivima, jer je zaokupila sva osjetila. Ali ti su
ljudi bili previ�e pijani da bi nas vidjeli i u potpunoj ti�ini. Moj je Gospodar,
po�to je utisnuo poljubac na moj obraz, po�ao do samog sredi�ta stola, do prostora
koji je vjerojatno oslobodio jedan od onih koji su poskakivali uz glazbu,
prekora�io pojastu�enu klupu i sjeo.
Tek su tada dvojica sa svake njegove strane, koja su gorljivo vikala jedan na
drugoga raspravljaju�i o ovomu ili onomu, primijetila toga sjajnoga gosta
odjevenoga u grimizno.
Moj je Gospodar pustio da sklizne kapulja�a njegova ogrta�a, a kosa mu je bila
veli�anstveno oblikovana cijelom du�inom. Ponovno je bio nalik Kristu na
Posljednjoj ve�eri zbog njegova uskog nosa, blagih, punih usana i plave kose jasno
razdijeljene po sredini i u svoj svojoj du�ini �ive zbog no�ne vlage.
Pogledom je prelazio s jednog uzvanika na drugoga i na moje �u�enje, dok sam
gledao s drugoga kraja stola, upustio se u razgovor s njima raspravljaju�i o
u�asima koji su sna�li one Venecljance �to su ostali u Konstantinopolisu kada je
dvadeset i jednogodi�nji Tur�in, sultan Mehmet I, osvojio grad.
�inilo se da je bilo neslaganja oko toga kako su Turci zapravo prodrli u svetu
prijestolnicu, a jedan je �ovjek tvrdio da je grad mogao biti spa�en da mleta�ki
brodovi nisu isplovili iz Konstantinopolisa, napu�taju�i ga prije njegova pada.
Ni slu�ajno, rekao je drugi, sna�an crvenokosi �ovjek naizgled zlatnih o�iju.
Kakva ljepota! Ako je to bila ona hulja koja je zavela Bianku, tada mi je jasno
zbog �ega. Izme�u crvene brade i brkova, njegove su usne bile Kupidov luk, a
njegova je �eljust imala snagu Michelangelova nadljudskoga mramornoga kipa.
���etrdeset i osam dana turski su topovi razarali gradske zidine, � izjavio je
svojem sugovorniku, � i na posljetku su se probili. �to se moglo o�ekivati? Jeste
li ikada vidjeli takvo oru�je? � Drugi se �ovjek, vrlo lijep tamnokosi momak
maslinaste ko�e i okruglih obraza stisnutih uz maleni nos i velike, bar�unasto crne
o�i, razbjesnio i rekao da su se Venecijanci ponijeli kao kukavice i da je njihova
sna�na flota mogla zaustaviti �ak i topove da su do�li. �akom je odgurnuo tanjur
ispred sebe. � Konstantinopolis je napu�ten! � izjavio je. � Venecija i Genova mu
nisu pomogle. Najve�e je carstvo na svijetu tog dana prepu�teno propasti. � Nije
tako, rekao je moj Gospodar pomalo tiho, podi�u�i obrve i lagano naginju�i glavu na
jednu stranu. Njegove su o�i polako prelazile s jednog �ovjeka na drugoga. � Bilo
je, zapravo, mnogo hrabrih Venecijanaca koji su do�li spasiti Konstantinopolis.
Mislim, i to s razlogom, da je �ak i cijela mleta�ka flota do�la, Turci ne bi
odustali. Posjedovati Konstantinopolis bio je san mladog sultana Mehmeta I i on se
ne bi dao zaustaviti. � O, bilo je to vrlo zanimljivo. Bio sam spreman za takvu
povijesnu lekciju. Morao sam to jasnije vidjeti i �uti pa sam sko�io i po�ao oko
stola, privukao stolac prekri�enih nogu s udobnim crvenim ko�nim sjedi�tem kako bih
mogao imati dobar pogled na sve njih. Postavio sam ga pod takvim kutom da mogu
vidjeti plesa�e, koji su �ak i u svojoj nespretnosti bili pravi prizor, ako ni zbog
�ega, a ono zbog njihovih dugih ukra�enih rukava koji su vijorili uokolo i zbog
topota njihovih draguljima ukra�enih cipela na poplo�anom podu.
Crvenokosi je �ovjek za stolom, zabacuju�i svoju dugu, bogato kovr�avu grivu,
bio osobito izazvan mojim Gospodarom i gledao ga s divljim obo�avanjem.
��Da, da, ovdje je �ovjek koji zna �to se dogodilo, a ti la�e�, ti budalo,
rekao je drugomu. � I zna� da su se Genovljani hrabro borili sve do samoga kraja.
Papa je poslao tri broda; oni su slomili na�u opsadu luke, provukav�i se uz
sultanov zloglasni dvorac u Rumeli Hisaru. Bio Je to Giovnnni Longo, mo�e� li
zamisliti tu hrabrost? � Iskreno re�eno, ne! � rekao je crnokosi, naginju�i se
ispred mojega Gospodara kao da je ovaj kip.
��To je bilo hrabro, rekao je moj Gospodar nehajno. � Zbog �ega govori�
besmislice u koje ni sam ne vjeruje�? Zna� �to se dogodilo s mleta�kim brodovima
koje je zarobio sultan, reci. � Da, govori o tomu. Bi li ti po�ao u tu luku? �
zahtijevao je crvenokosi Firentinac. � Zna� li �to su u�inili s mleta�kim brodovima
koje su zarobili �est mjeseci prije toga? Odrubili su glavu svakom �ovjeku na
palubi. � Osim glavnomu! � uzviknuo je plesa� koji se okrenuo da bi se pridru�io
razgovoru, ali i nastavio plesati da ne bi izgubio korak. � Njega su naboli na
kolac. Bio je to Antonio Rizzo, jedan od najboljih ljudi na svijetu. � Nastavio je
plesati uz nepristojnu, prezrivu gestu preko ramena. Zatim je posrnuo dok se
okretao i zamalo pao. Uhvatili su ga njegovi plesni dru�benici.
Crnokosi je �ovjek za stolom odmahivao glavom.
��Da je do�la cijela mleta�ka flota... � vikao je crnokosi. � Ali ste vi
Venecijanci i Firentinci svi isti, izdajnici koji sjede na dva stolca. � Moj se
Gospodar smijao dok je gledao tog �ovjeka.
��Da mi se nisi smijao, viknuo je crnokosi. � Ti si Venecijanac; vidio sam te
tisu�u puta, tebe i tog dje�aka! � Pokazao je na mene. Pogledao sam Gospodara. On
se samo smije�io. Tada sam �uo kako �ap�e samo meni, tako da sam ga �uo kao da
sjedi odmah do mene, a ne nekoliko koraka dalje. � Svjedo�anstvo mrtvih, Amadeo. �
Crnokosi je �ovjek podignuo svoju �a�u, izlio ne�to vina niza svoje grlo i jednako
toliko prolio niza svoju �iljatu bradu. � Cijeli grad prijetvornih hulja! � izjavio
je. � Dobrih samo za jedno, a to je pozajmljivanje novca uz visoke kamate kad
potro�e sve �to imaju na pomodnu odje�u. � Ti se javlja�, rekao je crvenokosi. �
Izgleda� kao prokleti paun. Trebao bih ti odsje�i rep. Vratimo se u
Konstantinopolis kada si tako prokleto siguran da je mogao biti spa�en! � Ti si
prokleti Venecijanac. � Ja sam bankar, ja sam odgovoran �ovjek, rekao je
crvenokosi. � Divim se onima koji uspijevaju uz moju pomo�. � Podignuo je svoju
�a�u, ali umjesto da popije vino, bacio ga je u lice crnokosog �ovjeka.
Moj se Gospodar nije �ak ni odmaknuo pa se ne�to vina nedvojbeno prolilo i po
njemu. Pogledom je prelazio s jednoga rumenog lica na drugo rumeno lice s obje
strane.
��Giovanni Longo, jedan od najhrabrijih Genovljana koji je ikada zapovijedao
brodom, ostao je u tom gradu tijekom cijelog trajanja opsade, vikao je crvenokosi.
� To je hrabrost. Takvu bih �ovjeku vjerovao. � Ne znam za�to, ponovno je uzviknuo
plesa�, Isti onaj od prije. Napustio je krug dovoljno dugo da bi izjavio: � On je
izgubio bitku, a osim toga, tvoj je otac bio dovoljno mudar da nije vjerovao nikomu
od njih. � Da se nisi usudio! � rekao je crvenokosi. � Za Giovannija Longa i
Genovljane koji su se borili uz njega. � Zgrabio je vr�, zamalo ga prevrnuv�i,
prolio vino u svoju �a�u i po stolu i tada otpio dug gutljaj. � I za mog oca.
Neka se Bog smiluje njegovoj besmrtnoj du�i. O�e, ja sam ubio tvoje
neprijatelje, a ubit �u i one koji zaboravljaju pro�lost. � Okrenuo se, zarinuo
lakat u odje�u mojega Gospodara i rekao: � Taj tvoj dje�ak je ljepotan. Ne �uri.
Razmisli. Koliko? � Moj je Gospodar prasnuo u sla�i i prirodniji smijeh no �to sam
ga ikada prije �uo.
��Ponudi mi ne�to, ne�to �to bih mogao �eljeti, rekao je moj Gospodar
pogledav�i me s tajanstvenim sjajem u o�ima.
�inilo se da me svaki mu�karac u sobi odmjerava, i znaj, to nisu bili
ljubitelji dje�aka, to su bili samo Talijani tog vremena koji su, unato� tomu �to
su podizali djecu jer se to zahtijevalo od njih i bludni�ili sa �enama u svakoj
prigodi, smatrali po�eljnim puna�nog, so�nog mladi�a, na na�in na koji ljudi danas
smatraju po�eljnim zlatni prepe�enac obilno premazan vrhnjem te najfinijim i
najcrnjim kavijarom.
Nisam mogao skriti osmijeh. Ubij ih, pomislio sam, umori ih. Osjetio sam se
privla�nim, pa �ak i lijepim. Hajde, neka mi netko ka�e da ga podsje�am na Merkura
koji rastjeruje oblake na Botticellijevu Prolje�u, ali, crvenokosi je, gledaju�i me
netremice svojim vragolastim, obijesnim pogledom, rekao: ��Ah, on je Verrocchiov
David, kao da je upravo on pozirao za taj kip. Nemojte mi re�i da nije takav. I
besmrtan, ah, da, to vidim, besmrtan. On nikada ne�e umrijeti. � Ponovno je
podignuo �a�u. Tada je dodirnuo tuniku na svojim prsima i iz hermelina svoje jakne
izvukao skupocjeni zlatni medaljon s ogromnim bru�enim dijamantom. Otrgnuo je lanac
s vrata i ponosno pru�io ruku mojem Gospodaru koji je promatrao kako se dragulj
okre�e i nji�e pred njim kao kugla kojom ga netko �eli za�arati.
��Za sve nas, rekao je crnokosi, okre�u�i se i gledaju�i me sa �arom. �uo se
smijeh ostalih. Plesa�i su vikali: � Da, i za mene, � Ako ja ne�u biti drugi na
redu, onda ni�ta i Evo da ja budem prvi, �ak i prije tebe. � Ovo posljednje upu�eno
je crvenokosom �ovjeku, ali dragulj koji je plesa� bacio pred noge mojega
Gospodara, granatni prsten sa svjetlucavim, ljubi�astim kamenom, nisam poznavao.
��Safir, rekao je moj Gospodar �apatom, gledaju�i me izazovno. � Amadeo, sla�e�
li se? � Tre�i plesa�, plavokosi �ovjek, ne�to ni�i od svih prisutnih i s malenom
grbom na lijevom ramenu, oslobodio se iz kruga i po�ao prema nama.
Skinuo je sve svoje prstenje kao da skida rukavice i uza zveket ih bacio pred
moje noge.
��Meni se slatko nasmije�i, mladi bo�e, rekao je, iako je bio uspuhan od plesa,
a njegov je bar�unasti ovratnik bio potpuno mokar. Zaljuljao se i gotovo pao, ali
se uspio time na�aliti nezgrapno se okre�u�i u plesu.
Glazba je i dalje tre�tala kao da su plesa�i mislili da �e time zaglu�iti
pijanstvo svojih Gospodara.
��Je li ikomu stalo do opsade Konstantinopolisa? � upitao je moj Gospodar.
 ��Recite mi, �to se dogodilo s Giovannijem Longom, tiho sam upitao. Sve su o�i
bile uprte u mene.
��To je opsada... Amadeo, nije li?... Da, Amadeo, to imam na umu! � vikao je
plavokosi plesa�.
��Uskoro, gospodine, rekao sam. � Ali, nau�i me ne�to o povijesti. � Ti, mali
vra�e, � rekao je crnokosi �ovjek, � nisi �ak ni podignuo njegovo prstenje. � Moji
su prsti prekriveni prstenjem, rekao sam pristojno, �to je bila istina.
Crvenokosi se �ovjek odmah vratio svojoj bitki. � Giovanni Longo je izdr�ao
�etrdeset dana napada. Borio se cijele no�i kada su Turci razbili zidove. Ni�ega se
nije pla�io. Odnesen je na sigurno samo zato �to je bio pogo�en. � A oru�je,
gospodine? � upitao sam. � Je li zaista bilo tako veliko? � Pretpostavljam da si ti
bio tamo! � viknuo je crnokosi �ovjek crvenokosomu prije no �to mi je ovaj uspio
odgovoriti.
��Moj je otac bio tamo! � rekao je crvenokosi. � Pre�ivio je i pri�ao je o
tomu. Bio je na zadnjem brodu koji je s Venecijancima isplovio iz luke, i prije no
�to odgovori�, gospodine, upozoravam te, ne govori uvredljivo o mojem ocu i tim
Venecijancima. Oni su gra�ane odveli u sigurnost, gospodine, bitka je bila
izgubljena... � Ho�e� re�i, pobjegli su, rekao je crnokosi �ovjek.
��Ho�u re�i da su isplovili sa svim bespomo�nim izbjeglicama po�to su Turci
pobijedili. Naziva� li mojeg oca kukavicom? O lijepom pona�anju ne zna� ni�ta vi�e
nego �to zna� o ratu. Previ�e si glup da bih se sva�ao s tobom i previ�e pijan. �
Amen, rekao je moj Gospodar.
��Reci mu, rekao je crvenokosi �ovjek mojem Gospodaru. � Ti, Mariuse De
Romanuse, ti mu reci. � Potegnuo je jo� jedan slinavi gutljaj. � Reci mu o pokolju,
�to se dogodilo. Reci mu da se Giovanni Longo borio na zidinama sve dok nije
pogo�en u prsa. Slu�aj, ti smu�ena budalo! � vikao je svojem prijatelju. � Nitko ne
zna vi�e o tomu od Mariusa De Romanusa. �arobnjaci su mudri, tako ka�e moja kurva;
za Bianku Solderini. � Iskapio je �a�u.
��Va�a kurva, gospodine? � upitao sam. � Govorite to o takvoj �eni, i to ovdje,
u prisutnosti pijanih, vulgarnih ljudi? � Nisu obra�ali pozornost na mene. �
Previ�e su pijani da bi te se sjetili, prelijepi dje�a�e, rekao je. � Ali ja nisam.
� Gospodine, vi posr�ete dok ple�ete, rekao sam. � Nemojte posrtati kada dobijete
svoju mogu�nost sa mnom. � Ti bijedni mali uli�aru, rekao je i pao prema meni
gube�i ravnote�u. Naglo sam posko�io iz stolca na desno. On je posrnuo preko stolca
i pao na pod.
Za�uo se bu�an smijeh prisutnih. Dva preostala plesa�a odustala su od koraka
koje su neprestano ponavljala.
��Giovanni Longo je bio hrabar, mirno je rekao moj Gospodar, pogledav�i sve
prisutne i vrativ�i svoj hladnokrvan pogled na crvenokosog �ovjeka. � Svi su oni
bili hrabri. Ali ni�ta nije moglo spasiti Bizant. Do�lo je njegovo vrijeme. Isteklo
je vrijeme carevima i dimnja�arima. A u pokolju koji je uslijedio, mnogo je toga
nepovratno izgubljeno. Spaljeno je na stotine knji�nica. Toliko svetih zapisa sa
svim njihovim nezamislivim tajnama oti�lo je u dim. � Uzmaknuo sam od pijanog
nasrtljivca koji se valjao po podu.
��Ti �ugavi mali psi�u! � vikao je na mene opru�eni �ovjek. � Daj mi ruku,
ka�em ti. � Ali, gospodine, � rekao sam, � mislim da ti �eli� vi�e od toga. � I
dobit �u to! � rekao je, poskliznuo se i ponovno pao uz o�ajni�ki jauk.
Jedan od preostalih ljudi za stolom � zgodan, ali stariji, duge, valovite
sijede kose i lijepo oblikovana lica, �ovjek koji se u ti�ini pre�deravao velikim
komadom ov�etine � pogledao je preko komada mesa u mene i posrnulog, zgr�enog
�ovjeka koji je mukotrpno poku�avao ustati.
��Hmmm. I tako pade Golijat, mali Davide, rekao je smije�e�i mi se. � Pripazi
na svoj jezik, mali Davide, mi nismo glupi divovi, a tvoje kamenje jo� nije spremno
za bacanje. � Uzvratio sam mu osmijeh. � Va�a je �ala nespretna poput va�eg
prijatelja, gospodine. A �to se mojega kamenja ti�e, ono �e ostati na svojemu
mjestu, u svojoj vre�ici i �ekati da i vi posrnete poput va�eg prijatelja. � Jeste
li spomenuli knjige, gospodine? � upitao je Mariusa crvenokosi, potpuno zanemariv�i
ovaj mali razgovor. � Knjige su bile spaljene prigodom pada najve�ega grada na
svijetu? � Da, njega zanimaju knjige, ovog momka, rekao je crnokosi. � Gospodine,
bolje da pripazite na svojeg dje�aka. On je gotov, okolnosti su se promijenile.
Reci mu da ne ismijava starije od sebe. � Pri�la su mi dva plesa�a, oba pijana kao
i �ovjek koji Je pao. Stali su me istodobno milovati postav�i velika smrdljiva i
uspuhana zvijer s �etiri ruke.
��Smije�i� se na�em prijatelju koji se valja po tlu? � upitao je jedan od njih
ugurav�i svoje koljeno me�u moje noge.
Uzmaknuo sam, jedva izbjegav�i grub udarac. � To mi se �ini najljubaznijim �to
mogu u�initi, odgovorio sam. � Budu�i da je njegova sklonost prema meni bila uzrok
njegova pada. Nemojte se i vi prepustiti takvoj naklonosti, gospodo. Nemam ni
najmanju namjeru odgovoriti na va�e molitve. � Moj je Gospodar ustao.
��Ovo me umara, rekao je hladnim, jasnim glasom koji je odzvanjao me�u
tapiserijama na zidu. U njegovu se glasu �uo neki jezivi prizvuk.
Svi su ga pogledali, �ak i �ovjek koji se koprcao na podu.
��Tako je! � rekao je crnokosi �ovjek podigav�i pogled. � Marius De Romanus,
zar ne? �uo sam za tebe. Ne pla�im te se? � Kakve li sre�e za tebe, uz osmijeh je
pro�aptao moj Gospodar. Stavio je ruku na njegovu glavu, a �ovjek je naglo uzmaknuo
prema natrag i zamalo pao s klupe, ali sada je sasvim sigurno bio upla�en.
Plesa�i su odmjerili mojega Gospodara, nesumnjivo poku�avaju�i procijeniti ho�e
li ga biti lako svladati.
Jedan se od njih ponovno okrenuo prema meni. � Molitve, vraga! � rekao je.
��Gospodine, �uvajte se mojega Gospodara. Umarate ga, a kada je umoran, potpuno
je mrzovoljan. � Povukao sam ruku kada ju je namjeravao uhvatiti.
Uzmaknuo sam jo� dalje, me�u glazbenike, tako da se glazba obavijala oko mene
poput za�titni�kog oblaka.
Vidio sam strah na njihovim licima, ali su ipak i dalje svirali sve br�e,
zanemaruju�i znoj na svojim obrvama.
��Draga, draga gospodo, rekao sam. � Svi�a mi se. Ali, svirajte rekvijem, molim
vas. � O�ajno su me pogledavali bez ikakva drugog odgovora. Bubanj je i dalje
udarao, flauta je proizvodila svoju vijugavu melodiju, a soba je odzvanjala
titrajima lutnje.
Plavokosi �ovjek na podu zvao je u pomo� jer jednostavno nije mogao ustati pa
su mu dva plesa�a prisko�ila u pomo�, iako me je jedan od njih i dalje oprezno
pogledavao.
Moj je Gospodar spustio pogled prema crnokosom izaziva�u, a tada ga je podignuo
s klupe jednom rukom i krenuo ga poljubiti u vrat. �ovjek je visio u njegovoj ruci.
Uko�io se kao maleni, nje�ni sisavac u raljama velike zvijeri, i gotovo da sam �uo
kako veliki mlaz krvi istje�e Iz njega dok se kosa mojega Gospodara zatresla i pala
da bi pokrila kobno hranjenje.
Ubrzo je pustio �ovjeka da padne. Samo je crvenokosi momak sve to promatrao.
Doimalo se kao da u svojoj omamljenosti nije bio siguran �to je to bilo. Tada je
podignuo jednu obrvu, u �u�enju, i ponovno ispio gutljaj iz svoje ne�iste, mokre
�a�e. Polizao je prste svoje desne ruke, jedan po jedan, kao da je ma�ka, dok je
moj Gospodar ispu�tao svojega crnokosog dru�benika licem na stol, zapravo, posred
pladnja s vo�em.
��Pijani idiot, rekao je crvenokosi. � Nitko se ne bori zbog hrabrosti, �asti
ili po�tenja. � Nema mnogo takvih ni u jednoj prigodi, � rekao je moj Gospodar
spustiv�i pogled prema njemu.
��Oni su slomili svijet, ti Turci, rekao je crvenokosi i dalje zure�i u mrtvaca
koji je sasvim sigurno glupavo zurio u njega s razbijenog tanjura. Nisam mogao
vidjeti lice mrtvaca, ali me je strahovito uzbu�ivala �injenica da je mrtav.
��Do�ite, gospodo, � rekao je moj Gospodar, � i ti, gospodine, do�i ovamo, ti
koji si dao mojem djetetu toliko prstenje. � Je li on tvoj sin, gospodine? � viknuo
je plavokosi grbavac, koji je napokon ustao. Odgurnuo je svoje prijatelje od sebe.
Okrenuo se i po�ao prema Gospodaru koji ga je pozvao. � Ja �u mu biti bolji otac no
�to si ti ikada bio. � Moj se Gospodar iznenada i be�umno pojavio na na�oj strani
stola. Njegova se odje�a odmah slegnula, kao da je na�inio tek jedan korak. �inilo
se da crvenokosi �ovjek to nije ni primijetio.
��Skender-beg, veliki Skender-beg, nazdravimo mu, rekao je crvenokosi, o�ito
sam sebi. � On je predugo mrtav, i daj mi samo pet Skender-begova i ja �u krenuti u
novi kri�arski rat i osloboditi na� grad od Turaka. � A tko i ne bi s pet Skender-
begova, rekao je stariji �ovjek s ruba stola, onaj koji je grickao i slinio nad
mesom. Obrisao je usta golim zape��em. � Nema vojskovo�e poput Skender-bega, i
nikada ga nije bilo, osim njega samoga. �to je s Ludovicom? Budalo! � Ustao je.
Moj je Gospodar rukom obgrlio plavokosoga koji je nasrnuo na njega i upla�io se
kada je vidio da je ovaj ostao nepomi�an. Dok su dvojica plesa�a gurala mojega
Gospodara da bi oslobodila svojeg prijatelja, on je ponovno utisnuo svoj kobni
poljubac. Podignuo je bradu plavokosoga i krenuo ravno prema velikoj arteriji na
vratu. Savijao ga je i �inilo se da je povukao krv iz njega u jednomu velikomu
mlazu. U �asu mu je s dva bijela prsta zatvorio o�i i pustio da tijelo klizne na
pod.
��Na vama je red da umrete, plemenita gospodo, rekao je plesa�ima koji su sada
uzmaknuli od njega.
Jedan Je od njih izvukao svoj ma�.
��Nemoj biti tako glup! � vikao je njegov prijatelj. � Pijan si. Ne�e� mo�i...
� Ne, ne�e�, rekao je moj Gospodar lagano uzdahnuv�i. Usne su mu bile ru�i�astije
no ikada, a krv koju je popio skupljala mu se u obrazima. �ak su mu i o�i ja�e
sjajile i blistale.
Uhvatio je rukom njegov ma� i pritiskom palca slomio metal, tako da je �ovjek
ostao dr�e�i u ruci samo dio ma�a.
��Kako se usu�uje�! � viknuo je.
��To�nije, kako si to uspio! � povikao je crvenokosi za stolom. � Puklo na
pola, je li? Kakav je to �elik? � �ovjek koji je grickao meso glasno se nasmijao i
zabacio glavu. Oderao je jo� mesa s kosti.
Moj je Gospodar ispru�io ruku i iz vremena i prostora i��upao dr�ak slomljenog
ma�a i, da bi razotkrio venu, slomio �ovjeku vrat uz glasan prasak.
�inilo se da su ostala trojica to �ula � onaj koji je jeo meso, oprezni plesa�
i �ovjek crvene kose.
Posljednji je plesa� bio sljede�i kojega je moj Gospodar zagrlio. Uhvatio je
rukama �ovjekovo lice kao da je rije� o ljubavi i ponovno pio, uhvativ�i mu grlo
tako da sam na trenutak mogao ugledati krv, pravu poplavu krvi koju je moj Gospodar
tada pokrio ustima i nagnuo glavu.
Vidio sam kako krv pulsira u ruci mojega Gospodara. Nisam mogao do�ekati da
podigne glavu, �to je vrlo brzo u�inio, �ak i prije nego �to je ostavio svoju
prethodnu �rtvu i pogledao me sanjivo, a lice mu je gorjelo. Izgledao je jednako
ljudski kao bilo koji �ovjek u sobi, �ak i zalu�en svojim osobitim napitkom, kao
�to su oni bili zalu�eni obi�nim vinom.
Njegove nemirne plave kovr�e prilijepile su mu se za �elo znojem koji je
izbijao iz njega i u tom sam znoju vidio lagani sjaj krvi.
Glazba je iznenada utihnula.
Nije nasilje bilo to �to je zaustavilo glazbu, ve� prizor mojega Gospodara dok
je pu�tao da mu na pod isklizne posljednja �rtva, mlitava vre�a kostiju.
��Rekvijem, ponovno sam rekao. � Njihovi �e vam duhovi zahvaliti, ljubazna
gospodo. � Ili to, � rekao je Marius glazbenicima pribli�avaju�i im se, � ili
letite van. � Ja ka�em da letimo van, pro�aptao je svira� lutnje. U �asu su se svi
okrenuli i pojurili prema vratima. U svojoj su �urbi vukli i vukli kvaku,
proklinju�i i vi�u�i.
Moj je Gospodar uzmaknuo i skupio prstenje opto�eno draguljima oko stolca na
kojem sam prije sjedio.
��Dje�aci moji, vi odlazite bez naknade, rekao je.
U svojemu bespomo�nom, kukavnom strahu oni su se okrenuli i ugledali prstenje
koje im je doba�eno te je svaki od njih budalasto, �urno i posramljeno dohvatio po
jednu dragocjenost, kako je moj Gospodar i naciljao.
Tada su se vrata naglo otvorila i udarila o zidove.
Iza�li su zamalo odvukav�i dovratak i tada su se vrata zatvorila.
��To je lukavo, primijetio je �ovjek s komadom mesa koji je napokon odlo�io na
stranu budu�i da na njemu vi�e nije bilo mesa. � Kako si to u�inio, Mariuse De
Romanuse? �ujem da si mo�an �arobnjak. Ne znam zbog �ega te Veliko vije�e ne optu�i
za �arobnja�tvo. Mora da je to zbog novca koji posjeduje�, ne? � Zurio sam u
Gospodara. Nikada nije bio tako lijep kao sada kada se rumenio od sve te nove krvi.
Po�elio sam ga dodirnuti. �elio sam po�i u njegov zagrljaj. O�i su mu bile opijene
i blage dok me je gledao.
Ali, prekinuo je svoj zavodljivi pogled i po�ao prema stolu, pa oko njega i
stao pokraj �ovjeka koji se gostio mesom.
Sijedi je �ovjek podignuo pogled prema njemu, a zatim pogledao svojega
crvenokosog prijatelja. � Ne budi lud, Martino, rekao je crvenokosome. � Vjerojatno
je potpuno zakonito biti vje�tac u Veneciji, sve dok �ovjek pla�a svoj porez.
Polo�i svoj novac u Martinovu banku, Mariuse De Romanuse. � Ali ja to �inim, �
rekao je Marius De Romanus, moj Gospodar, � i to mi donosi prili�no dobru zaradu. �
Ponovno je sjeo izme�u mrtvaca i crvenokosog �ovjeka koji se �inio prili�no
odu�evljenim i ushi�enim �to se vratio.
��Martino, rekao je moj Gospodar. � Razgovarajmo jo� malo o padu carstava. Tvoj
otac, zbog �ega je on bio s Genovljanima? � Crvenokosi �ovjek, sada prili�no
razjaren cijelom raspravom, ponosno je izjavio da je njegov otac bio predstavnik
obiteljske banke u Konstantinopolisu i da je poslije umro zbog rana zadobivenih
posljednjeg i u�asnog dana.
��On je to vidio, � rekao je crvenokosi, � vidio je kako ubijaju �ene i djecu.
Vidio je sve�enike odvu�ene od oltara Svete Sofije. On zna tajnu. � Tajnu! � rugao
se stariji �ovjek. Krenuo je niza stol i sna�nim pokretom desne ruke odgurnuo
mrtvaca preko klupe tako da je pao le�ima na pod.
��Dobri Bo�e, ti bezosje�ajna huljo, rekao je crvenokosi. � Jesi li �uo kako mu
je puknula lubanja? Ne pona�aj se tako prema mojim gostima, ne ako �eli� ostati
�iv. � Pribli�io sam se stolu.
��Da, do�i, ljepotane, rekao je crvenokosi. � Sjedni. � Okrenuo je prema meni
svoje sjajne zlatne o�i. � Sjedni tu, preko puta mene. Dobri Bo�e, pogledaj
Francisca. Kunem se da sam �uo kako mu puca lubanja. � On je mrtav, blago Je rekao
Marius. � Za sada Je to u redu, ne brini o tomu. � Njegovo je lice jo� bilo
svjetlije od krvi koju je popio. Boja je, zapravo, sada bila ujedna�ena, sjajna
cijelom povr�inom, a kosa mu se doimala jo� svjetlijom uz njegovu rumenu ko�u.
Si�u�na paukova mre�a �ilica �ivjela je u oba njegova oka, ne oduzimaju�i ni
najmanje od njihove strahovite, veli�anstvene ljepote.
��O, dobro, u redu, oni su mrtvi, rekao je crvenokosi slegnuv�i ramenima. � Da,
kao �to sam vam rekao, i bolje vam je da upamtite moje rije�i jer ja znam.
Sve�enici, sve�enici su pokupili sveti kale� i svetu hostiju i po�li u skrovi�te u
Svetoj Sofiji. Moj je otac to vidio vlastitim o�ima. Ja znam tajnu. � O�i, o�i,
o�i, rekao je stariji �ovjek. � Mora da je tvoj otac bio paun kada je imao tolike
o�i! � Umukni ili �u ti prerezati grlo, rekao je crvenokosi. � Pogledaj �to si
u�inio Franciscu, prevrnuo ga samo tako. Dobri Bo�e! � Lijeno je na�inio znak
kri�a. � Iz zatiljka mu te�e krv. � Moj se Gospodar okrenuo, sagnuo i obrisao krv
prstima. Polako se okrenuo prema meni, a tada prema crvenokosome. Polizao je krv s
jednog prsta. � Mrtav, rekao je uz osmijeh. � Ali, jo� je prili�no topla i gusta. �
Lagano se smije�io.
Crvenokosi je bio op�injen poput djeteta na lutkarskoj predstavi.
Moj je Gospodar ispru�io krvave prste dlanom okrenutime prema gore i nasmije�io
se kao da �eli re�i: � Ho�e� li ku�ati! � Crvenokosi je zgrabio zape��e mojega
Gospodara i polizao krv s palca i ka�iprsta. � Hmmm, vrlo dobro, rekao je. � Svi su
moji prijatelji od najbolje krvi. � Meni govori�, rekao je Gospodar. Nisam mogao
skinuti pogled s njega, s njegova promjenjiva lica. Sada je izgledalo kao da su
njegovi obrazi zaista potamnjeli, ili je to bio nabor osmijeha. Usne su mu bile
ru�i�aste.
��Nisam gotov, Amadeo, �apnuo je. � Tek sam po�eo. � Nije te�ko ranjen! �
nastavio je stariji �ovjek. Prou�avao je �rtvu na podu. Bio je zabrinut. Je li ga
on ubio? � To je samo obi�na posjeklina na zatiljku, i to je sve. Nije li? � Da,
mala posjekotina, rekao je Marius. � Koja je tajna, dragi prijatelju? � Bio je
le�ima okrenut sjedokosom �ovjeku, obra�aju�i se crvenokosome s mnogo ve�im
zanimanjem no do tada.
��Da, molim, rekao sam. � Koja je tajna, gospodine? � upitao sam. � Je li to
tajna, da su sve�enici pobjegli? � Ne, dijete, ne budi glup! � rekao je crvenokosi
gledaju�i me preko stola. Bio je neodoljivo lijep. Je li ga Bianca voljela? Nikada
nije rekla.
��Tajna, tajna, rekao Je. � Ako ne vjeruje� u tu tajnu, tada ne�e� vjerovali ni
u �to, ni u �to sveto ili bilo �to drugo. � Podignuo je �a�u. Bila je prazna. Uzeo
sam pehar i napunio je tamnim, mirisnim crvenim vinom. Pomislio sam otpiti gutljaj,
ali me je obuzelo ga�enje.
��Besmislica, �apnuo je moj Gospodar. � Pij za njihovu smrt. Hajde. Evo �iste
�a�e. � O, da, oprostite mi, rekao je crvenokosi. � Nisam vam �ak ni ponudio �a�u.
Dobri Bo�e, kada pomislim da sam za tebe ponudio pravi bru�eni dijamant, kako bih
dobio tvoju ljubav... � Podignuo je �a�u, skupocjenu stvar�icu od lijevana srebra s
malenim kamen�i�ima. Sada sam vidio da su sve �a�e bile jednake, na svima su bila
izrezbarena si�u�na, nje�na stvorenja i sve su bile ukra�ene tim malim sjajnim
kamen�i�ima. Uz tupi udarac postavio je �a�u za mene. Uzeo mi je pehar, napunio mi
�a�u i gurnuo je prema meni.
Pomislio sam da �e mi biti mu�no i da �u povra�ati po podu. Podignuo sam pogled
prema njemu, prema njegovu primaknutu, ugodnu licu i lijepoj, sjajnoj crvenoj kosi.
Nasmije�io se dje�a�kim osmijehom pokazuju�i male, ali savr�eno bijele zube, vrlo
biserne, i �inilo se da je zaljubljen u mene i da ga privla�im, ali nije progovorio
niti rije�.
��Uzmi, pij, rekao je moj Gospodar. � Tvoj je put opasan, Amadeo, pij za
spoznaju i pij za snagu. � Ne ruga� mi se, Gospodaru, zar ne? � upitao sam
gledaju�i u crvenokosog �ovjeka iako sam se obra�ao Mariusu.
��Volim te, gospodine, kao �to sam te uvijek volio, � rekao je moj Gospodar, �
ali ti vidi� ne�to u onomu �to govorim, jer ja sam iskvaren ljudskom krvlju. To je
uvijek tako. Samo u izgladnjivanju nalazim eteri�nu �isto�u. � Ah, i odvra�a� me od
pokore u svakom �asu, � rekao sam, � prema osjetilima, prema zadovoljstvu. �
Crvenokosi i ja netremice smo se gledali. Ipak, �uo sam kako mi Marius odgovara.
��Pokora je ubiti, Amadeo, to je cijena. Pokora je ubiti bez razloga, za ni�ta,
ne zbog �asti, ne zbog hrabrosti, ne zbog po�tenja, kao �to ka�e na� prijatelj. �
Da! � rekao je na� prijatelj, koji se okrenuo prema Mariusu i onda opet prema meni.
� Pij! � Dodao mi je �a�u.
��Kada sve bude gotovo, Amadeo, pokupi te �a�e za mene i donesi ih ku�i da imam
trofej svojeg neuspjeha i svojeg poraza, jer to �e biti isto, jednako kao �to �e to
biti i tvoja lekcija. Malokad je sve tako dragocjeno i jasno kao �to mi se sada
�ini. � Crvenokosi se nagnuo naprijed, potpuno zavodni�ki, i stavio mi �a�u na
usne. � Mali Davide, kada naraste�, bit �e� Kralj, sje�a� li se? Oh, ja bih te i
sada obo�avao, takva mladi�a nje�na lica, i preklinjao za jedan psalam s tvoje
harfe, samo jedan, kada bi ga dao svojevoljno. � Moj je Gospodar tiho �apnuo: �
Mo�e� li ispuniti �elju umiru�eg �ovjeka? � Mislim da je mrtav! � rekao je
sjedokosi �ovjek nepodno�ljivo glasno. � Pogledaj, Martino, mislim da sam ga ubio;
glava mu krvari kao prokleta raj�ica. Pogledaj! � Prestani vi�e o njemu! � rekao je
Martino, crvenokosi, ne skidaju�i pogled s mojih o�iju. � Ispuni �elju umiru�em
�ovjeku, mali Davide, nastavio je. � Svi mi umiremo, ja umirem za tobom, a da i ti
samo malo umre� sa mnom, gospodine, u mojem naru�ju? Poigrajmo se. To �e te
zabaviti, Mariuse De Romanuse. Vidjet �e� kako ga ja�em i milujem u umjetni�kom
ritmu i opazit �e� skulpturu od krvi i mesa koja postaje vodoskok, a ono �to ja
ubacim u njega iza�i �e na moj dlan. � Stisnuo je �aku kao da u njoj ve� dr�i moj
spolni organ. Pogled mu je bio prikovan za mene. Tada je tiho, �apatom, rekao: � Ja
sam previ�e mekan da bih na�inio svoju skulpturu. Daj da popijem iz tebe. Smiluj se
sme�uranomu. � Zgrabio sam �a�u iz njegove lelujave ruke i ispio vino. Tijelo mi se
stegnulo. Pomislio sam da �e se vino vratiti i da �u ga povratiti. Potjerao sam ga
dolje. Pogledao sam Gospodara.
��To je odvratno, mrzim to. � Oh, besmislica, rekao je jedva pomi�u�i usne. �
Ljepota je posvuda uokolo! � Proklet bio ako nije mrtav, rekao je sjedokosi starac.
Udario je Franciscovo tijelo na podu. � Martino, ja odlazim. � Ostanite, gospodine,
rekao je Marius. � Poljubio bih vas za laku no�. � Obuhvatio je rukom njegovo
zape��e i navalio na njegovo grlo, ali, kako li je to izgledalo crvenokosomu koji
je to tek na trenutak mutno opazio prije no �to je nastavio s obo�avanjem? Ponovno
je napunio moju �a�u.
 �uo se uzdah sjedokosog �ovjeka, ili je to bio Marius?
Bio sam okamenjen. Kada se okrenuo od svoje �rtve, vidio sam kako je pun krvi i
dao bih sve na svijetu da ga ponovno vidim bijeloga, mojega mramornog boga, mojega
isklesanog oca u na�oj intimnoj postelji.
Crvenokosi je ustao preda mnom, naslonio se na stol i polo�io svoje vla�ne usne
na moje. � Umrijet �u za tebe, dje�a�e! � rekao je.
��Ne, umrijet �e� ni za �to, rekao je Marius.
��Gospodaru, ne njega, molim te! � vikao sam.
Pao sam unatra�ke na klupu, gotovo izgubiv�i ravnote�u. Medu nama se
isprije�ila ruka mojega Gospodara i uhvatila crvenokosoga za rame.
��Koja je tajna, gospodine, � vikao sam u panici, � tajna Svete Sofije, ona u
koju moramo vjerovati? � Crvenokosi je �ovjek bio potpuno o�amu�en. Znao je da je
pijan. Znao je da ono �to se doga�a oko njega nema smisla. Ali, mislio je da je to
zbog toga �to je pijan. Pogledao je Mariusovu ruku obavijenu oko njegovih prsa i
�ak se okrenuo i pogledao prste koji su mu stezali rame. Tada je pogledao Mariusa,
kao i ja.
Marius je bio �ovje�an, potpuno �ovje�an. Nije bilo vi�e ni traga nedodirljivog
i neuni�tivog boga. Njegovo lice i o�i titrali su krvlju. Bio je rumen poput
�ovjeka koji je tr�ao, usne su mu bile krvave, a kada ih je polizao, jezik mu je
bio crven poput rubina. Smije�io se Martinu, posljednjemu preostalomu, jedinomu
pre�ivjelomu.
Martino je skinuo pogled s njega i uputio ga prema meni. Odjednom se smek�ao i
nestalo je strepnje. Progovorio je s po�tovanjem.
��Usred opsade, dok su Turci juri�ali na crkvu, neki su sve�enici napustili
oltar Svete Sofije, rekao je. � Sa sobom su ponijeli kale� i blagoslovljeni
sakrament, tijelo i krv na�ega Gospoda. I danas se skrivaju u tajnim odajama Svete
Sofije, i onog �asa kada ponovno osvojimo grad, onog �asa kada ponovno osvojimo
crkvu Svete Sofije, kada istjeramo Turke iz svoje prijestolnice, ti sve�enici,
upravo �e se ti sve�enici vratiti. Iza�i �e iz svojeg skrovi�ta i stubama se uspeti
do oltara i nastaviti slu�iti misu upravo na onomu mjestu na kojemu su bili
prisiljeni zaustaviti se. � Ah, rekao sam uzdahnuv�i u �udu. � Gospodaru, � rekao
sam blago � to je dovoljno dobra tajna da spasi �ovjeku �ivot, nije li? � Ne, rekao
je Marius. � Ja pri�u znam, a on je od Bianke na�inio kurvu. � Crvenokosi se �ovjek
trudio slijediti na�e rije�i, shvatiti dubinu na�eg razgovora.
��Kurva? Bianca? Deseterostruki ubojica, gospodine, ali ne kurva. Ni�ta nije
tako jednostavno kao biti kurva. � Prou�avao je Mariusa kao da je ovoga
zagrijanoga, strastveno rumenog mu�karca smatrao lijepim. A bio je takav.
��Ali, ti si je nau�io vje�tini ubijanja, rekao je Marius gotovo nje�no,
miluju�i prstima njegovo rame, a lijevom je rukom opasivao njegova le�a sve dok mu
se dlanovi nisu spojili. Nagnuo je �elo kako bi dodirnuo Martinovu sljepoo�nicu.
��Hmmm, stresao se Martino. � Previ�e sam popio. Nikada je nisam smatrao
takvom. � Ah, ali jesi, ti si je podu�io da ubija za takve bezna�ajne svote. �
Gospodaru, �to se to nas ti�e? � Moj sin zaboravlja, rekao je Marius i dalje
gledaju�i Martina. � On zaboravlja da sam se obvezao ubiti te u ime na�e ljupke
dame koju si tako uvukao u svoje mra�ne, odvratne zavjere. � Ona mi je u�inila
uslugu, rekao je Martino. � Daj mi dje�aka! � Molim? � Ako me namjerava� ubiti,
u�ini to. Ali mi daj dje�aka. Jedan poljubac, gospodine, to je sve �to �elim.
Poljubac koji zna�i sve. Previ�e sam pijan za bilo �to drugo! � Molim te,
Gospodaru, ne mogu to izdr�ati, rekao sam.
��Kako �e� onda izdr�ati vje�nost, dijete moje? Zar ne zna� da je to ono �to ti
�elim dati? Koja me to sila pod Bogom mo�e slomiti? � O�inuo me je o�trim pogledom,
ali se to vi�e �inilo prijetvornom no pravom emocijom.
��Nau�io sam svoje lekcije, rekao sam. � Samo ne �elim da umre. � Ah, da, tada
si stvarno nau�io. Martino, poljubi moje dijete ako on to dopu�ta i, upozoravam te,
budi nje�an pri tomu. � Sada sam se ja nagnuo preko stola i utisnuo poljubac u
njegov obraz. On se okrenuo i svojim ustima uhvatio moja, gladan, kiseo od vina,
ali zamamno, elektri�no vreo.
Suze su mi navrnule na o�i. Otvorio sam usta i dopustio da njegov jezik u�e u
mene. Zatvorenih o�iju, osjetio sam kako podrhtava, a njegove su usne postale
napete, kao da su se pretvorile u tvrdu kovinu, priljubljene uz mene i nesposobne
da se zatvore.
Moj ga je Gospodar dohvatio, dohvatio je njegovo grlo i poljubac se sledio, a
ja sam, jecaju�i, rukom naslijepo tra�io ono mjesto na njegovu vratu u koje su se
zarinuli kobni zubi mojega Gospodara. Osjetio sam svilene usne svojega Gospodara,
osjetio sam �vrste zube pod njima, osjetio sam nje�an vrat.
Otvorio sam o�i i odmaknuo se. Moj je polumrtvi Martino uzdisao, jecao i
zatvorio usta, opustio se u zagrljaju mojega Gospodara poluotvorenih o�iju.
Polako je okrenuo glavu prema mojem Gospodaru. Progovorio je tihim, hrapavim,
pijanim glasom. � Za Bianku... � Za Bianku, rekao sam. Rukom sam prigu�io jecaje.
Moj se Gospodar odmaknuo. Lijevom je rukom pogladio Martinovu vla�nu, zapletenu
kosu. � Za Bianku, rekao mu je na uho.
��Nisam... nisam joj trebao dopustiti da �ivi, bile su zadnje Martinove rije�i.
Glava mu je pala preko ruke mojega Gospodara.
Moj je Gospodar poljubio njegov zatiljak i pustio ga da sklizne na stol.
��Dra�estan do samoga kraja, rekao je. � Pravi pjesnik do dna du�e. � Ustao sam
odgurnuv�i klupu iza sebe i krenuo prema sredi�tu sobe. Plakao sam i plakao i nisam
to mogao zadr�ati rukom. Posegnuo sam u jaknu tra�e�i rup�i� i upravo kada sam htio
obrisati suze, natra�ke sam nabasao na mrtvog �ovjeka s grbom i zamalo pao. Plakao
sam strahovito, nemo�nim i sramotnim pla�em.
Odmicao sam se od njega i od tijela njegovih prijatelja sve dok iza sebe nisam
osjetio te�ke, hrapave tapiserije te miris pra�ine i tkanja.
��Ah, to je dakle bilo ono �to si �elio od mene, jecao sam. Zaista sam jecao. �
Da to zamrzim, da pla�em za njima, borim se za njih, preklinjem za njih. � Jo� je
sjedio za stolom, kao Krist na posljednjoj ve�eri, uredno razdijeljene kose, sjajna
lica i rumenih ruku koje su po�ivale jedna na drugoj, i gledao me svojim vrelim,
suznim o�ima.
��Pla�i barem za jednime od njih, barem jednime! � rekao je. Glas mu je
postajao gnjevan. � Tra�im li previ�e? Da jedna smrt me�u mnogima bude oplakivana?
� Ustao je od stola. �inilo se da se trese u bijesu.
Prekrio sam lice rup�i�em, jecaju�i u njega.
��Za bezimenog prosjaka u �amcu koji slu�i kao krevet nemamo suza, imamo li?, i
ne�e li na�a dra�esna Bianca patiti zbog toga �to smo u njezinoj postelji
izigravali Adonisa! A za nekima od ovih, za njima ne pla�emo, nego upravo za onim,
najpokvarenijim bez ikakve dvojbe, jer nam je on laskao, nije li tako? � Poznavao
sam ga, pro�aptao sam. � Mislim, upoznao sam ga za ovo kratko vrijeme i... � I
pustio bi da ti pobjegnu, bezimeni kao lisice na rukotvorini! � Pokazao je na
tapiserije oslikane dvorskim lovom. � O�ima mu�karca promotri ovo �to ti pokazujem.
� Soba se iznenada zamra�ila, sve su svije�e titrale. Te�ko sam disao, ali to je
bio samo on, stao je to�no ispred mene i pogledao me, to grozni�avo, zarumenjeno
bi�e �iju sam toplinu mogao osjetiti kao da je svaka njegova pora isijavala topao
dah.
��Gospodaru, viknuo sam gutaju�i jecaje. � Jesi li zadovoljan zbog svega �emu
si me podu�io ili nisi? Jesi li zadovoljan ovime �to sam nau�io ili nisi! Ne
poigravaj se sa mnom oko toga! Ja nisam tvoja lutka, gospodine, ne, to nikada! �to,
dakle, �eli� da budem? Zbog �ega si bijesan? � Tresao sam se cijelim tijelom, suze
su se doslovce slijevale iz mojih o�iju. � Bio bih sna�an zbog tebe, ali ja... ja
sam ga poznavao. � Za�to? Zato �to te je poljubio? � Sagnuo se i lijevom me rukom
uhvatio za kosu. Povukao me je prema sebi.
��Mariuse, za ime Gospodnje! � Poljubio me Je. Ljubio me Je onako kako me Je
Martino ljubio, a njegova su usta bila jednako ljudska i vrela. Uvukao je jezik u
moja usta, a ja nisam osjetio krv, ve� mu�evnu strast. Njegov je prst gorio na mom
obrazu.
Slomio sam se. Dopustio mi je da se slomim. � Oh, do�i k meni, moj hladni,
bijeli bo�e, �aptao sam. Stavio sam glavu na njegova prsa. �uo sam njegovo srce.
�uo sam kako kuca. Nikada do tada nisam to �uo, nikada nisam �uo bilo u toj kamenoj
crkvi njegova tijela. � Do�i k meni, najspokojniji u�itelju. Ne znam �to �eli�. �
Oh, dragi moj, uzdahnuo je. � Oh, ljubavi moja. � I tada je nastupio demonski
pljusak poljubaca, ne izrugivanje strastvena �ovjeka, ve� njegova ljubav, nje�na
poput latica, toliki izrazi naklonosti spu�teni na moje lice i kosu. � Oh, moj
prelijepi Amadeo, oh, dijete moje, govorio je.
��Voli me, voli me, voli me, �aptao sam. � Voli me i povedi me sa sobom. Tvoj
sam. � Grlio me je u ti�ini. Drijemao sam na njegovu ramenu.
Osjetio se lagan povjetarac, ali nije pomaknuo te�ke tapiserije na kojima su
francuski plemi�i i plemkinje jurili vje�nom i lisnatom �umom me�u lova�kim psima
koji �e zauvijek lajati i pticama koje �e zauvijek pjevati.
Napokon me je pustio i zakora�io unatrag.
Odlazio je od mene, pognutih ramena i spu�tene glave.
Tada me je lijenim pokretom ruke pozvao da do�em, i unato� tomu prebrzo nestao
iz sobe.
Tr�ao sam za njim niz kamene stube na ulicu. Kada sam stigao, vrata su bila
otvorena. Hladan je vjetar izbrisao moje suze. Izbrisao je bezbo�nu toplinu sobe.
Tr�ao sam i tr�ao kamenim dokovima, preko mostova i za njim prema trgu.
Nisam ga sustigao sve dok nisam do�ao do Mola gdje je hodao on, visok mu�karac
u crvenom ogrta�u s kapulja�om, pro�ao je San Marco i uputio se prema luci. Potr�ao
sam za njim. Vjetar s mora bio je leden i vrlo jak. Propuhivao me je i osje�ao sam
se dvostruko pro�i��enime.
��Ne ostavljaj me, Gospodaru, viknuo sam. Moje su se rije�i gubile, ali on ih
je �uo.
Stao je kao da je to zaista moje djelo. Okrenuo se i �ekao da do�em do njega i
tada je podignuo moju ispru�enu ruku.
��Gospodaru, �uj �to sam nau�io, rekao sam. � Procijeni moj rad. � U�urbano sam
hvatao dah i nastavio. � Vidio sam kako pije� od onih koji su zli, u tvojem srcu
osu�eni zbog nekoga odvratnog zlo�ina. Gledao sam kako se nasla�uje� kao da je to
tvoja priroda; vidio sam kako uzima� krv pomo�u koje mora� �ivjeti. I svuda oko
tebe nalazi se taj zao svijet, ta divljina ljudi koji nisu bolji od zvijeri koje
ispu�taju krv jednako slatku i gustu kao da je rije� o nevinoj krvi. Shva�am to. To
je ono �to si �elio da shvatim, i to je u�injeno. � Izraz njegova lica bio je
ravnodu�an. Samo me je prou�avao. �inilo se da goru�a groznica u njemu ve� zamire.
Udaljene baklje uz arkade osvjetljavale su njegovo lice koje je blijedjelo i bilo
uko�eno kao i uvijek. U luci su �kripali brodovi. U daljini se �ulo mrmljanje i
povici onih koji, mo�da, ne mogu spavati ili nikada ne spavaju.
Podignuo sam pogled prema nebu u strahu da �u ugledati kobno svjetlo. On bi
tada bio nestao.
��Ako i ja budem pio od takvih, krv pokvarenih i onih koje �u svladati, ho�u li
postati poput tebe? � Odmahnuo je glavom. � Mnogo je ljudi popilo ne�iju krv,
Amadeo, rekao je tihim, ali mirnim glasom. Vratio mu se njegov razum, njegov na�in
pona�anja i njegova prividna du�a. � Ho�e� li biti sa mnom i biti moj u�enik i moja
ljubav? � Da, Gospodaru, uvijek i zauvijek, ili onoliko dugo koliko �e priroda dati
tebi i meni. � Oh, rije�i koje sam izgovorio nisu nestvarne. Mi smo besmrtni. I
samo nas jedan neprijatelj mo�e uni�titi � a to je vatra koja gori u onoj baklji
tamo ili u izlaze�em suncu. Ugodno je razmi�ljati o tomu da, kada budemo iscrpljeni
od svega ovog svijeta, ipak postoji izlaze�e sunce. � Ja sam tvoj, Gospodaru. �
�vrsto sam ga zagrlio i poku�ao ga osvojiti poljupcima. Izdr�ao ih je, �ak se i
nasmije�io, ali se nije pomaknuo.
Ali kada sam se odmaknuo i stisnuo �aku desne ruke kao da �u ga udariti, �to
nikada ne bih mogao u�initi, na moje je zaprepa�tenje po�eo popu�tati.
Okrenuo se prema meni i uzeo me u svoj sna�an, ali nje�an zagrljaj.
��Amadeo, ne mogu nastaviti bez tebe, rekao je. Glas mu je bio o�ajni�ki i tih.
� �elio sam ti pokazati zlo, a ne zabavu. �elio sam ti pokazati u�asnu cijenu
besmrtnosti. A to sam i u�inio. Ali, pritom sam i sam to uvidio, a moje su o�i
zapanjene i povrije�en sam i umoran. � Stavio je glavu uz moju i �vrsto je stisnuo
uz mene.
��U�ini mi �to �eli�, gospodine, rekao sam. � U�ini da trpim i �udim za time,
ako je to ono �to �eli�. Ja sam lud za tobom. Ja sam tvoj. � Pustio me je i ovla�
me poljubio.
���etiri no�i, dijete moje, rekao je. Odmaknuo se. Poljubio je svoje prste,
utisnuo taj zadnji poljubac na moje usne i tada oti�ao. � Odlazim sada svojoj
drevnoj du�nosti. �etiri no�i. Do tada. � Stajao sam sam na prvomu jutarnjemu
mrazu. Stajao sam sam pod nebom koje je blijedjelo. Znao sam da ga ne trebam
tra�iti.
U najve�oj poti�tenosti vra�ao sam se pokrajnjim uli�icama, prelaze�i preko
malenih mosti�a i odlutao u dubinu grada koji se budio, zbog �ega, nisam znao.
Bio sam pomalo iznena�en kada sam shvatio da sam se vratio do ku�e ubijenih.
Bio sam iznena�en kada sam vidio da je predvorje jo� otvoreno, kao da �e se sluga
pojaviti u svakom �asu.
Nitko se nije pojavio.
Nebo je polako dozrijevalo do blijedo bijele boje i tada svijetlo plave. Iznad
kanala vukla se maglica. Pre�ao sam preko malog mosti�a do predvorja i ponovno se
uspeo stubama.
Blijeda svjetlost dopirala je iz nemarno zastrtih prozora. Prona�ao sam sve�anu
dvoranu u kojoj su jo� gorjele svije�e. U zraku se osjetio intenzivan miris duhana,
voska i prodoran miris hrane.
U�ao sam i promotrio mrtvace koji su le�ali onako kako smo ih ostavili,
ra��upani i sada ve� lagano po�utjeli poput voska, bili su plijen mu�icama i
muhama. Nije se �ulo ni�ta osim zujanja muha.
Na stolu se proliveno vino osu�ilo u lokvicama. Na le�evima nije bilo nikakvog
traga nasilne smrti.
Ponovno mi je bilo mu�no, toliko da sam drhtao pa sam duboko udahnuo da ne bih
povratio. Tada sam shvatio zbog �ega sam do�ao.
Mu�karci su u to vrijeme nosili kratke ogrta�e preko jakni, pokatkad i
pri�vr��ene, kao �to vjerojatno zna�. Bio mi je potreban jedan takav pa sam ga
uzeo, otrgnuv�i ga od grbavca koji je le�ao gotovo na licu. Bio je to lepr�avi
ogrta� svijetlo�ute boje obrubljen bijelom lisicom i podstavljen te�kom svilom.
Svezao sam ga u �vorove i od njega na�inio �vrstu, duboku vre�u, zatim sam pro�ao
du� stola i skupljao �a�e, prvo izlijevaju�i njihov sadr�aj i tada ih stavljaju�i u
vre�u.
Uskoro je moja vre�a bila crvena od kapljica vina i masna jer sam je stavio na
stol.
Kad sam zavr�io, stajao sam kako bih se uvjerio da mi nije promaknula nijedna
�a�a. Imao sam ih sve. Promatrao" sam mrtvaca � mojega uspavanoga crvenokosog
Martina, njegovo lice na golu mramoru u lokvici prolivena vina, i Francisca, iz
�ije je glave curio tanak mlaz potamnjele krvi.
Muhe su zujale i brujale nad tom krvlju kao i nad masno�om koja se skupila oko
ostataka pe�enog pra��i�a. Pojavilo se i mno�tvo malih crnih bubica, tako
uobi�ajenih u Veneciji jer ih prenosi voda, koje su preko stola krenule prema
Martinovu licu.
Prigu�eno toplo svjetlo dopiralo je kroz otvoreno predvorje. Do�lo je jutro.
Posljednji pogled utisnuo je pojedinosti tog prizora u moj um za sva vremena,
nakon �ega sam iza�ao i po�ao ku�i.
Dje�aci su bili budni i zaposleni kada sam stigao. Tamo je ve� bio stari tesar
i popravljao vrata koja sam razbio sjekirom.
Dao sam slu�kinji svoju nezgrapnu vre�u zveckaju�ih �a�a, a ona ju je, pospana
jer je tek stigla, uzela bez pitanja.
Osjetio sam stezanje u sebi, mu�ninu, iznenadan osje�aj da �u se rasprsnuti.
Moje se tijelo �inilo premalim, previ�e nesavr�enim za sve �to sam znao i osje�ao.
U glavi mi je bubnjalo. �eli sam le�i, ali sam prije toga morao vidjeti Riccarda.
Morao sam prona�i njega i starije dje�ake.
Morao sam.
Hodao sam ku�om sve dok ih nisam prona�ao, okupljene za u�enje s mladim
odvjetnikom koji je samo jednom ili dva puta mjese�no dolazio iz Padove da bi nas
podu�io po�etnim lekcijama iz prava. Riccardo me je vidio na vratima i pokazao mi
da budem tiho. U�itelj je govorio. Ja nisam imao ni�ta re�i. Samo sam se naslonio
na vrata i gledao svoje prijatelje. Volio sam ih. Da, zaista sam ih volio. Umro bih
za njih! Znao sam to i s ogromnim olak�anjem po�eo sam plakati.
Riccardo je vidio da sam se okrenuo i iskrav�i se, do�ao je do mene.
���to je, Amadeo? � upitao je.
 Bio sam previ�e zbunjen vlastitim o�ajem. Ponovno sam vidio ljude umorene na
zabavi. Okrenuo sam se prema Riccardu i obavio ga rukama, utje�en njegovom toplinom
i njegovom ljudskom meko�om u usporedbi s Gospodarom, i tada sam mu rekao da bih
umro za njega, za bilo koga od njih, i za Gospodara.
��Ali za�to, �to je ovo, zbog �ega mi se zaklinje�? � upitao je.
Nisam mu mogao re�i o ubojstvima. Ni�ani mu mogao re�i o hladnokrvnosti kojom
sam promatrao kako ljudi umiru.
Oti�ao sam u spavaonicu svojega Gospodara i legao poku�avaju�i zaspati.
Kasno poslijepodne, kada sam se probudio i otkrio da su vrata zatvorena, iza�ao
sam iz kreveta i pri�ao stolu svojega Gospodara. Na moje iznena�enje, primijetio
sam da je njegova knjiga tamo, knjiga koju je uvijek skrivao kada bi bila izvan
njegova vidokruga.
Dakako da ne bih mogao okrenuti ni stranicu, ali, bila je otvorena, a stranica
je bila ispisana latinskime, i iako se �inilo da je taj latinski jezik bio
neobi�an, meni prili�no nerazumljiv, zadnje su rije�i bile jasne: Kako tolika
ljepota mo�e skrivati ranjeno i �eli�no srce, i zbog �ega ga moram voljeti, zbog
�ega u svojoj iscrpljenosti moram naginjati njegovoj neodoljivoj, pa ipak
neukrotivoj snazi? Nije li on sme�urani posmrtni duh mrtvaca u liku djeteta?
Osjetio sam �udno bockanje u vlasi�tu i po rukama.
Jesam li to Ja? Ranjeno i �eli�no srce i Sme�urani posmrtni duh mrtvaca u liku
djeteta? Oh, ali ja to nisam mogao pore�i; nisam mogao re�i da to nije istina. Pa
ipak, kako je to bilo uvredljivo, kako se doimalo potpuno okrutno. Ne, ne okrutno,
tek nemilosrdno i potpuno to�no i s kakvim sam pravom o�ekivao bilo �to drugo?
Po�eo sam plakati.
Legao sam u na� krevet, kao �to mi je bio obi�aj, i namjestio najmek�e jastuke
da bih na�inio gnijezdo za skvr�enu lijevu ruku i glavu.
�etiri no�i. Kako �u to izdr�ati? �to je �elio od mene? Da posjetim sve ono �to
sam poznavao i volio i pozdravim se sa svime time kao smrtnik. To je ono �emu me je
naputio. I to trebam u�initi.
Sudbina mi je dopustila samo nekoliko sati.
Probudio me je Riccardo, koji mi je pred lice gurnuo zape�a�enu poruku.
��Tko je to poslao? � upitao sam pospano. Sjeo sam i palcem slomio vo�tani
pe�at.
��Pro�itaj i reci ti meni. Dostavila su je �etvorica, �etvorica ljudi. Mora da
je prokleto va�no. � Da, � rekao sam otvaraju�i poruku, � da, i uspjelo te je tako
upla�iti. � Stajao je prekri�enih ruku. �itao sam: Najdra�i, Ostani u ku�i. Niza�to
ne napu�taj ku�u i zabrani ulazak bilo komu. Tvoj pokvareni engleski plemi�, grof
Harlech, otkrio je tvoj identitet besramno nju�kaju�i uokolo i u svojoj se
mahnitosti zaklinje da �e te povesti sa sobom u Englesku ili te ostaviti
raskomadanoga na vratima tvojega Gospodara. Priznaj sve svojem Gospodaru. Samo te
njegova snaga mo�e spasiti. I po�alji mi pismeni odgovor, da ne bih izgubila razum
zbog tebe i zbog ovih stra�nih pri�a koje ovog jutra svatko mo�e �uti u svakom
kanalu i na svakom trgu.
Tvoja odana Bianca ��Prokletstvo, rekao sam savijaju�i pismo. � Mariusa ne�e
biti �etiri no�i i sada ovo. Trebam li se ove �etiri presudne no�i skrivati pod
ovim krovom? � I bolje ti je, rekao je Riccardo.
��Ti, dakle, zna� pri�u. � Bianca mi je rekla. Englez je slijedio tvoj trag do
nje i kada je �uo da govore da si stalno tamo, bio bi joj razru�io ku�u da ga gosti
nisu zajedni�kim naporima zaustavili. � Za�to ga, za Ime Boga, nisu ubili, rekao
sam mu s gnu�anjem. Izgledao je zabrinuto i suosje�ajno.
��Mislim da o�ekuju da �e na� Gospodar to u�initi, � rekao je, � budu�i da taj
�ovjek �eli tebe. Kako mo�e� biti siguran da Gospodar namjerava biti odsutan �etiri
no�i? Kada je rekao takvo �to? On dolazi i odlazi ne govore�i nikomu ni�ta. � Hmmm,
nemoj mi se suprotstavljati, odgovorio sam strpljivo. � Riccardo, on se ne�e
vratiti ku�i �etiri no�i, a ja ne�u ostati zatvoren u ovoj ku�i, ne dok lord
Harlech podi�e pra�inu. � Bolje ti je da ostane� ovdje! � odgovorio je Riccardo. �
Amadeo, taj je Englez poznat po svojemu ma�u. On vje�ba s u�iteljem ma�evanja. On
je strah i trepet gostionica. Znao si to kada si po�ao s njim, Amadeo. Razmisli �to
�e� u�initi! On je poznat po svemu lo�emu i ni po �emu dobromu. � Po�i, onda, sa
mnom. Ti �e� mu odvu�i pozornost, a ja �u ga zgrabiti. � Ne, ti si vje�t ma�u, to
je istina, ali ne mo�e� se suo�iti s �ovjekom koji vje�ba s o�tricom od kada si se
ti rodio. � Legao sam na jastuke. �to mi je �initi? Gorio sam od �elje da iza�em u
svijet, od �elje da promatram zbivanja sa svojim sna�nim osje�ajem za dramu i
znakovitosti svojih zadnjih dana me�u �ivima, i sada ovo! Nema sumnje da je �ovjek
koji je bio vrijedan nekoliko no�i buntovnog, grubog zadovoljstva, na sve strane
izra�avao svoje nezadovoljstvo.
Bilo je to nepodno�ljivo, ali, �inilo se da moram ostati kod ku�e. Ni�ta se
nije moglo u�initi. Veoma sam �elio ubiti tog �ovjeka, ubiti ga vlastitim ma�em i
bode�om, �ak sam i pomislio da imam izglede to i u�initi, ali �to je bila ta
bezna�ajna pustolovina u usporedbi s onime �to me o�ekuje kada se moj Gospodar
vrati?
Istina je da sam ve� napustio svijet obi�nih doga�anja, svijet uobi�ajenih
dugova koje treba podmiriti, i nisam mogao biti uvu�en u budalastu pogre�ku zbog
koje bih mogao izgubiti neobi�nu sudbinu prema kojoj sam se kretao.
��Dobro, je li Bianca sigurna od tog �ovjeka? � upitao sam Riccarda.
��Prili�no sigurna. Ona ima vi�e obo�avatelja no �to ih mo�e pro�i kroz vrata
njezine ku�e, i sve je njih, zbog tebe, okrenula protiv njega. Napi�i joj ne�to
zahvalno i razumno i zakuni mi se da �e� ostati u ku�i. � Ustao sam i po�ao do
Gospodarova stola. Uzeo sam pero.
Zaustavila me je strahovita lomljava i nakon toga niz prodornih, uznemiruju�ih
krikova. Odzvanjali su kamenim sobama. Riccardo je sko�io u polo�aj pripravnosti i
stavio ruku na dr�ak ma�a.
Ja sam uhvatio svoje oru�je, izvadiv�i iz korica i svoj lagani ma� i bode�.
��Isuse dobri, nije valjda u ku�i. � Strahovit vrisak privukao je ostale.
Najmanji od nas, Giuseppe, pojavio se na vratima, blistavo bijelog lica i
velikih, okruglih o�iju.
���to se, do vraga, doga�a, zahtijevao je Riccardo hvataju�i ga. � Ranjen je,
pogledaj, krvari! � rekao sam.
��Amadeo; Amadeo! � glasno je odzvanjalo uz kameno stubi�te. Bio je to Englezov
glas.
Dje�ak se savijao od boli. Rana je prodirala u njegovu trbu�nu �upljinu,
krajnje okrutno.
Riccardo je bio izvan sebe. � Zatvori vrata! � viknuo je.
��Kako da ih zatvorim, odvratio sam, � kada i drugi dje�aci mogu nabasati na
njega? � Potr�ao sam van, u veliki salon i u predvorje, najve�u prostoriju u ku�i.
Drugi dje�ak, Jacopo, le�ao je skvr�en na podu, odupiru�i se koljenima. Vidio
sam kako krv te�e kamenim podom.
��Oh, ovo je prevr�ilo svaku mjeru, ovo je pokolj nevinih! � viknuo sam. �
Lorde Harleche, poka�i se. Vrijeme je da umre�. � �uo sam kako Riccardo vi�e iza
mene. Dje�ak je o�ito bio mrtav.
Potr�ao sam prema stubama. � Lorde Harleche, ovdje sam! � zazvao sam. � Iza�i,
ti okrutna kukavice, ti ubojico djece! Imam mlinski kamen koji �eka na tvoj vrat! �
Riccardo me je okrenuo. � Tamo, Amadeo, �apnuo je. � Ja sam uz tebe. � O�trica
njegova ma�a je zapjevala kada ga je izvukao. Bio je mnogo vje�tiji od mene na
ma�u, ali, ovo je bila moja bitka.
Englez je bio na drugom kraju predvorja. Nadao sam se da �e pijano posrtati,
ali nisam bio te sre�e. U �asu sam shvatio da su nestali svi snovi o tomu da �e me
silom odvesti; ubio je dva dje�aka i znao je da ga je njegova po�uda dovela do
kona�nog okr�aja. To nipo�to nije bio neprijatelj ranjen ljubavlju.
��Isuse na Nebesima, pomozi nam! � pro�aptao je Riccardo.
��Lorde Harleche, � viknuo sam, � usu�uje� se stvarati nered u ku�i mojega
Gospodara! � odmaknuo sam se od Riccarda da bih nam obojici dao mjesta, pozivaju�i
Riccarda da krene naprijed, podalje od stuba. Osjetio sam te�inu laganog ma�a. Nije
bio dovoljno te�ak. Iskreno sam po�alio �to nisam vi�e vje�bao.
Englez mi je prilazio, vi�i no �to sam do tada primijetio, na dohvat ruke, �to
�e biti va�na prednost, njegov je ogrta� lepr�ao, stopala su mu bila za�ti�ena u
te�kim �izmama, uzdignuta ma�a i s duga�kim talijanskim bode�om, spremnim, u drugoj
ruci. Barem nije imao pravi, te�ki ma�.
 Iako je bio poput patuljka u velikoj prostoriji, bio je velika pojava s divljom
britanskom bakrenom kosom. Njegove su plave o�i bile zakrvavljene, ali je hodao
sigurnim korakom i gledao me nepomi�nim pogledom ubojice, lice mu je bilo vla�no od
gorkih suza.
��Amadeo, . zazvao je preko ogromne prostorije dok mi je prilazio. � Izvadi mi
srce iz prsa dok jo� �ivim i di�em i ponesi ga sa sobom! Ove �emo no�i zajedno biti
u paklu.
6.
Duga�ko i visoko predvorje na�e ku�e, ulazna dvorana, �inilo se savr�enim
mjestom za umiranje. Ni�ta u njemu nije kvarilo veli�anstveni mozai�ki pod s
velikim krugovima od mramora te sve�anim uzorkom viti�astog cvije�a i si�u�nih,
divljih ptica.
Za borbu smo imali cijelo polje na kojemu nije bilo ni stolca koji bi nas
zaustavio u poku�aju da ubijemo jedan drugoga.
Krenuo sam prema Englezu prije no �to sam stigao doista priznati da jo� nisam
vje�t u ma�evanju, da nikada nisam pokazao sklonost i nisam naslu�ivao �to zapravo
moj Gospodar �eli da u�inim, odnosno, �to bi mi savjetovao da je bio ovdje.
Nekoliko sam puta hrabro nasrnuo na lorda Harlecha, �to je on tako vje�to
izbjegao da sam trebao izgubiti hrabrost. Ali, upravo kada sam pomislio da �u do�i
do daha i mo�da �ak pobje�i, zamahnuo je bode�om i porezao me po lijevoj ruci.
Posjeklina me je zapekla i razbjesnjela.
Ponovno sam nasrnuo na njega, uspijevaju�i ovog puta, uz veliku sre�u,
dohvatiti njegovo grlo. Bila je to samo ogrebotina, ali je intenzivno krvarila po
njegovoj tunici, a on je posjeklinom bio razbje�njen jednako kao ja.
��Ti u�asni, prokleti mali vra�e, rekao je. � Natjerao si me da te obo�avam da
bi me mogao ra��etvoriti i izvaditi mi utrobu kada ti se prohtije. Obe�ao si mi da
�e� se vratiti! � Zapravo, tijekom cijelog okr�aja nastavio je s tim napadima
rije�ima. �inilo se kao da mu je to bilo potrebno, poput bojnog bubnja i frule.
��Do�i, ti odvratni mali an�ele, odsje�i �u ti krila! � rekao je.
Tjerao me je na uzmak nizom brzih napada. Posrnuo sam, izgubio ravnote�u i pao,
ali sam se uspio pridignuti, koriste�i taj ni�i polo�aj da ubodem opasno blizu
njegovih mo�nji, �to ga je izazvalo. Potr�ao sam na njega znaju�i da time ne mogu
ni�ta posti�i.
Izmaknuo se mojoj o�trici, nasmijao mi se i dohvatio me bode�om, ovog puta po
licu.
��Svinjo! � zare�ao sam prije no �to sam se uspio zaustaviti. Nisam znao da sam
tako ta�t. Ni manje ni vi�e nego po licu. Zarezao me je. Po licu. Osjetio sam kako
se krv slijeva kao �to se ve� slijeva iz rana na licu, i ponovno se zaletio u
njega, ovog puta zaboravljaju�i sva pravila borbe i re�u�i zrak ma�em u bijesnom,
pomahnitalom nizu krugova. I dok se pani�no izmicao na desno i lijevo, sagnuo sam
se i ubo ga bode�om u trbuh te zaparao prema gore zastav�i kod debele, zlatom
opto�ene ko�e njegova pojasa.
Uzmaknuo sam dok me je poku�avao dohvatiti s oba oru�ja, a tada ih je odbacio i
uhvatio se, kao �to je to normalno, za ranu iz koje je liptala krv.
Pao je na koljena.
��Dokraj�i ga! � vikao je Riccardo. Stajao je u pozadini, �astan �ovjek. �
Dokraj�i ga odmah, Amadeo, ili �u ja to u�initi. Sjeti se �to je u�inio pod ovim
krovom. � Podignuo sam ma�.
On je krvavom rukom iznenada uhvatio svoj ma� i zamahnuo prema meni, iako je
je�ao i trzao se od boli. Ustao je i pojurio prema meni u jednom pokretu. Odsko�io
sam. Pao je na koljena. Bilo mu je mu�no i drhtao je. Ispustio je ma� ponovno
dodiruju�i svoj ranjeni trbuh. Nije bio mrtav, ali se vi�e nije mogao boriti.
��Oh, Bo�e, rekao je Riccardo. �vrsto je stiskao svoj bode�. Ali, o�ito se nije
mogao natjerati da raspori nenaoru�ana �ovjeka.
Englez se prevrnuo na bok. Privukao je koljena trbuhu. Zgr�io je lice i stavio
glavu na kamen, uko�ena lica i duboko di�u�i. Borio se sa strahovitom boli i
izvjesno��u svoje smrti.
Riccardo je pri�ao i stavio vrh svojeg ma�a na obraz lorda Harlecha.
��On umire, dopusti mu da umre, rekao sam. Ali, �ovjek je nastavio disati.
Po�elio sam ga ubiti, doista sam to �elio, ali, bilo je nemogu�e ubiti nekoga tko
je le�ao tako mirno i hrabro.
O�i su mu poprimile mudar, pjesni�ki izraz. � Ovdje sve zavr�ava, rekao je
tihim glasom koji Riccardo mo�da nije ni �uo.
��Da, zavr�ava, � rekao sam. � Dovr�i to plemenito. � Amadeo, on je ubio dvoje
djece! � rekao je Riccardo.
��Uzmi svoj bode�, lorde Harleche! � rekao sam. Gurnuo sam mu oru�je. Gurnuo
sam ga tik do njegove ruke. � Uzmi ga, lorde Harleche, rekao sam. Krv je tekla niz
moje lice i vrat, golicava i ljepljiva. Nisam to mogao podnijeti. Vi�e sam �elio
obrisati svoje rane nego se zamarati njime.
Okrenuo se na le�a. Krv mu je tekla iz usta i trbuha. Lice mu je bilo vla�no i
sjajno, te�ko je disao. Ponovno se doimao mladim, mladim kao �to je bio kada mi je
prijetio, pretjerano izrastao dje�ak s velikom grivom plamenih kovr�a.
��Sjeti me se kada se bude� po�eo znojiti, Amadeo, rekao je i dalje tihim, ali
sada hrapavim glasom. � Sjeti me se kada shvati� da je i tvoj �ivot zavr�en. �
Probodi ga, rekao je Riccardo �apatom. � Moglo bi potrajati dva dana da umre s tom
ranom. � A nema� dva dana, � rekao je lord Harlech s poda, te�ko di�u�i, � uz
otrovne posjekline koje sam ti zadao. Osje�a� li ne�to u o�ima? O�i ti gore, zar
ne, Amadeo? Otrov ulazi u tvoju krv i prvo poga�a o�i. Osje�a� li vrtoglavicu? � Ti
huljo, rekao je Riccardo. Probo ga je svojim ma�em kroz tuniku jednom, dva, tri
puta. Lice lorda Harlecha se zgr�ilo. Zatreptao je vje�ama, a iz usta mu je iscurio
posljednji mlaz krvi. Bio je mrtav.
��Otrov? � �apnuo sam. � Otrov na o�trici? � Nagonski sam osjetio posjeklinu na
ruci. Na mojem je licu, me�utim, bila mnogo dublja rana. � Ne diraj njegov ma� ili
bode�. Otrov! � Lagao je, do�i da te operem, � rekao je Riccardo. � Nemamo vremena
za gubljenje. � Poku�ao me je izvu�i iz sobe.
���to �emo s njim, Riccardo! �to mo�emo u�initi? Sami smo bez Gospodara. U ovoj
je ku�i troje mrtvih, mo�da i vi�e. � Dok sam govorio, �uo sam korake na oba kraja
velike sobe. Dje�aci su izlazili iz svojih skrovi�ta, a s njima sam vidio i jednog
u�itelja koji ih je, o�ito, �uvao.
Nisam bio potpuno siguran �to osje�am. Ali, to su sve bila djeca, i u�itelj,
nenaoru�an �ovjek, bespomo�ni u�enjak. Svi su stariji dje�aci bili iza�li kao �to
je ujutro bio obi�aj. Ili sam barem tako mislio.
��Do�i, moramo ih sve odnijeti na primjerenije mjesto, rekao sam. � Ne diraj
oru�je. � Pozvao sam malene da do�u. � Odnijet �emo ga u najbolju spavaonicu,
do�ite. I dje�ake. � Dok su maleni oklijevali poslu�ati me, neki su po�eli plakati.
��Ti, pomozi nam! � rekao sam u�itelju. � �uvaj se otrovnog oru�ja. � Za�u�eno
je zurio u mene. � Stvarno to mislim. Otrovno je. � Amadeo, ti krvari� posvuda! �
pani�no je vri�tao. � Koje otrovno oru�je? Dobri Bo�e, spasi nas! � Oh, prestani! �
rekao sam. Ali vi�e nisam mogao podnositi tu situaciju i, po�to je Riccardo preuzeo
odno�enje tijela, pojurio sam u Gospodarovu sobu pobrinuti se za svoje rane.
U �urbi sam izlio cijeli pehar vode u posudu i uzeo ru�nik kojim sam brisao krv
�to mi je niz vrat tekla po ko�ulji. Ljepljivi, ljepljivi u�as, proklinjao sam. U
glavi mi se zavrtjelo i zamalo sam pao. Hvataju�i se za rub stola, govorio sam sebi
da ne�u dopustiti da me zavara lord Harlech.
Riccardo je bio u pravu. Lord Harlech Je izmislio tu la� o otrovu! Otrovati
o�tricu, doista!
Ali, dok sam se u to uvjeravao, pogledao sam prema dolje i po prvi put ugledao
ogrebotinu na lijevom zape��u koju sam vjerojatno zadobio od njegova ma�a. Ruka mi
je oticala kao da je to otrovno djelo nekoga kukca.
Opipao sam ruku i lice. Rane su oticale, ispod posjeklina su se oblikovali
veliki otoci. Ponovno sam osjetio vrtoglavicu. Znoj se iz mene cijedio u posudu s
vodom, koji je sada bio pun crvene vode, nalik vinu.
��Oh, Bo�e, taj mi je vrag to u�inio, rekao sam. Okrenuo sam se, a cijela je
soba po�ela podrhtavati i plutati. Zaljuljao sam se.
Netko me je uhvatio. Nisam vidio tko. Poku�ao sam izgovoriti Riccardovo ime,
ali mi je jezik otekao u ustima.
Zvukovi i boje su se pomije�ali u vreloj, pulsiraju�oj maglici. A tada sam, sa
zapanjuju�om jasno�om vidio izvezeni baldahin Gospodarova kreveta iznad glave.
Riccardo je stajao kraj mene.
Govorio mi je brzo i pomalo o�ajni�ki, ali nisam mogao razabrati �to je rekao.
Zapravo, �inilo se da govori nekim stranim jezikom, vrlo lijepim, vrlo pjevnim i
ugodnim, ali nisam mogao razumjeti nijednu njegovu rije�.
��Vru�e mi je, rekao sam. � Gorim, toliko mi je vru�e da to ne mogu podnijeti.
Moram do�i do vode. Stavi me u Gospodarovu kadu. � �inilo se da me uop�e nije �uo.
Nastavio je sa svojim o�itim preklinjanjima. Osjetio sam na �elu njegovu ruku koja
me je palila, doslovce palila. Preklinjao sam ga da me ne dira, ali on to nije �uo,
a nisam ni ja! Nisam �ak ni govorio. �elio sam govoriti, ali mi je jezik bio
prete�ak i prevelik. Ti �e� se otrovati, po�elio sam viknuti. Nisam mogao.
Zatvorio sam o�i. Milostivo sam otplovio. Vidio sam veliko svjetlucavo more,
vode otoka Lido, namre�kane i prelijepe na podnevnom suncu. Plutao sam na tomu
moru, mo�da u malenom �amcu, a mo�da samo na le�ima. Nisam mogao osjetiti samu
vodu, ali se �inilo da nema ni�ta izme�u mene i njezinih nje�nih, bacakaju�ih
valova, velikih, polaganih, laganih, koji su me nosili gore, pa dolje. U daljini je
na obali svjetlucao veliki grad. Isprva sam pomislio da je to Torcello, ili �ak
Venecija, i da sam nekako okrenut i da plutam prema kopnu. Tada sam vidio da je to
mnogo ve�e od Venecije, s velikim, str�e�im, sjajnim tornjevima, kao da su cijeli
na�injeni od sjajna stakla. Oh, bili su prelijepi.
��Idem li tamo? � upitao sam.
�inilo se da su me valovi tada poklopili, ali ne kao voda koja bi me ugu�ila,
ve� poput mirnog pokrova od te�ka svjetla. Otvorio sam o�i. Vidio sam crvenilo
tafta na baldahinu iznad sebe. Vidio sam zlatne rese pri�ivene na bar�unaste
zavjese kreveta, a tada sam iznad sebe ugledao Bianku Solderini. U ruci je imala
krpu.
��Na Hm o�tricama nije bilo dovoljno otrova da bi te ubio, rekla je. � Samo ti
je pozlilo. Slu�aj me sada, Amadeo, mora� disati polako i odlu�iti boriti se protiv
te mu�nine i ozdraviti. Mora� zamoliti sam zrak da te oja�a i vjerovati u to, to je
sve, mora� disati duboko i polako, da, upravo tako, i mora� shvatiti da taj otrov
znojenjem izlazi iz tebe i ne smije� vjerovati u njega, ne smije� se pla�iti. �
Gospodar �e doznati, rekao je Riccardo. Izgledao je iscrpljeno i jadno, a usne su
mu drhtale. O�i su mu bile pune suza. Oh, to je, sasvim sigurno, lo� znak. �
Gospodar �e nekako doznati. On zna sve. Gospodar �e prekinuti putovanje i vratiti
se ku�i. � Umij mu lice, rekla je Bianca tiho. � Umij mu lice i budi tiho. � Kako
li je bila hrabra.
Micao sam jezikom, ali nisam mogao oblikovati rije�i. �elio sam re�i da mi
moraju re�i kada sunce za�e jer tada, i samo tada, Gospodar mo�e do�i. Tada je bilo
izgleda. Tada i samo tada. Mogao bi se pojaviti.
Okrenuo sam glavu na stranu, od njih. Tkanina me je palila.
��Polako, polako, rekla je Bianca. � Udahni zrak, da, i ne pla�i se. � Mnogo je
vremena pro�lo dok sam tako le�ao, lebde�i tik ispod potpune svjesnosti i zahvalan
�to njihovi glasovi nisu bili prodorni i �to njihov dodir nije bio tako stra�an,
ali je znojenje bilo u�asno i o�ajni�ki sam �elio biti hladan.
Jednom sam se okrenuo i poku�ao ustati, ali mi je bilo strahovito mu�no, mu�no
do povra�anja. S velikim sam olak�anjem shvatio da su me polegnuli natrag.
��Primi se za moje ruke, rekla je Bianca i osjetio sam kako njezini prsti
hvataju moje prste, tako mali i previ�e vru�i, vru�i kao i sve ostalo, vru�i poput
pakla, pomislio sam, ali, bilo mi je previ�e mu�no da mislim na pakao, previ�e
mu�no da mislim na bilo �to osim na povra�anje u posudu i odlazak nekamo gdje je
hladno. Oh, otvorite barem prozore, otvorite ih da u�e zima; nije me briga,
otvorite ih!
Pomisao na smrt �inila mi se tek kao neugodnost i ni�ta vi�e. Osje�ati se bolje
bilo je mnogo va�nije i nije me mu�ilo ni�ta vezano za moju du�u ili svijet koji je
trebao do�i.
Tada se, iznenada, sve promijenilo.
Osje�ao sam kako se di�em prema gore, kao da me je netko za glavu povukao iz
kreveta i podignuo me kroz crveni baldahin i kroz strop sobe. Zapravo, gledao sam
dolje i, na moje beskona�no iznena�enje, vidio sam sebe kako le�im na krevetu.
Vidio sam se kao da nema baldahina koji bi mi zakrivao pogled.
 Izgledao sam mnogo ljep�e no �to sam se ikada zami�ljao. Znaj da je to bilo
potpuno ravnodu�no. Nisam osje�ao ushi�enost zbog vlastite ljepote. Samo sam
pomislio, kakav lijep dje�ak. Kako li je Bog prema njemu bio velikodu�an. Pogledaj
njegove duge, nje�ne ruke, kako le�e pokraj njega, i pogledaj tu duboku crvenkasto
sme�u boju njegove kose. A takav sam bio cijelo vrijeme, no nisam to znao niti sam
razmi�ljao o tomu, ili o tomu kakav u�inak ima moja ljepota na one koji su me
promatrali dok sam se kretao kroz �ivot. Nisam vjerovao njihovim laskanjima.
Osje�ao sam samo prijezir prema njihovoj strasti. Zapravo, do tada mi se �ak i moj
Gospodar �inio slabim i zalu�enim bi�em zato �to me je ikada po�elio. Ali, sada sam
razumio zbog �ega su ljudi pokatkad gubili razum. Taj dje�ak tamo, koji je umirao
na krevetu, dje�ak koji je bio razlog pla�a u cijeloj sobi, taj se dje�ak doimao
kao samo utjelovljenje �isto�e i samo utjelovljenje mladosti na rubu �ivota.
Ono �to nisam razumio bilo je doga�anje u sobi. Zbog �ega su svi plakali? Vidio
sam sve�enika u predsoblju, sve�enika kojega sam poznavao iz obli�nje crkve i mogao
sam vidjeti da su dje�aci raspravljali s njim i pla�ili se pustiti ga blizu mene
koji sam le�ao na krevetu da se ne bih upla�io. Sve se to �inilo kao besmislena
zbrka. Riccardo ne bi trebao lomiti prste. Bianca se ne bi trebala tako truditi sa
svojom mokrom krpom i nje�nim, ali o�ito o�ajni�kim rije�ima.
O, jadno dijete, pomislio sam. Mogla si biti malo suosje�ajnija prema svima da
si znala kako si lijepa, i mogla si se smatrati malo ja�om i sposobnijom kako bi
postigla ne�to za sebe. Ali, ti si igrala podmukle igrice s onima oko sebe jer nisi
imala vjere u samu sebe niti si znala tko si.
�inilo mi se to potpuno jasnime, ta pogre�ka u svemu tomu. Ali, ja sam napu�tao
to mjesto! Ista sila koja me je povukla iz lijepoga mladog tijela �to je le�alo na
krevetu, vukla me je prema gore u tunel od �estokog, bu�nog vjetra.
Vjetar je vijorio oko mene zatvaraju�i me potpuno i �vrsto u taj tunel, ali sam
ipak u njemu mogao vidjeti druga bi�a koja su gledala unato� tomu �to su bila
uhva�ena i kretala se neprekidnim divljanjem tog vjetra. Vidio sam o�i koje su me
gledale; vidio sam usta otvorena kao u o�aju. Ne�to me je vuklo vi�e i vi�e kroz
taj tunel. Nisam osje�ao strah, ali sam osje�ao kobnost. Nisam si mogao pomo�i.
To je bila tvoja pogre�ka, kada si bio onaj dje�ak tamo dolje, pomislio sam.
Ali, ovo je zaista beznadno. Tek �to sam to zaklju�io, stigao sam na kraj tog
tunela; nestao je. Stajao sam na obali prelijepa svjetlucava mora.
Valovi me nisu smo�ili, ali poznavao sam ih, i rekao sam to glasno: � Oh, tu
sam, do�ao sam na obalu! Pogledaj, tamo su stakleni tornjevi. � Podigav�i pogled,
vidio sam da je grad vrlo daleko, iza niza tamnozelenih bre�uljaka, i da prema
njemu vodi staza, da cvije�e cvate obilno i rasko�no s obje strane staze. Nikada
nisam vidio takvo cvije�e, nikada nisam vidio takve oblike i raspored latica, i
nikada, nikada u �ivotu nisam vidio takve boje. U slikarskoj paleti boja za te boje
nije bilo imena. Nisam ih mogao imenovati s nekoliko pogre�nih, neprimjerenih imena
koja sam poznavao.
Oh, kako bi slikari Venecije bili zapanjeni nad ovim bojama, pomislio sam, a
kada sam pomislio kako bi promijenile na� rad, kako bi zapalile na�e slike kada bi
samo mogle biti otkrivene u nekom izvoru koji bi mogao biti samljeven u pigment i
pomije�an s na�im uljima. Ali, kako bi to bilo besmisleno. Slikanje vi�e nije bilo
potrebno. Sva veli�anstvenost koja se mo�e posti�i bojom bila je ovdje u ovomu
otkrivenom svijetu. Vidio sam je u cvjetovima; vidio sam je u �arenoj travi. Vidio
sam je u beskrajnom nebu koje se uzdizalo iznad mene i iza udaljenoga tajanstvenoga
grada koji je tako�er blje�tao i sjao tim izvanrednim skladom boja, pretapaju�i se,
svjetlucaju�i i blistaju�i kao da su njegovi tornjevi na�injeni od �udesne bujaju�e
energije, a ne od mrtve zemaljske tvari ili mase.
Iz mene se izlijevala velika zahvalnost; cijelo se moje bi�e predalo
zahvalnosti. � Gospode, sada vidim, rekao sam glasno. � Vidim i razumijem. � Na
trenutak mi se to �inilo potpuno jasnim, taj duboki smisao raznolike i neprestano
rastu�e ljepote, taj pulsiraju�i, blistavi svijet. Sve je bilo tako nabijeno
zna�enjem da su sva pitanja bila odgovorena, sve je bilo kona�no razrije�eno.
�aptao sam rije� �da� neprestano i iznova. Kimao sam glavom, mislim, a tada mi se
u�inilo besmislenime zamarati se time da uop�e ne�to ka�em rije�ima.
Iz te je ljepote isijavala veli�anstvena sila. Okru�ila me je kao da je dah
povjetarca ili voda, ali nije bilo ni�ta od toga. Bilo je to mnogo razrje�enije i
pro�imaju�e, i, iako me je dr�alo neopisivom snagom, bilo je nevidljivo, bez
pritiska ili opipljiva oblika. Ta je sila bila ljubav. Oh, da, pomislio sam, to je
ljubav, to je savr�ena ljubav, a u svojoj savr�enosti ona daje smisao svemu �to sam
ikada poznavao, jer, svako je razo�aranje, svaka bol, svaki prijestup, svaki
zagrljaj, svaki poljubac bio tek nagovje�taj ovoga apsolutnog prihva�anja i
dobrote, jer su mi lo�i koraci rekli �to mi je nedostajalo, a ono dobro, zagrljaji,
pokazali su mi na trenutak kakva mo�e biti ljubav.
Ta je ljubav cijeli moj �ivot u�inila smislenime, ne izostavljaju�i ni�ta, i
dok sam se tomu divio, prihva�aju�i je potpuno i bez po�urivanja i pitanja, zapo�eo
je za�udan proces. Cijeli mi se moj �ivot vratio u obliku svih onih koje sam ikada
poznavao.
Vidio sam svoj �ivot od njegovih prvih trenutaka pa sve do trenutka koji me je
doveo tamo. To nije bio osobito dojmljiv �ivot; nije sadr�avao nikakvu veliku
tajnu, preokret ili plodnu zamisao koja bi promijenila moje srce. Upravo suprotno,
bio je to tek prirodan i uobi�ajen niz bezbrojnih malih doga�aja, a ti su doga�aji
uklju�ivali sve druge du�e s kojima sam do�ao u dodir; sada sam vidio boli koje sam
prouzro�io i svoje rije�i koje su donijele utjehu i vidio sam posljedice
najobi�nijih i najneva�nijih postupaka koje sam u�inio. Vidio sam sve�anu dvoranu
Firentinca, i jo� jednom sam, medu njima, vidio te�ko podnosivu osamljenost s kojom
su zalutali u smrt.. Vidio sam zasebnost i tugu njihovih du�a dok su se borili da
ostanu �ivi.
Ono �to nisam vidio bilo je lice mojega Gospodara. Nisam vidio tko je on bio.
Nisam vidio u njegovu du�u. Nisam vidio �to mu je zna�ila moja ljubav ili �to je
njegova ljubav zna�ila meni. Ali, to nije bilo va�no. Zapravo, to sam shvatio tek
naknadno, kada sam poku�ao u mislima ponovno pro�ivjeti cijeli doga�aj. Sada je
bilo va�no samo to da razumijem �to je zna�ilo ljubiti druge i ljubiti sam �ivot.
Shvatio sam �to je zna�ilo kada sam slikao slike, ne rubinsko crvene krvare�e i
treperave slike Venecije, ve� stare slike u starom bizantskom stilu, koje su neko�
tako spontano i savr�eno istjecale iz moga kista. Tada sam spoznao da sam slikao
za�udne prizore i uvidio u�inke onoga �to sam slikao... i �inilo se da me je
preplavila gomila podataka. Zapravo, bilo ih je u takvu obilju i tako ih je bilo
lako shvatiti da sam osjetio veliku, laganu radost.
Znanje je bilo poput ljubavi i poput ljepote; zapravo, sa sna�nim osje�ajem
sveobuhvatne sre�e shvatio sam da je sve to � znanje, ljubav i ljepota � jedno.
��Oh, da, kako �ovjek to ne primje�uje. To je tako jednostavno! � pomislio sam.
Da sam imao tijelo s o�ima, plakao bih, ali to bi bio sretan pla�. Zapravo,
moja je du�a odnijela pobjedu nad svim malim, iscrpljuju�im stvarima. Mirno sam
stajao, a znanje, �injenice, onakve kakve su uistinu bile, stotine i stotine malih
pojedinosti bile su poput prozirnih kapljica �arobne teku�ine koja ulazi u mene i
pro�ima me, ispunjavaju�i me i nestaju�i da bi oslobodila prostor za veliki pljusak
istine � doimalo se kao da sve to iznenada blijedi.
Tamo preko nalazio se stakleni grad, a iza njega modro nebo, modro kao nebo u
podne, jedino nebo, koje je sada bilo prepuno svih poznatih zvijezda.
Krenuo sam prema gradu. Zaista, krenuo sam s takvom �estinom i takvom
uvjereno��u da su bila potrebna trojica ljudi da me zadr�e na mjestu.
Stao sam. Bio sam prili�no zapanjen. Ali sam poznavao te ljude. Bili su to
sve�enici, stari sve�enici moje domovine koji su umrli mnogo prije no �to sam se ja
odazvao svojem pozivu, �to mi je sada bilo potpuno jasno, a znao sam i njihova
imena i kako su umrli. Oni su, zapravo, bili sveci mojega grada i velike nastambe
od katakombi u kojoj sam �ivio.
��Zbog �ega me dr�ite? � upitao sam. � Gdje je moj otac? On je sada ovdje, nije
li? � Nisam jo� ni izgovorio svoje pitanje, a ve� sam ugledao svojeg oca. Izgledao
Je upravo onako kako Je oduvijek izgledao. Bio je visok, dlakav �ovjek, odjeven u
ko�u za lov, s bujnom sijedom bradom i gustom, dugom kestenjastom kosom potpuno
iste boje kao �to je bila i moja kosa. Obrazi su mu bili ru�i�asti od hladnog
vjetra, a njegova je donja usna, koja se nazirala izme�u gustih brkova i prosijede
brade, bila vla�na i ru�i�asta, upravo onakva kakvu pamtim. O�i su mu bile iste
svijetlo kinesko plave boje. Mahnuo mi je. Mahnuo mi je veselo kao i ina�e i
nasmijao se. Izgledao je ba� kao da se sprema po�i u stepu unato� svim savjetima i
oprezu s kojim su ostali polazili u lov, bez imalo straha od Mongola ili Tatara
koji su se okomili na njega. Na posljetku, imao je sa sobom svoj veliki luk, luk
koji je samo on mogao napeti, kao da je mitski junak beskrajnih travnatih polja, a
imao je i vlastite, nao�trene strijele i svoj �iroki ma� kojim je jednim udarcem
�ovjeku mogao odrubiti glavu. � O�e, za�to me dr�e? � upitao sam.
Djelovao je bezizra�ajno, njegov je osmijeh jednostavno izblijedio, a lice mu
je izgubilo svaki izraz, a tada je, na moje razo�aranje, na moje strahovito,
potresno razo�aranje, u cijelosti izblijedio kao da ga nije ni bilo.
Sve�enici pokraj mene, ljudi dugih sijedih brada i u crnim odorama, obratili su
mi se tihim, suosje�ajnim �apatom i rekli: � Andrej, jo� nije tvoje vrijeme da
do�e�. � Bio sam duboko o�ajan, duboko. Zapravo, bio sam toliko tu�an da nisam
mogao prona�i rije�i prosvjeda. Zapravo, znao sam da nijedan moj prosvjed ne bi
imao va�nost, a tada me je jedan od sve�enika uzeo za ruku.
��Ne, uvijek si bio takav, rekao je. � Pitaj. � Dok je govorio, nije micao
usnama, ali to i nije bilo potrebno. �uo sam ga sasvim jasno i znao sam da nije
�elio biti zloban prema meni. Za takvo �to bio je nesposoban.
��Za�to, dakle, upitao sam, � ne mogu ostati? Zbog �ega mi ne mo�ete dopustiti
da ostanem, kada to �elim i kada sam ve� stigao ovamo. � Razmisli o svemu �to si
vidio. Ti zna� odgovor. � I morao sam priznati da sam u �asu znao odgovor. Bio je
slo�en, pa ipak sasvim jednostavan, a odnosio se na sve znanje koje sam stekao.
��Ne mo�e� to ponijeti natrag sa sobom, rekao je sve�enik. � Zaboravit �e� sve
pojedinosti koje si ovdje nau�io. Ali, upamti op�enitu pouku da je va�na tvoja
ljubav prema drugima, njihova ljubav prema tebi i bujanje ljubavi u samom �ivotu
oko tebe. � Bila je to �udnovata i sveobuhvatna re�enica! Nije se doimala poput
jednostavnog, otrcanog izraza. Doimala se tako beskrajnom, tako suptilnom, a opet
tako op�enitom da bi sve smrtne pote�ko�e pokleknule pred tom istinom.
Odjednom sam vra�en u svoje tijelo. Odjednom sam bio dje�ak kestenjaste kose
koji je umirao na krevetu. Osjetio sam �kakljanje u dlanovima i stopalima. Zgr�io
sam se, a strahovita je bol sijevnula niz moja le�a. Gorio sam cijelim tijelom,
znoje�i se i gr�e�i jednako kao i prije, ali su sada moje usne bile vrlo ispucane,
a jezik mi je bio izrezan i izranjavan od zuba.
��Vode, rekao sam, � molim vode. � �uo sam nje�ne jecaje oko sebe. Bili su
pomije�ani sa smijehom i izrazima strahopo�tovanja.
Bio sam �iv, a oni su mislili da sam mrtav. Otvorio sam o�i i pogledao Bianku.
��Ne�u sada umrijeti, rekao sam.
���to je, Amadeo? � upitala je. Sagnula se i pribli�ila uho mojim usnama.
��Nije vrijeme, rekao sam.
Donijeli su mi rashla�eno bijelo vino. Bilo je pomije�ano s medom i limunom.
Uspravio sam se i pio gutljaj za gutljajem. � Nije mi dosta, rekao sam tiho,
slaba�no, ali sam ve� tonuo u san.
Spustio sam se na jastuke i osjetio kako mi Bianca krpom bri�e �elo i o�i. Kako
li je to bio divan blagoslov i kako je bilo plemenito pru�iti tu malu utjehu koja
mi je bila sve na svijetu. Sve na svijetu. Sve na svijetu.
Zaboravio sam �to sam vidio s onu stranu! O�i su mi se naglo otvorile. Prisjeti
se, o�ajni�ki sam pomislio. Ali, sje�ao sam se sve�enika, �ivo kao da sam s njim
upravo razgovarao u drugoj sobi. Rekao je da se ne�u sje�ati. A bilo je jo� toliko
mnogo toga, beskrajno mnogo toga �to bi samo moj Gospodar mogao razumjeti.
Zatvorio sam o�i. Spavao sam. Snovi mi nisu dolazili. Bio sam previ�e
iznemogao, previ�e grozni�av, ali na neki svoj na�in, opru�en ponad svjesnosti
vla�noga, vru�ega kreveta i zagu�ljiva zraka ispod baldahina, ponad nejasnih rije�i
dje�aka i Biankine nje�ne upornosti, zaista sam spavao. Sati su prolazili. Osje�ao
sam ih, a postupno sam pronalazio utjehu u �injenici da sam se priviknuo na znoj
koji je gu�io moju ko�u i na �e� koja je ranjavala moje grlo i le�ao sam bez
rije�i, omamljen, �ekaju�i svojega Gospodara.
Toliko ti toga moram re�i, pomislio sam. Bit �e ti poznat stakleni grad! Moram
ti re�i da sam neko� bio... ali, nisam se mogao sasvim prisjetiti. Slikar, da, ali
kakav slikar, i kako, i moje ime? Andrej? Kada su me tako zvali?
7.
 Na moju svjesnost o bolesni�koj postelji i vla�noj sobi polako se spustio taman
veo Raja. U svim su se smjerovima prostirale zvijezde stra�ari, veli�anstvene u
svojem sjaju koji su bacale na svjetlucave tornjeve staklenoga grada, a u tom
polusnu, potpomognutome najspokojnijim i najbla�enijim privi�enjima, zvijezde su mi
pjevale.
Svaka je sa svojega utvr�enog polo�aja u konstelaciji i praznini ispu�tala
krasan tinjaju�i zvuk kao da se u svakoj plamte�oj kugli trza sjajna �ica i kao da
se pomo�u svoje savr�ene vrtnje prenosi cijelim svijetom.
Takve zvukove nikada nisam �uo svojim zemaljskim u�ima. I ni�ta nije ni
pribli�no sli�no toj prozra�noj i profinjenoj glazbi, tom suglasju i simfoniji
sve�anosti.
O, Gospode, ako si Ti glazba, ovo je Tvoj glas i nema disonance koja Te mo�e
nadja�ati. Ti �e� o�istiti zemaljski svijet od svakoga uznemiravaju�eg zvuka pomo�u
toga najvi�eg izraza Tvojega najslo�enijeg i veli�anstvenog plana, a sve �e
bezna�ajnosti izblijedjeti pokorene tim odjekuju�im savr�enstvom.
To je bila moja molitva, moja iskrena molitva koja je, dok sam drijemao,
pristizala na nekomu drevnom jeziku sasvim blisko i bez napora.
Ostanite uz mene, prelijepe zvijezde, preklinjao sam, i ne dopustite da vi�e
ikada poku�am doku�iti to jedinstvo zvuka i svjetla, ve� da mu se predajem potpuno
i bez pitanja.
Zvijezde su bujale do beskona�nosti u svojoj veli�anstvenoj, hladnoj svjetlosti
i sva je no� polako nestajala, a ostala je samo sjajna, uzvi�ena svjetlost koja
nije imala svoj izvor.
Nasmije�io sam se. Nevidljivim prstima na svojim usnama osjetio sam taj osmijeh
i dok je svjetlo postajalo sve ja�e i sve bli�e, kao da je sam ocean, osjetio sam
izvanrednu, spasonosnu svje�inu u svojim udovima.
��Ne blijedite, nemojte nestati, ne ostavljajte me. � Moj je �apat bio slaba�an
i tu�an. Glavu, u kojoj je bubnjalo, utisnuo sam u jastuk.
Ali, njezino je vrijeme pro�lo, vrijeme te veli�anstvene i uzvi�ene svjetlosti
i ona sada mora izblijedjeti i dopustiti da uobi�ajeni titraji svije�e pri�u mojim
poluotvorenim o�ima i moram vidjeti svjetlucavu tamu oko mojega kreveta i obi�ne
stvari poput krunice od rubinskih kuglica i zlatnoga kri�a polo�ene na moju desnu
ruku, poput otvorenog molitvenika s moje lijeve strane, �ije je listove nje�no
okretao lagani povjetarac koji je pomicao i glatki nabrani taft u drvenom okviru
iznad moje glave.
Kako je sve to izgledalo lijepo, te jednostavne i obi�ne stvari od kojih je bio
sa�injen ovaj tihi trenutak trajanja. Kamo su oti�li moja ljupka bolni�arka labu�eg
vrata i moji uplakani prijatelji? Je li ih no� iscrpila i odvela na po�inak da bih
mogao u�ivati u ovim spokojnim trenucima neopa�ene budnosti? Moj se um polako punio
tisu�ama �ivih prisje�anja.
Otvorio sam o�i. Nije bilo nikoga osim jednoga koji je sjedio pokraj mene na
krevetu, gledaju�i me o�ima istodobno sanjivima, dalekima i ledeno plavima, o�ima
mnogo svjetlijima od ljetnog neba i ispunjenima jasnom svjetlo��u, koje su bile
tako ravnodu�no i nezainteresirano prikovane za mene.
Moj je Gospodar ovdje, ruku sklopljenih u krilu, i doima se poput stranca koji
promatra sve oko sebe kao da to ne mo�e dotaknuti njegovu isklesanu uzvi�enost.
Ozbiljan izraz njegova lica djelovao je kao da se tu nastanio zauvijek.
��Nemilosrdno! � �apnuo sam.
��Ne, o ne, rekao je. Usne mu se nisu micale. � Ispri�aj mi jo� jednom cijelu
pri�u. Opi�i mi taj stakleni grad. � Ah, da, razgovarali smo o tomu, nismo li, o
tim sve�enicima koji su rekli da se moram vratiti i o tim starim slikama, tako
drevnima, koje sam smatrao prelijepima. Nisu bile djelo ljudskih ruku, shva�a�, ve�
djelo mo�i koja mi je podarena, koja je prolazila kroz mene, a ja sam samo trebao
uzeti kist i razotkriti Djevicu i svece. � Ne odbacuj te stare oblike, rekao je, a
njegove usne ni ovog puta nisu pokazale trag glasa koji sam tako jasno �uo, glasa
koji je prodirao u moje u�i kao i bilo koji drugi ljudski glas, svojom bojom,
svojim osobitim zvukom. � Jer, oblici se mijenjaju, dana�nja razboritost sutra je
praznovjerje, a u tomu starom ograni�avanju skrivena je plemenita, uzvi�ena
namjera, neumorna �isto�a. Pri�aj mi opet o staklenom gradu. � Uzdahnuo sam. �
Vidio si lijevano staklo kao i ja, � rekao sam, � izva�eno iz pe�i �eljeznom
motkom, kao blistava lopta zastra�uju�e vru�ine, koja se topi i kaplje kako bi je
umjetnikov �tapi� mogao razvu�i ili je napuniti zrakom ne bi li oblikovao savr�eno
zaobljenu posudu. Dakle, bilo je to kao da je to staklo nastalo od same vlage majke
Zemlje, rastaljena bujica koja se uzdi�e do oblaka, a iz mlazova te teku�ine
nastali su gusto na�i�kani tornjevi toga staklenoga grada � koji ne opona�aju
nijedan oblik stvoren ljudskom rukom, ali su savr�eni, kao �to je uzavrela sila
Zemlje prirodno odredila, i nezamislivih boja. Tko �ivi na takvu mjestu? Kako se
dalekim doimao, pa ipak potpuno dosti�nim. Tek kratka �etnja preko bre�uljaka
omek�anih lelujavom zelenom travom i rasko�nim, treperavim cvije�em istih �arobnih
nijansi i boja, jednostavno gromoglasno i nevjerojatno snovi�enje. � Pogledao sam
ga jer sam do tada gledao u svoju viziju.
��Reci mi �to to zna�i, zamolio sam. � Gdje se nalazi to mjesto i zbog �ega mi
je bilo dopu�teno vidjeti ga? � Tu�no je uzdahnuo i sam odvratio pogled, pa ga
ponovno vratio na mene, suzdr�anog i nepomi�nog lica kao i prije, ali sam sada u
njemu vidio gustu krv, i jo� jednom, kao i no� prije, bilo je ispunjeno ljudskom
toplinom iz ljudskih �ila, �to je bez sumnje bio njegov zadnji obrok te ve�eri.
��Zar se ne�e� ni nasmije�iti sada kada se opra�tamo? � upitao sam. � Je li ta
nepodno�ljiva hladno�a sve �to osje�a�, ho�e� li dopustiti da umrem od ove
podivljale groznice? Smrtno sam bolestan, i ti to zna�. Poznata ti je mu�nina koju
osje�am, poznata ti je bol u mojoj glavi, poznate su ti boli u svim mojim
zglobovima i kako ove posjekline pale moju ko�u svojim neuni�tivim otrovom. Zbog
�ega si tako daleko, a ipak ovdje, za�to dolazi� ku�i sjesti kraj mene i ne osje�a�
ni�ta? � Osje�am ljubav koju sam uvijek osje�ao kada bih te pogledao, � rekao je, �
dijete moje, sine moj, moje drago, izdr�ljivo bi�e. Osje�am je. Zato�ena je unutra
gdje treba i ostati i, mo�da, pustiti te da umre�, da, umrijet �e�, a tada �e te
tvoji sve�enici mo�da uzeti, jer, kako te ne bi uzeli kada nema povratka? � Ali,
�to ako postoji mnogo krajeva? �to ako se nakon drugog pada na�em na drugoj obali
na kojoj sumpor suklja iz uzavrele Zemlje a ne ljepota koja mi se prvi put
pokazala? Boli me. Ove me suze peku. Toliko je toga izgubljeno. Ne mogu se sjetiti.
�ini mi se da sam te rije�i mnogo puta izgovorio. Ne mogu se sjetiti! � Pru�io sam
ruku. Nije se pomaknuo. Ruka mi je postala te�ka i spustila se na zaboravljeni
molitvenik. Pod prstima sam osjetio krute pergamentne stranice.
���to je ubilo tvoju ljubav? Mo�da ono �to sam ja u�inio? To �to sam ovamo
doveo �ovjeka koji je ubio moju bra�u? Ili to �to sam umro i vidio takva �uda.
Odgovori mi. � I dalje te volim. Voljet �u te svih mojih no�i i svih prospavanih
dana, zauvijek. Tvoje je lice poput dragulja koji mi je podaren i koji nikada ne
mogu zaboraviti, iako bih ga neoprezno mogao izgubiti. Njegov �e me sjaj zauvijek
proganjati. Amadeo, razmisli ponovno o tomu, otvori svoj um kao da je �koljka i
dopusti mi da vidim biser svega �emu su te pou�ili. � Mo�e� li to, Gospodaru? Mo�e�
li shvatiti kako ljubav i samo ljubav mo�e zna�iti toliko mnogo i kako cijeli
svijet mo�e biti sastavljen od ljubavi? Vlati trave, li��e na drve�u, prsti ove
ruke koja pose�e za tobom? Ljubav, Gospodaru. Ljubav. I tko bi povjerovao ne�emu
tako jednostavnome i izvanrednome kada postoje domi�ljata i zamr�ena stajali�ta i
filozofije koje je stvorio �ovjek u svoj njihovoj primamljivoj slo�enosti? Ljubav.
�uo sam njezin zvuk. Vidio sam je. Jesu li to bila privi�enja grozni�ava uma, uma
koji se pla�i smrti? � Mo�da, rekao je i dalje bezosje�ajna i nepomi�na lica. O�i
su mu bile uske, zato�enice vlastitog stezanja zbog onoga �to su vidjele. � Ah, da,
rekao je. � Umrijet �e� i ja �u te pustiti i mislim da za tebe postoji samo jedna
obala na kojoj �e� ponovno na�i svoje sve�enike i svoj grad. � Nije mi jo� vrijeme,
rekao sam. � Znam to. Takva se izjava ne mo�e opovrgnuti za samo nekoliko sati.
Razbij sat koji otkucava. �eljeli su re�i da, prema utjelovljenom �ivotu du�e, jo�
nije vrijeme. Odre�ena sudbina urezana u mojemu dje�jem dlanu ne�e tako skoro biti
ispunjena ili tako lako pora�ena. � Ja mogu promijeniti smjer sudbine, dijete moje,
rekao je. Ovog su se puta njegove usne pomicale. Blijedi, ljupki koralj zasjao je
na njegovu licu, a o�i su mu se pro�irile i otkrile ono poznato bi�e koje sam
poznavao i ljubio. � Tako lako mogu uzeti i posljednji djeli� snage koji je ostao u
tebi. � Nagnuo se nad mene. Vidio sam si�u�ne �are u zjenicama njegovih o�iju,
sjajne duboko usa�ene zvijezde iza sve tamnijih �arenica. Njegove usne, tako
�udesno ukra�ene svim si�u�nim crtama ljudskih usana, bile su ru�i�aste kao da je
na njima po�ivao ljudski poljubac. � S lako�om �u ispiti posljednji, kobni gutljaj
tvoje dje�je krvi, posljednji po�udni gutljaj svje�ine koju toliko volim, a u
svojim �u rukama dr�ati tijelo toliko rasko�ne ljepote da �e plakati svi koji ga
ugledaju, a to mi tijelo ne�e ni�ta govoriti. Tebe ne�e biti, toliko �u znati, i
ni�ta vi�e od toga. � Govori� li to zato da me mu�i�? Gospodaru, ako ne mogu po�i
tamo, �elim biti s tobom! � Usne su mu se zgr�ile u �istom o�ajanju. Doimao se
poput �ovjeka, i samo poput �ovjeka, crvena krv umora i tuge lebdjela je na
rubovima njegovih o�iju. Njegova ruka, sada ispru�ena da bi dotaknula moju kosu,
drhtala je.
Uhvatio sam je kao da je visoka, lelujava grana drveta iznad mene. Privukao sam
njegove prste svojim usnama kao da su listovi i poljubio ih. Okre�u�i glavu, stavio
sam ih na svoj ranjeni obraz. Osjetio sam pulsiranje otrovne rane ispod njih. Ali
sam jo� sna�nije osjetio drhtaje u njima.
Trepnuo som. � Koliko ih je ve�eras umrlo da bi te nahranilo? � �apnuo sam. � I
kako je to mogu�e, kako je mogu�e da je ljubav ono od �ega je stvoren svijet? Ti si
previ�e lijep da bi te se previdjelo. Ja sam izgubljen. Ne mogu to razumjeti. Ali,
bih li mogao, kada bih od ovog �asa nastavio �ivjeti kao obi�an smrtni dje�ak, bih
li to mogao zaboraviti? � Ti ne mo�e� �ivjeti, Amadeo, rekao je tu�no. � Ti ne
mo�e� �ivjeti! � Glas mu se slomio. � Otrov je preduboko u�ao u tebe, predaleko i
na sve strane da bi ga maleni mlazovi moje krvi mogli svladati. � Lice mu je bilo
prepuno o�aja. � Ja te ne mogu spasiti, dijete. Zatvori o�i. Primi moj opro�tajni
poljubac. Izme�u mene i onih na dalekoj obali ne postoji prijateljstvo, ali morat
�e uzeti ono �to je umrlo tako prirodno. � Gospodaru, ne! Ne mogu to sam poku�ati.
Gospodaru, poslali su me natrag, i ti si ovdje gdje i treba� biti, kako je mogu�e
da oni to nisu znali? � Amadeo, oni nisu marili. �uvari mrtvih su potpuno
ravnodu�ni. Oni govore o ljubavi, a ne o stolje�ima zabludjelog neznanja. Kakve su
to zvijezde koje tako lijepo pjevaju kada cijeli svijet propada u disonanciji?
�elio bih da ih silom uhvati� za ruku, Amadeo. � Glas mu se lomio u boli. � Amadeo,
kakvo pravo oni imaju da me zadu�e za tvoju sre�u? � Nasmijao sam se slaba�no i
tu�no.
Prodrmala me je groznica. Obuzeo me je veliki val mu�nine. Da sam se pomaknuo
ili progovorio, pretrpio bih jalovu mu�ninu koja bi me potpuno iscrpila. Radije bih
umro nego to osjetio.
��Gospodaru, znao sam da �e� dobro promisliti, rekao sam. Nastojao sam izbje�i
ogor�en ili sarkasti�an osmijeh tra�e�i jednostavnu istinu. Sada mi je ve� bilo
te�ko disati. �inilo mi se da sam bez pote�ko�a mogao odustati od disanja. Vratili
su mi se svi Biankini neumoljivi poticaji. � Gospodaru, � rekao sam, � nema u�asa u
ovom svijetu koji je li�en kona�nog iskupljenja. � Da, ali za neke, � bio je
uporan, � koja je cijena takva spasenja? Amadeo, kako se usu�uju u�initi me oru�em
za provo�enje svojih tajanstvenih planova! Nadam se da su to bile prikaze. Nemoj mi
vi�e govoriti o njihovu �udesnom svjetlu. Ne misli o tomu. � Ne, gospodine? Komu za
utjehu ja sada �istim svoj um? Tko ovdje umire? � Odmahnuo je glavom.
��Samo naprijed, istisni krvave suze iz svojih o�iju, rekao sam. � I kakvu smrt
za sebe o�ekuje�, gospodine, budu�i da si mi rekao da je za tebe nemogu�e umrijeti?
Objasni mi, odnosno, ako jo� ima vremena prije no �to sva svjetlost koju �u ikada
vidjeti po�ne �mirkati i prije no �to Zemlja proguta utjelovljeni dragulj koji
smatra� po�eljnime! � Nikada po�eljnime, �apnuo je.
��Ma hajde, kamo �e� po�i, gospodine? Utje�i me, molim te. Koliko mi je minuta
preostalo? � Ne znam, pro�aptao je. Okrenuo se od mene i pognuo glavu. Nikada ga
nisam vidio tako nesretnoga.
��Daj da vidim tvoj dlan, tiho sam rekao. � U sjeni gostionica Venecije kriju
se vje�tice koje su me pou�ile �itati crte na dlanu. Re�i �u ti kada bi mogao
umrijeti. Daj mi ga. � Gotovo da nisam mogao vidjeti. Na sve se stvari spustila
maglica. Ali, ja sam mislio ozbiljno.
��Kasni�, odgovorio je. � Nije ostala ni jedna crta. � Dr�ao je dlan tako da ga
mogu vidjeti. � Vrijeme je izbrisalo ono �to ljudi nazivaju sudbinom. Ja je nemam.
� �ao mi je �to si uop�e do�ao, rekao sam. Okrenuo sam se od njega. Okrenuo sam se
na �istom, svje�em jastuku. � Bi li me sada ostavio, moj voljeni u�itelju? Radije
bih �elio dru�tvo sve�enika i moje stare bolni�arke, ako je nisi poslao ku�i. Volio
sam te svim srcem, ali ne �elim umrijeti u tvojoj uzvi�enoj prisutnosti. � Kroz
maglicu sam vidio njegov obris kako mi se pribli�ava. Osjetio sam kako njegove ruke
hvataju moje lice i okre�u ga prema sebi. Vidio sam sjaj njegovih plavih o�iju,
hladan plamen, nejasan, ali rasplamsan.
��Dobro, najljep�i. Ovo je taj trenutak. Ho�e� li po�i sa mnom i biti poput
mene? � Glas mu je bio sna�an i umiruju�i, iako prepun boli.
��Da, oduvijek i zauvijek tvoj. � Zauvijek se potajno nasla�ivati krvlju
zlo�inaca, kao �to se ja nasla�ujem, i �ivjeti s tim tajnama do kraja svijeta, ako
je potrebno. � Ho�u. �elim to. � U�iti od mene sve lekcije koje ti mogu dati. � Da,
sve. � Podignuo me je s kreveta. Sru�io sam se na njega, u glavi mi se vrtjelo, a
bol je bila tako jaka da sam potiho plakao.
��Jo� samo malo, ljubavi, moja mlada i nje�na ljubavi, rekao mi je u uho.
Spustio me je u toplu vodu u kadi, nje�no mi svukao odje�u i bri�ljivo polo�io
glavu na poplo�an rub. Pustio sam da mi ruke plutaju u vodi. Osjetio sam kako mi
zapljuskuje ramena.
Rukama je grabio vodu i kupao me. Prvo mi je umio lice, a tada me je cijeloga
okupao. Njegovi tvrdi, svileni prsti prelazili su preko mojeg lica.
��Nijedna dlaka jo� nije zalutala na tvoju bradu, ali si stidnim dlakama
obdaren poput mu�karca, a sada se mora� uzdignuti iznad zadovoljstava koja si tako
volio. � Da, ho�u, �apnuo sam. Obraz me Je �estoko zapekao. Rana je bila �irom
otvorena. Poku�avao sam je dodirnuti. Ali mi je on zaustavio ruku. Njegova je krv
pala na otrovnu ranu. I dok je meso peckalo i gorjelo, osjetio sam kako se zatvara.
Isto je u�inio i s porezotinom na mojoj ruci, a nakon toga i s malom porezotinom na
zape��u. Zatvorenih o�iju predao sam se tomu jezovitom, paraliziraju�em
zadovoljstvu.
Njegova me je ruka ponovno dotaknula, nje�no se spu�taju�i niz moja prsa, preko
mojih spolnih organa, ispituju�i prvo jednu nogu, a potom drugu, tragaju�i, mo�da,
za najmanjom ranicom. Ponovno su me obuzeli obilni, pulsiraju�i valovi u�itka.
Osjetio sam kako me je podignuo iz vode, toplo umotao, a tada sam do�ivio �ok
strujanja zraka, �to je zna�ilo da me je nosio, da se kretao br�e no �to je bilo
koje znati�eljno oko moglo vidjeti. Osjetio sam mramor pod bosim stopalima, a u
groznici ta mi je strahovita hladno�a godila.
Stajali smo u studiju. Le�ima smo bili okrenuti slici na kojoj je radio prije
nekoliko no�i, su�eljeni s jo� jednim majstorskim platnom iznimne veli�ine na kojoj
je, ispod blje�tavog sunca i kobaltnog neba, �umarak gustog drve�a okru�ivao dva
lika koja su se povijala pod vjetrom.
�ena je bila Dafne, �ije su se ruke, ispru�ene u vis, pretvarale u lovorove
grane, bujnog li��a, a stopala su joj prerasla u korijenje koje je �udjelo za
dubokom, sme�om zemljom pod njom. A iza nje, o�ajni i prelijepi bog Apolon, junak
zlatne kose i lijepih mi�i�avih udova, sti�e prekasno da bi je zaustavio u njezinom
pomahnitalom, za�aranom bijegu iz njegovih prijete�ih ruku, da bi zaustavio njezinu
kobnu metamorfozu.
��Pogledaj ove ravnodu�ne oblake gore, �apnuo mi je u uho moj Gospodar. Pokazao
je na sjajne Sun�eve zrake koje je naslikao vje�tije od ljudi �to su ih svakodnevno
gledali.
Izgovorio je rije�i koje sam povjerio Lestatu tako davno kada sam mu pri�ao
svoju pri�u, rije�i koje je tako milostivo izvukao iz nekoliko slika tog vremena
koje sam mu mogao dati.
�ujem Mariusov glas kada ponavljam te rije�i, posljednje �to sam �uo kao smrtno
dijete: ��Ovo je jedino sunce koje �e� ikada vi�e vidjeti. Ali, tisu�lje�e no�i bit
�e tvoje da vidi� svjetlost koju nijedan smrtnik nije vidio, da je ukrade� dalekim
zvijezdama, kao da si Prometej, beskona�nu svjetlost pomo�u koje �e� sve razumjeti.
� A ja, koji sam vidio daleko �udesniju nebesku svjetlost u tom carstvu iz kojega
sam otpravljen, �udio sam za time da je zauvijek zamra�i.
8.
Gospodarovi privatni saloni: niz soba zidove kojih je prekrio besprijekornim
kopijama radova smrtnih slikara kojima se divio � Giotta, Fra Angelica, Bellinija.
Stajali smo u sobi velikog djela Benozza Gozzolija iz crkve Medici u Firenci:
Procesija magova.
Sredinom tog stolje�a Gozzoli je stvorio tu viziju, omataju�i u nju tri zida
male posve�ene prostorije.
Ali je moj Gospodar pomo�u svojega natprirodnog pam�enja i vje�tine ra�irio to
veliko djelo oslikav�i njime cijeli kat, s jednoga kraja te duga�ke i �iroke
galerije na drugi kraj.
Doimao se savr�enim poput Gozzolijeva izvornog djela, s mno�tvom lijepo
odjevenih mladih Firentinaca, svako je blijedo lice bilo studija nevinosti, koji
ja�u na prekrasnim konjima slijede�i istaknuti lik samog Lorenza de' Medicija,
mladi�a svijetlosme�e meke kovr�ave kose do ramena i putenog rumenila na blijedim
obrazima. On se doima kao da spokojnog izraza gleda promatra�a slike, otmjen u
svojoj zlatnoj jakni, dugih prerezanih rukava, ukra�enoj krznom, sjede�i na
prelijepo opremljenu konju. Nijedna pojedinost te slike nije bila manje va�na od
neke druge. �ak su i konjske uzde i oprema bili bri�ljivo izra�eni od zlata i
bar�una, �to je bilo u skladu s uskim rukavima Lorenzove tunike i njegovim crvenim
bar�unastim �izmama koje su mu dopirale do koljena.
Ali, �arolija slike bila je najo�itija na licima mladi�a, jednako kao na licima
nekoliko starijih ljudi koji su upotpunjavali golemu, naguranu povorku, svi su
imali male, blage usnice i o�i koje su bje�ale na stranu kao da �e pogled ravno
pred sebe prekinuti �aroliju. Dolazili su iz daljine prolaze�i pokraj dvoraca i
planina, vijugaju�i prema Betlehemu.
Da bi se osvijetlilo to remek-djelo, bile su upaljene svije�e na desecima
srebrnih vi�estrukih svije�njaka na podu i uz strop na obje strane prostorije.
Debele bijele svije�e od naj�istijega p�elinjeg voska davale su rasko�nu svjetlost.
Visoko gore, veli�anstveni niz naslikanih oblaka okru�ivao je skupinu lebde�ih
svetaca koji su jedni drugima dodirivali ispru�ene ruke gledaju�i prema nama
dobro�udno i zadovoljno.
Nije bilo namje�taja koji bi prekrivao bri�ljivo ula�tene plo�ice ru�i�astog
Carrara mramora na podu. Zalutali rubni uzorak zelenog li��a vinove loze ozna�avao
je velikim kvadratima granice mramornih plo�ica, no, pod je ina�e bio bez uzorka i
vrlo sjajan, svileno gladak pod bosim stopalima.
S divljenjem, grozni�ava uma stajao sam u toj dvorani veli�anstvenih povr�ina.
Procesija magova, koja se uzdizala prekrivaju�i cijeli zid s moje desne strane,
doimala se kao da ispu�ta mno�tvo stvarnih zvukova... prigu�eni zvuk koraka
konjskih kopita, te�ak korak onih koji hodaju pokraj njih, �u�tanje grmlja posutoga
crvenim cvjeti�ima u pozadini, pa �ak i udaljeni povici lovaca koji su sa svojim
vitkim lova�kim psima jurili planinskim puteljcima u pozadini.
Moj je Gospodar stajao u samom sredi�tu dvorane. Skinuo je svoj dobro poznati
crveni bar�un. Bio je odjeven samo u otvorenu odoru od zlatne tkanine s duga�kim,
zvonolikim rukavima koji su mu dopirali do zape��a, a rub odore ovijao se oko
njegovih bosih stopala.
Doimalo se kao da njegova kosa �ini aureolu �ute blistavosti koja lagano pada
na njegova ramena.
Ja sam nosio jednako neukra�enu i jednostavnu odoru.
��Do�i, Amadeo, rekao je.
Bio sam slab, �e�ao sam za vodom i jedva da sam bio sposoban stajati. Me�utim,
on je to znao i nijedno opravdanje ne bi bilo dovoljno dobro. Kora�ao sam polako i
nesigurno sve dok nisam do�ao do njegovih ra�irenih ruku.
Ruke su mu kliznule mojim zatiljkom.
Iskrivio je usne. Pro�eo me je osje�aj strahovite i u�asne kona�nosti.
��Sada �e� umrijeti da bi sa mnom dijelio vje�ni �ivot, �apnuo mi je u uho. �
Ni trenutka se ne smije� pla�iti. Tvoje �e srce biti sigurno u mojim rukama. �
Njegovi su se zubi �arili u mene, duboko i okrutno, precizno��u dvostrukog bode�a i
�uo sam kako mi srce bubnja u u�ima. Moja se utroba zgr�ila, a �eludac mi se svezao
u bolni �vor. Pa ipak, divlje zadovoljstvo prostrujalo je mojim �ilama,
zadovoljstvo koje se kretalo prema ranama na mojem vratu. Mogao sam osjetiti kako
moja krv struji prema Gospodaru, prema njegovoj �e�i i mojoj neizbje�noj smrti.
�ak su i moje �ake bile uko�ene od toga treperava osje�aja. Zapravo, iznenada
mi se u�inilo kao da sam tek zemljovid kru�noga kretanja, potpuno u�aren, dok je
moj Gospodar, uz tih, jasan i odmjeren zvuk pio iz mene krv �ivota. Zvuk njegova
srca, polagano, ujedna�eno, duboko odjekuju�e kucanje, ispunilo je moje u�i.
Bol u mojoj utrobi pretvorena je u blagi, �isti zanos; moje je tijelo izgubilo
svoju te�inu i svaku spoznaju o sebi u prostoru. Kucanje njegova srca bilo je u
meni. Moje su ruke osje�ale duge, svilene uvojke njegove kose, ali se nisam dr�ao
za njih. Lebdio sam, dr�ali su me samo neumorni otkucaji srca i ushi�uju�a struja
moje krvi koja je brzo tekla.
��Sada umirem, pro�aptao sam. Tu ekstazu nisam mogao izdr�ati.
Svijet je naglo umro.
Stajao sam sam na pustoj, vjetrovitoj obali mora.
Bila je to zemlja u koju sam ve� bio doputovao, ali, kako li je sada bila
druga�ija, li�ena blistavog sunca i rasko�nog cvije�a. Sve�enici su bili tu, ali su
njihove odore bile pra�njave, tamne i vonjale su na zemlju. Poznavao sam te
sve�enike, dobro sam ih poznavao. Znao sam njihova imena. Poznavao sam njihova
uska, bradata lica, njihovu tanku, masnu kosu i crne pustene �e�ire koje su nosili.
Poznavao sam zemlju pod njihovim noktima i gladne �upljine njihovih utonulih,
sjajnih o�iju.
Pozvali su me da do�em.
Ah, da, natrag, onamo kamo pripadam. Penjali smo se sve vi�e sve dok se nismo
na�li na strmini staklenoga grada koji se prostirao u daljini s na�e lijeve strane,
a kako li je bio napu�ten i prazan.
Sva rastaljena energija koja je davala sjaj mno�tvu njegovih prozirnih tornjeva
bila je mrtva, nestala, prekinuta na samom izvoru. Ni�ta nije preostalo od
blistavih boja osim duboka, mutna taloga boja pod bezobli�nim lukom beznadna siva
neba. Oh, tu�no, tu�no je vidjeti stakleni grad bez njegove magi�ne vatre.
Iz njega je dopirao zbor zvukova, zvonjava, kao da staklo muklo udara u staklo.
U tomu nije bilo glazbe. Bio je to tek zamagljen, svijetle�i o�aj.
��Nastavi hodati, Andrej, rekao mi je jedan od sve�enika. Dotaknula me njegova,
zemljom one�i��ena ruka na kojoj su se skrutnuli komadi�i blata, i gurnula me,
ranjavaju�i moje prste. Pogledao sam u svoje prste i otkrio da su tanki i sablasno
bijeli. Zglobovi su sjali kao da je meso ve� oguljeno s njih, iako nije bilo tako.
Moja je ko�a visjela s mene, gladna i opu�tena poput njihove.
Pred nama se prostirala voda rijeke, puna ledenih krhotina i velikih nakupina
potamnjelih grana, potapaju�i ravnicu i �ine�i mra�no jezero. Morali smo pro�i kroz
njega, a njegova nas je hladno�a boljela. Pa ipak, nastavili smo hodati, nas
�etvorica, tri sve�enika-vodi�a i ja. Iznad nas su se nazirale neko� zlatne kupole
Kijeva. Bila je to na�a Sveta Sofija, koja je mirno stajala nakon strahovitih
pokolja i po�ara Mongola koji su opusto�ili na� grad, svu njegovu rasko� i sve
njegove pokvarene i svjetovne mu�karce i �ene.
��Do�i, Andrej. � Poznavao sam to predvorje. Bio je to Samostan �pilja. Samo su
svije�e osvjetljavale te katakombe, miris zemlje nadja�ao je sve, pa �ak i vonj
osu�enog znoja na blatnjavu i bolesnu mesu.
U ruci sam dr�ao grub, drveni dr�ak male lopate. Zario sam je duboko u hrpu
zemlje. Ru�io sam mekan zid od osu�ene zemlje sve dok nisam spazio �ovjeka koji
nije bio mrtav, ve� je sanjao, zemlja je prekrivala njegovo lice.
��Jesi li jo� �iv, brate? � �apnuo sam njegovoj du�i zakopanoj do vrata.
��Jo� sam �iv, brate Andrej, daj mi samo toliko da pre�ivim, rekle su ispucane
usne. Bijele se vje�e nisu podizale. � Daj mi samo toliko, tako da na� Gospod i
Spasitelj, Krist osobno mo�e izabrati trenutak kada se trebam vratiti ku�i. � Oh,
brate, kako si hrabar, rekao sam. Prinio sam vr� vode njegovim usnama. Blato se
cijedilo s njih dok je pio. Glava mu je po�ivala na mekoj zemlji.
��A ti, dijete, � rekao je te�ko di�u�i, neznatno se odmaknuv�i od ponu�enog
vr�a, � kada �e� ti imati snage izabrati svoju zemljanu �eliju kao i mi, svoj grob,
i �ekati Kristov dolazak? � Uskoro, brate, nadam se, odgovorio sam. Odmaknuo sam
se. Podigao sam lopatu.
Po�eo sam kopati sljede�u �eliju i za �as me je zapahnuo u�asan, nepogre�iv
vonj. Sve�enik koji je stajao pokraj mene zaustavio je moju ruku.
��Na� dobri brat Joseph je napokon kod Gospoda, rekao je. � Zapravo, otkrij
njegovo lice da bismo se uvjerili da je spokojno umro. � Vonj je bio sve
intenzivniji. Samo mrtva ljudska bi�a vonjaju tako intenzivno. To je vonj
samotni�kih grobova i zaprega, koji dopire iz onih podru�ja koja su najte�e
pogo�ena kugom. Pla�io sam se da �e mi pozliti. Ali, nastavio sam kopati sve dok
napokon nismo otkrili glavu mrtvaca. �elavu, lubanje omotane u sme�uranu ko�u.
Od bra�e iza mene dopirala je molitva. � Zatvori je, Andrej. � Kada �e� smo�i
hrabrosti, brate? Samo ti Bog mo�e re�i kada... � Hrabrosti za �to! � poznavao sam
taj bu�ni glas, tog �ovjeka obje�enih ramena koji kr�i svoj put kroz katakombu.
Nisam mogao zamijeniti njegovu kestanjastu kosu i bradu, njegov ko�ni kaput i
oru�je koje je visjelo s njegova ko�nog pojasa.
��Evo �to treba u�initi s mojim sinom, slikarom svetih slika! � Uhvatio me je
za rame, kao �to je u�inio tisu�u puta, istom onom ogromnom �apom koja me je
lu�a�ki udarala.
��Pusti me, molim te, ti nemogu�i, neuki vole, �apnuo sam. � Nalazimo se u
Bo�joj ku�i. � Povukao me je tako da sam pao na koljena. Moja se odora parala, crna
se tkanina razdirala.
��O�e, prestani i odlazi od mene, rekao sam.
��Duboko u ovim jazbinama treba zakopati ovog dje�aka koji slika an�eoskim
umije�em! � Brate Ivane, prestani galamiti. Bog �e odlu�iti �to �e svaki od nas
u�initi. � Sve�enici su tr�ali za mnom. Odvukao me je u radionicu. Nizovi svetih
slika visjeli su sa stropa, prekrivaju�i cijeli zid. Otac me je bacio u stola za
velikim, te�kim stolom. Podignuo je �eljezni svije�njak s treperavom, pobunjenom
svije�om da bi zapalio sve tanke vo�tane svije�e postavljene uokolo.
Rasvjeta je zapalila vatru na njegovoj velikoj bradi. Duge, sijede dlake
str�ale su iz njegovih obrva, po�e�ljane prema gore, dijaboli�no.
��Pona�a� se poput seoske budale, o�e, pro�aptao sam. � �udo je �to i sam nisam
postao slinavi, bijedni prosjak. � Umukni, Andrej. Nitko te ovdje nije nau�io
lijepom pona�anju, to je potpuno jasno. Trebao bih te istu�i. � Odalamio me je
�akom po glavi. Uho mi je utrnulo.
��Mislio sam da sam te dovoljno tukao prije no �to sam te doveo ovamo, ali nije
tako. � Ponovno me je udario.
��Oskvrnu�e! � viknuo je sve�enik naginju�i se nad mene. � Ovaj je dje�ak
posve�en Bogu. � Posve�en je gomili lu�aka, rekao je moj otac. Izvadio je zave�ljaj
iz svojega kaputa. � Va�a jaja, bra�o! � prijezirno je rekao. Odmotao je meku ko�u
i izvadio jedno jaje. � Slikaj, Andrej. Slikaj kako bi podsjetio ove lu�ake da
posjeduje� Bo�ji dar. � Bog je i Onaj koji slika sliku, povikao je sve�enik,
najstariji me�u njima, �ija se ljepljiva sijeda kosa s vremenom toliko natopila
masno�om da je bila gotovo crna. Ugurao se izme�u stolca i mojeg oca.
Moj je otac spustio sva jaja osim jednoga. Naginju�i se nad malu glinenu posudu
na stolu, razbio je ljusku jajeta bri�ljivo skupljaju�i �umanjak na jednu stranu i
pu�taju�i da se ostatak prolije po komadu ko�e. � Evo, evo, �isti �umanjak, Andrej.
� Uzdahnuo je i bacio razbijenu ljusku na pod.
Uzeo je mali pehar i ulio vodu u �umanjak.
��Izmije�aj to, izmije�aj svoje boje i radi. Podsjeti ove... � On radi kada ga
Bog pozove na rad, � izjavio je Stariji, � a kada ga Bog bude pozvao da se zakopa u
zemlju, da �ivi �ivotom samotnika, pustinjaka, tada �e on to i u�initi. � Vraga
ho�e, rekao Je moj otac. � Sam princ Mihael tra�io je sliku Djevice. Andrej,
slikaj! Naslikaj mi tri slike tako da mogu princu dati onu koju je tra�io, a
preostale �u odnijeti u daleki dvorac njegova ro�aka, princa Fjodora, kako je
tra�io. � Taj je dvorac razru�en, o�e, rekao sam s prijezirom. � Divlja su plemena
nad Fjodorom i njegovim ljudima obavila pokolj. Tamo u divljini ne�e� na�i ni�ta,
ni�ta osim kamenja. O�e, zna� to jednako kao i ja. Jahali smo dovoljno daleko da
bismo se sami uvjerili u to. � Po�i �emo ako princ �eli da po�emo, � rekao je moj
otac, � i ostavit �emo sliku me�u granama drveta najbli�ega onomu mjestu gdje je
umro njegov brat. � Ta�tina i ludilo, rekao je Stariji. U sobu su u�li i ostali
sve�enici. Bilo je mnogo galame.
��Govori jasno i prekini s poezijom! � vikao je moj otac. � Pustite mojeg
dje�aka da slika. Andrej, mije�aj boje. Pomoli se i po�ni. � O�e, poni�ava� me.
Prezirem te. Stidim se �to sam tvoj sin. Ja nisam tvoj sin. Ne �elim biti tvoj sin.
Zatvori svoja pokvarena usta ili ne�u ni�ta naslikati. � Ah, to je moj dragi dje�ak
s �ijeg jezika te�e med, a p�ele koje su ga tamo stavile, ostavile su i svoj ubod.
� Ponovno me je udario. Ovog mi se puta zavrtjelo, ali sam odbio podignuti ruke
prema glavi. U uhu mi je bubnjalo.
��Ponosan na sebe, Ivan Budala! � rekao sam. � Kako da slikam kada ne mogu
vidjeti niti sjediti na stolcu? � Sve�enici su vikali. Sva�ali su se me�u sobom.
Poku�ao sam se usredoto�iti na mali niz glinenih posudica koje su spremno
�ekale �umanjak i vodu. Najbolje je da po�nem raditi i tako ih sve u�utkati. �uo
sam oca kako se zadovoljno smije.
��Poka�i im, dakle, poka�i im �to zna�i zazidati se �iv u hrpi blata. � Za ime
Boga, rekao je Stariji.
��Za ime glupih budala, rekao je moj otac. � Nije dovoljno imati vrsnog
slikara. Vi morate imati i sveca. � Ti ne zna� �to je tvoj sin. Bog te je vodio da
ga dovede� ovamo. � Vodio me je novac, rekao je moj otac. Od sve�enika su dopirali
uzdasi.
��Ne la�i im, rekao sam ispod glasa. � Prokleto dobro zna� da je to bio ponos.
� Da, ponos, rekao je moj otac, � �to moj sin mo�e poput slikarskog majstora
naslikati Kristovo Lice ili Njegovu Blagoslovljenu Majku! A vi, kojima predajem
toga genija, vi ste previ�e neuki da biste to vidjeli. � Po�eo sam pigmente koji su
mi bili potrebni drobiti u meki, sme�e-crveni prah, i nakon toga mu primije�ao
�umanjak i vodu sve dok svaka trun�ica pigmenta nije bila razbijena i dok boja nije
postala glatka i savr�eno rijetka i jasna. Nastavio sam sa �utom, a zatim s
crvenom.
Prepirali su se oko mene. Moj je otac podignuo �aku na Starijega, ali se ja
nisam zamarao time da podignem pogled. Ne bih se usudio. U o�aju me je udario u
nogu, izazivaju�i gr� u mojemu mi�i�u, ali nisam rekao ni�ta. Nastavio sam mije�ati
boju.
Jedan od sve�enika pri�ao mi je s lijeve strane i pred mene stavio �istu,
izbijeljenu drvenu plo�u, premazanu i spremnu za svetu sliku.
Barem sam bio spreman. Pognuo sam glavu. Na na� na�in na�inio sam znak kri�a,
dodiruju�i prvo desno rame, a ne lijevo.
��Dragi Bo�e, daj mi mo�, daj mi viziju, vodi moje ruke onako kako ih samo
Tvoja ljubav mo�e voditi! � Odjednom sam imao kist, nesvjestan da sam ga uzeo, i
kist je po�eo juriti otkrivaju�i tragove ovalnoga Djevi�inog lica, a zatim nako�ene
obrise njezinih ramena i nakon toga obrise njezinih sklopljenih ruku.
Sada su njihovi uzdasi bili izmamljeni slikom. Moj se otac pobjedonosno i
zadovoljno smijao.
��Ah, moj Andrej, moj drski, sarkasti�ni, neposlu�ni, nezahvalni bo�anski
genij. � Hvala, o�e, pro�aptao sam zajedljivo, iz samog sredi�ta svoje
usredoto�enosti koja je bila nalik transu, dok sam i sam sa strahopo�tovanjem
promatrao kretanje kista. Evo njezine kose, priljubljene uz tjeme i razdijeljene po
sredini. Nije mi bilo potrebno nikakvo pomagalo da bih naslikao savr�eno okrugle
obrise njezine aureole.
Sve�enici su mi pridr�avali �iste kistove. Jedan je u ruci dr�ao �istu krpu.
Zgrabio sam kist za crvenu boju koju sam zatim pomije�ao s bijelom smjesom sve dok
nije bila odgovaraju�e boje puti.
��Nije li to �udo! � O tomu i jest rije�, � kroza zube je procijedio Stariji. �
To je �udo, brate Ivane, a on �e u�initi kako je Bo�ja volja. � On se ne�e zazidati
ovdje, prokleti bili, ne dok sam ja �iv. On ide sa mnom u divljinu. � Prasnuo sam u
smijeh. � O�e, � rekao sam s podsmijehom, � ovdje je moje mjesto. � On je najbolji
izdanak moje obitelji i on ide sa mnom u divljinu, rekao je moj otac ostalima koji
su se prepustili sveop�oj bujici prosvjeda i nijekanja.
��Zbog �ega si na�oj Blagoslovljenoj Majci stavio tu suzu u oko, Andrej? � Bog
joj je dao tu suzu, rekao je jedan od njih. � To je Majka svih �alosti. Ah,
pogledaj kako se njezina odora lijepo presavija. � Ah, pogledajte dijete Krista! �
rekao je moj otac, �ak Je i njegovo lice odavalo po�tovanje. � Ah, jadno malo Bo�je
novoro�en�e, uskoro �e biti razapeto i umrijet �e! � Njegov je glas ponovno bio
prigu�en i gotovo blag. � Ah, Andrej, kakva nadarenost. Oh, pogledajte djetetove
o�i i njegovu malenu ru�icu, njegov palac, njegovu malu ru�icu. � �ak si i ti
dirnut Kristovim svjetlom, rekao je Stariji. � �ak i takav glup i nasilan �ovjek
kao ti, brate Ivane. � Sve�enici su se u krugu nagurali oko mene. Moj je otac
ispru�io dlan pun svjetlucavih dragulja. � Za aureole, Andrej. Po�uri, princ Mihael
je naredio da po�emo. � To je besmislica, ka�em ti! � Svi su glasovi odjednom
zabrujali. Moj se otac okrenuo i podignuo �aku.
Podignuo sam pogled i posegnuo za novom, �istom drvenom plo�om. �elo mi je bilo
vla�no od znoja. Radio sam bez prestanka.
Naslikao sam tri slike.
Osje�ao sam toliku sre�u, toliku �istu sre�u. Bilo je ugodno ogrijati se na
njoj, biti je potpuno svjestan, i znao sam, iako nisam ni�ta rekao, da je moj otac
to omogu�io, moj otac, tako veseo, rumenih obraza i nadmo�an zbog svojih �irokih
ramena i blistava lica, taj �ovjek kojega sam trebao mrziti.
�alosna Majka sa svojim Djetetom, i rup�i� za njezine suze, i samoga Krista.
Naslonio sam se, umoran i zamu�enih o�iju. Bilo je nepodno�ljivo hladno. Oh, kada
bi tu bilo samo malo vatre. A moja ruka, moja lijeva ruka bila je zgr�ena od
hladno�e. Samo mi je desna ruka bila u redu zbog brzine kojom sam slikao. Po�elio
sam sisati prste svoje lijeve ruke, ali to ne bi bilo primjereno, ne ovdje i u ovom
�asu, kada su se svi skupili da bi gugutali nad slikama.
��Majstorski. Bo�je djelo. � Obuzeo me je strahovit osje�aj vremena, osje�aj da
sam oti�ao daleko od ovog �asa, daleko od Samostana �pilja kojemu sam obe�ao svoj
�ivot, daleko od sve�enika koji su bili moja bra�a, daleko od mojega glupog oca
koji je psovao i koji je, unato� svojoj neukosti, bio vrlo ponosan.
Iz o�iju su mu potekle suze. � Moj sin, rekao je. Ponosno mi je stisnuo rame.
Bio je lijep na svoj na�in, �vrst, jak mu�karac koji se nije pla�io ni�ega, princ
me�u svojim konjima, psima i sljedbenicima od kojih sam i ja, njegov sin, bio
jedan.
��Ostavi me na miru, ti tupoglavi glupane, rekao sam. Smije�io sam se ne bih li
ga jo� ja�e razbjesnio. On se smijao. Bio je previ�e sretan, previ�e ponosan da bih
ga izazvao.
��Pogledajte �to je moj sin na�inio, njegov je glas bio promukao od
brbljavosti. Doimao se kao da �e zaplakati. A nije �ak ni bio pijan.
��To nije djelo ljudskih ruku. � rekao Je sve�enik.
��Ne, dakako da nije! � prolomio se prezriv glas mojeg oca. � To je djelo ruku
mojeg sina Andreja, i to je sve. � Neki svileni glas rekao mi je u uho: � Ho�e� li
ti sam postaviti dragulje u aureole, brate Andrej, ili da ja to u�inim? � Pogledaj,
gotovo je, ljepilo je naneseno, dragulji su postavljeni, pet na liku Krista. Kist
je ponovno bio u mojoj ruci da bi pomilovao sme�u Kristovu kosu, razdijeljenu po
sredini i zataknutu iza u�iju tako da se samo manji dio nazirao na svakoj strani
Njegova vrata. U mojoj se ruci stvorila metalna pisaljka da bih podebljao i
potamnio crna slova na otvorenim stranicama knjige koju je Krist dr�ao u lijevoj
ruci. Gospod Bog je zurio, ozbiljan i uko�en sa slike, Njegove su usne bile crvene
i ravne ispod vrhova Njegovih sme�ih brkova.
��Do�i, princ je ovdje, princ je do�ao. � Izvan ulaza u samostan snijeg je
padao u okrutnoj me�avi. Sve�enici su mi pomogli odjenuti ko�ni kaputi�, moju jaknu
od ko�e mlade ovce. Zakop�ali su mi pojas. Bilo je ugodno ponovno osjetiti miris te
ko�e, udisati hladan, svje� zrak. Moj je otac dr�ao moj ma�. Bio je te�ak, star,
otet u davnoj bitki protiv teutonskih vitezova daleko na istoku, dragulji su odavno
otrgnuti s njegova dr�ka, no, unato� tomu, bio je to dobar, dobar borbeni ma�.
Kroz snje�nu me�avu pojavio se lik na konju. Bio je to princ Mihael sa svojom
krznenom kapom, krznom obrubljenim ogrta�em i rukavicama, veliki vladar koji je
vladao Kijevom u ime na�ih rimokatoli�kih osvaja�a, �iju vjeru nismo �eljeli
prihvatiti i koji nam je dopustio zadr�ati svoju vjeru. Bio je oki�en stranim
bar�unom i zlatom, otmjena pojava primjerena litvanskom kraljevskom dvoru, o kojemu
smo �uli �udnovate pri�e. Kako je podnio Kijev, uni�teni grad?
Njegov se konj propeo na stra�njim nogama. Moj je otac potr�ao uhvatiti uzde i
upla�io �ivotinju kao �to je ona upla�ila mene.
Slika za princa Fjodora bila je �vrsto umotana u vunu da bih je mogao nositi.
Stavio sam ruku na dr�ak svojeg ma�a.
��A, ne�e� ga povesti sa sobom na to bezbo�no putovanje, viknuo je Stariji. �
Prin�e Mihaelu, Va�e Veli�anstvo, na� mo�ni vladaru, reci ovomu bezbo�nom �ovjeku
da ne mo�e odvesti na�eg Andreja. � Kroz snijeg sam vidio prin�evo lice, pravokutno
i sna�no, sa sivim obrvama, bradom i velikim, nemilosrdnim plavim o�ima. � Pusti
ga, o�e, viknuo je sve�eniku. � Taj je dje�ak lovio s Ivanom od svoje pete godine.
Nitko nikada nije donio takvo obilje na moj stol, a ni na tvoj, o�e. Pusti ga. �
Konj Je posko�io unatrag. Moj je otac povukao uzde. Princ Mihael je otpuhnuo snijeg
sa svojih usana.
Na�e su konje odveli na �elo, o�eva mo�nog pastuha otmjeno savijena vrata i
ni�ega u�kopljenoga konja koji je pripadao meni prije no �to sam do�ao u Samostan
�pilja.
��Vratit �u se, o�e, rekao sam Starijemu. � Daj mi svoj blagoslov. Kako se mogu
usprotiviti svojemu plemenitom, dobro�udnom i beskrajno pobo�nom ocu kada princ
Mihael sam tako nala�e? � O, zatvori ta svoja prljava usta, rekao je moj otac. �
Misli� li da �u to slu�ati cijelim putem do dvorca princa Fjodora? � Slu�at �e� to
cijelim putem do pakla! � izjavio je Stariji. � Mojega najboljeg novaka vodi� u
smrt. � Novak, novak za rupu u zemlji! Ti uzmi ruke koje su naslikale ta �uda... �
Bog ih je naslikao, � pro�aptao sam zajedljivo, � i ti to zna�, o�e. Ho�e� li,
molim te, prestati javno pokazivati svoju bezbo�nost i ratobornost. � Bio sam na
konju. Slika je bila umotana u vunu i �vrsto sam je dr�ao uz prsa.
��Ne vjerujem da je moj brat Fjodor mutav! � rekao je princ trude�i se vladati
svojim konjem, poravnati ga s konjem mojeg oca. � Mo�da su ti putnici vidjeli neku
drugu ru�evinu, neku staru... � Ni�ta vi�e ne mo�e pre�ivjeti u stepi, preklinjao
je Stariji. � Prin�e, nemoj odvesti Andreja. Nemoj ga odvesti. � Sve�enik je
dotr�ao do mojega konja. � Andrej, ne�e� prona�i ni�ta; prona�i �e� samo travu koju
povija vjetar i drve�e. Stavi sliku me�u grane drve�a. Postavi je tamo u ime Boga,
tako da Tatari, kada je prona�u, spoznaju njezinu bo�ansku mo�. Postavi je tamo za
bezbo�nike. I vrati se ku�i. � Snijeg je padao tako gusto da mu nisam mogao vidjeti
lice.
Podignuo sam pogled prema ogoljelim i opusto�enim kupolama na�e katedrale, tom
ostatku bizantske veli�ajnosti �to su nam ga ostavili mongolski napada�i, koji su
sada iznu�ivali svoj pohlepni danak pomo�u na�ega katoli�kog princa. Kako je
opusto�ena i napu�tena bila ta moja domovina. Zatvorio sam o�i i �udio za svojom
blatnjavom �elijom u �pilji, za mirisom zemlje svuda oko mene, za snovima o Bogu i
Njegovoj dobroti koja �e me sti�i kada jednom budem napola zakopan.
Vrati se, Amadeo. Vrati se. Ne dopusti da ti srce stane!
Osvrnuo sam se oko sebe. � Tko me to zove? � Gusti bijeli veo snijega otvorio
se i otkrio u daljini stakleni grad, crn i svjetlucav, kao da ga grije pakleni
plamen. Dim se uzdizao da bi nahranio zloslutne oblake sve tamnijeg neba. Jahao sam
prema staklenom gradu.
��Andrej! � bio Je to o�ev glas iza mene.
Vrati se, Amadeo. Ne dopusti da ti srce stane!
Slika mi je ispala iz lijeve ruke dok sam poku�avao obuzdati svojega konja.
Vunena se tkanina odmotala. Nastavili smo jahati. Slika je padala niz brdo okre�u�i
se i poskakuju�i na kutovima, a dok je padala, odmotavao se smotak vunene tkanine.
Vidio sam svjetlucavo Kristovo lice.
Uhvatile su me sna�ne ruke i povukle me prema gore kao vihor. � Pusti me! �
bunio sam se. Osvrnuo sam se. Na smrznutoj zemlji le�ala je slika, a Kristove su
o�i upitno zurile.
Kruti prsti stisnuli su moje lice s obje strane. Trepnuo sam i otvorio o�i.
Soba je bila puna topline i svjetlosti. Nazirao sam poznato lice mojega Gospodara
odmah iznad sebe, njegove plave o�i natopljene krvlju. � Pij, Amadeo, rekao je. �
Pij iz mene. � Moja je glava pala na njegovo grlo. Krv je po�ela te�i; izbijala je
iz njegove �ile gusto se izlijevaju�i na ovratnik njegove zlatne odore. Prekrio sam
je usnama. Polizao sam krv.
Ispustio sam vrisak kada me je krv zapalila.
��Si�i iz mene, Amadeo. Si�i sna�no! � Usta su mi se ispunila krvlju. Moje su
se usne priljubile uz njegovu svilenu bijelu put da ne bih propustio ni kapljicu.
Gutao sam duboko. U nejasnom bljesku vidio sam svojeg oca kako ja�e kroz stepu,
mo�nu pojava odjevenu u ko�u, ma�a �vrsto privezanoga za pojas, savijenih nogu u
ispucanim i izno�enim sme�im �izmama uguranima u stremen. Okrenuo se na lijevo,
ja�u�i vje�to i savr�eno, velikim koracima svojega bijeloga konja.
��Dobro, ostavi me, kukavico, ti drski i bijedni dje�a�e! Ostavi me! � Gledao
je pred sebe. � Molio sam za to, Andrej, molio sam da te ne uhvate u svoje prljave
katakombe, svoje mra�ne zemljane �elije. Pa, moje su molitve usli�ane! Idi s Bogom,
Andrej. Idi s Bogom. Idi s Bogom! � Lice mojega Gospodara bilo je ushi�eno i
prelijepo, poput bijelog plamena u titravoj zlatnoj svjetlosti bezbrojnih svije�a.
Stajao je nada mnom.
Le�ao sam na podu. Moje je tijelo pjevalo krvlju. Pridignuo sam se na noge, a
glava mi se klimala. � Gospodaru. � On je stajao u udaljenom dijelu sobe, bosih
stopala stisnutih jedno uz drugo na sjajnom, ru�i�astom podu, ra�irenih ruku. �
Do�i k meni, Amadeo, kreni prema meni, do�i k meni, uzmi ostatak. � Nastojao sam ga
poslu�ati. Soba oko mene bjesnjela je bojama. Vidio sam Procesiju tragaju�ih
magova. � Oh, tako je �iva, tako potpuno o�ivljena! � Do�i k meni, Amadeo. �
Preslab sam, Gospodaru, onesvijestit �u se, umrijet �u u ovomu veli�anstvenom
svjetlu. � Hodao sam korak po korak lako ml se to �inilo nemogu�im. Stavljao sam
jedno stopalo ispred drugog stopala, prilaze�i mu sve bli�e. Pao sam. �
�etverono�ke, do�i. Do�i k meni. � Uhvatio sam se za njegovu odoru. Morao sam se
uspeti do njegove znatne visine ako sam to �elio uzeti. Posegnuo sam prema gore i
uhvatio se za njegovu savijenu desnu ruku. Pridignuo sam se, osje�aju�i zlatnu
tkaninu na sebi. Ispru�io sam noge i stao. Jo� sam ga jednom zagrlio; jo� sam
jednom prona�ao izvor. Pio sam, pio i pio.
Krv je u pozla�enim gutljajima silazila u moju utrobu. Pro�imala je moje noge i
moje ruke. Bio sam Titan. Drobio sam ga pod sobom. � Daj mi, �aptao sam. � Daj mi.
� Krv je lebdjela na mojim usnama, a zatim se slila niz moje grlo.
Osje�ao sam kao da su njegove hladne, mramorne ruke �vrsto zgrabile moje srce.
�uo sam kako se bori, udara, kako se zalisci otvaraju i zatvaraju, mokar zvuk krvi
koja se ulijeva u njega, zapljuskivanje zalistaka koji je do�ekuju s dobrodo�licom,
prihva�aju�i je, srce mi je postajalo sve ve�e i sve mo�nije, moje su �ile bile
poput mno�tva neuni�tivih metalnih provodnika te strahovito mo�ne teku�ine.
Legao sam na pod. On je stajao nada mnom, a njegove su me ruke o�ekivale. �
Ustani, Amadeo. Do�i, digni se, do�i u moj zagrljaj. Uzmi. � Plakao sam. Jecao sam.
Moje su suze bile crvene, a crvene mrlje bile su i na mojim rukama. � Pomozi mi,
Gospodaru. � Ja ti poma�em. Do�i, potra�i to sam. � Pomo�u te nove snage na�ao sam
se na nogama, kao da sam bio oslobo�en svih ljudskih ograni�enja, kao da su to bili
lanci i u�ad koji su nestali. Sko�io sam na njega, odmi�u�i njegovu odoru da bih
lak�e prona�ao ranu.
��Na�ini novu ranu, Amadeo. � Zagrizao sam u meso probijaju�i ga i krv je
�iknula na moje usne. Prekrio sam je usnama. � Poteci u mene. � O�i su mi se
zatvorile. Vidio sam divljinu, travu koja se povija, modro nebo. Moj je otac i
dalje jahao s malom dru�inom za sobom. Jesam li i ja bio me�u njima?
��Nadao sam se da �e� pobje�i, � zazvao me je uz smijeh, � i pobjegao si.
Proklet bio, Andrej. Prokleti bili i ti i tvoj o�tar jezik i tvoje magi�ne
slikarske ruke. Proklet bio, ti pogano deri�te, proklet bio. � Smijao se i smijao i
jahao sve dalje, a trava se pred njim povijala i padala.
��O�e, pogledaj! � poku�ao sam viknuti. �elio sam mu pokazati kamene ru�evine
dvorca. Ali, moja su usta bila puna krvi. Bili su u pravu. Utvrda princa Fjodora
bila je uni�tena, a on je davno nestao. O�ev se konj naglo propeo kada je do�ao do
prve hrpe kamenja prekrivene vinovom lozom.
�okiran, osjetio sam pod sobom mramorni pod, tako divno topao. Le�ao sam na
njemu opru�en na trbuhu. Podignuo sam se. Ru�i�asti je uzorak bio tako gust, tako
dubok, tako za�udan, kao da se voda smrznula da bi na�inila najfiniji kamen.
Zauvijek bih mogao gledati u njegovu dubinu.
��Ustani, Amadeo, jo� jednom. � Oh, ovog se puta bilo lako dignuti, uhvatiti se
za njegovu ruku pa za njegovo rame. Probio sam ko�u njegova vrata. Pio sam. Krv me
je ispirala jo� jednom otkrivaju�i cijelo moje obli�je uz �ok u tmini mojeg uma.
Vidio sam dje�a�ko tijelo koje je bilo moje, ruke i noge, i u tom sam obliku udisao
toplinu i svjetlost oko sebe, kao da sam u cijelosti postao jedan veliki organ s
vi�e otvora za gledanje, za slu�anje i za disanje. Disao sam milijunima malenih i
si�u�nih sna�nih usta.
 Krv me je ispunila toliko da je vi�e nisam mogao uzeti.
Stajao sam pred svojim Gospodarom. Na njegovu sam licu vidio tek tra�ak
iscrpljenosti, tek laganu patnju u njegovim o�ima. Po prvi sam put vidio prave crte
njegove nekada�nje ljudskosti na njegovu licu, meke, neizbje�ne bore u kutovima
njegovih naboranih o�iju.
Tkanina njegove odore je svjetlucala, svjetlost je putovala po njoj kako se
tkanina pomicala s njegovim najmanjim pokretom. Pokazao je prstom. Pokazao je
prstom na sliku Procesija magova.
��Tvoja du�a i tvoje fizi�ko tijelo sada su zauvijek prikovani jedno za drugo,
rekao je. � A kroz svoja vampirska osjetila, osjetila vida i dodira, mirisa i okusa
spoznavat �e� svijet. Ne tako �to �e� mu okrenuti le�a u mra�noj zemljanoj �eliji,
ve� tako �to �e� ra�iriti ruke beskona�noj veli�anstvenosti i tako uvidjeti
apsolutnu uzvi�enost Bo�jeg stvarala�tva i �uda stvorenih ljudskim rukama u
Njegovoj Bo�anskoj Milosti. � Doimalo se kao da se u svilu odjevena gomila na
Procesiji magova zaista kre�e. Ponovno sam �uo konjska kopita na mekoj zemlji i
korake nogu u �izmama. Jo� mi se jednom u�inilo da sam vidio kako u daljini lova�ki
psi skaku�u po planini. Vidio sam kako se cvjetovima posuto grmlje riaginje zbog
pritiska pozla�ene procesije; vidio sam kako latice lepr�aju s cvjetova. �udnovate
�ivotinje skakutale su gustom �umom. Vidio sam ponosnog princa Lorenza, na njegovu
konju, koji je okrenuo svoju mladena�ku glavu, ba� kao �to je to moj otac u�inio, i
gledao me. Iza njega je promicao svijet, svijet stjenovitih padina, lovaca na
njihovim sme�im konjima i poskakuju�ih, razigranih pasa.
��Nestala je zauvijek, Gospodaru, rekao sam, a moj je glas zvu�ao puno i
zvonko, primjereno svemu �to sam vidio.
���to to, dijete moje? � Rusija, svijet divljine, svijet onih mra�nih, stra�nih
�elija u vla�noj utrobi Majke Zemlje. � Okretno sam se oko sebe. Dim se uzdizao iz
mno�tva goru�ih svije�a. Vosak se cijedio i kapao na izrezbareno srebro koje ih je
pridr�avalo, pa �ak i na besprijekoran, svjetlucav pod. Pod je bio poput mora,
iznenada tako proziran, tako svilen, a visoko gore bili su naslikani oblaci u
beskona�nom, najljep�em plavetnilu. Doimalo se kao da maglica isparava iz tih
oblaka, topla ljetna maglica nastala iz spajanja kopna i mora.
Ponovno sam pogledao sliku. Pri�ao sam joj, ispru�io ruke prema njoj i zurio u
bijele dvorce na bre�uljcima, u bri�ljivo oblikovano drve�e, u okrutnu uzvi�enu
divljinu koja je tako strpljivo �ekala na polagano putovanje mojega kristalno
jasnog pogleda.
��Toliko toga! � �apnuo sam. Nema rije�i koje bi mogle opisati duboke sme�e i
zlatne boje u bradi egzoti�nog maga, ili igru sjena na naslikanoj glavi bijeloga
konja ili na licu �elavog �ovjeka koji ga je vodio, ili ljupkost deva povijenih
vratova ili izga�eno bujno cvije�e pod be�umnim stopalima.
��Vidim je cijelim svojim bi�em, uzdahnuo sam. Zatvorio sam o�i i naslonio se
na sliku, savr�eno se prisje�aju�i svih pojedinosti sve dok pala�a mojeg uma nije
postala ta prostorija, a ja sam oslikao njezin zid. � Vidim je bez ikakva propusta.
Vidim je, �aptao sam.
Osjetio sam ruke svojega Gospodara oko svojih prsa. Osjetio sam njegov poljubac
na svojoj kosi.
��Mo�e� li ponovno vidjeti stakleni grad? � upitao je.
��Mogu ga na�initi! � viknuo sam. Pustio sam da mi glava klone unatrag na
njegova prsa. Otvorio sam o�i i iz slike pred sobom izvukao upravo one boje koje
sam �elio te u svojoj ma�ti na�inio tu metropolu od bujaju�eg i rastu�eg stakla sve
dok njezini tornjevi nisu probili nebo. � Ondje je, vidi� li ga? � Opisivao sam ga,
smiju�i se, bujicom rije�i, blistavo zelene, �ute i plave tornjeve koji su
svjetlucali i ljeskali se u Rajskoj svjetlosti. � Vidi� li ga? � viknuo sam.
��Ne. Ali ti ga vidi�, rekao je moj Gospodar. � A to je i vi�e nego dovoljno. �
Toga mra�nog jutra odijevali smo se u tamnoj odaji.
Ni�ta nije bilo te�ko, ni�ta nije imalo prija�nju te�inu i otpor. �inilo se kao
da moram samo prije�i prstima preko prsluka da bih ga zakop�ao.
Po�urili smo niza stube koje su naizgled nestajale pod mojim stopalima, van u
no�.
Uspeti se klizavim zidovima pala�e bila je sitnica, u�vrstiti stopala bezbroj
puta u pukotine kamena, odr�avati ravnote�u na busenu paprati i vinovoj lozi dok
pose�em za re�etkama na prozoru i napokon izvla�im cijeli okvir, bila je to
sitnica, i s kakvom sam lako�om pustio da te�ka metalna re�etka padne u blistavu
vodu ispod mene. Kako je lijepo bilo gledati kako tone, kako voda zapljuskuje teret
koji Je tonuo, vidjeti odsjaj baklji u vodi.
��Padam u nju. � Do�i. � U sobi je �ovjek ustao od svojeg stola. Omotao je vrat
vunenom tkaninom da bi se za�titio od hladno�e. Njegova je tamnoplava odora bila
ukra�ena bisernim zlatom. Bogat �ovjek, bankar. Firentin�ev prijatelj nije
oplakivao svoj gubitak nad tim pergamentnim stranicama koje su vonjale na crnu
tintu, ve� je ra�unao neizbje�an dobitak budu�i da su svi partneri poubijani
o�tricom i otrovom, �ini se, u privatnoj sve�anoj dvorani.
Je li sada pretpostavio da smo mi to u�inili, �ovjek u crvenom ogrta�u i dje�ak
kestenjaste kose koji su te zimske no�i u�li kroz njegov prozor na �etvrtom katu?
Zgrabio sam ga kao da je on ljubav mojega mladena�kog �ivota i odmotao vunenu
tkaninu s arterije na kojoj �u se nahraniti.
Preklinjao me je da prestanem, da ka�em svoju cijenu. Kako je moj Gospodar
djelovao spokojno, gledaju�i samo mene, dok je �ovjek preklinjao, a ja sam ga
ignorirao, osje�aju�i samo tu �iroku, pulsiraju�u, neodoljivu �ilu.
��Va� �ivot, gospodine, moram ga imati, pro�aptao sam. � Krv lopova je jaka,
nije li, gospodine? � O, dijete, � vikao je sav izvan sebe, � �alje li Bog svoju
presudu u tako neprimjerenom obliku? � Ta je ljudska krv bila o�tra, jetka i
neobi�no gusta, za�injena vinom koje je popio i za�inskim travama iz hrane koju je
pojeo, gotovo ljubi�asta na svjetlosti njegovih svjetiljaka dok je potekla mojim
prstima prije no �to sam je stigao polizati.
�im sam prvi put povukao, osjetio sam kako mu je srce stalo.
��Lak�e malo, Amadeo, �apnuo je Gospodar.
Zastao sam i srce je ponovno po�elo kucati.
��Tako, hrani se polako, polako, pusti da srce tjera krv, da, da, i neka ti
prsti budu nje�ni da ne bi nepotrebno patio, jer on sada pro�ivljava najgoru
sudbinu, a to je spoznaja da umire. � Hodali smo zajedno uskim dokom. Vi�e nije
bilo potrebe da odr�avam ravnote�u iako je moj pogled zalutao u dubinu raspjevane,
zapljuskuju�e vode, pokrete koje su dolazili iz povezanosti s dalekim morem.
Stajali smo na malom trgu, napu�tenome, pred pravokutnim vratima visoke kamene
crkve. Sada su bila zatvorena zasunom. Na svim su prozorima kapci bili zatvoreni, a
sva su vrata bila zaklju�ana. No�ni po�inak. Ti�ina.
��Jo� jednom, prelijepi moj, Jer to �e ti dati snagu, rekao Je moj Gospodar, a
njegovi su me kobni o�njaci probadali dok me je �vrsto dr�ao u rukama.
��Ho�e� li me prevariti? Ho�e� li me ubiti? � �apnuo sam ponovno se osjetiv�i
bespomo�nim jer nije bilo dovoljno jake nadnaravne mo�i koju bih mogao prizvati da
bih se oslobodio njegova stiska.
Krv je istjecala iz mene u plimnom valu zbog kojeg su se moje ruke ljuljale i
drhtale, a noge plesale kao da sam obje�en. Borio sam se da ostanem pri svijesti.
Odupirao sam se o njega. Ali, krv je i dalje tekla iz mene, iz svakoga mojeg tkiva,
u njega.
��A sada jo� jednom, Amadeo, uzmi je natrag od mene. � Lagano me je udario u
prsa. Zamalo sam se sru�io. Bio sam toliko slab, pao sam prema naprijed uspjev�i se
uhvatiti za njegov ogrta�. Podignuo sam se i uhvatio ga rukom oko vrata. On je
zakora�io unatrag uspraviv�i se, ote�avaju�i mi. Ali ja sam bio previ�e odlu�an,
previ�e izazvan, previ�e odlu�an narugati se njegovim poukama.
��U redu, dragi Gospodaru, rekao sam, ponovno paraju�i njegovu ko�u. � Imam te
i imat �u svaku tvoju kapljicu, gospodine, osim ako ne bude� brz, vrlo brz. � Tek
sam tada shvatio! I ja sam imao dva si�u�na o�njaka.
Po�eo se tiho smijati, a �injenica da se to na �emu se hranim smije pod mojim
novim o�njacima, samo je pove�ala moje zadovoljstvo.
Svom svojom snagom poku�ao sam mu i��upati srce iz grudi. �uo sam kako je
vrisnuo i tada se iznena�eno nasmijao. Sisao sam i sisao njegovu krv, gutaju�i uz
odvratan i neugodan zvuk.
��Hajde, daj da jo� jednom �ujem kako vri�ti�! � �apnuo sam po�udno si�u�i krv,
pro�iruju�i ranu zubima, mojim nao�trenim, produ�enim zubima, tim zubima o�njacima
koji su sada bili moji i stvoreni za pokolj. � Hajde, moli za milost, gospodine! �
Njegov je smijeh bio ugodan.
Uzimao sam njegovu krv gutljaj po gutljaj, zadovoljan i ponosan zbog njegova
bespomo�nog smijeha, zbog �injenice da je pao na koljena na trgu i da ga jo� imam,
a on sada mora podignuti ruke da bi me odgurnuo.
��Ne mogu vi�e piti! � izjavio sam. Legao sam na kamen.
Smrznuto je nebo bilo crno i posuto platnenim zvijezdama. Zurio sam u njih
ugodno svjestan kamena pod sobom, tvrdo�e pod mojim le�ima i glavom. Nema vi�e
zabrinutosti za prljav�tinu, vlagu, prijete�e bolesti. Nema vi�e zabrinutosti ho�e
li gmi�u�a no�na stvorenja do�i blizu.
Nema vi�e zabrinutosti o tomu �to �e misliti ljudi koji vire kroz prozore. Nema
vi�e zabrinutosti zbog kasnoga no�nog sata. Pogledajte me, zvijezde. Pogledajte me
kao �to ja gledam vas.
Tihe i blistave, te si�u�ne rajske o�i.
Po�eo sam umirati. Jenjavaju�a bol zapo�ela Je u mojem �elucu, a zadrti se
preselila u trbuh.
��Sada �e te napustiti sve �to je preostalo od smrtnog dje�aka, rekao je moj
Gospodar. � Nemoj se pla�iti. � Nema vi�e glazbe? � �apnuo sam. Okrenuo sam se i
zagrlio Gospodara koji je le�ao pokraj mene, glave polo�ene na lakat. Privukao me
sebi.
��Ho�e� li da ti otpjevam uspavanku? � rekao je nje�no.
Odmaknuo sam se od njega. Ne�ista teku�ina po�ela je te�i iz mene. Osjetio sam
nagonski sram, koji je ipak polako nestao. Podignuo me je lako kao i uvijek i
zarinuo moje lice u svoj vrat. Vjetar se podignuo oko nas.
Tada sam osjetio hladnu vodu Jadrana i otkrio da se valjam po nepogre�ivim
morskim valovima. More je bilo slano, ugodno i u sebi nije sadr�avalo nikakvu
prijetnju. Valjao sam se i okretao, a otkriv�i da sam sam, poku�ao sam doku�iti
gdje se nalazim. Bio sam daleko na pu�ini, blizu otoka Lido. Pogledao sam natrag
prema kopnu i mogao sam kroz mno�tvo usidrenih brodova vidjeti plamene baklje
Du�deve pala�e, vidom koji je bio strahovito jasan.
Do mene su dopirali pomije�ani glasovi mra�ne luke kao da sam potajno plivao
me�u brodovima, iako nisam.
Kakva je izvanredna mo� �uti te glasove, biti sposoban usredoto�iti se na jedan
izdvojeni glas i �uti njegovo ranojutarnje mumljanje, a zatim svoj sluh usmjeriti
na neki drugi glas i pustiti rije�i da teku.
Neko sam vrijeme plutao pod nebom sve dok sva bol u meni nije nestala. Osje�ao
sam se pro�i��enime i nisam �elio biti sam. Okrenuo sam se i bez napora zaplivao
prema luci, kre�u�i se ispod povr�ine vode u blizini brodova.
Ono �to me je tada zapanjilo bila je �injenica da mogu vidjeti pod vodom! Za
moje je vampirske o�i bilo dovoljno �ivota da bih mogao vidjeti ogromna sidra
smje�tena na muljevitom dnu lagune i zakrivljena dna galija. Bio je to cijeli
podvodni svemir. Po�elio sam ga jo� istra�ivati, ali sam �uo glas svojega Gospodara
� ne telepatski glas, kako bismo ga sada mogli nazvati, ve� njegov �ujan glas �
kako me blago zove da se vratim na trg gdje me je �ekao.
Svukao sam svoju ne�istu odje�u i gol iza�ao iz vode, �ure�i prema njemu kroz
hladnu tamu, odu�evljen �to hladno�a nije imala gotovo nikakav utjecaj na mene.
Kada sam ga ugledao, ra�irio sam ruke i nasmije�io se.
U rukama je dr�ao krzneni ogrta� koji je rastvorio da bi me do�ekao, trljaju�i
njime moju kosu i umataju�i me.
��Ti osje�a� svoju novu slobodu. Duboka hladno�a kamena ne dopire do tvojih
bosih stopala. Ako se pore�e�, tvoja �e otporna ko�a u �asu zacijeliti, a nijedno
malo, gmi�u�e mra�no stvorenje ne�e u tebi izazvati odvratnost. Ona ti ne mogu
nauditi. � Obasuo me je poljupcima. � Hranit �e te samo najotrovnija krv, a tvoje
�e je nadnaravno tijelo pro�istiti i upiti. Ti si mo�no bi�e, a duboko unutra? U
tvojim prsima, koja sada dodirujem rukom, nalazi se tvoje srce, tvoje ljudsko srce.
� Je li to doista tako, Gospodaru? � upitao sam. Bio sam ushi�en, bio sam razigran.
� Zbog �ega i dalje tako ljudsko? � Amadeo, jesi li primijetio da sam ja
ne�ovje�an? Jesi li primijetio da sam okrutan? � Moja je kosa otresla vodu i
osu�ila se gotovo u �asu. Napustili smo trg, rukom pod ruku, a ja sam bio zaogrnut
te�kim krznenim ogrta�em.
Kako nisam odgovorio, zastao je, ponovno me zagrlio i zapo�eo sa svojim
po�udnim poljupcima.
��Voli� me, rekao sam, � ovakvoga kakav sam sad jo� vi�e nego prije. � O, da,
rekao je. Grubo me je zagrlio i ljubio po cijelom vratu, pa po ramenima, a zatim je
po�eo ljubiti moja prsa. � Sada ti ne mogu nauditi, sada ne mogu ugasiti �ivot u
tebi nekim slu�ajnim zagrljajem. Ti si moj, od moje krvi i mojeg mesa. � Zastao je.
Plakao je. Nije �elio da to vidim. Okrenuo se na drugu stranu kada sam poku�ao
uhvatiti njegovo lice svojim drskim rukama.
��Gospodaru, ja te volim, rekao sam.
��Pazi, rekao je odgurnuv�i me, o�ito razdra�en suzama. Pokazao je prema nebu.
� Znat �e� kada dolazi jutro bude� li pazio. Osje�a� li? �uje� li ptice? U svim
krajevima svijeta postoje ptice koje pjevaju neposredno prije zore. � Na um mi je
pala misao, mra�na i strahovita, da mi je, izme�u ostaloga, u dubokom Samostanu
�pilja nedostajao pjev ptica. Vani u divljini, love�i s ocem, ja�u�i od �umarka do
�umarka, u�ivao sam u pjevu ptica. U bijednim kolibama Kijeva nikada nismo bili
predugo bez tih zabranjenih putovanja u divljinu iz koje se toliko njih nije
vratilo.
Ali, toga vi�e nije bilo. Oko sebe sam imaju cijelu, divnu Italiju, divnu
Serenissimu. Imao sam svojega Gospodara i uzvi�enu, senzualnu �aroliju ove
preobrazbe.
��Zbog ovoga sam jahao u divljinu, �apnuo sam. � Zbog ovoga me je onoga zadnjeg
dana odveo iz samostana. � Moj me je Gospodar sjetno gledao. � Nadam se da je tako,
rekao je. � Ono �to ja znam o tvojoj pro�losti, nau�io sam iz tvojeg uma kada je
bio otvoren za mene, ali, sada je zatvoren, zatvoren zbog toga �to sam te na�inio
vampirom, jednakime sebi, i sada vi�e nikada ne�emo mo�i �itati umove jedan
drugomu. Previ�e smo bliski, krv koju dijelimo zaglu�uju�e bu�i u na�im u�ima kada
u ti�ini poku�avamo razgovarati, i zato zauvijek napu�tam te stra�ne prizore
podzemnog samostana koji se u bljeskovima tuko jasno pojavljivao u tvojim mislima i
uvijek uz patnju, uvijek vrlo blizu o�aja. � Da, o�aja, i sve je to nestalo kao
listovi poderane knjige ba�ene u vjetar. Upravo tako, nestalo. � Po�urivao me je.
Nismo i�li ku�i. Bio je to neki drugi put kroz mra�ne uli�ice.
��Sada idemo u na�u kolijevku, � rekao je, � koja je na�a grobnica, na�a
postelja, koja je na� grob. � U�li smo u staru, ru�evnu pala�u koju je nastanjivalo
tek nekoliko pozaspalih siromaha. Nije mi se svidjela. Naviknuo me je na rasko�.
Ali, uskoro smo u�li u podrum, naoko nemogu� u rasko�noj i vla�noj Veneciji, ali to
je zaista bio podrum. Spustili smo se kamenim stubama, pro�li kroz debela bron�ana
vrata koja �ovjek ne bi mogao otvoriti, sve dok u potpunoj tami nismo stigli na
odredi�te.
��Ovo je vje�tina, �aptao je moj Gospodar, � za koju �e� jedne no�i i sam biti
sposoban. � �uo sam pucketanje i malu eksploziju i u njegovoj je ruci zasjala
velika plamena baklja. Zapalio ju je ni�im drugim do vlastitim umom.
��Sa svakim �e� desetlje�em biti sve ja�i, a nakon toga sa svakim stolje�em i
mnogo puta u svojemu dugom �ivotu otkrit �e� da su tvoje mo�i na�inile magi�an
skok. Isku�avaj ih oprezno i za�titi ono �to otkrije�. Mudro se koristi svime �to
otkrije�. Nikada ne odbacuj bilo koju mo�, jer to je besmisleno, kao da �ovjek
odbacuje svoju snagu. � Kimnuo sam, o�aran zure�i u plamen. Nikada jo� u obi�noj
vatri nisam vidio takve boje i prema njoj nisam osje�ao odbojnost iako sam znao da
je to jedina stvar koja me mo�e uni�titi. On je tako rekao, nije li?
Pokazao je rukom. Trebao bih promotriti sobu.
Kako li je to bila veli�anstvena prostorija. Bila je poplo�ana zlatom! �ak je i
strop bio od zlata. U njezinu su sredi�tu stajali kameni sarkofazi, a svaki je od
njih bio ukra�en izrezbarenim likom u starom stilu, odnosno, vi�e strogom i
sve�anom nego prirodnom; i dok sam im se pribli�avao, vidio sam da su to likovi
vitezova s kacigama i u dugim tunikama s te�kim �irokim ma�evima izrezbarenima tik
uz njihova bedra, njihove ruke u rukavicama bile su sklopljene u molitvi, a o�i
sklopljene u vje�nom snu. Svaki je bio pozla�en, posrebren i posut bezbrojnim,
si�u�nim draguljima. Pojasevi su bili opto�eni ametistom. Safiri su ukra�avali
ovratnike njihovih tunika. Topaz je blistao na koricama njihovih ma�eva.
 ��Nije li ovo bogatstvo ku�nja za lopova? � upitao sam. � Le�e�i samo tako
ovdje ispod te ru�evne ku�e? � Glasno se nasmijao.
��Ve� me u�i� da budem oprezan? � upitao Je smije�e�i se. � Kakva drskosti
Nijedan lopov ne mo�e u�i ovamo. Nisi procijenio svoju vlastitu snagu kada si
otvorio vrata. Pogledaj zasun koji sam spustio za nama, kad si ve� tako zabrinut.
Provjeri sada mo�e� li podignuti poklopac tog lijesa. Hajde. Provjeri je li tvoja
snaga jednaka tvojoj drskosti. � Nisam �elio biti drzak, bunio sam se. � Hvala Bogu
�to se smije�i�. � Podignuo sam poklopac i prebacio ni�i dio na drugu stranu. Bilo
je to sasvim lako, iako sam znao da je kamen vrlo te�ak. � Ah, shva�am, rekao sam
ponizno. Uputio sam mu topao i nevin osmijeh. Unutra�njost je bila oblo�ena
jastucima od kraljevski ljubi�astog damasta.
��U�i u tu kolijevku, dijete moje, rekao je. � Ne pla�i se dok �eka� izlazak
sunca. Kada sunce iza�e, ti �e� ve� �vrsto spavati. � Ne mogu li spavati s tobom? �
Ne, ovdje, u ovom krevetu koji sam odavno pripremio za tebe, ovdje ti je mjesto. Ja
imam svoj vlastiti uski prostor odmah uz tebe, koji nije dovoljno prostran za
dvoje. Ali, ti si sada moj, moj, Amadeo. Udostoji me jo� jednim jatom poljubaca,
ah, divno, da, divno... � Gospodaru, nemoj mi nikada vi�e dopustiti da te
razljutim. Nemoj mi vi�e nikada dopustiti... � Ne, Amadeo, budi moj izaziva�, budi
moj ispitiva�, budi moj odva�an i nezahvalan u�enik. � Doimao se pomalo sjetnim.
Nje�no me gurnuo. Pokazao je na lijes. Ljubi�asti satenski damast je blistao.
��I tako ja lije�em u njega, � �apnuo sam, � tako mlad. � Ugledao sam sjenku
boli na njegovu licu po�to sam to izgovorio. Po�alio sam. Po�elio sam re�i ne�to da
bih to ispravio, ali mi je on rukom pokazao da u�em u lijes.
Oh, kako su bili hladni, prokleti jastuci, i kako tvrdi. Spustio sam poklopac
na njegovo mjesto i mirno le�ao, oslu�kuju�i, oslu�kuju�i zvuk ga�enja baklje i
zvuk trenja kamena dok je otvarao svoju grobnicu.
�uo sam njegov glas: ��Laka ti no�, moja mlada ljubavi, moja dje�ja ljubavi,
sine moj, rekao je.
Opustio sam se. Kako je ugodno bilo to jednostavno opu�tanje. Kako je sve bilo
novo.
Daleko, u zemlji u kojoj sam se rodio monasi su pjevali svete pjesme u
Samostanu �pilja.
U polusnu razmi�ljao sam o svemu �ega sam se sje�ao. Oti�ao sam ku�i u Kijev.
Od svojih sje�anja na�inio sam sliku iz koje �u nau�iti sve �to bih mogao znati. A
u posljednjim trenucima moje no�ne svjesnosti zauvijek sam im rekao zbogom, zbogom
njihovim vjerovanjima i njihovim ograni�enjima.
Zami�ljao sam Procesiju magova koja veli�anstveno blista na Gospodarovu zidu,
procesiju koju �u prou�avati kada sunce ponovno za�e. U mojoj divljoj i strastvenoj
du�i, u mojemu novoro�enomu vampirskom srcu �inilo mi se da magovi nisu do�li samo
zbog Kristova ro�enja ve� i zbog mojega ponovnog ro�enja.
9.
Ako sam pomislio da je moja preobrazba u vampira ozna�ila kraj mojeg naukovanja
i �kolovanja kod Mariusa, nisam bio u pravu.
Nisam bio istog �asa oslobo�en da bez zadr�ke u�ivam u radostima svojih novih
mo�i.
No� nakon moje metamorfoze doista je zapo�elo moje naukovanje. Sada sam trebao
biti pripremljen za vje�nost, a ne za privremeni �ivot.
Moj mi je Gospodar dao do znanja da je on pretvoren u vampira prije gotovo
tisu�u i petsto godina, i da se pripadnici na�e vrste nalaze �irom svijeta.
Tajnoviti, sumnji�avi i �esto o�ajno osamljeni, te no�ne lutalice, kako ih je moj
Gospodar nazivao, �esto su bili lo�e pripremljeni za besmrtnost i od svojeg
postojanja nisu u�inili ni�ta osim niza strahovitih u�asa sve dok ih o�aj ne bi
potpuno svladao i dok se ne bi �rtvovali na nekoj groznoj loma�i ili odlaskom na
Sun�evu svjetlost.
Vrlo stari, oni koji su poput mojega Gospodara uspjeli podnijeti promjene
carstava i epoha, bili su, uglavnom, mizantropi, koji su za sebe tra�ili gradove u
kojima bi mogli preuzeti vrhovnu vlast me�u smrtnicima, tjeraju�i mla�e koji su
poku�ali s njima dijeliti to podru�je, �ak i ako je to zna�ilo uni�tenje stvorenja
koje pripada njihovoj vlastitoj vrsti.
 Venecija je nepobitno bila teritorij mojega Gospodara, njegovo lovi�te i
njegova vlastita, privatna arena u kojoj je mogao upravljati igrama koje je izabrao
kao bitne za njega u ovom razdoblju njegova �ivota.
��Nema ni�ega �to ne�e dotrajati, � rekao je, � osim tebe samoga. Mora� slu�ati
ono �to govorim jer su moje lekcije prve i najva�nije lekcije pre�ivljavanja;
zadovoljstva �e do�i poslije. � Prva je lekcija bila da ubijamo samo zlo�ince. To
je neko�, u najmaglovitijim stolje�ima na�eg vremena, bila uzvi�ena ovlast
krvopija, a u drevno pogansko doba kada su vampiri bili obo�avani kao izvr�itelji
pravde nad onima koji su �inili zlo okru�ivala nas je �ak i tajanstvena religija.
��Nikada vi�e ne�emo dopustiti da se za nas i za misterij na�ih mo�i ve�e takvo
praznovjerje. Mi nismo nepogre�ivi. Nemamo nikakav Bo�ji zadatak. Mi lutamo Zemljom
kao velike ma�ke u prostranim pra�umama i nemamo ni�ta vi�e prava na one koje
ubijamo od bilo kojeg stvorenja koje �eli �ivjeti.
Ali, neoborivo je na�elo da �e te ubijanje nevinih dovesti do ludila. Vjeruj mi
kada ti ka�em da se, zbog svojega osobnog mira, mora� hraniti zlom, mora� ih
nau�iti voljeti u svoj njihovoj prljav�tini i izopa�enosti i mora� se nasla�ivati
vizijama njihovih zlo�ina koje �e neizbje�no ispuniti tvoje srce i du�u tijekom
ubijanja.
Ubij nevinoga, i prije ili poslije osje�at �e� krivnju, a s njom �e do�i nemo�
i na posljetku o�aj. Mo�da misli� da si previ�e nemilosrdan i bezobziran za takvo
�to. Mo�da �e� osje�ati nadmo� nad ljudskim bi�ima i opravdavati svoje pretjerane
lova�ke nagone �injenicom da samo tra�i� krv koja ti je nu�na za �ivot. Ali,
dugoro�no to ne�e funkcionirati.
Nakon odre�enog vremena spoznat �e� da si vi�e �ovje�an nego �udovi�an, sve
plemenito u tebi potje�e iz tvoje �ovje�nosti, a tvoja �e te usavr�ena priroda
potaknuti da jo� vi�e cijeni� ljude. Sa�alijevat �e� one koje ubija�, �ak i one
koji se ne mogu iskupiti za svoja zlodjela, i zavoljet �e� ljude toliko o�ajni�ki
da �e biti no�i kada �e ti biti dra�a glad od krvava obroka. � Prihvatio sam to
potpuno iskreno i sa svojim Gospodarom brzo zaronio u mra�no podzemlje Venecije, u
bezuman svijet gostionica i poroka koje nisam, kao tajanstveni, u ljubi�asto
odjeveni �nau�nik� Mariusa De Romanusa, nikada prije vidio. Bila su mi, dakako,
poznata mjesta za opijanje, bile su mi poznate otmjene kurtizane poput na�e voljene
Bianke, ali nisam zaista upoznao venecijanske lopove i ubojice, a to su oni na
kojima �u se hraniti.
Ubrzo sam shvatio �to je moj Gospodar mislio kada je rekao da moram razviti
ukus za zlo i zadr�ati ga. Vizije koje su dolazile od mojih �rtava postajale su
jasnije sa svakim ubojstvom. Ubijaju�i, po�eo sam opa�ati sjajne boje. Zapravo,
pokatkad bih vidio boje kako ple�u oko moje �rtve i prije no �to bih joj se
pribli�io. Neki su se ljudi doimali kao da hodaju okru�eni crvenim sjenkama, a
drugi su isijavali plamenu naran�astu svjetlost. Gnjev mojih najpodlijih i
najtvrdokornijih �rtava bio je �esto blistavo �ut, �to me je zasljepljivalo i
pr�ilo �im bih napao pa sve dok bih ispijao posljednju kapljicu krvi.
Na samom po�etku bio sam strahovito nasilan i nagonski ubojica. Kada bi me
Marius doveo u gnijezdo ubojica, bacao sam se na posao s nespretnom gorljivo��u,
izvla�e�i svoj plijen iz gostionice ili ru�evne ku�e, grabe�i ga na molu i
razdiru�i mu grlo poput divljeg psa. Pio sam pohlepno, �esto paraju�i �rtvino srce.
Kada je srce jednom mrtvo, kada je �ovjek mrtav, ni�ta vi�e ne mo�e tjerati krv. A
to i nije tako dobro.
Ali, moj me je Gospodar, sa svim svojim nadahnutim govorima o ljudskim vrlinama
i svojim nepopustljivim isticanjem na�ih odgovornosti, u�io da ubijam na profinjeni
na�in.
��Polako, govorio bi. Hodali smo uskim pristani�tima kanala, tamo gdje ih je
bilo. Putovali smo gondolom i svojim nadnaravnim sluhom oslu�kivali razgovore koji
su nam se �inili va�nima. � Ve�inom ne mora� ulaziti u ku�u da bi izvukao �rtvu.
Stani ispred ku�e, pro�itaj njegove misli i baci mu tihi mamac. Ako si pro�itao
njegove misli, gotovo je sigurno da on mo�e primiti tvoju poruku. Mo�e� ga izmamiti
bez rije�i. Mo�e� mu nametnuti neodoljivu silu koja �e ga izvu�i van. Kada iza�e k
tebi, tada ga uzmi.
I nikada nema potrebe da �rtva pati ili da krv bude prolivena. Zagrli svoju
�rtvu, voli je ako �eli�. Nje�no ga pomiluj i bri�ljivo zarij svoje zube. Tada se
nasla�uj �to polaganije mo�e�. Na taj �e ti na�in njegovo srce slu�iti sve do
kraja.
�to se ti�e vizija i tih boja o kojima govori�, nastoj u�iti iz njih. Neka ti
umiru�a �rtva ka�e sve �to mo�e o samom �ivotu. Ako ti se uka�u slike njegova dugog
�ivota, promatraj ih ili, jo� bolje, pro�ivi ih. Da, pro�ivi ih. Gutaj ih polako
kao �to guta� njegovu krv. A boje, pusti da te pro�mu. Neka te preplavi cijelo
iskustvo. Odnosno, budi istodobno aktivan i potpuno pasivan. Vodi ljubav sa svojom
�rtvom. I uvijek oslu�kuj onaj trenutak u kojemu srce prestaje kucati. U tom �e�
�asu osjetiti neporecivo senzualan osje�aj, ali njega je mogu�e previdjeti.
Nakon toga se pobrini za tijelo i provjeri jesi li polizao svaki trag prohodnih
rana na grlu �rtve. To �e� posti�i malom kapljicom svoje krvi na vr�ku svojeg
jezika. Trupla su u Veneciji uobi�ajena. Nije potrebno da prolazi� kroz takvu
patnju. Ali, kada budemo lovili u obli�njim selima, tada �e� �esto biti prisiljen
zakopati tijelo. � �udio sam za svim tim znanjem. Na� zajedni�ki lov bio je
veli�anstveno zadovoljstvo. Ubrzo sam shvatio da je Marius bio nespretan u svojim
dotada�njim ubojstvima koja je po�inio pred mojim o�ima prije no �to sam bio
transformiran. Tada sam znao, kao �to sam mo�da objasnio i u ovoj pri�i, da je
�elio da osje�am sa�aljenje za te �rtve; �elio je da iskusim u�as. �elio je da smrt
shvatim kao odvratnost. Ali zbog moje mladosti, moje privr�enosti njemu i zbog
nasilja koje sam pretrpio u svojemu kratkomu smrtnom �ivotu,, nisam odgovorio onako
kako je o�ekivao.
Kako bilo, on je sada bio mnogo vje�tiji ubojica. �esto bismo zajedno uzimali
istu �rtvu, ja bih pio s grla na�eg plijena, a on se hranio na njegovu zape��u.
Pokatkad bi u�ivao �vrsto dr�e�i �rtvu sve dok joj ja ne bih popio svu krv.
Budu�i da sam bio po�etnik, svake sam no�i bio �edan. Mogao sam pre�ivjeti tri
ili vi�e no�i bez ubijanja, da, pokatkad bih to i uspio, ali pete no�i odricanja �
ovo je potvr�eno � bio sam previ�e slab da bih iza�ao iz sarkofaga. To je zapravo
zna�ilo da bih morao ubijati svake �etvrte no�i kada bih bio sam.
Mojih prvih nekoliko mjeseci bilo je poput orgija. Svako se ubojstvo �inilo sve
uzbudljivijim, ugodnijim od prethodnoga. Sam pogled na ogoljeli vrat mogao je u
meni izazvati takvu uzbudenost da sam postajao poput �ivotinje, nesposobne za govor
ili suzdr�avanje. Kada bih otvorio o�i u hladnoj kamenoj tami, ugledao bih ljudsku
put. Mogao sam je osjetiti svojim golim dlanovima, �udio sam za njom, i no� za mene
ne bi imala nikakav drugi sadr�aj sve dok ne bih svoje mo�ne dlanove stavio na
onoga kojega �u �rtvovati svojoj potrebi.
Dugo nakon ubojstva, kroz mene bi prolazili ugodni valovi dok bi topla, mirisna
krv pronalazila sve zakutke mojeg tijela, dok bi se njezina veli�anstvena toplina
uspinjala u moje lice.
Samo to je bilo dovoljno da me, tako mladoga, potpuno obuzme.
Ali, Marius nije imao namjeru dopustiti mi da se i�ivljavam u krvi kao
neobuzdani mladi lovac koji nema nikakvu drugu �elju osim pre�deravati se svake
no�i.
��Zaista mora� ozbiljno po�eti u�iti povijest, filozofiju i pravo, rekao mi je.
� Sada ti vi�e nije su�eno sveu�ili�te u Padovi. Su�eno ti je trajati. � Po�to
bismo priveli kraju na�e tajne pohode i vratili se u toplinu pala�e, tjerao bi me
mojim knjigama. �elio me je dr�ati na odre�enoj udaljenosti od Riccarda i ostalih,
barem toliko da ne postanu sumnji�avi zbog promjene koja se dogodila.
Zapravo, rekao mi je da oni �znaju� za tu promjenu bez obzira na to jesu li
toga svjesni. Njihova su tijela znala da ja vi�e nisam �ovjek, iako �e njihovim
umovima mo�da biti potrebno odre�eno vrijeme da prihvate tu �injenicu.
��Poka�i im samo svoju ljubaznost i ljubav, samo potpunu uslu�nost, ali im se
ne pribli�uj previ�e, rekao mi je Marius. � Do trenutka kada shvate da je istinito
ono �to su smatrali nezamislivim, uvjerit �e� ih da nisi njihov neprijatelj, da si
i dalje onaj Amadeo kojega vole i da se, unato� tomu �to si se promijenio, nisi
promijenio prema njima. � Razumio sam to. Odjednom sam osjetio jo� ve�u ljubav
prema Riccardu. Osjetio sam je za sve dje�ake.
��Ali, Gospodaru, � upitao sam, � zar nikada ne postane� nestrpljiv s njima
zato �to sporije razmi�ljaju, zato �to su tako nespretni? Volim ih, da, ali ti ih,
sasvim sigurno, vidi� u jo� pogrdnijem svjetlu od mene. � Amadeo, � rekao je blago,
� svi �e oni umrijeti. � Lice mu je bilo pro�eto tugom.
Osjetio sam je u �asu i potpuno, a od tada je uvijek bilo tako s osje�ajima.
Nailazili bi u bujici i odjednom otkrivali svoje pouke.
Svi �e oni umrijeti. Da, a ja sam besmrtan.
Nakon toga, mogao sam samo biti strpljiv s njima i zapravo sam se nasla�ivao
na�inom na koji sam ih promatrao i prou�avao i, ne daju�i im to do znanja, u�ivao
sam u svim njihovim pojedinostima kao da su tako neobi�ni jer... oni �e umrijeti.
Previ�e je toga za opisivanje, previ�e. Ne znam kako bih izrekao sve �to sam
shvatio u tih prvih nekoliko mjeseci. Nije bilo ni�ega �to sam u vrijeme spoznao, a
�to poslije nije bilo produbljeno.
Prola�enje vremena vidio bih kamo god bih pogledao; mogao sam namirisati
raspadanje, ali sam tako�er spoznao tajnu rasta, �aroliju onoga �to cvjeta i
dozrijeva, zapravo, odu�evljavalo me je i ushi�ivalo svako prola�enje vremena, bez
obzira na to kre�e li se ne�to prema zrelosti ili prema grobu, osim rasplinjavanja
ljudskog uma.
Moje prou�avanje dr�avnog upravljanja i prava bilo je poprili�an izazov. Iako
sam �itanje svladao neusporedivo br�e i s gotovo trenutnim shva�anjem sintakse,
morao sam se prisiliti da poka�em zanimanje za teme poput povijesti rimskog prava
iz drevnih vremena i poznatog zakonika cara Justinijana nazvanoga Corpus Juris
Civilis, koji je moj Gospodar smatrao jednim od najboljih zakonika ikada napisanih.
��Svijet postaje sve bolji, podu�io me je Marius. � Sa svakim stolje�em
civilizacija postaje sve zaljubljenija u pravdu, obi�ni ljudi grabe velikim
koracima prema dijeljenju bogatstva koje je neko� bilo ratni plijen mo�nih, a
umjetnost se unaprje�uje sa svakim porastom slobode, postaje sve ma�tovitija, sve
domi�ljatija i sve ljep�a. � To sam mogao razumjeti samo teoretski. Nisam vjerovao
u pravo niti me je ono zanimalo. Zapravo, osje�ao sam potpuni prijezir prema
idejama mojega Gospodara. Ne �elim re�i da sam osje�ao prijezir prema njemu, ve�
sam osje�ao duboko ukorijenjeni prijezir prema pravu, zakonskim institucijama i
institucijama vlasti, koji je bio toliko sna�an da ga ni sam nisam razumio.
Moj je Gospodar rekao da ga on razumije.
��Ro�en si u sumornoj, primitivnoj zemlji, rekao je. � Volio bih kada bih te
mogao odvesti dvije stotine godina unatrag u vremenu, u doba prije no �to je Batu,
sin D�ingis-kana, razorio veli�anstveni grad Kijev Rus, u vrijeme kada su kupole
Svete Sofije zaista bile zlatne, a njezini ljudi mudri i puni nade. � S gnu�anjem
sam slu�ao o toj staroj slavi, rekao sam tiho, ne �ele�i ga razljutiti. � Gu�ili su
me pri�ama o tim starim vremenima, kada sam bio dje�ak. U bijednoj drvenoj ku�ici u
kojoj smo �ivjeli, samo nekoliko metara od smrznute rijeke, slu�ao sam te
besmislice dok sam drhtao uz vatru. U na�oj su ku�i �ivjeli �takori. U njoj nije
bilo ni�ega lijepoga osim svetih slika i pjesama mojeg oca. Nije bilo ni�ega osim
oskudice, a govorimo, kao �to zna�, o ogromnoj zemlji. Ne mo�e� znati koliko je
Rusija velika ako nisi bio tamo, ako je nisi proputovao kao �to sam je ja
proputovao sa svojim ocem, od nepojmljivo hladnih sjevernih �uma do Moskve, ili do
Novgoroda, ili na zapad do Krakowa. � Slomio sam se. � Ne �elim uop�e misliti na ta
vremena ili to mjesto, rekao sam. � U Italiji nitko ne mo�e ni pomisliti da bi
pre�ivio na takvu mjestu. � Amadeo, razvoj prava ili dr�avnog upravljanja razlikuje
se od zemlje do zemlje i od naroda do naroda. Ja sam izabrao Veneciju, kao �to sam
ti davno rekao, zbog toga �to je to slavna republika i zato �to su njezini ljudi
�vrsto povezani s Majkom Zemljom jednostavnom �injenicom da su trgovci, da se bave
trgovinom. Volim Firencu jer je njezina slavna obitelj Medici bankarska obitelj,
oni nisu besposleni aristokrati s plemi�kim naslovima koji preziru svaki trud u ime
onoga za �to vjeruju da im je bogomdano. Velike talijanske gradove podignuli su
ljudi koji rade, ljudi koji stvaraju, ljudi koji djeluju i zbog toga se u svim
sustavima osje�a ve�a milost, a mogu�nosti za mu�karce i �ene svih zanimanja mnogo
su ve�e. � Cijela me je ova pri�a obeshrabrila. Zbog �ega je to va�no?
��Amadeo, svijet je sada tvoj, rekao je moj Gospodar. � Mora� promatrati ve�e
povijesne pokrete. S vremenom �e te stanje u svijetu po�eti optere�ivati i otkrit
�e�, kao i svi besmrtnici, da ne mo�e� jednostavno zatvoriti svoje srce za to,
osobito ne ti. � Zbog �ega je tako? � upitao sam pomalo ljutito. � Mislim da mogu
zatvoriti o�i. Zbog �ega bih trebao mariti je li �ovjek bankar ili trgovac? Zbog
�ega bi mi trebalo biti va�no to �to �ivim u gradu koji je sagradio svoju vlastitu
trgova�ku flotu? Zauvijek mogu gledati slike u ovoj pala�i, Gospodaru. Jo� nisam ni
po�eo uvi�ati sve detalje Procesije magova, a jo� ih je toliko mnogo. I �to je sa
svim slikama u ovom gradu? � Odmahnuo je glavom. � Prou�avanje slikarstva odvest �e
te u prou�avanje �ovjeka, a prou�avanje �ovjeka odvest �e te u oplakivanje ili
slavljenje stanja u ljudskom svijetu. � Nisam u to vjerovao, ali nije mi bilo
dopu�teno promijeniti nastavni plan. U�io sam onako kako mi je re�eno.
Moj je Gospodar posjedovao mnoge talente koje ja nisam imao, ali mi je rekao da
�u ih s vremenom razviti. On je mogao zapaliti vatru svojim umom, ali sam, ako su
uvjeti bili optimalni � odnosno, mogao je zapaliti baklju koja je prethodno
pripremljena i natopljena. Mogao se bez napora uspeti uz gra�evinu tako �to bi se
nekoliko puta brzo uhvatio za prozorske daske, otiskuju�i se prema gore vje�tim
odapinju�im pokretima, a mogao je i plivati na svakoj morskoj dubini.
Dakako da su njegovi vampirski vid i sluh bili daleko izo�treniji i mo�niji od
mojih, a za razliku od mene kojega su glasovi uznemirivali, on je znao kako Ih
potpuno isklju�iti. Morao sam to nau�iti i zaista sam na tomu o�ajni�ki radio, jer
je bilo trenutaka kada se cijela Venecija doimala kao krajnje nesuglasje glasova i
molitava.
Ali, velika mo� koju je on posjedovao, a ja nisam, bila je sposobnost da se
vine u zrak i prije�e velike udaljenosti izvanrednom brzinom. To mi je mnogo puta
pokazao, ali me je gotovo uvijek kada bi me podignuo i nosio, natjerao da pokrijem
o�i ili bi mi pognuo glavu tako da ne vidim kamo idemo i na koji na�in.
Zbog �ega je bio tako �utljiv o tomu, nisam razumio. Na posljetku, kada je
jedne no�i odbio prenijeti nas nekom vrstom �arolije na otok Lido da bismo
promatrali jednu od no�nih sve�anosti vatrometa i bakljama osvijetljenih brodova na
vodi, postavio sam mu to pitanje.
��To je zastra�uju�a mo�, rekao je hladnokrvno. � Zastra�uju�e je biti
neusidren na zemlji. U po�etnim su fazama �este pogre�ke i nesre�e. Kako stje�e� tu
vje�tinu, uzdi�u�i se polako u najvi�u atmosferu, postaje hladno ne samo tijelu ve�
i du�i. To se ne doima nadnaravnim, ve� mnogo vi�im od toga. � Vidio sam da ga je
to mu�ilo. Odmahnuo je glavom. � To je jedina sposobnost koja se �ini istinski
neljudskom. Ne mogu od ljudi nau�iti kako se njome najbolje koristiti. Ljudi su
moji u�itelji za svaku drugu sposobnost. Ljudsko je srce moja �kola. S ovime nije
tako. Ja postajem �arobnjak; postajem vje�tac. To je primamljuju�a sposobnost i
lako se mo�e postati njezin rob. � Ali, kako to? � upitao sam ga.
Bio je u nedoumici. Nije uop�e �elio razgovarati o tomu. Na posljetku je
izgubio strpljenje.
��Pokatkad me, Amadeo, mu�i� svojim pitanjima. Pita� me dugujem li ti
podu�avanje toj sposobnosti. Vjeruj mi, ne dugujem. � Gospodaru, ti si me stvorio i
zahtijeva� od mene poslu�nost. Zbog �ega bih �itao Abelardovu Povijest nevolja i
zapise Dunsa Scotta sa sveu�ili�ta u Oxfordu kada me ti ne bi na to tjerao? �
Zastao sam. Sjetio sam se oca i kako ga nisam prestajao podbadati rije�ima,
ishitrenim odgovorima i uvredama.
Obeshrabrio sam se. � Gospodaru, rekao sam. � Objasni mi to. � Odmahnuo je
rukom kao da je �elio re�i: � O, tako jednostavno, ha? � U redu, nastavio je. � Evo
o �emu je rije�. Mogu se vinuti vrlo visoko u zrak i mogu se kretati vrlo brzo.
�esto ne mogu prodrijeti u oblake. Oni su uglavnom iznad mene. Ali, mogu se kretati
toliko brzo da svijet postaje nejasan. Kada se spustim, nalazim se u stranoj
zemlji. I ka�em ti, unato� svoj toj �aroliji, to je duboko potresan i uznemiruju�i
doga�aj. Pokatkad sam izgubljen, omamljen, nesiguran u svoje ciljeve ili svoju
�elju za �ivotom, po�to iskoristim tu mo�. Prijelazi su prebrzi; odnosno, mo�da.
Nikada nisam nikomu govorio o ovomu, a sada govorim tebi, a ti si dje�ak i ne mo�e�
me ni iz daleka razumjeti. � I nisam.
Ali, uskoro je izrazio �elju da po�emo na putovanje du�e od bilo kojega
dotada�njega. Bila je rije� o nekoliko sati, ali, na moje veliko iznena�enje,
putovali smo od zalaza sunca do rane ve�eri u daleku Firencu.
Tamo sam, spu�ten u potpuno druga�iji svijet od onoga u Veneciji, hodaju�i tiho
me�u sasvim druga�ijom vrstom Talijana i ulaze�i u crkve i pala�e druga�ijeg stila,
po prvi put shvatio �to mi je �elio re�i.
Mora� shvatiti da sam Firencu vidio i prije, putuju�i kao Mariusov smrtni
nau�nik sa skupinom ostalih dje�aka. Ali, taj letimi�ni pogled nije bio ni�ta prema
onomu �to sam vidio kao vampir. Sada sam posjedovao mjerne naprave manjeg boga.
Ali, bila je no�. U gradu je bilo uobi�ajeno vrijeme po�inka. A kamenje Firence
doimalo se tamnijim, sumornijim, ostavljaju�i dojam utvrde, ulice su uske i
sablasne, jer nisu, kao na�e, bile osvijetljene blistavim vodenim vrpcama.
Firentinskim su pala�ama nedostajali pretjerani maurski ukrasi venecijanskih
znamenitosti, veli�anstvena kamena pro�elja visokog sjaja. Oni su zidovima ogradili
svoju rasko�, �to je prili�no uobi�ajeno za talijanske gradove. Pa ipak, grad je
bio slikovit, prepun detalja i u�itaka za o�i.
Na posljetku, bila je to Firenca � prijestolnica �ovjeka zvanoga Lorenzo
Veli�anstveni, zadivljuju�e pojave koja je dominirala Mariusovom kopijom velikog
murala koji sam vidio u no�i mojega mra�noga ponovnog ro�enja, �ovjeka koji je umro
prije nekoliko godina.
Zatekli smo grad neuobi�ajeno �ivahan iako je bilo prili�no mra�no, grupice
mu�karaca i �ena zadr�avale su se na poplo�anim ulicama, a neka zloslutna vrsta
nemira mogla se osjetiti na Piazzi della Signoria, koji je bio jedan od najva�nijih
od svih, brojnih trgova u gradu.
Tog je dana bilo obavljeno pogubljenje, nimalo neuobi�ajen doga�aj u Firenci,
ili �ak Veneciji. Bila je to loma�a. Osje�ao sam miris drva i pougljenjenog mesa
iako su svi tragovi bili uklonjeni prije no�i.
Imao sam uro�enu odbojnost prema takvim zbivanjima, koju, usput, nema svatko, i
oprezno sam se primicao mjestu tog doga�aja, ne �ele�i da moja izo�trena osjetila
budu uznemirena nekim u�asnim tragom te okrutnosti.
Marius nas je, kao dje�ake, uvijek upozoravao da ne �u�ivamo� u takvim
predstavama, ve� da se mentalno postavimo u polo�aj �rtve ako �elimo nau�iti �to
vi�e iz onoga �to opa�amo.
Kako ti je poznato iz povijesti, okupljene su gomile na tim pogubljenjima �esto
bile nemilosrdne i buntovne, ljudi bi se pokatkad izrugivali �rtvi, �ini mi se,
zbog straha. Nama, Mariusovim dje�acima, bilo je strahovito te�ko mentalno se
poistovjetiti s �ovjekom kojega vje�aju ili spaljuju. Jednom rije�ju, uni�tio bi
nam svaku zabavu.
Dakako, budu�i da su se ti obredi gotovo uvijek doga�ali danju, Marius nikada
nije bio prisutan.
Sada, dok smo ulazili u veliku Piazzu della Signoria, mogao sam vidjeti da ga
je uznemirio pepeo koji je jo� lebdio u zraku, kao i u�asan vonj.
Primijetio sam, tako�er, da smo lako klizili pokraj drugih ljudi kao dvije
mra�ne, hitre pojave. Na�a stopala gotovo da nisu proizvodila nikakav zvuk. Bila je
to vampirska sposobnost koja nam je omogu�avala da se kre�emo tako neopa�eno, da s
nagonskom spretno��u brzo umaknemo iznenadnim i slu�ajnim pogledima smrtnika.
��Kao da smo nevidljivi, � rekao sam Mariusu, � kao da nas ni�ta ne mo�e
ozlijediti, jer mi zapravo ne pripadamo ovamo i uskoro �emo oti�i. � Podignuo sam
pogled prema sablasnim grudobranima koji su gledali na trg.
��Da, ali nismo nevidljivi, upamti to, �apnuo je. � Ali, tko je danas ovdje
umro? Ljudi su ispunjeni u�asom i strahom. Slu�aj. �uje se zadovoljstvo, a �uju se
i jecaji. � Nije odgovorio. Postalo mi je neugodno.
���to je? To ne mo�e biti ne�to uobi�ajeno, rekao sam. � Grad je previ�e
pripravan i nemiran. � Bio je to njihov veliki reformator Savonarola, rekao je
Marius. � Danas je umro, obje�en i nakon toga spaljen ovdje. Hvala Bogu �to je ve�
bio mrtav kada se vatra rasplamsala. � Ti tra�i� milost za Savonarolu? � upitao
sam. Bio sam zbunjen. Tog su �ovjeka, velikog reformatora u o�ima nekih ljudi,
proklinjali svi koje sam poznavao. On je osudio sva osjetilna zadovoljstva,
odri�u�i vrijednosti i samoj �koli za koju je moj Gospodar smatrao da se u njoj
mo�e nau�iti sve.
��Tra�im milost za bilo kojeg �ovjeka, rekao je Marius. Pozvao me je da ga
slijedim, i krenuli smo prema obli�njoj ulici. Odmicali smo od toga jezovitog
mjesta.
���ak i ovoga koji je uvjerio Botticellija da baci svoje vlastite slike na
Loma�u ta�tina? � upitao sam. � Koliko si mi puta pokazao detalje svojih vlastitih
kopija Botticellijevih djela da bi me upoznao s dra�esnom ljepotom koju nisi �elio
da zaboravim? � Ho�e� li mi proturje�iti do kraja svijeta! � rekao je Marius. �
Drago mi je da ti je moja krv dala novu snagu u svakom smislu, ali mora� li imati
primjedbu na svaku rije� koja iza�e iz mojih usta? � Dobacio mi je ljutit pogled,
dopu�taju�i da svjetlost obli�njih baklji potpuno osvijetli njegov polupodrugljiv
osmijeh. � Neki u�enici vjeruju u metodu da se velike istine spoznaju neprestanom
prepirkom u�itelja i u�enika. Ali ne ja! Ja vjerujem da mora� dopustiti da se moja
poduka slegne u ti�ini u tvojem umu barem pet minuta prije no �to krene� u
protunapad. � Poku�ava� se naljutiti na mene, ali ti to ne polazi za rukom. � Oh,
kakva zbrka! � rekao je kao da psuje. Brzo je hodao ispred mene.
Mala firentinska ulica bila je jezovita, vi�e nalik prolazu u velikoj ku�i nego
gradskoj ulici. �udio sam za povjetarcima Venecije ili, to�nije, moje je tijelo
�udjelo, iz navike. Bio sam prili�no o�aran �to sam ovdje.
��Nemoj se tako uzrujati, rekao sam. � Zbog �ega su se okrenuli protiv
Savonarole? � Daj ljudima dovoljno vremena i okrenut �e se protiv bilo koga. Tvrdio
je da je prorok, bo�anski nadahnut od Boga, i da su ovo Sudnji dani, a to je
najstarija i najzamornija kr��anska pritu�ba na svijetu, vjeruj mi. Sudnji dani!
Kr��anstvo je religija koja se temelji na ideji da �ivimo Sudnje dane! To je
religija koju pokre�e ljudska sposobnost da se zaborave sve grube pogre�ke
pro�losti i jo� se jednom pripreme za Sudnje dane. � Nasmije�io sam se, ali gorko.
Po�elio sam rije�ima izraziti sna�nu slutnju da smo oduvijek �ivjeli Sudnje dane, i
da je to zapisano u na�im srcima, jer mi smo smrtnici, kada sam iznenada i potpuno
shvatio da vi�e nisam smrtnik, osim onoliko koliko je i sam svijet smrtan.
�inilo mi se da sam vi�e nagonski nego ikada shvatio da je ozra�je smislene
tmine obilje�ilo moje djetinjstvo u dalekom Kijevu. Ponovno sam vidio zemljane
katakombe i poluzakopane redovnike koji su me poticali da postanem jedan od njih.
Otresao sam tu sliku, i kako je nakon toga Firenca izgledala sjajno kada smo
zakora�ili na prostranu, bakljama osvijetljenu Piazzu del Duomo � pred veliku
katedralu Santa Maria del Fiore.
��Ah, moj u�enik s vremena na vrijeme zaista slu�a, govorio mi je Marius
ironi�nim glasom. � Da, drago mi je �to Savonarole vi�e nema. Ali, radovati se
ne�ijem kraju ne zna�i i odobravati beskona�nu povorku ljudske okrutnosti. Volio
bih da je druga�ije. Javno pogubljenje postaje groteskno sa svakog aspekta. Ono
otupljuje osjetila puka. U ovom je gradu, vi�e nego u ostalima takvo �to pravi
spektakl. Firentinci u�ivaju u tomu kao �to mi u�ivamo u na�im regatama i
procesijama. Savonarola je, dakle, mrtav. Pa, ako je bilo koji smrtnik to zaslu�io,
onda je to Savonarola, predvi�aju�i kraj svijeta, proklinju�i prin�eve sa svoje
propovjedaonice, navode�i velike slikare da �rtvuju svoja djela. Do vraga s njim. �
Gospodaru, pogledaj, krstionica, po�imo, po�imo pogledati s vrata. Trg je gotovo
prazan. Do�i. Sada imamo mogu�nost pogledati bron�ane figure. � Povukao sam ga za
rukav.
Slijedio me je, prestao je gun�ati, ali nije bio sabran.
Ono �to sam �elio vidjeti jest rad koji i sada mo�e� vidjeti u Firenci i,
zapravo, svaku dragocjenost ovoga grada, jednako kao i Venecije koju sam ti opisao,
mo�e� vidjeti i danas. Mora� samo oti�i tamo. Moj su u�itak bile figure na vratima
koje je izradio Lorenzo Ghiberti, ali je bilo i starijih radova autor kojih je
Andrea Pisano, koji je prikazao �ivot Svetog Ivana Krstitelja, a to nisam
namjeravao propustiti.
Vampirski je vid tako o�tar da sam se jedva suzdr�avao da ne uzdi�em od
zadovoljstva dok sam promatrao te detaljno izra�ene bron�ane figure.
Taj je trenutak tako jasan. Mislim da sam tada vjerovao da me vi�e ni�ta ne
mo�e povrijediti ili rastu�iti, da sam otkrio melem spasenja u toj vampirskoj krvi,
i �udno je da sada, kada ti pri�am ovu pri�u, opet mislim isto tako.
Iako sam sada nesretan, �to �u vjerojatno biti zauvijek, ponovno vjerujem u
najvi�u va�nost ljudskog tijela. Misli mi lutaju prema rije�ima D. H. Lawrenca,
pisca dvadesetog stolje�a koji u svojim zapisima o Italiji ponovno u sje�anje
priziva Blakeovu metaforu �Tigre, tigre, svijetli plame / U dubini �umske tame.� �
Lawrencove su rije�i: To je nadmo� ljudskog tijela koja pro�dire sve i preobra�ava
se u veli�anstveni prugasti plamen, u goru�i grm.
To je na�in preobra�aja u vje�ni plamen, preobra�aj kroz ushit tijela.
Ali, ovdje sam pripovjeda�a doveo u pomalo neugodnu situaciju. Napustio sam
tijek radnje svoje pri�e i siguran sam da �e mi vampir Lestat (koji je mo�da mnogo
vje�tiji od mene, i tako zaljubljen u metaforu Blakeova tigra u no�i, i koji je,
bez obzira na to ho�e li on to priznati ili ne, na isti na�in iskoristio tigra u
svojim djelima) to napomenuti, te se zato moram hitro vratiti onom �asu na Piazzi
del Duomo, gdje sam nas ostavio stajati, mene i Mariusa, promatraju�i ula�teno
Ghibertijevo remek-djelo u kojemu pjeva svoju bron�anu pjesmu o Sibili i svecima.
Nismo �urili. Marius je blago rekao da je Firenca, odmah nakon Venecije, njegov
izabrani grad jer je ovdje toliko toga veli�anstveno procvalo.
��Ali ne bih mogao �ivjeti bez mora, �ak ni ovdje, povjerio mi je. � A kao �to
vidi� svuda oko sebe, ovaj grad �vrsto zaogr�e svoje blago s mra�nom oprezno��u, za
razliku od Venecije u kojoj su sama, mjese�inom obasjana, blistava pro�elja na�ih
pala�a ponu�ena Svemogu�em Bogu. � Gospodaru, slu�imo li mi Njemu? � bio sam
uporan. � Znam da prezire� redovnike koji su me odgojili, znam da prezire�
Savonarolina naklapanja, ali ti ima� namjeru odvesti me drugim putem natrag samom
Bogu? � Upravo je to, Amadeo, ono �to �inim, � rekao je Marius, � i ne mislim da
kao poganin to mogu tako lako priznati, kako ta slo�enost ne bi bila pogre�no
shva�ena. Ali, priznajem. Ja otkrivam Boga u krvi. Otkrivam Boga u �ovje�jem
tijelu. Smatram da nije slu�ajno �to tajanstveni Krist mora zauvijek, za svoje
sljedbenike, prebivati u Tijelu i Krvi Kruha trans-supstancijacije. � Ove su me
rije�i duboko dirnule! �inilo se kao da je sunce, kojeg sam zauvijek odrekao,
ponovno do�lo obasjati no�.
Kliznuli smo kroz bo�na vrata zamra�ene katedrale zvane Duomo. Stajao sam
promatraju�i kameni pod prolaza koji je vodio prema oltaru.
Je li mogu�e da Krista mogu poimati na novi na�in? Mo�da Ga se ipak nisam
zauvijek odrekao. Poku�ao sam Gospodaru prenijeti te uznemiruju�e misli. Krista...
na novi na�in. Nisam to mogao objasniti i na posljetku sam rekao: ��Ja posr�em na
rije�ima. � Amadeo, svi mi posr�emo, kao i svi oni koji ulaze u povijest. Koncept
Svevi�njeg bi�a posr�e stolje�ima; Njegove rije�i i na�ela koja mu se pripisuju
kotrljaju se za Njim; tako Krista i njegova duhovna putovanja uzdi�e, s jedne
strane moralni puritanac, s druge strane prljavi izgladnjeli pustinjak, ovaj
pozla�eni Lorenzo de' Medici koji slavi svojega Gospoda bojom i kamenim mozaikom. �
Ali, je li Krist �ivu�i Bog? � �apnuo sam.
Nije bilo odgovora.
Patnja mi je razdirala du�u. Marius me je uhvatio za ruku i rekao da �emo
potajice oti�i u samostan Svetog Marka.
��To je sveta ku�a koja je izru�ila Savonarolu, rekao je. � U�uljat �emo se u
nju tako da nas ne opaze njezini pobo�ni stanari. � Ponovno smo se kretali kao
pomo�u �arolije. Osje�ao sam samo Gospodarove sna�ne ruke i nisam okrznuo �ak ni
dovratak kada smo izlazili i kretali prema drugomu mjestu.
Znao sam da mi namjerava pokazati djela umjetnika poznatoga pod imenom Fra
Angelico, odavno mrtvoga, koji je kao slikar-redovnik cijelog �ivota radio u tom
samostanu, kao �to je vjerojatno i meni bilo su�eno u mra�nom Samostanu �pilja.
Za nekoliko sekundi be�umno smo se spustili na vla�nu travu pravokutnog trijema
San Marca, mirnog vrta ogra�enoga Michelozzovim lukovima, za�ti�enoga unutar
njegovih zidina.
Odjednom sam �uo mnogo molitava koje su dopirale do mojega unutra�njega,
vampirskog sluha, o�ajni�ke, uzrujane molitve bra�e koja su bila odana ili
naklonjena Savonaroli. Pokrio sam glavu rukama kao da ta budalasta ljudska kretnja
mo�e dojaviti Bo�anstvu da je to vi�e nego �to mogu podnijeti.
Moj je Gospodar prekinuo tu struju nadolaze�ih misli svojim umiruju�im glasom.
��Do�i, rekao je hvataju�i me za ruku. � U�uljat �emo se u jednu po jednu
�eliju. Dovoljno je svjetla da mo�e� vidjeti djela tog redovnika. � Ho�e� re�i da
je Fra Angelico oslikao zidove �elija u kojima redovnici spavaju? � O�ekivao sam da
se njegov rad nalazi u kapelici i u ostalim javnim i zajedni�kim prostorijama.
��Zbog toga �elim da vidi� ovo, rekao je moj Gospodar. Odveo me je uza stubi�te
u �irok kameni hodnik. Na�inio je da se prva vrata otvore i mi smo oprezno u�li,
hitro i tiho, ne uznemiravaju�i redovnika koji je sklup�an le�ao na svojoj tvrdoj
postelji dok mu se glava znojila na jastuku.
��Ne gledaj u njegovo lice, rekao je blago moj Gospodar. � Pogleda� li ga,
vidjet �e� te�ke snove koji ga mu�e. Pogledaj zid. �to vidi�, pogledaj! � Shvatio
sam u �asu. Ta umjetnost Fra Giovannija, zvanoga Angelico, u �ast njegovoj
uzvi�enoj nadarenosti, bila je �udna mje�avina senzualne umjetnosti na�eg vremena i
pobo�ne, zavjetne umjetnosti pro�losti.
Promatrao sam svijetlo, izvrsno uprizorenje Kristova uhi�enja u geth-semanskom
vrtu. Vitki, plo�ni likovi u mnogo�emu su nalikovali izdu�enim i gipkim likovima
ruskih svetih slika, ali su lica bila slikovita i omek�ana iskrenom, dirljivom
emocijom. �inilo se da je dobrota ovdje pro�imala sva bi�a, a ne samo na�ega
Gospoda, kojemu je bilo su�eno da ga izda jedan od Njegovih, dakle i apostole koji
su to promatrali, pa �ak i nesretnog vojnika u tunici od pletene �ice, koji je
pru�io ruku da odvede na�ega Gospoda, a vojnici su gledali.
Bio sam zapanjen tom nedvojbenom dobrotom, tom prividnom nevino��u koja je
ostavila trag na svakomu, tim potpunim umjetnikovim sa�aljenjem za sve sudionike
ove tragi�ne drame koja je prethodila spasenju svijeta.
Odmah sam se na�ao u drugoj �eliji. Jo� su se jednom vrata pokorila Mariusovoj
zapovijedi, a usnuli stanar nije bio svjestan da smo bili tamo.
I ova je slika prikazivala vrt patnje i Krista prije uhi�enja, samoga me�u
usnulim apostolima, ostavljenoga da svojega nebeskog Oca moli za snagu. Jo� sam
jednom primijetio povezanost sa starim stilovima u koje sam ja, kao ruski dje�ak,
bio tako siguran. Nabori tkanine, kori�tenje lukova, aureola za svaku glavu,
ure�enost cjeline � sve je bilo vezano za pro�lost, no ipak je tu blistala i nova
talijanska toplina, neporeciva talijanska ljubav za ljudskost svih likova, �ak i
samoga Gospoda.
I�li smo od �elije do �elije. Putovali smo naprijed i natrag kroz Kristov
�ivot, posjetiv�i prizor Njegove prve Svete pri�esti u kojem je, tako dirljivo,
Krist pru�ao kruh koji je sadr�avao Njegovo tijelo i Njegovu krv kao da je hostija
na misi, zatim propovijed na gori, gdje se glatko, polo�eno kamenje doimalo kao da
je na�injeno od tkanine poput njegove skladne odore.
Kada smo stigli do razapinjanja, gdje Gospod svoju Bla�enu Majku predaje Svetom
Ivanu, patnja na Kristovu licu pogodila me je duboko u srce. Kako je lice Djevice
bilo tu�no u njezinoj nesre�i i kako je svetac do nje bio pomiren sa sudbinom,
blagoga svijetloga firentinskog lica, toliko nalik licima tisu�a drugih naslikanih
likova u ovom gradu, jedva uokvirenoga svijetlosme�om bradom.
Upravo kada sam pomislio da sam potpuno shvatio lekcije svojega Gospodara,
na�li smo se pred jo� jednom slikom, a ja sam osje�ao jo� sna�niju povezanost s
davnim blagom mojeg dje�a�tva i nenametljivim, jasnim sjajem dominikanskog
redovnika koji je ukrasio ove zidove. Na posljetku smo napustili to �isto,
prelijepo mjesto suza i pro�aputanih molitava.
Iza�li smo u no� i vratili se u Veneciju putuju�i kroz hladnu i bu�nu tamu te
stigli ku�i na vrijeme, tako da smo jo� malo mogli sjediti u toploj svjetlosti
rasko�ne spavaonice i razgovarati.
��Shva�a� li? � Marius je bio uporan. Sjedio je za svojim stolom s perom u
ruci. Umakao ga je i pisao dok je govorio, okre�u�i velike pergamentne listove
svojeg dnevnika. � U dalekom Kijevu �elije su bile od zemlje, vla�ne i �iste, ali
mra�ne i svepro�diru�e, usta koja na posljetku pro�diru sav �ivot, koja �e uni�titi
svu umjetnost. � Drhtao sam. Sjeo sam, trljao ruke i gledao ga.
��Ali, �to je tamo u Firenci profinjeni u�itelj fra Angelico ostavio u
nasljedstvo svojoj bra�i? Veli�anstvene slike koje �e ih podsje�ati na patnju
na�ega Gospoda? � Napisao je nekoliko re�enica prije no �to je zaklju�io.
��Fra Angelico je ispunio tvoje o�i zanosom, ispunio tvoj vid svim bojama koje
te je Bog u�inio sposobnim vidjeti, jer on ti je dao dva oka, Amadeo, a ne da
bude�... ne da bude� zatvoren u mra�noj unutra�njosti zemlje. � Dugo sam
razmi�ljao. Jedno je znati sve ovo teoretski. A pro�i kroz uti�ane i uspavane
prostorije samostana, vidjeti na�ela mojega Gospodara koja je uprizorio taj
redovnik � to je bilo ne�to sasvim drugo.
��Ovo sada su slavna vremena, rekao je Marius blago. � Ono �to je bilo dobro u
pro�losti sada je ponovno otkriveno i oblikovano na novi na�in. Pita� me je li
Krist Bog? Ja ka�em, Amadeo, da on to ne mo�e biti jer on nikada nije propovijedao
ni�ta osim ljubavi, ili su nas njegovi apostoli, znaju�i ili ne, doveli do tog
vjerovanja... �ekao sam jer sam znao da nije zavr�io. Soba je bila tako ugodno
topla, �ista i svijetla. Pogled na njega u tom �asu zauvijek �e ostati u mojem
srcu, na visokoga svijetlokosog Mariusa, njegov crveni ogrta� zaba�en da bi
oslobodio ruku za pero koje je dr�ao, njegovo glatko i zami�ljeno lice, njegove
plave o�i koje su tra�ile istinu dalje od tog vremena i bilo kojega drugog vremena
u kojem smo �ivjeli. Te�ka je knjiga bila naslonjena na nizak prenosivi stalak da
bi mu omogu�ila prikladan kut. Malena bo�ica tinte bila je postavljena u bogato
ukra�en srebrni dr�a�. A te�ki svije�njak iza njega sa svojih osam debelih svije�a
koje su se topile bio je ukra�en bezbrojnim urezanim an�elima do pola polo�enima u
srebro, s krilima kojima se, mo�da, nastoje osloboditi, si�u�nih lica okruglih
obraza okrenutih na sve strane i velikih, zadovoljnih o�iju ispod opu�tenih,
zavojitih uvojaka.
Doimalo se to poput skupa malih an�ela koji promatraju i slu�aju Mariusa dok
govori, toliko mnogo, mnogo si�u�nih lica koja ravnodu�no vire iz srebra,
poprili�no otporna na poto�i�e �istog, rastopljenog voska.
��Ne mogu �ivjeti bez ove ljepote, rekao sam iznenada, iako sam imao namjeru
pri�ekati. � Ne mogu izdr�ati bez nje. O, Bo�e, pokazao si mi pakao i on se
prostire iza mene, sasvim sigurno u zemlji u kojoj sam ro�en. � On je �uo moju malu
molitvu, moju malu ispovijest, moju o�ajni�ku molbu.
��Ako je Krist Bog, � rekao je vra�aju�i se svojoj misli, vra�aju�i nas obojicu
toj lekciji, � ako je Krist Bog, tada je to prelijepo �udo, taj kr��anski
misterij... � O�i su mu se prevukle suzama. � Da je Bog sam do�ao na Zemlju i
zaodjenuo se �ovje�jim tijelom da bi nas bolje upoznao i shvatio. Oh, koji je Bog
ikada stvoren Njegovom zamisli u liku �ovjeka bio bolji od onoga koji �e postati
Tijelo? Da, ka�em ti, da, tvoj Krist, njihov Krist, Krist �ak i onih redovnika u
Kijevu, On je Bog! Samo, zapamti zauvijek la�i koje govore u Njegovo ime, kao i
djela koja �ine. Jer, Savonarola je zazivao Njegovo ime kada je veli�ao stranog
neprijatelja koji je ugnjetavao Firencu, kao i oni koji su spalili Savonarolu kao
la�nog proroka, i oni su, dok su palili loma�u ispod njegova tijela koje se
ljuljalo, i oni su zazivali Krista Boga. � Svladale su me suze.
On je sjedio u ti�ini, mo�da obazrivo, ili je samo sabirao misli. Zatim je
ponovno umo�io svoje pero i dugo pisao, mnogo br�e no �to ljudi umiju, ali vje�to i
spretno, ne podcrtavaju�i nijednu rije�.
Napokon je odlo�io pero. Pogledao me je i nasmije�io se.
��Nakanim ti ne�to pokazati i nikada ne Ispadne onako kako sam planirao. �elio
sam da ve�eras uvidi� opasnost te mo�i letenja, da se i mi lako mo�emo prenijeti na
druga mjesta i da je taj osje�aj lako�e kretanja zapravo obmana koje se moramo
�uvati. Ali, pogledaj kako je sve zavr�ilo druga�ije. � Nisam mu odgovorio.
���elio sam, rekao je, � da se malo upla�i�. � Gospodaru, rekao sam bri�u�i nos
nadlanicom, � ra�unaj na to da �u biti primjereno upla�en kada do�e vrijeme. Ja �u
imati tu mo�, znam to. I sada je mogu osjetiti. A, za sada, mislim da je
izvanredna, i zbog nje, te mo�i, jedna mra�na misao preplavljuje mi srce. � Koja je
to misao? � upitao je sasvim blago. � Zna�, mislim da tvoje an�eosko lice nije
ni�ta primjerenije za tugu od onih lica koja je naslikao fra Angelico. Kakvu to
sjenu vidim? Kakva je to mra�na misao? � Odvedi me natrag, Gospodaru, rekao sam.
Drhtao sam, ali, ipak sam to izgovorio. � Dopusti da iskoristimo tvoju mo� i
prije�emo milje i milje Europe. Po�imo na sjever. Odvedi me natrag da vidim tu
nemilosrdnu zemlju koja je u mojoj ma�ti postala �istili�te. Odvedi me natrag u
Kijev. � Nije �urio s odgovorom.
Jutro se primicalo. On je privukao svoj ogrta� i odoru, ustao sa stolca i poveo
me sa sobom uza stube na krov.
Vidjeli smo udaljene vode Jadrana koje su ve� blijedjele, svjetlucaju�i pod
mjesecom i zvijezdama iza poznate �ume brodskih jarbola. Si�u�na su svjetla
treperila na udaljenim otocima. Vjetar je bio blag, pun soli, morske svje�ine i
osobite ugode koja se pojavljuje tek kada osoba izgubi svaki strah od mora.
��Tvoj je zahtjev hrabar, Amadeo. Ako to zaista �eli�, sutra nave�er krenut
�emo na putovanje. � Jesi li ikada do sada putovao tako daleko? � U miljama, u
prostoru da, mnogo puta, rekao je. � Ali, u ne�ijoj potrazi za razumijevanjem? Ne,
nikada tako daleko. � Zagrlio me je i poveo u pala�u u kojoj je bila skrivena na�a
grobnica. Do �asa kad smo stigli do ne�istoga kamenog stubi�ta na kojem su spavali
mnogi siromasi, bio sam potpuno promrzao. Prolazili smo izme�u njih sve dok nismo
stigli do ulaza u �eliju.
��Upali baklju, gospodine, rekao sam. � Dr��em. �elio bih vidjeti zlato koje
nas okru�uje, ako smijem. � Evo, izvoli, rekao je. Stajali smo u na�oj grobnici s
dva ukra�ena sarkofaga ispred nas. Stavio sam ruku na poklopac mojeg sarkofaga i
sasvim iznenada preplavila me je jo� jedna slutnja da �e sve �to sam volio trajati
jo� vrlo kratko vrijeme.
Marius je morao primijetiti moje oklijevanje. Pro�ao je desnom rukom kroz vatru
baklje i toplim prstima dodirnuo moj obraz. Tada me je poljubio na mjestu na kojem
je lebdjela ta toplina, a njegov je poljubac bio topao.
10.
Trebale su nam �etiri no�i da stignemo u Kijev. Lovili smo samo u ranim satima
prije zore.
Svoje smo grobnice pronalazili na stvarnim mjestima pokopa, u tamnicama starih
zapu�tenih dvoraca i u grobnicama ispod napu�tenih i poru�enih crkava u kojima je
obi�an puk tada �uvao svoju stoku i sijeno.
Mnogo je pri�a koje bih mogao ispri�ati o tom putovanju, o prkosnim utvr�enim
gradovima kojima smo lutali pred jutro, o planinskim selima u kojima smo
pronalazili zlo�ince u njihovim bijednim brlozima.
Marius je, dakako, u svemu tomu otkrivao u�enje, podu�avaju�i me kako je
jednostavno prona�i skrovi�te i hvale�i brzinu kojom sam se kretao kroz gustu �umu
bez straha od raspr�enih primitivnih naselja koja smo posjetili zbog moje �e�i.
Pohvalio me je jer nisam uzmicao pred mra�nim, pra�njavim gnijezdima od kostiju u
kojima smo po�ivali tijekom dana podsjetiv�i me da je malo vjerojatno da �e ta
pokapali�ta, budu�i da su ve� oplja�kana, ljudi uznemiravati �ak i pri dnevnoj
svjetlosti.
Na�a je otmjena venecijanska odje�a uskoro bila one�i��ena zemljom, ali smo na
put ponijeli krznene ogrta�e koji su prekrivali sve. �ak je i u tomu Marius vidio
pouku da moramo upamtiti kako nam na�a odje�a osigurava slabu i neznatnu za�titu.
Smrtnici zaboravljaju kako nositi odje�u laka srca te da je to tek pokrivalo za
tijelo i ni�ta vi�e. Vampiri to nikada ne smiju zaboraviti jer mi smo mnogo manje
ovisni o odje�i nego ljudi.
Zadnjeg jutra prije na�eg dolaska u Kijev i predobro sam upoznao stjenovite
�ume sjevera. Strahovita sjeverna zima bila je svuda oko nas. Nai�li smo na jedno
od mojih najzanimljivijih sje�anja: postojanje snijega.
��Vi�e mi nije neugodno dr�ati ga, rekao sam sti��u�i mekan, ugodan, hladan
snijeg u rukama i priti��u�i ga uz lice. � Vi�e me ne hladi sam pogled na njega, i
kako je zaista prekrasan dok prekriva najsiroma�nije gradi�e i kolibe svojim
pokriva�em. Gospodaru, pogledaj, pogledaj kako odra�ava svjetlost i najslabijih
zvijezda. � Nalazili smo se na granici kraja kojega nazivaju Zlatnom Hordom �
ju�nih stepa Rusije, koje su dvije stotine godina, od osvajanja D�ingis-kana,
previ�e opasne za seljake i �esto su zna�ile smrt za vojsku ili vitezove.
Kijev Rus je neko� obuhva�ao tu plodnu i prelijepu preriju, prote�u�i se daleko
na zapad, gotovo do Europe, kao i ju�no od grada Kijeva u kojemu sam ro�en.
��Posljednji dio puta �e biti sitnica, rekao mi je moj Gospodar. � Prije�i �emo
ga sutra nave�er kako bi bio svje� i odmoran kada ugleda� svoj dom. � Dok smo
stajali na stjenovitoj litici gledaju�i u bujnu travu koja je ispod nas lelujala
pod zimskim vjetrom, po prvi put sam u no�ima od kada sam postao vampir, osjetio
strahovitu �e�nju za suncem. �elio sam vidjeti ovu zemlju na dnevnoj svjetlosti.
Nisam se usudio to priznati svojem Gospodaru. Na posljetku, koliko blagoslova mo�e
�eljeti neko bi�e?
Zadnje sam se no�i probudio odmah nakon zalaza sunca. Prona�li smo skrovi�te
ispod crkve u selu u kojemu ba� nitko nije �ivio. Stra�no mongolsko pleme, koje je
neprestano iznova uni�tavalo moju domovinu, odavno je spalilo ovaj grad do temelja,
ili mi je barem Marius tako rekao, a ta crkva nije imala �ak ni krov. Nije bilo
nikoga tko bi kamenje iz poda iskopao za prodaju ili gradnju, i tako smo se
spustili zaboravljenim stubi�tem da bismo legli s redovnicima pokopanima na tomu
mjestu prije tisu�u godina.
Ustaju�i iz groba, visoko iznad sebe ugledao sam pravokutni komad neba na
mjestu na kojemu je moj Gospodar odmaknuo mramorni kamen poda, nesumnjivo nadgrobni
kamen sa zapisom, da bih se mogao uspeti. Uzletio sam prema gore. Odnosno, savio
sam koljena i, koriste�i se svom svojom snagom, odapeo se prema gore kao da mogu
letjeti i pro�ao kroz taj otvor do�ekav�i se na noge.
Marius, koji je, kao i uvijek, ustao prije mene, sjedio je u blizini. U �asu se
o�ekivano i s odobravanjem nasmijao.
��Jesi li taj mali trik �uvao za ovakav trenutak? � rekao je.
Gledaju�i oko sebe, bio sam zbunjen snijegom. Kako sam se upla�io samo
gledaju�i smrznute borove koji su niknuli posvuda uokolo ru�evina sela. Jedva da
sam mogao progovoriti.
��Ne, uspio sam prozboriti. � Nisam znao da to mogu u�initi. Ne znam koliko
visoko mogu sko�iti ili koliku snagu posjedujem. Ti si, me�utim, zadovoljan? � Da,
za�to ne bih bio? �elim da bude� toliko jak da ti nitko ne mo�e nauditi. � A tko bi
mi naudio, Gospodaru? Mi putujemo svijetom i tko uop�e mo�e znati kada odlazimo i
kada dolazimo? � Ima i drugih, Amadeo. A ima ih i ovdje. Mogu ih �uti ako �elim,
ali postoji dobar razlog �to ih ne slu�am. � Razumio sam. � Ako otvori� svoj um da
ih �uje�, oni �e znati da si ovdje? � Da, mudrace. Jesi li spreman po�i ku�i? �
Zatvorio sam o�i. Na�inio sam znak kri�a na na� stari na�in, dodiruju�i desno rame
prije lijevog ramena. Pomislio sam na svojeg oca. Bili smo u divljini, a on je
stajao visoko u svojim stremenima sa svojim ogromnim lukom, lukom koji je samo on
mogao napeti, poput mitskog Odiseja, odapinju�i strijelu za strijelom u smjeru
konjanika koji su jurili prema nama, ja�u�i kao da je i sam Tur�in ili Tatar, tako
je bio vje�t. Strijelu za strijelom izvla�io bi brzim potezom iz torbice na
njegovim le�ima, postavljao je u luk i odapinjao preko lelujave trave �ak i ako je
njegov konj galopirao punom brzinom. Njegova je crvena brada vijorila na jakom
vjetru, a nebo je bilo tako modro, tako intenzivno modro da...
Prekinuo sam ovu molitvu i zamalo izgubio ravnote�u. Gospodar me je uhvatio.
��Moli se da sve ovo zavr�i� �to prije, rekao je.
��Daj mi svoje poljupce, � rekao sam, � daj mi svoju ljubav, daj mi svoje ruke
kao �to si to uvijek �inio, trebam ih. Vodi me. Ali, daj mi svoje ruke, da. Dopusti
da glavu stavim uz tebe. Trebam te, da. Da, �elim da bude brzo i svr�eno i da sve
svoje pouke spremim ovdje, u svoj um, i da ih ponesem ku�i. � Smije�io se. � Dom je
sada Venecija? Tako si brzo odlu�io? � Da, znam to �ak i u ovom �asu. Ono �to se
nalazi tamo u daljini je zemlja ro�enja, a to nije uvijek i dom. Ho�emo li po�i? �
Stisnuv�i me rukama, podignuo me je u zrak. Zatvorio sam o�i propustiv�i �ak i
posljednji pogled na nepomi�ne zvijezde. �inilo mi se da spavam uz njega, bez snova
i bez straha.
Tada me je postavio na noge.
U �asu sam prepoznao to veliko mra�no brdo i ogoljelu hrastovu �umu smrznutih
stabala i grana nalik na kosture. Daleko ispod sebe vidio sam blistavu prugu rijeke
Dnjepar. Srce mi je divlje lupalo. Pogledom sam potra�io vjetrom �ibane kule grada
na uzvisini, grada koji smo zvali Vladimirov Grad, �to je bio stari Kijev.
Gomile kamenja koje je jednom �inilo gradske zidine, nalazile su se tek
nekoliko metara od mene.
Krenuo sam naprijed s lako�om se penju�i preko njih i tumaraju�i me�u ru�evnim
crkvama, crkvama koje su bile na glasu zbog svoje rasko�i kada je Batu-kan spalio
grad 1240. godine.
Odrastao sam me�u tom pra�umom starih crkava i razru�enih samostana, �esto
�ure�i na misu u katedralu Svete Sofije, jedne od nekoliko gra�evina koje su
Mongoli po�tedjeli. U svoje vrijeme to je bio veli�anstven prizor zlatnih kupola,
dominiraju�i nad svim ostalim crkvama, a govorilo se i da je rasko�nija od njezine
imenjakinje u dalekom Konstantinopolisu, budu�i da je ve�a i krcata
dragocjenostima.
Ono �to sam ja poznavao bio je veli�anstveni ostatak, ranjena lju�tura.
Sada nisam �elio u�i u crkvu. Bilo mi je dovoljno vidjeti je izvana jer, sada
sam znao, nakon sretnih godina provedenih u Veneciji, kako je ta crkva neko� bila
rasko�na. Shvatio sam iz divnih bizantskih mozaika, slika u San Marcu i iz stare
bizantske crkve na venecijanskom otoku Torcello kakva je ljepota postojala ovdje
tako da su je svi mogli vidjeti. Kada sam pomislio na �ivahnu gomilu u Veneciji,
njezine u�enike, u�enjake, odvjetnike, trgovce, mogao sam do�arati zgusnutu
�ivotnost na ovomu sumornomu i razorenomu mjestu.
Snijeg je bio dubok i gust, a nekoliko je Rusa bilo vani te ledene ve�eri. Bio
je, dakle, samo na� dok smo s lako�om hodali kroz njega bez potrebe da se probijamo
kao �to to �ine smrtnici.
Stigli smo do dugoga grudobrana, koji je sada pod snijegom bio bezobli�an zid,
i stoje�i tamo, spustio sam pogled na grad u nizini, grad koji smo zvali Podil,
jedini pravi grad Kijeva koji je preostao, grad u kojemu sam odrastao u ku�i od
neobra�enih trupaca i zemlje, tek nekoliko metara od rijeke. Gledao sam ulegnute
krovove, slamnate krovove prekrivene pro�i��avaju�im snijegom, dimnjake iz kojih se
dimilo i uske, zavojite, snijegom zatrpane ulice. Velika skupina takvih ku�a i
ostalih gra�evina davno se formirala uz rijeku i uspjela pre�ivjeti po�ar za
po�arom pa �ak i najgore tatarske provale.
Taj su grad podignuli trgovci, nakupci i obrtnici, svi vezani za rijeku i blago
koje je donosila s Orijenta kao i novac koji su neki bili spremni platiti za robu
koju bi ona ponijela na jug u europski svijet.
Moj otac, neukrotivi lovac, trgovao je medvje�im ko�ama koje je sam, bez i�ije
pomo�i, donosio iz srca velike �ume koja se prote�e prema sjeveru. Lisica, kuna,
dabar, ovca, svim je tim ko�ama trgovao, a njegova snaga i sre�a bile su tako
iznimne da nijedan mu�karac ili �ena u na�em doma�instvu nisu trebali prodavati
svoje rukotvorine ili oskudijevati hranom. Ako smo gladovali, a to se doga�alo,
bilo je to zbog toga �to je zima pojela svu hranu, mesa vi�e nije bilo kao ni bilo
�ega �to bi se moglo kupiti o�evim zlatom.
Osjetio sam vonj Podila dok sam stajao na grudobranima Vladimirova grada.
Osjetio sam vonj pokvarene ribe, stoke, ne�istih tijela i rije�nog mulja.
Zaogrnuo sam se svojim krznenim ogrta�em, otpuhuju�i snijeg s krzna kada bi mi
do�ao do usana i ponovno sam pogledao prema nebu, prema crnim kupolama katedrale.
��Po�imo dolje, pro�imo pokraj Vojvodinog dvorca, rekao sam. � Vidi� onu drvenu
gra�evinu, u dalekoj Italiji nikada je ne bih nazvao pala�om ili dvorcem. Ovdje je
to dvorac. � Marius je kimnuo glavom. Na�inio je malu, umiruju�u kretnju. Nisam mu
dugovao obja�njenje za ovo �udno mjesto odakle potje�em.
Vojvoda je bio na� vladar, a u moje vrijeme to je bio princ Mihael iz Litve. Ne
znam tko je vojvoda sada.
Iznenadio sam se time �to sam prona�ao pravu rije� za njega. U svojim smrtnim,
snenim vizijama nisam bio svjestan jezika, a �udna rije� za vladara, � vojvoda,
nikada nije pre�la preko mojih usana. Ali, tada sam ga jasno vidio s njegovom
okruglom, crnom krznenom kapom, u tamnoj, debeloj tunici od bar�una i u pustenim
�izmama.
Krenuo sam.
Pri�li smo zbijenoj zgradi, koja se prije doimala kao utvrda nego bilo �to
drugo, izgra�enoj od ogromnih trupaca. Njezini su se zidovi uzdizali pod skladnim
nagibom; njezine su brojne kule imale �etveroredne krovove. Vidio sam sredi�nji
krov, veliku peterostranu drvenu kupolu neke vrste, koja se jasno ocrtavala na
zvjezdanom nebu. Baklje su plamtjele na njezinu veliku predvorju i du� vanjskih
zidova gra�evine. Svi su prozori bili �vrsto zatvoreni zbog zime i no�i.
Neko� sam smatrao da je to najvelebnija gra�evina koja je podignuta u
kr��anskom svijetu.
Nije bilo te�ko zaslijepiti �uvare s nekoliko brzih lijepih rije�i i naglih
pokreta da bismo pro�li pokraj njih i u�li u sam dvorac.
U�li smo kroz stra�nju ostavu i neopazice stigli do povoljnog mjesta s kojeg
smo mogli promatrati malenu skupinu u krzno odjevenih aristokrata ili plemi�a koji
su se okupili u velikoj dvorani, ispod golih greda drvenog stropa, oko rasplamsale
vatre.
Sjedili su na brojnim prostrtim izvanrednim turskim sagovima u velikim ruskim
stolcima izrezbareni geometrijski likovi kojih nisu bili nepoznati mojem oku. Pili
su iz zlatnih �a�a, a vino su to�ila dva dje�aka odjevena u ko�u, njihove duge
odore stegnute pojasom bile su plave, crvene i zlatne boje, jednako intenzivne kao
i brojni uzorci na tepisima.
Europske tapiserije prekrivale su zidove grubo prevu�ene gipsom. Isti prizori
lova u beskrajnim �umovitim krajevima Francuske, Engleske ili Toskane. Na duga�kom
stolu bile su postavljene rasplamsale svije�e i jednostavan obrok od komada mesa i
peradi.
U sobi je bilo tako hladno da su ti plemi�i nosili ruske krznene kape.
Kako mi je sve to izgledalo za�udno u djetinjstvu kada su mene i mojeg oca
doveli pred princa Mihaela, koji je mojem ocu bio beskrajno zahvalan zbog njegovih
hrabrih pothvata nakon kojih je iz divljine donosio ukusnu lovinu ili isporu�ivao
sve�njeve dragocjenosti njegovim saveznicima u litvanskim utvrdama na zapadu.
Ali, to su bili Europljani. Njih nikada nisam po�tovao.
Moj me je otac predobro podu�io da su to tek kanovi ulizice koji pla�aju svoje
pravo da vladaju nama.
��Nitko se ne suprotstavlja tim lopovima, rekao je moj otac. � Zato neka
pjevaju svoje pjesme o �asti i juna�tvu. To ne zna�i ni�ta. Ti slu�aj pjesme koje
ja pjevam. � A moj je otac znao pjevati pjesme.
Osim izdr�ljivosti u sedlu, spretnosti s lukom i strijelom te slijepe, okrutne
sile ma�a, imao je i sposobnost svojim dugim prstima izmamiti glazbu iz �ica stare
harfe i nadareno pjevati narativne pjesme o drevnim vremenima kada je Kijev bio
velika prijestolnica, kada su se njegove crkve nadmetale s bizantskima, a njegovoj
se rasko�i divio cijeli svijet.
U trenutku sam bio spreman po�i. Bacio sam posljednji pogled na te ljude da bih
ih sa�uvao u sje�anju, ��u�urene ponad zlatnih �a�a s vinom, njihove velike, krznom
oki�ene �izme koje su po�ivale na pomodnim turskim osloncima za stopala, njihova
pognuta ramena, njihove sjene koje su prekrile zidove. A tada smo, a da i nisu
znali da smo bili tamo, ne�ujno nestali.
Sada je bilo vrijeme da posjetimo jo� jedan grad na uzvisini, Pe�ersk, pod
kojim su se nalazile brojne katakombe Samostana �pilja.
Zadrhtao sam na samu pomisao na njega. �inilo mi se da �e me usta samostana
progutati, a ja �u rovati kroz vla�nu Majku Zemlju zauvijek tra�e�i svjetlost
zvijezda i nikada ne pronalaze�i izlaz.
Ali, oti�ao sam tamo probijaju�i se kroz blato i snijeg i ponovno sam,
vampirskom svilenom lako�om, prona�ao ulaz i ovog sam puta i�ao prvi, tiho lome�i
brave svojom nadmo�nom snagom i podi�u�i vrata �im sam ih otvorio da nikakav teret
ne bi pao na njihove �kripave �arke, jure�i brzo kroz prostorije da o�i smrtnika ne
bi opazile ni�ta vi�e od hladnih sjena, ako su uop�e ne�to i opa�ale.
Zrak je ovdje bio topao i nepomi�an, pravi blagoslov, ali sje�anje mi govori da
za smrtnog dje�aka nije bio tako strahovito topao. U pisarnici, uza zadimljenu
svjetlost jeftina ulja, nekoliko je bra�e bilo nagnuto nad nako�ene stolove rade�i
na prepisivanju kao da ih se tisak uop�e ne ti�e, �to je doista i bilo tako.
Vidio sam tekstove na kojima su radili i poznavao sam ih � Paterikon kijevskog
Samostana �pilja sa svojim �udnovatim pri�ama o utemeljiteljima samostana i brojnim
zanimljivim svecima.
U toj sam prostoriji, rade�i na tekstu, potpuno nau�io �itati i pisati. Sada
sam puzao uza zid sve dok pogledom nisam uhvatio stranicu koju je prepisivao Jedan
od redovnika, pridr�avaju�i lijevom rukom raspadnutu knjigu iz koje je prepisivao.
Taj dio Paterikona znao sam napamet. Bila je to pri�a o Izaku. Demoni su
obmanuli Izaka; do�li su pred njega kao prelijepi an�eli, �ak se i pretvaraju�i u
samoga Krista. Kada je Izak nasjeo na njihove trikove, plesali su od veselja i
ismijavali ga. Ali nakon duge meditacije i pokore, Izak se suprotstavio tim
demonima.
Redovnik je upravo umo�io pero i pisao rije�i koje je Izak izgovorio: Kada ste
me obmanuli u liku Isusa Krista i an�ela, bili ste nedostojni te �asti. Ali sada se
pojavljujete onakvi kakvi jeste...
Okrenuo sam glavu. Nisam pro�itao ostatak. �vrsto prianjaju�i uza zid mogao sam
zauvijek ostati neopa�en. Polako sam pogledao ostale stranice koje je taj redovnik
prepisao i ostavio da se osu�e. Prona�ao sam prethodni odlomak koji nikada ne�u
zaboraviti, a koji opisuje Izaka dok je le�ao, povu�en od cijelog svijeta,
nepomi�an i bez hrane dvije godine: Jer Izak je oslabio duhom i tijelom i nije se
mogao okrenuti na bok, ustati ili sjesti; samo je le�ao na boku i �esto bi se pod
njegovim bedrima skupljali crvi iz njegova izmeta i mokra�e.
Izaka su na to natjerali demoni svojom obmanom. Ja sam se nadao da �u iskusiti
takva isku�enja, takve vizije, takvu smetenost i takvu pokoru tijekom cijeloga
svojeg �ivota kada sam kao dijete do�ao ovamo.
Slu�ao sam kako pero grebe po papiru. Povukao sam se, neopa�eno kao da nisam ni
do�ao.
Osvrnuo sam se na svoju bra�u u�enjake.
Svi su bili mr�avi, odjeveni u jeftinu crnu vunenu tkaninu, vonjaju�i na stari
znoj i ne�isto�u, njihove su glave bile gotovo obrijane. Duga�ke su im brade, bile
rijetke i nera��e�ljane.
U�inilo mi se da poznajem jednoga od njih, da sam ga �ak donekle i volio, ali,
�ak se i to �inilo dalekim i nevrijednim daljnjeg razmi�ljanja.
Povjerio sam Mariusu, koji je stajao pokraj mene kao vjerna sjenka, da ne bih
to mogao izdr�ati, ali smo obojica znala da je to bila la�. Vrlo je vjerojatno da
bih to izdr�ao i umro bih nikada ne upoznav�i bilo koji drugi svijet.
Krenuo sam prema prvomu dugom tunelu u kojem su redovnici bili zakopani, i
zatvorenih o�iju, priljubljen uz blatni zid, oslu�kivao sam snove i molitve onih
koji su bili �ivi zakopani u ime Bo�je ljubavi.
Sve je bilo upravo onako kako sam zami�ljao i kako sam se sje�ao. �uo sam
poznate i ne vi�e tajanstvene rije�i pro�aptane na crkvenome slavenskome. Vidio sam
precrtane slike. Osjetio sam razbuktali plamen iskrene odanosti i istinskog
misticizma, raspaljen na slaboj vatri �ivota krajnjeg poricanja.
Stajao sam pognute glave. Pustio sam da mi sljepoo�nica po�iva uza zemlju.
Po�elio sam prona�i dje�aka, �iste du�e, koji je otvorio ove �elije da bi
samotnjacima donio upravo toliko hrane i pi�a koliko je bilo potrebno da bi se
odr�ali na �ivotu. Ali, nisam mogao prona�i tog dje�aka. Nisam mogao. Osje�ao sam
samo divlje sa�aljenje zbog toga �to je ikada morao ovdje propatiti, mr�av i jadan,
o�ajan i neuk, oh, tako strahovito neuk, uz jedino osjetilno zadovoljstvo, a to je
bilo promatranje kako boje svetih slika gore.
Te�ko sam disao. Okrenuo sam glavu i omamljen pao u Mariusovo naru�je.
��Ne pla�i, Amadeo, blago mi je rekao u uho.
Odmaknuo mi je kosu s o�iju i svojim je mekim palcem �ak obrisao moje suze.
��Sada se oprosti od svega, sine, rekao je. Kimnuo sam.
U trenutku smo bili vani. Nisam govorio. Slijedio me je. Krenuo sam niz padinu
prema gradu na obali.
Vonj rijeke bivao je sve ja�i, zadah ljudi bivao je sve ja�i i na posljetku sam
stigao do ku�e za koju sam znao da je bila moja vlastita. Kako mi se to iznenada
�inilo kao mahnitost! �to sam tra�io? Izmjeriti sve ovo novim mjerilima? Potvrditi
sebi da kao smrtno dijete nikada nisam dobio ni najmanju mogu�nost?
Dragi Bo�e, nije bilo opravdanja za to �to sam bio, bezbo�ni krvopija koji se
hranio u rasko�nim javnim ku�ama grje�noga venecijanskog svijeta, znao sam to. Je
li sve ovo bio uzaludan poku�aj samoopravdanja? Ne, ne�to me je drugo vuklo prema
dugoj pravokutnoj ku�i, koja je bila poput mnogih drugih, debelih zemljanih zidova
odijeljenih neobra�enim trupcima, �etverorednoga krova s kojeg su visjele ledene
svije�e, ta velika i primitivna ku�a bila je moj dom.
�im smo do�li do nje, �uljao sam se uza zidove. Snje�na se bljuzgavica
pretvorila u vodu i, zapravo, voda iz rijeke tekla je ulicama i posvuda, jednako
kao i kada sam bio dijete. Voda je prona�la put i u moje fino sa�ivene venecijanske
�izme. Ali se sada moja stopala nisu uko�ila kao neko� jer sam sada crpio svoju
snagu od, ovdje nepoznatih, bogova i stvorenja za koja su ovi prljavi seljaci, od
kojih sam i ja bio jedan, bili bezimeni.
Naslonio sam glavu uz grubi zid, jednako kao �to sam to u�inio i u samostanu,
priljubljuju�i se uz �buku kao da me �vrsto�a mo�e za�tititi i prenijeti mi sve �to
sam �elio znati. Mogao sam vidjeti kroz si�u�ne otvore u napuknutim grudama zemlje
koja se mrvila oduvijek, i ugledao sam poznati plamen svije�a i jasniju svjetlost
svjetiljaka, obitelj okupljenu oko topline velike pe�i od opeka.
 Sve sam ih poznavao, te ljude, iako su imena nekih od njih umaknula mojem
pam�enju. Znao sam da je to moja obitelj i poznavao sam ozra�je koje su dijelili.
Ali, morao sam vidjeti dalje od toga malog skupa. Morao sam znati Jesu li ti
ljudi dobro. Morao sam znati jesu li nakon onoga kobnog dana kada sam otet i kada
je moj otac, nesumnjivo, ubijen u divljini, uspjeli nastaviti �ivjeti svojom
uobi�ajenom �ivahno��u. Morao sam znati, mo�da, �to su molili kada su pomislili na
Andreja, dje�aka nadarenoga za slikanje savr�enih svetih slika, slika koje nisu
na�injene ljudskim rukama.
�uo sam harfu, �uo sam pjesmu. Glasovi su pripadali mojim ujacima od kojih je
jedan bio tako mlad da mi je mogao biti brat. Njegovo je ime bilo Boris i od ranog
je djetinjstva bio dobar u pjevanju, pamte�i s lako�om stare dume ili sage o
vitezovima i junacima, i sada je pjevao jednu od njih, vrlo ritmi�nu i tragi�nu.
Harfa je bila malena i stara, o�eva harfa, a Boris je trzao njezine �ice u skladu s
re�enicama kojima je gotovo izgovarao pri�u o �estokoj i kobnoj bitki za drevni i
slavni Kijev.
�uo sam poznate kadence koje na�i ljudi stotinama godina prenose s pjeva�a na
pjeva�a. Podignuo sam prste i odlomio komadi� �buke. Kroz si�u�an otvor ugledao sam
kutak sa svetim slikama � to�no nasuprot obiteljskog skupa uza svjetlucavu vatru
otvorene pe�i.
Ah, kakav prizor! Me�u desecima dogorjelih svije�a i glinenih svjetiljaka punih
ulja koje je gorjelo, stajalo je poduprto nekih dvadesetak ili vi�e svetih slika,
neke vrlo stare i potamnjele u svojim zlatnim okvirima, a neke blistave, kao da su
ju�er o�ivjele Bo�jom mo�i. Me�u slikama bila su nagurana oslikana jaja, jaja
prelijepo ukra�ena i obojena uzorcima koje sam dobro pamtio iako sam, unato� svojim
vampirskim o�ima, bio predaleko da bih ih sada vidio. Mnogo sam puta promatrao �ene
kako ukra�avaju ta sveta jaja za Uskrs, nanose�i na njih vru�, rastopljen vosak
drvenim pisaljkama kako bi nacrtale vrpce, zvijezde, kri�eve, crte koje su
ozna�avale ovnove rogove ili simbol koji je ozna�avao leptira ili rodu. Kada se
vosak nanese, jaje se umo�i u hladnu i zadivljuju�e duboku boju. �inilo se kao da
postoje bezbrojne mogu�nosti za zna�enja u tim jednostavnim uzorcima i znakovima.
Ta krhka i prelijepa jaja �uvala su se za lije�enje bolesnih ili za za�titu od
oluje. Ja sam takva jaja skrivao u vo�njaku, za sre�u pri nadolaze�oj �etvi. Jedno
sam jaje stavio iznad vrata ku�e u koju je moja sestra oti�la �ivjeti kao mlada
nevjesta.
Za ta ukra�ena jaja vezana je prelijepa predaja da �e, dokle god se slijedi taj
obi�aj, dokle god postoje takva jaja, svijet biti siguran od �udovi�ta Zla koje je
oduvijek pri�eljkivalo do�i i progutati sve �ivo.
Bilo je ugodno vidjeti ta jaja stavljena u taj ponosni kut svetih slika, kao i
uvijek, medu Svetim licima. �injenica da sam zaboravio taj obi�aj �inila mi se
sramotnom i upozorenjem na nadolaze�u tragediju.
Ali, moj su pogled iznenada prikovala Sveta lica i ja sam zaboravio sve ostalo.
Vidio sam Kristovo lice kako plamti na svjetlosti vatre, mojega sjajnoga,
namr�tenoga Krista kakvoga sam tako �esto slikao. Na�inio sam toliko mnogo takvih
slika, pa ipak, kako je upravo ova bila nalik slici koja je izgubljena onog dana u
dubokoj travi divljine!
Ali, to je bilo nemogu�e. Kako je bilo tko mogao spasiti sliku koju sam
ispustio kada su me zarobili konjanici? Ne, to zasigurno mora biti neka druga jer,
kao �to sam rekao, na�inio sam ih mnogo prije no �to su moji roditelji skupili
hrabrosti da me odvedu redovnicima. Pa, moje su se slike nalazile po cijelom gradu.
Moj ih je otac �ak odnio princu Mihaelu kao darove kojima se ponosio i princ je bio
taj koji je rekao da se redovnike mora upoznati s mojom vje�tinom.
Kako li je na� Gospod sada izgledao uko�eno u usporedbi sa sje�anjima na
blagoga, zami�ljenoga Krista fra Angelica ili Bellinijeva plemenitoga, �alosnoga
Gospoda. Pa ipak, bio je topao od moje ljubavi! Bio je to Krist u na�em stilu,
starom stilu, pun ljubavi u strogim potezima, pun ljubavi u tamnim bojama, pun
ljubavi na na�in moje zemlje. I bio je topao od ljubavi za koju sam vjerovao da mi
je upravo On pru�io!
Obuzela me je mu�nina. Osjetio sam Gospodarove ruke na svojim ramenima. Nije me
odvukao prema natrag, kako sam se pla�io. Samo me je dr�ao i naslonio obraz uz moju
kosu.
Nakanio sam po�i. Bilo je dovoljno, nije li sada? Ali, glazba je utihnula. Neka
�ena, moja majka, nije li? Ne, mla�a, moja sestra Anja, odrasla �ena, govorila je
�eznutljivo o tomu da bi moj otac mogao ponovno pjevati kad bi nekako mogli skriti
sav alkohol od njega i natjerati ga da se pribere.
Moj stric Boris prezrivo se nasmijao. Ivan je beznadan, rekao je Boris. Ivan
nikada vi�e ne�e trijezan pro�ivjeti niti jedan dan ili no� i uskoro �e umrijeti.
Ivan je zatrovan alkoholom, finim pi�ima koja je dobivao od trgovaca prodaju�i ono
�to bi ukrao iz ove ku�e i piva koje je dobivao od onih koje bi premlatio ili
tla�io, budu�i da je i dalje u gradu bio strah i trepet.
Sav sam se naje�io. Ivan, moj otac, �iv? Ivan, �iv da bi ponovno umro tako
ne�asno? Ivan nije ubijen u divljini?
No, u njihovim su tvrdim glavama istodobno nestale i rije�i i misli o njemu.
Moj je stric zapjevao jo� jednu pjesmu, plesnu pjesmu. U toj ku�i nitko nije htio
plesati, svi su bili umorni od rada, a poluslijepe �ene nastavljale su popravljati
odje�u koja je u hrpama le�ala u njihovim krilima. Ali, glazba ih je razveselila i
jedan od njih, dje�ak mla�i no �to sam ja bio kada sam umro, da, moj mla�i brat,
�aptao je tihu molitvu za mojeg oca, da se moj otav no�as ne smrzne do smrti, �to
mu je zamalo po�lo za rukom toliko mnogo puta kada bi pijan pao u snijeg.
��Molim te, dovedi ga ku�i, �uo se dje�akov �apat.
Tada sam �uo iza sebe kako Marius, poku�avaju�i srediti situaciju i smiriti me,
govori: ��Da, �ini se da je to, bez ikakve sumnje, istina. Tvoj je otac �iv. �
Prije no �to me je stigao upozoriti, po�ao sam okolo i otvorio vrata. Bio je to
nagao potez, nepromi�ljen potez i trebao sam tra�iti Mariusovo dopu�tenje, ali, ja
sam bio, kao �to sam ti rekao, neposlu�an u�enik. Morao sam to u�initi.
Vjetar je projurio kroz ku�u. ��u�urene su spodobe zadrhtale i privukle svoja
te�ka krzna na ramena. Duboko u ustima pe�i od opeke vatra je prelijepo plamtjela.
Znao sam da trebam skinuti kapu, �to je u ovoj prigodi bila moja kapulja�a, da
se trebam okrenuti kutu sa svetim slikama i prekri�iti se, ali to nisam mogao
u�initi.
Zapravo, da bih se prikrio, povukao sam kapulja�u preko glave dok sam zatvarao
vrata. Stajao sam sam uz njih. Dr�ao sam krzneni ogrta� preko usta da ni�ta ne bi
bilo vidljivo osim mojih o�iju i, mo�da, pramena crvenkaste kose.
��Zbog �ega je pi�e uni�tilo Ivana? � �apnuo sam, prisjetiv�i se staroga ruskog
jezika. � Ivan je bio najsna�niji �ovjek u ovom gradu. Gdje je sada? � Bili su
oprezni i ljuti zbog mojeg upada. Vatra je u pe�i zapucketala i zaplesala zbog
obilja svje�eg zraka. Sam po sebi, kut sa slikama doimao se poput pramena blistavih
plami�aka sa svojim sjajnim slikama i ponekom svije�om, jo� jedna vatra, ali
druga�ija, vje�na. Pod treperavom svjetlo��u jasno sam vidio Kristovo lice, o�i
koje su se doimale kao da me uko�eno promatraju dok sam tako stajao na vratima.
Moj je stric ustao i bacio harfu u ruke mla�em dje�aku kojega nisam poznavao. U
sjeni sam vidio djecu koja su sjedila u svojim krevetima s mno�tvom pokriva�a.
Vidio sam njihove sjajne o�i koje su me gledale iz tame. Ostali su se u svjetlosti
vatre stisnuli jedan uz drugoga i gledali me.
Vidio sam svoju majku, iscrpljenu i tu�nu kao da su pro�la stolje�a otkada sam
je ostavio, staricu koja u kutu �vrsto dr�i prekriva� �to joj je prekrivao krilo.
Promatrao sam je poku�avaju�i doku�iti uzrok njezina propadanja. Bezuba, oronula,
kvrgavih prstiju, na�uljanih i sjajnih od rada, mo�da je samo bila �ena koju je rad
velikom brzinom tjerao u smjeru groba.
Odjednom sam osjetio sna�nu navalu misli i rije�i, kao da sam bio zasut
udarcima. An�eo, vrag, no�ni posjetitelj, u�as iz mraka, �to si ti? Vidio sam kako
se ruke pani�no podi�u �ine�i znak kri�a. Ali misli su dolazile jasne kao odgovor
na moje pitanje.
Tko jo� ne zna da je Ivan Lovac postao Ivan Grje�nik, Ivan Pijanica, Ivan
Pomahnitali zbog onog dana u divljini kada nije mogao sprije�iti Tatare da otmu
njegova voljenog sina Andreja?
Zatvorio sam o�i. To �to mu se dogodilo bilo je gore od smrti! I nikada se
nisam ni pitao, nikada se nisam ni usudio pomisliti da je �iv, nikada nisam mario
dovoljno da bih se nadao da je �iv ili razmi�ljati o tomu kakva bi mu bila sudbina
da je pre�ivio? Posvuda u Veneciji bile su radionice iz kojih sam mu mogao poslati
pismo, pismo koje su slavni venecijanski trgovci mogli odnijeti do neke luke odakle
je moglo biti isporu�eno �uvenom kanovom po�tom.
Sve sam to znao. Sebi�an mali Andrej je sve to znao, pojedinosti koje su mogle
zape�atiti pro�lost tako �vrsto da bi je on mogao zaboraviti. Mogao sam napisati:
Obitelji, �iv sam i sretan iako se nikada ne mogu vratiti ku�i. Primite ovaj novac
koji vam �aljem za moju bra�u i sestre i moju majku...
Ali tada doista nisam znao. Pro�lost je bila bijeda i kaos.
Kada god bi i najbezna�ajnija slika o�ivjela, zavladala je patnja.
Moj je stric stajao preda mnom. Bio je visok kao i moj otac i jednako dobro
odjeven u ko�nu tuniku s pojasom i pustene �izme. Gledao me je mirno, ali strogo.
��Tko si ti koji dolazi� u na�u ku�u na takav na�in? � upitao je. � Kakav je to
princ koji stoji pred nama? Nosi� li nam poruku? Tada govori i oprostit �emo ti �to
si slomio bravu na na�im vratima. � Udahnuo sam. Vi�e nisam imao pitanja. Znao sam
da mogu prona�i Ivana Pijanicu. Da je u gostionici s ribarima i trgovcima krznom,
jer to je bilo jedino zatvoreno mjesto koje je, osim svojeg doma, volio.
Posegnuo sam lijevom rukom i prona�ao torbicu koju sam uvijek nosio sa sobom,
privezanu, kao �to i treba biti, za svoj pojas. Odvezao sam je i predao je tom
�ovjeku. Jedva da ju je i pogledao. Tada se uspravio, uvrije�en, i zakora�io
unatrag.
Doimao se sastavnim dijelom prizora ku�e. Vidio sam ku�u. Vidio sam rukom
izrezbareno poku�stvo, ponos obitelji koja ga je na�inila, rukom izrezbarene drvene
kri�eve i svije�njake koji su pridr�avali brojne svije�e. Vidio sam naslikane
simbole koji su ukra�avali drvene okvire prozora i police na kojima su bili
izlo�eni lon�i�i, lonci i zdjele doma�e proizvodnje.
Vidio sam ih tada sve ponosne, cijelu obitelj, �ene s vezom kao i one koje su
krpale i s umiruju�om ugodom sjetio sam se postojanosti i topline njihova
svakodnevnog �ivota.
Pa ipak, bilo je to tu�no, oh, bolno tu�no u usporedbi sa svijetom koji sam
upoznao! Zakora�io sam naprijed i jo� mu jednom ponudio torbicu, govore�i
prigu�enim glasom, i dalje prekrivaju�i lice: ��Molim te da uzme� ovo u znak
ljubaznosti prema meni da bih mogao spasiti svoju du�u. To je od tvojeg ne�aka,
Andreja. On je daleko, daleko u zemlji u koju su ga odveli trgovci robljem i nikada
se ne�e vratiti ku�i. Ali, on je dobro i mora ne�to od onoga �to posjeduje
podijeliti sa svojom obitelji. Zamolio me je da mu ka�em tko je od vas �iv, a tko
mrtav. Ako vam ne predam ovaj novac i ako ga vi ne uzmete, bit �u osu�en na pakao.
� Nije odgovorio rije�ima. Ali ja sam uzeo ono �to mi je bilo potrebno iz njihovih
umova. Uzeo sam sve. Da, Ivan je bio �iv i sada ja, stranac, govorim da je i Andrej
tako�er �iv. Ivan je oplakivao sina koji ne samo da je �ivio ve� je i u�ivao u
blagostanju. �ivot je tragedija, kako god se okrene. Izvjesno je jedino da �e�
umrijeti.
��Molim te, rekao sam.
Moj je stric uzeo ponu�enu torbicu, ali sumnji�avo. Bila je puna zlatnih dukata
kojima se moglo kupovati bilo gdje.
Pustio sam da moj ogrta� padne i skinuo svoju lijevu rukavicu, a zatim i
prstenje koje je prekrivalo svaki prst moje lijeve ruke. Opal, oniks, ametist,
topaz, tirkiz. Pro�ao sam pokraj mu�karaca i dje�aka oko vatre i s po�tovanjem ih
polo�io u krilo starice koja je bila moja majka, a tada je podignula pogled.
Vidio sam da �e u trenutku shvatiti tko sam. Ponovno sam pokrio lice, ali sam
lijevom rukom izvadio bode� iz pojasa. Bio je to tek kratki Misericorde, mali bode�
koji ratnik nosi sa sobom u bitku da bi odrije�io svoje �rtve koje vi�e nije mogu�e
spasiti, a jo� nisu mrtve. Bila je to ukrasna stvar�ica, ukrasni predmet prije nego
oru�je, a njegove pozla�ene korice bile su gusto opto�ene savr�enim biserima.
��Za vas, rekao sam. Za Andrejevu majku koja je uvijek voljela svoju ogrlicu od
rije�nih bisera. � Uzmite ovo za Andrejevu du�u. � Polo�io sam bode� do njezinih
nogu.
A tada sam se duboko, duboko naklonio tako da mi je glava gotovo dodirnula pod
i iza�ao bez osvrtanja, zatvaraju�i vrata za sobom i zadr�avaju�i se u blizini da
bih ih �uo kako ska�u i skupljaju se ne bi li vidjeli prstenje i bode�, dok su se
drugi pobrinuli za bravu.
Na trenutak su me svladale emocije. Ali, ni�ta me nije moglo sprije�iti da
u�inim ono �to sam nakanio u�initi. Nisam krenuo prema Mariusu jer bi bilo
kukavi�ki tra�iti njegovu potporu u ovomu ili pristati na nju.
Krenuo sam niz blatnu, snje�nu ulicu, kroz bljuzgavicu prema gostionici koja se
nalazila blizu rijeke, gdje sam mislio da bi mogao biti moj otac.
Kao dijete sam malokad tamo ulazio, a i tada samo da bih pozvao oca da do�e
ku�i. Nisam posjedovao stvarna sje�anja na to mjesto osim kao na ku�u u kojoj su
nepoznati ljudi pili i psovali.
Bila je to duga�ka zgrada izgra�ena od istih, neobra�enih i nedovr�enih trupaca
kao i moja ku�a, s istom �bukom od blata i istim, neizbje�nim napuklinama i
pukotinama koje su u unutra�njost propu�tale strahovitu hladno�u. Njezin je krov
bio vrlo visok sa �est redova niz koje je klizio te�ak snijeg, a s njezinih je
streha visjelo mnogo ledenih svije�a, jednako kao i s onih na mojoj ku�i.
Zadivilo me je �to ljudi mogu tako �ivjeti, �to ih sama hladno�a nije prisilila
da sagrade ne�to trajnije �to pru�a bolji zaklon, ali ovdje je to oduvijek bilo
tako, �inilo mi se, siroma�nima, bolesnima, preoptere�enima i gladnima okrutna je
zima otimala previ�e, a kratko prolje�e i ljeto davalo im je premalo i ravnodu�nost
je na kraju postala njihova najve�a vrlina.
Ali, mo�da tada u svemu tomu nisam bio u pravu i mo�da sada nisam u pravu. Ono
�to je va�no jest da je to bilo mjesto bezna�a i, iako nije bilo ru�no jer drvo,
blato, snijeg i tuga nisu ru�ni, to je mjesto bilo bez ljepote, osim svetih slika
i, mo�da, dalekih obrisa skladnih kupola Svete Sofije, visoko na brdu, pod
zvijezdama posutim nebom. A to nije bilo dovoljno.
Kada sam u�ao, na prvi sam pogled izbrojio nekih dvadesetak ljudi �to su pili i
razgovarali s otvoreno��u koja me je iznenadila zbog spartanske prirode ovog mjesta
koje nije bilo ni�ta vi�e nego skloni�te od no�i, koje im je omogu�ilo da se u
sigurnosti poredaju oko velike vatre. Ovdje nije bilo svetih slika da ih tje�e. No,
neki su od njih pjevali, a tu je bio i neizbje�an svira� harfe koji je prebirao po
�icama svojega maloga �i�anoga glazbala, te jo� jedan koji je puhao u malu sviralu.
Bilo je mnogo stolova, neki su bili prekriveni stolnjacima, a ostali su bili
nepokriveni i za njima su se okupili momci od kojih su neki bili stranci, kao �to
sam se prisjetio. Trojica su bila Talijani, to sam odmah �uo i pretpostavio sam da
su iz Genove. Bilo je, zapravo, mnogo vi�e stranaca no �to sam o�ekivao. Ali, ti su
ljudi bili privu�eni rije�nom trgovinom i mo�da u Kijevu sada i nije bilo tako
lo�e.
Iza tezge, gdje je gostioni�ar prodavao svoju robu na �a�e, bilo je mnogo
ba�vica s pivom i vinom. Vidio sam mnogo boca talijanskog vina, nesumnjivo prili�no
skupoga, i sanduke �panjolskog pjenu�ca.
Da ne bih privukao pozornost, krenuo sam prema naprijed i na lijevo, u duboku
sjenu, gdje europski putnik odjeven u rasko�no krzno mo�da ne�e biti primije�en
jer, na posljetku, skupocjeno su krzno doista i sami posjedovali.
Ti su ljudi bill previ�e pijani da bi marili tko sam. Gostioni�ar se poku�ao
uzbudili zbog pojave novoga gosta, ali je tada nastavio drijemati na dlanu svoje
ruke. Glazba se nastavila, jo� jedna od duma, no ova je bila mnogo manje vesela od
one koju je moj stric pjevao kod ku�e jer mislim da su glazbenici bili vrlo umorni.
Ugledao sam svojeg oca.
Le�ao je na le�ima, potpuno opru�en, na �irokoj, neobra�enoj masnoj klupi,
odjeven u ko�ni kaputi� i njegov najve�i, najte�i krzneni ogrta�, bri�ljivo
preklopljen preko njega kao da su mu ostali na taj na�in pokazali po�tovanje kada
se onesvijestio. Bila je to medvje�a ko�a, njegov ogrta�, koja ga je ozna�avala kao
prili�no imu�nog �ovjeka.
Hrkao je u svojemu pijanu snu, a isparavanja alkohola uzdizala su se iz njega i
nije se ni pomaknuo kada sam kleknuo do njega i pogledao ga u lice.
Njegovi su obrazi, iako mr�aviji, jo� bili ru�i�asti, ali su se ispod kostiju
nazirala udubljenja, a bilo je i sjedina, najvidljivijih na brkovima i dugoj bradi.
U�inilo mi se da je ne�to kose s njegovih sljepoo�nica nestalo i da mu je fina,
glatka obrva bila strmija, ali to je mo�da bio privid. Ko�a oko njegovih o�iju
doimala se nje�nom i tamnom. Ruke mu, sklopljene ispod ogrta�a, nisam mogao
vidjeti, ali sam vidio da je jo� sna�an, mo�ne gra�e, a njegova ga ljubav prema
pi�u jo� nije uni�tila.
Iznenada me je uznemirio osje�aj o njegovoj �ivotnoj snazi; mogao sam
namirisati njegovu krv i njegov �ivot kao da je mogu�a �rtva koja mi se na�la na
putu. Sve sam to odbacio iz svojeg uma i zurio u njega, volio ga i mislio samo kako
mi je drago �to je �iv! Izvukao se iz stepe. Pobjegao je skupini konjanika koji su
se tada doimali kao glasnici same smrti. Privukao sam stolac da bih u ti�ini mogao
sjediti pokraj svojeg oca, promatraju�i njegovo lice.
Nisam bio navukao rukavicu.
Polo�io sam svoju, sada hladnu ruku na njegovo �elo, lagano, ne �ele�i biti
nepristojan, i on je polako otvorio o�i. Bile su mra�ne, ali ipak jo� prelijepo
svijetle, unato� popucanim kapilarama i vla�nu sjaju, a on me je neko vrijeme
gledao blago i bez rije�i, kao da nema razloga pomaknuti se, kao da sam privi�enje
blisko njegovim snovima.
Osjetio sam da mi je kapulja�a skliznula s glave i nisam u�inio ni�ta da bih to
zaustavio. Nisam mogao vidjeti �to je on vidio, ali sam znao �to je to bilo �
njegov sin, glatko izbrijana lica, kakvo je imao njegov sin kada ga je taj �ovjek
poznavao, i duge kestenjaste kose u snijegom posutim uvojcima.
Malo podalje, ostali su pjevali ili razgovarali dok su im tijela bila tek
nezgrapni obrisi na ogromnom plamenu vatre. A vino je teklo.
Ni�ta nije stalo izme�u mene i ovog trenutka, izme�u mene i ovog �ovjeka koji
je dao sve od sebe ne bi li oborio Tatare, koji je slao strijelu za strijelom prema
svojim neprijateljima �ak i dok su njihove strijele uzaludno plju�tale po njemu.
��Nisu te ranili, pro�aptao sam. � Ja te volim i tek sada znam kako si bio
sna�an. � Je li moj glas uop�e bio �ujan?
Treptao je dok me je gledao, a tada sam opazio kako jezikom prelazi preko
usana. Usne su mu bile sjajne, poput koralja, blistaju�i kroz gust crveni obrub
brkova i brade.
��Ranili su me, rekao je prigu�enim glasom, tihim, ali ne i slabim. � Pogodili
su me, dva puta su me pogodili, u rame i u ruku. Ali me nisu ubili i nisu pustili
Andreja. Pao sam s konja. Ustao sam. Nisu me pogodili u noge. Potr�ao sam za njima.
Tr�ao sam i tr�ao i nastavio odapinjati strijele. Iz mojeg je desnog ramena str�ala
prokleta strijela. � Njegova se ruka pojavila ispod krzna i on ju je stavio na
tamnu krivulju svojega desnog ramena.
��Nastavio sam odapinjati strijele. Nisam je �ak ni osjetio. Vidio sam kako
odlaze. Odveli su ga. Ne znam �ak ni je li bio �iv. Ne znam. Bi li se zamarali time
da ga uzmu da su ga pogodili? Strijela je bilo posvuda. Strijele su plju�tale s
neba! Mora da ih je bilo pedeset. Ubili su sve ostale! Govorio sam im, morate
nastaviti odapinjati strijele, ne zastajte ni trenutka, ne skrivajte se, ga�ajte,
ga�ajte i ga�ajte, a kada vam ponestane strijela, podignite ma� i navalite na njih,
ja�ite ravno na njih, sagnite se, sagnite se tijesno uz glavu svojega konja i
ja�ite ravno na njih. Pa, mo�da su i u�inili tako. Ne znam. � Spustio je vje�e.
Pogledao je oko sebe. �elio je ustati i tada me je pogledao.
��Daj mi ne�to za popiti. Plati mi ne�to po�teno. Ovaj �ovjek ima �panjolskog
pjenu�ca. Donesi mi malo, bocu pjenu�ca. Do vraga, nekada sam le�ao na obali rijeke
�ekaju�i trgovce i nikada ni od koga nisam morao ni�ta kupovati. Donesi mi bocu
pjenu�ca. Vidim da si bogat. � Zna� li tko sam? � upitao sam.
Gledao me je potpuno zbunjen. To mu uop�e nije palo na pamet, ovo pitanje.
��Ti dolazi� iz dvorca. Govori� narje�jem Litvanaca. Nije me briga tko si.
Plati mi vino. � Narje�jem Litvanaca? � blago sam upitao. � Kakva strahota. Mislim
da je to venecijanski naglasak i stidim se. � Venecijanski? Pa, nemoj se stidjeti.
Bog zna da su poku�ali spasiti Konstantinopolis, poku�ali su. Sve je oti�lo do
vraga. Svijet �e skon�ati u ognju. Donesi mi pjenu�ca prije no �to skon�a, mo�e? �
Ustao sam. Jesam li uop�e imao jo� novca? Razmi�ljao sam o tomu kada se je nad mene
nadvila mra�na, tiha pojava mojega Gospodara koji mi je dodao bocu �panjolskog
pjenu�ca, otvorenu i spremnu da je moj otac popije.
Uzdahnuo sam. Taj mi miris sada vi�e nije ni�ta zna�io, ali sam znao da je to
fino, dobro vino, a osim toga, to je bilo ono �to je �elio.
On je u me�uvremenu sjeo na klupu, zure�i ravno u bocu koja je visjela iz moje
ruke. Posegnuo je za njom, uzeo je i pio po�udno kao �to ja pijem krv.
��Dobro me pogledaj, rekao sam.
��Ovdje je previ�e mra�no, idiote, rekao je. � Kako mogu bilo �to dobro
pogledati? Hmmm, ovo je dobro. Hvala ti. � Iznenada je zastao s bocom na ustima.
�udan je bio na�in na koji je zastao. Bilo je to kao da je u �umi i kao da je
upravo osjetio medvjeda koji mu se pribli�ava, ili neku drugu krvolo�nu �ivotinju.
Uko�io se s bocom u ruci, a pomicale su se samo njegove o�i dok je podizao pogled
prema meni.
��Andrej, �apnuo je.
���iv sam, o�e, rekao sam blago. � Nisu me ubili. Uzeli su me kao ratni plijen
i prodali za odre�enu svotu. Brodom su me odveli na jug, pa ponovno na sjever, gore
u Veneciju i tamo sada �ivim. � O�i su mu bile mirne. Zapravo, oblio ga je
prelijepi spokoj. Bio je previ�e pijan za svoje razloge da se razljuti ili za
bezvrijedno iznena�enje koje bi ga odu�evilo. Upravo suprotno, istina mu se
prikradala u valovima, svladavaju�i ga, a on je shvatio sve njezine pojedinosti da
nisam patio, da sam bogat i da sam dobro.
��Bio sam izgubljen, gospodine, rekao sam blagim �apatom, koji je sasvim
sigurno samo on mogao �uti. � Bio sam izgubljen, ali me je prona�ao jedan ljubazan
�ovjek i bio sam spa�en i od tada vi�e nisam patio. Dugo sam putovao da bih ti ovo
rekao, o�e. Nisam znao da si �iv. Nisam ni sanjao. Ho�u re�i, mislio sam da si umro
onog dana kad je za mene umro cijeli svijet. A sada sam ti do�ao re�i da me nikada,
nikada ne smije� oplakivati. � Andrej, �apnuo je, ali na njegovu licu nije bilo
nikakve promjene. Samo smireno �u�enje. Sjedio je mirno, s objema rukama na boci
koju je spustio u krilo, �irokih i uspravnih ramena i lepr�ave crvene i sijede
kose, kao �to je jo� nisam vidio, koja se stapala s krznom ogrta�a.
Bio je lijep, lijep �ovjek. Bile su mi potrebne o�i �udovi�ta da bih to opazio.
Bio mi je potreban demonski vid da bih opazio snagu u njegovim o�ima koja je
odgovarala snazi njegova divovskog tijela. Samo su njegove okrvavljene o�i odavale
njegovu slabost.
��Sada me zaboravi, o�e, rekao sam. � Zaboravi me kao da su me redovnici
otjerali. Ali upamti, zahvaljuju�i tebi nikada ne�u biti zakopan u blatnim
grobnicama samostana. Ne, ne�to ml se drugo mo�e dogoditi. Ali zbog toga ne�u
patiti. Zbog tebe, zato �to to nisi dopustio, zato �to si do�ao onog dana i
zahtijevao da odja�em s tobom, da budem tvoj sin. � Okrenuo sam se u namjeri da
odem. On se naglo nagnuo prema naprijed, dr�e�i lijevom rukom bocu za grlo i
sna�nom desnicom hvataju�i moju ruku. Povukao me k sebi, kao da sam tek obi�ni
smrtnik, svojom starom snagom, i utisnuo svoje usne na moju pognutu glavu.
Oh, Bo�e, ne daj da sazna! Ne daj da osjeti promjenu u meni! Bio sam o�ajan.
Zatvorio sam o�i.
Ali, bio sam mlad i ne tako krut i hladan kao moj Gospodar, ne, ne �ak ni
upola, ni polovicu od te polovice. A on je osjetio samo meko�u moje kose i mo�da
hladnu, ledenu meko�u moje ko�e koja je mirisala na zimu.
��Andrej, moje an�eosko dijete, moj nadareni, zlatni sine! � Okrenuo sam se i
�vrsto ga uhvatio lijevom rukom. Ljubio sam ga po cijeloj glavi, �to nikada, nikada
ne bih u�inio kao dijete. Bio mi je u srcu.
��O�e, nemoj vi�e piti, rekao sam mu u uho. � Ustani i ponovno budi lovac. Budi
ono �to jesi, o�e. � Andrej, nitko mi ne�e vjerovati. � A tko su oni da ti ka�u
takvo �to ako ponovno bude� onaj stari, mu�karac? � upitao sam.
Gledali smo se u o�i. Dr�ao sam usta �vrsto zatvorenima da nikada, nikada ne bi
vidio te o�tre zube u mojim ustima, koje mi je podarila moja vampirska krv,
si�u�ne, kobne vampirske zube kakve bi on, tako pronicav �ovjek, lovac po svojoj
prirodi, sasvim sigurno mogao vidjeti.
Ali on sada nije tra�io takve nedostatke. On je samo �elio ljubav, i ljubav smo
jedno drugom pru�ili.
��Moram po�i, nemam izbora, rekao sam. � Ukrao sam ovo vrijeme da bih do�ao k
tebi. O�e, reci mojoj majci da sam ja bio onaj koji je maloprije do�ao u ku�u i da
sam ja bio onaj koji joj je dao prstenje i koji je tvojem bratu dao torbicu. �
Odmaknuo sam se. Sjeo sam pokraj njega na klupu jer je on spustio noge na pod.
Skinuo sam desnu rukavicu i pogledao sedam ili osam prstena koje sam nosio, sve od
srebra ili zlata, naki�ene draguljima, a zatim sam ih skidao jednoga po jednoga,
unato� njegovu glasnom uzviku prosvjeda, i cijelu sam mu �aku prstena predao u
ruku. Kako li je njegova ruka bila meka i topla, kako rumena i �iva.
��Uzmi ih jer ja ih imam cijelu gomilu. A ja �u ti pisati i poslati ti jo�, jo�
vi�e da vi�e nikada ne bi morao raditi ni�ta osim onoga �to �eli� raditi jahati i
loviti, i uz vatru pripovijedati stare pri�e. Kupi od ovoga dobru harfu, kupi
knjige za malene ako �eli�, kupi �to god �eli�. � Ne �elim to; �elim tebe, svojeg
sina. � Da, i ja �elim tebe, svojeg oca, ali ovo malo mo�i je sve �to bismo mogli
imati. � Primio sam njegovu glavu objema rukama, pokazuju�i svoju snagu, mo�da
neoprezno, ali umiruju�i ga dok sam ga obasipao poljupcima, a zatim sam, nakon
dugog, toplog zagrljaja ustao da po�em.
Tako sam brzo iza�ao iz sobe da je mogao vidjeti tek vrata koja su zalupila.
Padao je snijeg. Ugledao sam svojega Gospodara udaljenoga nekoliko metara,
po�ao sam mu u susret i zajedno smo krenuli uz brdo. Nisam �elio da moj otac iza�e.
�elio sam umaknuti �to sam br�e mogao.
Upravo sam �elio zamoliti da vampirskom brzinom nestanemo iz Kijeva kada sam
ugledao pojavu koja je �urila prema nama. Bila je to niska �ena koja je za sobom po
vla�nom snijegu vukla te�ka krzna. U rukama je nosila ne�to sjajno.
Stajao sam kao ukopan, a moj me je Gospodar �ekao. Bila je to moja majka koja
me je do�la vidjeti. Bila je to moja majka koja je probijala put prema gostionici,
a u njezinim rukama, okrenuta prema meni, bila je ikona namr�tenoga Krista, ona
koju sam tako dugo promatrao kroz napuklinu u zidu ku�e.
Udahnuo sam. Podignula je sliku primiv�i je s obje strane i pokazala mi je.
��Andrej, pro�aptala je.
��Majko, rekao sam. � �uvaj je za malene, molim te. � Zagrlio sam je i
poljubio. Kako se doimala mnogo starijom, kako jadno starijom. Ra�anje djece je to
u�inilo od nje, crpilo snagu iz nje, �ak i novoro�en�ad koja je bila zakopana u
malenim grobovima u zemlji. Pomislio sam na to koliko je mnogo novoro�en�adi
izgubila tijekom moje mladosti, a koliko su ih tek izbrojili prije no �to sam se
rodio. Ona ih je nazivala svojim an�elima, svojom malenom dje�icom, nedovoljno
velikom za �ivot.
��Zadr�i to, rekao sam joj. � Zadr�i to ovdje za obitelj. � Dobro, Andrej,
rekla je. Gledala me je svijetlim o�ima punim patnje. Vidio sam da umire. Iznenada
sam shvatio da ju je iscrpilo vrijeme, a ne mu�enje s djecom. Bila je bolesna
iznutra i zaista je uskoro trebala umrijeti. Gledaju�i je, osjetio sam takav u�as
zbog cijeloga smrtnog svijeta. Bila je to samo zamorna, uobi�ajena, neizbje�na
bolest.
��Zbogom, dragi an�ele, rekao sam.
��Zbogom i tebi, moj dragi an�ele, odgovorila je. � Moje srce i du�a su sretni
�to si ponosni princ. Ali, poka�i mi, �ini� li znak kri�a na pravilan na�in? � Kako
Je zvu�ala o�ajno. Ona je to doista mislila. Jednostavno se pitala jesam li
postigao sve to o�igledno obilje pre�av�i na vjeru Zapada. To je ono �to je
mislila.
��Majko, stavlja� me pred lak ispit. � Na�inio sam za nju znak kri�a, na na�
na�in, Isto�ni na�in, od desnog ramena prema lijevom ramenu, i nasmije�io se.
Kimnula je glavom. A tada je iz unutra�njosti svoje te�ke vunene haljine
bri�ljivo ne�to izvadila i pru�ila mi to, ispu�taju�i tu stvar tek kada sam dlanom
za to na�inio kolijevku. Bilo je to tamno, rubinsko crveno, oslikano Uskr�nje jaje.
Tako savr�eno i iznimno ukra�eno jaje. Bilo je po du�ini omotano duga�kim �utim
vrpcama koje su u njegovu sredi�tu oblikovale savr�enu ru�u ili osmokraku zvijezdu.
Pogledao sam ga i zatim joj kimnuo.
Izvadio sam rup�i� od fine flamanske tkanine i umotao jaje u njega, pomno ga
obla�u�i, a taj sam mali zave�ljaj bri�ljivo stavio u nabore moje tunike ispod
kaputi�a i ogrta�a.
Sagnuo sam se i ponovno poljubio njezin mek, suh obraz. � Majko, � rekao sam, �
Radost svih Tuga, to je ono �to si ti za mene! � Moj dragi Andrej, odgovorila je. �
Idi s Bogom ako ve� mora� oti�i. � Pogledala je sliku. �eljela je da je vidim.
Okrenula ju je da bih mogao vidjeti blistavo zlatno Bo�je lice, navo�teno i lijepo
kao i onog dana kada sam ga naslikao za nju. Samo �to ga nisam naslikao za nju. Ne,
bila je to upravo ona ikona koju sam onog dana ponio na na� pohod u divljinu.
Oh, kako je za�udno to �to ju je moj otac donio sa sobom ku�i, cijelim putem s
popri�ta onakva gubitka. Pa opet, zbog �ega ne bi? Zbog �ega takav �ovjek ne bi
u�inio takvo �to?
Snijeg je padao na sliku. Padao je na uko�eno lice na�eg Spasitelja koji je,
kao nekom �arolijom, blistav izronio ispod mojega jure�ega kista, lice uko�enih i
glatkih usana i lagano izvijenih obrva koje je izra�avalo ljubav. Krist, moj
Gospod, mogao bi izgledati jo� uko�enije, motre�i iz mozaika San Marca. Krist, moj
Gospod, mogao bi izgledati jednako uko�eno na mnogim starim slikama. Ali Krist, moj
Gospod, na bilo koji na�in i u bilo kojem stilu bio je pun bezgrani�ne ljubavi.
Vjetar je padao u naletima i �inilo se kao da se topi u dodiru s Njegovim
licem.
Pla�io sam se za tu krhku drvenu plo�u i svjetlucavu lakiranu sliku koja je
trebala sjati za sva vremena. Ali, i ona je na to mislila te je brzo svojim
ogrta�em zaklonila sliku od vlage otopljenog snijega.
Nikada je vi�e nisam vidio.
No, postoji li itko tko bi me trebao upitati �to mi zna�i ikona? Postoji li
itko tko bi �elio znati zbog �ega sam, kada sam pred sobom ugledao Kristovo lice na
Veronikinu velu, kada ga je Dora dr�ala visoko, taj veo koji je Lestat osobno donio
iz Jeruzalema i vremena Kristove muke, kroz pakao i u svijet, pao na koljena i
povikao: � To jest Gospod?
11.
Putovanje iz Kijeva doimalo se kao putovanje naprijed u vremenu, prema mjestu
kojemu sam zaista pripadao. Nakon mojeg povratka, �inilo se da cijela Venecija
dijeli svjetlucanje zlatom poplo�ane prostorije u kojoj se nalazila moja grobnica.
U bunilu, provodio sam no�i lutaju�i, s Mariusom ili bez njega, upijaju�i svje�
zrak Jadrana i promatraju�i veli�anstvene ku�e i vladarske pala�e na koje sam
naviknuo tijekom proteklih nekoliko godina.
Ve�ernje su me mise privla�ile kao �to med privla�i muhe. Upijao sam glazbu
crkvenih zborova, napjeve sve�enika i iznad svega radostan, osjetilan odnos
vjernika, kao da je sve to iscjeljuju�i balzam za one moje dijelove koji su
oguljeni i ranjeni od mojeg povratka iz Samostana �pilja.
Ali, u dubini svojeg srca sa�uvao sam postojan i vreo plamen po�tovanja prema
ruskim redovnicima iz Samostana �pilja. Baciv�i pogled na nekoliko rije�i
posve�enog brata Izaka, �ivio sam s jasnim sje�anjem na njegovo u�enje � brata
Izaka koji je bio lud za Bogom i osamljenik, vidjelac duhova, �rtva Vraga, a nakon
toga i njegov pokoravatelj u ime Krista.
Moja je du�a bila religiozna, u to nije bilo sumnje, i dana su mi dva iznimna
oblika religiozne misli, a sada, predaju�i se u bitki izme�u ta dva oblika, zaratio
sam se sa samim sobom, iako nisam imao namjeru odre�i se rasko�i i slave Venecije,
zauvijek blistave ljepote fra Angelicova u�enja te zapanjuju�ih i pozla�enih
postignu�a svih onih koji su ga slijedili, stvaraju�i ljepotu za Krista, potajne;
sam u�inio bla�enime gubitnika u mojoj bitki, bla�enog Izaka, za kojeg sam, u
svojem djetinjem umu, pretpostavljao da je krenuo pravim putem prema Gospodu.
Marius je znao za moja previranja, znao je za utjecaj koji Kijev ima na mene i
bio je svjestan da mi je to od presudne va�nosti. Bolje od bilo koga znao je da
svako bi�e ratuje sa svojim vlastitim an�elima i demonima, da svako bi�e podlije�e
nekomu su�tinskom sustavu vrijednosti, nekoj osnovnoj odrednici koja je neodvojiva
od �ivljenja primjerenog �ivota.
Za nas, �ivot je bio vampirski. Ali, to je u svakom smislu bio �ivot,
osjetilan, puten �ivot. Nisam mogao pobje�i u njega od pritisaka i opsjednutosti
koje sam osje�ao kao smrtni dje�ak. Upravo suprotno, sada je to tek bilo poja�ano.
Tijekom mjesec dana nakon povratka, shvatio sam da sam odredio na�in svojeg
pristupa svijetu oko sebe. Nasla�ivat �u se opojnom ljepotom talijanskog
slikarstva, glazbe i arhitekture, da, ali �u to �initi �arom ruskog sveca.
Pretvorit �u sva putena iskustva u dobro i �isto�u. U�it �u, pove�avat �u
razumijevanje, pove�avat �u suosje�anje za smrtnike oko sebe i nikada ne�u prestati
tjerati svoju du�u da bude ono za �to sam vjerovao da je dobro.
Dobro je bilo iznad svega; to je zna�ilo biti blag. To je zna�ilo ne protratiti
ni�ta. To je zna�ilo slikati, �itati, u�iti, slu�ati, �ak i moliti, iako nisam bio
siguran komu se molim, i to je zna�ilo iskoristiti svaku mogu�nost za velikodu�nost
prema smrtnicima koje ne�u ubiti.
A �to se ti�e onih koje sam ubijao, oni su trebali biti odrije�eni milostivo, a
ja sam trebao postati apsolutni Gospodar milosti, nikada ne uzrokuju�i bol ili
zbunjenost, zapravo mame�i �rtvu koliko sam god to mogao �arolijama proizvedenima
mojim nje�nim glasom ili dubinom mojih o�iju u kojima se ogleda moja du�a, ili
nekom drugom mo�i za koju se �inilo da je posjedujem ili da sam je sposoban
razviti, mo�i da svojim umom prodrem u um jadnog, bespomo�nog smrtnika i da mu
pomognem da stvori vlastite utje�ne vizije kako bi smrt postala treptaj plamena u
zanosu, a nakon toga najugodnija ti�ina.
Usredoto�io sam se, tako�er, na u�ivanje u krvi, na dublje poniranje, ispod
nemirne nu�nosti vlastite �e�i, okusiti tu �ivotnu teku�inu koju sam otimao svojoj
�rtvi i potpuno osjetiti ono �to je nosila sa sobom do kona�ne propasti, sudbinu
smrtne du�e.
Moje u�enje s Mariusom na neko je vrijeme bilo prekinuto. Ali, najzad mi je
pri�ao blago i rekao mi da je vrijeme za ponovno, ozbiljno u�enje, da moramo ne�to
u�initi.
��Ja samostalno u�im, rekao sam. � Ti to dobro zna�. Zna� da nisam bio
besposlen u svojim lutanjima i zna� da je moj um jednako gladan kao i moje tijelo.
Ti to zna�. Zato me ostavi na miru. � To je sve dobro i u redu, mladi Gospodaru, �
rekao mi je ljubazno, � ali se mora� vratiti u �kolu koju dr�im za tebe. Posjedujem
ono �to mora� upoznati. � Odbijao sam ga pet no�i. A tada, drijemaju�i na njegovu
krevetu ne�to poslije pono�i, po�to sam ve�er proveo na Piazzi San Marco na velikom
festivalu slu�aju�i glazbenike i promatraju�i �onglere, upla�io sam se osjetiv�i
udarac njegove �ibe na stra�njoj strani nogu.
��Probudi se, dijete, rekao je.
Okrenuo sam se i podignuo pogled. Bio sam upla�en. Stajao je, dr�e�i dugu �ibu,
prekri�enih ruku. Bio je odjeven u dugu tuniku s pojasom od ljubi�astog bar�una, a
kosa mu je bila svezana na zatiljku.
Okrenuo sam se od njega. Pretpostavio sam da dramatizira i da �e oti�i. �iba se
ponovno spustila pra�ena pljuskom udaraca.
Udarce sam osjetio na na�in na koji ih nikada nisam osjetio kao smrtnik. Bio
sam ja�i, mnogo otporniji na njih, ali na djeli� sekunde svaki je udarac prodirao
kroz moju nadnaravnu za�titu i prouzro�io malu, osjetnu eksploziju boli.
Bio sam bijesan. Poku�ao sam ustati iz kreveta, a mo�da bih ga �ak i udario,
toliko sam bio ljut jer se tako pona�ao prema meni. Ali, on mi je koljenom
pritisnuo le�a i nastavio me udarati �ibom sve dok nisam vrisnuo.
Tada je ustao i povukao me za ovratnik. Drhtao sam od bijesa i zbunjenosti.
���eli� li jo�? � upitao je.
��Ne znam, rekao sam odgurnuv�i njegovu ruku, �to je dopustio s laganim
osmijehom. � Mo�da je tako! U jednom ti je �asu moje srce od velike va�nosti, a
sljede�eg sam �asa tek �kolarac. Je li tako? � Imao si dovoljno vremena da tuguje�
i oplakuje�, rekao je, � i da procijeni� sve �to ti je dano. Sada se vrati na
posao. Po�i za stol i pripremi se za pisanje. Ili �u te jo� malo i�ibati. � Pustio
sam bujicu rije�i. � Ne�u dopustiti da se ovako pona�a� prema meni; za to uop�e
nema potrebe. �to bih trebao pisati? U du�i sam napisao bezbrojne sveske. Misli� da
me mo�e� natjerati u odvratan mali kalup poslu�nog u�enika, misli� da je to
primjereno kataklizmi�kim mislima koje moram domisliti, misli�... � Pljusnuo me je
preko lica. Zavrtjelo mi se. Kada mi se vid razbistrio, pogledao sam ga u o�i.
���elim ponovno tvoju pozornost. �elim da iza�e� iz svoje meditacije. Po�i za
stol i napi�i mi sa�etak onoga �to ti je zna�ilo putovanje u Rusiju i �to sada
vidi� ovdje, a �to prije nisi vidio. Neka bude sa�eto, iskoristi svoje najbolje
usporedbe i metafore i napi�i mi to jasno i brzo. � Kakva okrutna taktika,
promrmljao sam. Ali, moje je tijelo bubnjalo od udaraca. Bilo je to potpuno
razli�ito od boli smrtnog tijela, ali bilo je lo�e i mrzio sam to.
Sjeo sam za stol. Namjeravao sam napisati ne�to doista grubo poput �Nau�io sam
da sam rob tiranina.� � Ali kada sam podignuo pogled i opazio kako stoji sa �ibom u
ruci, predomislio sam se.
 Znao je da je to savr�en trenutak da mi pri�e i poljubi me. To je i u�inio, a
ja sam shvatio da sam podignuo glavu za njegov poljubac i prije no �to je on svoju
sagnuo. To ga nije zaustavilo.
Osjetio sa sveobuhvatnu sre�u zbog toga �to mu se predajem. Obgrlio sam ga oko
ramena, Pustio me je da u�ivam u dugom, ugodnom trenutku, a nakon toga sam ispisao
mnogo re�enica koje su uglavnom govorile o onomu �to sam ve� opisao. Pisao sam o
bitki koja se u meni doga�ala izme�u putenoga i asketskoga; pisao sam o svojoj
ruskoj du�i koja traga za najvi�om razinom uznesenja. Otkrio sam je slikaju�i
ikone, ali, ikona je zadovoljila potrebu za osjetilnime jer je bila prelijepa. I
dok sam pisao, shvatio sam po prvi put da je stari ruski stil, drevni bizantski
stil, u sebi sadr�avao borbu izme�u putenoga i asketskoga, likovi su bili
prigu�eni, plo�ni, ukro�eni usred rasko�ne boje, a cjelina je pru�ala �isti u�itak
za o�i iskazuju�i odricanje.
Dok sam pisao, moj je Gospodar oti�ao. Bio sam toga svjestan, ali to mi nije
bilo va�no. Zadubio sam se u pisanje i postupno sam izmaknuo ra��lanjivanju i po�eo
pripovijedati staru pri�u.
U davno doba, kada Rusi nisu poznavali Isusa Krista, slavni princ Vladimir od
Kijeva � a u to je vrijeme Kijev bio veli�anstven grad � poslao je svoje izaslanike
da prou�e tri Gospodnje religije: muslimansku, za koju su ti ljudi ustvrdili da je
mahnita i da ne miri�e na dobro; papinskog Rima, u kojoj ti ljudi nisu otkrili
nikakvu uzvi�enost; i, kona�no, kr��anstvo Bizanta. U gradu Konstantinopolisu Rusi
su odvedeni u razgledavanje velebnih crkava u kojima su grko-katolici �tovali
svojeg Boga, a oni su te gra�evine smatrali toliko lijepima da nisu znali nalaze li
se u Raju ili su jo�na Zemlji. Ti Rusi nikada nisu vidjeli ne�to tako
veli�anstveno; tada su bili sigurni da Bog prebiva me�u ljudima u religiji
Konstantinopolisa i tako je Rusija prihvatila upravo to kr��anstvo. Ljepota je,
dakle, bila ta koja je rodila na�u rusku crkvu.
U Kijevu su ljudi neko� mogli smatrati da se Vladimir nastojao zabaviti, ali
sada, kada je Kijev poru�en i kada su Turci prisvojili Svetu" Sofiju u
Konstantinopolisu, �ovjek mora do�i u Veneciju da bi vidio slavni Theotokos,
Djevicu koja je Bogorodica i Njezina sina kada postaje Pantokrator, Bo�anski
stvaratelj svega postoje�ega. U Veneciji sam u svjetlucavim zlatnim mozaicima i
mi�i�avim likovima novog doba otkrio ono �udo koje je donijelo svjetlo Krista
na�ega Gospoda u zemlju u kojoj sam ro�en, svjetlo Krista na�ega Gospoda koje jo�
gori u svjetiljkama Samostana �pilja.
Odlo�io sam pero. Odgurnuo sam list, polo�io glavu na ruke i tiho, za sebe
plakao u ti�ini sjenovite spava�e sobe. Nisam mario �to me je istukao, udarao ili
zanemario.
Na posljetku je Marius do�ao po mene da me odvede u na�u grobnicu, i sada,
stolje�ima nakon toga, shva�am, gledaju�i unatrag, da sam zbog njegove prisile da
pi�em, zauvijek upamtio poduke tog vremena.
Sljede�e no�i, po�to sam pro�itao ono �to sam napisao, pokajao se zbog toga �to
me je istukao i rekao mi je da mu je te�ko pona�ati se prema meni kao prema
djetetu, ali da ja nisam dijete. Prije sam duh nego dijete � naivan i manijakalan u
svojoj potrazi za odre�enim odrednicama. Nikada nije o�ekivao da �e me toliko
voljeti.
�elio sam biti daleko i nedodirljiv, zbog �ibanja, ali to nisam mogao. Divio
sam se tomu �to su mi njegovi dodiri, njegovi poljupci i njegovi zagrljaji sada
zna�ili vi�e nego kad sam bio �ovjek.

12.
Volio bih da se sada mogu i�uljati iz sretne pri�e o Mariusu i meni u Veneciji
i prenijeti pripovijest u New York, u suvremeno doba. �elim se vratiti u trenutak u
sobi u New Yorku kada je Dora dr�ala Veronikin veo, relikviju koju je Lestat donio
sa svojeg putovanja u pakao, jer tada bi pri�a bila ispri�ana u dvije savr�ene
polovice � o djetetu koje sam bio i vjerniku koji sam postao te o stvorenju kakvo
sam sada.
 Ali, ne mogu se tako lako zavarati. Znam da je ono �to se dogodilo Mariusu i
meni tih mjeseci nakon putovanja u Rusiju va�an dio mojeg �ivota.
Ni�ta se drugo ne mo�e u�initi osim prije�i Most uzdaha u mojem �ivotu,
duga�ak, mra�an most koji premo��uje stolje�a mojega mu�nog postojanja i koji me
povezuje sa suvremenim dobom. To �to je taj moj prijelaz Lestat ve� tako dobro
opisao, ne zna�i da mogu pobje�i ne dodaju�i nekoliko svojih vlastitih rije�i i,
iznad svega, svoje priznanje da sam tri stotine godina bio lud za Bogom.
Volio bih da sam umaknuo toj sudbini. Volio bih da je Marius izbjegao onomu �to
nam se dogodilo. Sada je jasno da je na�u odvojenost pro�ivio s daleko ve�im uvidom
i snagom no �to sam je ja pro�ivio. Ali, na posljetku, on je iza sebe ve� imao
stolje�a i bio je mudro bi�e, a ja sam jo� bio dijete.
Na�i posljednji mjeseci u Veneciji bili su neoptere�eni slutnjom onoga �to �e
do�i. Gorljivo me je podu�avao osnovnim znanjima.
Jedno od najva�nijih bilo je kako se doimati kao �ovjek me�u ljudskim bi�ima.
Sve vrijeme nakon moje preobrazbe, nisam bio u dobrim odnosima s ostalim
nau�nicima, a izbjegavao sam i svoju voljenu Bianku, kojoj sam dugovao veliku
zahvalnost, ne samo za pro�lo prijateljstvo ve� i za to �to me je njegovala kad mi
je bilo tako lo�e.
Sad sam se morao suo�iti s Biankom, ili je barem tako nalo�io Marius. Ja sam
bio taj koji joj je trebao napisati ljubazno pismo i objasniti joj da je zbog svoje
bolesti nisam mogao prije posjetiti.
Tada, Jedne ve�eri, nakon kratkog lova tijekom kojeg sam popio krv dviju
�rtava, po�li smo je posjetiti, nose�i joj darove, i zatekli smo je okru�enu
engleskim i talijanskim prijateljima.
Marius je za tu prigodu odjenuo otmjeni, tamnoplavi bar�un i, po prvi put,
ogrta� iste boje, �to je bilo neuobi�ajeno za njega, a meni je predlo�io da se
odjenem u nebesko plavu, njegovu omiljenu boju za mene. U ko�ari sam joj nosio
ukusne smokve i slatke kola�i�e.
Njezina su vrata, kao i uvijek, bila otvorena i u�li smo nenametljivo, ali nas
je ona odmah opazila.
�im sam je ugledao, osjetio sam o�ajni�ku �udnju za nekom vrstom bliskosti,
odnosno, po�elio sam joj ispri�ati sve �to se dogodilo! To je, dakako, bilo
zabranjeno, a Marius je zahtijevao da nau�im voljeti je a da joj se ne povjeravam.
Ustala je, pri�la mi, obavila ruke oko mojeg vrata prihva�aju�i uobi�ajene,
strastvene poljupce. Odmah sam shvatio zbog �ega je Marius te ve�eri zahtijevao
dvije �rtve. Bio sam topao i preplavljen krvlju.
Bianca nije osjetila ni�ta �to bi je upla�ilo. Njezine su svilene ruke kliznule
niz moj vrat. Blistala je u haljini od �ute svile i tamnozelenog bar�una, u �utom
rublju posutome izvezenim ru�ama, a bijele su joj grudi bile jedva pokrivene, kao
�to ih samo kurtizane nose.
Kada sam je po�eo ljubiti, bri�ljivo skrivaju�i svoje si�u�ne o�njake, nisam
osje�ao glad jer mi je krv mojih �rtava bila i vi�e nego dovoljna. Ljubio sam je s
ljubavlju i samo s ljubavlju, a moje su misli brzo utonule u erotska sje�anja, moje
je tijelo nedvojbeno iskazivalo neodoljivu potrebu koju je ve� u pro�losti
do�ivjelo za njom. �elio sam je dodirivati posvuda kao �to bi slijepac dodirivao
skulpturu kako bi svojim rukama �to bolje upoznao svaku njezinu oblinu.
��Oh, ne samo da si dobro, odli�no si, rekla je Bianca. � Ti i Marius, u�ite,
do�ite, po�imo u sobu. � Bezbri�nom gestom obratila se svojim gostima koji su
ionako bili zabavljeni razgovorom, raspravama i kartanjem u malim skupinama. Povela
nas je u ne�to skrovitiji salon odmah do spava�e sobe, sobu krcatu strahovito
skupocjenim damastnim naslonja�ima i le�aljkama, i rekla mi da sjednem.
Sjetio sam se svije�a i da im se nikada ne smijem previ�e pribli�avati, ve� da
moram koristiti sjenu kako nijedan smrtnik ne bi do�ao u mogu�nost promatrati moju
izmijenjenu i daleko savr�eniju ko�u.
Ovo i nije bilo tako te�ko jer je, unato� svojoj ljubavi prema svjetlosti i
njezinoj sklonosti rasko�i, zbog ugo�aja zasjenila svjetiljku.
Nedostatak svjetla u�init �e i sjaj mojih o�iju manje primjetnim; i to sam
znao. A �to budem vi�e govorio, �to �ivahniji postanem, to �u se doimati
ljudskijim.
 Ti�ina je opasna za nas kada se nalazimo medu smrtnicima, podu�io me je Marius,
jer se u ti�ini smrtnicima doimamo besprijekornima, nezemaljskima i, na posljetku,
�ak zastra�uju�e u�asnima, a oni osje�aju da nismo onakvi kakvima se �inimo.
Slijedio sam ta pravila. No, preplavila me je strepnja da joj nikada ne�u mo�i
ispri�ati �to mi je u�injeno. Po�eo sam govoriti. Obja�njavao sam joj da je bolest
posve nestala, ali da mi je Marius, daleko mudriji od bilo kojeg lije�nika, naredio
samo�u i odmor. Kada nisam bio u krevetu, bio sam sam, nastoje�i vratiti svoju
snagu.
��Nastoj biti blizu istine koliko god mo�e�, to je bolje nego da potpuno
sla�e�, smatrao je Marius. Sada sam slijedio njegove rije�i.
��Oh, ali ja sam mislila da sam te izgubila, rekla je. � Kada si poslao poruku,
Mariuse, da se oporavlja, isprva ti nisam vjerovala. Mislila sam da �eli� ubla�iti
neizbje�nu istinu. � Kako je bila ljupka, savr�eni cvijet. Plava joj je kosa bila
je razdijeljena po sredini, sa svake je strane po jedan pramen bio omotan biserima
i na zatiljku povezan kop�om ukra�enom biserima. Ostatak je kose padao a la
Botticelli, u sjajnu plavu slapu preko ramena.
��Ti si ga potpuno izlije�ila kao �to bi to moglo i bilo koje drugo ljudsko
bi�e, rekao joj je Marius. � Moj je zadatak bio dati mu neke lijekove za koje samo
ja znam. A tada dopustiti da lijekovi u�ine svoje. � Govorio je jednostavno, ali se
meni �inio tu�nim.
Uhvatila me je strahovita tuga. Nisam joj mogao re�i �to sam ja ili da se sada
doima druga�ijom, da se, u usporedbi s nama, doima bogato ispunjena ljudskom krvlju
i da je njezin glas za mene poprimio novi prizvuk koji je bio sasvim ljudski, koji
je nje�no poticao moja osjetila kada bi izgovorila samo i jednu rije�.
��Dakle, obojica ste ovdje i obojica morate �esto dolaziti, rekla je. � Nemojte
ikada vi�e dopustiti da se dogodi takva odvojenost. Mariuse, do�la bih k tebi, ali
mi je Riccardo rekao da �eli� mir i samo�u. Njegovala bih Amadea u bilo kojem
stanju. � Znam da bi, draga, rekao je Marius. � Ali, kao �to sam rekao, njemu je
bila potrebna samo�a, a tvoja je ljepota opojna, tvoje rije�i podra�uju mnogo
sna�nije no �to misli�. � U tomu nije bilo prizvuka laskanja, ve� je zvu�alo kao
iskrena ispovijest.
Zatresla je glavom pomalo tu�no. � Otkrila sam da Venecija nije moj dom ako ti
nisi ovdje. � Oprezno je pogledala prema prednjem salonu, a tada je progovorila
tihim glasom. � Mariuse, oslobodio si me onih koji su me dr�ali u �aci. � To je
bilo sasvim lako, rekao je. � To je, zapravo, bilo zadovoljstvo. Kako su pokvareni
bili ti ljudi, ti tvoji ro�aci, ako se ne varam, i spremni iskoristiti tebe i tvoju
glasovitu ljepotu u svojim pokvarenim nov�anim poslovima. � Ona je porumenjela, a
ja sam podignuo ruku kako bih ga zamolio da bude obazriviji u onomu �to govori.
Sada sam znao da je tijekom pokolja u sve�anoj dvorani Firentinca iz umova �rtava
pro�itao mnogo toga �to je meni bilo nepoznato.
��Ro�aci? Mo�da, rekla je. � To sam sasvim ugodno zaboravila. Da su bili
strahovita prijetnja onima koje su namamili u velike zajmove i opasne mogu�nosti,
to mogu re�i bez sumnje. Mariuse, dogodilo se ne�to vrlo �udno, ne�to za �to nikada
ne bih o�ekivala da �e se dogoditi. � Volio sam ozbiljan izraz na njezinim nje�nim
crtama lica. Doimala se prelijepom da bi imala mozak.
��Otkrila sam da sam bogatija, rekla je, � kao da mi se pove�ao prihod, a drugi
ljudi � to je ono �to je �udno � drugi su me ljudi, u znak zahvalnosti �to je
nestao na� bankar i iznu�iva�, zasipali bezbrojnim darovima zlata i dragulja, da,
�ak i ovom ogrlicom, pogledaj, ti zna� da su to morski biseri i da su svi jednake
veli�ine, cijela niska, sve su mi to dali, iako sam stotinu puta porekla da sam to
u�inila. � Ali, �to je s optu�bom? � upitao sam. � �to je s opasno��u od javnog
optu�ivanja? � Njih nitko ne brani niti ne oplakuje, brzo je odvratila. Posadila je
jo� jedan mali buketi� poljubaca na moj obraz. � A danas su ovdje, kao i uvijek,
bili moji prijatelji iz Velikog vije�a da bi mi pro�itali nekoliko novih pjesama i
sabrali se u ti�ini, ovdje gdje mogu prona�i mir od klijenata i beskrajnih zahtjeva
svojih obitelji. Mislim da me nitko ne�e optu�iti za bilo �to, a, kao �to svi
znaju, u no�i ubojstava bila sam ovdje u dru�tvu onoga groznog Engleza, Amadeo,
onoga koji te je poku�ao ubiti, koji, dakako, ima... � Da, �to? � upitao sam.
Marius je stisnuo o�i kad me je pogledao. Na�inio je malu kretnju lagano se
udariv�i po sljepoo�nici prstima u rukavicama. �itaj njezine misli, �elio je re�i.
Ali, nisam mogao ni pomisliti na takvo �to. Njezino je lice bilo previ�e ljupko.
��Englez, rekla je, � koji je nestao. Pretpostavljam da je negdje utopljen, da
je, teturaju�i pijan po gradu, upao u jedan od kanala ili, jo� gore, u zaljev. �
Moj mi je Gospodar, dakako, rekao da se pobrinuo za sve neugodnosti vezane za
Engleza, ali ga ja nikada nisam upitao na koji je na�in to u�inio.
��Oni, dakle, misle da si unajmila ubojice da odrije�e Firentince? � upitao ju
je Marius.
���ini se da je tako, odgovorila Je. � A ima i onih koji misle da sam dala
ubiti i Engleza. Postala sam prili�no mo�na �ena, Mariuse. � Oboje su se nasmijali,
njegov je smijeh bio dubok, metalan smijeh nadnaravnog bi�a, a njezin je bio vi�i,
ali bogatiji prizvukom ljudske krvi.
Po�elio sam u�i u njezine misli. Poku�ao sam, no odmah sam odbacio tu zamisao.
Bio sam onemogu�en, jednako kao i s Riccardom i dje�acima koji su mi bili najbli�i.
Zapravo, to se doimalo kao u�asan napad na privatnost osobe, pa sam tu mo� koristio
samo pri lovu, da bih prona�ao one koji su bili zli i koje bih mogao ubiti.
��Amadeo, porumenio si, �to je? � upitala je Bianca. � Tvoji su obrazi crveni.
Daj da ih poljubim. Oh, vru� si kao da se groznica vratila. � Pogledaj u njegove
o�i, an�ele, rekao je Marius. � Bistre su. � U pravu si, rekla je gledaju�i u moje
o�i s takvom ljupkom, iskrenom radoznalo��u da mi je postala neodoljiva.
Odmaknuo sam �utu tkaninu njezina rublja i te�ak bar�un njezine tamnozelene
haljine te joj poljubio golo rame.
��Da, dobro si, gugutala mi je u uho dodiruju�i ga vla�nim usnama.
Dok sam se odmicao, jo� sam bio rumen.
Pogledao sam je i u�ao u njezine misli; doimalo se kao da sam otkop�ao zlatnu
kop�u ispod njezinih grudi i razmaknuo te�ku, tamnozelenu suknju. Zurio sam u
procijep me�u njezinim poluizlo�enim grudima. S krvlju ili bez nje, mogao sam se
prisjetiti svoje uzavrele strasti prema njoj, a osjetio sam je i sada i potpuno me
je obuzela, nije bila kao prije ograni�ena na zaboravljeni organ. Po�elio sam uzeti
njezine grudi u ruke i polako ih sisati, uzbu�uju�i je, �ine�i je vla�nom i
mirisnom za mene i natjerati je da zabaci glavu. Da, rumenio sam. Hvatala me je
maglovita, ugodna nesvjestica.
�elim vas, �elim vas odmah, tebe i Mariusa u svojem krevetu, zajedno, mu�karca
i dje�aka, boga i an�ela. To je bilo ono �to mi je govorio njezin um, prisje�ala me
se. Vidio sam se u zamagljenu zrcalu, dje�aka odjevenoga samo u otvorenu ko�ulju
dugih rukava koji sjedi do nje na jastucima, isti�u�i svoj napola uzdignuti organ,
potpuno spreman da ga ona potpuno uzbudi svojim nje�nim usnama ili dugim, skladnim,
bijelim rukama.
Otjerao sam sve to. Usredoto�io sam svoj pogled samo na njezine prelijepe,
ovalne o�i. Promatrala me je, ne sumnji�avo, ve� s divljenjem. Njezine usne nisu
bile obojene na prosta�ki na�in, ve� po svojoj prirodi duboko ru�i�aste, a njezine
su se duga�ke trepavice, potamnjene i uvijene samo prozirnom kremom, doimale poput
krakova zvijezda oko blistavih joj o�iju.
�elim vas, �elim vas odmah. To su bile njezine misli. Udarale su u moje u�i.
Pognuo sam glavu i podignuo ruke.
��Dragi an�ele, rekla Je. � Obojica! � �apnula Je Mariusu. Uzela me je za ruke.
� Do�ite sa mnom. � Bio sam siguran da �e on to zaustaviti. Upozorio me je da
izbjegavam pobli�e promatranje. Ali, on je samo ustao iz svojeg naslonja�a i krenuo
prema spava�oj sobi, odgurnuv�i dvoja oslikana vrata.
Iz udaljenih salona dopirao je neprekinuti zvuk razgovora i smijeha. Tomu je
bilo pridru�eno i pjevanje. Netko je svirao na virginalu. Sve se to nastavilo.
Uvukli smo se u njezin krevet. Drhtao sam cijelim tijelom. Vidio sam da je moj
Gospodar bio odjenuo debelu tuniku i prelijepi tamnoplavi prsluk koji prije gotovo
da i nisam primijetio. Na rukama je imao meke, glatke tamnoplave rukavice, rukavice
koje su savr�eno prianjale uz njegove prste, a njegove su noge bile prekrivene
debelim, mekim �arapama od ka�mira sve do njegovih lijepo za�iljenih cipela.
Prikrio je svu svoju krutost, pomislio sam.
Smjestiv�i se uz uzglavlje kreveta, nije osje�ao gri�nju savjesti poma�u�i
Bianki da sjedne odmah do njega. Bio sam mu nasuprot, smjestiv�i se pokraj nje. Dok
se okrenula prema meni, hvataju�i moje lice rukama i ponovno me ljube�i sa zanosom,
ugledao sam kako on izvodi ne�to �to do tada jo� nisam vidio.
Podignuv�i njezinu kosu, �inilo se kao da joj ljubi vrat. Ona to nije osjetila
niti primijetila. Kada se, me�utim, odmaknuo, usne su mu bile krvave. Podi�u�i prst
u rukavici, razmazao je tu krv, njezinu krv, tek nekoliko kapi iz povr�inske
ogrebotine, po cijelom licu. To mi se �inilo kao �ivotni sjaj, a njoj bi to
izgledalo sasvim druga�ije.
To je o�ivjelo pore njegove ko�e, koje su postale vidljive, i produbilo
nekoliko bora oko njegovih o�iju i usana, koje ina�e ne bi bile primjetne. To mu je
dalo mnogo ljudskiji izgled, i potpuno poslu�ilo kao prepreka njezinu pogledu, koji
je sada bio tako blizak.
��Imam svoju dvojicu, kao �to sam oduvijek sanjala, rekla je nje�no.
Marius se premjestio ispred nje i, ugurav�i svoju ruku ispod nje, po�eo ju je
ljubiti po�udno kao �to sam i ja to �inio. Na trenutak sam bio zapanjen, i
ljubomoran, ali tada me je prona�la njezina slobodna ruka i povukla me prema sebi,
a ona se okrenula od Mariusa, zaslijepljena po�udom, i poljubila me.
Marius se sagnuo i stisnuo me bli�e uz nju, tako da sam bio na njezinim mekim
oblinama i osje�ao svu toplinu koja je isijavala iz njezinih pohotnih bedara.
On je legao na nju, ali lagano, ne dopu�taju�i da je optere�uje njegova te�ina,
zatim joj desnom rukom podignuo suknju i prelazio prstima izme�u njezinih nogu.
To je bilo hrabro. Ja sam joj le�ao na ramenu, gledaju�i u njezine izbo�ene
grudi i, iza njih, si�u�an, paperjasti bre�uljak njezina spolovila koje je on
obuhvatio cijelom rukom.
Odbacila je svaku doli�nost. On joj je ljubio vrat, prstima milovao stidne
dlake, a ona je po�ela uzdisati s neprikrivenom �udnjom, usta su joj bila otvorena,
a njezine su vje�e titrale, cijelo joj se tijelo iznenada ovla�ilo, mirisno zbog te
nove vreline.
Bilo je to �udo, shvatio sam, da ljudsko bi�e mo�e biti dio takve topline i
uslijed nje ispu�tati sve svoje slatke mirise, pa �ak i sna�an, nevidljiv odsjaj
emocija; bilo je to kao lo�enje vatre sve dok se ne pretvori u oganj.
Krv mojih biv�ih �rtava slijevala se u moje lice dok sam je ljubio. �inilo se
kao da je ponovno postala �ivu�a krv, zagrijana stra��u, ali, ipak, moja strast
nije bila demonski usmjerena. Pritisnuo sam usne uz ko�u njezina vrata,
prekrivaju�i mjesto na kojemu se isticala arterija, poput plave rijeke koja je
istjecala iz njezine glave. Ali, nisam je �elio ozlijediti. Nisam osje�ao potrebu
da je ozlijedim. Umjesto toga, osje�ao sam samo ugodu dok sam je grlio, dok sam
rukom kliznuo izme�u nje i Mariusa, kako bih je mogao milovati dok se on nastavljao
poigravati s njom, podi�u�i i spu�taju�i prste na nje�an, mali bre�uljak njezina
spolovila.
��Izlu�uje� me, Mariuse, �apnula je bacakaju�i glavu. Jastuk ispod nje bio je
vla�an i natopljen mirisom njezine kose. Poljubio sam njezine usne. One su se
priljubile uz moja usta. Da bih sprije�io da njezin jezik otkrije moje vampirske
zube, ugurao sam u nju svoj jezik. Ni njezine donje usne nisu mogle biti sla�e, u�e
i vla�nije.
��Ah, onda ovo, draga, rekao je Marius nje�no, klize�i prstima u njezinu
unutra�njost.
Podignula je kukove kao da je njegovi prsti podi�u kako je i �eljela.
��Oh, nebesa, pomozite mi, �apnula je, a tada je njezina strast nai�la u svoj
svojoj puno�i, lice joj je potamnjelo od krvi, a ru�i�asta se vatra �irila niz
njene grudi. Odmaknuo sam tkaninu i ugledao kako joj crvenilo preplavljuje grudi, a
bradavice su joj bile uko�ene poput si�u�nih gro��ica.
Zatvorio sam o�i i legao kraj nje. Dopustio sam sebi osjetiti strast koja ju je
ljuljala, a tada je vrelina u njoj po�ela slabiti i �inilo se da postaje pospana.
Okrenula je glavu na stranu. Lice joj je bilo mirno. Njezine su vje�e bile
prelijepo prevu�ene preko zatvorenih o�iju. Uzdahnula je, a lijepe su joj se usne
prirodno rastvorile.
Marius je odmaknuo njezinu kosu od lica, glade�i si�u�ne kovr�ice koje su bile
uhva�ene u vlazi, a tada joj je poljubio �elo.
��Sada spavaj znaju�i da si sigurna, rekao joj je. � Zauvijek �u se brinuti za
tebe. Ti si spasila Amadea, �aptao je. � Odr�avala si ga na �ivotu sve dok ja nisam
stigao. � Okrenula se sanjivo 1 pogledala ga mirnim i sjajnim o�ima.
��Nisam li dovoljno lijepa da bi me samo zbog loga volio? � upitala je.
U �asu sam shvatio da joj je to �to je izgovorila bilo bolno, i da mu je time
darovala povjerenje. Mogao sam osjetiti njezine misli!
��Volim te bez obzira na to odijeva� li se u zlato i nosi� bisere, bez obzira
na to govori� li mudro i domi�ljato, bez obzira na to stvara� li dobro osvijetljeno
i otmjeno mjesto na kojem se mogu odmarati, volim te zbog tvojeg srca koje je do�lo
Amadeu iako si znala da postoji opasnost da te oni koji su poznavali ili voljeli
Engleza mogu ozlijediti, volim te zbog hrabrosti i zbog toga �to poznaje� samo�u. �
O�i su joj se na�as �irom otvorile. � Zbog toga �to poznajem samo�u? Oh, vrlo dobro
znam �to zna�i biti potpuno sama. � Da, hrabra moja, a sada zna� i da te volim,
�apnuo je. � Oduvijek si znala da te Amadeo voli. � Da, volim te, �apnuo sam,
le�e�i do nje i dr�e�i je u zagrljaju.
��Pa, sada znate da i ja vas volim. � Promatrala ga je najbolje �to je mogla u
svojoj iznemoglosti. � Toliko mi je mnogo pitanja na vrhu jezika, rekla je.
��Ta pitanja nisu va�na, rekao je Marius. Poljubio ju je i mislim da je
dopustio da njegovi zubi dodirnu njezin jezik. � Ja �u uzeti sva tvoja pitanja i
odbaciti ih. Spavaj sada, djevi�ansko srce, rekao je. � Voli koga god ho�e� i budi
sigurna u ljubav koju mi osje�amo prema tebi. � Bio je to znak za povla�enje.
Dok sam stajao kod podno�ja kreveta, on ju je pokrio izvezenim pokriva�ima,
bri�ljivo omotav�i finu flamansku lanenu plahtu oko ruba grubljeg, vunenog
pokriva�a, i tada je ponovno poljubio, a ona je, poput malene djevoj�ice, meka i
za�ti�ena, �vrsto zaspala.
Vani, dok smo stajali na rubu kanala, on je svoju ruku u rukavici podignuo do
nosnica i s njih udisao njezin miris.
��Danas si mnogo nau�io, nisi li? Ne mo�e� joj re�i ni�ta o tomu tko si. Ali,
vidi� li sada kako se tomu mo�e� pribli�iti? � Da, rekao sam. � Ali samo ako ne
�elim ni�ta za uzvrat. � Ni�ta? � upitao je. Gledao me je prijekorno. � Ona ti je
pru�ila odanost, naklonost, bliskost; �to vi�e mo�e� �eljeti za uzvrat? � Sada
ni�ta, rekao sam. � Dobro si me podu�io. Ali ono �to sam prije imao bilo je njezino
razumijevanje, ona je bila zrcalo u kojemu sam mogao prou�avati svoj odraz i tako
procijeniti svoj rast. Ona sada ne mo�e biti zrcalo, zar ne? � Da, mo�e, na mnogo
na�ina. Poka�i joj kretnjama i jednostavnim rije�ima tko si. Nije potrebno da joj
pri�a� pri�e o krvopijama, koje bi je samo izludjele. Ona te izvanredno dobro mo�e
tje�iti a da nikada ne sazna �to te boli. A ti, ti mora� upamtiti da ispri�ati joj
sve zna�i uni�titi je. Zamisli to. � Dugo sam �utio.
"Ne�to ti se dogodilo, rekao je. � Djeluje� ozbiljno. Govori. � "Mo�e li ona
biti pretvorena u ono �to mi... � Amadeo, dovodi� me do sljede�e poduke. Odgovor je
ne. � Ali, ona �e ostarjeti i umrijeti, i... � "Dakako da ho�e, kao �to i treba.
Amadeo, koliko nas mnogo mo�e bili? I na temelju �ega bismo je doveli k sebi? I,
bismo li �eljeli da nam zauvijek bude dru�ica? Bismo li je �eljeli za svoju
u�enicu? Bismo li �eljeli �uti njezine vriskove ako je �arobna krv dovede do
ludila? To nije za bilo koju du�u, ta krv, Amadeo. Ona zahtijeva veliku snagu i
veliku pripremu, sve �to sam prona�ao u tebi. Ali, to ne vidim u njoj. � Kimnuo
sam. Shvatio sam �to je mislio. Nisam morao ponovno razmi�ljati o svemu �to mi se
dogodilo, ili se �ak u mislima vra�ati u surovu kolijevku Rusije u kojoj sam
odrastao. Bio je u pravu.
��Tu �e� mo� po�eljeti podijeliti sa svima njima, rekao je. � Upamti da ne
smije�. Upamti da sa svakime kojega stvori� dolazi i strahovita obveza i strahovita
opasnost. Djeca se okre�u protiv svojih roditelja, a sa svakim krvopijom kojega
stvori�, stvara� dijete koje �e zauvijek �ivjeti u ljubavi prema tebi, ili u
mr�nji. Da, u mr�nji. � Ne treba� mi vi�e ni�ta govoriti, �apnuo sam. � Znam.
Razumijem. � Zajedno smo po�li ku�i, u jarko osvijetljene prostorije pala�e.
Tada sam shvatio da �eli da se dru�im sa svojim starim prijateljima me�u
dje�acima, da budem ljubazan, osobito prema Riccardu, koji je sebe optu�ivao,
uskoro sam shvatio, za smrt nekolicine neza�ti�enih �to ih je Englez ubio onoga
kobnog dana.
��Pretvaraj se, i ja�aj sa svakom obmanom, �apnuo mi je u uho. � Jo� bolje,
pribli�i se, budi pun ljubavi i voli, bez povlastice potpune iskrenosti. Jer,
ljubav mo�e sve premostiti. � 13.
Sljede�ih sam mjeseci nau�io vi�e no �to sada mogu nabrojiti. U�io sam sa �arom
i obra�ao pozornost �ak i na gradsku vlast, koju sam, u osnovi, smatrao dosadnom
kao i svaku drugu vladu, pohlepno sam �itao velike kr��anske u�enjake, krate�i
vrijeme Abelardom, Dunsom Scotusom i ostalim misliocima koje je Marius priznavao.
Marius je tako�er za mene prona�ao gomilu ruske literature, tako da sam po prvi
put mogao u pisanom obliku prou�avati ono �to sam u pro�losti poznavao samo iz
pjesama mojih stri�eva i mojeg oca. Isprva sam to smatrao previ�e bolnim za
ozbiljnije prou�avanje, ali je Marius postavio pravilo, i to mudro. Vrijednost koju
je taj predmet sadr�avao uskoro je progutala moja bolna sje�anja, iz �ega su
proiza�le ve�e spoznaje i razumijevanje.
Svi su ti zapisi bili na crkvenome slavenskome, napisane pismom mojeg
djetinjstva, i uskoro sam se u njihovo �itanje upustio s izvanrednom lako�om.
Balada o Igorovim vojnim pohodima me je odu�evljavala, ali sam volio i zapise
Svetog Ivana Chrysostoma prevedene s gr�koga. Otkrio sam, tako�er, �udesne pri�e
kralja Solomona i Silazak Djevice u pakao, radove koji nisu bili dijelovi
prihva�enoga Novog Zavjeta, ali koji su sna�no prizivali rusku du�u. Pro�itao sam i
na�u slavnu kroniku, Pri�u o pro�lim vremenima. Pro�itao sam i Molitvu o propasti
Rusije i Pri�u o uni�tenju Riasana.
Ta vje�ba, �itanje pri�a iz moje domovine, pomogla mi je da ih bolje shvatim i
uskladim s ostalim spoznajama koje sam stekao. Ukratko, tako sam ih izdignuo iz
carstva vlastitih snova.
Postupno sam uvi�ao mudrost svega toga. Mariusu sam podnosio izvje��a s vi�e
zanosa. Tra�io sam jo� rukopisa na crkvenome slavenskome i uskoro sam za �itanje
dobio Pripovijest o pobo�nom princu Dovmontu i njegovoj hrabrosti i Juna�ka djela
Merkurija iz Smolenska. Na posljetku sam radove na crkvenome slavenskome smatrao
�istim zadovoljstvom, dr�ao bih ih satima nakon uobi�ajenog u�enja kada sam mogao
plakati nad starim pri�ama i �ak iz njih sastavljati svoje vlastite tu�aljke.
Pokatkad bih ih pjevao ostalim nau�nicima kada su odlazili na po�inak. Oni su
jezik smatrali vrlo neobi�nim, a pokatkad su ih samo glazba i tu�an zvuk mojega
glasa mogli rasplakati.
Riccardo i ja smo u me�uvremenu ponovno postali bliski prijatelji. Nikada me
nije pitao zbog �ega sam i ja sada bi�e no�i poput Gospodara. Nikada nisam izmjerio
dubinu njegova uma. Dakako da bih to u�inio kada bih to bio prisiljen u�initi zbog
svoje i Mariusove sigurnosti, ali koristio sam svoju vampirsku mudrost da ga
procijenim na drugi na�in, i uvijek sam otkrivao da je odan, i bezuvjetno vjeran.
Jednom sam upitao Mariusa �to Riccardo misli o nama.
��Riccardo mi previ�e duguje da bi dovodio u pitanje bilo �to od onoga �to
�inim, odgovorio je, ali bez ikakve oholosti ili ponosa.
��Tada je on mnogo bolje odgojen od mene, nije li? Jer ja ti dugujem jednako
mnogo, a tra�im obja�njenje za sve �to ka�e�. � Ti si mudar mali vragolan o�tra
jezika, da, priznao je Marius s osmijehom. � Riccarda je u karta�koj igri od
njegova oca dobio zvjerski trgovac koji ga je danono�no tjerao na rad. Riccardo je
prezirao svojeg oca, �to ti nisi. Riccardo je bio star osam godina kada sam ga
kupio za zlatnu ogrlicu. On je upoznao najgore ljude u kojima djeca ne bude
prirodno sa�aljenje. Vidio si �to ljudi mogu u�initi s dje�jim tijelima radi svojeg
zadovoljstva. To nije tako lo�e. Riccardo, nesposoban vjerovati da malo, krhko
stvorenje mo�e izazvati bilo �iju suosje�ajnost, nije vjerovao ni u �to sve dok ga
nisam zaogrnuo sigurno��u, ispunio ga znanjem i rekao mu jezikom koji mo�e
razumjeti da je on moj princ.
Ali, da bih odgovorio na tvoje pravo pitanje, Riccardo misli da sam �arobnjak i
da sam s tobom odabrao podijeliti svoje �arolije. On zna da si bio na vratima smrti
kad sam ti podario svoje tajne, i da ne izazivam ni njega ni ostale tom �a��u, ve�
to smatra ne�ime �to ima stra�ne posljedice. On ne traga za na�im spoznajama. A
branit �e nas po cijenu vlastita �ivota. � Prihvatio sam to. Nisam imao potrebu
povjeriti se Riccardu kao �to sam to u�inio s Biankom.
��Osje�am potrebu da ga za�titim, rekao sam svojem Gospodaru. � Moli se da
nikada ne�e imati potrebu za�tititi mene. � I ja to osje�am, rekao je Marius. �
Osje�am to za sve njih. Bog je tvojem Englezu podario veliku milost time �to nije
bio �iv kad sam ja do�ao ku�i i prona�ao malene koje je ubio. Ne znam �to bih
u�inio. Bilo je dovoljno lo�e i to �to je ranio tebe. To �to je polo�io dvije
dje�je �rtve na moja vrata u ime svojeg ponosa i ogor�enosti, to je bilo jo�
odvratnije. Ti si vodio ljubav s njim i ti si se mogao boriti s njim. Ali, oni su
bili nevina�ca koja su mu se na�la na putu. � Kimnuo sam. "�to se dogodilo s
njegovim ostacima? � upitao sam.
��To je bilo vrlo jednostavno, rekao Je slegnuv�i ramenima. � Zbog �ega �eli�
znati? I ja mogu biti praznovjeran. Razbio sam ga u djeli�e i raspr�io ih u vjetar.
Ako su istinite stare pri�e koje govore da �e njegov duh �eznuti za ponovnim
sastavljanjem svojeg tijela, tada njegova du�a luta s vjetrovima. � Gospodaru, �to
�e se dogoditi s na�im duhovima ako na�a tijela budu uni�tena? � To samo Bog zna,
Amadeo. Pla�im se saznati. �ivio sam predugo da bih razmi�ljao o uni�tenju sebe.
Moja je sudbina vjerojatno ista kao i sudbina cijeloga pojavnog svijeta. Potpuno je
mogu�e da smo stvoreni iz ni�tavila i da �emo se u ni�tavilo vratiti. Ali, u�ivajmo
u na�im iluzijama o besmrtnosti, kao �to smrtnici u�ivaju u svojima. � Dovoljno.
Moj je Gospodar dva puta bio odsutan iz pala�e kada je oti�ao na tajanstvena
putovanja koja mi ni sada, kao ni prije, nije �elio pobli�e objasniti.
Mrzio sam ta izbivanja, ali, znao sam da su to ispiti mojih novih mo�i. Morao
sam vladati u ku�i blago i nenametljivo i morao sam samostalno loviti te mu, nakon
Mariusova povratka, podnijeti izvje��e o tomu �to sam radio u svoje slobodno
vrijeme.
Nakon drugog putovanja vratio se ku�i vrlo iscrpljen i neuobi�ajeno tu�an.
Rekao je, kao �to je rekao ve� jednom prije, da se �ini da su �Oni koje treba
�tovati� u miru.
��Mrzim to �to ta stvorenja jesu! � rekao sam.
��Ne, nikada mi vi�e nemoj re�i takvo �to, Amadeo! � prasnuo je. U tom sam ga
�asu vidio bje�njega i rastresenijega no ikada do tada u na�im �ivotima. Nisam
siguran da sam ga ikada vidio zaista bijesnoga.
Pri�ao mi je, a ja sam uzmaknuo uistinu upla�en. Do trenutka kada me je sna�no
udario posred lica, sabrao se i to je bio samo uobi�ajeni udarac za otre�njavanje.
Prihvatio sam ga, a tada mu dobacio ogor�en, ispitiva�ki pogled. � Pona�a� se
kao dijete, � rekao sam, � dijete koje izigrava Gospodara, a ja moram Gospodariti
svojim osje�ajima i podnositi to. � Dakako da mi je bila potrebna sva moja snaga da
bih to izgovorio, osobito kada mi se vrtjelo u glavi, a na svoje sam lice navukao
takvu bezdu�nu masku prijezira da je iznenada prasnuo u smijeh.
I ja sam se po�eo smijati.
��Ali, doista, Mariuse, � rekao sam, osje�aju�i se vrlo drskim, � kakva su to
stvorenja o kojima govori�? � Svoju sam mudrost u�inio ljubaznom i poniznom. Moje
je pitanje, na posljetku, bilo iskreno. � Dolazi� ku�i o�ajan, gospodine. Zna� da
je tako. �to su, dakle oni i zbog �ega ih treba �tovati? � Ne pitaj me vi�e,
Amadeo. Pokatkad tek ne�to prije svitanja, kada su moji strahovi najja�i,
pretpostavljam da imamo neprijatelje me�u krvopijama i oni su u blizini. � Drugi?
Tako jaki kao ti? � Ne, oni koji su dolazili prethodnih godina nisu bili tako jaki
kao ja i zbog toga su nestali. � Bio sam zapanjen. Ve� mi je prije dao naslutiti da
je na�e podru�je odr�avao �istim od drugih, ali nije �elio op�irnije govoriti o
tomu, a sada se doimao smek�an jadom i spreman govoriti.
"Pretpostavljam da postoje drugi i da �e do�i naru�iti na� mir. Za to ne�e
imati dobar razlog. Nikada ga nemaju. �eljet �e loviti u Veneciji ili �e sastaviti
nekakvu spremnu malu postrojbu i poku�ati nas uni�titi samo radi zabave.
Pretpostavljam... ali, �elim re�i, dijete moje � a ti jesi moje dijete, mudrace! �
da ti ne�u govoriti o drevnim tajnama vi�e od onoga �to treba� znati. Tako nitko
ne�e mo�i �eprkati po tvojemu pripravni�kom umu u potrazi za njegovim najdubljim
tajnama, uz tvoju suradnju, bez tvojeg znanja ili protiv tvoje volje. � Ako
posjedujemo povijest vrijednu spoznavanja, gospodine, tada bi mi trebao re�i. Kakve
drevne tajne? Ogra�uje� me zidovima knjiga o ljudskoj povijesti. Natjerao si me da
nau�im gr�ki, pa �ak i ono bijedno egipatsko pismo koje nitko drugi ne poznaje, i
neprestano me ispituje� o sudbini starog Rima i Atene, o bitkama svakoga
kri�arskoga vojnog pohoda koji je s na�ih obala krenuo u Svetu zemlju. Ali �to je s
nama? � Oduvijek smo tu, � rekao je, � rekao sam ti. Stari kao i samo �ovje�anstvo.
Oduvijek smo tu i oduvijek nas je vrlo malo, uvijek ratujemo i najbolje je kada smo
sami i kada trebamo ljubav samo jo� jednoga ili, najvi�e dvojice. To je povijest,
jasna i jednostavna. O�ekujem da �e� mi to ispisati na svih pet jezika koje
poznaje�. � Sjeo je na krevet, mrzovoljan, dopustiv�i da njegova blatna �izma
zaroni u saten. Pao je na jastuke. Bio je doista ranjen, �udan i naizgled mlad.
��Ma hajde, Mariuse, tje�io sam ga. Bio sam za stolom. � Kakve drevne tajne?
�to su Oni koje treba �tovati? � Po�i prekopati na�e tamnice, dijete, rekao je
pridodaju�i svojem glasu sarkazam. � Prona�i kipove koje tamo dr�im jo� od
takozvanih poganskih dana. Prona�i �e� korisne stvari poput Onih koje treba
�tovati. Ostavi me na miru. Re�i �u ti jedne no�i, ali za sada ti dajem ono �to je
va�no. Trebao si u�iti u mojoj odsutnosti. Reci mi sada �to si nau�io. � Zapravo je
zahtijevao da nau�im cijelog Aristotela, ne iz rukopisa koji su bili u uobi�ajenom
optoku na trgu, ve� iz njegovih starih zapisa za koje je tvrdio da su pisani na
�i��emu gr�komu. Sve sam ih pro�itao.
��Aristotel, rekao sam. � I Sveti Toma Akvinski. Ah, dakle, veliki sustavi
pru�aju utjehu, a kada osje�amo da klizimo u o�aj, trebali bismo izvesti velike
planove iz ni�tavila oko nas, i tada ne�emo kliznuti, ve� �emo se uhvatiti za
vlastitu konstrukciju, bezna�ajnu kao i ni�tavilo, ali previ�e bogatu pojedinostima
da bi je se olako napustilo. � Odli�no, rekao je sa znakovitim uzdahom. � Mo�da �e�
jedne no�i u dalekoj budu�nosti prihvatiti stajali�te koje pru�a vi�e nade, ali
budu�i da se doima� potpuno motiviranim i zadovoljnim, nemam se zbog �ega �aliti. �
Mi moramo od nekuda potjecati, rekao sam nastavljaju�i drugo pitanje.
Bio je previ�e poti�ten da bi odgovorio.
Na posljetku je ustao podi�u�i se s jastuka i po�ao prema meni. � Iza�imo.
Prona�imo Bianku i odjenimo je na neko vrijeme u mu�karca. Ponesi svoju najbolju
odje�u. Moramo je osloboditi iz tih odaja zbog �arolije. � Gospodine, ovo �e ti
mo�da biti neugodan �ok, ali Bianca, poput mnogih �ena, ve� ima tu naviku. Odjevena
poput dje�aka, ona se neprestano iskrada iz ku�e da bi obi�la grad. � Da, ali ne u
na�em dru�tvu, rekao je. � Pokazat �emo joj najgora mjesta! � Na�inio je
dramati�no, smije�no lice. � Do�i. � Bio sam uzbu�en.
�im smo joj izlo�ili na� mali plan, i ona je bila uzbu�ena.
Upali smo s rukama punima fine odje�e, a ona se odmah s nama iskrala da bi se
odjenula.
���to ste mi donijeli? Oh, ve�eras �u biti Amadeo, odli�no, rekla je. Zatvorila
je vrata za svojim dru�tvom koje je, kao i uvijek, nastavilo bez nje, nekoliko je
ljudi pjevalo uz virginal, a drugi su �u�no raspravljali oko kocke.
Svukla je svoju odje�u i iskora�ila iz nje, naga, kao Venera iz mora. Obojica
smo je odjenula u plave �arape, tuniku i prsluk. �vrsto sam stegnuo njezin pojas, a
Marius je skupio njezinu kosu u meku, bar�unastu kapu.
��Ti si najljep�i dje�ak u Veneciji, rekao je odmaknuv�i se. � Ne�to mi govori
da �u te morati braniti po cijenu na�ih �ivota. � Ho�ete li me doista odvesti na
najgora okupljali�ta? �elim vidjeti opasna mjesta! � Podignula je ruke. � Dajte mi
moj bode�. Ne o�ekujete valjda da �u po�i nenaoru�ana. � Imam za tebe sve prikladno
oru�je, rekao je Marius. Ponio je ma� s prelijepim dijagonalnim pojasom posutim
dijamantima, koji joj je pri�vrstio na bok. � Poku�aj ga izvu�i. To nije lagani
plesni ma�. To je bojni ma�. Do�i. � Ona je uhvatila dr�ak objema rukama i izvukla
ma� �irokim, sigurnim zamahom. � Voljela bih da imam neprijatelja, povikala je, �
koji je spreman umrijeti. � Pogledao lam Mariusa. On je pogledao mene. Ne, ona ne
bi mogla bili jedna od nas.
��To bi bilo previ�e sebi�no, �apnuo mi je u uho.
Nisam mogao izbje�i pitanje bi li me ikada u�inio vampirom da nisam umirao
nakon okr�aja s Englezom, da me nije obuzela znojna mu�nina?
Po�urili smo stubama do mola. Tamo nas je �ekala na�a nadsvo�ena gondola.
Marius je rekao adresu.
��Jeste li sigurni da �elite po�i onamo, Gospodaru? � upitao je gondolijer,
iznena�en zato �to je poznavao taj kraj u kojem su se okupljali, opijali i tukli
najgori strani pomorci.
��Sasvim sam siguran, rekao je.
 Dok smo plovili crnim vodama, zagrlio sam krhku Bianku. Naslanjaju�i se na
jastuke, osje�ao sam se neranjivim, besmrtnim, sigurnim da ni�ta nikada ne�e
poraziti mene i Mariusa, a uz na�u brigu Bianca �e uvijek biti sigurna.
Kako sam se grdno varao.
Mo�da smo bili zajedno devet mjeseci nakon na�eg puta u Kijev. Devet ili mo�da
deset, ne mogu ozna�iti vrhunac ni prema kojemu vanjskom doga�aju. Re�i �u samo,
prije no �to prije�em na krvavu katastrofu, da je Bianca tih zadnjih mjeseci
neprestano bila s nama. Kada nismo uhodili pijance, bili smo u na�oj ku�i gdje je
Marius slikao njezine portrete, prikazuju�i je kao ovu ili onu boginju, kao
biblijsku Juditu s glavom Firentinca, kao njezina Holoferna, ili kao Djevicu Mariju
koja zaneseno promatra malenoga novoro�enoga Krista, koju je tako savr�eno na�inio
kao i bilo koju drugu sliku.
Te slike � mo�da su neke od njih pre�ivjele do dana�njeg dana.
Jedne no�i, kada su svi spavali, osim nas troje, Bianca je, spremna opustiti se
na le�aljci dok je Marius slikao, uzdahnula i rekla: � Previ�e mi se svi�a va�e
dru�tvo. Ne �elim nikada oti�i ku�i. � Volio bih da nas je voljela manje. Volio bih
da nije bila tamo one kobne ve�eri 1499. godine, netom prije smjene stolje�a, kada
je uzvi�ena renesansa bila na svojem vrhuncu da bi je zauvijek slavili umjetnici i
povjesni�ari, volio bih da je bila na sigurnome kada je na� svijet izgorio u
plamenu.
14.
Ako si pro�itao Vampira Lestata, zna� �to se dogodilo jer sam sve to u vizijama
pokazao Lestatu prije dvije stotine godina. Lestat je pismeno zabilje�io prizore
koje sam mu rasvijetlio, bol koju sam podijelio s njim. I iako sada namjeravam
ponovno pro�ivjeti te strahote, po prvi �u put ispri�ati pri�u svojim rije�ima,
postoje trenuci u kojima ne mogu nadma�iti njegove rije�i, i mo�da �u ih slobodno
prizvati s vremena na vrijeme.
Po�elo je iznenada. Probudio sam se i otkrio da je Marius podignuo pozla�eni
poklopac sarkofaga. Na zidu iznad njega plamtjela je baklja. � Po�uri, Amadeo,
ovdje su. Namjeravaju zapaliti na�u ku�u. � Tko, Gospodaru? I za�to? � Izvukao me
je iz sjajnog lijesa i ja sam pojurio za njim uz ru�evne stube u prizemlje sru�ene
nastambe.
On je nosio svoj crveni ogrta� s kapulja�om i kretao se tako brzo da sam morao
upregnuti svu svoju snagu kako bih dr�ao korak s njim.
��Jesu li to Oni koje treba �tovati? � upitao sam. On je obavio ruku oko mene i
krenuli smo prema krovu na�e pala�e.
��Ne, dijete, to je gomila budalastih krvopija, odlu�nih da uni�te sav moj rad.
Bianca je tamo, prepu�tena njihovoj milosti, a i dje�aci. � U�li smo kroz vrata na
krovu i si�li mramornim stubama. Dim se uzdizao s ni�ih katova.
��Gospodaru, dje�aci, oni vri�te! � povikao sam.
Bianca je dotr�ala do podno�ja stuba.
��Mariuse! Mariuse, to su demoni. Upotrijebi svoju �aroliju! � viknula je, kosa
joj je bila raspu�tena, a odje�a raskop�ana. � Mariuse! � Njezin je vrisak
odjekivao kroz tri kata pala�e.
��Dobri Bo�e, sve sobe gore! � povikao sam. � Treba nam vode da je ugasimo.
Gospodaru, slike! � Marius je presko�io preko ograde i iznenada se pojavio dolje
kraj nje. Dok sam tr�ao k njemu, spazio sam skupinu pojava u crnim odorama koje mu
se pribli�ile. I, na moj u�as, poku�avate zapaliti njegovu odje�u bakljama kojima
su mahale, ispu�taju�i u�asne krikove i sik�u�e kletve ispod svojih kapulja�a.
Ti su demoni dolazili odasvuda. Krikovi smrtnih nau�nika bili su strahoviti.
Marius je odgurnuo svoje napada�e, okre�u�i ruku u velikom luku, baklje su se
kotrljale po mramornom podu. Zaogrnuo je Bianku svojim ogrta�em.
��Oni nas �ele ubiti! � vrisnula je. � �ele nas spaliti, Mariuse, ubili su
dje�ake, a ostale su uzeli kao zato�enike! � Iznenada je dojurilo jo� crnih pojava
prije no �to su prvi napada�i uspjeli ustati. Vidio sam �to su. Svi su imali ista
bijela lica i ruke poput nas; svi su posjedovali �arobnu krv.
Bila su to stvorenja poput nas!
Ponovno su napali Mariusa, a on ih je sve oborio. Tapiserije u velikoj dvorani
bile su zapaljene. Taman, zagu�ljiv dim sukljao je iz susjednih prostorija. Dim je
ispunio stubi�te iznad nas. Paklenska treperava svjetlost iznenada je osvijetlila
ku�u kao da je dan.
Bacio sam se u borbu s demonima otkrivaju�i da su zapanjuju�e slabi, Podi�u�i
jednu od njihovih baklji, pojurio sam na njih, tjeraju�i ih na uzmak, dalje od
sebe, jednako kao �to je i Marius �inio.
��Bogohulnik, heretik! � siktao je jedan. � �tovatelj demona, poganin! �
proklinjao je drugi. Oni su nailazili, a ja sam se borio protiv njih, pale�i
njihove odore, tako da su vri�tali i pobjegli u sigurnost voda kanala.
Ali, bilo ih je previ�e. Sve ih je vi�e dotjecalo u dvoranu �ak i dok smo se
borili protiv njih.
Iznenada, na moj u�as, Marius je odgurnuo Bianku od sebe prema otvorenim
vratima pala�e.
��Tr�i, draga, tr�i. Nestani iz ku�e. � Divlja�ki se borio protiv onih koji su
je namjeravali slijediti, pojuriv�i za njom, obaraju�i ih jednoga po jednoga dok su
je poku�avali zaustaviti, sve dok nisam ugledao da nestaje kroz otvorena vrata.
Nije bilo vremena da se uvjerim da je stigla na sigurno. Sve me je vi�e njih
opkoljavalo. Goru�e tapiserije pale su sa svojih motki. Kipovi su prevrnuti i
razbijeni na mramoru. Zamalo su me oborila dvojica malih demona koji su mi ��epali
lijevu ruku, sve dok nisam podigao baklju jednomu u lice i drugoga potpuno zapalio.
��Na krov, Amadeo, do�i! � viknuo je Marius.
��Gospodaru, slike, slike u ostavama! � povikao sam.
��Zaboravi slike. Prekasno je. Dje�aci, bje�ite odavde, izlazite odmah, spasite
se od vatre. � Odguruju�i napada�e, jurnuo je stubi�tem i pozvao me s najvi�e
ograde. � Do�i, Amadeo, bori se, vjeruj u svoju snagu, dijete, bori se. � Stigav�i
na prvi kat, bio sam opkoljen sa svih strana, i nisam jo� stigao zapaliti nijednoga
kada su me, ne �ele�i me zapaliti, zgrabili za ruke i noge. Uhvatili su sve moje
udove dok mi na posljetku nisu istrgnuli baklju iz ruke.
��Gospodaru, ostavi me, bje�i! � vikao sam. Okrenuo sam se, ritaju�i i
otimaju�i se, i podigav�i pogled vidio sam da je ponovno opkoljen, ali je ovog puta
stotinu baklji nasrtalo na njegov lepr�avi crveni ogrta�, stotine plamte�ih baklji
udaralo je u njegovu zlatnu kosu i njegovo bijesno, bijelo lice. Bilo je to poput
roja plamte�ih kukaca, a zbog brojnosti i takve taktike, taj ga je roj prvo u�inio
bespomo�nim; a tada je, uz silovitu, bu�nu provalu dima cijelo njegovo tijelo
nestalo u plamenu.
��Mariuse! � vri�tao sam i vri�tao, nesposoban skinuti pogled s njega, i dalje
se bore�i s onima koji su me zarobili, osloba�aju�i noge, da bi ih oni ponovno
uhvatili svojim hladnim prstima koji su mi nanosili bol, odguruju�i se rukama, da
bih jo� jednom bio priklije�ten. � Mariuse! � Taj je vrisak iza�ao iz mene nose�i
svu moju najve�u patnju i u�as.
�inilo se da ni�ta �ega sam se ikada pla�io ne bi moglo biti tako neizrecivo,
tako neizdr�ivo kao pogled na njega, visoko gore, uz kameni rukohvat, potpuno
progutanoga plamenom. Njegova je duga, vitka figura u sekundi postala crn obris, i
u�inilo mi se da sam vidio njegov profil, zaba�ene glave, dok je njegova kosa
eksplodirala, a njegovi su prsti bili poput crnih paukova koji grabe izlaz iz vatre
�ude�i za zrakom.
��Mariuse! � viknuo sam. Svaka utjeha, sva dobrota, sve nade gorjele su u toj
crnoj figuri koju moje o�i nisu mogle napustiti, �ak i kada je i��ezavala i
izgubila svaki vidljiv oblik.
Marius! Moja je volja umrla.
Preostao je samo njezin ostatak, a taj se ostatak, kao da mu zapovijeda druga
du�a nastala iz �arobne krvi i mo�i, nastavio bezumno boriti.
Prebacili su mre�u preko mene, mre�u od �eli�nih o�ica tako gustu da iznenada
nisam vidio ni�ta, samo sam se osje�ao sputanim u njoj, a neprijateljske su me ruke
bez prestanka prevrtale. Nosili su me iz ku�e. Svuda oko sebe �uo sam krikove. �uo
sam tr�e�e korake onih koji su me nosili, a kada je vjetar prohujao pokraj nas,
znao sam da smo stigli na obalu.
Odnijeli su me u potpalublje broda, a moje su u�i jo� bile pune smrtnih
krikova. Nau�nici su zajedno sa mnom odvedeni u zarobljeni�tvo. Bacili su me dolje
me�u njih, njihova meka, pomahnitala tijela bila su nagomilana na meni i uz mene, a
ja, �vrsto zarobljen u mre�i, nisam mogao ni progovoriti da bih im rekao koju rije�
utjehe, a osim toga, nisam ni znao �to bih im rekao.
Osje�ao sam kako se vesla podi�u i spu�taju, �uo sam neminovno pljuskanje vode,
a velika je drvena galija podrhtavala i kretala se prema pu�ini. Postizala je
brzinu kao da nije no� koja bi joj ote�avala kretanje, a vesla�i su sjekli more
silom i snagom kojom smrtnici ne bi mogli upravljati, tjeraju�i brod prema jugu.
��Bogohulnik, �uo sam �apat blizu svojeg uha.
Dje�aci su jecali i molili.
��Prestanite sa svojim bezbo�nim molitvama, � rekao je hladan, nadnaravan glas,
� vi sluge poganina Mariusa. Umrijet �ete zbog grijeha svojega Gospodara, svi vi. �
�uo sam zloban smijeh koji je grmio poput niske grmljavine nad vla�nim, mekim
zvucima njihove patnje i boli. �uo sam dug, suh, okrutan smijeh.
Sklopio sam o�i, po�ao sam duboko u sebe. Le�ao sam u blatu Samostana �pilja,
moj duh, vra�en natrag u najsigurnija i najstra�nija sje�anja.
��Dragi Bo�e, � �apnuo sam ne mi�u�i usnama, � po�tedi ih i kunem ti se da �u
se zauvijek �iv zakopati me�u redovnicima, odre�i �u se svih zadovoljstava, ne�u
�initi ni�ta osim slaviti Tvoje ime iz sata u sat. Gospode, Bo�e, spasi me. Kriste,
Bo�e... � Ali, kako je mahnitost panike bila sve ja�a, kako sam gubio svaki osje�aj
o vremenu i prostoru, zazvao sam Mariusa. � Mariuse, za ime Boga, Mariuse! � Netko
me je udario. Ruka odjevena u ko�u udarila me je po glavi. Druga me je udarila po
rebrima, a tre�a je drobila moju ruku. Svuda oko mene bila su ta zlo�ina�ka stopala
koja su me udarala i ranjavala. Opustio sam se. Boli udarca vidio sam kao mnogo
boja, i ogor�eno sam pomislio, ah, kakve prelijepe boje, da, boje. Tada sam �uo sve
glasnije krikove svoje bra�e. I oni vjerojatno trpe ovo, a kakvo su oni imali
mentalno uto�i�te, ti krhki mladi u�enici od kojih je svaki bio tako voljen,
podu�avan i pripreman za veliki svijet, na�av�i se prepu�teni nemilosti tih demona
�iji mi je cilj bio nepoznat, �iji je cilj bio izvan svega �to sam mogao pojmiti.
��Zbog �ega nam to �inite? � �apnuo sam.
��Da bismo vas kaznili! � �uo sam blag �apat. � Da bismo vas kaznili za sva
va�a isprazna i bogohulna djela, za svjetovan i bezbo�an �ivot koji ste �ivjeli.
�to je pakao prema ovomu, mladi�u? � Ah, to su krvnici smrtnog svijeta izrekli
tisu�u puta kada su vodili heretike na loma�u. � �to je paklenski oganj prema ovomu
kratkom trpljenju? � Oh, kakve samouslu�ne i drske la�i.
��Zaista misli� da je tako? � �uo se �apat. � Budi oprezan sa svojim mislima,
mladi�u, jer ima onih koji mogu li�iti tvoj um svih misli. Za tebe mo�da ne postoji
pakao, dijete, ali postoji beskona�na patnja. Tvoje rasko�ne i pohotne no�i su
gotove. Sada istina �eka na tebe. � Jo� sam se jednom povukao u svoje najdublje
mentalno skrovi�te.
Vi�e nisam imao tijelo. Le�ao sam u samostanu, u zemlji, ne osje�aju�i svoje
tijelo. Zaposlio sam svoj um zvukovima u svojoj blizini, tako nje�nim i jadnim
glasovima. Raspoznavao sam dje�ake po imenima i polako ih brojio. Vi�e od polovice
na�e male dru�ine, na�e divne an�eoske dru�ine, bilo je u ovomu u�asnom zatvoru.
Nisam �uo Riccarda. Ali tada, po�to su na�i mu�itelji nakratko prekinuli
zlostavljanje, �uo sam ga.
Pjevao je litaniju na latinskome, hrapavim i o�ajni�kim �apatom. �
Blagoslovljen budi, Bo�e. � Ostali su brzo odgovorili. � Blagoslovljeno Njegovo
sveto ime. � Molitve su se nastavile, a glasovi su postupno postajali sve slabiji,
sve dok samo Riccardo nije molio.
Ja nisam odgovarao.
On je, ipak, sada kada su njegovi �ti�enici, na sre�u, spavali, nastavio moliti
da bi utje�io sam sebe, ili mo�da samo u slavu Boga. S litanijje pre�ao na O�e na�,
a zatim na utje�ne, prastare rije�i Zdravo, Marijo koje je neprestano ispo�etka
izgovarao, kao da moli krunicu, potpuno sam, dok je le�ao zarobljen u potpalublju
broda.
Nisam mu se obratio. Nisam mu �ak ni dao do znanja da sam tamo. Nisam ga mogao
spasiti. Nisam ga mogao utje�iti. Nisam �ak mogao ni objasniti tu stra�nu kob koja
nas je sna�la. Iznad svega, nisam mogao otkriti �to sam to vidio: Gospodara kako
nestaje, kako uzvi�eni nestaje u jednostavnoj i vje�noj agoniji vatre.
Kliznuo sam u �ok blizak o�aju. Dopustio sam umu da prizove prizor Mariusa u
plamenu, Mariusa kao �ivu�e baklje, kako se okre�e i gr�i u vatri, a njegovi tanki
prsti pose�u prema nebu poput paukova u naran�astom plamenu. Marius je bio mrtav;
Marius je izgorio. Bilo ih je previ�e za njega. Znao sam �to bi rekao kada bi do�ao
kao duh-tje�itelj: � Jednostavno ih je bilo previ�e, Amadeo, previ�e. Nisam ih
mogao zaustaviti iako sam nastojao. � Utonuo sam u mu�ne snove. Brod je i dalje
plovio kroz no� odnose�i me daleko od Venecije, daleko od ru�evina svega u �to sam
vjerovao, svega �to mi je bilo drago.
Probudili su me zvukovi pjesme i miris zemlje, ali to nije bila ruska zemlja.
Vi�e nismo bili na moru. Bili smo zato�eni na kopnu.
I dalje sputan mre�om, slu�ao sam duboke, nadnaravne glasove koji su sa
zlo�ina�kim zanosom pjevali strahovitu pjesmu Dies irae ili Dan gnjeva.
Potmuli bubanj odre�ivao je veseli ritam kao da je to plesna pjesma, a ne
strahovita tu�aljka o Posljednjim danima. Bez prestanka su se nastavljale latinske
rije�i koje su govorile o danu kada �e cijeli svijet biti pretvoren u pepeo, kada
�e se slavne Gospodove trube zaoriti da bi najavile otvaranje svih grobova. I sama
smrt i priroda protrnut �e od straha. Sve �e du�e biti skupljene, a nijedna od njih
vi�e ne�e biti sposobna skriti bilo �to od Gospoda. Iz Njegove �e knjige svaki
grijeh biti glasno pro�itan. Odmazda �e pogoditi svakoga. Tko je bio tamo u na�u
obranu osim samog Suca, na�ega uzvi�enoga Gospoda? Jedina nada bila nam je milost
na�eg Boga, Boga koji je za nas trpio na kri�u, koji ne�e dopustiti da njegova
�rtva bude uzaludna.
Da, prelijepe stare rije�i, ali, izlazile su iz zlih usta, usta onoga koji
uop�e nije poznavao njihovo zna�enje, koji je udarao po svojemu neobuzdanom bubnju
kao da je spreman za gozbu.
Pro�la je jedna no�. Bili smo utamni�eni, a sada su nas pustili iz na�e tamnice
dok je stra�an glasi� pjevao uza svoj nadahnuti mali bubanj.
�uo sam �apat starijih dje�aka koji su nastojali utje�iti malene, i siguran
Riccardov glas koji ih je sve uvjeravao da �e zasigurno ubrzo otkriti �to ta
stvorenja �ele i mo�da �e ih pustiti.
Samo sam ja �uo �u�kanje, �avolski smijeh svuda uokolo. Samo sam ja znao koliko
se mnogo nadnaravnih �udovi�ta �ulja oko nas, kad su nas doveli na svjetlost
�udovi�ne vatre.
Strgnuli su mre�u s mene. Okrenuo sam se hvataju�i se za travu. Podignuo sam
pogled i vidio da se nalazimo na velikoj �istini ispod uzvi�enih i
nezainteresiranih sjajnih zvijezda. U zraku se osje�alo ljeto, a okru�ivalo nas je
visoko zeleno drve�e. Ali, plamen razbje�njeloga krijesa sve je �inio izopa�enim.
Dje�aci, povezani lancima, poderane odje�e i izgrebenih lica pro�aranih krvlju,
po�eli su mahnito vikati kada su me ugledali, ali me je od njih odvelo i �vrsto za
obje ruke dr�alo jato malih demona u kapulja�ama.
��Ne mogu vam pomo�i! � viknuo sam. Bilo je to sebi�no i u�asno. Dolazilo je iz
mojeg ponosa. To je samo stvorilo paniku me�u njima.
Vidio sam kako se Riccardo, u�asno premla�en kao i svi ostali, okre�e na sve
strane poku�avaju�i ih uti�ati, ruku vezanih na trbuhu, a njegov je prsluk bio
gotovo zderan s njegovih le�a.
Pogledao me je, a zatim smo zajedno pogledali oko sebe u veliku skupinu tamno
odjevenih pojava koje su nas okru�ile. Je li on mogao vidjeti bjelinu njihovih lica
i ruku? Je li, na instinktivnoj razini, znao �to su?
��Budite brzi ako nas namjeravate ubiti! � povikao je. � Mi nismo u�inili
ni�ta. Ne znamo tko ste i zbog �ega ste nas odveli. Mi smo nevini, svi do jednoga.
� Dirnula me je njegova hrabrost i sabrao sam se. Moram se prestati gr�iti od u�asa
zbog posljednjeg sje�anja na mojega Gospodara i zami�ljati ga �ivim i domisliti �to
bi mi on rekao da u�inim.
Propadao sam sve ni�e i ni�e u vrelinu, opru�en u grmljavini pucketaju�eg
drveta i zaigranih naran�astih plamenova. Tako ja umirem! Pomislio sam, ako sam
uop�e i�ta mislio, ali mislim da sam osje�ao samo pani�an strah i predaju, predaju
onomu �to �e biti neizreciva bol.
Uhvatile su me ruke, goru�e je drvo propadalo i grmjelo poda mnom. Netko me je
izvukao iz vatre. Netko me je vukao po tlu. Stopala su gazila po mojoj goru�oj
odje�i. Otrgnuta mi je spaljena tunika. Hvatao sam zrak. Cijelim sam tijelom
osje�ao bol, strahovitu bol spaljena mesa i namjerno sam okrenuo o�ima da bih
prona�ao zaborav. Do�i, Gospodaru, do�i ako postoji raj za nas, do�i k meni.
Zamislio sam ga, crni kostur, a on je ispru�io ruke da bi me do�ekao.
Netko je stajao nada mnom. Legao sam na vla�nu Majku Zemlju, hvala Bogu, dim se
jo� uzdizao iz mojih spaljenih ruku, lica i kose. Visoka je pojava imala �iroka
ramena i crnu kosu. Podignuo je svoje dvije sna�ne, bijele ruke izra�enih zglobova
i odmaknuo kapulja�u s glave, otkrivaju�i bujnu, sjajnu crnu kosu, njegove su o�i
bile velike, s biserno bijelim bjeloo�nicama i crnim zjenicama, a njegove su obrve,
iako vrlo guste, bile lijepo podignute i zaobljene nad njegovim o�ima. Bio je
vampir kao i ostali, ali on je bio jedinstvene ljepote i sjajnog dr�anja i gledao
me je s visine kao da je vi�e zainteresiran za mene nego za sebe, iako je o�ekivao
da �e sve o�i biti uprte u njega.
Lagana drhtavica zahvalnosti pro�la je kroz mene jer je zbog ljepote svojih
o�iju i svojih glatkih usana nalik na Kupidov lik posjedovao privid ljudskog
razuma.
��Ho�e� li slu�iti Bogu? � upitao je. Glas mu je bio uljudan i blag, a u o�ima
mu nije bilo poruge. � Odgovori mi, ho�e� li slu�iti Bogu, jer ako ne�e�, bit �e�
ba�en nazad u vatru. � Osje�ao sam bol po cijelom tijelu. Nijedna mi misao nije
do�la osim da su rije�i koje je izgovorio nemogu�e, da nemaju smisla, i zbog toga
nisam mogao odgovoriti.
Njegovi su me zli pomaga�i u trenutku ponovno podignuli smiju�i se i glasno
pjevaju�i u ritmu pjesmu koja nije prestajala: � U vatru, u vatru! � Ne! � povikao
je vo�a. � U njemu vidim �istu ljubav na�eg Spasitelja. � Podignuo je ruku. Ostali
su popustili stisak iako su me i dalje dr�ali sputanoga, ruku i nogu ispru�enih u
zraku.
��Ti si dobar? � o�ajni�ki sam mu �apnuo. � Kako je to mogu�e? � plakao sam.
Pri�ao mi je bli�e. Nagnuo se nad mene. Kakvu je ljepotu posjedovao! Njegove su
pune usne �inile savr�eni Kupidov luk, kao �to sam rekao, ali sam tek sada vidio
njihovu duboku, tamnu boju, sasvim prirodnu, i jednoliku sjenu brade, nesumnjivo
posljednji put obrijanu u njegovu smrtnom �ivotu, koja je pokrivala donji dio
njegova lica daju�i mu izra�ajan izraz mu�karca. Njegovo visoko, �iroko �elo
doimalo se kao na�injeno od �iste bjelokosti, u usporedbi sa �irokim, zaobljenim
sljepoo�nicama i za�iljenim rubom kose, s kojega su njegove tamne kovr�e ljupko
padale prema natrag i tako stvorile dojmljiv okvir za njegovo lice.
Ali njegove su o�i, kao i ina�e, njegove su o�i zadr�ale moju pozornost,
velike, ovalne i svjetlucave o�i.
��Dijete, �apnuo je. � Bi li trpio takve strahote kada one ne bi bile za Boga?
� Plakao sam sve ja�e.
Vi�e me nije bilo strah. Nisam mario za bol. Bol je bila crvena i zlatna kao
�to je bio i plamen koji je prodro kroz mene kao da je teku�i, ali, iako sam je
osje�ao, nije me ozlijedila i nisam mario za nju.
Nisam se bunio i zatvorio sam o�i kada su me odnijeli u prolaz u kojem su
u�urbana stopala �to su me nosila proizvodila mek zvuk drobljenja, koji se odbijao
od niskog stropa i zidova.
Kada su me pustili da se otkotrljam na zemlju, okrenuo sam se licem prema njoj,
tu�an �to le�im na gnijezdu od starih tepiha i �to ne mogu osjetiti vla�nu Majku
Zemlju kada mi je potrebna, ali ni to nije imalo nikakvu va�nost, i stavio sam
obraz na prljavu tkaninu i utonuo, kao da su me tamo ostavili da spavam.
Moja je opr�ena ko�a bila dio mene i nije bila dio mene. Ispustio sam dug uzdah
znaju�i, iako nisam oblikovao rije�i u svojem umu, da su svi moji jadni dje�aci
sada u sigurnosti smrti. Vatra ih nije mogla predugo mu�iti, ne. Njezina je vrelina
bila prejaka i njihove su du�e sasvim sigurno poletjele prema nebu poput slavuja
uvu�enih u nalet dima.
Moji dje�aci vi�e nisu bili na Zemlji i nitko im nije mogao nauditi. Sve ono
dobro �to je Marius u�inio za njih, u�itelji, vje�tine kojima su podu�eni, lekcije
koje su nau�ili, njihov ples, njihov smijeh, njihova pjesma, radovi koje su
naslikali � sve je to nestalo, a du�e su mekim krilima poletjele prema nebu.
Bih li i ja po�ao za njima? Bi li Bog primio du�u krvopije u svoj zlatni,
pahuljasti raj? Bih li napustio ovaj u�asni zvuk demona koji pjevaju na latinskome
za carstvo an�eoske pjesme?
Zbog �ega su mi oni pokraj mene dopustili ovakve misli, zacijelo su ih
pro�itali iz mojeg uma. Osjetio sam prisutnost vo�e, crnookoga, mo�noga. Mo�da sam
bio sam s njim? Kada bi on svemu ovomu mogao dati smisao, kad bi svemu mogao
pridru�iti zna�enje i tako zaustaviti tu �udovi�nost, tada bi bio neki Bo�ji
svetac. Vidio sam prljave i izgladnjele redovnike u �piljama.
Okrenuo sam se na le�a, nasla�uju�i se zapljuskuju�om crvenom i �utom bojom
koje su me oplakivale, i otvorio o�i.

15.
Obratio mi se mek i utje�an glas, izravno meni: � Svi bezna�ajni radovi tvojega
Gospodara su spaljeni; od njegovih je slika sada preostao samo pepeo. Bo�e, oprosti
mu �to je koristio svoje uzvi�ene mo�i ne u slu�bu Boga, ve� u slu�bu Svijeta, Puti
i Vraga, da, Vraga, iako je Vrag na� uobi�ajeni pomo�nik, jer Ne�astivi je ponosan
na nas i zadovoljan na�om patnjom; ali, Marius je slu�io Vragu ne obaziru�i se na
Bo�je �elje, a Bog nam je udijelio milost da vladamo u sjenkama Zemlje da ne bismo
gorjeli u plamenom ognju. � Ah, �apnuo sam. � Shva�am tvoju izvrnutu filozofiju. �
Nije bilo odgovora.
Postupno se, iako mi je bilo dra�e samo slu�ati glas, moj vid po�eo
izo�travati. U zemljani svod iznad moje glave bile su utisnute ljudske lubanje,
izblijedjele i prekrivene pra�inom. Lubanje su, pri�vr��ene �bukom, prekrile cijeli
svod poput �istih, bijelih �koljaka iz mora. �koljke za mozak, pomislio sam, jer,
�to je ostalo od njih dok vire iz o�bukane zemlje osim svoda koji pokriva mozak i
okrugle, crne duplje u kojima su nekada bile utisnute hladetinaste o�i, �ivahne
poput plesa�a, uvijek spremnih da oklopljeni um izvijeste o divotama svijeta.
Sve lubanje, svod od lubanja te dio na kojem se svod spu�tao i dodirivao sa
zidovima, posvuda uokolo obrub od bedrenih kostiju, a ispod njih nasumi�ne kosti
smrtnog oblika, nisu stvarale nikakav uzorak jednako kao �to ga ne stvaraju ni
nasumice odabrani kameni kada su na sli�an na�in utisnuti u �buku da bi stvorili
zid.
Sve kosti, cijeli prostor bio je osvijetljen svije�ama. Da, osjetio sam miris
svije�a, naj�i��ega p�elinjeg voska, kao u bogata�a.
��Ne, � rekao je glas obazrivo, � prije kao u crkvi, jer ovo je Bo�ja crkva,
iako je Vrag na� vrhovni poglavar, svetac utemeljitelj na�eg reda, pa za�to ne
p�elinji vosak? Prepu�tam to tebi, besposlenom i svjetovnom Venecijancu, da
razmi�lja� o tomu kao o rasko�i, da to pobrka� s obiljem u kojim si se valjao poput
svinje u svojem izmetu, � Blago sam se nasmijao. � Daj mi jo� svoje plodne i
idiotske logike, rekao sam. � Budi Vra�ji Aqiunas. Nastavi govoriti. � Ne rugaj mi
se, rekao je mole�ivo i iskreno. � Spasio sam te od vatre. � Da nisi, sada bih bio
mrtav. � Zar �eli� gorjeti? � Ne, ne �elim tako trpjeti, ne, ne mogu podnijeti ni
samu pomisao na to da bih ja, ili bilo tko drugi, mogao tako trpjeti. Ali,
umrijeti, da. � A �to misli� koje �e biti tvoje odredi�te ako umre�? Nisu li vatre
pakla pedeset puta �e��e od onih koje smo zapalili za tebe i tvoje prijatelje?
Ti si dijete pakla; bio si to od prvog �asa kada te je bogohulnik Marius pro�eo
na�om krvlju. Nitko ne mo�e pore�i tu prosudbu. Ostao si na �ivotu pomo�u krvi koja
je prokleta, neprirodna i ugodna Sotoni, a ugodna je i Bogu samo zato �to On mora
imati Sotonu da bi iskazao svoju dobrotu i da bi �ovje�anstvu omogu�io izbor da
bude dobro ili zlo. � Ponovno sam se nasmijao, ali s po�tovanjem koliko god sam to
mogao. � Vas je mnogo, rekao sam. Okrenuo sam glavu. Brojne su me svije�e
zasljepljivale, ali to nije bilo neugodno. Bilo je to kao da neka druga vrsta
plamena ple�e na stijenju za razliku od one koja je progutala moju bra�u.
��Jesu li oni bili tvoja bra�a, ti pokvareni i razma�eni mali smrtnici? �
upitao je. Glas mu je bio siguran.
��Vjeruje� li ti u sve gluposti koje govori�? � upitao sam opona�aju�i njegov
ton.
Sada se on nasmijao, a to je bio pristojan, crkveni smijeh, kao da se
do�aptavamo o besmislenosti propovijedi. Ali, Blagoslovljeni sakrament nije bio
ovdje kao �to bi bio u posve�enoj crkvi, zbog �ega, dakle, �aptati?
��Dragi moj, rekao je. � Bilo bi tako lako mu�iti te, izokrenuti tvoj bahati
mali um i od tebe na�initi tek glazbalo za hrapave krikove. Bila bi sitnica
zazidati te da nam tvoji krikovi ne bi bili preglasni, ve� tek ugodna podloga na�oj
no�noj meditaciji. Ali, mene ne privla�i takvo �to. Zbog toga tako dobro slu�im
Vragu; nikada nisam zavolio okrutnost ili zlo. Ja ih prezirem, a kada bih mogao
pogledati raspelo, u�inio bih to i plakao kao �to sam plakao dok sam bio smrtnik. �
Dopustio sam svojim o�ima da se zatvore, napu�taju�i sve rasplesane plamenove
kojima je bila posuta tama. Poslao sam u njegov um svoju najsna�niju, najtajniju
mo�, ali nai�ao sam na zatvorena vrata.
��Da, to je moja vizija da te zadr�im vani. Bolno bukvalna za tako obrazovanog
nevjernika. Ali, tvoja je posve�enost Kristu Gospodu bila njegovana medu neukima i
naivnima, nije li? Ali evo, dolazi netko s darom za tebe, koji �e uvelike olak�ati
na� dogovor. � Dogovor, gospodine, kakav �e to biti dogovor? � upitao sam.
I ja sam �uo nekoga. Intenzivan i odvratan vonj prodirao je u moje nosnice.
Nisam se pomaknuo niti otvorio o�i. �uo sam ga kako se smije dubokim glasom nalik
na grmljavinu koju su luko usavr�ili oni �to su pjevali Dies irae na tako besraman
na�in. Vonj je bio ubita�an, bio je to vonj ljudskog mesa ili ne�ega takvoga. Mrzio
sam ga. Okretao sam glavu i poku�ao se zaustaviti. Zvuk i bol sam mogao izdr�ati,
ali ne taj odvratan, odvratan vonj.
��Dar za tebe, Amadeo, rekao je drugi.
Podignuo sam pogled. Zurio sam u o�i vampira u liku mladog �ovjeka svijetlo
plave kose i visoke, vitke pojave Norve�anina. Objema je rukama dr�ao veliku urnu.
A tada ju je okrenuo.
��Ah, ne, prestani! � podignuo sam ruke. Znao sam �to je to. Ali, bilo je
prekasno.
Pepeo je u bujici padao na mene. Gu�io sam se, plakao i okretao. Nisam ga mogao
izvaditi iz o�iju i usta.
��Pepeo tvoje bra�e, Amadeo, rekao je norve�ki vampir. Otvorio je put divljem,
zvonkom smijehu.
Bespomo�an, le�e�i na trbuhu, s rukama na sljepoo�nicama, drhtao sam cijelim
tijelom, osje�aju�i toplu te�inu pepela. Na posljetku sam se okrenuo, sko�io na
koljena i na noge. Naslonio sam se na zid. Dugi �eljezni niz svije�a nastavio je
gorjeti, a mali plamenovi podrhtavali su u mojoj zamagljenoj viziji, i same su
vo�tanice potmulo udarale o zemlju. �uo sam klepetanje kostiju. Prekrio sam lice
dlanovima.
���to se dogodilo s na�om usiljenom sabrano��u? � upitao je Norve�anin. � Ti si
uplakani an�eo, nisi li? Tako te je tvoj Gospodar zvao, an�eo, zar ne? Evo ti! �
Povukao me je za ruku i drugom rukom poku�ao razmazati pepeo po meni.
��Ti prokleto �udovi�te! � povikao sam. Poludio sam od bijesa i srd�be. Zgrabio
sam njegovu glavu rukama i iz sve je snage okrenuo u vratu, lome�i sve kosti, a
zatim sam ga sna�no udario nogom. Pao je na koljena, stenju�i, i dalje �iv i
slomljenog vrata, ali ne�e �ivjeti u jednom komadu, zakleo sam se, i udaraju�i ga
desnom nogom svom snagom, otrgnuo sam njegovu glavu i, dok je ko�a pucala i parala
se, a krv �iktala iz zjape�eg trupa, potpuno sam je otrgnuo.
��Ah, pogledaj se sada, gospodine! � rekao sam zure�i u njegove u�asnute o�i.
Zjenice su i dalje podrhtavale. � Oh, umri, ho�e� li, za svoje vlastito dobro. �
Prste lijeve ruke ukopao sam duboko u njegovu kosu i okre�u�i se oko sebe, desnom
sam rukom prona�ao svije�u, otrgnuo je �eljeznom �avlu koji ju je pridr�avao i
zabio je u njegove o�ne duplje, jednu za drugom, sve dok vi�e nije vidio ni�ta.
��Ah, to se dakle mo�e u�initi i na ovaj na�in, rekao sam podi�u�i pogled i
�mirkaju�i u zasljepljuju�oj svjetlosti svije�a.
Polako sam opazio njegov obris. Njegova je kovr�ava crna kosa bila raspu�tena i
zamr�ena i sjedio je u jednom kutu, njegova je crna odora padala preko stolca i bio
je neznatno okrenut od mene, ali me je gledao da bih na svjetlosti lako mogao
ugledati crte njegova lica. Plemenita i lijepa lica zavijenih usana, izra�ajnih kao
i njegove velike o�i.
��Nikada mi se nije svi�ao, � rekao je blago, podi�u�i obrve, � iako moram re�i
da si me zadivio i nisam o�ekivao da �e tako brzo nestati. � Drhtao sam. Strahovita
hladno�a pro�la je cijelim mojim tijelom, bezdu�ni, odvratni gnjev, navala tuge,
navala ludila, navala nade.
Gadila mi se glava koju sam dr�ao i po�elio sam je ispustiti, ali je ta stvar
jo� �ivjela. Krvave su o�ne duplje drhtale, a jezik je visio s jedne strane usta. �
Oh, ovo je ogavno! � viknuo sam.
��On je uvijek govorio takve neobi�ne stvari, rekao je crnokosi. � Zna�, on je
bio poganin. Ti to nikada nisi bio. Ho�u re�i, on je vjerovao u bogove sjeverne
�ume i u Tora koji oduvijek kru�i svijetom sa svojim �eki�em u ruci... � Ho�e� li
prestati govoriti? � upitao sam. � Moram zapaliti ovo �ak i nakon ovoga, zar ne? �
upitao sam.
Dobacio mi je sasvim ugodan, nevin osmijeh.
��Lud si jer si ovdje, � �apnuo sam. Ruke su mi se nekontrolirano tresle.
Ne �ekaju�i odgovor, okrenuo sam se i otrgnuo jo� jednu svije�u, budu�i da sam
prethodnu tako temeljito ugasio, i zapalio kosu mrtvog bi�a. Vonj je u meni izazvao
mu�ninu. Ispustio sam zvuk poput dje�aka koji pla�e.
Ispustio sam goru�u glavu na obezglavljeno tijelo u odori. Bacio sam svije�u u
plamen da bi ga vosak nahranio. Skupiv�i ostale svije�e koje sam sru�io, nahranio
sam njima vatru i odmaknuo se dok je sna�na vrelina isijavala iz mrtvaca.
Doimalo se kao da se glava kotrlja u plamenu, vi�e no �to je bilo vjerojatno,
pa sam zgrabio �eljezni svije�njak koji sam bio sru�io i koriste�i ga kao �ara�,
uronio sam ga u goru�u masu da bih poravnao i zdrobio ono �to je le�alo pod vatrom.
Na kraju su se njegove ispru�ene ruke zgr�ile, a prsti su se zarinuli u
dlanove. Ah, imati �ivot u ovom stanju, pomislio sam o�ajni�ki i �ara�em pogurnuo
ruke uz trup. Vatra je vonjala na tkaninu i ljudsku krv, krv koju je, bez sumnje,
popio, ali se nije osje�ao nikakav drugi ljudski miris, a u o�aju sam primijetio da
sam ga zapalio usred pepela svojih prijatelja.
Pa, to se �inilo primjerenim. � Osve�en si u jednomu od njih, rekao sam s
uzdahom razo�aranja. Bacio sam neobra�eni svije�njak. Ostavio sam ga tamo.
Prostorija je bila velika. Oti�ao sam poti�ten, bosih stopala Jer su moje lagane
pustene cipele izgorjele u vatri, do drugoga �irokog prostora medu svije�njacima na
kojem je vla�na, dobra zemlja bila crna i naizgled �ista i tu sam legao, kao i
prije, ne mare�i �to me je crnokosi mogao sasvim dobro vidjeti kao da sam bio pred
njim vi�e nego prije.
��Poznaje� li taj sjeverni kult? � upitao je kao da se nije dogodilo ni�ta
u�asno. � Oh, da Tor zauvijek kru�i sa svojim �eki�em u ruci, a krug je sve manji i
manji, a iza njega le�i kaos, a mi smo ovdje, osu�eni unutar sve manjega kruga
topline. Jesi li to ikada �uo? On je bio poganin kojeg su stvorili odmetnuti
�arobnjaci koji su ga koristili za ubijanje svojih neprijatelja. Drago mi je �to
sam ga se rije�io, ali, zbog �ega pla�e�? � Nisam odgovorio. Ovo je bilo izvan
svake nade, ova u�asna, nadsvo�ena prostorija lubanja, bezbrojne svije�e
osvjetljavale su samo ostatke smrti, a ovo bi�e, ovo prelijepo, sna�no gra�eno
crnokoso bi�e vladalo je me�u svim tim u�asom i nije osje�alo ni�ta za smrt onoga
koji mu je slu�io, koji je sada bio tek gomila tinjaju�ih, smrdljivih kostiju.
Zamislio sam da sam kod ku�e. Bio sam siguran u spavaonici svojega Gospodara.
Sjedili smo zajedno. On je �itao iz latinskog zapisa. Nije bilo va�no koje su bile
rije�i. Posvuda oko nas nalazila se civilizirana odje�a, zgodne i lijepe stvari,
sve tkanine u sobi bile su izra�ene ljudskim rukama.
��Bezvrijedne stvari, rekao je crnokosi. � Bezvrijedne i budalaste, ali uvidjet
�e� to. Ja�i si no �to sam pretpostavljao. Ali, ipak, on je bio star nekoliko
stolje�a, tvoj Tvorac, nitko se �ak i ne sje�a vremena kada nije bilo Mariusa,
osamljenog vuka koji nije podnosio nikoga na svojem podru�ju, Mariusa,
uni�tavatelja mladih. � Nikada nisam vidio da je uni�tio bilo koga tko nije bio
zao, rekao sam �apatom.
��Mi smo zli, nismo li? Svi smo mi zli. I zato nas je uni�tavao bez gri�nje
savjesti. Mislio je da je siguran od nas. Okrenuo nam je le�a! Smatrao nas je
nevrijednima svoje pozornosti i pogledaj kako je svom svojom snagom obasipao jednog
dje�aka. Ali moram re�i da si ti najljep�i dje�ak. � �uli su se zvukovi, zloslutno
�u�kanje, sasvim poznato. Osjetio sam miris �takora.
��Oh, da, moja djeca, �takori, rekao je. � Oni dolaze k meni. �eli� li vidjeti?
Okreni se i pogledaj me ako ho�e�? Nemoj vi�e misliti na Svetog Franju s njegovim
pticama, vjevericama i vukom. Misli na Santina s njegovim �takorima. � Pogledao
sam. Zastao mi je dah. Sjedio sam na zemlji i zurio u njega. Veliki sivi �takor
sjedio je na njegovu ramenu, njegova je si�u�na, brkata nju�kica gotovo ljubila
njegovo uho, a njegov mu se rep ovijao oko glave.
Drugi je �takor do�ao i sjeo mirno, kao za�aran, u njegovo krilo. Ostali su se
skupili oko njegovih nogu.
Ne �ele�i se pomaknuti da ih ne bi upla�io, bri�ljivo Je gurnuo desnu ruku u
zdjelu s osu�enim mrvicama kruha. Tek sam tada osjetio miris, pomije�an s vonjom
�takora. Ponudio je punu �aku mrvica �takoru na svojem ramenu, koji je jeo zahvalno
i neobi�no obazrivo, a tada je nekoliko mrvica bacio u svoje krilo gdje su se
odjednom na gozbi na�la tri �takora.
��Misli� li da mi se svi�aju takve stvari? � rekao je. Pozorno me je promatrao,
o�i su mu se �irom otvorile nagla�avaju�i njegove rije�i. Njegova je crna kosa
�inila gust, zamr�en veo na njegovim ramenima, a �elo mu je bilo vrlo glatko i
blistavo bijelo na svjetlosti svije�a.
��Misli� li da volim �ivjeti ovdje u utrobi svijeta, � upitao je tu�no, � pod
slavnim gradom Rimom, gdje se zemlja osipa od pogane gomile iznad nas, i imati ovu
gamad za svoje srodnike? Misli� li da ja nikada nisam bio od krvi i mesa ili da,
pretrpjev�i ovu promjenu u ime Svemogu�eg Boga i Njegova Bo�anskog plana, ne �udim
za �ivotom koji si ti �ivio sa svojim pohlepnim Gospodarom? Nemam li i ja o�i da
vidim sjajne boje koje je tvoj Gospodar nanosio na svoja platna? Ne volim li i ja
zvukove bezbo�ne glazbe? � Ispustio je mek uzdah pun patnje.
���to je Bog ikada stvorio ili dopustio da bude stvoreno, a da je mrsko samo po
sebi? � nastavio je. � Grijeh sam po sebi nije odbojan; kako li je apsurdno misliti
tako. Nitko ne uspijeva zavoljeti bol. Mo�emo se samo nadati da �emo je izdr�ati. �
Zbog �ega sve ovo? � upitao sam. Od mu�nine sam zamalo povra�ao, ali sam se
suzdr�ao. Disao sam duboko koliko sam god mogao kako bih dopustio da svi mirisi ove
prostorije preplave moja plu�a i prestanu me mu�iti.
Sjeo sam prekri�iv�i noge da bih ga mogao promatrati. Obrisao sam pepeo s oka.
� Zbog �ega? Tvoje su mi zamisli potpuno poznate, ali kakvo je ovo carstvo vampira
u crnim redovni�kim odorama? � Mi smo Branitelji Istine, rekao je iskreno.
��Oh, tko nije branitelj istine, za ime Boga, rekao sam cini�no. � Pogledaj,
krv tvojeg brata po Kristu je na mojim rukama! A ti sjedi� kao groteskna kopija
ljudskog bi�a puna krvi i zuri� u sve to kao da je ovo tek �avrljanje me�u
svije�ama! � Ah, ti ima� o�tar jezik za nekoga s tako ljupkim licem, rekao je u
hladnom �u�enju. � Doima� se tako povodljivim zbog svojih nje�nih sme�ih o�iju i
tamne, jesensko crvene kose, ali si mudar. � Mudar? Ti si spalio mojega Gospodara!
Uni�tio si ga. Spalio si njegovu djecu! Ja sam ovdje tvoj zato�enik, nisam li? Zbog
�ega? I ti meni govori� o Gospodinu Isusu Kristu? Ti? Ti? Odgovori mi, kakvo je to
leglo pokvarenosti i uobrazilje, oblikovano od zemlje i blagoslovljenih svije�a! �
Nasmijao se. O�i su mu se naborale u kutovima, a njegovo je lice bilo veselo i
ljupko. Njegova je kosa, unato� svojoj prljav�tini i zapetljanosti zadr�ala svoj
nadnaravni sjaj. Kako bi bio pristao kada bi se oslobodio zapovijedi ove no�ne
more.
��Amadeo, rekao je. � Mi smo Djeca tame, strpljivo je obja�njavao. � Mi smo
vampiri stvoreni da budemo po�ast ljudi, kao i kuga. Mi smo dio trpljenja i ku�nji
ovog svijeta; mi pijemo krv i ubijamo u slavu Boga koji �eli isku�ati svoja ljudska
stvorenja. � Ne govori strahote. � Rukama sam pokrio u�i. Zgr�io sam se.
��Oh, ali ti zna� da je to istina, nastavio je ne podi�u�i glas. � Zna� to kao
�to vidi� mene u mojoj odori i kao �to gleda� uokolo moje prostorije. Suzdr�an sam
zbog �ivu�ega Gospoda kao �to su to bili i drevni redovnici prije no �to su nau�ili
oslikavati svoje zidove erotskim slikama. � Govori� budala�tine i ne znam zbog �ega
to �ini�. � Nisam se �elio prisje�ati Samostana �pilja!
���inim to zato �to sam ovdje prona�ao svoj smisao kao i smisao Boga, a ni�ta
nije uzvi�enije od toga. Bi li ti bio proklet i sam, sebi�an i bez smisla? Bi li
okrenuo le�a tako veli�anstvenom planu da niti jedno maleno dijete nije
zaboravljeno! Jesi li mislio da mo�e� �ivjeti zauvijek bez sjaja velikog plana,
nastoje�i pore�i Bo�je djelo u svakoj lijepoj stvari koju si pri�eljkivao i
prisvojio? � Uronio sam u ti�inu. Ne misli na stare ruske svece. On, uvi�avno, nije
navaljivao. Upravo suprotno, vrlo tiho, bez sotonskog ritma, po�eo je pjevati
pjesmu na latinskome...
Dies irae, dies ilia Solvet saeclum in favilla Teste David cum Sibylla Quantus
tremor est futurus...
Taj dan gnjeva, taj �e dan zemlju pretvoriti u pepeo. Kao �to proreko�e i David
i Sybelle Kako �e silan biti taj potres...
��A tog dana, toga Sudnjeg dana, mi �emo imati obvezu prema Njemu, mi Njegovi
Crni an�eli vodit �emo zle du�e u pakao kako �e biti Njegova Bo�anska volja. �
Ponovno sam ga pogledao. � I zatim kona�no zaklinjanje ove pjesme da On bude
milostiv prema nama, nije li njegovo trpljenje bilo za nas? � Pjevao sam tiho na
latinskome: Recordare, Jesu pie, Quod sum causa tuae viae...
Sjeti se, milostivi Isuse, Da ja bijah razlog tvojeg puta...
Nastavio sam, gotovo bez volje, da bih potpuno osvijestio taj u�as. � Koji se
redovnik u samostanu mojeg djetinjstva nije nadao da �e jednog dana biti s Bogom?
�to mi to sada govori�, da mi, Djeca Tame, slu�imo Njemu bez ikakve nade da �emo
ikada biti s Njime?
Iznenada se doimao slomljenim.
��Moli se da postoji neka tajna koju ne znamo, �apnuo je. Gledao je u prazno
kao da zaista moli. � Kako On ne bi volio Sotonu kada je ovaj bio tako uspje�an?
Kako ne bi volio nas? Ne razumijem, ali ja sam to �to Jesam, a to je ovo, i ti si
isti. � Pogledao me je ponovno blago podi�u�i obrve da bi naglasio svoje �u�enje. �
A mi Mu moramo slu�iti. Ina�e smo izgubljeni. � Ustao je sa stolca i krenuo prema
meni, smjestio se na podu nasuprot mene, prekri�enih nogu i pru�aju�i svoju dugu
ruku da bi polo�io dlan na moje rame.
��Veli�anstveno bi�e, � rekao sam, � i pomisli da je Bog stvorio tebe jednako
kao �to je stvorio i dje�ake koje si no�as uni�tio, savr�ena tijela koja si predao
vatri. � Bio je duboko o�ajan. � Amadeo, uzmi drugo ime i do�i s nama, budi s nama.
Mi te trebamo. I �to bi radio sam? � Reci mi za�to si ubio mojega Gospodara. �
Pustio me je, a ruka mu je pala u krilo koje je �inila njegova crna odora ra�irena
preko njegovih koljena.
��Zabranjeno nam je koristiti se na�im sposobnostima da bismo zadivili
smrtnike. Zabranjeno nam je tra�iti utjehu u njihovu dru�tvu. Zabranjeno nam je
hodati po svjetlosti. � Ni�ta me od toga nije iznenadilo.
��Mi smo redovnici �istih srca jednako kao i oni u Clunyju, rekao je. � Na�i su
samostani strogi i sveti, a mi lovimo i ubijamo da bismo usavr�ili Vrt na�ega
Gospoda kao Dolinu suza. � Zastao je, a tada je, jo� mek�im i za�udnim glasom,
nastavio. � Mi smo poput p�ela koje bodu i �takora koji kradu �ito; mi smo poput
Crne smrti i dolazimo uzeti mlade i stare, lijepe i ru�ne, da bi mu�karci i �ene
drhtali pred Bo�jom mo�i. � Gledao me je preklinju�i za razumijevanje.
��Katedrale se uzdi�u iz pra�ine, rekao je, � da bi �ovjeku pokazale �udo. A u
kamenu ljudi kle�u mrtva�ko kolo da bi pokazali da je �ivot kratak. Mi nosimo kose
u vojsci kostura u odorama koje su izrezbarene na tisu�ama vrata, tisu�ama zidova.
Mi smo sljedbenici Smrti, �iji je okrutni lik narisan u milijunima malenih
molitvenika koje u svojim rukama jednako dr�e i bogati i siroma�ni. � O�i su mu
bile velike i sanjive. Gledao je oko nas u sablasnu nadsvo�enu �eliju u kojoj smo
sjedili. Vidio sam svije�e u zjenicama njegovih o�iju. O�i su mu se na trenutak
zatvorile, a tada se otvorile jasnije i sjajnije.
��Tvoj je Gospodar to znao, rekao je sa �aljenjem. � Znao je. Ali, on je, iz
poganskog doba, tvrdokoran i gnjevan, uvijek odbijao Bo�ju milost. U tebi je vidio
Bo�ju milost jer tvoja je du�a �ista. Ti si mlad, nje�an i otvoren poput velikoga
krasuljka koji prima svjetlost no�i. Sada nas mrzi�, ali shvatit �e�. � Sumnjam da
�u ikada vi�e bilo �to shvatiti, rekao sam. � Ja sam hladan i malen i sada ne
razumijem osje�aje, �udnju, �ak ni mr�nju. Ne mrzim vas iako bih trebao. Prazan
sam. �elim umrijeti. � Ali, Bo�ja je volja kada �e� umrijeti, Amadeo, rekao je. �
Ne tvoja vlastita. � Pozorno je zurio u mene i znao sam da vi�e ne mogu od njega
skrivati svoja sje�anja � redovnike Kijeva koji polako izgladnjuju u svojim
zemljanim �elijama i govore da moraju uzeti skroman obrok jer je Bo�ja volja kada
�e umrijeti.
 Poku�avao sam to sakriti, nacrtao sam te malene sli�ice za sebe i zape�atio ih.
Nisam mislio ni na �to. Jedna mi je rije� bila na vrhu jezika: u�as. A tada i misao
da sam prije ovog vremena bio budala.
Jo� je netko do�ao u sobu. Bila je to vampirica. U�la je kroz drvena vrata
bri�ljivo ih zatvaraju�i za sobom, kao �to bi to u�inila �asna sestra, ne bi li
sprije�ila stvaranje nepotrebne buke. Pri�la mu je i stala pred njega.
Njezina je bujna kosa bila zapetljana i ne�ista, kao i njegova, i oblikovala je
skladan veo lijepe te�ine i gusto�e na njezinim ramenima. Njezina su odje�a bili
stari dronjci. Nisko na kukovima nosila je pojas koji je ukra�avao bezobli�nu
haljinu koja je otkrivala njezin uzak struk i lagano zaobljene bokove, pristojan
kostim kakav se mo�e vidjeti izrezbaren na kamenim figurama rasko�nih sarkofaga.
Njezine su o�i, poput njegovih, bile velike kao da �ele k sebi dozvati svaku
dragocjenu �esticu svjetla u tami. Usne su joj bile izra�ajne i pune, a nje�ne
kosti jagodica i �eljusti jasno su se isticale zbog tankog sloja srebrne pra�ine
koja ju je pokrivala. Vrat i grudi bili su joj gotovo goli.
��Ho�e li on biti jedan od nas? � pitala je. Glas joj bio tako ugodan, tako
utje�an da sam bio dirnut njime. � Molila sam za njega. �ula sam kako pla�e iznutra
iako ne ispu�ta ni glasa. � Odvratio sam pogled s nje, osje�aju�i se obveznim
gnu�ati je se, moje neprijateljice koja je ubila one koje sam volio.
��Da, rekao je Santino, crnokosi. � Bit �e jedan od nas, a mo�e biti i voda. On
ima toliku snagu. Ubio je Alfreda tamo, vidi� li? Oh, bilo je krasno gledati kako
je to u�inio s tolikim bijesom i svojim namr�tenim dje�jim licem. � Pogledala je
iza mene, u ostatke onoga �to je bio vampir, a ni ja nisam znao �to je ostalo od
njega. Nisam se okrenuo da bih pogledao.
Duboka, gorka tuga omek�ala je izraz njezina lica. Kako li je bila lijepa u
�ivotu; kako bi jo� bila lijepa kad bi pra�ina nestala s nje.
Iznenada me prostrijelila optu�uju�im pogledom, a tada se smek�ala.
��Isprazne misli, dijete moje, rekla je. � Ja ne �ivim za zrcala, kao �to je
�ivio tvoj Gospodar. Meni nije potreban bar�un ili svila da bih slu�ila svojem
Gospodu. Ah, Santino, on je pravo novoro�en�e, pogledaj ga. � Govorila je o meni. �
Tijekom prohujalih stolje�a mogla sam pisati stihove o takvoj ljepoti da nam do�e i
uljep�a uprljano Bo�je stado, on je ljiljan u tami, vilinsko dijete pod Mjese�evom
svjetlo��u podmetnuto u kolijevku dojilje da bi zadivilo svijet djevoja�kim
pogledom i mu�evnim �apatom. � Njezino me je laskanje razbjesnilo, ali ne bih mogao
podnijeti da u ovom paklu izgubim �istu ljepotu njezina glasa, njegovu duboku
milozvu�nost. Nisam mario za ono �to je govorila. I dok sam gledao u njezino bijelo
lice na kojem je mnogo �ila postalo nalik brazdama u kamenu, uvidio sam da je
previ�e stara za moju neobuzdanu nasilnost. Ipak ubij, otrgni joj glavu od tijela,
da, i probodi svije�ama, da. Razmi�ljao sam o tome stisnutih zuba, i njega, kako
bih ga ubio jer on nije bio tako star, �ak ni upola toliko, sa svojom maslinastom
ko�om, ali ti su nagoni nestali poput korova niknuloga iz mojeg uma potaknutoga
sjevernim vjetrom, dubokim ledenim vjetrom moje volje koja je umirala u meni.
Ah, ali bili su lijepi.
��Ne�e� se odre�i sve ljepote, rekla je blago, po�to je mo�da upila moje misli
unato� svim mojim poku�ajima da ih prikrijem. � Vidjet �e� drugu vrstu ljepote �
grubu i izmijenjenu ljepotu � kada oduzme� �ivot i ugleda� kako taj veli�anstveni
tjelesni lik postaje sjajna mre�a dok ga si�e� do posljednje kapi, a umiru�e misli
padaju na tebe poput �alobnog vela, zamagljuju ti pogled i na�ine od tebe tek �kolu
za te jadne du�e koje tjera� prema bla�enstvu ili prokletstvu � da, ljepotu. Vidjet
�e� ljepotu u zvijezdama koje zauvijek mogu biti tvoja utjeha. I u zemlji, da, u
samoj zemlji, prona�i �e� tisu�u nijansi tame. To �e biti tvoja ljepota. Odre�i �e�
se �arkih boja �ovje�anstva i prkosne svjetlosti bogatih i ta�tih. � Ni�ega se ne�u
odre�i, rekao sam.
Nasmije�ila se, a lice joj se ispunilo toplom i neodoljivom toplinom kao i
njezin veliki, dugi pokriva� bijele kose koja se na mjestima kovr�ala na plamenom
titranju svije�a.
Pogledala je Santina. � Kako samo dobro razumije ono �to govorimo, rekla je. �
Pa ipak se doima poput nesta�nog dje�aka koji u neznanju sve ismijava. � Zna on,
zna, odgovorio je drugi s iznena�uju�im sarkazmom. Hranio je svoje �takore.
Pogledao je nju i tada mene. �inilo se da je utonuo u misli i da ponovno pjevu�i
stari gregorijanski napjev.
�uo sam ostale u tami. A u daljini, bubnjevi su i dalje udarali, ali to je bilo
neizdr�ljivo. Pogledao sam u strop tog mjesta, oslijepljene lubanje bez usta koje
su sve promatrale s neograni�enom strpljivo��u.
Gledao sam ih, sjede�i Santinov lik, prepu�ten ili izgubljen u svojim mislima,
a iza i iznad njega njezin obris nalik na kip u dronjcima, sijede kose razdijeljene
po sredini, lica ukra�enoga pra�inom.
��Oni koje treba �tovati, dijete, tko su oni bili? � iznenada je upitala.
Santino je podignuo desnu ruku da bi na�inio umornu kretnju.
��Allesandra, o tomu on ne zna ni�ta. Budi sigurna u to. Marius je bio previ�e
mudar da bi mu rekao. I �to je s tom legendom za kojom tragamo nebrojeno mnogo
godina? Oni koje treba �tovati. Ako su takvi da ih treba �tovati, tada vi�e ne
postoje, jer vi�e nema ni Mariusa da bi ih �tovao. � Pro�la me je drhtavica, u�asan
strah da �u se slomiti u nekontroliranom pla�u, da �u im dopustiti da to vide, ne,
odvratno. Marius vi�e ne...
Santino je po�urio nastaviti, kao da se pla�i za mene.
��Bog je tako htio. Bog je htio da se sve gra�evine sru�e, da svi zapisi budu
ukradeni ili spaljeni, da svako svjedo�anstvo o misteriju bude uni�teno. Razmisli o
tomu, Allesandra. Razmisli. Vrijeme je potkopalo sve one rije�i pisane rukom
Mateja, Marka, Luke, Ivana i Pavla. Je li ostao ijedan pergamentni svitak koji nosi
Aristotelov potpis? I Platon, da imamo barem jedan list koji je u �aru pisanja
bacio u vatru...? � �to nama zna�e te stvari, Santino? � upitala je prijekorno, ali
je njezina ruka dodirnula njegovu glavu dok je spu�tala pogled. Pogladila ga je po
kosi kao da je njegova majka.
���elim re�i da je to na�in na koji Bog djeluje, � rekao je Santino, � na�in
Njegova stvaranja. �ak i ono �to je zapisano u kamenu s vremenom se ispire, a
gradovi le�e pod vatrom i pepelom razbje�njelih planina. �elio sam re�i da zemlja
jede sve, a sada je uzela njega, tu legendu, tog Mariusa, mnogo starijega od bilo
koga kojega poznamo po imenu, a s njim je oti�la i njegova dragocjena tajna. Neka
tako bude. � �vrsto sam stisnuo dlanove jedan uz drugi da bih sprije�io njihovo
drhtanje. Nisam ni�ta rekao.
��Bio je gradi� u kojem sam �ivio, nastavio je mrmljaju�i. Sada je u rukama
dr�ao debeloga crnog �takora, miluju�i njegovo krzno kao da je najljep�a ma�ka, a
�takor si�u�na oka doimao se nesposobnim pokrenuti se, rep mu je, iskrivljen poput
kose, visio prema dolje. � Bio je to lijep gradi�, visokih debelih zidina, i kakav
sajam svake godine; rije�i ne mogu opisati gdje su sve trgovci izlagali svoju robu,
u svu su selu, 1 obli�nja i udaljena, slala i mlado i staro da kupuju, prodaju,
ple�u, sudjeluju u gozbi... to se doimalo kao savr�eno mjesto! Pa ipak ga Je
odnijela kuga. Kuga je do�la ne po�tuju�i nijedna vrata, zid ili kulu, nevidljiva
Bo�jim ljudima, ocu u polju i majci u njezinu povrtnjaku. Kuga je odnijela sve, sve
osim, naizgled, najpokvarenijih. U ku�i su me ogradili nate�enim truplima moje
bra�e i sestara. Prona�ao me je vampir, jer u potrazi za hranom lamo nije mogao
prona�i nijednu drugu krv koju bi popio osim moje. A bilo ih je tako mnogo! � Ne
odri�emo li se na�e smrtne pro�losti u ime Bo�je ljubavi? � upitala je Allesandra
vrlo obazrivo. Njezina je ruka prolazila kroz njegovu kosu i odmicala je od �ela.
Njegove su o�i bile �irom otvorene od misli i sje�anja, a kada je progovorio,
ponovno me je pogledao i mo�da me �ak nije ni vidio.
��Sada tamo nema zidova. Prekrilo ih je drve�e, rascvjetana trava i gomile
kamenja. A u udaljenim dvorcima mogu se prona�i kameni koji su neko� bili dio
tvr�ave na�ega Gospodara, na�ih najboljih, kamenom poplo�anih ulica, na�ih
najdi�nijih ku�a. U samoj je prirodi ovog svijeta da sve bude progutano i da je
vrijeme zapravo grlo, jednako krvavo kao i bilo koje drugo. � Spustila se ti�ina.
Nisam mogao zaustaviti drhtanje. Tijelo mi se treslo. S usana mi se prolomio jecaj.
Pogledao sam zdesna nalijevo i pognuo glavu, rukama �vrsto dr�e�i vrat da ne bih
vrisnuo.
Kada sam ponovno podignuo pogled, progovorio sam.
��Ne�u vam slu�iti! � �apnuo sam. � Shva�am va�u igru. Poznajem va�e spise,
va�u pobo�nost, va�u ljubav prema rezignaciji! Vi ste pauci sa svojim mra�nim,
zapletenim mre�ama, ni�ta vi�e od toga, a mno�iti se radi krvi je sve �to znate,
sve �to znate i oko �ega pletete svoje odvratne zamke, bijedni poput ptica koje
grade svoja gnijezda u prljav�tini na mramornim prozorima. Zato predite svoje la�i.
Mrzim vas. Ne�u vam slu�iti! � S koliko su me ljubavi oboje pogledali.
��Oh, jadno dijete, rekla je Allesandra s uzdahom. � Tek si po�eo trpjeti. Zbog
�ega to mora biti u ime ponosa, a ne u ime Boga? � Proklinjem vas! � Santino je
zapucketao prstima. Bila je to tako jednostavna kretnja.
Ali iz sjene, kroz vrata nalik na tajanstvena nijema usta u zemljanim zidovima,
dolazili su njegovi sluge, u odorama s kapulja�ama kao i prije. Okupili su se i
uhvatili moje udove, a ja se nisam opirao.
Odvukli su me u �eliju sa �eljeznim re�etkama i zemljanim zidovima. A kada sam
poku�ao prokopati izlaz iz nje, moje kand�e od prstiju nai�le su na kamenje okovano
�eljezom, i nisam mogao dalje kopati.
Legao sam. Plakao sam. Plakao sam za svojim Gospodarom. Nisam mario ho�e li me
itko �uti ili mi se narugati. Nisam mario. Osje�ao sam samo gubitak, a u tom
gubitku i pravu veli�inu svoje ljubavi, a shva�aju�i veli�inu svoje ljubavi, mogao
sam na neki na�in osjetiti njezinu veli�anstvenost. Plakao sam i plakao. Okrenuo
sam se i puzao po zemlji. Stisnuo sam se uz nju, grebao po njoj, a zatim mirno
le�ao dok su tekle tihe suze.
Allesandra je stajala s rukama na re�etkama. � Jadno dijete, �apnula je. � Ja
�u biti s tobom, zauvijek s tobom. Samo me mora� pozvati. � Za�to to ka�e�? Za�to?
� viknuo sam, a moj se glas odbijao o kamene zidove. � Odgovori mi. � Zar u samoj
dubini pakla, rekla je, � demoni ne vole jedni druge? � Pro�ao je jedan sat. No� je
bila na izmaku.
�e�ao sam.
Gorio sam od �e�i. Ona je to znala. Zgr�io sam se na podu, pognute glave,
sjede�i na petama. Umrijet �u prije no �to ponovno popijem krv. Ali, to je bilo sve
�to sam vidio, sve o �emu sam razmi�ljao, sve �to sam �elio. Krv.
Nakon prve no�i pomislio sam da �u umrijeti od �e�i.
Nakon druge mislio sam da �u nestati vri�te�i.
Nakon tre�e sam samo sanjao o tomu pla�u�i i o�ajavaju�i, li�u�i vlastite
krvave suze s vrhova prstiju.
Nakon �est no�i kada vi�e nisam mogao podnositi �e�, doveli su mi �rtvu koja se
otimala.
Niz dug, mra�an hodnik osjetio sam miris krvi. Osjetio sam njezin miris prije
no �to sam opazio svjetlost baklje.
Prema mojoj �eliji vukli su velikoga, smrdljivoga mi�i�avog mladi�a koji ih je
udarao i proklinjao, ri�u�i i sline�i poput lu�aka, vri�te�i na sam pogled na
baklju kojom su ga mu�ili tjeraju�i ga prema meni.
Ustao sam, gotovo preslab �ak i za taj napor, i pao na njega, na njegovu so�nu,
vrelu put i razderao njegovo grlo, pla�u�i i smiju�i se istodobno, dok su se moja
usta gu�ila krvlju. Ri�u�i i zamuckuju�i, pao je pod mene. Krv se pjenila iz
arterije preko usana i mojih tankih prstiju. Kako su izgledali poput kostiju, moji
prsti. Pio sam, pio i pio sve dok vi�e nije stalo u mene i dok sva bol nije nestala
iz mene, i dok nije nestao sav o�aj u �istom zadovoljavanju gladi, �istom,
pro�drljivom, sebi�nom gutanju blagoslovljene krvi.
Ostavili su me toj pro�drljivoj, bezumnoj, nedoli�noj gozbi.
Tada sam, klize�i na stranu, ponovno osjetio svoju jasnu viziju u mraku. Zidovi
oko mene ponovno su blistali svojim si�u�nim komadi�ima zlata poput zvjezdanoga
nebeskog svoda. Pogledao sam i shvatio da je �rtva kojoj sam oduzeo �ivot bio
Riccardo, moj voljeni Riccardo, moj sjajni i dobro�udni Riccardo � nag, o�ajno
ne�ist, uhranjeni zato�enik kojega su cijelo ovo vrijeme dr�ali u nekoj smrdljivoj
zemljanoj �eliji upravo zbog ovoga.
Vrisnuo sam.
Udarao sam po re�etkama i lupao glavom o njih. Moji stra�ari bijelih lica
potr�ali su prema re�etkama, a tada uzmaknuli u strahu i promatrali me preko
mra�noga hodnika. Pao sam na koljena pla�u�i.
Podignuo sam truplo. � Riccardo, pij! � zagrizao sam svoj jezik i ispljunuo krv
na njegovo masno, zure�e lice. � Riccardo! � Ali, bio je mrtav i prazan, a oni su
oti�li, ostavljaju�i ga tamo da trune sa mnom, da trune pokraj mene.
Po�eo sam pjevati �Dies irae, dies Ma� i smijati se pjevaju�i.
Tri no�i poslije, vri�te�i i proklinju�i, rastrgao sam smrdljivo Riccardovo
truplo ud po ud da bih te komade mogao izgurati iz �elije. Nisam to mogao
podnijeti! Zamahivao sam iznova nate�enim trupom o re�etke i tada pao, jecaju�i,
nesposoban da zarijem svoju �aku ili stopalo u njega da bih razbio tu masu. Otpuzao
sam u najudaljeniji kut da bih pobjegao od toga.
Do�la je Allesandra. � Dijete, �to mogu re�i da te utje�im? � Bestjelesni �apat
u tami.
Ali bio je tu jo� netko, Santino. Okre�u�i se, ugledao sam, u nekoj lutaju�oj
svjetlosti koju samo vampirsko oko mo�e primijetiti, kako je stavio prst na usne i
zatresao glavom, nje�no je ispravljaju�i. � Sada mora biti sam, rekao je Santino.
��Krv! � vrisnuo sam. Poletio sam na re�etke i ispru�io ruke tako da su se
oboje upla�ili i naglo se odmaknuli.
Na izmaku daljnjih sedam no�i, kada sam izgladnio toliko da me �ak ni miris
krvi nije uzbu�ivao, polo�ili su �rtvu � malenog dje�aka s ulice koji je molio za
milost � ravno u moje ruke.
��Oh, nemoj se pla�iti, nemoj, �apnuo sam brzo zariv�i zube u njegov vrat. �
Hmmmmm, vjeruj mi, �aptao sam u�ivaju�i u okusu krvi, piju�i je polako, nastoje�i
suspregnuti smijeh zadovoljstva dok su moje krvave suze olak�anja padale na njegovo
malo lice. � Oh, sanjaj, sanjaj lijepe i ugodne snove. Postoje sveci koji �e do�i;
vidi� li ih? � Nakon toga sam legao na le�a, zadovoljen, i istra�ivao na zemljanom
stropu iznad svoje glave one beskona�no malene zvijezde od �vrstoga, sjajnoga
kamena ili tvrdo �eljezo koje je le�alo ukopano u zemlji. Pustio sam da mi se glava
okrene na stranu, od tijela jadnog djeteta koje sam, umjesto u mrtva�ki pokrov,
bri�ljivo polo�io uza zid iza sebe.
Ugledao sam pojavu u svojoj �eliji, malenu pojavu. Vidio sam njegov magli�asti
obris na zidu, koji je stajao uz njega promatraju�i me. Jo� jedno dijete? Ustao sam
zaprepa�ten. Od njega nije dopirao nikakav miris. Okrenuo sam se i pogledao u
truplo. Le�alo je kao i prije. Pa ipak, tamo uza zid nalazio se upravo taj dje�ak,
malen, blijed i izgubljen i gledao me.
��Kako je to mogu�e? � �apnuo sam.
Ali jadno malo stvorenje nije moglo govoriti. Moglo je samo zuriti. Bio je
odjeven u istu bijelu ko�ulju koju je nosilo i njegovo truplo, a njegove su o�i
bile velike, bezbojne i blago zami�ljene.
Udaljeni zvuk dopro je do mojeg sluha. Bio je to zvuk te�koga koraka u duga�koj
katakombi koja je vodila do moje male tamnice. To nije bio korak vampira. Podignuo
sam se, a moje su nosnice lagano titrale dok sam poku�avao uhvatiti miris tog bi�a.
Ni�ta se nije promijenilo u vla�nu, pljesnivu zraku. Jedini miris u mojoj �eliji
bio je miris smrti, miris jadnoga, maloga slomljenog tijela.
Prikovao sam pogled za upornoga malog duha.
��Zbog �ega se zadr�ava� ovdje? � o�ajni�ki sam ga upitao �apatom. � Za�to te
mogu vidjeti? � Pomaknuo je svoja mala usta kao da ima namjeru govoriti, ali je
samo blago zatresao glavom, �to je sa�aljivo govorilo o njegovoj zbunjenosti.
Koraci su se pribli�avali. Ponovno sam nastojao uhvatiti miris. Ali nije bilo
ni�ega, �ak ni vonja vampirskih pra�nih odora, samo to, pribli�avanje zvuka te�koga
koraka. I napokon je do re�etaka do�la visoka sjenovita pojava oronule �ene.
Znao sam da je mrtva. Znao sam. Znao sam da je mrtva jednako kao i maleni koji
je lebdio uza zid.
��Govorite sa mnom, oh, molim vas, preklinjem vas, govorite sa mnom! � vikao
sam.
Ali, nijedna od tih prikaza nije mogla skinuti pogled s druge. Dijete je brzim
mekim korakom pojurilo u �enin zagrljaj, a ona je, okre�u�i se sa svojim ponovno
prona�enim djetetom, po�ela nestajati �ak iako su njezina stopala jo� jednom
proizvela hrapavi zvuk na tvrdu zemljanu podu, zvuk koji ju je i najavio.
��Pogledajte me! � preklinjao sam tihim glasom. � Samo jedan pogled. � Zastala
je. Gotovo da vi�e ni�ta nije ostalo od nje. Ali, okrenula je glavu i prigu�ena
svjetlost njezina oka prikovala se za mene. Tada je be�umno, potpuno nestala.
Legao sam na le�a, nemarno ra�irio ruke u o�aju i osjetio djetetovo truplo,
koje je jo� bilo malo toplo, pokraj mene.
Nisam uvijek vidio njihove duhove.
Nisam nastojao ovladati na�inima da to postignem.
Oni mi nisu bili prijatelji � bilo je to novo prokletstvo � ti duhovi koji bi
se s vremena na vrijeme okupili oko prizora mojega krvavog uni�tavanja. Na njihovim
licima nisam vidio nadu kada bi pro�li kroz te trenutke moje odvratnosti, kada je
krv u meni bila najtoplija. Nije ih okru�ivala jarka svjetlost nade. Je li mi
izgladnjelost omogu�ila tu mo�?
Nikomu nisam govorio o njima. U toj ukletoj �eliji, na tomu prokletomu mjestu
na kojem je moja du�a lomljena tjedan za tjednom �ak i bez utjehe zatvorenog
lijesa, pla�io sam ih se, a zatim sam ih po�eo mrziti.
Samo �e mi sjajna budu�nost otkriti da ih ni ostali vampiri, najve�i dio njih,
nikada ne vide. Je li to bio blagoslov? Nisam znao. Ali, po�urio sam.
Vratit �u se tomu neizdr�ljivu vremenu, toj ku�nji.
U toj je patnji pro�lo nekih dvadesetak tjedana.
Vi�e nisam �ak ni vjerovao da je sjajan i bajkovit svijet Venecije ikada
postojao. I znao sam da je moj Gospodar mrtav. Znao sam to. Znao sam da su mrtvi
svi koje sam volio.
Ja sam bio mrtav. Pokatkad bih sanjao da sam kod ku�e u Kijevu, u Samostanu
�pilja, svetac. Tada bih se probudio uz patnju.
Kada bi me Santino i sijeda Allesandra posjetili, bili su ljubazni kao i
uvijek, a Santino je lijevao suze gledaju�i me takva i rekao: ��Do�i k meni, do�i
odmah, do�i ozbiljno prou�avati sa mnom, do�i. �ak ni oni odvratni kao mi ne bi
trebali patiti kao �to ti pati�. Do�i k meni. � Predao sam se njegovim rukama,
otvorio sam svoje usne njegovima, pognuo sam glavu da bih prislonio lice uz njegova
prsa i dok sam slu�ao otkucaje njegova srca, disao sam duboko, kao da mi je do tog
�asa bio uskra�en i sam zrak.
Allesandra je tako nje�no stavila na mene svoje hladne, meke ruke.
��Jadno siro�e, rekla je. � Izgubljeno dijete, oh, tako si dalek put pre�ao da
bi do�ao k nama. � A kako je �udno bilo to �to je sve �to su mi u�inili izgledalo
kao ne�to �to smo dijelili, zajedni�ka i neizbje�na katastrofa.
SANTINOVA �ELIJA Le�ao sam na podu u Allesandrinu naru�ju, a ona me je ljuljala
i milovala mi kosu.
���elim da no�as po�e� s nama u lov, rekao je Santino. � Po�i s nama, s
Allesandrom i sa mnom. Ne�emo dopustiti da te ostali mu�e. Gladan si. Tako si jako
gladan, nisi li? � I tako je po�elo moje trajanje s Djecom no�i.
Iz no�i u no� lovio sam u ti�ini sa svojim novim dru�benicima, mojim novim
voljenima, mojim novim Gospodarom i mojom novom Gospodaricom, i tada sam bio
spreman zaista zapo�eti svoje naukovanje, a Santino me je, moj u�itelj, uz
Allesandrinu povremenu pomo�, u�inio svojim vlastitim u�enikom, �to je u tom saboru
bila velika �ast, barem su mi drugi po�urili to re�i �im su uhvatili prigodu.
Nau�io sam ono �to je Lestat ve� napisao iz onoga �to sam mu otkrio, vrhovne
zakone.
Prvo, da smo okupljeni u saborima �irom svijeta, da svaki sabor treba imati
svojeg vo�u, a meni je bilo su�eno da budem jedan od njih, ne�to poput nadstojnika
sabora, sva pitanja ovlasti trebaju biti u mojim rukama. Samo sam ja mogao odrediti
kada bi novi vampir trebao biti stvoren i pridru�iti nam se; samo sam se ja mogao
pobrinuti da se preobrazba provede na pravilan na�in.
Drugo, Dar mraka, jer tako smo to nazivali, nikada ne smije biti dan onima koji
nisu bili lijepi, jer je porobljavanje lijepe osobe Mra�nom krvlju bilo ugodnije
Pravednom Bogu.
Tre�e, vrlo stari vampir nikada ne smije stvoriti novog vampira jer se na�e
mo�i s vremenom pove�avaju, a mo� starijih je prevelika za mlade. To dokazuje moja
tragedija jer me je stvorio posljednji od poznate Djece tisu�lje�a, veliki i
stra�ni Marius. Posjedovao sam snagu demona u tijelu djeteta.
�etvrto, nijedan do nas, osim vo�e sabora koji mora u svakom trenutku biti
spreman uni�titi neposlu�noga u svojem stadu, ne smije uni�titi drugoga. Sve
vampire lutalice koji ne pripadaju nijednom saboru mora uni�titi vo�a na tom
podru�ju.
 Peto, nijedan vampir nikada ne smije otkriti svoj identitet ili svoju magi�nu
snagu smrtniku i nakon toga biti ostavljen na �ivotu. Nijedan vampir nikada ne
smije napisati ijednu rije� koja bi otkrila te tajne. Zapravo, nijedno vampirsko
ime ne smije biti poznato u smrtnom svijetu, a svaki dokaz na�eg postojanja koji bi
ikada umaknuo u to carstvo mora pod svaku cijenu biti uklonjen, zajedno s onima
koji su dopustili tako stra�nu povredu Bo�je volje.
Bilo je i drugoga. Bilo je obreda, vra�anja, bilo je obi�aja svih vrsta.
��Mi ne ulazimo u crkve jer �e nas Bog na mjestu ubiti ako to u�inimo, izjavio
je Santino. � Ne gledamo raspelo, a samo njegova prisutnost na lan�i�u oko vrata
�rtve dovoljna je da smrtniku spasi �ivot. Mi odvra�amo pogled i prste od kolajni
Djevice. Skrivamo se pred likovima svetaca.
Ali, sa svetim zanosom udaramo onoga koji je neza�ti�en. Nasla�ujemo se okrutno
kada i gdje �elimo, na nevinima i na onima najobdarenijima ljepotom i obiljem. Ali,
ne hvalimo se pred svijetom onime �to �inimo, niti se hvalimo jedan pred drugime.
Veliki dvorci i dvorske odaje za nas su zatvoreni, jer se ne smijemo nikada,
nikada upletati u sudbinu koju je Krist na� Gospod dosudio onima �to su stvoreni
prema Njegovu liku, ni�ta vi�e no �to to �ine grabe�ljivci, plameni oganj ili Crna
smrt.
Mi smo prokletstvo sjenki; mi smo tajni. Mi smo vje�ni.
A kada dovr�imo svoj posao za Njega, okupljamo se bez utjehe u rasko�i i
obilju, na onim mjestima koja smo pod zemljom posvetili svojem po�inku, i tamo se
samo pod jedinom svjetlo��u svije�a i vatre dolazimo zajedno moliti, pjevati pjesme
i plesati, da, plesati oko vatre, i na taj na�in oja�ati svoju volju, na taj na�in
dijeliti s na�om bra�om i sestrama na�u snagu. � Pro�lo je �est dugih mjeseci
tijekom kojih sam prou�avao sve to, tijekom kojih sam se odva�io iza�i na mra�ne
uli�ice Rima da bih lovio s ostalima, da bih se pre�deravao na onima koje je
napustila njihova sudbina i koji su tako lako padali u moje ruke.
Vi�e nisam tragao za zlo�ina�kim umom koji bi opravdao moje krvolo�no
nasla�ivanje. Vi�e nisam koristio profinjenu vje�tinu ispijanja bez patnje za
�rtvu, vi�e nisam za�titio bijednog smrtnika od u�asa mojeg lica, mojih o�ajni�kih
ruku, mojih o�njaka.
Jedne sam se no�i probudio i otkrio da sam okru�en svojom bra�om. Sjedokosa mi
je �ena pomogla iza�i iz olovnog lijesa i rekla mi da trebam po�i s njima.
Zajedno smo po�li van pod zvijezde. Podignut je visoki krije� kao i one no�i
kada su umrla moja smrtna bra�a.
Zrak je bio prohladan i ispunjen mirisima proljetnog cvije�a. �uo sam pjesmu
slavuja. A u daljini, �apat i mrmljanje velikoga, napu�enoga grada Rima. Pogledao
sam prema gradu. Vidio sam njegovih sedam bre�uljaka prekrivenih treperavim
svjetlima. Iznad nas sam vidio oblake pro�ete zlatom kako se spu�taju nad te
raspr�ene i prelijepe svjetionike, kao da je nebeska tama bremenita.
Vidio sam da se oko vatre oblikovao krug. Djeca tame stajala su u dva i tri
reda. Santino mi je, u skupocjenoj novoj odori od crnog bar�una, ah, kakva povreda
tako strogih obrednih pravila, pri�ao i poljubio me u oba obraza.
���aljemo te daleko, u sjevernu Europu, � rekao je, � u Pariz, gdje je vo�a
sabora nestao, kao �to svi nestajemo prije ili poslije, u vatri. Njegova te djeca
�ekaju. �uli su pri�e o tebi, o tvojoj blagosti, tvojoj pobo�nosti i tvojoj
ljepoti. Bit �e� njihov vo�a i njihov svetac. � Moja su bra�a, jedan po jedan,
dolazila poljubiti me. I moje sestre, kojih je bilo tek nekoliko, usadile su
poljupce na moje obraze.
Nisam rekao ni�ta. Mirno sam stajao, i dalje slu�aju�i pjesmu ptica u obli�njim
borovima, a pogled bi mi s vremena na vrijeme pobjegao na nebesa koja su se
spu�tala, pitao sam se ho�e U biti ki�e, ki�e �iji sam miris mogao osjetiti, tako
�ist i sna�an, jedine pro�i��avaju�e vode koja mi je sada dopu�tena, ugodne rimske
ki�e, blage i tople.
��Zaklinje� li se da �e� predvoditi sabor u skladu Obi�ajima tame kako je po
volji Sotoni i njegovu Gospodu i Stvaratelju, Bogu? � Zaklinjem se. � Zaklinje� li
se da �e� po�tovati sve naredbe koje �e ti poslati rimski sabor? � Zaklinjem se...
� Rije�i, rije�i i rije�i.
Drvo se gomilalo u vatri. Za�uli su se bubnjevi. Sve�ani zvukovi.
 Zaplakao sam.
A tada sam osjetio meke Allesandrine ruke, njezinu meku kosu na svojem vratu.
��Ja �u s tobom po�i na sjever, dijete moje, rekla je.
Preplavila me je zahvalnost. Zagrlio sam je, �vrsto sam stisnuo njezino tvrdo,
hladno tijelo uza se i drhtao jecaju�i; ��Da, dragi, dragi maleni, rekla je. � Ja
�u ostati s tobom. Ja sam stara i ostat �u s tobom sve dok ne do�e vrijeme da po�em
pred Bo�ji sud, kao �to svi to moramo. � Sada �emo slavljeni�ki zaplesati! � viknuo
je Santino. � Sotona i Krist, bra�o u Bo�joj ku�i, predajemo vam ovu usavr�enu
du�u! � Podignuo je ruke.
Allesandra se odmaknula od mene dok su joj u o�ima blistale suze. Nisam mogao
misliti ni na �to drugo osim na svoju zahvalnost jer �e ona biti sa mnom, jer na
ovo strahovito putovanje ne�u po�i sam. Sa mnom, Allesandra, sa mnom. Oh, lud za
Sotonom i Bogom koji ga je stvorio!
Stajala je pokraj Santina, visoka, veli�anstvena kada je i sama podignula ruke
i zamahivala kosom s jedne strane na drugu.
��Neka ples zapo�ne! � povikala je.
Bubnjevi su zagrmjeli, rogovi su jadikovali, a udarci tamburina ispunili su
moje u�i.
Dug, dubok uzvik prolomio se iz velikoga kruga vampira i odjednom su svi,
hvataju�i se za ruke, po�eli plesati.
Povukli su me u lanac koji su oblikovali oko razbje�njeloga krijesa. Naguravali
su me zdesna nalijevo dok su se pojave okretale amo-tamo, a tada sam se oslobodio i
zavrtjev�i se sko�io u zrak.
Osjetio sam vjetar na zatiljku dok sam se okretao, dok sam skakao. Posegnuo sam
sa savr�enom to�no��u i uhvatio ruke s obje strane, a tada se nagnuo nadesno, pa
ponovno nalijevo.
Iznad nas, tihi su oblaci bili sve gu��i, sve su se vi�e nabirali i plovili
preko mra�nog neba. Ki�a je po�ela padati, a njezin se mek �um gubio me�u povicimn
pomahnitalih plesa�a, medu pucketanjem vatre i bukom bubnjeva.
Ja sam je �uo. Okrenuo sam se, sko�io visoko u zrak i do�ekao je, srebrnu ki�u
koja je padala na mene kao blagoslov iz mra�nih nebesa, kao krsna voda prokletih.
Glazba je jeknula. Divlji ritam prolomio se posvuda, uredni lanac zaboravljenih
plesa�a. Na ki�i i uz nezasitan plamen ogromne vatre vampiri su �irili ruke,
zavijali, previjali se, gr�e�i udove tako da su toptali pognutih leda, udarali
petama o zemlju, a tada nesputano skakali, ra�irenih ruku, otvorenih usta,
ljuljaju�i kukovima dok su se okretali i skakali, a uhva�ena u razuzdanoj buci iz
svega glasa ponovno se �ula pjesma Dies irae, dies ilia. Oh, da, oh, da, nesretni
dan, oh, dan ognja!
Poslije, kad je ki�a padala sve�ano i uporno, kad je krije� bio tek crni
ostatak, kad su svi oti�li u lov, kad ih je tek nekoliko drobilo tamno tlo Sabata
pjevaju�i svoje molitve u bolnom zanosu, mirno sam le�ao, a ki�a me je ispirala kad
sam prislonio lice uz tlo.
�inilo se kao da su tamo i redovnici iz starog samostana u Kijevu. Smijali su
mi se, ali blago. Rekli su: � Andrej, zbog �ega si pomislio da mo�e� pobje�i? Nisi
li znao da je Bog pozvao tebe? � Odlazite od mene, vi niste ovdje, i ja nisam
nigdje; izgubljen sam u mra�noj pusto�i beskrajne zime. � Poku�ao sam Ga zamisliti,
Njegovo Sveto lice. Ali, tu je bila samo Allesandra koja mi je do�la pomo�i da
ustanem. Allesandra koja je obe�ala da �e mi pri�ati o mra�nim vremenima, davno
prije no �to je Santino stvoren, kada joj je pru�en Dar mraka u �umama Francuske u
koju �emo sada po�i zajedno.
��Oh, Gospode, poslu�aj moju molitvu, �apnuo sam. Kada bih samo mogao vidjeti
Sveto lice.
Ali, nama je takvo �to bilo zabranjeno. Mi ne smijemo nikada, nikada pogledati
u Njegov lik! Do kraja svijeta radit �emo bez te utjehe. Pakao je odsutnost Boga.
�to sada mogu re�i u svoju obranu?
�to mogu re�i?
Drugi su ispri�ali pri�u da sam stolje�ima bio nepokolebljivi vo�a pari�kog
sabora, da sam pro�ivio te godine u neznanju i sjeni, po�tuju�i stare zakone sve
dok vi�e nije bilo Santina i rimskog sabora koji bi mi ih slao, da sam u dronjcima
i tihom o�ajavanju ostao vjeran staroj vjeri i starim pravilima dok su drugi
odlazili u vatru da bi se uni�tili ili jednostavno odlutali.
�to mogu re�i u obranu preobra�enika i sveca koji sam postao? Tri stotine
godina bio sam lutalica, an�eosko Sotonino dijete, bio sam njegov ubojica dje�jeg
lica, njegov namjesnik, njegova luda. Allesandra je uvijek bila kraj mene. Kada bi
ostali nestali ili me napustili, tu je bila Allesandra koja je o�uvala vjeru. Ali,
to je bio moj grijeh, to je bilo moje putovanje, to je bila moja strahovita ludost
i sam moram nositi taj teret dokle god postojim.
POSLJEDNJE JUTRO u Rimu, prije no �to sam se otputio na sjever, odlu�eno je da
mi treba promijeniti ime.
Amadeo, ime koje u sebi sadr�i rije� koja ozna�uje Boga, bilo je potpuno
neprimjereno za dijete tame, osobito za onoga koji je trebao predvoditi pari�ki
sabor.
Iz �irokog izbora koji mi je bio ponu�en, Allesandra je izabrala ime Armand.
Tako sam postao Armand.
DRUGI DIO
MOST UZDAHA
16.
Odbijam dalje pretresati pro�lost. Ne volim je. Ne marim za nju. Kako ti mogu
govoriti o ne�emu �to me ne zanima? Bi li to trebalo zanimati tebe?
Problem je u tomu �to je ve� previ�e toga napisano o mojoj pro�losti. Ali, �to
ako nisi pro�itao te knjige? �to ako se nisi nasla�ivao u ki�enim opisima vampira
Lestata u kojima govori o meni i mojim navodnim zabludama i pogre�kama?
Dobro, dobro. Jo� samo malo, ali samo da bih doveo pri�u u New York, u trenutak
kada sam ugledao Veronikin veo, da se ne bi trebao vra�ati i �itati njegove knjige,
da bi moja knjiga bila dovoljna.
Dobro. Moramo nastaviti prelaziti Most uzdaha.
Tri stotine godina bio sam vjeran Santinovim starim pravilima, �ak i po�to je
sam Santino nestao. Mora� shvatiti da taj vampir ni na koji na�in nije bio mrtav.
Pojavio se u suvremeno doba, sasvim zdrav, sna�an, tih i bez isprike za vjerovanja
kojima me je �opao 1500. godine, prije no �to su me poslali na sjever u Pariz.
Tijekom tog razdoblja bio sam lud. Vodio sam sabor, a postao sam i za�etnik i
me�tar njegovih obreda, njegovih neobi�nih mra�nih litanija i krvavih kr�tenja.
Moja je tjelesna snaga svake godine bila sve ve�a, kao �to je to sa svim vampirima,
a piju�i pohlepno od svojih �rtava, jer to je bilo jedino zadovoljstvo o kojemu sam
mogao sanjati, hranio sam svoje vampirske mo�i.
Oko onih koje sam ubijao izvodio sam �arolije, a biraju�i lijepe, obe�avaju�e,
najhrabrije i najdivnije za svoju gozbu, ipak sam im prenosio bajkovite vizije da
bih otupio njihov strah od trpljenja.
Bio sam lud. Kako su mi bila uskra�ena mjesta svjetlosti, utjeha ulaska i u
najmanju crkvu, te pod�injen savr�enstvom starih pravila, lutao sam kao pra�njava
utvara najmra�nijim uli�icama Pariza, pretvaraju�i njegovu najplemenitiju poeziju i
glazbu u prigu�enu buku voskom pobo�nosti i slijepog vjerovanja kojima sam za�epio
svoje u�i, slijep za uzvi�enu veli�anstvenost njegovih katedrala i pala�a.
Saboru sam pru�io svu svoju ljubav uz �avrljanje u mraku o tomu kako najbolje
mo�emo biti Sotonini sveci, ili, treba li lijepom i odva�nom trovatelju ponuditi
na� demonski ugovor i u�initi ga jednime od nas.
Ali, pokatkad sam s prihvatljivog ludila prelazio u stanje opasnosti koje sam
samo ja poznavao. U svojoj zemljanoj �eliji u tajnim katakombama ispod velikoga
pari�koga Groblja nevinih, gdje smo na�inili svoje po�ivali�te, iz no�i u no�
sanjao sam o neobi�noj i bezna�ajnoj stvari: �to se dogodilo s onom divnom malom
dragocjeno��u koju mi je dala moja smrtna majka? Sto se dogodilo s tom �udnom
rukotvorinom iz Podila koju je uzela iz kuta s ikonama i stavila je u moje ruke, s
oslikanim jajetom, tim grimiznim oslikanim jajetom na kojem je tako lijepo bila
naslikana zvijezda? Gdje bi sada moglo biti? �to se dogodilo s njim? Nisam li ga
ostavio, �vrsto umotanoga u krzno, u zlatnom lijesu u kojem sam nekada prebivao,
ah, je li se sve to zaista dogodilo, taj �ivot za koji sam smatrao da ga se
prisje�am iz sjajnih pala�a poplo�anih bijelim plo�ama, svjetlucavih kanala i
sjajnoga, divnoga sivog mora napu�enoga brzim i skladnim brodovima duga vesla kojih
se pokre�u savr�eno jednoli�no kao da su �iva bi�a, ti brodovi, ti prelijepo
oslikani brodovi, tako �esto oki�eni cvije�em i najbjeljim jedrima. Oh, to nije
moglo biti stvarno, a zamisliti samo zlatnu odaju u kojoj se nalazi zlatni lijes, i
ta osobita dragocjenost, ta krhka i krasna stvar�ica, to oslikano jaje, to lomno i
savr�eno jaje �iji je oslikani pokrov u svojoj unutra�njosti, u potpunoj
savr�enosti, zato�io vla�nu, tajanstvenu mje�avinu �ivotnih teku�ina � oh, kakva
neobi�na sanjarenja. Ali, �to se dogodilo s njime? Tko ga je prona�ao!
Netko jest.
Ili to, ili je jo� bilo tamo, sakriveno duboko ispod pala�e u tomu plutaju�em
gradu, sakriveno u vodootpornoj tamnici sagra�enoj duboko u prokopanoj zemlji,
ispod voda zaljeva. Ne, nikada. Ne tako, ne tamo. Ne misli o tomu. Ne misli o
bezbo�nim rukama koje uzimaju tu stvar�icu. I ti zna�, ti la�ljiva, izdajni�ka
du�ice, da se nikada, nikada nisi vratio u neko takvo mjesto kao �to je nizinski
grad s ledenom vodom na ulicama, gdje je tvoj otac, zasigurno mitsko bi�e i
besmislica, pio vino iz tvojih ruku i oprostio ti �to si oti�ao i postao mra�na i
sna�na krilata ptica, no�na ptica koja stremi vi�e i od kupola Vladimirova grada,
kao da je netko razbio to jaje, to bri�ljivo i za�udno oslikano jaje koje je tvoja
majka svim srcem voljela kada ti ga je predala, razbio to jaje odvratnim palcem,
probio ga, a iz te pokvarene teku�ine, te smrdljive teku�ine, ro�en si ti, no�na
ptica koja leti visoko iznad dimnjaka Podila, iznad kupola Vladimirova grada, vi�e
i dalje, sve dalje preko divljine i preko svijeta u tu mra�nu �umu, tu duboku,
mra�nu i beskrajnu �umu iz koje nikada ne�e� pobje�i, tu hladnu divljinu koja ne
pru�a nikakvu utjehu, divljinu gladnog vuka, hitrog �takora, gmi�u�eg crva i
vri�te�e �rtve, Allesandra bi dolazila. � Probudi se, Armand. Probudi se. Sanja�
tu�ne snove, snove koji prethode ludilu, ne smije� me ostaviti, dijete moje, ne
smije�, a ja se pla�im smrti vi�e no �to se pla�im toga i ne �elim biti sama, ne
smije� po�i u vatru, ne smije� oti�i i ostaviti me ovdje. � Ne. Nisam mogao. Nisam
imao �elju za takvim korakom. Nisam se nadao ni�emu iako desetlje�ima nije bilo
vijesti iz rimskog sabora.
Ali, do�ao je kraj mojim dugim stolje�ima u Sotoninoj slu�bi.
Do�ao je odjeven u crveni bar�un, odijelo koje je moj stari Gospodar tako
volio, kralj snova, Marius. Do�ao je �epire�i se i prolaze�i osvijetljenim pari�kim
ulicama kao da ga je Bog stvorio.
Ali, bilo je to vampirsko dijete, poput mene, sin tisu�u i sedamstote, kako su
tada ra�unali vrijeme, blistav, drzak, ohol, nasmijan i podrugljiv krvopija pod
krinkom mladi�a, koji je do�ao ugu�iti sve ostatke svete vatre, koji su mo�da jo�
gorjeli u raspuklu ranjenu tkivu moje du�e, i raspr�iti pepeo.
Bio je to vampir Lestat. To nije bila njegova pogre�ka. Da je netko od nas bio
sposoban dotu�i ga jedne no�i, raspoloviti ga vlastitim ki�enim ma�em i zapaliti
ga, mo�da bismo imali jo� nekoliko desetlje�a na�ih bijednih zabluda.
Ali, nitko to nije mogao. Bio je previ�e, prokleto jak za nas.
Stvorio ga je mo�an i star odmetnik, legendarni vampir po imenu Magnus, tog
Lestata, staroga dvadeset smrtnih godina, lutalicu i siroma�noga seoskog plemi�a iz
divljina Auvergne, koji je odbacio obi�aje, ugled i bilo kakvu nadu u dvorski
polo�aj, od �ega ionako nije posjedovao ni�ta budu�i da �ak nije znao ni �itati ni
pisati i bio je previ�e uvredljiv da bi slu�io bilo kojem kralju ili kraljici, koji
je postao plavokosa slavna li�nost uli�nih kazali�nih predstava, ljubavnik �ena i
mu�karaca, nasmijani, bezbri�ni, slijepo ambiciozni, samoljubivi genij najgore
vrste, tog Lestata, tog plavookog i beskrajno samosvjesnog Lestata, koji je ostao
siro�e na samu no� svojeg stvaranja, a staro �udovi�te koje ga je stvorilo,
ostavilo mu je u nasljedstvo cijelo bogatstvo u tajnoj odaji u ru�evnomu
srednjovjekovnom dvorcu i tada po�lo u vje�nu utjehu svepro�diru�eg plamena.
Taj se Lestat, ne znaju�i ni�ta o starim saborima i starim pravilima, o �a�avim
zlo�incima koji su napredovali pod grobljima i vjerovali da imaju pravo proglasiti
ga heretikom, otpadnikom i kopiletom mra�ne krvi, nastavio �epiriti �irom pomodnog
Pariza, odba�en i mu�en svojom nadnaravnom obdareno��u, ali i u�ivati u svojim
novim mo�ima, ple�u�i u Tuilleriesu s najrasko�nije odjevenim �enama, u�ivaju�i u
radostima baleta i dvorskoga kazali�ta i lutaju�i ne samo mjestima svjetlosti, kako
smo ih nazivali, ve� je 1 tugaljivo �etao samom Notre Dame de Paris, to�no Ispred
njezina glavnog oltara a da ga nije na mjestu pogodila Bo�ja munja. On nas je
uni�tio. On je uni�tio mene.
Allesandra, do tada ve� luda kao �to je bila i ve�ina starih u to vrijeme,
imala je jednu veselu raspravu s njim po�to sam ga po du�nosti zato�io i odvukao
pred na� podzemni Sud da bi mu se sudilo, a nakon toga je i ona po�la u plamen,
ostavljaju�i me s o�itim besmislom: da je s na�im starim pravilima svr�eno, da su
na�a praznovjerja o�ito smije�na kao i na�e pra�njave crne odore, da su na�a pokora
i samoodricanje besmisleni, na�a vjerovanja da slu�imo Bogu i Vragu samodopadna,
naivna i bezumna, na�a je organizacija bila besmislena u razigranomu ateisti�komu
pari�kom svijetu u Doba razuma kao �to se vjerojatno doimala mojemu voljenom
Venecijancu Mariusu prije nekoliko stolje�a.
Lestat je bio izvanredan, nasmijani gusar koji nije �tovao ni�ta i nikoga, i
uskoro je napustio Europu da bi prona�ao vlastito sigurno i ugodno podru�je u
koloniji New Orleansa u Novom svijetu.
On za mene nije imao utje�nu filozofiju, taj �akon dje�jeg lica koji je iza�ao
iz najmra�nijeg zatvora, li�en svih vjerovanja, kako bi odjenuo pomodnu odje�u tog
doba i jo� jednom pro�etao njegovim glavnim ulicama kao �to sam ja to �inio prije
tri stotine godina u Veneciji.
A moji sljedbenici, njih nekoliko koje nisam mogao svladati i odlu�no predati
plamenu, kako su bespomo�no posrtali u svojoj novoj slobodi � slobodni pokrasti
zlato iz d�epova svojih �rtava i odjenuti njihovu svilu i njihove bijele, napudrane
perike i sjediti u zadivljenu �u�enju pred oslikanom pozornicom, rasko�nim skladom
stotina violina i lakrdijama glumaca kaziva�a.
�to je trebala biti na�a sudbina dok smo zadivljenih o�iju predve�er kr�ili
svoj put avenijama, pala�ama i rasko�no ukra�enim plesnim dvoranama?
Hranili smo se u satenom presvu�enim budoarima i na damastnim jastucima
pozla�enih ko�ija. Kupili smo fine ljesove za sebe, bogato ukra�ene ma�tovitim
rezbarijama i oblo�ene bar�unom i preko no�i se skrivali u pozla�enim podrumima
oblo�enima mahagonijem.
�to bi se dogodilo s nama, raspr�enima, s mojom djecom koja su me se pla�ila i
sa mnom koji nisam bio siguran kada �e ih ta�tina i ludilo francuskoga grada
svjetlosti natjerati na nesmotrenu i strahovito destruktivnu lakrdiju?
Lestat je bio taj koji mi je dao klju�, Lestat mi je dao mjesto na kojem sam
mogao smiriti svoje poludjelo srce �to je sna�no udaralo, na kojem sam mogao
okupiti svoje sljedbenike radi privida pomodnoga zdravog razuma.
Prije no �to me je ostavio prepu�tenoga propasti mojih starih pravila, ostavio
mi je vrlo staro kazali�te u kojem je neko� bio mladi pastir Commedie dell'Arte.
Svi smrtni glumci su nestali. Nije preostalo ni�ta osim otmjene i primamljive
ljuske s pozornicom �areno oslikanih kulisa i pozla�enim lukom proscenija,
bar�unastim zastorima i praznim klupama koje �ekaju bu�nu publiku. U njemu smo
prona�li na�e najsigurnije uto�i�te, �eljni skriti se iza krinke glamura i �minke
koja je besprijekorno prikrivala na�u glatku bijelu ko�u i fantasti�nu spretnost i
okretnost.
Postali smo glumci, uobi�ajena dru�ina besmrtnika okupljenih da bi veselo
izvodili raspojasane pantomime za smrtnu publiku koja nikada nije posumnjala da smo
mi, glumci blijedih lica, bili �udovi�niji od bilo kojeg �udovi�ta koje smo
predstavili u na�im malim farsama ili tragedijama.
Ro�eno je Kazali�te vampira.
A bezvrijedna olupina kakav sam bio, odjeven kao ljudsko bi�e s manje prava na
taj naslov no ikada prije u svim godinama mojeg neuspjeha, postao sam njegov
mentor.
Bilo je to najmanje �to sam mogao u�initi za svoju siro�ad stare vjere, a oni
su bili budalasti i sretni u ki�enom i bezbo�nom svijetu na rubu politi�ke
revolucije.
Zbog �ega sam tako dugo vodio to za�titni�ko kazali�te, zbog �ega sam godinu za
godinom ostajao s tim saborom najgore vrste, nije mi poznato, znam jedino da mi je
to bilo potrebno, potrebno jednako kao �to su mi oduvijek bili potrebni Marius i
na�e ku�anstvo u Veneciji, ili Allesandra i sabor ispod pari�koga Groblja nevinih.
Bilo mi je potrebno mjesto na koje �u se uputiti prije izlaza sunca i gdje sam znao
da su ostali moje vrste sigurni na svojem po�inku.
A mogu i iskreno re�i da sam bio potreban svojim vampirskim sljedbenicima.
Bilo im je potrebno da vjeruju u moje vodstvo, a kada je bilo najgore, ja ih
nisam iznevjerio, obuzdavaju�i one neoprezne besmrtnike koji su nas s vremena na
vrijeme ugro�avali svojim javnim pokazivanjima nadnaravne mo�i ili krajnjom
okrutno��u, i upravljaju�i aritmeti�kim znanjem slaboumnog u�enjaka na�im poslovnim
odnosima sa svijetom.
Porezi, ulaznice, oglasi, ogrjev, svjetiljke, poticanje o�trih basnopisaca, za
sve to sam se brinuo.
A s vremena na vrijeme, u tomu pronalazim izvanredan ponos i zadovoljstvo.
Rasli smo iz sezone u sezonu, kao i na�a publika, neobra�ene klupe ustupile su
mjesto bar�unastim sjedalima, a bezvrijedne pantomime mnogo poeti�nijim izvedbama.
Mnoge no�i, dok sam zauzimao svoje mjesto sam u svojemu bar�unom prekrivenom
kov�egu, o�ito imu�an gospodin u uskim hla�ama tog vremena, primjerenom prsluku od
otisnute svile i kratkom kaputu od svijetle vune, kose za�e�ljane prema natrag pod
crnom vrpcom ili napokon pod rezane iznad visoka kruta okovratnika, razmi�ljao sam
o onim izgubljenim stolje�ima iskvarenih obreda i demonskih snova kao �to bi se
netko mogao prisje�ati duge i te�ke bolesti u mra�noj sobi me�u gorkim lijekovima i
besmislenim �aranjima. To nije moglo biti stvarno, sve to, ta otrcana po�ast
krvolo�nih siromaha kakvi smo bili, pjevaju�i o Sotoni u ledenoj tami.
I svi �ivoti koje sam pro�ivio, svi svjetovi koje sam upoznao, �inili su se jo�
nestvarnijima.
�to je vrebalo ispod moje pomodne �ipkaste ko�ulje, iza mojih ravnodu�nih
o�iju? Tko sam ja bio? Ne posjedujem li nikakva sje�anja na topliji plamen od onoga
koji je pru�io svoj srebrni sjaj mojemu mlakom osmijehu onima �to su ga tra�ili od
mene? Ne sje�am se nikoga tko je ikada �ivio i disao u mojem obli�ju koje se
polagano kretalo. Raspelo s naslikanom krvlju, sladunjava Djevica na stranici
molitvenika ili na�injena od pastelno obojenog porculana, �to li su drugo bile te
stvari do prosta�ki ostaci surovog, beskrajnog vremena kada su mo�i, sada
napu�tene, lebdjele nad zlatnim kale�om ili boja�ljivo blistale u licu iznad
sjajnog oltara.
Nisam znao ni�ta o takvim stvarima. Kri�evi otrgnuti s djevoja�kih vratova
bivali su otopljeni da bi se na�inilo zlatno prstenje. Krunice su bile odba�ene s
ostalim dragim kamenjem dok su lopovski prsti, moji, trgali �rtvine dijamantne
gumbe.
Tijekom tih osam desetlje�a Kazali�ta vampira � pre�ivjeli smo Revoluciju sa
zapanjuju�om otporno��u, a publika je burno reagirala na na� prividno isprazan i
morbidan program � razvio sam i zadr�ao, dugo po�to je s kazali�tem bilo svr�eno,
do kasnoga dvadesetog stolje�a, tihu, prikrivenu narav, dopu�taju�i da moje dje�je
lice zavara moje protivnike, moje tobo�nje neprijatelje (malokad sam ih shva�ao
ozbiljno) i moje vampirske robove.
Bio sam najgori vo�a, odnosno, nezainteresirani hladni vo�a koji izaziva strah
u srcima svih i ne zamara se time da voli bilo koga, a Kazali�te vampira, kako smo
ga nazivali, odr�ao sam do kasnih sedamdesetih godina devetnaestog stolje�a, kada
je u njega dolutalo Lestatovo dijete, Louis, tra�e�i odgovore na drevna pitanja,
koje mu njegov bahat i drzak tvorac nikada nije dao: Odakle dolazimo mi, vampiri?
Tko nas je stvorio i zbog �ega?
Ah, ali, prije no �to prije�em na dolazak �uvenog i neodoljivog vampira Louisa,
i njegove male, izvrsne ljubavnice Claudie, dopusti mi da se osvrnem na doga�aj
koji se dogodio po�etkom devetnaestog stolje�a.
To mo�da ne zna�i ni�ta; ili je to mo�da izdaja ne�ijega tajnog bivanja. Ne
znam. Spominjem ga samo zato �to na neki neobja�njiv na�in, ako ne i izvjesno,
dodiruje onu koja je odigrala dramati�nu ulogu u mojoj pri�i.
Ne mogu odrediti godinu tog doga�aja. Re�i �u samo da je Chopinova divna,
sanjiva klavirska glazba bila prili�no cijenjena u Parizu, da su romani George Sand
bili u modi, a ta se �ena ve� odrekla oskudnih, lascivnih imperijalnih haljina i
odijevala je ogromne, vi�eslojne, u struku su�ene haljine od tafta u kojima se tako
�esto pojavljuje na starim, sjajnim fotografijama.
Kazali�te je cvjetalo, kao �to bi se reklo u suvremenom govoru, a ja,
upravitelj, umoran od njegovih predstava, lutao sam jedne no�i �umovitim krajem
podno pari�kih svjetala, nedaleko od seoske ku�e prepune veselih glasova i
plamte�ih svije�njaka.
Tamo sam nai�ao na drugu vampiricu.
Odmah sam je prepoznao po njezinoj be�umnosti, izostanku mirisa i gotovo
bo�anskoj spretnosti kojom se probijala kroz �ikaru, pridr�avaju�i �irok lepr�avi
ogrta� i rasko�nu suknju malim, blijedim ru�icama, prema svojem cilju, obli�njim
blistavo osvijetljenim i primamljivim prozorima.
Ona je opazila moju prisutnost jednako brzo kao �to sam i ja osjetio njezinu;
�to je prili�no upozoravaju�e za mene u mojim godinama s mojim mo�ima. Uko�ila se,
ne okre�u�i glavu.
Iako su zli vampirski glumci iz kazali�ta zadr�ali svoje pravo da smaknu
otpadnike ili uljeze me�u Nemrtvima, ja, vo�a, nakon mojih godina obmanutog sveca,
nisam uop�e mario za takvo �to.
Nisam �elio nauditi tom stvorenju i neoprezno sam, blagim, spontanim glasom, na
francuskome dobacio upozorenje.
��Opusto�eno podru�je, draga moja. Ovdje nema lovine koja ve� nije rezervirana.
Kreni prije izlaza sunca prema nekomu sigurnijem gradu. � Nijedno ljudsko uho to
nije moglo �uti.
Stvorenje nije odgovorilo, njezina kapulja�a od tafta skliznula je dok je o�ito
pognula glavu. A tada se okrenula i otkrila mi se u dugoj zraci zlatnog svjetla
koje je dopiralo s vi�estrukih staklenih prozora iza nje.
Poznavao sam to stvorenje. Poznavao sam njezino lice. Poznavao sam ga.
I u stra�nom �asu � kobnom �asu � shvatio sam da me ona mo�da ne poznaje, ne s
mojom kosom koju sam u to doba svake no�i kratko podrezivao, ne u tim tamnim
hla�ama i tamnom ogrta�u, ne u tomu tragi�nom �asu kada sam nastupio kao mu�karac,
tako potpuno druga�iji od bogato naki�enog dje�aka kojeg je poznavala, nije mogla.
Zbog �ega nisam povikao? Bianca!
Ali, nisam to mogao pojmiti, nisam mogao vjerovati u to, nisam mogao potaknuti
svoje otupjelo srce da se veseli onomu za �to su mi o�i govorile da je zbiljsko, da
je osobito ovalno lice uokvireno zlatnom kosom i kapulja�om od tafta bilo njezino,
sasvim sigurno, uokvireno to�no onako kako je moglo biti u to doba, i to je bila
ona, ona �ije je lice bilo urezano u moju grozni�avu du�u prije i po�to mi je
pru�en bilo kakav Dar mraka.
Bianca.
Nestala je! U djeli�u sekunde vidio sam njezine velike, oprezne o�i, prepune
vampirske strepnje, mnogo ozbiljnije i upla�enije no �to to bilo koji �ovjek mo�e
pokazati, a tada je pojava i��eznula, nestala iz �ume, nestala iz tog podru�ja,
nestala iz cijelog, velikog, bujnog vrta koji sam pretra�io, detaljno, klimaju�i
glavom, mrmljaju�i za sebe, govore�i: � Ne, to ne mo�e biti, ne, dakako, ne. Ne. �
Nikada je vi�e nisam vidio.
�ak ni u ovom �asu ne znam je li to stvorenje bila Bianca. Ali u svojoj du�i
sada vjerujem, dok kazujem ovu pri�u, vjerujem u du�i koja je zacijelila i kojoj
nada vi�e nije strana, da je to bila Bianca! Mogu je savr�eno vidjeti dok se
okrenula prema meni u tom perivoju, a u toj slici le�i jedna pojedinost koja sve
potvr�uje � jer, te je no�i u okolici Pariza, u svojoj plavoj kosi imala upletene
bisere. Oh, kako je Bianca voljela bisere i kako ih je voljela upletati u kosu. A
vidio sam ih na svjetlosti te seoske ku�e, ispod sjene njezine kapulja�e, nizove
si�u�nih bisera upletene u njezinu plavu kosu, a u tom je liku bila firentinska
ljepota koju nikada ne mogu zaboraviti -jednako ljupka u vampirskoj bjelini kao
stoje bila ljupka kada je bila ispunjena fra Filippo Lippijevim bojama.
Tada me to nije povrijedilo. Nije me potreslo. Moja je du�a bila previ�e
blijeda, previ�e otupjela, previ�e naviknuta promatrati sve kao djeli�e u nizu
nepovezanih snova. Vrlo je vjerojatno da nisam mogao dopustiti sebi da povjerujem u
takvo �to.
Ali sada molim da je to bila ona, moja Bianca, i da mi netko, a mo�e� pogoditi
tko bi to mogao biti, da mi netko mo�e re�i je li to bila moja draga kurtizana ili
nije.
Je li neki �lan omra�enoga, zlo�ina�koga rimskog sabora, jure�i za njom kroz
venecijansku no�, pao na njezine �ari tako da je napustio svoja pravila tame i
na�inio je zauvijek svojom ljubavnicom? Ili ju je moj Gospodar, pre�ivjev�i
strahovitu vatru, kao �to znamo da jest, potra�io radi okrjepljuju�e krvi i doveo
je u besmrtnost da bi mu pomagala u njegovu oporavku?
Ne mogu se natjerati da postavim Mariusu to pitanje. Mo�da �e� ti to u�initi. A
mo�da mi je dra�e nadati se da je to bila ona i ne �uti poricanje koje bi to
u�inilo manje vjerojatnim.
Morao sam ti to re�i. Morao sam ti re�i. Mislim da je to bila Bianca.
Dopusti da se sada vratim u Pariz 1870-ih godina � nekoliko desetlje�a nakon
toga � u trenutak kada je mladi vampir iz Novog svijeta, Louis, do�ao na moja
vrata, sjetno tra�e�i odgovore na strahovita pitanja o tomu za�to smo ovdje i zbog
koje svrhe.
Kako je tu�no �to je Louis ta pitanja morao postaviti meni. Kako tu�no za mene.
Tko se mogao be��utnije od mene izrugati cijeloj ideji poretka izbavljenja za
stvorenja no�i koja, budu�i da su neko� bila ljudska stvorenja, nisu nikada mogla
biti odrije�ena od bratoubojstva, svojega gozbovanja ljudskom krvlju? Upoznao sam
zadivljuju�i, mudar humanizam renesanse, mra�an povratak asketizma u rimskom saboru
i hladan cinizam razdoblja romantizma.
�to sam trebao re�i tom vampiru dra�esna lica, Louisu, toj previ�e ljudskoj
tvorevini sna�nijeg i drskijeg Lestata, osim da �e u svijetu prona�i dovoljno
ljepote da ga odr�i na �ivotu i da u svojoj du�i mora prona�i snagu za trajanje,
ako je doista njegov izbor da nastavi �ivjeti bez osvrtanja na likove Boga ili
Vraga da mu pru�e umjetni spokoj kratka vijeka.
S Louisom nikada nisam podijelio svoju gorku povijest; me�utim, ispovjedio sam
mu u�asnu, tjeskobnu tajnu da 1870. godine, po�to sam ve� �etiri stotine godina
postojao me�u Nemrtvima, nisam poznavao nijednoga krvopiju starijega od sebe.
To je priznanje u meni izazvalo razoran osje�aj osamljenosti, a kada sam
pogledao Louisovo izmu�eno lice, kada sam slijedio njegovu, tanku, nje�nu pojavu
dok je probijala svoj put kroz mete� i Pariz devetnaestog stolje�a, znao sam da je
taj, u crno odjeveni, tamnokosi ugla�eni gospodin, tako vitak, tako fino oblikovan,
tako osjetljiv u svim svojim zna�ajkama, bio zavodljivo utjelovljenje jada koji sam
osje�ao.
On je oplakivao gubitak lako�e jednoga ljudskoga �ivotnog vijeka. Ja sam
oplakivao gubitak lako�e nekoliko stolje�a. Povodljiv za stilom tog vremena koji ga
je oblikovao � dao mu njegov lepr�avi, crni ogrta� i fini prsluk od bijele svile,
njegov visok okovratnik nalik na sve�eni�ki i �ipkaste ko�ulje od besprijekornih
tkanina � beznadno sam se zaljubio u njega, i ostavljaju�i Kazali�te vampira u
ru�evinama (spalio ga je do temelja u bijesu i s vrlo dobrim razlogom), lutao sam s
njim svijetom duboko u ovo suvremeno doba.
Vrijeme je na posljetku uni�tilo na�u me�usobnu ljubav. Vrijeme je uni�tilo
na�u nje�nu bliskost. Vrijeme je progutalo svaki razgovor ili zadovoljstvo koje smo
neko� s u�itkom dijelili.
Jo� je jedna strahovita, neizbje�na i nezaboravna prido�lica sudjelovala u
na�em uni�tenju. Ah, ne �elim govoriti o tomu, ali tko �e mi od nas dopustiti da
�utim o Claudiji, djetetu vampiru za koju me svi oduvijek optu�uju da sam je
uni�tio?
Claudia. Tko danas medu nama, onima za koje kazujem ovu pripovijest, tko medu
suvremenim �itateljstvom koje �ita ove pri�e kao ugodno �tivo nema na umu njezinu
�ivotnu sliku, dijete vampira zlatnih kovr�a, koje su Louis i Lestat na�inili jedne
izopa�ene i budalaste no�i u New Orleansu, dijete vampira �iji su um i du�a postali
neizmjerni kao u besmrtne �ene dok je njezino tijelo ostalo tijelo dragocjene i
savr�eno oslikane porculanske figurice francuske lutkice?
Neka se zna da ju je pogubio moj sabor pomahnitalih demona glumaca i glumica,
jer, kada se pojavila u Kazali�tu vampira s Louisom kao svojim tugaljivim,
grizodu�jem optere�enim za�titnikom i ljubavnikom, svima je postalo vrlo jasno da
je poku�ala ubiti svojega glavnog tvorca, vampira Lestata. Bio je to zlo�in koji se
ka�njavao smr�u, ubojstvo svojeg stvaratelja ili poku�aj njegova ubojstva, ali se
ona na�la me�u osu�enima onog �asa kad je postala poznata pari�kom saboru, jer ona
je bila zabranjena stvar, besmrtno dijete, previ�e malena, previ�e krhka da bi
samostalno pre�ivjela unato� svoj svojoj ljupkosti i prepredenosti. Ah, jadno
bogohulno i prelijepo stvorenje. Njezin milozvu�an, jednoli�an glas koji je izlazio
iz njezinih si�u�nih i opojnih usana, zauvijek �e me proganjati.
Ali, ja nisam potaknuo njezino smaknu�e. Umrla je smr�u stra�nijom no �to bi
itko ikada pomislio, a ja nemam snage ispri�ati tu pri�u. Re�i �u samo da sam joj,
prije no �to je bila izgurana van u zazidani prostor gdje �e �ekati smrtnu presudu
boga Phoebusa, poku�ao ispuniti najve�u �elju da ima tijelo �ene, prikladan oblik
za tragi�nu dimenziju njezine du�e.
Dakle, nisam uspio u svojoj nespretnoj alkemiji odvajanja tijela od glava i
njihovoj me�usobnoj transplantaciji. Jedne no�i, kada budem opijen krvlju mnogo
�rtava i vi�e sklon ispovijedanju no �to sam sada, ponovno �u se vratiti na to,
moje sirove i opake operacije koje sam obavljao spremno��u �arobnjaka i dje�a�kom
zabludom, i do sablasnih i grotesknih pojedinosti opisati gr�evitu, otimaju�u
katastrofu koja je proizlazila ispod mojeg skalpela i moje kirur�ke igle i konca.
Ovdje �u re�i da je ponovno bila ona stara, u�asno izranjavana, zakrpana
prispodoba an�eoskog djeteta koje je bila prije mojih poku�aja, kada je bila
ostavljena na otvorenome toga okrutnog jutra da bi bistra uma do�ekala svoju smrt.
Nebeska vatra uni�tila je u�asan, nezacijeljen dokaz moje sotonske operacije dok ju
je pretvarala u hrpicu pepela. Nije ostao nikakav dokaz o njezinim posljednjim
satima u komori za mu�enje mojega privremenog laboratorija. Nitko nije nikada
trebao saznati to �to sada govorim.
Progonila me je mnoge godine. Nisam mogao odagnati u�asavaju�u sliku njezine
djevoja�ke glave i neposlu�nih kovr�a nezgrapno pri�vr��enih upadljivim crnim
�avovima za mlitavo, posr�u�e i sabla�njivo tijelo vampirice �iju sam glavu bacio u
vatru.
Ah, kako je to bila sjajna katastrofa, �ena-�udovi�te dje�je glave, nesposobna
govoriti, mahnito ple�e u krug dok se krv slijeva iz njezinih drhtavih usta, okre�e
o�ima, a ruke joj klepe�u kao slomljene kosti nevidljivih krila.
Bila je to istina za koju sam se zakleo da �u je zauvijek skrivati od Louisa de
Pointe du Lac i svakoga tko bi me o tomu pitao. Bolje je ostaviti ih u uvjerenosti
da sam je osudio bez poku�aja da joj omogu�im bijeg i od vampira u kazali�tu i od
nesretne dvojbe njezina malenoga, zamamnoga, plo�noga an�eoskog lika svilene ko�e.
Nije ju bilo mogu�e spasiti nakon neuspjeha mojeg mesarenja; bila je poput
zato�enika podvrgnutoga okrutnosti mu�itelja, koji se mo�e samo zlobno i sanjivo
smije�iti dok je raskomadanu i jadnu vode prema kona�nom u�asu loma�e. Bila je
poput pacijenta kojemu nema pomo�i, u smrdljivu, antisepti�nom odjeljku smrti u
suvremenoj bolnici, napokon oslobo�ena iz ruku mladolikih i previ�e zanesenih
lije�nika, da bi mogla sama ispustiti du�u na bijelom jastuku.
Dosta. Ne �elim to ponovno pro�ivjeti.
Ne �elim.
Nikada je nisam volio. Nisam je poznavao.
Ostvario sam svoje zamisli s hladnom ravnodu�no��u i s paklenskim pragmatizmom.
Budu�i da je bila osu�ena, a prema tomu, nitko i ni�ta, bila je savr�en primjerak
za moju zamisao. Upravo je to bilo najstra�nije od svega, potajni u�as koji je
zasjenio svaku vjeru koju sam mogao zagovarati poslije u pretjeranoj hrabrosti
svojih pokusa. I tako je tajna ostala sa mnom, s Armandom, koji je svjedo�io
stolje�ima neizrecivih i usavr�enih okrutnosti, pri�i neprimjerenoj nje�nim u�ima
o�ajnog Louisa, koji nikada ne bi mogao podnijeti takve opise njezina poni�enja ili
trpljenja i koji uistinu, u svojoj du�i, nije prebolio njezinu smrt u svoj njezinoj
okrutnosti.
A ostali, moje glupo, cini�no stado, koje je tako po�udno pred mojim vratima
oslu�kivalo krikove, koje je mo�da pretpostavilo razmjere mojega neuspje�nog
�arobnja�tva, ti su vampiri umrli od Lestatove ruke.
Zapravo, cijelo je kazali�te platilo njegovu tugu i njegov bijes, a mo�da i
opravdano.
Ne mogu prosuditi.
Nisam volio te dekadentne i cini�ne francuske glumce. Oni koje sam volio i oni
koje bih mogao voljeti bili su, osim Louisa de Pointe du Laca, potpuno izvan mojeg
dosega.
 Moram imati Louisa, to je bila moja izri�ita nakana. Nisam poznavao druge. Zato
se nisam upleo kada je Louis zapalio sabor i zloglasno kazali�te, udariv�i,
riskiraju�i vlastiti �ivot, plamenom i kosom u ranu zoru.
Zbog �ega je nakon toga oti�ao sa mnom?
Zbog �ega se nije gnu�ao onoga kojega je okrivljavao za Claudijinu smrt? Ti si
bio njihov vo�a; mogao si ih zaustaviti. � Doista mi je izgovorio te rije�i.
Zbog �ega smo tolike godine lutali zajedno, jure�i poput otmjenih sablasti u
�ipkastim i bar�unastim mrtva�kim pokrovima u jarka elektri�na svjetla i
elektroni�ku buku suvremenog doba?
Ostao je sa mnom zato �to je morao tako u�initi. To je bio jedini na�in na koji
je mogao nastaviti trajati, jer za smrt on nikada nije imao hrabrosti niti �e je
ikada imati.
I tako je on pre�ivio Claudijinu smrt jednako kao �to sam ja pre�ivio stolje�a
tamnice i godine uli�nih parada la�nog sjaja, ali, s vremenom je nau�io biti sam.
Louis, moj dru�benik li�en vlastite slobodne volje poput prelijepe ru�e koja je
vje�to osu�ena u pijesku da bi zadr�ala svoj oblik, �tovi�e, �ak i svoj miris i
svoju boju. Unato� svoj krvi koju je ispijao, postao je suh, bezdu�an, stranac sam
sebi kao i meni.
I predobro razumijevaju�i ograni�enja mojega izopa�enog duha, zaboravio me je
mnogo prije no �to me je napustio, ali i ja sam nau�io ne�to od njega.
Kratko vrijeme, u zbunjenosti i strahopo�tovanju prema svijetu, i ja sam
nastavio sam � mo�da po prvi put uistinu i potpuno sam.
Ali, koliko dugo bilo tko od nas mo�e izdr�ati bez drugoga? Sa mnom je, u mojim
najte�im vremenima bila vreme�na redovnica starih pravila, Allesandra, ili barem
�amor onih koji su me smatrali malim svecem.
Zbog �ega u ovomu posljednjem desetlje�u tra�imo jedni druge ako ne zbog
nekoliko usputnih rije�i i razmjene zabrinutosti? Zbog �ega smo se okupili ovdje u
ovomu starom i pra�njavom samostanu tolikih zidanih praznih soba da bismo plakali
zbog vampira Lestata? Zbog �ega je najstariji me�u nama do�ao ovamo svjedo�iti
dokazu njegova nedavnog i u�asavaju�eg poraza?
Mi to ne mo�emo podnijeti, biti sami. Ne mo�emo to izdr�ati ni�ta vi�e no �to
su to mogli pradavni redovnici, ljudi koji su se, unato� tomu �to su se odrekli
svega u ime Krista, okupili u zajednicama da bi bili jedan uz drugoga, �ak iako su
si nametnuli stroga pravila zasebnih, samotni�kih �elija i neprekinute ti�ine. Nisu
mogli podnijeti da budu sami.
Mi smo previ�e mu�karci i �ene; mi smo tek oblikovani prema liku Stvoritelja, a
�to mo�emo sa sigurno��u re�i o Njemu osim da nas je On, tko god on bio � Krist,
Jahve, Alah � On nas je stvorio, nije li, jer �ak ni on u svojoj beskrajnoj
savr�enosti nije mogao podnijeti da bude sam.
S vremenom sam prirodno za�eo drugu ljubav, ljubav za smrtnog dje�aka Daniela,
kojemu je Louis ispri�ao svoju pri�u, objavljenu pod apsurdnim naslovom Razgovor s
vampirom, i kojega sam poslije pretvorio u vampira zbog istog razloga zbog kojeg je
Marius tako davno stvorio mene: dje�ak, koji je bio moj prelijepi smrtni dru�benik,
i samo pokatkad nepodno�ljiva gnjava�a, bio je na samrti.
To samo po sebi nije tajna, stvaranje Daniela. Osamljenost �e nas neizbje�no
natjerati na takvo �to. Ali, ja sam bio �vrsto uvjeren da �e nas oni koje sami
stvorimo prezirati zbog toga. Ne mogu tvrditi da nikada nisam prezirao Mariusa, i
zato �to me je stvorio i zato �to se nikada nije vratio da bi me uvjerio da je
pre�ivio strahovitu vatru koju je zapalio rimski sabor. Ja sam se radije priklonio
Louisu nego da stvorim druge. A stvoriv�i Daniela, na posljetku sam uvidio kako se
za kratko vrijeme ostvaruju moji strahovi.
Daniel, iako �iv i nemiran, iako ljubazan i obazriv, ne mo�e podnijeti moje
dru�tvo ni�ta vi�e no �to ja mogu podnijeti njegovo. Naoru�an mojom mo�nom krvlju,
on se mo�e suprotstaviti bilo komu tko bi bio dovoljno glupav da mu poremeti
planove za ve�er, mjesec ili godinu, ali, ne mo�e se suprotstaviti mojoj stalnoj
prisutnosti, a ja se ne mogu suprotstaviti njegovoj.
Daniela sam iz morbidnog romanti�ara pretvorio u istinskog ubojicu; u njegovim
prirodnim krvnim stanicama o�ivotvorio sam u�as za koji je umi�ljao da ga razumije
u meni. Zarinuo sam njegovo lice u tijelo prvoga mladog nevina�ca koje je trebao
ubiti zbog svoje neizbje�ne �e�i i tako pao s pijedestala na koji me je postavio u
svojemu poreme�enomu, previ�e ma�tovitomu, grozni�avo pjesni�komu i nadasve
plodnomu smrtnom umu.
Ali, imao sam druge oko sebe kada sam izgubio Daniela ili, to�nije, kada sam
dobio Daniela za nau�nika, izgubio sam ga kao smrtnog ljubavnika i postupno ga
pu�tao da ode.
Imao sam druge jer sam ponovno, zbog razloga koje ne mogu objasniti ni sebi ni
bilo komu, stvorio jo� jedan sabor � jo� jednog nasljednika pari�kog sabora pod
Grobljem nevinih i Kazali�ta vampira, a to je bilo otmjeno, suvremeno skrovi�te za
najstarije, naju�enije i najizdr�ljivije pripadnike na�e vrste. Bila je to ko�nica
rasko�nih odaja skrivenih u najskrovitijoj gra�evini � suvremenom hotelu-
odmarali�tu i trgova�kom sredi�tu na otoku u blizini Miamia na Floridi, otoku na
kojem se svjetla nikada nisu gasila, a glazba nikada nije prestala svirati, otoku
na koji su s kopna u malim �amcima dolazile tisu�e mu�karaca i �ena da bi
pretra�ivali skupe prodavaonice ili vodili ljubav u luksuznim, dekadentnim,
veli�anstvenim i uvijek pomodnim hotelskim apartmanima i sobama.
��No�ni otok, tako sam ga nazvao, s uzleti�tem za helikoptere i marinom,
tajnim, nezakonitim kockarnicama, gimnasti�kim dvoranama sa zrcalima, pregrijanim
bazenima, kristalnim vodoskocima, srebrnim dizalima, blje�tavim carstvom potro�nih
stvar�ica, barovima, gostionicama, hotelskim predvorjima i kazali�tima, gdje sam,
odjeven u elegantne bar�unaste jakne, uske hla�e od trapera i sun�ane nao�ale, kose
podrezivane svake no�i (jer bi svakog dana narasla do svoje renesansne du�ine),
mogao lutati u miru i anonimnosti, plutaju�i me�u mekim, miluju�im �amorom smrtnika
oko sebe, tra�e�i, kada je �e� tako nalagala, onog pojedinca koji me je uistinu
trebao, onog pojedinca koji se zbog zdravstvenih razloga, siroma�tva, zdravog
razuma ili ludila �elio predati u ispitiva�ke i nikada svladane ruke smrti i
dopustiti da se iz njega isi�e sva krv i sav �ivot.
Nisam gladovao. Svoje sam �rtve ispu�tao u duboke, tople i �iste vode Kariba.
Otvorio sam svoja vrata svima Nemrtvima koji su bili spremni obrisati svoje �izme
prije ulaska. Bilo je to kao da su se vratila stara vremena u Veneciji kada su
vrata Biankine pala�e bila otvorena svim damama i svoj gospodi, odnosno, svim
umjetnicima, pjesnicima, sanjarima i spletkarima, koji su se usudili predstaviti.
Ali, ta se vremena nisu vratila.
Nisu bili potrebni skitnice u crnim odorama da rastjeraju sabor No�nog otoka.
Zapravo, oni koji su tamo kratko vrijeme boravili jednostavno su sami odlutali.
Vampiri, zapravo, ne �ele dru�tvo drugih vampira. Oni �ele ljubav drugih
besmrtnika, da, uvijek, i potrebna im je, a potrebne su im i duboke veze odanosti
koje neizbje�no ni�u me�u onima koji odbijaju postati neprijatelji. Ali, dru�tvo im
nije potrebno.
I moji su rasko�ni saloni na No�nom otoku, oblo�eni zrcalima, uskoro bili
prazni, a i ja sam mnogo prije toga po�eo sam lutati tjednima, pa �ak i mjesecima.
Jo� je tamo, No�ni otok. Tamo je, i povremeno mu se vra�am i pronalazim nekoga
osamljenog besmrtnika koji je odsjeo, kako ka�emo u suvremeno doba, da bi vidio
kako smo mi ostali, ili netko drugi koji je mo�da tako�er do�ao u posjet. Taj
veliki kompleks prodao sam za smrtno bogatstvo � ali sam zadr�ao vlasni�tvo nad
�etverokatnom vilom (privatni klub: ime, II Villagio), s dubokim, tajnim podzemnim
grobnicama u koje su dobrodo�li svi pripadnici na�e vrste.
Svi pripadnici na�e vrste.
Nema ih tako mnogo. Ali, dopusti da ti ka�em tko su oni. Dopusti da ti ka�em
tko je pre�ivio stolje�a, tko se ponovno pojavio nakon stotina godina tajanstvene
odsutnosti, tko se pokazao da bi ga se ubrojilo u nepisani popis pripadnika
suvremenih �ivih mrtvaca.
Tu je Lestat, prvi i najistaknutiji, autor �etiriju knjiga o njegovu �ivotu i
njegovim pustolovinama u kojima obuhva�a sve �to bi ikada mogao po�eljeti znati o
njemu i nekima od nas. Lestat, oduvijek otpadnik i nasmijani lupe�. Visok gotovo
dva metra, u vrijeme svojega stvaranja mladi� od dvadeset godina, velikih, toplih
plavih o�iju i guste, sjajne plave kose, �irokih �eljusti, punih, prelijepo
oblikovanih usana i ko�e potamnjene boravkom na suncu, �to bi ubilo slabijeg
vampira, �enskar, Oscar Wildeovska uobrazilja, zrcalo pomodnosti, najodva�niji i
najdrskiji skitnica prema potrebi, samotnik, lutalica, lomitelj srdaca i mudrija�,
kojeg je kao �Princa deri�te� stvorio moj stari Gospodar � da, zamisli, moj Marius,
da, moj Marius koji je doista pre�ivio baklje rimskog sabora � stvorio ga je Marius
kao Princa deri�te, iako bih volio znati na �ijem dvoru, �ijim bo�anskim pravom i
od �ije kraljevske krvi. Lestat, pro�et krvlju najstarijega od na�e vrste, zapravo
samom krvlju Eve na�e vrste, onoga koji je pet do sedam tisu�a godina nad�ivio
njezin Raj, potpuni u�as koji je, izranjaju�i iz varljiva poetskog naslova Kraljice
Aka�e Onih koje treba �tovati, gotovo razorio svijet.
Lestat, sasvim dobar kao prijatelj za kojega bih dao svoj besmrtni �ivot, onaj
�iju sam ljubav i dru�tvo �esto tra�io, onaj koga smatram zalu�uju�im,
zadivljuju�im i nepodno�ljivo uznemiravaju�im, onaj bez kojega ne mogu postojati.
Toliko o njemu.
Louis de Pointe du Lac, ve� prethodno opisan, ali kojega je uvijek zabavno
do�arati: vitak, ne�to ni�i od Lestata, svojeg tvorca, crne kose, ispijene i bijele
ko�e, za�u�uju�e dugih i tankih prstiju i stopalima koja ne proizvode ni najmanji
�um. Louis, u �ijim se zelenim o�ima odra�ava njegova du�a, pravim zrcalima
strpljive patnje, nje�na glasa, vrlo ljudskoga, slab, tek dvjestogodi�njak,
nesposoban �itati misli, levitirati ili za�arati ostale osim nehotice, �to mo�e
biti urnebesno smije�no, besmrtnik u kojeg se zaljubljuju smrtnici. Louis, ubojica
koji ne �ini razliku zato �to ne mo�e zadovoljiti svoju �e� bez ubijanja iako je
preslab da bi riskirao smrt �rtve u svojim rukama i zato �to ne posjeduje ponos ili
ta�tinu koji bi ga odveli do hijerarhije namjerno odabranih �rtava, i zbog toga
uzima onoga koji mu se na�e na putu, bez obzira na dob, tjelesnu obdarenost ili
blagoslove prirode ili sudbine. Louis, ubojit i romanti�an vampir, ona vrsta no�nog
stvorenja koja se zadr�ava u dubokoj sjeni Opere da bi slu�ao Mozartovu Kraljicu
no�i dok pjeva svoju prodornu i neodoljivu pjesmu.
Louis koji nikada nije i��eznuo, koji je oduvijek bio poznat drugima, kojemu je
lako u�i u trag i kojeg je lako napustiti, Louis koji ne�e stvarati druge nakon
njegovih tragi�nih pogre�aka s vampirskom djecom, Louis koji je iza sebe ostavio
potragu za Bogom, Vragom, Istinom ili �ak ljubavIju.
Dragi, pra�njavi Louis koji �ita Keatsa uz svjetlost svije�e. Louis koji stoji
na ki�i, na skliskoj, praznoj ulici u sredi�tu grada i kroz izlog prodavaonice
promatra sjajnoga mladoga glumca Leonarda DiCapria kao Shakespearova Romea dok
ljubi svoju krhku i ljupku Juliju (Clare Danes) na zaslonu televizora.
Gabrielle. Ona je sada ovdje. Bila je i na No�nom otoku. Svi je mrze. Ona je
Lestatova majka i ostavlja ga stolje�ima i na neki na�in ne uspijeva obratiti
pozornost na Lestatove povremene i neizbje�ne, pani�ne pozive u pomo�, za koje je,
budu�i da ih ne mo�e primiti jer je on njezin nau�nik, mogla �uti od ostalih
vampirskih umova koji se uzbude kada se svijetom pro�iri vijest da je Lestat u
nevolji. Gabrielle, ona izgleda poput njega, osim �to je �ena, potpuno �ena, to
jest, izra�enijih oblina, uska struka, velikih grudi, o�iju blagih na
obeshrabruju�i i nepo�ten na�in, prekrasna u crnoj sve�anoj haljini i s raspu�tenom
kosom, �esto pra�njavom, bespolnom, zaogrnuta u meku ko�u ili u pojasom stegnutu
kaki tkaninu, sigurna koraka, vampirica tako prepredena i hladna da je zaboravila
�to zna�i biti ljudsko bi�e ili osje�ati bol. Zapravo, mislim da je to zaboravila
preko no�i, ako je ikada to i znala. U smrtnom �ivotu bila je jedno od onih
stvorenja koja uvijek �ele znati �ime se drugi bave. Gabrielle, duboka glasa,
nenamjerno opaka, ledena, neumoljiva, uskogrudna, lutalica snje�nim �umama dalekog
sjevera, ubojica velikih bijelih medvjeda i bijelih tigrova, bezna�ajna legenda
nepokorenih plemena, srodnija pretpovijesnim gmazovima nego ljudskom bi�u.
Prelijepa, prirodno plave kose upletene u pletenicu koja joj se spu�ta niz le�a,
gotovo kraljevska pojava u ko�noj safari jakni boje �okolade i malom �e�iru za ki�u
ovje�ena oboda, hvalisavica, hitri ubojica, nemilosrdna i naizgled zami�ljena, ali
beskrajno tajnovita pojava. Gabrielle, gotovo beskorisna bilo komu osim sebi samoj.
Pretpostavljam da �e jedne no�i nekomu ne�to re�i.
Pandora, dijete dvaju tisu�lje�a, dru�ica mojega vlastitoga, voljenog Mariusa
tisu�u godina prije no �to sam se rodio. Boginja, na�injena od krvava mramora,
mo�na ljepotica iz najdublje i najstarije du�e rimske Italije, strastvena zbog
duhovnog tkiva staroga senatorskog stale�a najve�eg carstva koje je zapadni svijet
ikada poznavao. Ja je ne poznajem. Njezino ovalno lice blista ispod pla�ta od
valovite sme�e kose. Ona se doima prelijepom da bi ikomu naudila. Njezin je glas
nje�an, o�i nevine i mole�ive, njezino besprijekorno lice odaje trenuta�nu
ranjenost i toplinu suosje�anja, tajnu. Ne znam kako ju je Marius ikada mogao
ostaviti. U kratkoj haljini od tanke svile, s narukvicom u obliku zmije na goloj
ruci ona je previ�e zanosna za smrtne mu�karce, a u �ena pobu�uje zavist. U svojim
du�im, prikrivaju�im haljinama kre�e se poput privi�enja kroz sobe oko sebe kao da
nisu stvarne, a ona, duh plesa�ice, tra�i savr�en prostor koji samo ona mo�e
prona�i. Njezine se mo�i zasigurno nadme�u s Mariusovima. Ona je pila iz Rajskog
izvora, odnosno, krv Kraljice Aka�e. Ona mo�e zapaliti potpuno suhe predmete snagom
svojeg uma, levitirati i nestati u mra�nom nebu, ubiti mla�e krvopije ako joj
dodijavaju, pa ipak se doima bezopasnom, zauvijek �enstvena iako nezainteresirana
za spol, blijeda i tugaljiva �ena koju �elim uzeti u zagrljaj.
Santino, stari rimski svetac. On je dolutao u katastrofe suvremenog doba sa
svom svojom neokaljanom ljepotom, i dalje �irokih ramena, sna�nih prsa, maslinaste
ko�e, koja je sada bila svjetlija zbog djelovanja �estoke �arobne krvi, velike
glave i crne kovr�ave kose koju �esto podrezuje svake ve�eri pri zalazu sunca,
mo�da zbog anonimnosti, s razlogom, savr�eno odjeven u crno. On nikomu ne govori
ni�ta. Gleda me �utljivo kao da nikada nismo razgovarali o teologiji i misticizmu,
kao da nikada nije razorio moju sre�u, pretvorio moje mla�e u pepeo, natjerao mojeg
Stvaratelja na stoljetni oporavak, onemogu�io mi svaku utjehu. Mo�da nas on
zami�lja �rtvama dru�benicama mo�ne intelektualne duhovnosti, zalu�enosti s
konceptom svrhe, dvojicom izgubljenih, veteranima istog rata.
S vremena na vrijeme doima se o�trim, pa �ak i punim mr�nje. On mnogo zna. On
ne podcjenjuje mo�i starijih koji, odri�u�i se dru�tvene nevidljivosti pro�lih
stolje�a, sada s lako�om dolaze me�u nas. Kada me gleda, njegove su crne o�i
neumoljive i strpljive. Sjena njegove brade, utisnuta zauvijek u si�u�ne, odrezane
dlake ukorijenjene u njegovoj ko�i, lijepa je kao �to je oduvijek bila. On je, sve
u svemu i po svim pravilima mu�evan, svje�e bijela ko�ulja otkop�ana uz vrat da bi
pokazao komadi� gustih, kovr�avih, crnih dlaka koje prekrivaju njegova prsa, a
sli�no, zavodljivo crno runo pokrivalo je vidljivi dio ko�e njegovih ruku na
zape��ima. On voli otmjene, ali �vrste crne kapute s reverima od ko�e ili krzna,
niske crne automobile koji se kre�u brzinom od tri stotine dvadeset kilometara na
sat, zlatne upalja�e koji vonjaju na zapaljivu teku�inu, koje neprestano pali da bi
promatrao plamen. Gdje on zapravo �ivi i kad �e se pojaviti, nitko ne zna.
Santino. Ni�ta vi�e od toga ne znam o njemu. Dr�imo se na pristojnoj
udaljenosti jedan do drugoga. Pretpostavljam da je njegovo trpljenje bilo
strahovito; ne nastojim probiti pomodni oklop njegova dr�anja da bi ispod njega
otkrio neku bolnu, krvavu tragediju. Uvijek �e biti vremena za upoznavanje Santina.
Dopusti mi sada da za najdjevi�anskije �itatelje opi�em mojega Gospodara
Mariusa kakav je sada. Sada nas dijeli toliko mnogo vremena i iskustva da se doima
kao da se izme�u nas nalazi ledenjak, i mi zurimo jedan u drugoga preko blije�te�e
bjeline neprohodnog prostranstva, sposobni razgovarati jedino prigu�enim i
pristojnim glasovima, tako ulju�eno, mlado stvorenje kakvim se doimam, previ�e
ugodna lika za nedosljedno vjerovanje, i on, uvijek svjetovno profinjen, u�enjak
trenutka, filozof stolje�a, eti�ar tisu�lje�a, povjesni�ar svih vremena.
On hoda uspravno kao i uvijek, i dalje gospodska izgleda u ukro�enoj modi
dvadesetog stolje�a, kroje�i svoje ogrta�e od starog bar�una da bi ostavili
slaba�an trag rasko�i koja je neko� bila njegova svakono�na odje�a. Sada s vremena
na vrijeme podre�e svoju dugu, lepr�avu plavu kosu koju je tako ponosno nosio u
staroj Veneciji. I dalje je brza uma i jezika i �udi za razumnim rje�enjima,
posjeduje beskrajno strpljenje, neuta�ivu radoznalost i odbija odustati od svoje
sudbine, ili na�e, ili sudbine ovog svijeta. Nema znanja koje ga mo�e poraziti;
prekaljen vatrom i vremenom, on je prejak za strahote tehnologije ili �arolije
znanosti. Ni mikroskopi ni ra�unala nisu poljuljali njegovu vjeru u beskona�no,
iako su njegovi uzvi�eni �ti�enici � Oni koje treba �tovati, koji su u sebi nosili
takvo obe�anje otkupljuju�eg zna�enja � odavno zba�eni sa svojih drevnih
prijestolja.
Pla�im ga se. Ne znam za�to. Mo�da ga se pla�im zato �to bih ga ponovno mogao
zavoljeti, a vole�i ga, razvio bih potrebu za njime, a imaju�i potrebu za njime,
u�io bih od njega, a u�e�i od njega, ponovno bih u svemu bio njegov vjerni u�enik,
da bih ponovno otkrio da njegovo strpljenje prema meni nije zamjena za strast koja
je davno plamtjela u njegovim o�ima.
Ja trebam tu strast! Trebam je. Ali, dosta o njemu. Pre�ivio je dvije tisu�e
godina sudjeluju�i u samoj struji ljudskog �ivota i izlaze�i iz nje bez imalo
grizodu�ja, veliki prakti�ar vje�tine ljudskosti, koji oduvijek sa sobom nosi
uznositost i tiho dostojanstvo Augustova vremena naizgled nepobjedivog Rima u kojem
je ro�en.
Postoje ostali koji sada nisu ovdje sa mnom, iako su bili na No�nom otoku i ja
�u ih ponovno vidjeti. Tu su stare blizanke Mekare i Maharet, �uvarice iskonskog
izvora krvi iz kojeg su potekli na�i �ivoti, korijenje vinove loze, da tako ka�em,
nad kojime mi tako uporno i lijepo cvatemo. One su na�e Kraljice prokletih.
Tu je i Jesse Reeves, nau�nik dvadesetog stolje�a kojeg je stvorila Maharet,
najstarija i prema tomu zapanjuju�e �udovi�na, ne poznajem je, ali joj se na�iroko
dive. Donose�i sa sobom u svijet Nemrtvih neusporedivo znanje povijesti,
paranormalnoga, filozofije i jezika, ona je ono �to je nepoznato. Ho�e li je
progutati vatra, kao �to je progutala tolike druge koji, umorni od �ivota, nisu
mogli prihvatiti besmrtnost? Ili �e joj njezina mudrost dvadesetog stolje�a dati
neki radikalan i neuni�tiv oklop za nepojmljive promjene za koje sada znamo da nas
sasvim sigurno o�ekuju?
Ah, ima ih jo�. Postoje lutalice. S vremena na vrijeme, u no�i �ujem njihove
glasove. Postoje oni vrlo daleko koji ne znaju ni�ta o na�im obi�ajima i koji su
nas nazvali, neskloni na�im zapisima i zabavljeni na�im lakrdijama, � Saborom
izra�ajnih, �udna, � neregistrirana bi�a raznih dobi, snage, stajali�ta, koji
pokatkad, ugledav�i na polici za knjige primjerak Vampira Lestata, razderu knji�icu
i samelju je u prah svojim mo�nim rukama punima prijezira.
Oni mogu u nekoj nepredvidivoj budu�nosti posuditi svoju mudrost ili znanje
na�oj kronici koja se sve vi�e odmotava. Tko zna?
Za sada, tu je jo� jedan igra� kojega moram opisati prije no �to nastavim
pri�u.
Taj igra� si ti, David Talbot, kojega jedva poznajem, ti, koji zapisuje�
strahovitom brzinom sve rije�i �to se polako kotrljaju iz mene dok te promatram,
donekle op�injeno �injenicom da su ti osje�aji kojima sam tako davno dopustio da
plamte u meni sada zabilje�eni na naizgled vje�nom papiru.
�to si ti, Davide Talbote � vi�e od sedam desetlje�a star u smrtnom �ivotu,
u�enjak, duboka du�a puna ljubavi? Tko to mo�e odrediti? Ono �to si bio u �ivotu,
iskusan, oja�an svakodnevnim nevoljama i produbljen tijekom �etiri godi�nja doba
�ovjekova vijeka na Zemlji, sve je to preneseno sa svim netaknutim sje�anjima i
spoznajama u veli�anstveno tijelo mla�eg mu�karca. I tada je to tijelo, dragocjeni
kale� za Gral tvoje vlastite osobnosti koja je tako dobro poznavala vrijednost
obaju elemenata, napao tvoj najbli�i prijatelj, umiljato �udovi�te, vampir koji bi
te �elio za svojeg suputnika zauvijek, bez obzira na to ho�e� li mu to dopustiti,
na� voljeni Lestat.
Ne mogu zamisliti takvo nasilje. Predaleko sam od svake ljudskosti, nikada ne
dosegnuv�i potpunu mu�evnost. U tvojem licu vidim snagu i ljepotu Anglo-Hindusa
tamno zlatne ko�e �ije tijelo u�iva�, a u tvojim o�ima spokojnu i pogibeljno
dobro�udnu du�u starog �ovjeka. Tvoja je kosa crna, meka i primjereno podrezana
ispod u�iju. Odijeva� se s izra�enom ta�tinom podre�enom nepokolebljivom britanskom
osje�aju za lijepo. Gleda� me kao da �e me tvoja radoznalost u�initi neopreznime,
iako ni�ta od toga nije istinito.
Povrijedi me i uni�tit �u te. Nije mi va�no koliko si jak ili kakvu ti je krv
Lestat dao. Ja znam vi�e od tebe. Ne moram te nu�no i voljeti zato �to ti pokazujem
svoju bol. �inim to radi sebe i radi ostalih, za samu ideju ostalih, za bilo koga
tko �e �eljeti znati, i za moje smrtnike, ono dvoje koje sam nedavno prihvatio, ono
dvoje dragocjenih bi�a koje je postalo pokreta�ki mehanizam moje sposobnosti da
nastavim.
Simfonija za Sybelle. I to bi mogao biti naslov ove ispovijesti. A kada dajem
sve od sebe za Sybelle, dajem sve od sebe i za tebe.
 Nije li ovo dovoljno o pro�losti? Nije li to dovoljan prolog trenutku u New
Yorku kada sam ugledao Kristovo lice na velu? Tamo zapo�inje posljednje poglavlje
mojega trenutnog �ivota. Ni�ta se vi�e ne mo�e re�i o tomu. Ti zna� ostalo, a sada
se treba tek kratko i bolno osvrnuti na ono �to me je dovelo ovamo.
Budi moj prijatelj, Davide. Nisam ti namjeravao re�i takve strahote. Srce me
boli. Potrebno mi je da mi ka�e� da mogu nastaviti. Pomozi mi svojim iskustvom.
Nije li ovo dovoljno? Mogu li nastaviti? �elim �uti Sybellinu glazbu. �elim
razgovarati o voljenim spasiteljima. Ne mogu izmjeriti opse�nost ove pri�e. Samo
znam da sam spreman... Stigao sam na drugu stranu Mosta uzdaha.
Ah, ali to je moja odluka, da, a ti budi spreman zapisati ono �to �u re�i.
Dopusti mi, dakle da prije�em na veo.
Dopusti mi da prije�em na Kristovo lice, kao da hodam uzbrdo u davnoj snje�noj
zimi u Podilu, ispod razru�enih kula Vladimirova grada da bih u Samostanu �pilja
prona�ao boju i drvo na kojem �u vidjeti kako se oblikuje preda mnom: Njegovo lice.
Krist, da, Otkupitelj, �ivu�i Gospod jo� jednom.
TRE�I DIO
APPASSIONATA
17.
Nisam �elio po�i k njemu. Bila je zima i bio sam zadovoljan u Londonu,
obilaze�i kazali�ta da bih pogledao Shakespearove komade te �itaju�i te komade i
sonete cijele no�i. Osim Shakespearea, tada nisam imao drugih misli. Dao mi ga je
Lestat. I kada bih bio prepun o�aja, otvorio bih knjige i po�eo �itati.
Ali, Lestat je zvao. Lestat je bio, ili je tako tvrdio, upla�en. Morao sam
po�i. Kad je posljednji put bio u nevolji, nisam bio slobodan pojuriti mu u pomo�.
O tomu postoji pri�a, ali ne tako va�na kao ova koju sada pripovijedam.
Tada sam znao da moj te�ko izvojevani du�evni mir mo�e biti naru�en samim
kontaktom s njim, ali on je �elio da do�em, pa sam po�ao.
Prvo sam ga prona�ao u New Yorku, iako on to nije znao i nije me mogao odvesti
u najgoru snje�nu oluju �ak i da je poku�ao. Te je no�i ubio jednog smrtnika, �rtvu
u koju je bio zaljubljen, �to mu je u zadnje vrijeme bio obi�aj � odabrati te
slavne li�nosti te�kih zlo�ina i strahovitih ubojstava � i prikrasti im se no�
prije gozbe.
�to, dakle, �eli od mene, pitao sam se. Ti si bio tamo, Davide. Ti si mu mogao
pomo�i. Ili je tako izgledalo. Budu�i da si njegov nau�nik, nisi izravno �uo njegov
poziv, ali on je nekako dopro do tebe i vas dvojica, prava gospoda, sastali ste se
da biste tihim, profinjenim �apatom raspravljali o Lestatovim nedavnim strahovima.
Kada sam sljede�i put nai�ao na njega, bio je u New Orleansu. I rekao mi je
jasno i jednostavno. Ti si bio tamo. Posjetio ga je Vrag pod krinkom �ovjeka. Vrag
mo�e mijenjati oblik i u jednom �asu biti strahovit i sablastan s opnastim krilima
i kopitima; a zatim, Vrag mo�e biti obi�an �ovjek. Lestat je poludio od tih pri�a.
Vrag mu je ponudio u�asan prijedlog da on, Lestat, postane Vra�ji pomo�nik u
slu�enju Bogu.
Sje�a� li se kako sam mirno odgovorio na njegovu pri�u, njegova pitanja,
njegovo preklinjanje za savjete? Oh, odlu�no sam mu rekao da je ludo slijediti taj
duh, vjerovati da mu je bilo koje bestjelesno bi�e obvezno re�i istinu.
Ali tek sada su ti poznate rane koje je otvorio tom neobi�nom i sjajnom pri�om.
Vrag �e ga, dakle, u�initi paklenskim pomaga�em i susljedno tomu Bo�jim slugom?
Mogao sam prasnuti u smijeh, ili plakati, ma�u�i mu pred licem �injenicom da sam i
sam neko� sebe smatrao svecem zla, dr��u�i u dronjcima dok sam vrebao svoje �rtve u
pari�koj zimi, sve u �ast i slavu Boga.
Ali, on je znao sve to. Nije ga bilo potrebno dodatno ranjavati, odmaknuti s
njega svjetlo pozornice njegove vlastite pri�e, koje Lestat, sjajna zvijezda,
uvijek mora imati.
Pod mahovinom obraslim hrastovima razgovarali smo ulju�enim glasovima. I ti i
ja smo ga preklinjali da bude oprezan. On je, dakako, ignorirao sve �to smo rekli.
U sve je bila umije�ana o�aravaju�a smrtnica Dora koja je �ivjela upravo u ovoj
zgradi, u ovomu starom samostanu od opeke, k�i �ovjeka kojeg je Lestat zasko�io i
ubio.
Kad nas je obvezao da je potra�imo, bio sam ljutit, ali tek neznatno. I ja sam
se zaljubljivao u smrtnike. I ja bih mogao ispri�ati takve pri�e. Sada sam
zaljubljen u Sybelle i Benjamina, koje nazivam svojom djecom, a bio sam i tajni
trubadur ostalim smrtnicima u maglovitoj pro�losti.
U redu, bio je zaljubljen u Doru, stavio je svoju glavu na smrtne grudi, �elio
je krv njezine maternice koja njoj ne�e nedostajati, bio je o�aran, zalu�en,
progonjen duhom njezina oca i zavo�en Princem zla osobno.
A ona, �to mogu re�i o njoj? Da je posjedovala mo� Rasputina iza lica
redovni�ke pripravnice, dok je u stvarnosti bila iskusna teologinja, a ne mistik,
bahati, bu�ni vo�a, a ne vizionar, �ije bi crkvene ambicije zasjenile ambicije
svetaca Petra i Pavla zajedno, i da je, dakako, poput svakog cvijeta koji je Lestat
ikada ubrao u Divljem vrtu ovog svijeta: lijepo i dopadljivo stvorenjce,
veli�anstveni primjerak Bo�jeg stvarala�tva � gavranski crne kose, napu�enih usana,
porculanskih obraza i o�aravaju�ih udova nimfe.
Dakako da sam znao to�an trenutak kada je napustio ovaj svijet. Osjetio sam ga.
Ve� sam bio u New Yorku, vrlo blizu njega i svjestan da si i ti bio tamo. Nijedan
od nas nije imao namjeru ispustiti ga iz vida, ako je to uop�e bilo mogu�e. Tada je
do�ao trenutak kada je nestao u me�avi, kada je bio isisan iz Zemljine atmosfere
kao da ga nikada nije ni bilo.
Budu�i da si bio njegov nau�nik, nisi mogao �uti savr�enu ti�inu koja je
zavladala kada je nestao. Nisi mogao znati kako je potpuno bio povu�en iz svih
stvari, bezna�ajnih, ali ipak materijalnih koje su neko� odzvanjale kucanjem
njegova srca.
Ja sam znao, i mislim da sam, da bih nam obojici skrenuo pozornost, predlo�io
da po�emo ranjenoj smrtnici koja je morala biti skr�ena smr�u svojeg oca u rukama
plavokosog, nao�itog, krvolo�nog �udovi�ta koje ju je na�inilo svojom bliskom
prijateljicom.
Nije joj bilo te�ko pomo�i u kratkim no�ima prepunima doga�anja, koje su
uslijedile, kada su se u�asi nizali jedan za drugim, ubojstvo njezina oca bilo je
otkriveno, njegov je iskvareni �ivot u trenutku, �arolijom medija, postao tema
podivljalih razgovora �irom svijeta.
�ini se da je pro�lo stolje�e, �to nije kratko vrijeme, otkada smo preselili na
jug u ove prostorije, ostav�tinu njezina oca prepunu raspela i kipova, ikona kojima
sam rukovao tako hladnokrvno kao da nikada uop�e nisam volio takve dragocjenosti.
�ini se kao da je pro�lo stolje�e otkada sam se za nju odijevao primjereno,
prona�av�i u nekoj pomodnoj prodavaonici na Petoj Aveniji lijep ogrta� od crvenog
bar�una, pjesni�ku ko�ulju, kako je sada nazivaju, od �krobljenog pamuka i bogate,
lepr�ave �ipke, koju sam nadopunio pomodno krojenim hla�ama od crne vune i sjajnim
�izmama koje su se kop�ale na gle�njevima, sve to da bih je pratio na
identifikaciju odrubljene glave njezina oca pod bolni�kim fluorescentnim svjetlima
neke ogromne i prenapu�ene mrtva�nice.
Ima ne�to dobro u ovomu posljednjem desetlje�u dvadesetog stolje�a, a to je �to
�ovjek bilo koje dobi mo�e nositi bilo koju du�inu kose.
�ini se da je pro�lo stolje�e od kada sam ra��e�ljao svoju kosu, bujnu i
kovr�avu i barem jednom �istu, samo zbog nje.
�ini se kao da je pro�lo stolje�e otkada smo nepokolebljivo stajali kraj nje,
�ak je i dr�ali, tu kratkokosu, o�aravaju�u vje�ticu duga vrata, u na�em zagrljaju
dok je plakala nad smr�u svojeg oca i obasipala nas grozni�avim i manijakalno
inteligentnim i nepristranim pitanjima o na�oj mra�noj prirodi, kao da bi opse�an
brzi te�aj anatomije vampira mogao na neki na�in zatvoriti krug u�asa koji prijeti
njezinoj cjelovitosti i na neki joj na�in vratiti njezina pokvarenog, nesavjesnog
oca.
Ne, Rogerov povratak nije, zapravo, bilo ono za �to je molila; ona je potpuno
vjerovala u sveprisutnost i milost Bo�ju. Osim toga, vidjeti odrubljenu ljudsku
glavu pomalo je �okantno, �ak i ako je ta glava smrznuta, a i neki je pas gricnuo
Rogera prije no �to je bio otkriven, i �to je sa strogim �ne diraj� pravilima
sudske medicine, on je � �ak i za mene � bio pravi prizor. (Sje�am se kako mi je
mrtvozornikova pomo�nica suosje�ajno rekla da sam premlad za takav prizor. Mislila
je da sam Dorin mla�i brat. Kako je to bila draga �ena. Mo�da bi bilo korisno s
vremena na vrijeme krenuti u haranje slu�benim smrtnim svijetom kako bi me nazvali
�pravim momkom� umjesto Botticellijevim an�elom, �to je postao moj nadimak me�u
Nemrtvima.) Dora Je sanjala o Lestatovu povratku. �to bi joj drugo omogu�ilo da se
oslobodi na�ih �ini ako ne neki kona�ni blagoslov od okrunjenog princa osobno?
Stajao sam kod zatamnjenih prozora stana u neboderu, promatraju�i duboki snijeg
Pete Avenije, �ekaju�i i mole�i s njom, �ele�i da velika Zemlja nije tako prazna
bez mojega starog neprijatelja i razmi�ljaju�i svojim naivnim srcem da �e s
vremenom tajna njegova nestanka biti razrije�ena, kao �to je bilo sa svim �udima, s
tugom i malim gubicima, tek s malim otkri�ima koja �e me ostaviti onako kako su me
oduvijek ostavljali od one davne ve�eri u Veneciji kada smo moj Gospodar i ja
razdvojeni zauvijek, tek ne�to malo mudrijega u pretvaranju da sam jo� �iv.
Nisam se pla�io za Lestata, ne uistinu. Nikakve nade nisam vezao za njegovu
pustolovinu, osim da �e se prije ili poslije pojaviti i ispri�ati nam neku
fantasti�nu pripovijest. Bio bi to uobi�ajeni Lestatov na�in govora jer nitko ni�ta
ne preuveli�ava onako kao on svoje nevjerojatne pustolovine. Ne �elim re�i da on
nije zamjenjivao tijelo s ljudskim bi�em. Znam da je to �inio. Ne �elim re�i da
nije probudio na�u strahovitu boginju Majku, Aka�u; znam da jest. Ne �elim re�i da
nije razorio moj stari praznovjerni sabor u djeli�e u ono nemirno doba prije
Francuske revolucije. Ve� sam ti to rekao.
Izlu�uje me na�in na koji opisuje ono �to mu se dogodilo, na�in na koji
povezuje jedan nemio doga�aj s drugime kao da su svi ti slu�ajni i u�asni doga�aji
zapravo karike u nekomu va�nom lancu. Oni to nisu. To su skokovi. I on to zna. Ali,
on mora napraviti uli�nu predstavu ako no�nim palcem udari o ne�to.
Vampirski James Bond, Sam Spade svoje vlastite pri�e! Rock pjeva� koji zapoma�e
na smrtnoj pozornici cijela dva sata, i na temelju toga se povla�i s gomilom
snimaka koje ga do ove no�i iz ljudskih agencija bezobrazno obilno hrane.
On je majstor za stvaranje tragedije iz nevolje, i opra�ta sam sebi sve i
sva�ta u svakomu ispovjedni�kom odlomku koji zapi�e.
Zapravo ga ne mogu optu�ivati. Ne mogu trpjeti to �to sada le�i u komi ovdje na
podu svoje crkve, zure�i u �utljivu ti�inu, unato� nau�nicima koji kru�e oko njega
� zbog potpuno istog razloga kao i ja, da bismo sami otkrili je li ga Kristova krv
nekako transformirala, a on ne predstavlja neko veli�anstveno o�itovanje �uda
transsupstancijacije. Ali, uskoro �u do�i do toga.
Rije�ima sam sam sebe stjerao u kut. Znam, zbog �ega mu toliko toga zamjeram,
umiruje me udarati po njegovu ugledu, udarati �akama njegovu uznositost.
On me je nau�io previ�e. On me je doveo do ovog trenutka, ovdje, gdje stojim
kazuju�i ti svoju pro�lost povezano i miran, �to bi bilo nemogu�e prije no �to sam
mu do�ao pomo�i s njegovim dragim Vragom Memnochom i njegovom malom, ranjivom
Dorom.
Prije dvije stotine godina li�io me je iluzija, la�i, opravdanja, i bacio me
gologa na pari�ki plo�nik da prona�em put natrag u bla�enstvo pod svjetlo��u
zvijezda koje sam neko� poznavao i previ�e bolno izgubio.
Ali dok smo, na posljetku, u zgodnomu neboderskom stanu iznad katedrale Svetog
Patricka �ekali, nisam znao koliko mi toga jo� mo�e oduzeti, i mrzim ga samo zato
�to sada ne mogu zamisliti svoju du�u bez njega, a, duguju�i mu sve �to sada jesam
i sve �to znam, ne mogu u�initi ni�ta da ga probudim iz njegova ledenog sna.
Ali dopusti da pri�em korak po korak. Kakve koristi od silaska u crkvu da bih
ponovno stavio svoje ruke na njega i preklinjao ga da me slu�a, kada le�i kao da su
ga sva osjetila uistinu napustila i kao da se nikada ne�e vratiti.
Ne mogu to prihvatiti. Ne �elim. Izgubio sam strpljenje; izgubio sam obamrlost
koja je bila moja utjeha. Ovaj mi je trenutak nepodno�ljiv... Ali imam jo� toga za
pri�anje.
Moram ti re�i �to se dogodilo kada sam ugledao veo, i kada me je sunce udarilo,
vrlo bolno za mene, �to sam vidio kada sam napokon do�ao do Lestata i toliko mu se
pribli�io da sam mogao piti njegovu krv.
Da, ostani na tragu. Sada znam zbog �ega plete lanac. To nije ponos, zar ne? To
je potreba. Pri�a se ne mo�e ispri�ati ako se jedna karika ne pove�e s onom drugom,
a mi, jadna siro�ad vremena koje prolazi, ne poznajemo drugo mjerilo osim mjerila
slijeda. Ba�en u snje�no crnilo, u svijet gori od praznine, posegnuo sam za lancem,
nisam li? Oh, Bo�e, �to bih dao da sam pri tomu u�asnom padu mogao zgrabiti
�vrsto�u metalnog lanca!
Vratio se iznenada � tebi, Dori i meni.
Bilo je to tre�eg jutra, ne�to prije zore. Duboko dolje, ispod nas, u staklenoj
sam kuli �uo kako su se zalupila vrata, a zatim taj zvuk, sablastan zvuk koji je
svake godine sve glasniji, otkucaje njegova srca.
Tko je prvi ustao od stola? Ja sam se uko�io od straha. Do�ao je prebrzo, a oko
njega su se kovitlali mirisi �ume i vla�ne zemlje. Probio se kroz sve prepreke kao
da ga gone oni koji su ga oteli, ali iza njega nije bilo nikoga. U stan je do�ao
sam, zalupiv�i vratima u svojem zaletu i tada stao pred nas, u�asniji no �to sam to
ikada mogao zamisliti, propao mnogo vi�e no �to sam ga ikada prije vidio nakon bilo
kojega od njegovih biv�ih, manjih poraza.
Dora je, s beskrajnom ljubavlju, potr�ala prema njemu, a u o�ajni�koj potrebi
koja je bila previ�e ljudska, on ju je stisnuo tako sna�no da sam pomislio da �e je
uni�titi.
��Sada si na sigurnome, dragi, viknula je nastoje�i ga uvjeriti.
Ali mi smo ga samo trebali pogledati da bismo znali da nije svr�eno, iako smo i
mi promrmljali iste isprazne rije�i unato� onomu �to smo opazili.
18.
Do�ao je iz vrtloga. Preostala mu je jedna cipela, drugo je stopalo bilo boso,
ogrta� mu je bio poderan, kosa ra��upana i prepuna trnja, suhog li��a i komadi�a
zalutalog cvije�a.
U rukama je, uz prsa, �vrsto dr�ao plosnat zave�ljaj slo�ene tkanine kao da je
na sebi nosio izvezenu sudbinu cijelog svijeta.
Ali najgore, naju�asnije od svega bilo je to �to je jedno oko bilo i��upano iz
njegova prelijepog lica, a duplja vampirskih vje�a stezala se i drhtala, nastoje�i
se zatvoriti, odbijaju�i priznati tu strahovitu unaka�enost tijela koje je trebalo
zauvijek ostati savr�eno jer je postao besmrtnik.
Po�elio sam ga zagrliti. Po�elio sam ga utje�iti, re�i mu da je, bez obzira na
to gdje je bio i �to se dogodilo, sada na sigurnome s nama, ali, ni�ta ga nije
moglo smiriti.
Velika nas je iscrpljenost sve spasila neizbje�ne pri�e. Morali smo potra�iti
svoje mra�ne kutke daleko od sunca koje je vrebalo na nas, morali smo pri�ekati
sljede�u no� kada �e do�i k nama i ispri�ati nam �to se dogodilo.
I dalje �vrsto dr�e�i zave�ljaj, odbijaju�i svaku pomo�, zatvorio se sa svojom
ranom. Nisam imao izbora nego ostaviti ga.
Dok sam tog jutra tonuo u svoje po�ivali�te, siguran u �istoj, suvremenoj tami,
plakao sam i plakao poput djeteta zbog tog prizora. Oh, za�to sam mu do�ao pomo�i?
Zbog �ega ga moram vidjeti tako poni�enoga kada je trebalo toliko bolnih desetlje�a
da zauvijek u�vrstim svoju ljubav prema njemu?
Jednom je prigodom, prije stotinu godina, nabasao u Kazali�te vampira tragom
svojih odmetnutih nau�nika, dragog, nje�nog Louisa i prokletog djeteta, i ja ga
tada nisam sa�alijevao, ko�e i�arane o�iljcima od Claudijina budalastog i
nespretnog poku�aja da ga ubije.
Tada sam ga volio, da, jesam, ali to je bila tjelesna katastrofa koju �e
njegova zla krv izlije�iti, a ja sam iz na�ega starog u�enja znao da �e tim
izlje�enjem dobiti jo� ve�u snagu koju bi mu dalo samo vrijeme spokoja.
Ali ono �to sam sada vidio na njegovu o�ajnom licu bila je razorena du�a, a
pogled na to jedno plavo oko koje je tako �ivotno blistalo na njegovu izgrebenu i
izmu�enu licu bio je neizdr�ljiv.
Ne sje�am se da smo razgovarali, Davide. Sje�am se samo da nas je jutro
rastjeralo, a ako si i ti plakao, ja te nisam �uo, nisam se sjetio slu�ati. A
zave�ljaj koji je dr�ao u rukama, �to je to uop�e moglo biti? Mislim da se toga
nisam �ak ni sjetio.
Sljede�e no�i: On je tiho u�ao u predvorje stana, �im se spustila tama,
zvjezdana tek nekoliko dragocjenih trenutaka prije no �to je u�asno po�eo padati
snijeg. Bio je okupan i odjeven, njegovo je ranjeno, raskrvavljeno stopalo
nesumnjivo zacijelilo. Nosio je nove cipele.
Ali ni�ta nije moglo umanjiti grotesknu sliku njegova izgrebenog lica na kojem
su ogrebotine od pand�i ili noktiju okru�ivale vje�u �to je zjapila i stezala se.
Tiho je sjeo.
Pogledao me je, a slaba�an, dra�estan osmijeh razvedrio je njegovo lice. � Ne
boj se za mene, mali vra�e Armande, rekao je. � Pla�i se za sve nas. Ja sam sada
ni�ta. Ja sam ni�ta. � Tiho sam mu �apnuo svoj plan. � Po�i �u na ulicu i ukrasti
nekom smrtniku, nekom zlikovcu koji je protratio svaki tjelesni dar koji je Bog
ikada podario, jedno oko za tebe! Stavit �u ga tu, u praznu duplju. Tvoja �e krv
jurnuti u njega i natjerati ga da progleda. Ti to zna�. To si �udo ve� jednom vidio
na jednoj od starijih, Maharet, zaista, s parom smrtnih o�iju koje su se kupale u
njezinoj osobitoj krvi, o�iju koje vide! U�init �u to. Ne�e pro�i ni nekoliko
trenutaka i ja �u u ruci imati oko i osobno �u biti lije�nik i staviti ga tu. Molim
te. � On je samo zatresao glavom. Brzo me je poljubio u obraz.
��Za�to me voli� nakon svega �to sam ti u�inio? � upitao je. Ljepota njegove
glatke, od sunca potamnjele ko�e bez pora, nije bila naru�ena, �ak i unato� tamnom
procjepu njegove prazne o�ne duplje koja se doimala kao da me promatra s nekom
tajnom mo�i da njegov vid pove�e s njegovim srcem. Bio je nao�it i blistao je
tamnim crvenim sjajem koji je izbijao iz njegova lica kao da je vidio neku mo�nu
tajnu.
��Da, jesam, rekao je, i tada je po�eo plakati. � Vidio sam, i moram ti re�i
sve. Vjeruj mi, kao �to vjeruje� u ono �to si vidio pro�le no�i, divlje je cvije�e
i dalje zapleteno u mojoj kosi, ogrebotine � pogledaj moje ruke, zacjeljuju, ali ne
dovoljno brzo � vjeruj mi. � Tada si se ti upleo, Davide. � Reci nam, Lestate.
Zauvijek bismo te ovdje �ekali. Reci nam. Kamo te je odveo taj demon Memnoch? �
Kako je tvoj glas zvu�ao utje�no i razumno, upravo kao 1 sada. Mislim da si stvoren
za to, za rasu�ivanje, i podaren si nam, ako smijem naga�ati, da bi nas natjerao da
uvidimo na�e nesre�e u novom svjetlu suvremene svijesti. Ali, o tome mo�emo od sada
razgovarati mnoge no�i.
Dopusti mi da se vratim na mjesto doga�aja, nas smo trojica sjedila u crnim
lakiranim stolcima okupljenima oko te�koga staklenog stola, i Dora, koja je u�la, u
trenutku �okirana njegovom prisutno��u o kojoj joj njezina smrtna tuga nije dala
naslutiti, lijep prizor s njezinom kratkom, sjajnom, dje�a�kom crnom kosom, visoko
podrezanom da bi pokazala nje�an zatiljak svojega labu�eg vrata, njezino dugo,
gipko tijelo bilo je odjeveno u �iroku haljinu od ljubi�asto-crvene tkanine bez
pojasa, koja se izvanredno nabirala oko njezinih malih grudi i vitkih bedara. Ah,
kakav Bo�ji an�eo, ta, pomislio sam, ta nasljednica glave svojeg oca, kralja droge.
Ona podu�ava svakim svojim korakom koji bi natjerao poganske bogove po�ude da je s
rado��u proglase sveticom.
Oko blijedog, nje�nog vrata nosila je tako si�u�no raspelo da se doimalo poput
pozla�ene mu�ice obje�ene na beste�inski lan�i� karika si�u�nih kao da su ga
isplele vile. �to su sada ti sveti predmeti koji s takvom lako�om poskakuju na
mlije�nim grudima ako ne tek bezna�ajne sitnice na tr�i�tu? Moje su misli bile
nemilosrdne, ali ja sam bio tek ravnodu�ni bilje�nik njezine ljepote. Njezine
izbo�ene grudi, njihov sjeno viti procijep prili�no vidljiv uz jednostavan kroj
njezine tamne, duboko izrezane haljine, govorili su mnogo vi�e o Bogu i
bo�anstvenosti.
Ali njezin najljep�i ukras u tim trenucima bila je uplakana i strastvena ljubav
prema njemu, izostanak straha od njegova unaka�ena lica, ljupkost njezinih bijelih
ruku kad ga je ponovno obgrlila, tako sigurna u sebe i tako zahvalna za pristajanje
njegova tijela uz njezino. Bio sam tako pun zahvalnosti zbog toga �to ga je
voljela.
��Princ la�i ima, dakle, pri�u za pri�anje, nema li? � upitala je. Nije mogla
prikriti podrhtavanje glasa. � On te je, dakle, odveo u svoj pakao i poslao te
nazad? � Rukama je uhvatila Lestatovo lice i okrenula ga prema sebi. � Reci nam �to
je to, taj pakao, reci nam zbog �ega se trebamo pla�iti. Reci nam zbog �ega si ti
upla�en, ali mislim da je ovo �to sada vidim u tebi mnogo gore od straha. � Kimnuo
je glavom u znak potvrde. Odgurnuo je kineski stolac i kr�e�i ruke zapo�eo
kora�ati, neizbje�an uvod u njegovo pri�anje pri�e.
��Poslu�ajte sve �to �u re�i prije no �to prosudite, izjavio je uprijev�i
pogled u nas, troje okupljeno oko stola, nestrpljivu malu publiku spremnu u�initi
sve �to zatra�i od nas. Njegove su se o�i zadr�ale na tebi, Davide, tebi, engleskom
u�enjaku u mu�evnom tvidu, koji si ga, unato� ljubavi, trijezno promatrao kriti�kim
okom, spreman procijeniti njegove rije�i svojom priro�enom mudro��u.
Po�eo je govoriti. Govorio je satima i satima. Satima su rije�i u bujici
izlazile iz njega, grozni�ave, jure�i i pokatkad posr�u�i jedna preko druge, tako
da je bio prisiljen zastati da bi uhvatio dah, ali nikada nije doista stao,
izlijevaju�i te duge no�i pri�u o svojoj pustolovini.
Da, Vrag Memnoch ga je odveo u pakao, ali, bio je to pakao Memnochova
spletkarenja, �istili�te u koje su du�e svih koji su ikada �ivjeli bile dobrodo�le
po vlastitoj slobodnoj volji iz vrtloga smrti koji ih je slijedio. A u tom
pro�i��avaju�em paklu, suo�eni sa svim djelima koja su ikada u�inili, nau�ili su
najodvratniju od svih pouka, beskona�ne posljedice svake njihove aktivnosti.
Ubojice i majke, zalutala djeca ubijena u prividnoj nevinosti i vojnici okupani
krvlju bojnih polja, svi su bili primljeni na ovo u�asno mjesto dima i sumporne
vatre, ali samo da bi vidjeli zjape�e rane na drugima koje su im nanijele njihove
gnjevne i nesmotrene ruke, da bi izmjerili dubinu drugih du�a i srdaca koja su
ranili!
Sav u�as na tomu mjestu bio je privid, ali najgori od svih u�asa bila je osoba
Utjelovljenog Boga koji je dopustio tu posljednju �kolu za one koji �e biti
dostojni u�i u Njegov Raj. I to je Lestat vidio, Raj koji su milijun puta ugledali
sveci i �rtve na smrtnoj postelji, vje�no cvatu�e drve�e i cvije�e bezvremene
ljepote, beskrajne kristalne tornjeve sretnih, sretnih bi�a, li�enih bilo kakva
tijela, i na kraju bezbrojne zborove raspjevanih an�ela.
Bila je to stara pri�a. Bila je previ�e stara. Ispri�ana je previ�e puta, ta
pri�a � o Raju i njegovim otvorenim vratima, i o Bogu na�em stvoritelju koji �alje
svoju beskona�nu svjetlost onima �to se penju mitskim stubama da bi se zauvijek
pridru�ili nebeskom dvoru.
Koliko je smrtnika, probudiv�i se iz sna nadomak smrti, poku�avalo opisati ista
ta �uda!
Koliko je svetaca tvrdilo da je na trenutak ugledalo taj neopisivi i vje�ni
Raj?
I kako je mudro taj Vrag Memnoch izlo�io svoj primjer da bi preklinjao za
suosje�ajnost smrtnika za svoj grijeh, jer se on i samo on suprotstavio
nemilosrdnom i nepristranom Bogu kako bi zamolio to Bo�anstvo da suosje�ajnim o�ima
pogleda dolje prema rasi bi�a od krvi i mesa koja su pomo�u svoje nesebi�ne ljubavi
uspjela za�eti du�e vrijedne Njegove pozornosti.
To je, dakle, bio pad Lucifera kao Jutarnje zvijezde s neba � an�eo koji
preklinje da Sinovi i K�eri �ovjeka dobiju lik i srce an�ela.
��Podari im Raj, Gospode, podari im ga jer su u mojoj �koli nau�ili voljeti sve
�to si stvorio. � Oh, o njegovim je pustolovinama napisana cijela knjiga. Vrag
Memnoch se ne mo�e ovdje sa�eti u nekoliko nepravednih odlomaka.
Ali ovo je sa�etak onoga �to je doprlo u moje u�i dok sam sjedio u toj
prohladnoj sobi u New Yorku, zure�i s vremena na vrijeme pokraj Lestatove
pomahnitale, ushodane pojave u nebo bijelo od snijega koji je neprestano padao,
isklju�uju�i pokraj njegova bu�nog pripovijedanja �amor grada duboko ispod nas i
bore�i se u sebi s u�asnim strahom da �u ga na vrhuncu njegove pri�e morati
razo�arati. Da �u ga morati podsjetiti da nije u�inio ni�ta vi�e nego oblikovao
misti�no putovanje tisu�a svetaca na nov i izra�ajan na�in.
Bila je to, dakle, �kola koja zamjenjuje krugove vje�ne vatre koje je pjesnik
Dante opisao dovoljno potanko da izazove mu�ninu u �itatelja i koju se �ak nje�ni
fra Angelico osjetio primoranim naslikati, u kojoj su goli smrtnici �to su se
kupali u ognju, trebali zauvijek trpjeti.
�kola, mjesto nade, obe�anje iskupljenja, mo�da dovoljno veliko da prihvati i
nas, Djecu no�i, koji smo me�u svoje grijehe ubrojili ubojstva brojna poput
ubojstava drevnih Huna i Mongola.
Oh, bilo je to tako ugodno, ta slika �ivota na drugom svijetu, u�asi koje je
pred nas postavio mudar, ali suzdr�an Bog, i ludost Vraga do�arana s takvom
o�troumnom inteligencijom.
Volio bih da je to bila istina, volio bih da su sve pjesme i slike ovog svijeta
tek odraz te obe�avaju�e uzvi�enosti.
 To me je moglo rastu�iti; moglo me je slomiti tako da pognem glavu ne mogav�i
ga pogledati.
Ali jedan izdvojeni doga�aj iz njegove pri�e, onaj koji je njemu bio tek
usputni susret, meni se doimao va�nijim od svega ostaloga i utisnuo se u moje
misli, i dok je on nastavljao pri�ati, ja tu misao nisam mogao odagnati iz svojeg
uma: da je on, Lestat, pio samu Kristovu krv na putu prema Kalvariji. Da je on,
Lestat, govorio s tim Utjelovljenim Bogom koji je svojom voljom hodao prema toj
u�asnoj smrti na Golgoti. Da je on, Lestat, upla�en i drhtav svjedok, bio prisiljen
stajati na uskim, pra�njavim uli�icama Jeruzalema da bi vidio prolazak Na�ega
Gospoda, i da je taj Gospod, na� �ivu�i Gospod, s prekri�enim gredama raspela
pri�vr��enima za Njegovo rame, ponudio svoje grlo Lestatu, izabranom u�eniku.
Ah, kakva ma�ta, ta ludost, kakva ma�ta. Nisam o�ekivao da �u biti tako
povrije�en bilo �ime u njegovoj pri�i. Nisam o�ekivao da �e to zapaliti vatru u
mojim prsima, stezanje u mojem grlu iz kojega nijedna rije� nije mogla umaknuti.
Nisam to �elio. Jedini spas mojemu ranjenom srcu bila je misao kako je �udno i
nerazborito da takav prizor � Jeruzalem, pra�njava uli�ica, gnjevna gomila, Bog
koji krvari i bi�evan �epa pod Njegovim drvenim teretom � uklju�uje i staru, lijepu
legendu o �eni s ra�irenim velom da bi utje�no obrisala krvavo Kristovo lice i tako
za sva vremena dobila Njegov odraz.
Nije potrebno biti u�enjak, Davide, da bi znao da su takve svece stvarali drugi
sveci u nadolaze�im stolje�ima, kao glumci i glumice odabrani za prikazivanje
Isusove muke u nekom selu. Veronika! Veronika �ije ime zna�i istinska ikona.
A na� je junak, na� Lestat, na� Prometej, s tim velom koji mu je dala sama
Bo�ja ruka, pobjegao iz toga velikog i u�asnog carstva Raja i Pakla i postaja
Kri�nog puta vi�u�i: � Ne! Ja ne�u! � I vratio se, bez daha, jure�i poput lu�aka
kroz snijeg New Yorka, �ele�i samo biti s nama, okre�u�i le�a svemu tomu.
Vrtjelo mi se u glavi. U meni se vodio rat. Nisam ga mogao pogledati.
On je pri�ao i pri�ao, prelaze�i preko toga, ponovno govore�i o safirnom Raju i
pjesmi an�ela, raspravljaju�i sam sa sobom, s tobom i s Dorom, a va� se razgovor
doimao poput gomile razbijena stakla. Nisam to mogao podnijeti.
Kristova krv u njemu? Kristova krv te�e njegovim usnama, njegovim ne�istim
usnama, njegovim Nemrtvim usnama, Kristova krv �ini od njega �udovi�ni ciborij?
Kristova krv?
��Daj mi da pijem! � iznenada sam povikao. � Lestat, daj mi da pijem, od tebe,
daj mi da pijem tvoju krv koja u sebi sadr�i Njegovu krv! � nisam mogao vjerovati
svojoj vlastitoj iskrenosti, svojemu vlastitomu divljem o�aju. � Lestat, daj mi da
pijem. Dopusti mi da svojim jezikom i svojim srcem potra�im tu krv. Daj mi da
pijem, molim te; ne mo�e� mi uskratiti taj trenutak bliskosti. I, ako je to bio
Krist... ako je to bio... Nisam mogao izre�i do kraja.
��Oh, mahnito i nerazborito dijete, rekao je. � Sve �to �e� spoznati ako
zarije� svoje zube u mene jest ono �to spoznajemo iz vizija koje ugledamo sa svim
na�im �rtvama. Otkrit �e� ono �to ja mislim da sam vidio. Otkrit �e� ono za �to
mislim da mi je objavljeno. Otkrit �e� da moja krv te�e mojim �ilama, �to ve� i
sada zna�. Otkrit �e� da ja vjerujem da je to bio Krist, ali ni�ta vi�e od toga. �
Kimao je glavom u znak razo�aranja dok me je promatrao.
��Ne, znat �u, rekao sam. Ustao sam od stola, ruke su mi drhtale. � Lestat, daj
mi taj jedan zagrljaj i nikada vi�e ne�u tra�iti ni�ta od tebe u cijeloj vje�nosti.
Dopusti da stavim svoje usne na tvoj vrat, Lestat, dopusti mi da ku�am tu pri�u,
dopusti mi da to u�inim! � Slama� mi srce, ti mala ludo, rekao je dok su mu
navirale suze. � Uvijek si to �inio. � Ne prosu�uj me! � viknuo sam.
Nastavio je, govore�i samo meni, umom jednako kao i glasom. Nisam mogao
odrediti je li ga jo� tko �uo. Ali ja sam ga �uo. Ne�u zaboraviti niti jednu rije�.
��A �to ako je to bila Bo�ja krv, Armand, � upitao je, � a ne tek djeli� neke
goleme la�i, �to bi tada prona�ao u meni? Po�i na ranojutarnju misu i ugrabi svoje
�rtve od onih koji upravo dolaze s pri�esti! Kako bi to bila zgodna igra, Armand,
hraniti se zauvijek na svetim pri�esnicima! Kristovu krv mo�e� dobiti od bilo koga
od njih. Ka�em ti, ja ne vjerujem tim duhovima, Bogu, Memnochu, tim la�ljivcima;
ka�em ti, ja to odbijam! Nisam �elio ostati, pobjegao sam iz njihove proklete
�kole, izgubio sam oko dok sam se borio s njima, oteli su mi ga opaki an�eli svojim
pand�ama dok sam bje�ao od njih! �eli� Kristovu krv, po�i tada odmah u mra�nu crkvu
na ribarsku misu i odgurni pospanog sve�enika od oltara, ako �eli�, i zgrabi kale�
iz njegovih posve�enih ruku. Samo naprijed, u�ini to!
��Kristova krv! � nastavio je, a njegovo je lice bilo jedno veliko oko koje me
je �vrsto prikovalo svojom nemilosrdnom zrakom. � Ako je ikada bila u meni, ta
sveta krv, tada ju je moje tijelo rastvorilo i sagorjelo kao �to vosak svije�e
pro�dire stijenj. Ti to zna�. �to ostaje od Krista u utrobi Njegovih vjernika po�to
napuste crkvu? � Ne, rekao sam. � Ne, ali mi nismo ljudska bi�a! � �apnuo sam,
nastoje�i na neki na�in u blagosti utopiti njegovu gnjevnu gorljivost. � Lestat, ja
�u znati! To je bila Njegova krv, a ne pretvoreni kruh i vino! Njegova krv, Lestat,
a ja �u znati nalazi li se ona u tebi. Oh, daj mi da pijem, preklinjem te. Daj mi
da pijem da bih mogao zaboraviti svaku prokletu pojedinost koju si nam ispri�ao,
daj mi da pijem! � Jedva sam se suzdr�ao da ga ne uhvatim, podredim svojoj volji,
ne obaziru�i se na njegovu legendarnu snagu, njegovu jezivu narav. Do�epao bih ga
se i natjerao da se pokori. Uzeo bih tu krv...
Ali, te su misli bile besmislene i isprazne. Cijela je njegova pri�a bila
besmislena i isprazna, pa ipak sam se okrenuo i u bijesu ispljunuo ove rije�i na
njega: ��Zbog �ega nisi prihvatio? Zbog �ega nisi po�ao s Memnochom ako te je mogao
odvesti od ovoga zemaljskog pakla koji dijelimo, zbog �ega nisi? � Dopustili su ti
da pobjegne�, rekao si mu ti, Davide. Ubacio si se u�utkavaju�i me malenom,
molbenom kretnjom lijeve ruke.
Ali ja nisam imao strpljenja za ra��lanjivanje ili neizbje�nu interpretaciju.
Nisam mogao iz svojeg uma izbrisati tu sliku, na�ega okrvavljenoga Gospoda, na�ega
Gospoda s kri�em pri�vr��enim za njegova ramena, i nju, Veroniku, taj dra�estan
izmi�ljeni lik s velom u rukama. Oh, kako je mogu�e da takva izmi�ljotina pusti
tako duboko korijenje?
��Mi�ite se od mene, svi, viknuo je. � Ja imam taj veo. Rekao sam vam. Krist mi
ga je dao. Veronika mi ga je dala. Odnio sam ga sa sobom iz Memnochova pakla, kada
su mi ga svi njegovi demoni poku�ali oteti. � Jedva da sam ga �uo. Veo, pravi veo,
o kakvoj je podvali rije�? Glava me je boljela. Ribarska misa. Ako je takvo �to
postojalo u katedrali Svetog Patricka, po�elio sam po�i tamo. Bio sam umoran od te
sobe u staklenoj kuli, odvojen od okusa vjetra i surove, osvje�avaju�e vla�nosti
snijega.
Zbog �ega se Lestat naslonio uza zid? �to je izvadio iz svojeg ogrta�a? Veo!
Neku sjajnu podvalu da bi potvrdio cijelo ovo remek-djelo saka�enja?
Podignuo sam pogled dok su mi o�i lutale snje�nom no�i iza staklenog prozora i
polako prona�ao njihov otisak: rastvoreno platno koje je dr�ao u rukama, pognute
glave, platno ra�ireno s istim po�tovanjem s kojim ga je mo�da dr�ala Veronika.
��Moj Gospode! � �apnuo sam. Sve su rije�i nestale u vrtlozima beste�inskog
zvuka i svjetlosti. Vidio sam Ga tamo. � Moj Gospod. � Ugledao sam Njegovo lice, ne
naslikano, otisnuto ili na neki drugi na�in preneseno na si�u�na vlakna fine
tkanine, ve� blistaju�i plamenom koji ne�e progutati ono �to je nosilo njegovu
vrelinu. Moj Gospod, moj Gospod �ovjek, moj Gospod, moj Krist, �ovjek s crnom,
o�trom krunom od trnja i dugom zamr�enom sme�om kosom tako strahovito slijepljenom
krvlju, i velikim, za�u�enim tamnim o�ima koje su zurile ravno u mene, blagim i
jasnim predvorjima Bo�je du�e, koja su toliko zra�ila svojom neizmjernom ljubavlju
da je pred njom umirala sva poezija, i meke, svilene usne neupitne i neosu�uju�e
jednostavnosti, otvorene da bi uhvatile tih i o�ajni�ki dah upravo u �asu kada je
veo do�ao ubla�iti to u�asno trpljenje.
Plakao sam. Pokrio sam usta rukama, ali nisam mogao zaustaviti rije�i.
��Oh, Kriste, moj tragi�ni Kriste! � �apnuo sam. � Nije djelo ljudskih ruku! �
povikao sam. � Nije djelo ljudskih ruku! � Kako su moje rije�i bile o�ajni�ke, kako
nemo�ne, kako ispunjene tugom. � To �ovje�je lice, to lice Boga i �ovjeka. On
krvari. Za ime Svemogu�eg Boga, pogledajte ga! � Ali, iz mene nije iza�ao ni
najmanji zvuk. Nisam se mogao pomaknuti. Nisam mogao disati. U �oku i bespomo�nosti
pao sam na koljena. Po�elio sam nikada ne skinuti pogled s Njega. Nisam �elio ni�ta
vi�e, nikada, ikada. Samo sam �elio to promatrati. Samo sam �elio gledati Njega, a
vidio sam Ga, i vidio sam unatrag, stolje�ima unatrag, do Njegova lica u svjetlosti
glinene svjetiljke koja je gorjela u ku�i u Podilu, Njegovo lice koje me promatra s
drvene plo�e, ispod mojih drhtavih prstiju, me�u svije�ama pisarnice Samostana
�pilja, Njegovo lice kakvo nikada nisam vidio na onim veli�anstvenim zidovima
Venecije ili Firence gdje sam ga tako dugo i o�ajni�ki tra�io.
Njegovo lice, Njegovo ljudsko lice pro�eto Bo�anskim, mojega tragi�noga Gospoda
koji me promatra iz ruku moje majke na smrznutoj bljuzgavici pradavne ulice Podila,
mojega voljenoga Gospoda u krvavoj uzvi�enosti.
Nisam mario za ono �to je Dora rekla.
Nisam mario za to �to je vrisnula Njegovo Sveto Ime. Nisam mario. Znao sam.
A kada je izjavila svoju vjeru, kada je otela veo iz Lestatovih ruku i istr�ala
s njim iz stana, slijedio sam je, kre�u�i se za njom i za velom � iako se u
sveti�tu svojeg srca nisam ni pomaknuo.
Nisam se ni uznemirio.
Izvanredan spokoj preplavio je moj um, a moji udovi vi�e nisu bili va�ni.
Nije bilo va�no to �to se Lestat borio s njom i upozorio je da ne smije
vjerovati u to, to �to smo nas troje stajali na stubama katedrale i �to je snijeg
padao poput nekoga osobitog bla�enstva iz nevidljiva i nedoku�iva Raja.
Nije bilo va�no �to je sunce trebalo iza�i, goru�a srebrna kugla iza svoda od
oblaka koji su se topili. Sada bih mogao umrijeti.
Vidio sam Ga, i sve ostalo � Memnochove rije�i i njegova zami�ljenog Boga,
Lestatovo preklinjanje da po�emo i sakrijemo se prije no �to nas jutro sve ne
proguta � sve to nije bilo va�no.
Sada bih mogao umrijeti.
��Nije djelo ljudskih ruku, �apnuo sam.
Oko nas se na vratima okupila gomila. Iz crkve je dopro topao zrak u duboku,
ugodnu naletu. To nije bilo va�no.
��Veo, veo, vikali su. Vidjeli su! Vidjeli su Njegovo lice.
Lestatovi o�ajni�ki, preklinju�i pozivi su zamrli.
Jutro je stiglo u svojoj gromovitoj, u�areno bijeloj svjetlosti, valjaju�i se
preko krovova, zgu�njavaju�i no� u tisu�e staklenih zidova i polako osloba�aju�i
svoju �udovi�nu veli�ajnost.
��Budite svjedoci, rekao sam. Podignuo sam ra�irene ruke prema zasljepljuju�oj
svjetlosti, toj smrti u rastaljenu srebru. � Ovaj grje�nik umire za Njega! Ovaj
grje�nik odlazi k Njemu. � Baci me u Pakao, oh Gospode, ako je to Tvoja volja. Dao
si mi raj. Pokazao si mi Svoje lice.
A Tvoje je lice bilo ljudsko.
19.
Sunuo sam u vis. Bol koju sam osjetio bila je potpuna i pr�ila je svu volju ili
mo� odabira trenutka. Eksplozija u meni odaslala me je prema nebu, ravno u bisernu,
snje�nu svjetlost koja je dolazila u iznenadnoj poplavi, kao �to to uvijek biva,
jednog �aska iz prijete�eg oka, �alju�i svoje, beskona�ne zrake preko panorame
grada, do plimnog vala beste�inske rastaljene svjetlosti, kotrljaju�i se preko svih
velikih i malih stvari.
I�ao sam sve vi�e i vi�e, okre�u�i se kao da sila unutra�nje eksplozije ne�e
izgubiti svoj intenzitet, i s u�asom sam opazio da je moja odje�a izgorjela, a dim
se obavijao oko mojih udova u vrtlo�nom vjetru. Pogledom sam obuhvatio svoje udove,
svoje gole, ra�irene ruke i noge stopala okrenutih prema van, koji su se ocrtavali
na razaraju�oj svjetlosti. Moje je meso ve� bilo pougljenjeno, sjajno,
prilijepljeno za tetive mojeg tijela, uru�iv�i se do zapetljanog spleta mi�i�a
kojima su bile oblo�ene moje kosti.
Bol je dosegnula vrhunac onoga �to sam mogao podnijeti, ali kako mogu objasniti
da mi to nije bilo va�no; bio sam na putu prema vlastitoj smrti, a to naizgled
beskrajno mu�enje bilo je sitnica, sitnica. Mogao bih izdr�ati bilo �to, �ak i
�arenje u o�ima, spoznaju da �e se uskoro otopiti ili eksplodirati u Sun�evoj
plamenici, i da �e sve �to sam bio iza�i iz tijela.
Okru�je se iznenada promijenilo. Hu�anje vjetra je prestalo, moje su o�i bile
mirne i usredoto�ene, a posvuda uokolo �uli su se dobro poznati pripjevi crkvenih
pjesama. Stajao sam kod nekog oltara, a kada sam podignuo pogled, opazio sam pred
sobom crkvu prepunu ljudi, oslikani stupovi su se uzdizali poput brojnih ukra�enih
debla stabala iz mno�tva raspjevanih usta i zadivljenih o�iju. Posvuda, na sve
strane, vidio sam te ogromne i beskrajne skupove vjernika. Crkva nije imala zidova
koji bi je dr�ali na okupu, a �ak su i uzdignute kupole, ukra�ene naj�i��im i
najblistavijim zlatom i iskovanim svecima i an�elima, otvarale put divnom, sve
rje�emu i beskrajnomu modrom nebu.
Miris je ispunio moje nosnice. Oko mene su si�u�na zlatna zvona jednoglasno
zvonila, a zvukovi te nje�ne melodije brzo su slijedili jedan drugoga. Dim je palio
moje o�i, ali tako ugodno, dok je miris ispunjao moje nosnice i vla�io usta, a moj
je vid postao jedno sa svime �to sam okusio, dodirnuo ili �uo.
Ispru�io sam ruke i opazio da ih prekrivaju dugi bijeli rukavi sa zlatnim
obrubima, odmaknuti na zape��ima koja su bila prekrivena mekim, pahuljastim runom
�ovjekovih prirodnih dlaka. To su bile moje ruke, da, ali moje ruke nakon smrtne
to�ke u kojoj je �ivot bio zape�a�en u meni. Bile su to ruke mu�karca.
Iz mojih je usta krenula pjesma, odzvanjaju�i glasno i raspjevano nad skupom,
njihovi su se glasovi zaorili kao odgovor, a ja sam jo� jednom poveo svoje
vjerovanje, vjerovanje koje me je obuzelo do sr�i: ��Krist je do�ao. Njegovo je
Utjelovljenje po�elo u svim stvarima i u svim mu�karcima i �enama, i nastavit �e se
zauvijek! � Ta se pjesma doimala toliko savr�enom da su suze tekle iz mene, i dok
sam pognuo glavu i sklopio ruke, pogledao sam i ugledao pred sobom kruh i vino,
okrugao hljeb koji �eka da bude blagoslovljen i razlomljen i vino u zlatnom kale�u
spremno da bude pretvoreno.
��Ovo je Tijelo Kristovo, a ova je krv prolivena za nas sada, prije i zauvijek,
i u svakom �asu u kojemu �ivimo! � Zapjevao sam. Stavio sam ruke na hljeb i
podignuo ga, iz njega je izbila veli�anstvena zraka svjetlosti, a skup je zapjevao
svoj najljep�i, najglasniji hvalospjev.
U rukama sam dr�ao kale�. Podignuo sam ga visoko dok su zvona zvonila s
tornjeva, tornjeva i tornjeva, koji su bili na�i�kani u blizini tornjeva velike
crkve, prote�u�i se miljama u svim smjerovima, cijeli je svijet postao uzvi�eno i
veli�anstveno mno�tvo crkava, a ovdje pokraj mene zvonili su mali zlatni zvon�i�i.
Ponovno su pristigli oblaci mirisa. Spu�taju�i kale�, pogledao sam u more lica
koje se protezalo preda mnom. Okrenuo sam glavu slijeva nadesno, a tada sam
pogledao prema nebu u i��ezavaju�e mozaike koji su postali jedno s uzdi�u�im, mutno
bijelim oblacima.
Vidio sam zlatne kupole ispod neba.
Vidio sam beskrajne krovove Podila.
Znao sam da je to Vladimirov grad u svoj svojoj veli�anstvenosti i da sam
stajao pred velikim sveti�tem Svete Sofije, svi zasloni koji bi me razdvajali od
ljudi bili su uklonjeni, a svim onim drugim crkvama koje su u mojemu davnom,
maglovitom djetinjstvu bile ru�evine vra�en je sjaj, zlatne kupole Kijeva upijale
su Sun�evu svjetlost i vra�ale je snagom milijuna planeta koji se vje�no griju na
plamenu milijuna zvijezda.
��Gospode moj, Bo�e moj! � povikao sam. Spustio sam pogled prema izvezenoj
rasko�i moje odje�e, zelenog satena i niti od �istog, metalnog zlata.
Sa svake moje strane stajala su moja bra�a po Kristu, bradati, o�i su Im
blistale dok su mi pomagali, dok su pjevali pjesme koje sam ja pjevao, dok su se
na�i glasovi pretapali prelaze�i s pjesme na pjesmu zvukovima koje sam gotovo mogao
vidjeti kako se uzdi�u ispred mene prema prozra�nomu nebeskom svodu.
��Daj im! Daj im jer su gladni, povikao sam. Razlomio sam hljeb kruha. Razlomio
sam ga na polovine, a tada na �etvrtine koje sam u�urbano drobio u male zalogaje
�to su se gomilali na zlatnoj plitici.
Vjernici su se svi od reda uspeli stubama, a nje�ne ru�i�aste ru�ice posezale
su za zalogajima koje sam im pru�ao �to sam br�e mogao, zalogaj po zalogaj, ne
rasipaju�i ni mrvicu, kruh se dijelio desecima, pa stotinama dok su se gurale prema
naprijed, a novoprido�li su onima koji su bili nahranjeni jedva dopu�tali da
uzmaknu.
Dolazili su i dolazili. Ali pjesma nije prestajala. Glasovi, prigu�eni kod
oltara, uti�ani dok su gutali kruh, uskoro su ponovno zaorili glasno i
slavljeni�ki.
Kruh je bio beskrajan.
Neprestano sam iznova trgao njegovu meku debelu koru i stavljao je u ispru�ene
dlanove, ljupko savijene prste.
��Uzmite, uzmite Tijelo Kristovo! � govorio sam.
Oko mene su se, izlaze�i iz blistava zlatnog i srebrnog poda, uzdignuli mra�ni,
treperavi, sjenoviti oblici. Bila su to debla drve�a, a njihove su se grane
izvijale prema gore, pa zatim dolje prema meni, a s tih su grana padali li��e i
bobice, dolje na oltar, na zlatnu pliticu i na posve�eni kruh koji je sada bio
velika masa komadi�a.
��Pokupi ih! � povikao sam. Podignuo sam zelene listove i mirisne �irove i dao
ih �eljnim rukama. Pogledao sam dolje i ugledao kako �ito te�e kroz moje prste,
�ito koje sam ponudio rastvorenim usnama, �ito koje sam usipao u otvorena usta.
Zrak je bio zasi�en be�umnim padanjem zelenih listova kojih je bilo tako mnogo
da je meka sjajna nijansa zelene obojila sve uokolo, isprekidana posvuda letom
si�u�nih ptica. Milijun vrabaca poletjelo je prema nebu. Milijun zeba vinulo se u
vis, a blistavo je sunce pristajalo na njihova maju�na, ispru�ena krila.
��Zauvijek, beskrajno, uvijek u svakoj stanici i svakom atomu, molio sam. �
Utjelovljenje, rekao sam. � I Gospod je boravio me�u nama. � Moj je glas ponovno
zazvonio kao da nas je prekrio krov, krov koji je mogao odbijati moju pjesmu, iako
je na� krov bio samo otkriveno nebo.
Gomila je navaljivala. Okru�ili su oltar. Moja su bra�a umaknula dok su tisu�e
ruku nje�no potezale njihove halje, odvla�e�i ih od Bo�jeg stola. Svuda oko mene
gurali su se ti izgladnjeli koji su uzimali kruh dok sam im ga pru�ao, koji su
uzimali �ito, koji su uzimali �ake pune �irova, koji su uzimali �ak i meko U��e.
Pokraj mene Je stajala moja majka, moja prelijepa majka tu�nog lica, fini izvezeni
veo ukra�avao je njezinu gustu sijedu kosu, njezine su izborane male o�i bile
prikovane za mene, a u svojim je drhtavim rukama, u svojim suhim i upla�enim
prstima, dr�ala najveli�anstvenije darove, oslikana jaja! Crvena i plava, �uta i
zlatna, ukra�ena nizovima dijamanata i vjen�i�ima poljskog cvije�a, jaja su
svjetlucala u svojoj blistavoj ljepoti kao da su divovski ula�teni dragulji.
A tamo, u samom sredi�tu njezinih darova, tih darova koje je dr�ala svojim
drhtavim, izboranim rukama, tamo je le�alo upravo ono jaje koje mi je jednom, tako
davno, povjerila, lagano, sirovo jaje tako veli�anstveno ukra�eno sjajnom rubinsko
crvenom bojom i zlatnom zvijezdom u svakom sredi�tu njegova uokvirenog ovala, to
dragocjeno jaje koje je zasigurno bilo njezino najbolje ostvarenje, najbolje
postignu�e njezinih trenutaka s goru�im voskom i uzavrelom bojom.
Nije bilo izgubljeno. Nikada nije moglo biti izgubljeno. Bilo je tamo. Ali,
ne�to se doga�alo. Mogao sam to �uti. �ak i uz pjesmu koja se orila iz mno�tva,
mogao sam to �uti, tihi zvuk u jajetu, tihi titravi zvuk, tihi jecaj.
��Majko, rekao sam. Uzeo sam ga. Dr�ao sam ga objema rukama i pritisnuo palce
uz krhku ljusku.
��Ne, sine! � viknula je. Jadikovala je. � Ne, ne, sine moj, ne! � Ali, bilo je
prekasno. Sjajna se ljuska zdrobila pod mojim palcima, a iz njezinih djeli�a iza�la
je ptica, prelijepa, potpuno odrasla ptica, ptica snje�no bijelih krila, si�u�noga
�utoga kljuna i sjajnih crnih o�iju nalik na komadi�e ahata.
Ispustio sam dug, dubok uzdah.
Iza�la je iz jajeta, rastvaraju�i svoja savr�ena krila prekrivena bijelim
perjem, a si�u�an se kljun otvorio u iznenadnom kriku. Poletjela je u vis, ta
ptica, oslobo�ena slomljene crvene ljuske, vi�e i vi�e, ponad glava vjernika,
visoko kroz blagu vrtlo�nu ki�u zelenog li��a i lepr�aju�ih vrabaca, letjela je
visoko kroz veli�anstvenu zvonjavu zvona.
Zvona su na tornjevima zvonila tako glasno da su odaslala uskovitlane listove u
atmosferu, tako glasno da su podrhtavali stupovi koji su se uzdizali u vis, da se
gomila zaljuljala i zapjevala jo� sr�anije kao da se �eli savr�eno uskladiti s
bu�nim odjekivanjem zlatnogrlih zvona.
Ptica je i��eznula. Ptica je bila slobodna.
��Krist je ro�en, �apnuo sam. � Krist je uza�ao. Krist je na Nebu i na Zemlji.
Krist je s nama. � Ali nitko nije mogao �uti moj glas, moj prigu�eni glas, i za�to
je to bilo va�no kada je cijeli svijet pjevao istu pjesmu?
Zgrabila me je ruka. Grubo, zlonamjerno, poderala je moj bijeli rukav. Okrenuo
sam se. Udahnuo sam da bih vrisnuo i uko�io se od u�asa.
 �ovjek, koji se pojavio niotkuda, stajao je pokraj mene, toliko blizu da su se
na�a lica gotovo dodirivala. Promatrao me je. Poznavao sam njegovu crvenu kosu i
bradu, njegove strastvene i bezbo�ne plave o�i. Znao sam da je on moj otac, ali to
nije bio moj otac, ve� neka u�asna sila koja se uvukla u lik mojeg oca, koja me je,
ukopana pokraj mene, kao gorostas pokraj mene, gledala s visoka, ismijavaju�i me
svojom mo�i i svojom visinom.
Ispru�io je ruku i nadlanicom udario o zlatni kale�. Kale� se zaljuljao i pao,
a posve�eno je vino stvaralo mrlje na zalogajima kruha, na pokrovu oltara istkanome
od zlata.
��Ali ne smije�! � viknuo sam. � Pogledaj �to si u�inio! � Zar me nitko nije
mogao �uti uz pjesmu? Zar me nitko nije mogao �uti uz zvonjavu zvona?
Bio sam sam.
Stajao sam u suvremenoj sobi. Stajao sam ispod bijelo obojanog stropa. Stajao
sam u sobi u nekoj ku�i. Ponovno sam bio onaj stari, omanja mu�ka pojava sa svojim
starim ra��upanim kovr�ama do ramena, ljubi�asto-crvenim ogrta�em od bar�una i
okovratnikom od slojevite bijele �ipke. Naslonio sam se uza zid. Zapanjen i uko�en,
stajao sam naslonjen, znaju�i samo da je svaka �estica ovog mjesta, svaka moja
�estica bila jednako �vrsta i stvarna kao �to je to bila i u djeli�u sekunde prije
toga.
Sag pod mojim nogama bio je stvaran kao i li��e koje je padalo poput snje�nih
pahulja kroz velebnu katedralu Svete Sofije, a moje ruke, moje gole dje�a�ke ruke,
bile su jednako stvarne kao i ruke sve�enika trenutak prije toga, sve�enika koji je
lomio kruh.
Strahovit jecaj uspinjao se uz moje grlo, strahovit vrisak koji ne bih mogao
podnijeti �uti. Moj bi dah zastao da ga nisam ispustio, a ovo tijelo, prokleto ili
sveto, smrtno ili besmrtno, �isto ili iskvareno, zasigurno �e se rasprsnuti.
Ali utje�ila me je glazba. Glazba je polako postajala sve razgovjetnija,
besprijekorna i savr�ena, potpuno druga�ija od velikog, beskrajnog zbora koji sam
maloprije slu�ao.
Iz ti�ine su dopirali ti savr�eno oblikovani i prigu�eni zvukovi, to mno�tvo
zvukova koji su slijedili jedan drugoga, tako da se doimalo da govore jasno i
izravno, kao da prkose poplavi zvukova u kojima sam tako u�ivao.
Oh, kad pomislim da samo deset prstiju mo�e izvu�i te zvukove iz drvenoga
glazbala u kojemu bati�i upornim krutim pokretima udaraju u bron�anu harfu �vrsto
razapetih �ica.
Znao sam je, znao sam tu pjesmu, znao sam tu klavirsku sonatu i volio sam je, a
sada me je potpuno paralizirala. Appassionata. Visoki i niski zvukovi odzvanjali su
u nizu divnih, strastvenih arpeggio, tutnje�i prema staccatu, da bi se zatim
ponovno uzdignuli i pojurili. �ivahna se melodija nastavljala, izra�ajna,
slavljeni�ka i potpuno ljudska, zahtijevaju�i da je se osjeti jednako kao �to je se
�uje, zahtijevaju�i da je se slijedi u svakomu zamr�enom vijuganju i zaokretu.
Appassionata.
U pobje�njeloj bujici zvukova �uo sam zvonko odzvanjanje drveta glasovira; �uo
sam vibracije njegove velike, bron�ane, �vrsto napete harfe. �uo sam sitne kucaje
mno�tva njegovih �ica. Oh, da, glazba se nastavljala, da, nastavljala i
nastavljala, sve glasnija, sve ja�a, potpuno �ista i savr�ena, povijaju�i se amo-
tamo kao da zvuk mo�e biti bi�. Kako ljudske ruke mogu proizvesti takvu �aroliju,
kako iz tih bjelokosnih tipaka mogu istjerati tu poplavu, tu pr�tavu, gromovitu
ljepotu?
Prestala je. Moja je patnja bila tolika da sam samo mogao zatvoriti o�i i
oplakivati, oplakivati gubitak tih razjarenih, kristalnih zvukova, oplakivati
gubitak te netaknute jasno�e, tih zvukova bez rije�i koji su mi ipak govorili,
preklinjali me da budem svjedok, preklinjali me da osjetim i razumijem ne�iji dubok
i krajnje te�ak zanos.
Potresao me je krik. Otvorio sam o�i. Soba oko mene bila je velika i ispunjena
skupocjenim i slu�ajnim stvarima, uokvirene slike koje su sezale do stropova,
cvjetni tepisi koji su razigrano tr�karali ispod zavijenih nogu suvremenih stolaca
i stolova, i glasovir, veliki glasovir iz kojega je dolazio taj zvuk, blistaju�i
usred o�aja, sa svojom dugom prugom nasmije�enih bijelih tipaka, kao pobjeda srca,
du�e i uma.
Ispred mene, na podu je u molitvi kle�ao dje�ak, mali Arapin sjajnih, kratko
podrezanih kovr�a u maloj, savr�eno iskrojenoj galabiji, odnosno, pamu�noj
pustinjskoj halji. O�i su mu bile sklopljene, a njegovo je okruglo malo lice
gledalo u vis, iako me nije vidio, njegove su se crne obrve nabirale, a usne su mu
se mahnito pomicale, kotrljaju�i arapske rije�i: ��Oh, do�i, neki demone, neki
an�ele i zaustavi ga, oh, neka do�e ne�to iz tame, nije va�no �to, do�i, do�i iz
svjetlosti i iz volje bogova koji ne mogu podnijeti gledati tla�enje zlih. Zaustavi
ga prije no �to ubije moju Sybelle. Zaustavi ga, ja sam Benjamin, sin Abdulle, koji
te zaziva, uzmi moju du�u u zalog, uzmi moj �ivot, ali do�i, neka do�e ono �to je
ja�e od mene i spasi moju Sybelle. � Ti�ina! � viknuo sam. Ostao sam bez daha. Lice
mi je bilo mokro. Usne su mi nekontrolirano drhtale. � �to �eli�, reci mi? �
Pogledao me je. Vidio me je. Njegovo je okruglo malo bizantinsko lice moglo biti
za�u�eno lice s crkvenih zidova, ali on je bio tu, bio je stvaran, vidio me je, a
ja sam bio ono �to je �elio vidjeti.
��Pogledaj, ti an�ele! � viknuo je, njegov je mla�ahan glas bio izo�tren
arapskim naglaskom. � Zar ne vidi� tim svojim velikim lijepim o�ima? � Vidio sam.
Cijela se ta stvarnost odjednom sru�ila na mene. Ona, mlada �ena, Sybelle,
opirala se dr�e�i se za glasovir da ne bi bila otrgnuta od klupe, njezine su ruke
gr�evito nastojale dosegnuti tipke, usta su joj bila zatvorena, a strahoviti je
krik pritiskao njezine �vrsto stisnute usne, plava joj je kosa lepr�ala oko ramena.
A �ovjek koji ju je tresao, koji ju je vukao, koji je vikao na nju, iznenada joj je
dodijelio jedan sna�an udarac �akom koji ju je sru�io tako da je poletjela prema
natrag, oteo joj se krik i pala je s klupe na sag kao nespretan �vor udova.
��Appassionata, Appassionata, urlao je na nju, medvje�e stvorenje megalomanske
naravi. � Ne �elim to slu�ati, ne �elim, ne �elim, ne�e� mi to �initi, mojem
�ivotu. To je moj �ivot! � Pukao je poput bika. � Ne�u ti dopustiti da nastavi�! �
Dje�ak je sko�io i uhvatio me. �vrsto je stisnuo moja zape��a, a kada sam ga
otresao, zbunjeno zure�i u njega, uhvatio se za moje bar�unaste man�ete.
��Zaustavi ga, an�ele. Zaustavi ga, vra�e! Ne smije je vi�e tu�i. Ubit �e je.
Zaustavi ga, vra�e, zaustavi ga, ona je dobra! � Ona je puzala na koljenima, a kosa
joj je poput poderanog vela skrivala lice. Velika mrlja osu�ene krvi pokrivala je s
jedne strane njezin uzak struk, mrlja se uvukla duboko u cvjetnu tkaninu.
Razbje�njen, gledao sam kako se �ovjek povla�io. Visok, obrijane glave,
buljavih o�iju, pokrio je u�i rukama i psovao: � Luda, glupa kujo, luda, luda
sebi�na kujo. Zar ja nemam �ivot? Zar za mene nema pravde? Zar ja nemam snove? �
Ali ona je ponovno stavila ruke na tipke. Jurila je ravno prema drugom stavku
Appassionate kao da nije ni bila prekinuta. Njezine su ruke udarale po tipkama.
Bujice �estokih zvukova uzdizale su se jedna za drugom, kao da su napisani upravo u
svrhu da mu odgovore, da mu prkose, kao da izvikuju: ne�u prestati, ne�u
prestati...
Vidio sam �to �e se dogoditi. Okrenuo se i gledao je, ali samo zato da bi
dopustio svojem bijesu da dostigne vrhunac, �irom otvorenih o�iju, usta
iskrivljenih bijesom. Pogibeljan osmijeh oblikovao se na njegovim usnama.
Ona se ljuljala naprijed-natrag na klupi uz glasovir, kosa joj je lepr�ala,
podignuta lica, njezin um nije imao potrebu vidjeti tipke koje je udarala, odrediti
slijed njezinih prstiju koji su jurili zdesna nalijevo, koji nisu gubili vlast nad
bujicom.
Iz njezinih �vrsto stisnutih usana dopiralo je tiho pjevu�enje, �krgutavo
pjevu�enje uskla�eno s melodijom koja je u naletima dopirala iz tipaka. Savinula je
le�a i pognula glavu, a kosa joj je padala preko ruku koje su jurile. Svirala je
bez prestanka, prema grmljavini, prema izvjesnosti, prema odbijanju, prema prkosu,
prema potvrdi, da, da, da, da, da. �ovjek je krenuo prema njoj.
Upla�eni je dje�ak, ostavljaju�i me zdvojnoga, pojurio isprije�iti se izme�u
njih, a �ovjek ga je odalamio takvom �estinom da ga je oborio na tlo.
Ali prije no �to su �ovjekove ruke uhvatile njezina ramena, prije no �to ju je
i dotaknuo � a ona je ponovno pre�la na prvi stavak, ah, ah, aaaah! Appassionate,
jo� jednom ispo�etka u svoj njezinoj snazi � ja sam ga zgrabio i okrenuo ga licem
prema sebi.
 ��Ubiti je, to �eli�? � �apnuo sam. � Pa, vidjet �emo. � Da! � viknuo je, lice
mu se znojilo, a izbuljene o�i sjajile. � Ubit �u je! Ona me je dovela do krajnjeg
ludila, eto �to je u�inila, i umrijet �e! � Previ�e bijesan da bi razmi�ljao o
mojoj prisutnosti, poku�ao me odgurnuti na stranu, a pogled mu je ponovno bio
prikovan za nju. � Prokleta bila, Sybelle, prekini s tom glazbom, prekini! �
Njezina melodija i �ice ponovno su grmjele. Zamahuju�i kosom s jedne strane na
drugu stranu, ona je juri�ala sve dalje.
Gurnuo sam ga natrag, hvataju�i mu lijevom rukom rame, a desnom mu podi�u�i
bradu, otvaraju�i put da bih mu ustima mogao istra�iti vrat, razderati ga i pustiti
da se krv slije u moja usta. Bila je vru�a, gusta i prepuna njegove mr�nje, puna
gor�ine, puna njegovih razorenih snova i osvetoljubivih snatrenja.
Oh, njezina vrelina. Pio sam je u dubokim mlazovima, vidjev�i sve, kako ju je
volio, brinuo se o njoj, svojoj nadarenoj sestri, on, njezin lukavi brat pogana
jezika i bez sluha, koji ju je vodio prema vrhuncu njegova dragocjenog i
profinjenog univerzuma, sve dok zajedni�ka tragedija nije prekinula njezin uspon i
izludjela je, okrenula je od njega, od sje�anja, od nastojanja, zato�ila je
zauvijek u oplakivanju �rtava te tragedije, njihovih roditelja koji su ih voljeli i
hvalili, oborenih na zavojitoj cesti kroz mra�nu, daleku dolinu upravo one no�i
prije njezina najve�eg trijumfa, njezina prvog pojavljivanja kao virtuozne,
samostalne pijanistice pred cijelim svijetom.
Vidio sam kako njihov automobil klopo�e i bruji kroz tamu. �uo sam kako brat na
stra�njem sjedalu brblja, a njegova sestra do njega �vrsto spava. Vidio sam kako je
taj automobil udario u drugi automobil. Vidio sam zvijezde na nebu koje su bile
okrutni i tihi svjedoci. Vidio sam ranjena i be�ivotna tijela. Vidio sam njezino
uko�eno lice dok je stajala neozlije�ena, poderane odje�e, uz cestu. �uo sam kako
on vri�ti od u�asa. �uo sam kako psuje u nevjerici. Vidio sam razbijeno staklo.
Razbijeno staklo koje je posvuda blistalo na svjetlosti farova. Vidio sam njezine
o�i, njezine svijetlo plave o�i. Vidio sam kako se njezino srce zatvara.
Moja je �rtva bila mrtva. Iskliznuo mi je iz ruku. Bio je be�ivotan kao �to su
bili i njegovi roditelji na tomu vrelomu, pustomu mjestu.
Bio je mrtav i zgr�en i vi�e joj nije mogao nauditi, vi�e nije mogao vu�i
njezinu dugu plavu kosu, ili je tu�i, ili je zaustaviti dok je svirala.
Soba je, i uz njezino sviranje, bila ugodno mirna. Ponovno je stigla na tre�i
stavak i lagano se ljuljala na njegovu tihom po�etku, njegovim suzdr�anim i
odmjerenim koracima.
Dje�ak je skakao od radosti. U svojoj lijepoj, maloj galabiji, bosonog, okrugle
glave prekrivene gustim crnim kovr�ama, bio je maleni arapski an�eo koji poskakuje
u zrak, ple�u�i, vi�u�i: � Mrtav je, mrtav je, mrtav je. � Sklopio je ruke,
protrljao ih jednu uz drugu, ponovno ih sklopio, pa ih podignuo u vis. � Mrtav je,
mrtav je, mrtav je, nikada je ne�e povrijediti, nikada je ne�e mu�iti, zauvijek je
dokraj�en, mrtav je, mrtav je. � Ali, ona ga nije �ula. I dalje je svirala, kr�e�i
put kroz te sanjive duboke zvukove, tiho pjevu�e�i, a tada rastvaraju�i usne da bi
ispustila jednoslo�nu pjesmu.
Bio sam pun njegove krvi. Osjetio sam kako me oplakuje iznutra.
U�ivao sam u njoj, u�ivao sam u svakoj njezinoj kapi. Povratio sam dah od
napora tako brzoga gutanja i tada krenuo polako, tiho koliko sam god mogao, kao da
me je mogla �uti, iako to nije mogla, i stao pokraj glasovira gledaju�i je.
Kako je imala malo, nje�no lice, tako djevoja�ko s dubokim, velikim, svijetlo
plavim o�ima. Ali, pogledaj modrice na njezinu licu. Pogledaj krvave ogrebotine na
njezinu obrazu. Pogledaj djeli� si�u�nih crvenih krvavih ranica na njezinoj
sljepoo�nici gdje je pramen njezine kose bio i��upan zajedno s korijenom.
Nije marila za to. Zelenkasto-crne modrice na njezinim golim rukama nisu joj
zna�ile ni�ta. I dalje je svirala.
Kako je njezin vrat bio nje�an, �ak i s crnim, ote�enim tragovima njegovih
prstiju, i kako su skladna bila njezina mala ko��ata ramena koja su jedva
pridr�avala rukave njezine tanke pamu�ne haljine cvjetnog uzorka. Njezine su se
izra�ajne pepeljaste obrve nabirale i ljupko mr�tile zbog usredoto�enosti dok je
zurila pred sebe u prazno, u svoju zanosnu, prodornu glazbu, samo su njezini dugi,
glatki prsti iskazivali njezinu titansku i neukrotivu snagu.
 Dopustila je da joj pogled doluta na mene i nasmije�ila se kao da je vidjela
ne�to �to ju je u �asu zadovoljilo; pognula je glavu jednom, dva puta, tri puta u
brzom ritmu glazbe, ali kao da mi je kimala.
��Svbelle, �apnuo sam. Stavio sam prste na svoje usne, poljubio ih i otpuhnuo
poljubac prema njoj, dok su njezini prsti nastavili juriti.
Ali se njezin pogled tada zamaglio i ona je ponovno bila odsutna, stavak je od
nje zahtijevao brzinu, zabacivala je glavu unatrag zbog napora kojim je udarala
tipke. I sonata je jo� jednom prsnula u svoj pobjedni�ki �ivot.
Progutalo me je ne�to mo�nije od Sun�eve svjetlosti. Bila je to tako sna�na mo�
da je me potpuno obuhvatila i isisala me iz te sobe, iz tog svijeta, iz zvuka
njezina sviranja, iz mojih osjetila.
��Neeee, ne uzimaj me sada! � vrisnuo sam. Ali beskrajna crna praznina
progutala je taj zvuk. Letio sam, beste�inski, ra�irenih pougljenjenih udova i u
paklu neizdr�ljive boli. To ne mo�e biti moje tijelo, jecao sam ugledav�i crnu ko�u
utisnutu u moje mi�i�e poput kore, ugledav�i svaku tetivu svojih ruku, svoje nokte
savijene i pocrnjele poput komadi�a izgorjela roga. Ne, ne moje tijelo, vikao sam,
oh, majko, pomozi mi, pomozi mi! Benjamine, pomozi mi...
Po�eo sam padati. Oh, nitko mi sada nije mogao pomo�i osim jednog Bi�a.
��Bo�e, daj mi hrabrosti, viknuo sam. � Bo�e, ako je po�elo, daj mi hrabrosti,
Bo�e, ne mogu se odre�i svojeg razuma, Bo�e, daj mi do znanja gdje sam, Bo�e,
dopusti da razumijem �to se doga�a, Bo�e, gdje je crkva, Bo�e, gdje su kruh i vino,
Bo�e, gdje je ona, Bo�e, pomozi mi, pomozi mi. � Padao sam sve ni�e i ni�e, pokraj
staklenih tornjeva, pokraj re�etaka zazidanih prozora. Pokraj krovova i �iljatih
tornjeva. Padao sam kroz surov i divlji kovitlac vjetra. Padao sam kroz �estoku
snje�nu me�avu. Padao sam i padao. Padao sam pokraj prozora kraj kojeg je stajao
nezamjenjivi Benjaminov lik dr�e�i se jednom ru�icom za zavjesu, crnih o�iju koje
su u djeli�u sekunde bile prikovane za mene, otvorenih usta, maju�ni arapski an�eo.
Padao sam sve ni�e i ni�e, ko�a na mojim nogama stegnula se i napela tako da ih
nisam mogao saviti, stezala se i na mojem licu tako da nisam mogao otvoriti usta, i
uz razdiru�u eksploziju surove boli udario sam o tvrdu gomilu snijega.
O�i su mi bile otvorene i preplavila ih je vatra.
Sunce je potpuno iza�lo.
��Sada �u umrijeti. Umrijet �u! � �apnuo sam. � I u ovomu posljednjem �asu
izgaraju�e paralize, kada cijeli svijet i��ezne i kada vi�e ni�ta ne preostane, ja
�ujem njezinu glazbu! �ujem kako svira posljednje note Appassionate! �ujem je.
�ujem njezinu neobuzdanu pjesmu.
20.
Nisam umro. Ni na koji na�in. Probudilo me je njezino sviranje, ali ona i
njezin glasovir bili su vrlo daleko. Prvih nekoliko sati nakon sumraka, kada je bol
bila najgora, koristio sam zvukove njezine glazbe, koristio sam potragu za njima da
bih se suzdr�ao od pomahnitalog vri�tanja, jer ni�ta nije moglo zaustaviti bol.
Le�e�i duboko u snijegu, nisam se mogao pomaknuti i nisam mogao vidjeti ni�ta,
osim onoga �to je mogao vidjeti moj um ako sam ga odabrao koristiti, a �ele�i
umrijeti, nisam koristio ni�ta. Samo sam slu�ao kako je svirala Appassionatu, a u
svojim sam snovima na trenutke s njom pjevao.
Slu�ao sam je cijele prve i druge no�i, odnosno, kada je bila raspolo�ena
svirati. Satima ne bi svirala, mo�da da bi odspavala. Nisam mogao znati. Tada bi
ponovno po�ela, a ja bih po�eo s njom.
Slijedio sam njezina tri stavka dok ih nisam znao, kao �to ih je ona morala
znati, napamet. Upoznao sam varijacije koje je ona unijela u svoju glazbu; saznao
sam da dvije glazbene cjeline koje je svirala nikada nisu iste.
Slu�ao sam kako me Benjamin doziva, �uo sam njegov zvonki glasi� koji je
govorio vrlo brzo i vrlo primjereno newyor�kom stilu: � An�ele, nisi gotov s nama,
�to u�initi s njim? An�ele, vrati se. An�ele, dat �u ti cigarete. An�ele, imam
mnogo dobrih cigareta. Vrati se. An�ele, samo sam se �alio. Znam da si sam mo�e�
nabaviti cigarete. Ali, ovo je zbilja mu�enje, ostavio si to mrtvo tijelo, an�ele.
Vrati se. � Prolazili su sati a da ne bih �uo ni�ta od njih. Moj um nije imao snage
da telepatski dopre do njih, samo da ih vidim, jednoga kroz o�i drugoga.
Ne. Ta vrsta snage je nestala.
 Le�ao sam u nijemoj ti�ini, spaljen onime �to sam vidio i osjetio jednako kao i
Sun�evom svjetlo��u, iznutra ranjen i prazan, mrtav u umu i srcu, postojala je samo
moja ljubav za njih. Bilo je prili�no jednostavno, nije li, u najcrnjem jadu
voljeti dva lijepa stranca, ludu djevojku i nesta�nog, lukavog dje�aka koji ju je
volio? U tomu nije bilo nikakve osobite povijesti, u mojem ubijanju njezina brata.
Unajmljeni ubojica, i to�ka. Pet stotina godina povijesti stajalo je iza boli svega
ostaloga.
Bilo je sati kada mi je samo grad govorio, glasni �amor, tutnjava i �umovi
grada New Yorka promet kojega neprestano bruji, �ak i u najgu��em snijegu, sa
svojim slojevima i slojevima glasova i �ivota koji se uzdi�u do uzvisine na kojoj
sam le�ao, a zatim iza njega, daleko iza njega do tornjeva kakve svijet prije ovog
vremena nije vidio.
Bio sam svjestan svega oko sebe, ali nisam znao �to misliti o tomu. Znao sam da
je snijeg koji me je pokrivao bio sve dublji, pa �ak i tvr�i, i nisam razumio kako
takvo �to kao led mo�e Sun�eve zrake dr�ati podalje od mene.
Zasigurno moram umrijeti, pomislio sam. Ako ne ovoga nadolaze�eg dana, onda
sljede�ega. Mislio sam na Lestata kako dr�i veo. Mislio sam na Njegovo lice. Ali,
�ar me je napustio. Nada me je napustila.
Umrijet �u, mislio sam. Jutro za jutrom, umrijet �u.
Ali nisam.
Daleko dolje u gradu, �uo sam ostale od moje vrste. Nisam ih zapravo nastojao
�uti, pa tako do mene nisu dopirale njihove misli, ve� s vremena na vrijeme njihove
rije�i. Lestat i David su bili tamo, Lestat i David su mislili da sam mrtav. Lestat
i David su me oplakivali. Ali, Lestata su opsjedali daleko ve�i u�asi jer su Dora i
svijet oteli veo, a grad je sada bio napu�en vjernicima. Katedrala je jedva mogla
obuzdati mno�tvo.
Do�li su i drugi besmrtnici, mladi, nejaki i pokatkad, naju�asnije, vrlo stari,
�ele�i vidjeti to �udo, �uljaju�i se no�u u crkvu me�u smrtne �tovatelje i
gledaju�i veo lu�a�kim pogledom.
Pokatkad bi govorili o jadnom Armandu ili hrabrom Armandu ili svetom Armandu,
koji se u svojoj posve�enosti razapetom Kristu �rtvovao na samim vratima crkve!
Pokatkad bi u�inili isto. Tik prije no �to bi sunce ponovno iza�lo, morao bih
ih slu�ati, slu�ati posljednje o�ajni�ke molitve dok su �ekali svjetlost koja
donosi smrt. Jesu li oni pro�li bolje od mene? Jesu li prona�li uto�i�te u Bo�jem
zagrljaju? Ili su vri�tali u mukama, mukama kakve sam ja trpio, neizdr�ljivo
spaljen i nesposoban osloboditi ih se, ili su bili izgubljeni kao i ja, ostaci u
uli�icama ili na visokim krovovima? Ne, dolazili su i odlazili, kakva god da je
bila njihova sudbina.
Kako je sve to izblijedjelo, kako je bilo daleko. Bilo mi je tako �ao Lestata
jer je �ak plakao za mnom, ali ja sam bio taj koji je trebao umrijeti ovdje. Trebao
sam umrijeti prije ili poslije. �to god sam vidio u onom �asu kada sam se uzdizao
prema suncu nije bilo va�no. Trebao sam umrijeti. I to je bilo sve.
Prodiru�i kroz snje�nu no�, elektroni�ki su glasovi govorili o �udu, da je
Kristovo lice na platnenom velu izlije�ilo bolesne i ostavilo svoj otisak na drugim
tkaninama koje su bile pritisnute uz njega. A tada se �ula rasprava crkvenjaka i
skeptika, prava buka.
Nisam slijedio nikakav smisao. Trpio sam. Gorio sam. Nisam mogao otvoriti o�i,
a kada sam poku�ao, moje su trepavice zagreble moje o�i i ta je bol bila prevelika
da bi se mogla podnijeti. �ekao sam je u tami.
Prije ili poslije, neminovno, za�ula se njezina glazba sa svim svojim novim
�udesnim varijacijama, i tada mi ni�ta nije bilo va�no, ni zagonetka toga gdje sam
se nalazio, ni �to sam vidio ili �to Lestat namjerava u�initi.
�ini mi se da je to bila sedma no� kada su mi se moja osjetila posve vratila i
kada sam u cijelosti shvatio u�as stanja u kojem sam se nalazio.
Lestat je nestao. Kao i David. Crkva je bila zatvorena. Iz �amora smrtnika
uskoro sam saznao da je veo bio odnesen.
Mogao sam �uti misli cijeloga grada, buku koja je bila neizdr�ljiva. Zatvorio
sam se od nje, pla�e�i se zalutalog smrtnika koji bi mo�da nai�ao ako bi uhvatio
iskru mojega telepatskog uma. Nisam mogao podnijeti pomisao na neki poku�aj da me
spase besmrtni neznanci. Nisam mogao podnijeti pomisao na njihova lica, njihova
pitanja, njihovu mogu�u zabrinutost ili nemilosrdnu ravnodu�nost. Skrio sam se od
njih, skvr�en u svojemu ispucanom i zategnutom tijelu. Pa ipak sam ih �uo, kao �to
sam �uo i smrtne glasove oko njih koji su govorili o �udima, otkupljenju i
Kristovoj ljubavi.
Osim toga, imao sam dovoljno posla razmi�ljanjem o svojemu tada�njemu te�kom
polo�aju i kako sam u njega dospio.
Le�ao sam na krovu. Tamo se zavr�io moj pad, ali ne pod otvorenim nebom, kao
�to sam se nadao ili pretpostavio. Upravo suprotno, moje se tijelo stropo�talo na
metalnu kosinu, da bi se nastanilo ispod potrgane i zahr�ale nadstre�nice, gdje ga
je neprestano prekrivao vjetrom no�en snijeg.
Kako sam dospio tamo? Mogao sam samo naga�ati.
Svojom sam se voljom, s prvom eksplozijom svoje krvi na svjetlosti jutarnjeg
sunca, vinuo u zrak, visoko koliko sam god mogao. Stolje�ima ve� znam kako se
uzdignuti na velike visine i kako se tamo kretati, nikada ne isku�avaju�i
zami�ljene granice, ali, uz svoju �elju za smr�u, uposlio sam svu svoju raspolo�ivu
snagu da krenem prema nebu. Pao sam s velike visine.
Zgrada ispod mene bila je prazna, napu�tena, pogibeljna, bez topline ili
svjetlosti.
Nijedan zvuk nije se �uo iz njezinih �upljih, metalnih stubi�ta ili tro�nih,
ru�evnih soba. Zapravo, vjetar bi s vremena na vrijeme svirao na toj gra�evini kao
da su to velike orgulje, a kada Sybelle nije bila za svojim glasovirom, to je bila
glazba koju sam slu�ao, isklju�uju�i �arolikost neskladnih zvukova grada iznad,
ispod mene i sa svih strana.
Povremeno bi smrtnici gmizali ni�im katovima zgrade. Osjetio sam iznenadan
trzaj nade. Bi li itko bio dovoljno lud da doluta na ovaj krov gdje bih mogao
staviti svoje ruke na njega i ispiti krv koja mi je bila potrebna samo da bih
ispuzao ispod nadstre�nice koja me je �titila i tako se neza�ti�en predao suncu?
Ovako kako sam le�ao, sunce je jedva moglo doprijeti do mene. Samo me je prigu�ena
bijela svjetlost pr�ila kroz snje�ni nanos u koji sam dospio, a s produ�ivanjem
svake no�i ta bi se nova bol stopila s prethodnima.
Ali nitko nije do�ao gore.
Smrt �e biti polagana, vrlo polagana. Mo�da �e trebati pri�ekati dok ne do�e
toplije vrijeme i dok se ne otopi snijeg.
I svakog jutra, dok sam �udio za smr�u, uspio sam prihvatiti da �u se buditi,
mo�da spaljeniji no do tada, ali i jo� skriveniji zimskom me�avom, kao �to sam bio
skriven cijelo vrijeme, od stotina osvijetljenih prozora koji su odozgo gledali na
taj krov.
Kada je zavladala smrtna ti�ina, kada je Sybelle spavala, a Benji se prestao
moliti meni i govoriti mi na prozoru, dogodilo se ono najgore. Hladnokrvno,
ravnodu�no i nepovezano razmi�ljao sam o svemu onome �udnome �to me sna�lo dok sam
padao kroz prostor, jer nisam mogao misliti ni o �emu drugomu.
Kako je to bilo krajnje stvarno, oltar Svete Sofije i kruh koji sam lomio
svojim rukama. Spoznao sam toliko toga, ne�to �ega se vi�e nisam mogao prisjetiti
ili �to nisam mogao preto�iti u rije�i, ne�to �to ovdje u ovoj pripovijesti ne mogu
izraziti �ak i kada poku�avam ponovno pro�ivjeti tu pri�u.
Stvarno. Opipljivo. Osjetio sam tkaninu pokrova oltara i vidio kako se
prolijeva vino prije no �to je ona ptica iza�la iz jajeta. �uo sam zvuk pucanja
ljuske. �uo sam maj�in glas. I sve ostalo.
Ali, moj um ih nije vi�e �elio. Nije ih �elio. Zanos se pokazao nepostojanime.
Nestao je, nestao poput no�i s mojim Gospodarom u Veneciji, nestao kao godine
lutanja s Louisom, nestao kao raskala�eni mjeseci na No�nom otoku, nestao kao ona
sramotna stolje�a s Djecom tame kada sam bio budala, prava budala.
Mogao sam misliti na veo, mogao sam misliti na Raj, mogao sam misliti kako
stojim pred oltarom izvode�i �uda s Kristovim tijelom u svojim rukama. Da, mogao
sam misliti o svemu tomu. Ali, cjelina je bila previ�e u�asna, a ja nisam bio
mrtav, i nije bilo Memnocha koji bi me molio da postanem njegov pomo�nik, ili
Krista ra�irenih ruku pred kulisom Bo�je beskona�ne svjetlosti.
Bilo je mnogo ugodnije misliti na Sybelle, prisje�ati se da Je njezina soba
debelih crvenih i plavih turskih sagova i potamnjelih, prevelikih slika, jednako
stvarna kao i Sveta Sofija u Kijevu, misliti na njezino ovalno lice kada se
okrenula da bi me nakratko pogledala, misliti na iznenadnu jasno�u njezinih
vla�nih, �ivih o�iju.
Jedne ve�eri, kada su se moje o�i napokon otvorile, kada su se vje�e uistinu
povukle preko jabu�ica mojih o�iju da bih mogao vidjeti kroz bijeli komad leda
iznad sebe, shvatio sam da se oporavljam.
Poku�ao sam saviti ruke. Mogao sam ih tek malo podignuti i led koji me je
prekrivao po�eo je pucati; kakav izvanredan elektri�an zvuk.
Sunce me ovdje jednostavno nije moglo dosegnuti, ili barem ne dovoljno da bi se
suprotstavilo nadnaravnoj �estini mo�ne krvi koju je sadr�avalo moje tijelo. Ah,
Bo�e, pomisli samo, pet stotina godina ja�anja, i, prije svega, ro�en od Mariusove
krvi, �udovi�ta od samog po�etka koje nikada nije spoznalo svoju vlastitu snagu.
Na trenutak se �inilo da moj bijes i o�aj ne mogu biti ve�i. �inilo se da
�estoka bol u cijelomu mojem tijelu ne mo�e biti ve�a.
Tada je Sybelle po�ela svirati. Po�ela je svirati Appassionatu, i ni�ta vi�e
nije bilo va�no.
Nije bilo va�no sve dok glazba nije utihnula. No� je bila toplija no ina�e;
snijeg se polako topio. �inilo se da nigdje u blizini nema besmrtnika. Znao sam da
je veo bio potajno odnesen u Vatikan u Rimu. Sada vi�e nije bilo razloga za
besmrtnike da do�u ovamo, nije li?
Jadna Dora. No�ne vijesti izvijestile su da joj je oduzet njezin plijen. Rim
mora ispitati veo. Njezine pri�e o �udnim plavokosim an�elima bile su gradivo za
tabloide, a ni ona vi�e nije bila ovdje.
U �asu odva�nosti, osna�io sam svoje srce Sybellinom glazbom te uz pritisak i
bolove u glavi poslao svoj telepatski vid, kao da je tjelesan dio mene, jezik koji
zahtijeva postojanost, da bih kroz Benjaminove o�i vidio sobu u kojoj su oboje
�ivjeli.
Vidio sam je u divnoj zlatnoj maglici, zidove prekrivene te�kim uokvirenim
slikama, vidio sam svoju ljepoticu u pahuljastoj bijeloj ku�noj haljini i izno�enim
papu�ama, zaposlenih prstiju. Kako je veli�anstveno bilo prostiranje te glazbe. I
Benjamin, zabrinuti mali�an, koji se mr�ti, ruku prekri�enih na le�ima otpuhuje dim
crne cigarete, kora�aju�i bosonog i kimaju�i glavom dok je mrmljao sam za sebe.
��An�ele, rekao sam ti da se vrati�! � Nasmije�io sam se. Nabori na mojem
obrazu boljeli su me kao da ih je netko na�inio o�trim, �iljatim no�em. Zatvorio
sam svoje telepatsko oko. Dopustio sam sebi zadrijemati uz tutnjavu klavirskog
crescendo.. Osim toga, Benjamin je ne�to osjetio; njegov um, neiskvaren
zapadnja�kom kulturom, uhvatio je tra�ak moje radoznalosti. Dosta.
Tada mi je nado�la druga vizija, vrlo jasna, vrlo osobita i neobi�na, ne�to �to
nije dopu�talo da bude zanemareno. Ponovno sam okrenuo glavu i led je zapucketao.
Dr�ao sam o�i otvorenima. Visoko gore, u izmaglici sam vidio osvijetljene tornjeve.
Neki je besmrtnik dolje u gradu mislio na mene, netko vrlo daleko, mnogo ulica
dalje od zatvorene katedrale. Zapravo, u �asu sam osjetio prisutnost mo�nih
vampira, vampira koje sam poznavao, vampira koji su znali za moju smrt i gorko je
oplakivali dok su obavljali neke va�ne poslove.
Sada u tomu nije bilo rizika. Sybelle je bila tiha. Oni, mo�ni vampiri, bili su
i dalje zabavljeni svojim poslom. Odlu�io sam poku�ati.
Pribli�io sam se svojim bestjelesnim vidom i odmah shvatio da mogu vidjeti
jednoga kroz o�i drugoga, ali da obratno to nije radilo.
Razlog je bio jednostavan. Izo�trio sam svoj vid. Gledao sam kroz Santinove
o�i, o�i mojega staroga Gospodara rimskog Sabora, Santina, a drugi kojega sam vidio
bio je Marius, moj stvaratelj, �iji je um bio zatvoren za mene za sva vremena.
Bila je to velika slu�bena zgrada u kojoj su se oprezno kretali, obojica
odjevena kao suvremena gospoda u primjerenu tamnoplavu odje�u, imali su �ak i
�krobljene bijele okovratnike i tanke svilene kravate. Obojica su podrezala kosu u
skladu s poslovnom modom. Ali zgrada kroz koju su se �uljali, �vrsto i bezopasno
sputavaju�i svakog smrtnika koji bi ih poku�ao uznemiriti, nije bila poslovna. Bila
je to medicinska zgrada. I uskoro sam pretpostavio o kakvu je poslu rije�.
Bio je to laboratorij sudske medicine grada kojim su lutali. I iako su si uzeli
dovoljno vremena da u svoje te�ke torbe prikupe spise, bili su vrlo brzi i napeti
dok su iz odjeljaka hladnjaka vadili ostatke onih vampira koji su se, slijede�i moj
primjer, predali milosti sunca.
Dakako, uzimali su ono �to je svijet imao o nama. �istili su sve ostatke. U
obi�ne sjajne plasti�ne vre�e stavljali su ostatke iz ladica nalik na lijesove i
sjajnih �eli�nih plitica. Cijele kosti, pepeo, zube, ah, da, �ak i zube su
ubacivali u svoje male vre�e. A tada su iz niza ormari�a vadili preostale uzorke
odje�e omotane u plastiku.
Srce mi je po�elo br�e kucati. Prome�koljio sam se u ledu, a led mi je ponovno
odvratio. Oh, srce, budi mirno. Daj da vidim. Bila je to moja �ipka, moja �ipka,
bogati venecijanski ru�in bod, sagorjela na rubovima, i nekoliko poderanih krpica
ljubi�asto-crvenog bar�una! Da, moja bijedna odje�a koju su uzeli iz ozna�enog
pretinca u ormari�u i ubacili u svoje vre�e.
Marius je zastao. Okrenuo sam glavu i um na drugu stranu. Nemoj me vidjeti.
Vidi me i do�i ovamo, i kunem se Bogom da �u... da �u �to? Nemam snage �ak ni
pomaknuti se. Nemam snage pobje�i. Oh, Sybelle, molim te, sviraj mi, moram pobje�i
od ovoga.
Ali tada, prisjetiv�i se da je on bio moj Gospodar, prisjetiv�i se da mi mo�e
u�i u trag samo kroz slabiji i zbrkaniji um od svojeg dru�benika Santina, osjetio
sam kako mi se srce smirilo.
Iz banke nedavnih sje�anja izvadio sam njezinu glazbu, uokvirio sam je
brojevima i datumima, sve male sitnice koje sam joj donio kroz stolje�a: da je
Beethoven napisao njezino divno remek-djelo, da je to sonata br. 23 u f-molu, opus
57. Misli o tomu. Misli o Beethovenu. Misli o izmi�ljenoj no�i u Be�u, izmi�ljenoj
jer ja zaista nisam znao ni�ta o toj no�i, zamisli ga kako bilje�i glazbu bu�nim,
hrapavim perom, koje on mo�da nije mogao �uti. Zamisli kako mu ispla�uju bijedne
iznose. I razmi�ljaj s osmijehom zbog kojega tvoje lice krvari, o tomu kako su mu
donosili glasovir za glasovirom, tako je bio mo�an, tako zahtjevan, tako je �estoko
udarao.
A ona, ljupka Sybelle, kako mu je ona bila divna k�i, njezini su mo�ni prsti
udarali tipke sa zastra�uju�om snagom koja bi ga sasvim sigurno odu�evila da je
mogao vidjeti u daleku budu�nost, da je me�u svojim pomahnitalim u�enicima i
obo�avateljima mogao vidjeti ba� tu osobitu, manijakalnu djevojku.
Te je no�i bilo toplije. Led se topio. To se nije moglo pore�i. Stisnuo sam
usne i ponovno podignuo desnu ruku. Sada je postojala �upljina u kojoj sam mogao
pomicati prste desne ruke.
Ali ih nisam mogao zaboraviti, neprimjereni par, onoga koji me je stvorio i
onoga koji ga je poku�ao uni�titi, Mariusa i Santina. Morao sam ih ponovno vidjeti.
Oprezno sam poslao svoju slabu, pokusnu zraku ispituju�e misli. I u �asu sam ih
otkrio.
Stajali su ispred pe�i za spaljivanje u unutra�njosti zgrade i bacali u plameno
�drijelo sve dokaze koje su skupili, vre�a za vre�om savijala se i pucketala u
plamenu.
Kako �udno. Zar nisu sami �eljeli pogledati te komadi�e pod mikroskopom? Ali,
sigurno je da su drugi od na�e vrste to u�inili, i zbog �ega gledati kosti i zube
onih koji su se pr�ili u paklu kada mo�e� odrezati komadi� blijedog, bijelog tkiva
s vlastitog dlana i staviti ga na stakleni podlo�ak dok tvoja ruka sama sebe
za�udno zacjeljuje kao �to sam i ja zacjeljivao?
Zadr�ao sam se na toj viziji. Nejasno sam vidio podrum oko njih. Vidio sam
niske grede ponad njihovih glava. Skupljaju�i svu svoju mo� u moj projicirani
pogled, ugledao sam Santinovo lice, tako izmu�eno, blago, lice onoga koji je
razorio jedinu mladost koju sam ikada mogao imati. Vidio sam svojega staroga
Gospodara kako gotovo �eznutljivo promatra plamen. � Gotovi smo, rekao je Marius
svojim tihim, zapovjedni�kim glasom, govore�i drugomu na savr�enomu talijanskomu. �
Ne mogu zamisliti �to bismo jo� trebali u�initi. � Razoriti Vatikan i ukrasti im
veo, odgovorio Je Santino. � Odakle im pravo da prisvoje ne�to takvo? � Mogao sam
samo vidjeti Mariusovu reakciju, njegov iznenadan �ok, a tada pristojan i odmjeren
osmijeh. � Za�to? � upitao je kao da nema nikakvih tajni. � �to nama zna�i taj veo,
prijatelju? Misli� da �e mu on vratiti razum? Oprosti, Santino, ali ti si tako
mlad. � Razum, vratiti mu razum. To se moralo odnositi na Lestata. Drugo zna�enje
nije bilo mogu�e. Riskirao sam. Pretra�io sam Santinov um, sve njegove spoznaje i
ustuknuo od u�asa, ali �vrsto se dr�e�i onoga �to sam vidio.
Lestat, moj Lestat � jer on nikada nije bio njihov, zar ne? � moj je Lestat bio
sulud i pomahnitao kao posljedica ove u�asne sage i zato�ili su ga najstariji od
na�e vrste uz kona�nu presudu da �e, ako ne prestane naru�avati mir, �to je,
dakako, zna�ilo na�u tajnovitost, biti uni�ten, onako kako to samo najstariji mogu
posti�i i nitko se ne�e mo�i zauzeti za njega ni zbog kojeg razloga.
Ne, to se ne smije dogoditi! Gr�io sam se i savijao. Bolje slala svoje udare
kroz mene, crvene i ljubi�aste, koji su pulsirali naran�astom svjetlo��u. Takve
boje nisam vidio od kada sam pao. Moj se um vra�ao, a �emu se vra�ao? Da Lestat
bude uni�ten! Lestat je zato�en kao �to sam ja neko� bio, prije nekoliko stolje�a,
ispod Rima, u Santinovim katakombama. Oh, Bo�e, ovo je gore od Sun�eva plamena, ovo
je gore nego vidjeti toga gada od brata kako udara plave Sybelline obraze i
odbacuje je od njezina glasovira, to �to sam osje�ao bio je ubojiti bijes.
Ali manja je �teta bila u�injena. � Do�i, moramo nestati odavde, rekao je
Santino. � Ne�to nije u redu, osje�am ne�to �to ne mogu objasniti. Kao da je netko
sasvim blizu nas, pa ipak nije u blizini; kao da je netko mo�an kao i ja �uo moj
korak miljama daleko. � Marius je izgledao blago, radoznalo, mirno. � New York je
no�as na�, rekao je jednostavno. A tada je, s laganim strahom, posljednji put
pogledao u �drijelo pe�i. � Ako se ne�to od duha, tako privr�enog �ivotu, jo� ne
dr�i za njegovu �ipku i bar�un koji je nosio. � Zatvorio sam o�i. Oh, Bo�e, dopusti
mi da zatvorim svoj um. Dopusti da ga �vrsto zatvorim.
Njegov je glas i dalje dopirao do mene, probijaju�i maleni oklop moje
svjesnosti na mjestu gdje sam ga tako omek�ao.
��Ali ja nikada nisam vjerovao u takvo �to, rekao je. � Mi smo poput same
euharistije, na neki na�in, ne misli� li tako? Mi smo Tijelo i Krv tajanstvenog
boga samo onoliko dugo dok zadr�avamo izabrani oblik. Kakvi pramenovi crvenkaste
kose i spaljena i poderana �ipka? Njega vi�e nema. � Ne razumijem te, blago je
priznao Santino. � Ali, ako misli� da ga nikada nisam volio, potpuno si u krivu. �
Po�imo, dakle, rekao je Marius. � Na� je posao zavr�en. Svaki je t rag bilo koga
sada zametnut. Ali obe�aj mi u svojoj staroj rimokatoli�koj du�i da ne�e� po�i u
potragu za velom. Milijun pari o�iju ga je pogledalo, Santino, i ni�ta se nije
promijenilo. Svijet je svijet, a djeca umiru u svakom kvadrantu pod kapom nebeskom,
gladna i osamljena. � Vi�e nisam mogao riskirati.
Okrenuo sam se pretra�uju�i no� kao prodorna zraka, tra�e�i smrtnike koji bi ih
mogli opaziti dok napu�taju zgradu u kojoj su obavili svoj va�an posao, ali je
njihovo povla�enje bilo previ�e tajnovito, previ�e hitro za to.
Osjetio sam kako odlaze. Osjetio sam iznenadnu odsutnost njihova daha, njihova
bila i znao sam da su ih odnijeli vjetrovi.
Napokon, kada je otkucao jo� jedan sat, pustio sam da moje o�i lutaju istim
starim sobama kojima su se i oni �uljali.
Sve je bilo tiho jer su one jadne o�amu�ene tehni�are i stra�are nje�no
za�arale utvare bijelih lica iz drugog svijeta dok su kretale na svoj sablastan
zadatak.
Do jutra �e biti otkrivena kra�a te �injenica da nedostaju svi radovi, a Dorino
�udo pretrpjet �e jo� jedan strahovit udarac, hitro i��ezavaju�i iz ovog vremena.
Trpio sam bolove; plakao sam suhim, promuklim pla�em, nesposoban �ak i
prikupiti suze.
Mislim da sam jednom u svjetlucavu ledu ugledao svoju ruku, grotesknu pand�u,
vi�e nalik na ne�to oderano nego spaljeno, i sjajnocrnu kako sam je upamtio ili
vidio.
Tada me je stao mu�iti misterij. Kako sam mogao ubiti zlog brata moje jadne
ljubavi? Kako je to moglo biti bilo �to osim iluzije, ta brza strahovita pravda,
dok sam se uspinjao i padao pod te�inom jutarnjeg sunca?
A ako se to nije dogodilo, ako nisam do posljednje kapi isisao toga u�asnoga,
osvetoljubivog brata, tada su i oni bili san, moja Sybelle i moj mali Beduin. Oh,
je li to bio kona�ni u�as?
Do�ao je najgori no�ni sat. Mra�ni su satovi zvonili u oli�enim sobama. Kota�i
su drobili hrskavi snijeg. Ponovno sam podignuo ruku. �ulo se neizbje�no krckanje i
pucketanje. Svuda oko mene slomljeni se led uru�avao poput razbijenog stakla!
Pogledao sam gore prema jasnim, svjetlucavim zvijezdama. Kako je to divno, ti
stakleni �uvarski tornjevi sa svim svojim postojanim i zlatnim svjetlosnim
kvadratima prerezanima i strmo prema dolje da bi iscrtali eteri�no crnilo zimske
no�i, a evo dolazi i vjetar tla�itelj, zvi�du�e kroz kristalne kanjone preko ove
malene, zapu�tene postelje u kojoj le�i jedan zaboravljeni demon i svojim lopovskim
vidom velike du�e na oblacima iznad sebe promatra ohrabruju�a svjetla grada. Oh,
malene zvjezdice, kako sam vas mrzio i zavidio vam jer u sablasnom ni�tavilu s
takvom odlu�no��u snujete svoju nepromjenjivu putanju.
Ali sada nisam ni�ta mrzio. Moja je bol bila poput pro�i��enja za sve
bezvrijedno. Gledao sam kako se nebo naobla�ilo, kako blista, u tihom i
veli�anstvenom trenutku postaje dijamant, a tada je ponovno meka, bijela,
bezgrani�na maglica preuzela zlatni odsjaj gradskih svjetiljaka i kao odgovor
poslala najmek�i i najlak�i snijeg.
Dodirnuo je moje lice. Dodirnuo je moju ispru�enu ruku. Dodirivao me je posvuda
dok se topio u si�u�nim, �arobnim pahuljicama.
��A sada �e do�i sunce, � �apnuo sam kao da je uz mene bio neki an�eo �uvar,
���ak i ovamo ispod ove male savijene limene nadstre�nice, prona�i �e me kroz ovaj
poderani baldahin i ponijeti moju du�u u daljnje dubine boli. � Neki je glas viknuo
prosvjeduju�i. Neki je glas preklinjao da ne bude tako. Moj vlastiti, pomislio sam,
dakako, zbog �ega ne ova samoobmana? Lud sam ako mislim da mogu podnijeti izgaranje
koje sam pretrpio i da ga svojevoljno mogu izdr�ati jo� jednom.
Ali to nije bio moj glas. Bio je to Benjamin, Benjamin u svojim molitvama.
Usmjeriv�i svoje neutjelovljene o�i, ugledao sam njega. Kle�ao je u sobi dok je ona
spavala, le�e�i poput zrele i so�ne breskve me�u mekim, zapletenim pokriva�ima. �
Oh, an�ele, dibu�e, pomozi nam. Dibu�e, do�ao si jednom. Zato do�i ponovno. Mu�i�
me jer ne dolazi�! � Koliko je sati do izlaska sunca, maleni �ovje�e? �apnuo sam u
njegovo uho nalik na morsku �koljku, kao da nisam znao.
��Dibu�e, viknuo je. � To si ti, ti mi govori�. Sybelle, probudi se, Sybelle."
Ah, promisli prije no �to je probudi�. To je strahovita pogre�ka. Ja nisam blistavo
bi�e koje si vidio, i koje je isisalo krv tvojem neprijatelju i ludovalo zbog
njezine ljepote i tvoje radosti. To �to dolazi� spasiti, ako namjerava� platiti
svoj dug prema meni, je �udovi�te, uvreda tvojim nedu�nim o�ima. Ali, budi uvjeren,
mali �ovje�e, da �u biti tvoj zauvijek ako bude� tako dobar prema meni, ako do�e� k
meni, ako mi do�e� u pomo�, ako mi pomogne�, jer moja me volja napu�ta i ja sam
sam, sada bih �elio biti spa�en, a ne mogu sam sebi pomo�i, moje godine sada ne
zna�e ni�ta, i pla�im se.
Ustao je. Stajao je zure�i u udaljeni prozor, prozor kroz koji sam ga vidio u
snu dok me je opazio svojim smrtnim o�ima, ali kroz koji me sada nikako nije mogao
vidjeti, dok sam le�ao na krovu, daleko ispod ugodnog stana koji je dijelio s mojim
an�elom. Uspravio je svoja mala ramena i sada je, s crnim obrvama u savr�eno
ozbiljnu namr�tenu izrazu, bio prava slika s bizantinskih zidova, an�eo manji od
mene.
��Reci, dibu�e, dolazim po tebe! � izjavio je i stisnuo svoj mo�an mali desni
dlan u �aku. � Gdje si, dibu�e, �ega se pla�i� �to ne mo�emo zajedno pobijediti!
Sybelle, probudi se, Sybelle! Na� se bo�anski dibuk vratio i potrebni smo mu!
21.
Dolazili su po mene. Bila je to zgrada pokraj njihove, zapu�tena ru�evina.
Benjamin je to znao. U nekoliko tihih telepatskih �apata preklinjao sam ga da
ponese �eki� i pijuk kako bi razbio led koji je preostao, i mekane pokriva�e u koje
�e me umotati.
Znao sam da gotovo da i nemam te�inu. Bolno savijaju�i ruke, razbio sam jo�
malo prozirnog pokrova. Svojom rukom nalik na pand�u osjetio sam da mi je kosa
ponovno narasla, gusta i crvenosme�a kao i uvijek. Podignuo sam uvojak prema
svjetlu, a tada moja ruka vi�e nije mogla izdr�ati goru�u bol i pustio sam je da
padne, nesposoban saviti ili pomaknuti svoje sasu�ene i zgr�ene prste.
Morao sam se poslu�iti �arolijom, barem kada prvi put do�u. Nisu smjeli vidjeti
to �to sam bio, crno, sasu�eno �udovi�te. Nijedan smrtnik ne bi mogao podnijeti
pogled na to, bez obzira na to kakve rije�i silazile s mojih usana. Morao sam se
nekako prikriti.
A budu�i da nisam imao zrcalo, kako sam mogao znati kako izgledam i �to to�no
moram u�initi? Morao sam sanjati, sanjati o starim venecijanskim danima kada sam
bio ljepotan kojega sam dobro upoznao u kroja�kom zrcalu, i projicirati tu viziju
ravno u njihove umove pa makar to zahtijevalo svu snagu koju posjedujem; da, to, i
moram im dati neke upute.
Mirno sam le�ao promatraju�i meke, uzbudljive snje�ne pahuljice, tako razli�ite
od strahovitih me�ava koje su se dogodile prije. Nisam se usudio koristiti se
svojim sposobnostima da bih vidio kako napreduju.
Iznenada sam �uo glasnu lomljavu razbijanja stakla. Daleko ispod mene zalupila
su se vrata. �uo sam njihove neujedna�ene korake koji su jurili metalnim stubama i
preskakali odmori�ta.
Moje je srce sna�no kucalo, a sa svakim gr�em bol je sijevala kroz mene, kao da
me pr�i upravo moja krv.
Iznenada su se �eli�na vrata na krovu naglo otvorila. �uo sam kako jure prema
meni. U prigu�enoj, sanjivoj svjetlosti visokih tornjeva posvuda oko mene vidio sam
njihove malene pojave, nju, �enu-vilu i njega, dijete ne starije od dvanaest
godina, kako hitaju prema meni.
Sybelle! Oh, iza�la je na krov bez ogrta�a, kosa joj je lepr�ala, kako �alosno,
a ni Benjamin nije bio ni�ta bolji u svojoj lanenoj galabiji. Ali imali su veliki
bar�unasti pokriva� da me pokriju, a ja sam morao stvoriti viziju.
Daj mi dje�aka kakav sam bio, daj mi najfiniji zeleni saten i nekoliko
okovratnika od bogate rasko�ne �ipke, daj mi �arape i obrubljene �izme i neka moja
kosa bude �ista i sjajna.
Polako sam otvorio o�i, gledaju�i jedno za drugim njihova blijeda i za�u�ena
lica. Stajali su na vjetrom no�enom snijegu poput dviju no�nih skitnica.
��Oh, ali dibu�e, tako smo se brinuli, rekao je Benjamin vrlo uzbu�enim glasom,
� a, pogledaj se, tako si lijep. � Ne, nemoj misliti da sam ono �to vidi�,
Benjamine, rekao sam. � Po�uri sa svojim oru�em, zasjeci u led i stavi pokriva�
preko mene. � Sybelle je bila ta koja je uhvatila drven dr�ak �eljeznog �eki�a
objema rukama i zamahnula njime razbijaju�i u trenutku meki gornji sloj leda.
Benjamin je razbijao led pijukom kao da je postao mali stroj, udaraju�i bez
prestanka na sve strane dok su krhotine frcale zrakom.
Vjetar je uhvatio Sybellinu kosu i mlatio joj njome po o�ima. Snijeg se hvatao
za njezine vje�e.
Zadr�avao sam predod�bu, bespomo�no dijete odjeveno u saten, mekih, ru�i�astih
dlanova, okrenutih prema gore, nesposoban pomo�i im.
��Ne pla�i, dibu�e, izjavio je Benjamin hvataju�i rukama ogromnu tanku plo�u
leda. � Izvu�i �emo te, ne pla�i, sada si na�. Mi te imamo. � Bacio je na stranu
sjajne, o�tre, razbijene komade, a tada se u�inilo da se i sam smrznuo, �vr��e od
bilo kojeg leda, a dok je zurio u mene, njegova su usta oblikovala savr�en O
�u�enja.
��Dibu�e, ti mijenja� boje! � povikao je. Posegnuo je da bi dotaknuo moje
iluzorno lice.
��Ne �ini to, Benji, rekla je Sybelle.
Bilo je to prvi put da sam �uo njezin glas, a sada sam vidio oprezan, odva�an
spokoj njezina problijedjela lica, o�i su joj suzile zbog vjetra, iako je ostala
nepokolebljiva. Izvadila je led iz moje kose.
Obuzela me je strahovita hladno�a, gu�e�i toplinu, da, a suze su potekle niz
moje lice. Jesu li bile krvave? Ne gledajte me, rekao sam. � Benji, Sybelle,
odvratite pogled. Samo mi stavite pokriva� u ruke. � Njezine su blage o�i �mirkale
dok je gledala, neposlu�no, nepokolebljivo, sti��u�i jednom rukom okovratnik svoje
tanke pamu�ne spava�ice na vjetru, dok je druga lebdjela iznad mene.
���to ti se dogodilo od kada si do�ao k nama? � upitala je ljubaznim glasom. �
Tko ti je to u�inio? � Progutao sam s velikim naporom i ponovno stvorio viziju.
Istisnuo sam je iz svih svojih pora kao da je moje tijelo tek sprava za disanje.
��Ne, nemoj to vi�e �initi, rekla je Sybelle. � To ti oduzima snagu i
strahovito trpi�. � Mogu zacijeliti, draga moja, � rekao sam, � obe�avam da mogu.
Ne�u uvijek biti ovakav, ne �ak jo� dugo. Samo me odnesite s ovoga krova. Odnesite
me s ove hladno�e tamo gdje sunce vi�e ne�e mo�i doprijeti do mene. Sunce je to
u�inilo. Samo sunce. Odnesite me, molim vas. Ne mogu hodati. Ne mogu puzati. Ja sam
no�no bi�e. Sakrijte me u tami. � Dosta, nemoj vi�e govoriti, povikao je Benji.
Otvorio sam o�i da bih vidio briljantno plavetnilo koje se slijegalo na mene
kao da je ljetno nebo do�lo biti moj omota�. Osjetio sam meku hrpicu bar�una, a �ak
je i to bila bol, bol goru�e ko�e, ali to je bila bol koju je bilo mogu�e podnijeti
jer su njihove bri�ne ruke bile na meni, a za to, za njihov dodir, za njihovu
ljubav izdr�ao bih bilo �to.
Osjetio sam kako me podi�u. Znao sam da sam lagan, pa ipak, kako je u�asno �to
sam bio tako bespomo�an dok su me umatali.
��Nisam li dovoljno lagan za no�enje? � upitao sam. Glava mi se zabacila prema
natrag i ponovno sam vidio snijeg, a zami�ljao sam da �u, kada izo�trim pogled,
mo�i vidjeti i zvijezde, visoko gore, dok �ekaju svoju mogu�nost iza maglice
jednoga si�u�nog planeta.
��Nemoj se pla�iti, �apnula je Sybelle, usnama blizu pokriva�a.
Miris njihove krvi bio je iznenada sna�an i gust poput meda.
Oboje su me dr�ali, podignutoga u svojem zagrljaju, i zajedno potr�ali preko
krova. Bio sam slobodan od bolnog snijega i leda, gotovo slobodan zauvijek. Nisam
si mogao dopustiti da mislim o njihovoj krvi. Nisam smio dopustiti da ovo
pro�drljivo, spaljeno tijelo ispuni svoju potrebu. To je bilo nezamislivo.
Silazili smo niz metalno stubi�te, zavoj za zavojem, njihova su stopala
odzvanjala tankim �eli�nim stubama, a moje je tijelo bilo potreseno i pulsiralo je
od boli. Vidio sam strop iznad sebe, a tada su me mirisi njihove krvi, pretapaju�i
se jedan u drugi, svladali, i zatvorio sam o�i, �vrsto stisnuo svoje spaljene prste
oslu�kuju�i kako pritom pucketa spr�eno meso. Zarinuo sam nokte u dlanove.
�uo sam Sybelle kako mi govori u uho. � Mi te imamo, �vrsto te dr�imo, ne�emo
te pustiti da ode�. Nije jo� daleko! Oh, Bo�e, pogledaj, pogledaj �to ti je u�inilo
sunce. � Ne gledaj! � rekao je Benji ljutito. � Po�uri! Misli� li da tako mo�an
dibuk ne zna �to misli�? Budi mudra, po�uri. � Stigli su do donjega kata i do
razbijenog prozora. Osjetio sam kako me Sybelline ruke ispod moje glave i savijenih
koljena podi�u, a iza nje sam �uo sam Benjijev glas koji vi�e nije odzvanjao me�u
zidovima.
��To je to, sada ga daj meni, ja ga mogu dr�ati! � Kako je zvu�ao razjareno i
uzbu�eno, ali ona je sa mnom pro�la kroz prozor, toliko sam mogao shvatiti, iako je
moj mudri um dibuka bio potpuno istro�en i nisam bio svjestan ni�ega, ni�ega osim
boli i krvi i ponovno boli i krvi, i da oni tr�e kroz dugu uli�icu iz koje nisam
mogao vidjeti ni komadi� neba.
Ali kako je to bilo ugodno. To zibaju�e kretanje, ljuljanje mojih spaljenih
nogu i mek dodir njezinih nje�nih prstiju kroz pokriva�, sve je to bilo na izopa�en
na�in za�udno. To vi�e nije bila bol, bio je to tek osje�aj. Pokriva� je pao preko
mojeg lica.
Oni su �urili, njihova su stopala drobila snijeg, Benji se jednom poskliznuo uz
glasan uzvik, a Sybelle ga je uhvatila. On je hvatao dah.
Kakav je to napor bio za njih po toj hladno�i. Moraju se skloniti od nje.
U�li smo u hotel u kojem su �ivjeli. Jedak topao zrak pojurio nas je uhvatiti
�im su se vrata otvorila i, prije no �to su se zatvorila, predvorjem su odjekivali
odlu�ni koraci Sybellinih malih cipelica i brzo kora�anje Benjijevih sandala.
Uz iznenadno sijevanje boli kroz noge i le�a osjetio sam kako su me savili,
visoko podignutih koljena i glave tik uz njih dok smo se nagurali u dizalo.
Pregrizao sam vrisak u grlu. Ni�ta nije moglo biti manje va�no.
Dizalo se, vonjaju�i na stare strojeve i iskori�teno ulje, uz trzaje i
ljuljanje zapo�elo uspinjati.
��Kod ku�e smo, dibu�e, �apnuo je Benji svojim toplim dahom uz moj obraz, a
njegova me je ru�ica tra�ila kroz pokriva� i bolno pritiskala moje tjeme. � Sada
smo na sigurnome, zarobili smo te i imamo te. � �kljocaj brava, stopala na drvenom
podu, miris tamjana i svije�a, �enskih te�kih parfema, gustih la�tila za fine
predmete, starih platna raspucale uljane boje, svje�ih i neodoljivo slatkih bijelih
ljiljana.
 Nje�no su polo�ili moje tijelo na pahuljasti krevet i odmaknuli pokriva� da bih
mogao utonuti u slojeve svile i bar�una, �inilo mi se da se jastuci tope poda mnom.
Bilo je to ono razbacano gnijezdo u kojemu sam je opazio okom svojeg uma,
zlatnu i usnulu u bijeloj spava�ici, a sada ga je predala takvu u�asu.
��Nemoj mi uzeti pokriva�, rekao sam. Znao sam da moj mali prijatelj �arko �eli
to u�initi.
On je nje�no i neustra�ivo povukao pokriva�. Rukom koja se oporavljala poku�ao
sam ga uhvatiti, povu�i ga natrag, ali mogao sam samo saviti svoje spaljene prste.
Oni su stajali pokraj kreveta promatraju�i me. Svjetlost se poigravala oko njih
pretapaju�i se s toplinom, ta dva krhka stvorenja, tanka porculanska djevojka, s
�ije su mlije�no bijele ko�e nestale modrice, i mali arapski dje�ak, beduinski
dje�arac, jer sam sada shvatio da je upravo to bio. Neustra�ivo su zurili u ono �to
je bilo u�asno za ljudske o�i.
��Tako si sjajan! � rekao je Benji. � Boli li te? � �to mo�emo u�initi! � rekla
je Sybelle, prigu�eno, kao da bi me njezin glas mogao ozlijediti. Rukama je pokrila
usne. Neposlu�ni pramenovi njezine guste, ravne, svijetle kose kretali su se na
svjetlosti, a ruke su joj bile plave od hladno�e i nije mogla zaustaviti drhtanje.
Jadno, slabunjavo bi�e, tako krhko. Njezina je spava�ica bila izgu�vana, tanki
bijeli pamuk pro�iven cvjeti�ima i obrubljen tankom, �vrstom �ipkom, stvar�ica za
djevice. O�i su joj bile pune suosje�anja.
��Upoznaj moju du�u, an�ele moj, rekao sam. � Ja sam zlo bi�e. Bog me nije htio
uzeti. A nije htio ni Vrag. Iza�ao sam na sunce da bi mogli uzeti moju du�u. Bila
je to stvar�ica puna ljubavi, bez straha od paklenskog ognja ili boli. Ali ova
zemlja, upravo ova zemlja bila je moje �istili�te i moja tamnica. Ne znam kako sam
pro�li put do�ao k vama. Ne znam koja je to bila sila koja mi je dala te kratke
trenutke kada sam stajao ovdje u va�oj sobi i isprije�io se izme�u tebe i smrti
koja se poput sjene nadvijala nad tebe. � Oh, ne, �apnula je upla�eno, a o�i su joj
blistale u prigu�enoj svjetlosti sobe. � On me nikada ne bi ubio. � Oh, da, ubio bi
te! � rekao sam, a Benjamin je u suglasju sa mnom izgovorio iste rije�i.
��Bio je pijan i nije mario za to �to je radio, � rekao je Benji u trenutnom
bijesu, � a njegove su ruke bile velike, nespretne i zle, i nije mario za to �to
�ini i po�to te je posljednji put udario, le�ala si nepomi�no kao mrtva upravo u
ovom krevetu, dva sata se nisi pomaknula! Misli� li da dibuk ubija tvoga vlastitog
brata ni za �to? � Mislim da ti govori istinu, ljepotice moja, rekao sam. Bilo mi
je tako te�ko govoriti. Sa svakom rije�ju morao sam podizati prsa. U mahnitom o�aju
iznenada sam po�elio zrcalo. Bacakao sam se u krevetu i ko�io se od boli.
Njih je dvoje uhvatila panika.
��Nemoj se micati, dibu�e, nemoj! � preklinjao je Benji. � Sybelle, svilu, sve
svilene �alove, donesi ih, omotaj ih oko njega. � Ne! � �apnuo sam. � Navucite
pokriva� preko mene. Ako morate gledati moje lice, ostavite ga nepokrivenoga, ali
pokrijte ostatak. Ili... � Ili �to, dibu�e, reci mi? � Podignite me tako da sam
mogu vidjeti kako izgledam. Postavite me pred visoko ogledalo. � Utihnuli su u
nedoumici. Sybelllna duga, plava kosa lanene boje glatko je padala niz njezine
bujne grudi. Benji je zagrizao svoju malenu usnicu.
Cijela se soba kupala u bojama. Gledaj plavu svilu utisnutu u �buku zidova,
gomile bogato ukra�enih jastuka posvuda oko sebe, pogledaj zlatne rese, a tamo iza,
zanjihana svjetlucava stakalca vise�eg lustera, ispunjena blistavim bojama spektra.
Zami�ljao sam da �ujem zveckavu staklenu pjesmu dok su se ta stakalca dodirivala. U
mojemu nejakomu, poreme�enom umu �inilo mi se da nikada nisam vidio takvu rasko�,
da sam tijekom svih svojih godina zaboravio kako je svijet bio sjajan i izvanredan.
Zatvorio sam o�i, nose�i sa sobom u srce sliku te sobe. Udisao sam, bore�i se
protiv mirisa krvi, sladak, intenzivan miris ljiljana. � Ho�ete li mi dopustiti da
vidim to cvije�e? � �apnuo sam. Jesu li moje usne bile spr�ene? Jesu li mogli
vidjeti moje o�njake i jesu li oni po�utjeli od vatre? Lebdio sam na svili pod
sobom. Lebdio sam i �inilo se da sada mogu sanjati, siguran, potpuno siguran.
Ljiljani su bili blizu. Ponovno sam bio u stvarnosti. Osjetio sam latice na dlanu i
suze su mi potekle niz lice. Jesu li bile od �iste krvi? Molim se da nisu, ali �uo
sam Benjijev prostodu�an uzdah i kako Sybelle ispu�ta mek zvuk da bi ga uti�ala.
��Bio sam dje�ak od sedamnaest godina, mislim, kad se to dogodilo, rekao sam. �
Bilo je to prije vi�e stotina godina. Bio sam, zapravo, premlad. Moj Gospodar, on
je bio pun ljubavi; on nije vjerovao da smo mi zla bi�a. Mislio je da se mo�emo
hraniti na zlo�incima. Da nisam umirao, to ne bi bilo u�injeno tako brzo. �elio je
da nau�im ono potrebno, da budem spreman. � Otvorio sam o�i. Bili su o�arani!
Ponovno su vidjeli dje�aka kakav sam bio. Nisam to u�inio namjerno.
��Oh, tako si lijep, rekao je Benji. � Tako si krasan, dibu�e. � Maleni, �
rekao sam uzdahnuv�i, osje�aju�i kako se krhka iluzija o meni mrvi u zraku, � od
sada me zovi mojim imenom; to nije dibuk. Mislim da si to ime pokupio od �idova iz
Palestine. � Nasmijao se. Nije ni trepnuo dok sam ponovno i��eznuo u svoj sablasni
lik.
��Tada mi reci svoje ime, rekao je. Rekao sam mu.
��Armand, rekla je Sybelle. � Reci nam �to mo�emo u�initi? Ako ne svileni
�alovi, tada melemi, aloja, da aloja �e zalije�iti tvoje opekline. � Nasmijao sam
se, ali tiho i blago, �ele�i samo biti ljubazan.
��Krv je moja aloja, dijete. Potreban mi je zao �ovjek, �ovjek koji zaslu�uje
umrijeti. Dakle, kako �u ga prona�i? � Sto �e ta krv u�initi? � upitao je Benji.
Sjeo je pokraj mene, naginju�i se nad mene kao da sam najzanimljiviji primjerak.
��Zna�, Armand, crn si poput ugljena, na�injen si od crne kore, nalikuje� onim
ljudima koje upecaju u kalju�ama u Europi, sav sjajan i potpuno zatvoren unutra.
Gledaju�i te, mogao bih nau�iti lekciju o mi�i�ima. � Benji, prestani, rekla je
Sybelle, bore�i se sa svojim neodobravanjem i zabrinuto��u. � Moramo smisliti kako
�emo nabaviti zlog �ovjeka. � Misli� ozbiljno? � rekao je gledaju�i je preko
kreveta. Ona je stajala ruku sklopljenih kao u molitvi. � Sybelle, to je sitnica.
Te�ko je rije�iti ga se nakon toga. Pogledao me je. � Zna� li �to smo u�inili s
njezinim bratom? � Ona je rukama pokrila u�i i pognula glavu. Koliko sam puta i sam
u�inio isto kada se �inilo da �e me bujica rije�i i slika potpuno uni�titi.
��Tako si sjajan, Armand, rekao je Benji. � Ali, ja ti mogu nabaviti zlog
�ovjeka, samo tako, to je sitnica. �eli� zlog �ovjeka? Na�inimo plan. � Nagnuo se
nad mene kao da poku�ava zaviriti u moj mozak. Iznenada sam shvatio da gleda u moje
o�njake.
��Benji, � rekao sam, � ne pribli�avaj se. Sybelle, odvedi ga. � Ali �to sam
u�inio? � Ni�ta, rekla je. Spustila je glas i zdvojno izustila: � Gladan je. �
Podigni ponovno pokriva�, ho�e� li? � zamolio sam. � Podigni ga, pogledaj me i
dopusti da ja pogledam u tvoje o�i, neka to bude moje zrcalo. �elim vidjeti koliko
je lo�e. � Hmmm, Armand, rekao je Benji. � Mislim da si naskroz lud ili takvo �to.
� Sybelle se sagnula i svojim bri�ljivim rukama podignula pokriva� i odmaknula ga,
otkrivaju�i moje tijelo cijelom du�inom. U�ao sam u njezin um. Bilo je mnogo gore
no �to sam zami�ljao.
Sjajan u�as raspadaju�eg trupla, ono �to je Benji rekao bilo je potpuno to�no,
osim u�asa glave obrasle crvenosme�om kosom, velikih, jasnih sme�ih o�iju bez vje�a
i bijelih zuba savr�eno poredanih ispod i iznad usana koje su se sme�urale i gotovo
potpuno nestale. Niz nategnutu, izboranu crnu koru lica spu�tale su se tamnocrvene
pruge krvi, �to su bile moje suze.
Zabacio sam glavu u stranu i duboko je ugurao u pahuljasti jastuk. Osjetio sam
kako su me prekrili pokriva�ima.
��Ovo se ne smije nastaviti za vas, �ak i ako se nastavi za mene, rekao sam. �
To nije ono �to sam vas maloprije natjerao da vidite, jer �to du�e �ivite s time,
ve�a je vjerojatnost da �ete mo�i �ivjeti s bilo �ime. Ne. To se ne smije
nastaviti. � Bilo �ime, rekla je Sybelle. �u�nula je pokraj mene. � Je li moja ruka
hladna kada je stavim na tvoje �elo? Je li nje�an moj dodir na tvojoj kosi? �
Pogledao sam je Jednim poluotvorenim okom.
Njezin dug, tanak vrat bio je dio njezine drhtave, ispijene ljupkosti. Njezine
su grudi bile putene i uzdignute. Iza nje, u divnomu toplom sjaju sobe ugledao sam
glasovir. Zami�ljao sam kako ti dugi, nje�ni prsti dodiruju tipke. U glavi sam �uo
grmljavinu Appassionate.
�uo se glasan udarac, pucketanje, prasak, a zatim sam osjetio intenzivan miris
finog duhana.
Benji je iza nje kora�ao naprijed-natrag s crnom cigaretom na usnama.
��Imam plan, izjavio je, s lako�om nude�i rje�enje i �vrsto dr�e�i cigaretu
me�u poluotvorenim usnama. � Idem dolje na ulicu. Za �as �u srest i lo�eg, lo�eg
momka. Re�i �u mu da sam osamljen ovdje u ovom stanu, ovdje gore u hotelu, s
�ovjekom koji je pijan, slinav i lud, a moramo prodati sav taj kokain i ne znam �to
mi je �initi i potrebna mi je pomo�. � Po�eo sam se smijati unato� boli.
Mali je beduin slegnuo ramenima i okrenuo dlanove prema gore, otpuhuju�i dim
crne cigarete, a dim se obavijao oko njega poput �arobnog oblaka.
���to misli�? To �e biti dobro. Gledaj, ja dobro prosu�ujem karakter. A ti,
Sybelle, makni mi se s puta i pusti me da dovedem tu bijednu vre�u prljav�tine, tog
zlikovca kojega �u namamiti u svoju zamku, ravno u krevet i baciti ga na njegovo
lice, ovako, podmetnut �u mu nogu, ovako, i on �e pasti, boink, ravno u tvoje ruke,
Armand, �to misli� o tomu? � A ako ne�to po�e po zlu? � upitao sam.
��Tada �e ga moja prelijepa Sybelle raspaliti po glavi �eki�em. � Imam bolju
zamisao, rekao sam. � Iako Bog zna da je ovo �to si upravo smislio nenadma�ivo
domi�ljato. Reci mu, dakako, da je kokain u zgodnim malim vre�icama razastrtima na
sve strane ispod pokriva�a, ali ako ne zagrize taj mamac i do�e ovamo sam se
uvjeriti u to, tada pusti da na�a prelijepa Sybelle jednostavno odmakne pokriva�, i
kada on vidi �to zaista le�i u ovom krevetu, nestat �e odavde bez ikakve pomisli da
naudi bilo komu! � Tako je! � povikala je Sybelle. Pljesnula je rukama. Njezine su
svijetle, blistave o�i bile �irom otvorene. � To je savr�eno, slo�io se Benji.
��Ali pazi, nemoj sa sobom na ulicu ponijeti bakreni nov�i�. Kada bismo barem
imali tek malo toga odvratnoga bijelog praha kojim bismo namamili zvijer. � Ali
imamo, rekla je Sybelle. � Imamo upravo to, malo praha koji smo uzeli iz d�epova
mojeg brata. � Pogledala me je zami�ljeno, no nije me vidjela, ve� je provla�ila
na� plan kroz uske vijuge njezina blagog i povodljivog uma. � Izvadili smo sve,
tako da kod njega nisu na�li ni�ta kada smo ga ostavili da ga prona�u. Toliko je
mnogo njih koji su na taj na�in ostavljeni u New Yorku. Dakako da je bilo u�asno
vu�i ga. � Ali mi imamo taj odvratni prah, da! � rekao je Benji naglo je hvataju�i
za rame, a tada je odjurio iz mog vidokruga i vratio se u �asu s malom kutijicom za
cigarete.
��Stavi ga ovamo da mogu pomirisati �to je unutra, rekao sam. Vidio sam da
nijedno od njih nije potpuno sigurno.
Benji je �kljocnuo poklopcem i otvorio tanku srebrnu kutiju. Tamo je, smje�ten
u malu plasti�nu vre�icu, savijenu besprijekorno uredno, bio prah s upravo onim
mirisom koji sam �elio da ima. Nije bilo potrebno da ga stavljam na jezik na kojem
bi i �e�er imao jednako nepoznat okus.
��To je dobro. Samo odmah isprazni pola u slivnik, tako da ostane samo malo, i
ostavi srebrnu kutijicu ovdje da ne bi nabasao na neku budalu koja �e te zbog nje
ubiti. � Sybelle je drhtala od o�itog straha. � Benji, po�i �u s tobom. � Ne, to ne
bi bilo pametno, rekao sam. � On mo�e pobje�i od bilo koga mnogo br�e od tebe. �
Oh, kako si u pravu! � rekao je Benji povla�e�i zadnji dim iz svoje cigarete i tada
je ugasiv�i u velikoj staklenoj pepeljari pokraj kreveta, gdje ju je �ekalo desetak
malih bijelih zgnje�enih opu�aka. � I koliko joj puta to ka�em kada odlazim po
cigarete usred no�i? Slu�a li ona? � Nestao je ne pri�ekav�i odgovor. �uo sam mlaz
vode iz slavine. Ispirao je polovicu kokaina. Pustio sam da moje o�i lutaju sobom,
odvra�aju�i pogled od nje�nog, punokrvnog an�ela �uvara.
��Postoje ljudi koji su po svojoj prirodi dobri, � rekao sam, � koji �ele
pomo�i drugima. Ti si jedna od njih, Sybelle. Ne�u se smiriti dok god si ti �iva.
Bit �u kraj tebe. Uvijek �u biti uz tebe da bih te �uvao i odu�io ti se. �
Smije�ila se.
Bio sam zapanjen.
Njezino mr�avo lice s lijepo oblikovanim blijedim usnama razvuklo se u
najizvorniji i najizra�ajniji osmijeh, kao da je napu�tenost i bol nikada nisu
izjedali.
��Bit �e� moj an�eo �uvar, Armand? � upitala je.
��Zauvijek. � Odlazim, izjavio je Benji. Uz pucketanje i prasak zapalio je jo�
jednu cigaretu. Mora da su njegova plu�a bila vre�e pune ugljena. � Odlazim u no�.
Ali, ako je taj kujin sin bolestan, prljav ili... � Nema veze. Krv je krv. Samo ga
dovedi. I nemoj poku�avati to luckasto podmetanje noge. Pri�ekaj dok ga ne bude�
imao to�no pokraj kreveta, a kada krene podignuti pokriva�, ti, Sybelle, odmakni
pokriva�, a ti, Benji, gurni ga svom svojom snagom tako da potkoljenicama udari o
rub kreveta i padne ravno u moje ruke. A nakon toga je moj. � Krenuo je prema
vratima.
���ekaj, �apnuo sam. Gdje mi je bila pamet u mojoj pohlepi? Pogledao sam
njezino �utljivo nasmije�eno lice, a zatim njega, mali stroj koji je otpuhivao dim
crne cigarete, bez i�ega na sebi za �estoku zimu osim proklete galabije.
��Ne, to se mora u�initi, rekla je Sybelle �irom otvorenih o�iju. � A Benji �e
izabrati vrlo zlog �ovjeka, zar ne, Benji? Zlo�inca koji te �eli orobiti i ubiti. �
Znam kamo trebam po�i, rekao je Benji uz vragolast smije�ak. � Vi samo odigrajte
svoje kad se vratim, oboje. Pokrij ga, Sybelle. Ne gledaj na sat. Ne brini za mene!
� Oti�ao je zalupiv�i vratima, a velika se te�ka brava automatski zaklju�ala za
njim.
Dakle, stizala je. Krv, gusta, crvena krv. Dolazila je. Dolazila je i bit �e
vru�a i ukusna i bit �e je cijeli �ovjek, i dolazila je, dolazila je za �as.
Zatvorio sam o�i, a onda sam, otvaraju�i ih, pustio da soba ponovno poprimi
svoj oblik sa svojim nebesko plavim zavjesama na svakom prozoru, koje su u bogatim
naborima padale do poda, i tepih, veliki savijeni oval duhovskih ru�a. A ona, ta
travka od djevojke zurila je u mene i smije�ila se svojim iskrenim, ugodnim
osmijehom kao da zlo�in no�i za nju ne�e biti ni�ta.
Kleknula je pokraj mene, opasno blizu, i ponovno dotaknula moju kosu svojom
nje�nom rukom. Njezine su meke nesputane grudi dotaknule moju ruku. �itao sam
njezine misli kao da joj �itam dlan, probijaju�i se kroz slojeve njezine
svjesnosti, vidjev�i ponovno mra�nu, zavojitu cestu koja vijuga kroz jordansku
ravnicu i njezine roditelje koji su vozili prebrzo za mrkli mrak, i o�tre zavoje, i
arapske voza�e koji su dolazili jure�i jo� ve�om brzinom tako da je svako
susretanje farova bilo surova borba.
��Pojesti ribu iz Galilejskog mora, rekla je, a o�i su joj odlutale od mene. �
To sam �eljela. Moja je zamisao bila po�i tamo. Imali smo jo� jedan dan u Svetoj
zemlji, a rekli su da je vo�nja od Jeruzalema do Nazareta duga, na �to sam ja
rekla: 'Ali On je hodao po vodi.' To je za mene uvijek bila naj�udnija pri�a. Zna�
li je? � Znam, rekao sam.
��Da je hodao po vodi kao da je zaboravio da su i apostoli tamo ili da Ga bilo
tko mo�e vidjeti, a oni iz �amca su rekli: 'Gospode!' i upla�ili ga. Tako neobi�no
�udo, kao da je bilo sasvim... slu�ajno. Ja sam bila ta koja je �eljela po�i. Ja
sam bila ta koja je �eljela pojesti svje�u ribu ravno iz mora, iz iste vode u kojoj
su ribarili Petar i ostali. To je bilo moje djelo. A svi smo bili krenuli ku�i zbog
moje va�ne no�i u Carnegie Hallu, glazbena ku�a nakanila je snimiti koncert u �ivo.
Ve� sam i prije snimala, zna�. Bilo je mnogo bolje no �to je itko o�ekivao. Ali te
no�i... te no�i koja se nikada nije dogodila, to jest, trebala sam svirati
Appassionatu. Samo mi je to bilo va�no. Volim i ostale sonate, Mjese�evu,
Pateti�nu, ali za mene zaista... bila je to Appassionata. Moj otac i moja majka
bili su tako ponosni. Ali moj brat, on je bio taj koji se uvijek borio, uvijek bi
mi prona�ao prostor, dobar glasovir, u�itelje koji su mi bili potrebni. On je bio
taj koji ih je natjerao da shvate, ali on, dakako, uop�e nije imao svoj �ivot, i
svi smo vidjeli �to �e se dogoditi. Razgovarali bismo o tomu no�u oko stola, da
mora stvoriti svoj vlastiti �ivot, to �to je radio za mene nije bilo dovoljno, ali
on bi tada rekao da �u ga trebati jo� mnogo godina, da ne mogu �ak ni zamisliti. On
se brinuo za snimanja, za izvedbe, za repertoar i naknade koje smo tra�ili.
Agentima se nije moglo vjerovati. Nisam imala pojma, tvrdio je, kako sam se visoko
uspela. � Zastala je, naginju�i glavu na jednu stranu, a lice joj je bilo ozbiljno,
ali ipak prostodu�no.
��To nije bila odluka koju sam donijela, razumije�, rekla je. � Jednostavno
nisam htjela �initi bilo �to drugo. Oni su bili mrtvi. Jednostavno nisam �eljela
iza�i. Jednostavno nisam �eljela odgovoriti na telefonski poziv. Jednostavno nisam
�eljela svirati bilo �to drugo. Jednostavno nisam �eljela slu�ati �to je govorio.
Jednostavno nisam �eljela planirati. Jednostavno nisam �eljela jesti. Jednostavno
se nisam �eljela presvla�iti. Samo sam svirala Appassionatu. � Razumijem, rekao sam
blago.
��Poveo je Benjija s nama da se brine o meni. Uvijek sam se pitala kako. Mislim
da je Benji bio kupljen, zna�, kupljen hladnom gotovinom? � Znam. � Mislim da se to
dogodilo. Nije me mogao ostaviti samu, rekao je, �ak ni u Kralju Davidu, to je bio
hotel... � Da. � ... jer je rekao da sam stajala pokraj prozora bez odje�e, ili da
nisam pustila sobaricu unutra, i da sam svirala glasovir usred no�i tako da on nije
mogao spavati. Zato je nabavio Benjija. Volim Benjija. � Znam. � Uvijek bih u�inila
ono �to je Benji rekao. On se nikada nije usudio udariti Benjija. Tek pred kraj me
je zaista po�eo zlostavljati. Prije su to bile samo pljuske, zna�, i udarci. Ili bi
me vukao za kosu. Uhvatio bi me za kosu, svu kosu jednom rukom, i bacio me na pod.
�esto je to �inio. Ali nije se usudio udariti Benjija. Znao je da �u, ako udari
Benjija, vri�tati i vri�tati. Ali, pokatkad, kada bi ga Benji poku�ao zaustaviti...
Ali nisam sigurna u to jer bi mi se stra�no vrtjelo u glavi. Glava bi me boljela. �
Razumijem, rekao sam. Dakako, udario bi Benjija. Razmi�ljala je, u ti�ini, i dalje
�irom otvorenih o�iju i tako jasnih bez suza ili bora.
��Mi smo sli�ni, ti i ja, �apnula je gledaju�i me. Njezina je ruka le�ala
pokraj mojeg obraza i ona je vrlo lagano pritisnula meki vrh ka�iprsta uz mene.
��Sli�ni? � upitao sam. � Kako to, zaboga, misli�? � �udovi�ta, rekla je. �
Djeca. � Nasmije�io sam se. Ali ona se nije nasmije�ila. Doimala se sanjivom.
��Bilo mi je tako drago kada si do�ao, rekla je. � Znala sam da je mrtav. Znala
sam kada si stajao pokraj glasovira i kada si me pogledao. Znala sam dok si stajao
tamo i slu�ao me. Bila sam tako sretna jer postoji netko tko ga mo�e ubiti. � U�ini
to za mene, rekao sam.
���to? � upitala je. � Armand, u�init �u bilo �to. � Po�i odmah do glasovira.
Sviraj je za mene. Sviraj Appassionatu. � Ali, plan, upitala je tihim, upitnim
glasom. � Zlo�inac, na putuje. � Ostavi to Benjiju i meni. Nemoj se osvrtati da
pogleda�. Samo sviraj Appassionatu. � Ne, molim te, nje�no je zamolila.
��Ali za�to ne? � rekao sam. � Zbog �ega se mora� podvrgnuti takvu mu�enju? �
Ne razumije�, rekla je �irom otvorenih o�iju. � �elim to vidjeti!
22.
Benji se dolje upravo bio vratio. Zvuk njegova glasa u daljini, poprili�no
ne�ujan za Sybelle, u �asu je uklonio bol sa svih povr�ina mojih udova.
��To ti ho�u re�i, vidi�, � govorio je, � sve je ispod mrtvog tijela, a budu�i
da si ti policajac, zna�, budu�i da si iz Odjela za suzbijanje droga, rekli su mi
da �e� ti znati pobrinuti se za to... � Po�eo sam se smijati. Doista je bio ponosan
na sebe. Ponovno sam pogledao Sybelle koja je zurila u mene prili�no odlu�nim
izrazom lica, izrazom duboke inteligencije i promi�ljanja.
��Navuci mi pokriva� preko lica, rekao sam, � i odmakni se, �to dalje. Dovodi
nam pravog princa lupe�a. Po�uri. � Sko�ila je u akciju. Mogao sam ve� osjetiti
miris te �rtve, iako se jo� nalazila u dizalu koje se uspinjalo i razgovarala s
Benjijem prigu�eno i oprezno.
��I vi to sasvim slu�ajno imate u tom stanu, ti i ona, i nitko vi�e nije
upleten u to? � Oh, bio je krasan. �uo sam ubojicu u njegovu glasu.
��Sve sam ti rekao, rekao je Benji sasvim prirodnim glasi�em. � Ti nam samo
pomogni s tim, zna�, ne�u da policija dolazi ovamo! � �apat. � Ovo je ugledan
hotel. Kako sam mogao znati da �e taj momak umrijeti ovdje! Mi to ne koristimo, ti
to uzmi, samo odnesi to tijelo odavde. Pazi, da ti ka�em... � Otvorila su se vrata
dizala na na�em katu.
�... to je tijelo prili�no unere�eno i zato nemoj po�eti sliniti po meni kada
ga ugleda�. � Sliniti po tebi, zare�ala je �rtva ispod glasa. Njihove su cipele
proizvodile meke, u�urbane zvukove po tepihu.
Benji je nespretno pretra�ivao klju�eve prave�i se da je potpuno smeten.
��Sybelle, zazvao Je u znak upozorenja. � Sybelle, otvori vrata. � Ne �ini to,
rekao sam tiho.
��Dakako da ne�u, stigao je njezin bar�unast odgovor. Cilindri velike brave su
se okrenuli.
��I taj je momak slu�ajno do�ao ovamo i umro kod vas sa svom tom drogom. � Pa,
ne ba�, � rekao je Benji, � ali, dobro si se pogodio sa mnom, ne, o�ekujem da �e�
se dr�ati dogovora. � Pazi, ti mali derane, nisam se ni�ta pogodio s tobom. �
Dobro, onda �u mo�da pozvati pravu policiju. Poznajem te. Svi te u toj gostionici
poznaju, tko si ti, uvijek si tamo. �to �e� u�initi, mom�ino? Ubiti me? � Vrata su
se zatvorila za njima. Miris �ovjekove krvi preplavio je cijeli stan. Bio je
omamljen konjakom, a u svojim je venama imao i otrovni kokain, ali ni�ta od toga
ne�e biti va�no mojoj pro�i��avaju�oj �e�i. Jedva sam se suzdr�avao. Osjetio sam
kako mi se udovi zate�u i poku�ao sam ih saviti pod pokriva�em.
��Dakle, nije li ona prava princeza, rekao je, njegov je pogled o�ito uhvatio
Sybelle. Sybelle nije odgovorila.
��Pusti sad nju, pogledaj tamo, ispod pokriva�a. Sybelle ti do�i ovamo, pokraj
mene. Do�i, Sybelle. � Tamo ispod? Ka�e� mi da je tijelo tamo ispod, a kokain je
ispod tijela? � Koliko ti puta moram re�i? � upitao je Benji, nesumnjivo uz svoje
tipi�no slijeganje ramenima. � Gledaj, �to ti to ne razumije�, volio bih znati. Ne
�eli� taj kokain? Dat �u ga nekomu drugomu. Bit �u vrlo popularan u tvojoj
omiljenoj gostionici. Do�i, Sybelle, ovaj �ovjek ka�e da �e nam pomo�i, pa onda
ne�e pomo�i, brblja, brblja, brblja, tipi�na Vladina ni�tarija. � Koga ti to
naziva� ni�tarijom, mali? � zahtijevao je �ovjek s podrugljivom pristojno��u, miris
konjaka bio je sve ja�i. � Ima� bogat rje�nik za tako maleno tijelo. Koliko ti je
godina, mali? Kako si, do vraga, do�ao u ovu zemlju? Stalno hoda� uokolo u toj
spava�ici? � Da, svakako, zovi me Lawrence od Arabije, rekao je Benji. � Sybelle,
do�i ovamo. � Nisam �elio da mu pri�e. �elio sam da bude �to dalje od toga. Nije se
pomaknula, i to mi je bilo drago.
��Meni se svi�a moja odje�a, Benji je nastavio brbljati. Otpuhnuo je ugodan
miris cigarete. � Mo�da bih se trebao odijevati kao ovda�nja djeca, pretpostavljam,
u traper? Da ne bi. Moj se narod ovako odijevao dok je Muhamed bio u pustinji. �
Napredak prije svega, rekao je �ovjek uz dubok, grlen smijeh.
Pri�ao je krevetu brzim, odlu�nim koracima. Miris krvi bio je tako intenzivan
da sam osjetio kako mu se otvaraju pore moje ko�e.
Iskoristio sam najmanji djeli� svoje snage da stvorim njegovu telepatsku sliku
kroz njihove o�i � visok �ovjek sme�ih o�iju, pepeljasto bijele ko�e, upalih
obraza, prorije�ene sme�e kose, u ru�no sa�ivenomu talijanskom odijelu od sjajne
crne svile s blistavim dijamantnim gumbima na man�etama skupocjene ko�ulje. Bio je
nestrpljiv, njegovi su prsti bili nemirni, bio je gotovo nesposoban stajati mirno,
njegov je mozak bio vrtuljak vrtoglava humora, cinizma i mahnite radoznalosti. O�i
su mu bile pohlepne i obijesne. U pozadini svega bila je nemilosrdnost, a u njemu
je bila vidljiva izra�ena crta drogom potaknutog ludila. Svoja je ubojstva nosio
ponosno kao �to je nosio svoje skupocjeno odijelo i sjajne crne �izme.
Sybelle je pri�la krevetu, prodoran, ugodan miris njezine �iste puti mije�ao se
s te�im, intenzivnijim mirisom tog �ovjeka. Ali njegova je krv bila ta �iji sam
okus osje�ao, njegova krv od koje su se u mojim osu�enim ustima stvarali sokovi.
Jedva sam se suzdr�avao da ne uzdahnem pod pokriva�em. Osje�ao sam svoje udove
spremne otplesati iz ove bolne oduzetosti.
Zlikovac je odmjeravao sobu, pogledavao na lijevo i desno kroz otvorena vrata,
oslu�kuju�i ne bi li �uo neke druge glasove, razmi�ljaju�i o tomu bi li trebao
pretra�iti ovaj rasko�an, prenatrpan i prostran stan prije no �to u�ini bilo �to
drugo. Njegovi su prsti bili nemirni. U bljesku nijeme misli uhvatio sam brzu
spoznaju da je u�mrkao kokain koji je Benji ponio sa sobom i da odmah �eli jo�.
��O, pa ti si prelijepa mlada dama, obratio se Sybelle.
���eli� li da podignem pokriva�? � upitala je.
Osjetio sam miris malenog pi�tolja koji je ugurao u svoju visoku, crnu ko�nu
�izmu, i jo� jedan pi�tolj, skup i moderan, potpuno druga�iju zbirku metalnih
mirisa, u toku ispod njegove ruke. Na njemu sam osjetio i vonj novca, taj
nepogre�ivi ustajali vonj prljavog, papirnog novca.
��Do�i, jesi li kukavica, stari? � upitao je Benji. � �eli� da ja odmaknem
pokriva�? Reci kada. Bit �e� vrlo iznena�en, vjeruj mi! � Tu ispod nema nikakva
tijela, rekao je uz prezriv osmijeh. � Za�to ne bismo sjeli i malo porazgovarali?
Ovo zapravo nije va� stan, je li tako?
Mislim da vi, djeco, trebate roditeljski nadzor. � Tijelo je potpuno spaljeno,
rekao je Benji. � Nemoj da ti pozli. � Spaljeno! � rekao je �ovjek.
Sybellina je duga ruka iznenada naglo odmaknula pokriva�. Hladan zrak kliznuo
je preko moje ko�e. Zurio sam u �ovjeka koji je uzmaknuo s napola prigu�enim
uzvikom u grlu.
 ��Za ime Boga! � Moje je tijelo naglo sko�ilo, privu�eno izda�nim izvorom krvi,
poput odvratne lutke na mno�tvu trzaju�ih �ica. Nasrnuo sam na njega i tada ukopao
svoje spaljene nokte duboko u njegov vrat i oko njega obavio drugu ruku u
o�ajni�kom zagrljaju, moj je jezik hvatao krv koja se prolila iz tragova pand�i dok
sam se primaknuo i, zanemaruju�i goru�u bol na mojem licu, �irom otvorio usta i
zarinuo svoje o�njake.
Sada sam ga imao.
Njegova visina, njegova snaga, njegova mo�na ramena, njegove velike ruke koje
su grabile moje bolno meso, ni�ta od toga nije mu moglo pomo�i. Imao sam ga.
Povukao sam prvi gusti gutljaj krvi i pomislio da �u se onesvijestiti. Ali moje
tijelo nije imalo namjeru to dopustiti. Moje se tijelo priljubilo uz njega kao da
sam nekakvo bi�e s pro�drljivim ticalima.
U trenutku su me njegove mahnite i jasne misli uvukle u �areni vrtlog slika New
Yorka, bezobzirne okrutnosti i grotesknog u�asa, divlja�ke drogom oslobo�ene
energije i zle raskala�enosti. Pustio sam da me preplave te slike. Nisam mogao i�i
na brzu smrt. Morao sam dobiti svaku kapljicu krvi iz njega i zbog toga srce mora
crpsti i crpsti; srce se ne smije predati.
Ako sam ikada okusio tako sna�nu, ukusnu i slanu krv, ne sje�am se toga; nema
na�ina na koji pam�enje mo�e zabilje�iti takav divan okus, potpuni zanos uta�ene
�e�i, zadovoljene gladi, osamljenosti rastvorene u tomu vru�em i bliskom zagrljaju
u kojem bi me zvuk mojih uzdaha, te�kog disanja, upla�io da sam mario za to.
Pravio sam takvu buku, tako strahovitu, razuzdanu buku. Moji su prsti gnje�ili
njegove debele mi�i�e, moje su nosnice bile utisnute u njegovu njegovanu ko�u koja
je mirisala na sapun.
��Hmmm, volim te, ne bih te povrijedio ni za �to na svijetu, osje�a� to, ugodno
je, nije li? � �aptao sam mu kroz gutljaje divne krvi. � Hmmm, da, tako ukusno,
bolje od najboljega konjaka, hmmm... � U �oku i nevjerici iznenada se potpuno
predao, prepu�taju�i se bunilu koje sam poticao svakom svojom rije�ju. Zaparao sam
njegovo grlo pro�iruju�i ranu, razdiru�i arteriju jo� vi�e. Krv je nanovo potekla u
bujici.
Izvanredno ugodni trnci spustili su se niz moja le�a; niz stra�nju stranu mojih
ruku i niz moju stra�njicu i noge. Bili su to bol i zadovoljstvo pomije�ani dok je
vru�a i �ivotna krv pronalazila svoj put u si�u�na vlakna mojega sme�uranog tijela,
dok je bubrila u mi�i�ima ispod spr�ene ko�e, dok je tonula u samu sr� mojih
kostiju. Jo�, trebalo mi je jo�.
��Ostani �iv, ne �eli� umrijeti, ne, ostani �iv, pjevu�io sam prolaze�i prstima
kroz njegovu kosu, osje�aju�i da su to sada prsti, a ne pterodaktilske pand�e od
maloprije. Oh, bili su vru�i, bila je to ponovno vatra, bila je to vatra koja je
plamtjela u mojim spaljenim udovima, smrt ovog puta mora do�i, nisam to mogao vi�e
podnijeti, ali vrhunac je bio dostignut, a sada kada je bio za mnom, obuzela me
sna�na, umiruju�a bol.
Moje je lice bubrilo i bujalo, moja su usta ponovno bila puna, ponovno i
ponovno, a moje je grlo sada gutalo bez napora.
��Ah, da, �iv, tako si jak, tako divno jak... �aptao sam. � Hmmm, ne, ne
odlazi... ne jo�, jo� nije vrijeme. � Koljena su mu se savila. Polako je tonuo na
tepih, a ja s njim, vuku�i ga nje�no prema sebi uz rub kreveta, a tada ga pu�taju�i
da padne pokraj mene, tako da smo le�ali kao isprepleteni ljubavnici. Bilo je jo�,
jo� mnogo, vi�e no �to sam ikada mogao popiti u svojemu uobi�ajenom stanju, vi�e no
�to sam ikada mogao po�eljeti.
�ak i u onim rijetkim prigodama kada sam bio nau�nik, pohlepan i neiskusan i
kada sam uzimao dvije do tri �rtve u jednoj no�i, nikada nisam pio tako duboko iz
bilo koje od njih. Bio sam na mra�nom, ukusnom dnu, izvla�e�i same �ile u slatkim
grudicama koje su se rastapale na mojem jeziku.
��Oh, tako si divan, da, da. � Ali njegovo srce vi�e nije moglo izdr�ati.
Usporavalo je prema smrtnom, nepovratnom ritmu. Pritisnuo sam zube uz ko�u njegova
lica i oderao je preko �ela, li�u�i guste �vorove krvavih �ila koje su pokrivale
njegovu lubanju. Tu je bilo tako mnogo krvi, toliko mnogo krvi iza tkiva lica.
Usisao sam tkivo i zatim ga ispljunuo beskrvno i bijelo, gledaju�i kako pada na pod
kao hrpa sluzi.
 �elio sam srce i mozak. Vidio sam kako ih stariji uzimaju. Znao sam kako. Vidio
sam jednom rimsku Pandoru kako pose�e ravno u prsa.
Krenuo sam za njim. Zapanjen, vidjev�i svoju ruku u njezinu punom obliku iako
tamnosme�e boje, uko�io sam prste poput smrtonosne lopatice i zabio ih u njega
razdiru�i tkaninu i lome�i prsnu kost, a zatim dose�u�i njegovu meku utrobu sve dok
nisam uhvatio srce i dr�ao ga onako kako sam vidio Pandoru da ga dr�i. Pio sam iz
njega. Oh, u njemu je bilo mnogo krvi. To je bilo izvanredno. Posisao sam ga do
posljednje kapi i zatim pustio da padne.
Le�ao sam mirno kao i on, pokraj njega, moja je desna ruka bila na njegovu
zatiljku, glava pognuta na njegovim prsima, te�ko sam udisao. Krv je plesala u
meni. Osjetio sam kako se moje ruke i noge trzaju. Gr� je pro�ao kroz mene tako da
je prizor njegova bijelog, mrtvog trupla treperio u mojim o�ima. Soba je bljeskala.
��Oh, kakav divan �ovjek, �apnuo sam. � Divan, divan �ovjek. � Okrenuo sam se
na le�a. �uo sam �um njegove krvi u svojim u�ima, osje�ao sam kako se kre�e kroz
moje tjeme, kako �kaklje moje obraze i dlanove. Oh, dobro, previ�e dobro, previ�e
slasno.
��Zlikovac, hmmm? � bio Je to Benjijev glas, negdje daleko, u svijetu �ivih.
Negdje daleko u nekomu drugom carstvu gdje treba svirati glasovire, a maleni
dje�aci trebaju plesati, oni su stajali, njih dvoje poput naslikanih i izrezanih
likova na lelujavoj svjetlosti sobe, mirno me promatrali, on, pustinjski skitnica s
otmjenom crnom cigaretom, otpuhuju�i dimove, mljackaju�i usnama i podignuv�i obrve,
i ona, doimala se kao da lebdi, odlu�na i zami�ljena kao i prije, nepotresena,
mo�da nedirnuta.
Sjeo sam i privukao koljena. Ustao sam na noge samo se kratko pridr�av�i za rub
kreveta da bih se uspravio. Stajao sam gol i gledao nju.
Njezine su o�i bile ispunjene dubokom, intenzivnom sivom svjetlo��u i smije�ila
se dok me je gledala.
��Oh, veli�anstveno, �apnula je.
��Veli�anstveno? � rekao sam. Podignuo sam ruke i odmaknuo kosu od lica. �
Odvedite me do zrcala. Po�urite. �edan sam. Ponovno sam �edan. � Po�elo je, to nije
bila la�. Uko�en od �oka zurio sam u zrcalo. I prije sam vidio tako unaka�ene
primjerke, ali svaki je od nas unaka�en na svoj na�in, a ja sam, zbog alkemijskih
razloga koje ne mogu javno objaviti, bio tamnosme�e stvorenje, savr�ene boje
�okolade s izrazito bijelim o�ima poput opala i crvenkasto-sme�im zjenicama.
Bradavice mojih prsa bile su crne poput gro��ica. Moji su obrazi bili bolno upali,
rebra jasno vidljiva ispod moje sjajne ko�e, a vene, vene tako pune uzavrele krvi
isticale su se poput konopaca du� mojih ruku i listova nogu. Moja mi se kosa,
dakako, nikada nije �inila tako sjajnom, tako bujnom, tako mladena�kom i prirodno
zdravom.
Otvorio sam usta. Patio sam od �e�i. Cijelo probu�eno tijelo pjevalo je od �e�i
ili me proklinjalo njome. Bilo je to kao da tisu�u zdrobljenih i ugu�enih stanica
sada nari�e za krvlju.
��Moram dobiti jo�. Moram. Maknite se od mene. � Projurio sam pokraj Benjija
koji je gotovo plesao uz mene.
���to �eli�, �to mogu u�initi? Nabavit �u jo� jednoga. � Ne, sam �u ga na�i. �
Pao sam na �rtvu i odvezao njegovu svilenu kravatu. Hitro sam otkop�ao gumbe
njegove ko�ulje.
Benji se odmah bacio na otkop�avanje njegova remena. Sybelle je na koljenima
povla�ila njegove �izme.
��Pi�tolj, pazi na pi�tolj, rekao sam uznemireno. � Sybelle, makni se od njega.
� Vidim pi�tolj, rekla je umiruju�i me. Oprezno ga je polo�ila na stranu, kao da je
netom ulovljena riba i kao da bi joj mogla isko�iti iz ruku. Svukla je njegove
�arape. � Armand, ta odje�a, rekla je, � prevelika je. � Benji, ima� li ti cipele?
Upitao sam. � Moja su stopala mala. � Uspravio sam se i �urno odjenuo ko�ulju,
zakop�avaju�i gumbe brzinom koja ih je zapanjila.
��Nemojte me gledati, na�ite cipele, rekao sam. Navukao sam hla�e, zakop�ao ih
i uz pomo� Sybellinih spretnih prstiju zakop�ao i mekani ko�ni remen. Stisnuo sam
ga �to sam ja�e mogao. To �e biti dobro.
Ona je kleknula pred mene, njezina je spava�ica oko nje �inila veliki cvjetni
krug ljepote, i podvinula nogavice hla�a iznad mojih bosih sme�ih stopala.
Uvukao sam ruke kroz njegove pomodne, zakop�ane man�ete ko�ulje a da ih nisam
dotaknuo.
Benji je bacio pred mene crne sve�ane cipele, otmjene lakirane cipele, koje on
nikada nije ni nosio, bo�anstveni mali jadnik. Sybelle je dr�ala jednu �arapu pred
mojim stopalom. Benji je dohvatio drugu.
Kada sam odjenuo kaput, bilo je gotovo. Ugodno �kakljanje u mojim venama je
prestalo. Ponovno je nastupila bol, po�ela je rikati, kao da sam pro�iven koncem, a
vje�tica s iglom sna�no vu�e taj konac kako bi me natjerala da dr��em.
��Ru�nik, dragi moji, ne�to staro, obi�no. Ne, nemojte, ne u ovo vrijeme, ne
pomi�ljajte na to. � Pun gnu�anja, spustio sam pogled prema njegovu sivu tijelu.
Le�ao je be�ivotno zure�i u strop, meke, si�u�ne dlake u njegovim nosnicama bile su
crne uz njegovu iscije�enu i u�asnu ko�u, zubi su mu bili �uti ponad bezbojne usne.
Mno�tvo dlaka na njegovim prsima bilo je isprepleteno u znoju njegove smrti, a uz
veliku zjape�u pukotinu le�ala je masa koja je neko� bila njegovo srce, ah, to je
bio stra�an dokaz koji mora svakako biti sklonjen od pogleda svijeta.
Sagnuo sam se i gurnuo ostatak njegova srca natrag u prsnu �upljinu. Pljunuo
sam na ranu i protrljao je prstima.
Benji je zinuo od �uda. � Pogledaj kako zacjeljuje, Sybelle, povikao je.
��Jedva, rekao sam. � Previ�e je hladan, previ�e prazan. � Pogledao sam oko
sebe. Tamo je le�ao njegov nov�anik, isprave, ko�na torba, mnogo zelenih nov�anica
u pomodnoj srebrnoj kva�ici. Skupio sam sve to. Presavijeni sam novac ugurao u
jedan d�ep, a sve ostalo u drugi. �to smo jo� imali? Cigaretu, smrtonosan
nazubljeni no� i pi�tolje, ah, da, pi�tolje.
Sve sam to stavio u d�epove kaputa.
Bore�i se protiv mu�nine, sagnuo sam se i podignuo ga, odvratnoga, mlitavoga
bijelog �ovjeka u njegovu bijednu svilenu donjem rublju i s pomodnim zlatnim ru�nim
satom. Moja mi se stara snaga zaista vra�ala. Bio je te�ak, ali sam ga lako
prebacio preko ramena.
���to �e� u�initi, kamo ide�? � vikala je Sybelle. � Armand, ne smije� nas
ostaviti.
��Vratit �e� se! � rekao je Benji. � Hej, daj mi taj sat, nemoj baciti njegov
sat. � ���, Benji, �apnula je Sybelle. � Dobro zna� da sam ti kupila najbolje
satove.
Ne diraj ga. Armand, kako ti mo�emo pomo�i? � Pri�la mi je. � Pogledaj! � rekla
je pokazuju�i na mlitavu ruku mrtvaca koja je visjela tik ispod mojega desnog
lakta. � Ima njegovane nokte. Kako neobi�no. � Oh, da, uvijek se dobro brinuo o
sebi, rekao je Benji. � Zna� da sat vrijedi pet tisu�a dolara. � Prekini o tom
satu, rekla je. � Ne �elimo njegove stvari. � Ponovno me je pogledala. � Armand,
�ak se i sada jo� mijenja�. Tvoje lice, sve je punije. � Da, i to boji, rekao sam.
� �ekajte me. Pripremite mi mra�nu sobu. Vratit �u se �im se nahranim. Moram se
odmah nahraniti, nahraniti i nahraniti da bi zacijelile rane koje su ostale.
Otvorite mi vrata. � Daj da vidim ima li koga vani, rekao je Benji uslu�no jurnuv�i
prema vratima.
Iza�ao sam u predvorje, s lako�om nose�i truplo, a njegove su bijele ruke
visjele, ljuljale se i mlatarale po meni.
Kakav sam prizor bio u toj prevelikoj odje�i. Mora da sam izgledao kao
pomahnitali �kolarac-pjesnik koji je poharao prodavaonice u potrazi za najboljim
�icama i sada je krenuo u svijet u modernim novim cipelama tra�iti rock grupe.
��Vani nema nikoga, mali moj prijatelju, rekao sam. � Tri su sata i hotel
spava. I ako me pamet dobro slu�i, ono su vrata po�arnih stuba i kraj hodnika, je
li to�no? Ni na po�arnim stubama nema nikoga. � Oh, mudri Armande, ti me
odu�evljava�! � rekao je. Stisnuo je svoje male crne o�i. Be�umno je skakao na
tepihu u predvorju. � Daj mi sat! � �apnuo je.
��Ne, rekao sam. � Ona je u pravu. Ona je bogata, ja sam bogat, a tako i ti. Ne
budi prosjak. � Armand, �ekat �emo te, rekla je Sybelle stoje�i uz dovratak. �
Benji, odmah u�i. � Oh, �uj ti nju, kako se probudila! Kako samo govori! 'Benji,
odmah u�i,' ka�e ona. Hej, du�ice, zar nema� nekog posla upravo sada, recimo,
mo�da, svirati glasovir? � Ona je tiho prasnula u smijeh usprkos sebi. Nasmije�io
sam se. Kako su bili �udan par. Nisu vjerovali vlastitim o�ima. Ali to je bilo
tipi�no za ovo stolje�e. Pitao sam se kada �e progledati, a kada progledaju, kada
�e po�eti vri�tati.
��Zbogom, najdra�i moji, rekao sam. � �ekajte me. � Armand, vratit �e� se. �
O�i su joj bile pune suza. � Obe�aj mi. � Bio sam zapanjen. � Sybelle, � rekao sam,
� �to je to �to �ene tako �esto �ele �uti i tako dugo �ekaju da to �uju? Volim te.
� Ostavio sam ih jure�i niza stube, prebaciv�i ga na drugo rame kada me je njegova
te�ina na jednoj strani po�ela previ�e boljeti. Bolje prolazila kroz mene u
valovima. �ok hladnog zraka vani bio je stra�an.
��Hrana, �apnuo sam. I �to mi je �initi s njim? Bio je previ�e gol da bih ga
nosio Petom avenijom.
Skinuo sam mu sat jer je to bilo jedino na njemu po �emu bi ga mogli prepoznati
i, zamalo povrativ�i od ga�enja zbog blizine tih smrdljivih ostataka, brzo sam ga
vukao za sobom kroz pokrajnju uli�icu, dr�e�i ga za jednu ruku, a zatim preko male
ulice i niz plo�nik. Tr�ao sam u susret ledenom vjetru, ne zaustavljaju�i se da bih
promotrio onih nekoliko glomaznih obrisa koji su �epali u vla�noj tami, ili da bih
pomno promotrio jedini automobil koji je milio niz sjajni, vla�ni asfalt.
Za nekoliko �asaka pre�ao sam dvije �etvrti i, prona�av�i prikladnu uli�icu s
visokim vratima koja su dr�ala na udaljenosti no�ne prosjake, hitro sam se uspeo na
re�etke i odbacio le� �to sam dalje mogao. Pao je u snijeg koji se topio. Rije�io
sam ga se.
Sada sam morao prona�i krv. Nije bilo vremena za stare igrice, igrice
izvla�enja na otvoreno onih koji su �eljeli umrijeti, onih koji su istinski �udjeli
za mojim zagrljajem, onih koji su ve� bili zaljubljeni u daleku zemlju smrti o
kojoj nisu znali ni�ta.
Morao sam po�uriti i putem sam se spoticao u svojoj lepr�avoj svilenoj jakni i
podvinutim hla�ama, duga kosa obavijala se oko mog lica, jadno, zbunjeno dijete,
savr�eno za tvoj no�, tvoj pi�tolj, tvoju �aku.
Nije dugo trajalo.
Prvi je bio pijana, besciljna skitnica koji me je salijetao pitanjima prije no
�to je uz bljesak izvukao no� i krenuo ga zabiti u mene. Gurnuo sam ga uza zid
zgrade i hranio se nezasitno.
Sljede�i je bio obi�ni, o�ajni mladac, prepun gnojnih rana, koji je ve� dva
puta ubio radi heroina koji mu je bio o�ajni�ki potreban kao �to je meni bila
potrebna njegova prokleta krv.
Pio sam mnogo sporije.
Najdublje i najgore rane mojeg tijela predavale su se uz poprili�an otpor,
svrbe�, pulsiranje, i polako se topile. Ali, �e�, �e� nije prestajala. Moja se
utroba pjenila kao da pro�dire samu sebe. U o�ima mi je pulsirala bol. Ali, hladan,
vla�an grad, tako ispunjen odbojnim, �upljim zvukovima postajao je sve svjetliji.
�uo sam glasove mnogo ulica dalje, i male elektroni�ke zvu�nike u visokim zgradama.
Iza rastrganih oblaka vidio sam prave i bezbrojne zvijezde.
Gotovo da sam ponovno bio onaj stari.
Tko �e, dakle, sada nai�i, pomislio sam, u ovom jalovom, pustom satu prije
zore, kada se snijeg topi na sve toplijem zraku, a sva su se neonska svjetla ve�
ugasila i svi novinski papiri lete poput li��a kroz ogoljelu i smrznutu �umu?
Izvadio sam sve skupocjene predmete koji su pripadali mojoj prvoj �rtvi i
pobacao ih uokolo u duboke, �uplje kante za sme�e.
Jo� jednoga, posljednjeg ubojicu, da, molim te sudbino, podari mi to, dok jo�
ima vremena, i zaista je do�ao, prokleta budala, iza�ao iz automobila, a voza� je
iza njega �ekao dok je motor radio.
���to te toliko prokleto dugo zadr�alo? � napokon je rekao voza�.
��Ni�ta, rekao sam ispu�taju�i njegova prijatelja. Nagnuo sam se da bih ga
promotrio. Bio je opak i glup kao i njegov dru�benik. Podignuo je ruku, ali
uzaludno i prekasno. Zabacio sam ga preko ko�nog sjedala i sada pio iz �istog
zadovoljstva, �istog, ugodnog, mahnitog zadovoljstva.
Polako sam hodao kroz no�, slobodnih ruku i pogleda usmjerena prema nebu.
Iz ra�trkanih crnih re�etaka svjetlucave ulice sukljala je �ista bijela para od
donjih zagrijanih mjesta. Sme�e u sjajnim plasti�nim vre�ama �inilo je fantasti�no
suvremenu i blistavu izlo�bu na rubnicima plo�nika sivih poput �kriljevca.
Si�u�na krhka stabla s malim zimzelenim listovima nalik na kratke
svijetlozelene poteze perom u no�i, savijale su svoja tanka debla na vjetru koji je
zavijao. Posvuda iza visokih, prozirnih staklenih vrata zgrada granitnih pro�elja
nalazila se blistava rasko� krasnih predvorja. Izlozi prodavaonica izlagali su
svoje svjetlucave dijamante, rasko�na krzna i otmjeno krojene kapute i haljine na
sve�ano po�e�ljanim kositrenim lutkama bez lica.
Katedrala je bila neosvijetljeno, be�umno mjesto s mrazom obrubljenim
tornji�ima i drevnim �iljatim lukovima, plo�nik je bio �ist na mjestu na kojemu sam
stajao onog jutra kada me je uhvatilo sunce.
Zadr�avaju�i se tamo, zatvorio sam o�i, poku�avaju�i se, mo�da, prisjetiti
�u�enja i ushita, hrabrosti i veli�anstvenog o�ekivanja.
Umjesto toga, jasni i blistavi na no�nom zraku, do mene su doprli �isti zvukovi
Appassionate. Grme�i, tutnje�i, jure�i, gromovita je glazba dopirala do mene da bi
me pozvala ku�i. Slijedio sam je.
Sat u predvorju hotela otkucao je �est puta. Zimska �e se tama za nekoliko
trenutaka razbiti poput leda koji me je jednom zarobio. Dug, ula�ten stol bio je
napu�ten na prigu�enoj svjetlosti.
Na zidnom zrcalu od zamu�ena stakla uokvirenome u zlato rokokoa, ugledao sam
svoj odraz, blijed poput voska i potpuno �ist. Oh, kako su se sunce i led
naizmjence dobro zabavljali sa mnom, �estina jednoga naglo smrznuta nemilosrdnim
zagrljajem drugog. Na mjestima gdje je ko�a sagorjela do mi�i�a, nije preostao
nijedan o�iljak. Bio sam zape�a�eno i �vrsto bi�e s beskrajnom patnjom u sebi, sav
u jednom komadu, oporavljen, s blistavim, �isto bijelim noktima i zavijenim
trepavicama oko jasnih sme�ih o�iju, a moja je odje�a bila bijedna hrpa ne�iste,
neprimjerene otmjene odje�e na staromu, dobro poznatomu divljem an�elu.
Nikada prije nisam bio zahvalan kada bih ugledao svoje vlastito previ�e
mladena�ko lice, previ�e glatku bradu, previ�e meke i nje�ne ruke. Ali, u tom bih
�asu mogao zahvaliti drevnim bogovima za krila.
Visoko gore, glazba se nastavila, tako uzvi�ena, tako ispunjena tragedijom,
�udnjom i neustra�ivim duhom. Tako sam je volio. Tko je na cijelom svijetu mogao
svirati tu sonatu poput nje, svaki odlomak nov poput pjesama koje cijeli svoj �ivot
pjevaju ptice �to poznaju samo jedan niz zvukova.
Pogledao sam oko sebe. Bilo je to fino, skupo mjesto sa starom drvenom oplatom,
nekoliko dubokih naslonja�a i klju�evima poredanima na zidu u malenim, potamnjelim
drvenim kutijama.
Velika vaza s cvije�em, nezaobilazni za�titni znak prvorazrednoga newyor�koga
hotela, stajala je ponosno i veli�anstveno u sredini tog prostora, na okruglu
stoli�u od crna mramora. Obi�ao sam buket i otrgnuo jedan veliki ru�i�asti ljiljan
duboka crvena grla i laticama zavijenima do �utila na vanjskom rubu, i tada tiho
po�ao po�arnim stubama prona�i svoju djecu.
Ona nije prestala svirati kada me je Benji pustio unutra. � Zaista dobro
izgleda�, an�ele, rekao je.
Ona je i dalje svirala, glava joj se pomicala prirodno i u skladu s ritmom
sonate.
Vodio me je kroz niz lijepo ure�enih prostorija. Moja je bila daleko
najrasko�nija, �apnuo sam, ugledav�i prostrtu tapiseriju i jastuke od staroga,
ljupkoga izlizanog zlata. Bila mi je potrebna samo potpuna tama.
��Ali, ovo je najmanje �to imamo, rekao je blago slegnuv�i ramenima.
Presvukao se u �istu bijelu lanenu halju s lijepom plavom prugom, onakvom kakvu
sam �esto vi�ao u arapskim zemljama. Nosio je bijele �arape i sme�e sandale. Pu�io
je svoju malu tursku cigaretu i �kiljio u mene kroz dim.
��Donio si mi sat natrag, nisi li! � kimao je glavom veselo i sarkasti�no.
��Nisam, rekao sam. Posegnuo sam u d�ep. � Ali mo�e� dobiti novac. Reci mi,
budu�i da su vrata tvojega malog uma tako �vrsto zaklju�ana, a ja nemam klju�, je
li te itko vidio dok si dovodio tog zlo�inca sa zna�kom i pi�toljima ovamo? �
Stalno ga vidim, rekao je uz nehajan pokret ruke. � Iz gostionice smo iza�li svaki
za sebe. Ubio sam dvije muhe jednim udarcem. Vrlo sam pametan. � Kako to? � upitao
sam. Stavio sam ljiljan u njegovu ru�icu.
 ��Sybellin je brat kupovao od njega. Taj je policajac bio jedini kojemu je on
nedostajao. � Nasmijao se. Ugurao je ljiljan u guste kovr�e iznad svojega lijevog
uha, a zatim ga povukao dolje i vrtio njegov maleni tu�ak me�u prstima. � Pametno,
zar ne? Nitko ne�e pitati za njega. � Oh, doista, dvije muhe jednim udarcem, u
pravu si, rekao sam. � Iako sam siguran da to nije sve. � Ali, ti �e� nam sada
pomo�i, zar ne? � Ho�u, dakako. Ja sam vrlo bogat, rekao sam ti. Ja �u sve srediti.
Imam instinkt za to. Posjedovao sam krasno kazali�te u dalekom gradu, a nakon toga
cijeli otok pomodnih prodavaonica i tome sli�noga. �ini se da sam ja �udovi�te na
mnogo podru�ja. Vi�e se nikada, nikada ne�e� trebati pla�iti. � Ti si uistinu
prelijep, zna�, rekao je podi�u�i jednu obrvu i zatim mi brzo namignuv�i. Povukao
je dim iz svoje primamljive male cigarete, a zatim je ponudio meni. Njegova je
lijeva ruka pridr�avala ljiljan.
��Ne mogu. Ja samo pijem krv, rekao sam. � Pravi vampir, uglavnom, u skladu sa
svim pravilima. Za dnevne svjetlosti, koja �e do�i vrlo brzo, potrebna mi je tama.
Ne smije� dirnuti ova vrata. � Ha! � nasmijao se s vragolastim odu�evljenjem. � To
sam joj rekao! � Zakolutao je o�ima i pogledao u smjeru dnevne sobe. � Rekao sam da
moramo odmah ukrasti lijes za tebe, ali je ona rekla ne, ti si ve� razmislio o
tomu. � Bila je u pravu. Soba �e biti sasvim dovoljna, ali ja volim lijesove.
Doista ih volim. � I mo�e� i nas pretvoriti u vampire? � Oh, nikada. Nipo�to. Vi
ste �ista srca i previ�e �ivi, a ja nemam takvu mo�. Takvo �to nikada nije
u�injeno. To je nemogu�e. � Ponovno je slegnuo ramenima. � Tko je onda tebe
stvorio? � pitao je. � Ja sam ro�en iz crnog jajeta, rekao sam. � Svi mi. �
Podrugljivo se nasmijao.
��Dakle, sve ostalo si vidio, rekao sam. � Zbog �ega ne bi vjerovao u najbolji
dio svega toga? � On se samo nasmijao, otpuhnuo dim i obijesno me pogledao.
Glasovir je i dalje pjevao u buji�inim slapovima, hitri su se zvukovi topili
jednako brzo kao �to su i nastajali, tako nalik posljednjim, tankim snje�nim
pahuljicama zime, nestaju�i i prije no �to bi dotaknule plo�nik.
��Mogu li je poljubiti prije no �to po�em spavati? � upitao sam.
Nagnuo Je glavu 1 slegnuo ramenima. � Ako joj se ne svidi, ionako ne�e prestati
sa sviranjem dovoljno dugo da bi to rekla. � Vratio sam se u njezin salon. Kako je
sve bilo svijetlo, veli�anstveni crte� rasko�nih francuskih krajobraza sa zlatnim
oblacima i kobaltnim nebom, kineskim vazama na njihovim postoljima, te�kim bar�unom
koji je padao s visokih bron�anih nosa�a nad uskim, starim prozorima. Vidio sam sve
odjednom, uklju�uju�i i krevet u kojem sam le�ao, sada prekriven svje�im, paperjem
punjenim pokriva�ima i jastucima lica izvezenih starinskim uzorcima.
I ona, sredi�nji dijamant svega toga, u dugom bijelom flanelu, nabranome na
zape��ima i pro�ivenome rasko�nom starom irskom �ipkom, svira na svojoj dugoj,
lakiranoj divoti �ivahnim prstima koji ne grije�e, a njezina je kosa rasprostrta,
jednoli�na, �uta vatra oko njezinih ramena.
Poljubio sam joj namirisane uvojke, a zatim njezin nje�an vrat i uhvatio njezin
djevoja�ki osmijeh i blistav pogled dok je svirala zabacuju�i glavu unatrag kako bi
dodirnula prednji dio mojega kaputa.
Kliznuo sam rukama niz njezin vrat. Ona je naslonila svoje nje�no tijelo na
mene. Isprepleli smo ruke, ja sam obuhvatio njezin struk. Osjetio sam kako joj se
ramena pomi�u u mojemu za�titni�kom zagrljaju prate�i njezine prste koji su jurili.
Zatvorenih usta i glasom bliskim �apatu odva�io sam se pjevu�iti tu melodiju, a
ona je pjevu�ila sa mnom.
��Appassionata, �apnuo sam joj u uho. Plakao sam. Nisam je �elio dodirnuti
krvlju. Ona je bila pre�ista, preljupka. Okrenuo sam glavu.
Ona se nagnula naprijed. Njezine su ruke udarale gromoviti zavr�etak.
Prolomila se ti�ina, iznenadna i kristalna kao i glazba prije nje. Okrenula se
i zagrlila me, �vrsto me je dr�ala i izustila rije�i koje nisam �uo od smrtnika u
cijelomu svojemu dugomu besmrtnom �ivotu: � Armand, volim te.
23.
Trebam li re�i da su savr�eni dru�benici? Nijedno od njih nije marilo za
ubojstva. Nisam to nikako mogao razumjeti. Oni su brinuli o drugim pitanjima kao
�to je svjetski mir, jadni, izmu�eni besku�nici na newyor�koj zimi koja se bli�ila
kraju, cijene lijekova za bolesne i kako je stra�no to �to su Izrael i Palestina
neprestano u sukobu. Ali nimalo nisu marili za u�ase koje su gledali vlastitim
o�ima. Nisu marili za to �to sam zbog krvi ubijao svake no�i, �to sam �ivio od toga
i ni od �ega drugoga i �to sam ja stvorenje koje je samom svojom prirodom vezano za
uni�tavanje ljudi.
Nimalo nisu marili za mrtvog brata (usput, njegovo je ime bilo Fox, a prezime
mojega prelijepog djeteta bolje je ostaviti neizre�eno).
Zapravo, ako ovaj zapis ugleda svjetlo stvarnog svijeta, obvezan si promijeniti
i njezino i Benjaminovo ime.
Ipak, to me sada ne brine. Ne mogu razmi�ljati o sudbini ovih stranica, osim da
su uvelike posve�ene njoj, kao �to sam ve� prije spomenuo, i ako mi je dopu�teno
nasloviti ih, mislim da bi to bila Simfonija za Sybelle.
Ne, molim te, shvati da Benjija ne volim ni�ta manje. Samo za njega nemam taj
sna�an za�titni�ki osje�aj. Znam da �e Benji pro�ivjeti izvanredan i pustolovan
�ivot, bez obzira na to �to �e sna�i mene ili Sybelle. To je u njegovoj
prilagodljivoj i izdr�ljivoj beduinskoj prirodi. On je istinsko dijete �atora i
vjetrom no�enog pijeska, iako je, u njegovu primjeru, njegov dom bila sumorna
kolibica od troske u predgra�u Jeruzalema gdje je navodio turiste da poziraju s
njim i prljavom, frktavom devom za preskupe fotografije.
Fox ga je jednostavno oteo pod podlim uvjetom otkupa ropstva, za �to je Fox
platio Benjijevu ocu pet tisu�a dolara. Pogodbom je obuhva�ena i la�na emigracijska
putovnica. Bio je, nesumnjivo, dobri duh plemena, dvojio je oko povratka ku�i, a na
ulicama New Yorka nau�io je krasti, pu�iti i psovati, upravo tim redom. Iako se
kleo svime i sva�ime da ne zna �itati, ispostavilo se da zna, i po�eo je to �initi
opsesivno �im sam ga stao obasipati knjigama.
Zapravo, znao je �itati engleski, hebrejski i arapski, budu�i da je u svojoj
domovini od kada zna za sebe �itao �asopise na sva tri jezika.
Volio je brinuti se za Sybelle. Brinuo se za to da jede, pije mlijeko, kupa se
i presvla�i u vrijeme kada je ni�ta od tih svakodnevnih zadataka nije zanimalo.
Ponosio se �injenicom da svojom domi�ljato��u mo�e pribaviti �to god joj treba, bez
obzira na to �to joj se dogodilo.
On je bio njezin predstavnik za odnose s hotelom, davao je napojnice
sobaricama, obavljao uobi�ajene razgovore na recepciji hotela, �to je uklju�ivalo
izvanredno prepredene la�i o tomu gdje se nalazi mrtvi Fox, koji je u Benjijevoj
beskrajnoj sagi postao �uveni svjetski putnik i amaterski fotograf; on se brinuo za
uga�a�a glasovira kojega je pozivao �ak jednom tjedno jer je glasovir bio
postavljen pokraj prozora, izlo�en suncu i hladno�i, a i zbog toga �to je Sybelle
po njemu udarala �estinom koja bi doista ostavila dojam i na velikog Beethovena.
Telefonom je razgovarao s bankom, u kojoj su svi slu�benici smatrali da je on
njegov stariji brat, David, �to se tako i izgovara, a tada odlazio u banku umjesto
svojeg brata kao mali Benjamin.
Kada sam no�ima razgovarao s njim, bio sam uvjeren da mu mogu pru�iti tako
dobru naobrazbu kao �to ju je Marius pru�io meni i da �e na kraju mo�i birati
sveu�ili�ta, profesiju ili amaterska traganja za misaonom materijom. Nisam i�ao
predaleko. Ali, prije kraja tjedna, ve� sam sanjao o �kolama za njega, iz kojih bi
mogao iza�i kao dru�tveni osvaja� s ameri�ke isto�ne obale odjeven u plavi sako sa
zlatnim gumbima.
Volim ga toliko da bih mogao rastrgati bilo koga tko bi tek podignuo ruku na
njega.
Ali izme�u mene i Sybelle postoji naklonost koja pokatkad smrtnicima i
besmrtnicima izmi�e cijelog �ivota. Poznajem Sybelle. Poznajem je. Poznavao sam je
kada sam je prvi put �uo svirati, a poznajem je i sada i ne bih sada bio ovdje s
tobom da ona nije pod Mariusovom za�titom. Tijekom njezina �ivotnog vijeka nikada
se ne�u odvajati od nje i ne postoji ni�ta �to bi ona mogla tra�iti od mene, a �to
joj ja ne bih mogao dati.
Pretrpjet �u neizrecivu patnju kada Sybelle neizbje�no umre. Ali, to se mora
podnijeti. Sada tu vi�e nemam izbora. Nisam ono stvorenje koje sam bio kada sam
ugledao Veronikin veo, kada sam iskora�io na sunce.
Ja sam netko drugi, a taj netko se duboko i potpuno zaljubio u Sybelle i
Benjamina, i tu nema povratka.
 Dakako da sam duboko svjestan da cvjetam u toj ljubavi; budu�i da sam sretniji
no �to sam ikada bio u cijelomu svojemu besmrtnom postojanju, stekao sam veliku
snagu imaju�i to dvoje za svoje dru�benike. Ta je situacija previ�e bliska
savr�enstvu da bi bila bilo �to osim potpuno slu�ajna.
Sybelle nije slaboumna. Nije tomu ni blizu i �ini mi se da je savr�eno
razumijem. Sybelle je opsjednuta jednime, a to je sviranje glasovira. Od prvog
trenutka kada je polo�ila prste na tipke, nije �eljela ni�ta drugo. A njezina
karijera, koju su tako velikodu�no za nju planirali njezini ponosni roditelji i
gorljivo ambiciozni Fox, njoj nikada nije zna�ila ni�ta.
Da je bila siroma�na i borbena, mo�da bi javno priznanje bilo nu�no za njezinu
ljubavnu vezu s glasovirom, jer bi joj omogu�ilo izlaz u nu�di od �ivotnih mu�nih
ku�anskih zamki i svakodnevnih zadataka. Ali ona nikada nije bila siroma�na. A ona
je istinski, do same sr�i svoje du�e, potpuno nezainteresirana za to slu�a li je
tko dok svira ili ne.
Potrebno joj je samo da ona to �uje i da zna da ne uznemiruje druge ljude.
U tomu starom hotelu, uglavnom punom soba koje se iznajmljuju po danu, sa samo
�a�icom stanara koji su dovoljno bogati da �ive tamo godinu za godinom, kao �to je
bila Sybellina obitelj, mo�e svirati zauvijek a da ne uznemiruje bilo koga.
A nakon tragi�ne smrti njezinih roditelja, po�to je izgubila jedina dva
svjedoka koja su bila bliska njezinu razvoju, jednostavno vi�e nije mogla pristati
na Foxove planove za njezinu karijeru.
Pa, sve sam to razumio, gotovo od po�etka. Shvatio sam to u njezinu neprekidnom
ponavljanju Sonate br. 23, i mislim, da si je ti �uo, i ti bi to shvatio. �elio bih
da je �uje�.
Znaj da uop�e ne�e uznemiriti Sybelle ako se drugi ljudi okupe da bi je
slu�ali. Ne�e joj nimalo smetati ako je snime. Ako drugi u�ivaju u njezinu sviranju
i to joj ka�u, ona je odu�evljena. Za nju je to jednostavno. � Ah, dakle i ti to
voli�, mislit �e. � Nije li prelijepa? � To je ono �to su mi rekle njezine o�i i
njezin osmijeh kada sam joj se prvi put pribli�io.
I pretpostavljam da prije no �to nastavim � a imam jo� mnogo toga �to bih �elio
zabilje�iti o mojoj djeci � moram postaviti sljede�a pitanja: Kako sam joj se
pribli�io? Kako sam se na�ao u njezinu stanu toga kobnog jutra kad je Dora stajala
u katedrali i vikala gomili o �udesnom velu a ja sam, budu�i da se moja krv
zapalila, zapravo letio prema nebu?
Ne znam. Imam neka dosadna nadnaravna obja�njenja koja se nalaze u knji�urinama
koje �itaju �lanovi Dru�tva za prou�avanje psihi�kih pojava ili u scenarijima za
Muldera i Scully u televizijskoj seriji pod naslovom Dosjei X. Ili u tajnom dosjeu
o tom slu�aju u arhivu reda psihi�kih detektiva pod imenom Talamasca.
Iskreno re�eno, ja na to gledam ovako. Posjedujem najmo�nije sposobnosti
bacanja �ini, promjene vidnog polja i preno�enja svojih vizija na daljinu kao i
utjecanja na tvar koja je u blizini i onu izvan vidokruga. Mora da sam nekako, u
tomu jutarnjem putovanju prema oblacima, nekako iskoristio tu mo�. Mo�da je
izvu�ena iz mene u �asu strahovite boli kada sam po svim pitanjima bio poreme�en i
potpuno nesvjestan onoga �to mi se doga�alo. To je moglo biti posljednje o�ajni�ko,
histeri�no odbijanje prihva�anja mogu�nosti smrti ili strahovite nevolje tako
bliske smrti u kojoj sam se na�ao.
To jest, kada sam pao na krov, spaljen i u neizrecivim mukama, mo�da sam u
o�aju potra�io mentalno uto�i�te projiciraju�i svoj lik i svoju snagu u Sybellin
stan dovoljno dugo da ubijem njezina brata. Duhovi su, sasvim sigurno, sposobni
na�initi dovoljan pritisak na tvar da je promijene. Mo�da je upravo to ono �to sam
u�inio � projicirao sebe u obli�ju duha, polo�io ruke na tvar koja je bila Fox, i
ubio ga.
Ali ja zapravo ne vjerujem u sve to. Re�i �u ti zbog �ega.
Prije svega, iako Benjamin i Sybelle nisu stru�njaci, unato� njihovoj pameti i
objektivnosti, po pitanju smrti i forenzi�ne analize koja slijedi nakon nje, oboje
su tvrdili da je Foxovo tijelo bilo beskrvno kada su ga se rije�ili. Prohodne rane
na njegovu vratu bile su o�ite. Ukratko, oni do ovog �asa vjeruju da sam ja bio
tamo, u stvarnom obliku i da sam ja doista ispio Foxovu krv.
To, dakle, projicirana slika ne mo�e u�initi, barem ne koliko ja znam. Ne, ne
mo�e progutati krv cijeloga cirkulacijskog sustava i zatim se rasplinuti, vra�aju�i
se u onaj kutak uma iz kojeg je i iza�la. Ne, to nije mogu�e.
Dakako, Sybelle i Benji mo�da nisu u pravu. �to oni znaju o krvi i tijelima?
Ali, �injenica je da su ostavili Foxa da le�i, poprili�no mrtav, nekih dva dana,
ili su tako barem rekli, dok su �ekali na povratak dibuka ili an�ela za kojeg su
bili sigurni da �e im pomo�i. Nakon toliko vremena, krv ljudskog tijela tone u
najni�e dijelove le�a, a takva bi promjena bila vidljiva toj djeci. Oni takvo �to
nisu primijetili.
Ah, mozak me boli od toga! �injenica je da ne znam kako sam do�ao u njihov stan
ili zbog �ega. Ne znam kako se to dogodilo. Ono �to znam, kao �to sam ve� rekao,
jest da je, �to se ti�e cijeloga tog iskustva � sve �to sam vidio i osjetio u
velikoj obnovljenoj katedrali u Kijevu, nemogu�emu mjestu � bilo jednako stvarno
kao ono �to sam vidio u Sybellinom stanu.
Postoji jo� jedna mala pojedinost, no, iako je mala, od presudne je va�nosti.
Po�to sam ubio Foxa, Benji je zaista vidio kako moje spaljeno tijelo pada s neba.
On me je vidio, jednako kao �to sam ja vidio njega, s prozora.
Postoji jedna strahovita mogu�nost. To je sljede�e. Tog sam jutra trebao
umrijeti. To se trebalo dogoditi. Moj je uspon bio tjeran ogromnom voljom i
ogromnom Bo�jom ljubavlju u koju ni najmanje ne sumnjam dok sada kazujem ove
rije�i.
Ali mo�da me Je u presudnom �asu iznevjerila moja hrabrost. Moje me je tijelo
iznevjerilo. I tra�e�i neko uto�i�te od sunca, neki na�in da izbjegnem mu�eni�tvo,
nabasao sam na Sybellinu nevolju i njezina brata, a osjetiv�i njezinu veliku
potrebu za mnom, po�eo sam padati prema skloni�tu krova na kojem su me snijeg i led
brzo prekrili. Moj posjet Sybelle mogao je biti, prema ovoj interpretaciji, tek
prolazna iluzija, mo�na projekcija jastva, kao �to sam rekao, �eljeno ispunjenje
potrebe te sasvim slu�ajne i ranjive djevojke kojoj je brat prijetio kobnim
premla�ivanjem.
�to se Foxa ti�e, ja sam ga ubio, nema sumnje. Ali on je umro od straha, od
slabosti srca, mo�da, od pritiska mojih iluzornih ruku na njegovu krhku vratu, od
mo�i telekineze ili sugestije.
No, kao �to sam ve� prije izjavio, ja u to ne vjerujem.
Bio sam tamo u katedrali u Kijevu. Razbio sam jaje svojim palcima. Vidio sam
kako je ptica slobodno odletjela.
Znam da je moja majka stajala pokraj mene i znam da je moj otac prevrnuo kale�.
Znam to zato �to znam da ne postoji dio mene koji bi mogao zamisliti takvo �to. A
znam i zbog toga �to boje koja sam tada vidio i glazba koju sam �uo nisu bile
na�injene od bilo �ega �to sam ikada iskusio.
Dakle, ne postoji nijedan san koji sam ikada sanjao, a o kojemu bih mogao re�i
takvo �to. Kada sam predvodio misu u Vladimirovu gradu, nalazio sam se u carstvu
sastavljenome od stvari koje moja ma�ta jednostavno nema na raspolaganju.
Ne �elim vi�e govoriti o tomu. Prebolno je i strahovito poku�avati to
analizirati. Nisam to �elio, ne svojim svjesnim srcem, i nad time nisam imao
svjesnu mo�. To se jednostavno dogodilo.
Volio bih, kada bih mogao, potpuno to zaboraviti. Tako sam iznimno sretan sa
Sybelle i Benjijem da to sasvim sigurno �elim zaboraviti za njihova �ivotnog
vijeka. Samo �elim biti s njima, kao �to sam bio od one no�i koju sam ti opisao.
Kao �to zna�, bilo mi je potrebno odre�eno vrijeme da do�em ovamo. Vrativ�i se
me�u redove opasnih Nemrtvih, bilo mi je lako iz nemirnih misli ostalih vampira
razabrati da je Lestat siguran ovdje u svojem zatvoru, i zapravo je tebi kazivao
cijelu pri�u o tomu �to mu se dogodilo s Bo�jim utjelovljenjem i s vragom
Memnochom.
Bilo mi je lako razabrati, ne otkrivaju�i svoje prisutnosti, da me je cijeli
svijet vampira oplakivao s ve�om tugom i suzama no �to sam to ikada mogao
pretpostaviti.
I tako, uvjeriv�i se u to da je Lestat siguran, zbunjen, ali ipak umiren
tajanstvenom �injenicom da mu je njegovo ukradeno oko bilo vra�eno, bio sam
slobodan ostati sa Sybelle i Benjijem i tako sam i u�inio.
Uz Benjija i Sybelle ponovno sam se pridru�io svijetu na na�in na koji to nisam
�inio od kada me je moj nau�nik, moj jedini nau�nik Daniel Molloy, napustio. Moja
ljubav za Daniela nikada nije bila potpuno iskrena, uvijek zlobno posesivna i
prili�no isprepletena s mojom mr�njom prema cijelom svijetu i mojom zbunjeno��u
pred suvremenim dobom koje mi se po�elo otkrivati kada sam, potkraj osamnaestog
stolje�a, izronio iz katakombi ispod Pariza.
Ni Daniel nije imao potrebu za ovim svijetom i do�ao je k meni gladan na�e
mra�ne krvi, a mozak mu je bio preplavljen jezovitim, grotesknim pri�ama koje mu je
ispri�ao Louis de Pointe du Lac. Obasipaju�i ga svakovrsnim obiljem, izazvao sam u
njemu mu�ninu jedino smrtnim poslasticama, tako da se na posljetku okrenuo od
dragocjenosti koje sam nudio, postav�i lutalica. Sulud, lutaju�i ulicama u
dronjcima, zatvorio se za cijeli svijet gotovo po cijenu smrti, a ja, slab, smeten,
mu�en njegovom ljepotom i �ude�i za �ivim mu�karcem, a ne vampirom kakav bi mogao
postati, doveo sam ga k nama pomo�u mra�ne vje�tine samo zato �to bi ina�e umro.
Nakon toga ja za njega nisam bio Marius. Bio sam to�no onakav kakav sam
pretpostavio da �u biti: u srcu me je prezirao jer sam ga uveo u �ivu�u smrt, jer
sam u jednoj no�i od njega u�inio i besmrtnika i obi�nog ubojicu.
Kao smrtnik, on nije imao jasnu predod�bu o cijeni koju pla�amo za ono �to
jesmo, i nije �elio spoznati istinu; izmicao se od nje nerazboritim snatrenjima i
prkosnim lutanjima.
I tako se dogodilo upravo ono �ega sam se pla�io. U�iniv�i ga svojim
dru�benikom, na�inio sam miljenika koji me je jo� jasnije sagledao kao �udovi�te.
Za nas nikada nije bilo nevinosti, nikada nije bilo prolje�a. Nikada nije bilo
nikakve mogu�nosti, bez obzira na to koliko su prelijepi bili vrtovi kojima smo
lutali u sumrak. Na�e du�e nisu bile uskla�ene, na�e su se �udnje sukobljavale, a
na�a je ogor�enost bila pre�esta i predobro zalijevana za kona�no cvjetanje.
Sada je druga�ije.
Dva mjeseca ostao sam sa Sybelle i Benjijem u New Yorku, �ive�i kao nikada
prije, od onih davna�njih no�i s Mariusom u Veneciji.
Sybelle je bogata, �to mislim da sam ti rekao, ali samo �to se ti�e zamorne
borbe za �ivot, s prihodom koji pokriva preveliki stan i svakodnevno slu�enje
obroka, s ostatkom za finu odje�u, ulaznice za koncerte simfonijskog orkestra i
povremene izlete u kupnju.
Ja sam izvanredno bogat. Zato je prvo �to sam u�inio bilo zasipanje Sybelle i
Benjamina svim dragocjenostima kojima sam neko� u mnogo ve�em razmjeru zasipao
Daniela Molloya.
U�ivali su u tomu.
Sybelle, kada nije svirala glasovir, nije imala ni�ta protiv toga da sa mnom i
Benjijem odlazi na kinopredstave, koncerte ili opere. Voljela je balet i voljela je
voditi Benjamina u najbolje restauracije, gdje je za konobare postao pravo �udo sa
svojim zvonkim, veselim glasi�em i svojim pjevnim na�inom na koji je brbljao nazive
jela, francuskih ili talijanskih, i naru�ivao odle�ana vina koja su mu to�ili, bez
pitanja, unato� svim dobronamjernim zakonima koji zabranjuju poslu�ivanje tako
jakih alkoholnih pi�a djeci.
I ja sam, dakako, u�ivao u svemu tomu, i bio sam odu�evljen otkriv�i da je i
Sybelle povremeno bila zaigrano zainteresirana za to da me odijeva, biraju�i za
mene jakne, ko�ulje i ostalo brzim upiranjem prsta, i odabiru�i za mene s
bar�unastih plitica sve vrste prstena s draguljima, gumba za man�ete, lan�i�a i
si�u�nih raspela od zlata i rubina, kva�ice za novac od �istog zlata i takve
stvari.
Ja sam bio taj koji je igrao tu igru Gospodarenja s Danielom Molloyem. Sybelle
je igra sa mnom na svoj sanjarski na�in, dok se ja brinem za zamorne pojedinosti na
blagajni.
Ja, za uzvrat, imam vrhunsko zadovoljstvo nositi Benjija uokolo poput lutke i
nagovarati ga da nosi svu finu zapadnja�ku odje�u koju mu kupujem, barem povremeno,
na sat ili dva.
Mi smo dojmljiv trio dok ve�eramo u Luteceu ili Sparksu (ja, dakako ne jedem) �
Benji u svojoj besprijekornoj maloj pustinjskoj halji ili dotjeran u fino krojenu
malom odijelu uskih revera, bijeloj ko�ulji i s malenom kravatom; ja u svojemu
potpuno prihvatljivu starom bar�unu i sa �alom od stare sitne �ipke; i Sybelle u
prelijepim haljinama koje se beskrajno izlijevaju iz njezina ormara, odje�i koju su
neko� njezina majka i Fox kupili za nju, nisko izrezanih oko njezinih velikih
grudi, uske u struku i uvijek �arobno lepr�ave oko dugih joj nogu, porubljene
dovoljno visoko da bi otkrile divnu oblinu njezina lista i njegove napetosti kada
klizne svojim stopalom u tamnim �arapama u cipele visokih peta. Benjijeva kratko
pod�i�ana griva kovr�a uvijek je bizantinska aureola za njegovo tamnoputo,
zagonetno li��e, njezini lepr�avi uvojci padaju slobodno, a moja je kosa renesansni
slap ponovno dugih neposlu�nih kovr�a koje su neko� bile moja potajna ta�tina.
Moje najdublje zadovoljstvo s Benjijem je naobrazba. Na samom po�etku krenuli
smo s vrlo dubokim razgovorima o povijesti i svijetu, i na�li se ispru�eni na
tepihu u stanu, udubljeni u zemljovide dok smo raspravljali o cjelokupnom napretku
Istoka i Zapada i neizbje�nim utjecajima klime, kulture i geografije na povijest
�ovje�anstva. Benji brblja cijelo vrijeme tijekom televizijskih vijesti, nazivaju�i
svakog voditelja prisno po imenu, ma�u�i �akom u gnjevu zbog djela svjetskih vo�a i
jadikuju�i glasno nad smr�u velikih princeza i dobro�initelja. Benji mo�e gledati
vijesti, mirno govoriti, jesti kokice, pu�iti cigarete i povremeno pjevati uz
Sybellinu svirku, uvijek tonski uskla�eno � iako manje ili vi�e u vremenskom
raskoraku.
Ako se prepustim zurenju u ki�u kao da sam ugledao duha, Benji je taj koji me
udara po rukama i vikne: � �to �emo raditi, Armand? No�as moramo pogledati tri
odli�na filma. Ljut sam, ka�em ti, ljut, jer ako po�emo pogledati bilo koji od
njih, propustit �emo Pavarottija u Metu, a ja �u problijedjeti od mu�nine. � Mnogo
puta nas dvojica odijevamo Sybelle koja nas gleda kao da joj nije jasno �to �inimo.
Uvijek sjedimo i razgovaramo s njom dok se kupa, jer ako to ne u�inimo, mogla bi
zaspati u kadi, ili jednostavno tamo ostati satima, prelijevaju�i vodu preko svojih
prelijepih grudi.
Katkad su jedine rije�i koje izusti cijele no�i ne�to poput: � Benji, sve�i
cipele, ili, � Armand, on je ukrao srebrninu. Natjeraj ga da je vrati na mjesto,
ili s iznenadnim �u�enjem, � Toplo je, zar ne? � Nikada nisam nikomu ispri�ao svoju
�ivotnu pri�u kao �to je tebi ovdje i sada kazujem, ali sam se u razgovoru s
Benjijem uhvatio kako mu govorim mnogo toga �to mi je Marius rekao � o ljudskoj
prirodi, o povijesti prava, o slikarstvu ili �ak o glazbi.
U tim sam razgovorima, vi�e no u bilo �emu drugomu, u posljednja dva mjeseca
shvatio da sam promijenjeno bi�e.
Neki je zagu�ljiv mra�an u�as nestao iz mene. Ne gledam na povijest kao na niz
katastrofa, kao �to sam neko� mislio da gledam; i �esto se uhvatim kako se
prisje�am Mariusovih velikodu�nih i divno optimisti�nih proro�anstava � da se
svijet neprestano usavr�ava; da je rat, unato� svim razdorima koje opa�amo oko
sebe, ipak iza�ao iz mode u onih na vlasti, i uskoro �e nestati iz borili�ta tre�eg
svijeta kao �to je nestao i iz borili�ta na Zapadu; i mi �emo uistinu nahraniti
gladne, za�tititi besku�nike i pobrinuti se za one kojima je potrebna ljubav.
�to se Sybelle ti�e, naobrazba i rasprave nisu temelj na�e ljubavi. Sa Sybelle
je to bliskost. Ne marim za to �to nikada ni�ta ne govori. Ne ulazim u njezin um.
Ona ne �eli da itko to u�ini.
Jednako potpuno kao �to ona prihva�a mene i moju prirodu, ja prihva�am nju i
njezinu opsjednutost Appassionatom. Satima, no�ima slu�am Sybelle dok svira, a sa
svakim novim po�etkom �ujem male promjene intenziteta ili izra�ajnosti koja se
izlijeva kroz njezino sviranje. Postupno, zahvaljuju�i tomu, postao sam jedini
slu�atelj kojega Sybelle nikada nije bila svjesna.
Postupno sam postao dio Sybelline glazbe. Ja sam uz nju i uz odlomke i stavke
Appassionate. Ja sam uz nju i ja sam jedini koji nikada ni�ta nije tra�io od nje
osim da �ini ono �to �eli i ono �to �ini tako savr�eno.
To je sve �to Sybelle ikada mora u�initi za mene � ono �to �eli. Ako se ikada
po�eli istaknuti u o�ima svijeta, ja �u joj prokr�iti put. Ako i kada po�eli biti
sama, ne�e me vidjeti niti �uti. Ako i kada po�eli bilo �to, pribavit �u joj to.
I ako i kada zavoli smrtnog mu�karca ili smrtnu �enu, u�init �u ono �to �e
tra�iti od mene. Ja mogu �ivjeti u sjenci. Ludo zaljubljen u nju, ja mogu zauvijek
�ivjeti u mraku jer mrak ne postoji kada sam u njezinoj blizini.
Sybelle �esto odlazi sa mnom u lov. Sybelle voli gledati kako se hranim i
ubijam. Mislim da smrtniku to jo� nikada nisam dopustio. Ona mi poku�ava pomo�i
rije�iti se ostataka ili podmetnuti dokaz o uzroku smrti, ali ja sam vrlo sna�an,
vje�t i spretan u tomu, tako da je ona uglavnom svjedok.
Nastojim izbjegavati voditi Benjija u takve pothvate jer on postaje divlje i
djetinjasto uzbu�en, a to mu ne �ini dobro. Na Sybelle to jednostavno ne djeluje.
Ima jo� toga �to bih ti mogao re�i � kako smo se pobrinuli za pojedinosti oko
nestanka njezina brata, kako sam prenio ogromne koli�ine novca na njezino ime i
utemeljio primjerene i neosporive zaklade za Benjija, kako sam za nju kupio znatan
udio u hotelu u kojemu �ivi i u njezin stan, koji je vrlo prostran za hotelski
stan, kako sam postavio jo� nekoliko dobrih glasovira u kojima ona u�iva i kako sam
za sebe na sigurnoj udaljenosti od stana uredio po�ivali�te s lijesom koje je
nemogu�e prona�i, razbiti i uni�titi i kamo povremeno odlazim, iako sam skloniji
spavati u malenoj sobici koju su mi prvi put dali, u kojoj su bar�unaste zavjese
pri�vr��ene preko prozora sve do zra�nika.
Ali k vragu sve to.
Ti zna� ono �to sam �elio da sazna�.
�to nam preostaje nego prije�i na onaj trenutak, na zalaz sunca one no�i kada
sam do�ao ovamo, ulaze�i u samu jazbinu vampira, sa svojim bratom s jedne strane i
sa svojom sestrom s druge, da napokon vidim Lestata?
24.
Sve je ovo malo prejednostavno, nije li? Mislim na svoju preobrazbu od
zanesenog djeteta koje je stajalo na ulazu u katedralu u sretno �udovi�te koje je
jedne proljetne no�i u New Yorku odlu�ilo da je vrijeme da otputuje na jug i
posjeti svojega starog prijatelja. Ti zna� zbog �ega sam do�ao ovamo.
Zapo�et �u s po�etkom ove ve�eri. Ti si bio u crkvi kada sam stigao.
Pozdravio si me s neprikrivenom dobrodo�licom, bilo ti je tako drago vidjeti da
sam �iv i neozlije�en. Louis je gotovo zaplakao.
Oni drugi, neugla�eni mladi, koji su se okupili u blizini, dva mladi�a, mislim,
i jedna djevojka, ne znam tko su oni bili, i jo� ne znam, samo znam da su poslije
odjurili.
Bio sam u�asnut kada sam ga vidio neza�ti�enoga, kako le�i na podu, i njegovu
majku, Gabrielle, kako daleko u kutu samo zuri u njega, hladno, onako kako zuri u
bilo �to i bilo koga, kao da nikada nije upoznala ljudski osje�aj.
U�asnulo me je �to su posvuda bili mladi lutalice i u �asu sam osjetio potrebu
da za�titim Sybelle i Benjija. Nisam se pla�io �to �e vidjeti klasike me�u nama,
legende, ratnike � tebe, voljenog Louisa, �ak i Gabrielle, i sasvim sigurno ne zato
�to �e vidjeti Pandoru ili Mariusa, koji su svi bili tamo.
Ali nisam �elio da moja djeca gledaju obi�no sme�e pro�eto na�om krvlju, i
pitao sam se, bahato i mo�da uzaludno, kao �to uvijek �inim u takvim trenucima,
kako su uop�e nastali ti lopovski, neiskusni, �eprtlje od vampira. Tko ih je
stvorio, zbog �ega i kada?
U takvim trenucima, u meni se budi �estina starog Djeteta Tame, Gospodara
sabora ispod pari�koga groblja koji je odlu�ivao o tomu kada i kako Mra�na krv
treba biti podarena i, ponad svega, komu. Ali ta stara navika autoriteta je la�na i
u najboljemu tek gnjava�a.
Mrzio sam te besposli�are jer su promatrali Lestata kao da je karnevalska
atrakcija, a to nisam mogao dopustiti. Osjetio sam iznenadan bijes, nagon za
uni�tenjem.
Ali sada me�u nama nema takvih pravila koja daju ovla�tenje za takva
nepromi�ljena djela. I tko sam ja da di�em pobunu ovdje, pod tvojim krovom? Tada
nisam znao da ti �ivi� ovdje, ne, ali ti svakako ima� na brizi Gospodara ovog
mjesta i ti si to dopustio, grubijanima i trojici ili �etvorici njih koji su do�li
poslije i usudili se okru�iti ga, od kojih se nijedan, primijetio sam, nije previ�e
pribli�io.
Dakako svi su bili vrlo zainteresirani za Sybelle i Benjamina. Tiho sam im
rekao da ostanu uz mene i da ne odlutaju. Sybelle nije mogla zaboraviti da joj je
glasovir bio nadohvat ruke i da bi dao potpuno novi prizvuk njezinoj sonati. A
Benji, on je kora�ao uz mene poput malog samuraja, promatraju�i �udovi�ta svuda
uokolo, o�ima nalik na tanjuri�e iako su njegova usta bila prili�no napu�ena,
uko�ena i ponosna.
Ljepota crkve me se dojmila. Kako i ne bi? Gipsani su zidovi bijeli i �isti,
strop je blago nadsvo�en, kao u najstarijim crkvama, a tamo je i duboka, nadsvo�ena
udubina gdje je neko� stajao oltar, koja �ini zvu�nu �koljku, tako da jedan korak
tamo meko odjekuje cijelim prostorom.
S ulice sam vidio blistavo obasjano obojano staklo. Bez crte�a, ipak je bilo
divno sa svojim �ivim bojama, plavom, crvenom i �utom, i jednostavnim spiralnim
uzorcima. Svidjeli su mi se stari crni natpisi davno preminulih smrtnika u �ije je
sje�anje podignut svaki od tih prozora. Svidjeli su mi se stari gipsani kipovi
razmje�teni uokolo, koje sam ti pomogao skloniti iz stana u New Yorku i poslati na
jug.
Nisam ih previ�e promatrao; skrio sam se od njihovih staklenih o�iju kao da su
bazilisci. Ali sada sam ih svakako pogledao.
Tamo je bila ljupka mu�enica sveta Rita u crnoj odori i bijelom velu, sa
strahovitom, u�asnom ranom na �elu nalik na tre�e oko. Tamo je i lijepa,
nasmije�ena Tereza od Lisieuxa, maleni Isusov cvjeti� s Njegovim raspelom i kiticom
ru�i�astih ru�a u rukama.
Tamo je i sveta Tereza Avilska, izrezbarena iz drveta i vje�to obojana, s o�ima
uperenima prema nebu i perom u ruci koje ju ozna�ava kao crkvenu u�iteljicu.
Tamo je i sveti Louis od Francuske sa svojom kraljevskom krunom; sveti Franjo,
dakako, u skromnoj sme�oj redovni�koj odori sa svojim zborom ukro�enih �ivotinja; i
neki drugi �ija imena, stidim se re�i, nisam znao.
Ono �to me se mo�da �ak i vi�e dojmilo od tih ra�trkanih kipova koji su stajali
poput mnogo �uvara stare i svete povijesti, bile su slike na zidu koje su
predo�avale Kristov put prema Kalvariji: kri�ne postaje. Netko ih je postavio
pravilnim redoslijedom, mo�da �ak i prije no �to smo mi do�li u svijet tog mjesta.
Pretpostavio sam da su naslikane uljem na bakru u renesansnom stilu, ili ga
opona�aju, ali ipak stilom koji smatram normalnim i koji volim.
Odmah je na vidjelo iza�ao strah koji je tinjao u meni tijekom mojih sretnih
tjedana u New Yorku. Ne, to nije toliko bio strah koliko jeza.
Moj Bo�e, �apnuo sam. Okrenuo sam se i pogledao Kristovo lice na visokom
raspelu iznad Lestatove glave.
To je bio mu�an trenutak. Mislim da je odraz na Veronikinu velu prekrio ono �to
sam tamo vidio izrezbareno u drvetu. Znam da jest. Ponovno sam bio u New Yorku, a
Dora je dr�ala tkaninu da bismo je pogledali.
Vidio sam Njegove tamne, lijepo osjen�ane o�i savr�eno utisnute u tkaninu, kao
da je dio nje, ali ipak ni na koji na�in apsorbiran, i tamne poteze Njegovih obrva
i, iznad Njegova mirnog, neizazovnog pogleda, kapljice krvi od Njegovih trnova.
Vidio sam Njegove poluotvorene usne kao da ima mnogo toga re�i.
Uz �ok sam shvatio da je iz daljine, pokraj stuba oltara, Gabrielle prikovala
svoje ledeno sive o�i za mene, a ja sam zaklju�ao svoj um i progutao klju�. Nisam
�elio da dotakne mene ili moje misli. I osjetio sam ratoborno neprijateljstvo prema
svima okupljenima u toj prostoriji.
Tada je do�ao Louis. Bio je tako sretan �to nisam nestao. Louis je imao ne�to
re�i. Znao je da sam zabrinut i mu�ila ga je prisutnost ostalih. Izgledao je
uobi�ajeno asketski, odjeven u tro�nu crnu odje�u lijepoga kroja, ali nevjerojatno
pra�njavu, i ko�ulju tako tanku i izno�enu da se doimala poput vilinske mre�e
konaca prije nego poput prave �ipke i tkanine.
��Pu�tamo ih unutra, jer, ako to ne u�inimo, oni kru�e poput �akala i vukova, i
ne �ele oti�i. Zapravo, oni dolaze, pogledaju i odlaze odavde. Ti zna� �to �ele. �
Kimnuo sam. Nisam imao hrabrosti priznati mu da sam i ja �elio upravo to isto.
Nikada nisam prestao misliti o njemu, ni najmanje, ni na trenutak, ispod
veli�anstvenog ritma svega onoga �to me je sna�lo od kada sam razgovarao s njim
zadnje no�i mojega starog �ivota.
�elio sam njegovu krv. �elio sam je piti. Mirno sam to Louisu dao do znanja.
��On �e te uni�titi, �apnuo je Louis. Iznenada ga je preplavio u�as. Upitno je
gledao u nje�nu, tihu Sybelle, koja je �vrsto dr�ala moju ruku, i Benjamina, koji
ga je prou�avao veselim sjajnim o�ima. � Armand, ne mo�e� to poku�ati. Jedan od
njih se previ�e pribli�io. On je razbio to stvorenje. Pokret je bio brz,
automatski. Ali on ima ruku poput �iva kamena i razbio je to stvorenje u djeli�e
tamo na podu. Nemoj mu se pribli�avati, nemoj poku�avati. � A stariji, oni jaki,
zar oni nisu nijednom poku�ali? � Tada je progovorila Pandora. Ona nas je cijelo
vrijeme promatrala igraju�i se u sjenci. Bio sam zaboravio kako je bila prekrasna
na zemaljski i vrlo jednostavan na�in.
Njezina je duga, bujna sme�a kosa bila za�e�ljana prema natrag, sjena na
njezinu vitku vratu, a izgledala je blistavo i ljupko jer je u lice utrljala fino,
tamno ulje da bi se na�inila �to prihvatljivije ljudskom. O�i su joj bile izra�ajne
i plamte�e. Stavila je ruku na mene �enski slobodno. Bila je presretna �to me vidi
�iva.
��Ti zna� �to je Lestat, rekla je mole�ivo. � Armand, on je plamenica mo�i i
nitko ne zna �to bi mogao u�initi. � Ali zar ti nikada nisi pomislila na to,
Pandora? Zar ti nikada nije palo na pamet da popije� krv iz njegova vrata i
potra�i� viziju Krista dok pije�? Sto ako je u njemu neoborivi dokaz da je pio krv
od Boga? � Ali, Armand, rekla je, � Krist nikada nije bio moj bog. � To je bilo
tako jednostavno, tako iznena�uju�e, tako kona�no.
Uzdahnula je, ali samo zbog zabrinutosti za mene. Nasmije�ila se. � Ja ne bih
prepoznala tvojega Krista da se nalazi u Lestatu, rekla je blago.
��Ne razumije�, rekao sam. � Ne�to se dogodilo, ne�to mu se dogodilo kada je
po�ao s tim duhom zvanim Memnoch, i vratio se s velom. Ja sam ga vidio. Vidio
sam... mo� u njemu. � Vidio si privid, rekao je Louis ljubazno.
��Ne, vidio sam mo�, odgovorio sam. Tada sam u �asu potpuno posumnjao u sebe.
Dugi hodnici povijesti okrenuli su se od mene, a ja sam ugledao sebe uronjenoga u
tamu kako nosim jednu svije�u tra�e�i ikone koje sam naslikao. I ta bijeda,
bezna�ajnost i �ista beznadnost slomile su moju du�u.
Shvatio sam da sam upla�io Sybelle i Benjija. Njihove su o�i bile prikovane za
mene. Nikada me nisu vidjeli takva.
Oboje sam ih obgrlio rukama i privukao k sebi. Lovio sam prije no �to sam no�as
do�ao k njima da bih bio pri punoj snazi, i znao sam da je moja ko�a ugodno topla.
Poljubio sam Sybelline blijedoru�i�aste usne, a zatim Benjijevu glavu.
��Armand, ljuti� me, doista, rekao je Benji. � Nikada mi nisi rekao da vjeruje�
u taj veo. � A ti, maleni, rekao sam prigu�enim glasom ne �ele�i privla�iti
pozornost ostalih. � Jesi li ti ijednom po�ao u katedralu i pogledao ga kada je
tamo bio izlo�en? � I ka�em ti ono �to je ova divna dama rekla. � Slegnuo je
ramenima, dakako. � On nikada nije bio moj bog. � Pogledaj kako se �uljaju, rekao
je Louis tiho. Bio je iscrpljen i lagano je drhtao. Zanemario je vlastitu glad da
bi ovdje stra�ario. � Sada bih ih trebao izbaciti, Pandora, rekao je glasom koji ne
bi mogao upla�iti ni najplahovitiju du�u.
��Neka vide ono zbog �ega su do�li, rekla je hladnokrvno ispod glasa. � Mo�da
im nije jo� mnogo preostalo za u�ivanje u tom zadovoljstvu.
Zbog njih je svijet okrutniji prema nama, i sramote nas i ne �ine ni�ta za bilo
�to �ivo ili mrtvo. � Smatrao sam to divnom prijetnjom. Nadao sam se da �e cijelu
tu gomilu istjerati van, ali sam znao svakako da su mnoga djeca tisu�lje�a mislila
isto o onima poput mene. I kako sam bio drsko stvorenje kada sam, bez i�ijeg
dopu�tenja, doveo svoju djecu da vide mojeg prijatelja koji je le�ao na podu.
��Ovo dvoje je sigurno s nama, rekla je Pandora, o�ito �itaju�i moj uzrujani
um. � Ti shva�a� da je njima drago �to te vide, mladima i starima, rekla je i malom
kretnjom pokazala na sve u sobi. � Ima nekih koji ne �ele iza�i iz sjene, ali oni
znaju za tebe. Oni nisu �eljeli da nestane�. � Ne, nitko to nije �elio, rekao je
Louis osje�ajno. � I poput sna, ti si se vratio. Svi smo imali takve slutnje,
�apate da si vi�en u New Yorku, zgodan i sna�an kakav si uvijek bio. Ali ja sam te
morao vidjeti svojim o�ima da bih u to povjerovao. � Kimnuo sam u znak zahvalnosti
za te rije�i. Ali sam mislio na veo. Ponovno sam pogledao drvenoga Krista na
drvetu, a tada spustio pogled prema uspavanoj Lestatovoj pojavi.
Tada je do�ao Marius. Drhtao je. � Nespaljen, neozlije�en, �apnuo je. � Moj
sin. � Imao je taj u�asan, zapu�ten, stari sivi ogrta� oko ramena, ali tada to
nisam primijetio. Odmah me je zagrlio, �to je natjeralo moju djevoj�icu i mojeg
dje�aka da uzmaknu. Ipak, nisu oti�li daleko. Mislim da su bili umireni kada su
vidjeli da ga grlim i ljubim nekoliko puta u lice i usta, kao �to smo uvijek �inili
prije toliko mnogo godina. On je bio tako divan, tako ugodno pun ljubavi.
��Ja �u �uvati ove smrtnike za tebe ako odlu�i� poku�ati, rekao je. Pro�itao je
cijeli scenarij iz mojeg srca. On je znao da ja to moram u�initi. � �to mogu re�i
da te sprije�im? � pitao je.
Samo sam odmahnuo glavom. �urba i nestrpljivost ne bi mi dopustili bilo �to
drugo. Predao sam Benjija i Sybelle njegovoj brizi.
Krenuo sam prema Lestatu i hodao pred njim, odnosno, s njegove lijeve strane
jer je le�ao meni na desno. Naglo sam kleknuo, iznena�en kako je mramor bio hladan,
zaboravljaju�i, pretpostavljam, kako je ovdje u New Orleansu hladno i kako se
hladno�a mo�e prikrasti.
Kleknuo sam na pod s rukama pred sobom i pogledao ga. Bio je spokojan, miran,
oba plava oka bila su jednako bistra kao da jedno od njih nikada nije bilo iskopano
iz njegova lica. Zurio je kroz mene, kao �to se to ka�e, bez prestanka, i iz uma
koji se doimao praznim poput mrtve �ahure.
Kosa mu je bila ra��upana i puna pra�ine. Nije ju po�e�ljala ni njegova hladna,
mrzovoljna majka, pretpostavio sam, i to me je razbjesnjelo, ali tada je, u ledenom
bljesku emocija, prosiktala: ��On ne�e nikomu dopustiti da ga dotakne, Armand. �
Njezin glas iz daljine duboko je odzvanjao u unutra�njosti crkve. � Poku�a� li,
uskoro �e� to i sam otkriti. � Podignuo sam pogled prema njoj. Privukla je koljena
nemarno ih obuhvativ�i rukama, a le�ima je bila naslonjena na zid. Nosila je svoj
uobi�ajeni debeli i izno�eni kaki, uske hla�e i britansku safari jaknu po kojoj je
bila manje ili vi�e poznata, ne�istu od divljih prostranstava, njezina plava kosa,
svijetla i sjajna kao i njegova, u pletenici joj se spu�tala niz le�a.
Iznenada je ustala, bijesno, i krenula prema meni dopu�taju�i da njezine obi�ne
ko�ne �izme o�tro i bezobzirno odzvanjaju na podu.
��Zbog �ega misli� da su duhovi koje je vidio bili bogovi? � zahtijevala je. �
Zbog �ega misli� da su podvale onih uzvi�enih bi�a koja se poigravaju nama i�ta
vi�e od ludorija, a mi i�ta vi�e od zvijeri, od najni�ih do najvi�ih, koje hodaju
Zemljom? � Stajala je na nekoliko koraka od njega. Prekri�ila je ruke. � On je
izazvao ne�to ili nekoga. To mu bi�e nije moglo odoljeti. I �to je bio ishod svega
toga? Reci mi. Ti bi trebao znati. � Ne znam, rekao sam tiho. � Volio bih da me
ostavi� samoga. � Oh, doista, pa, re�i �u ti kakav je bio ishod. Mlada �ena, po
imenu Dora, du�obri�nica, kako oni to nazivaju, koja je propovijedala o dobru koje
proizlazi iz brige za slabije, kojima je potrebna, skrenuta je sa svoga kolosijeka!
To je bio ishod � njezine propovijedi, utemeljene na milosr�u i pjevane prema novoj
melodiji da bi ih ljudi mogli �uti, izbrisale su krvavo lice krvava boga. � Moje su
se o�i napunile suzama. Mrzio sam to �to je sve to tako jasno shva�ala, ali joj
nisam mogao odgovoriti i nisam je mogao u�utkati. Ustao sam.
��Sjatili su se natrag u katedrale, � rekla je prezrivo, � cijela gomila,
natrag zastarjeloj, smije�noj i potpuno beskorisnoj teologiji koju si ti, �ini se,
jednostavno zaboravio. � Znam to vrlo dobro, rekao sam blago. � Mu�i� me. �to ja
�inim tebi? Kle�im pokraj njega, to je sve. � Oh, ali ima� namjeru u�initi vi�e, a
tvoje me suze vrije�aju, rekla je.
�uo sam kako joj se obra�a netko iza mene. Pomislio sam da je to mo�da Pandora,
ali nisam bio siguran. U iznenadnom, trenutnom bljesku bio sam svjestan svih onih
koje je zabavljao moj jad, ali nisam mario.
���to o�ekuje�, Armand? � upitala me prepredeno i nemilosrdno. Njezino usko
ovalno lice bilo je toliko nalik njegovomu, pa ipak nije. On nikada nije bio tako
odvojen od osje�aja, nikada tako nestvaran u svojem bijesu kao �to je ona bila
sada. � Misli� da �e� vidjeti ono �to je on vidio, ili da �e Kristova krv jo� biti
tamo da bi je ti ku�ao svojim jezikom? Trebam li ti citirati katekizam? � Nema
potrebe, Gabrielle, rekao sam poniznim glasom. Moje su me suze osljepljivale.
��Kruh i vino su Tijelo i Krv toliko dugo dok ostaju te vrste, Armand; ali kada
vi�e nema kruha i vina, tada vi�e nema ni Tijela ni Krvi. �to ti, dakle, misli� o
Kristovoj krvi u njemu, da je nekako zadr�ala svoju �arobnu mo�, unato� stroju
njegova srca koji guta krv smrtnika kao da je tek zrak koji udi�e? � Nisam
odgovorio. Potiho sam mislio za sebe. To nisu bili kruh i vino; to je bila Njegova
krv, Njegova Sveta Krv i on ju je podario na putu za Kalvariju, i to ovom bi�u koje
le�i ovdje.
 Te�ko sam gutao svoju tugu i svoj bijes jer me je natjerala da se obve�em na
taj na�in. Po�elio sam se okrenuti i pogledati gdje su moji jadni Sybelle i Benji,
jer sam po njihovu mirisu znao da su jo� u toj prostoriji. Za�to ih Marius nije
odveo! Oh, ali to je bilo potpuno jasno. Marius je �elio vidjeti �to namjeravam
u�initi.
��Nemoj mi re�i, rekla je Gabrielle nerazgovjetno, � da je to pitanje vjere. �
Podrugljivo se osmjehnula i odmahnula glavom. � Dolazi� poput nevjernog Tome
zarinuti svoje krvave o�njake upravo u tu ranu. � Oh, prestani, molim te,
preklinjem te, �apnuo sam. Podignuo sam ruke. � Dopusti mi da poku�am, neka me
ozlijedi, a ti se tada zadovoljno okreni. � Mislio sam to upravo onako kako sam
rekao, i u tomu nisam osjetio nikakvu mo�, samo poniznost i neizrecivu tugu.
Ali nju je to jako pogodilo, i po prvi put njezino je lice postalo potpuno i
krajnje tu�no, i o�i su joj se ovla�ile crvenilom, a usne su joj bile �vrsto
stisnute dok me je gledala.
��Jadno izgubljeno dijete, Armand, rekla je. � �ao mi je zbog tebe. Bilo mi je
tako drago �to si pre�ivio sunce. � To, dakle, zna�i da ti mogu oprostiti,
Gabrielle, � rekao sam, � sve okrutne rije�i koje si mi izgovorila. � Zami�ljeno je
podignula obrve, a tada polako kimnula u tihom pristanku. Tada je, podignuv�i ruke,
be�umno uzmaknula i zauzela svoj stari polo�aj, sjela na stubu oltara, nasloniv�i
glavu na pri�esnu ogradu. Podignula je koljena kao i prije i samo me promatrala, s
licem u sjeni.
�ekao sam. Bila je mirna i tiha, a nikakav zvuk nije dopirao ni od onih koji su
se okupili u crkvi. Mogao sam �uti ravnomjerno kucanje Sybellinog srca i uznemireno
Benjijevo disanje, ali oni su bili dovoljno udaljeni.
Pogledao sam Lestata, koji je le�ao kao i prije, njegova je kosa padala kao i
prije, malo preko njegova lijevog oka. Njegova je desna ruka bila ispru�ena, a
prsti savinuti prema gore, nije se ni najmanje pomaknuo, nije se �uo �ak ni udah
njegovih plu�a ni uzdah njegovih pora.
Ponovno sam kleknuo pokraj njega. Ispru�io sam ruku i ne trepnuv�i i bez
oklijevanja odmaknuo njegovu kosu od lica.
Mogao sam osjetiti �ok u prostoriji. �uo sam uzdahe, udahe drugih. Ali Lestat
se nije uznemirio.
Polako sam, jo� nje�nije, gladio njegovu kosu i ugledao, u nijemom �oku, kako
je jedna moja suza pala ravno na njegovo lice.
Bila je crvena, pa ipak vodenasta i prozirna i �inilo se kao da nestaje dok se
spu�tala niz oblinu njegove jagodi�ne kosti u prirodnu udubinu ispod nje.
Spustio sam se bli�e, okre�u�i se na bok, licem prema njemu, a ruka mi je i
dalje po�ivala na njegovoj kosi. Opru�io sam noge uz njega, i le�ao tako pu�taju�i
da mi lice po�iva na njegovoj ispru�enoj ruci. Ona nije bila druga�ija ili to�no
odre�ena, ta ljubav, ve� samo ljubav, ona ljubav koju sam mo�da mogao osje�ati za
onoga kojega sam ubijao ili mu pritjecao u pomo�, ili onoga pokraj kojega sam
pro�ao na ulici ili onoga koga sam poznavao i cijenio onoliko koliko cijenim njega.
Sav teret njegovih �alosti �inio mi se nezamislivim, a u mojem se umu misao o
njoj pro�irila da bi uklju�ila tragediju svih nas, onih koji ubijaju da bi �ivjeli,
i napreduju na smrti �ak i kada je sama Zemlja nare�uje, i prokleti su svjesno��u o
tomu, i to�no poznaju kako oni koji nas hrane polako pate i na posljetku nestaju.
Tuga. Tuga mnogo ve�a od krivnje, i tako spremna za obra�un, tuga prevelika i za
cijeli svijet.
Pridignuo sam se. Oslonio sam te�inu tijela na lakat i prstima desne ruke
nje�no kliznuo preko njegova vrata. Polako sam pritisnuo usne uz njegovu
problijedjelu ko�u i udisao njegov stari, nepogre�ivi miris i okus, ne�to slatko,
neodredivo i potpuno osobno, ne�to sastavljeno od svih tjelesnih darova i onih koji
su mu podareni poslije, uronio sam svoje o�tre o�njake u njegovu ko�u da bih ku�ao
njegovu krv.
Tada za mene nije bilo crkve, ili bijesnih uzdaha, ili povika strahopo�tovanja.
Nisam �uo ni�ta, a ipak sam znao �to je svuda uokolo. Znao sam to kao da je to
stvarno mjesto bilo tek uobrazilja, jer stvarna je bila njegova krv.
Bila je gusta poput meda, duboka i sna�na okusa, sirup za same an�ele.
Glasno sam je�ao piju�i je, osje�aju�i njezinu goru�u vrelinu, tako razli�itu
od bilo koje ljudske krvi. Sa svakim tihim otkucajem njegova mo�nog srca dolazio je
mali mlaz, sve dok moja usta nisu bila puna, moje je grlo gutalo bez moje namjere,
zvuk njegova srca postajao je sve glasniji, sve glasniji, crvenkasti je sjaj
ispunio moje o�i, a kroz taj sjaj ugledao sam divan vrtlog pra�ine.
O�ajna, strahovita buka polako je dopirala iz ni�tavila, pomije�ana s kiselim
pijeskom koji je ranjavao moje o�i. Bilo je to, sasvim sigurno, mjesto u pustinji,
staro i puno obi�nog puka i obi�nih stvari, puno znoja, prljav�tine i smrti. Buku
su stvarali glasovi koji su vikali i odzvanjali uz sumorne i ne�iste zidove.
Glasovi su bili sve brojniji, a ruganje, ismijavanje, krikovi u�asa i promuklo,
podlo ogovaranje izdizali su se iznad najbolnijih i najstra�nijih uzvika pogrde i
straha.
Stisnula su me oznojena tijela, a ja sam se otimao dok je nakrivljeno sunce
palilo moju ispru�enu ruku. Razumio sam �amor svuda oko sebe, drevni je jezik
naricao i kukao u mojim u�ima dok sam se borio da pri�em bli�e izvoru toga vla�noga
i odvratnoga kome�anja koje me je gu�ilo i poku�avalo zadr�ati.
�inilo se da �e ugu�iti sam �ivot u meni, ti priprosti mu�karci hrapave ko�e i
�ene pod velovima u svojim grubo ispredenim haljinama, udaraju�i me laktovima i
gaze�i mi po stopalima. Nisam mogao vidjeti �to se nalazi preda mnom. Ra�irio sam
ruke, oglu�io od krikova i zlobnog, uzavrelog smijeha, i iznenada, kao po
zapovijedi, gomila se razmaknula i ja sam ugledao to zasljepljuju�e remek-djelo.
On je stajao u svojem trnju i krvavoj bijeloj halji, upravo taj Lik �ije sam
Lice vidio utisnuto u vlaknima vela. Ruku vezanih debelim, nejednakim �eljeznim
lancima za te�ke i ogromne prekri�ene grede Njegova raspela, On se pogrbio pod
njima, a Njegova je kosa padala s obje strane Njegova izranjavanog i izmu�enog
lica. Krv od trnja slijevala se u Njegove otvorene i mirne o�i.
Pogledao me je, prili�no iznena�en, �ak i pomalo zapanjen. Zurio je �irom
otvorenih o�iju kao da Ga nije okru�ivalo mno�tvo i kao da bi� nije pucketao preko
Njegovih le�a, a tada je pognuo glavu. Zurio je kroz splet svoje zapetljane kose
ispod svojih bolnih i krvavih vje�a.
��Gospode! � viknuo sam.
Mora da sam posegnuo za Njim, jer to su bile moje ruke, moje maju�ne i bijele
ruke koje sam ugledao! Vidio sam kako nastoje dotaknuti Njegovo lice.
��Gospode! � ponovno sam viknuo.
On je ponovno zurio u mene, nepomi�no, Njegove su se o�i susrele s mojima, dok
su mu ruke visjele iz �eljeznih lanaca, a iz usta mu kapala krv.
Iznenada me je pogodio �estok i strahovit udarac. Gurnuo me je naprijed.
Njegovo je lice potpuno ispunilo moj vidokrug. Pred mojim o�ima nalazila se mjera
svega �to bih uop�e mogao vidjeti � Njegova prljava i razderana ko�a, Njegove
navla�ene i potamnjele spletene trepavice, velike svijetle o�ne jabu�ice i tamne
zjenice Njegovih o�iju.
Dolazio je sve bli�e i bli�e, krv je tekla u Njegove guste obrve i kapala s
Njegovih upalih obraza. Njegova su se usta otvorila. Iz Njega je iza�ao zvuk.
Isprva je to bio uzdah, a zatim prigu�en, sve sna�niji dah koji je postajao sve
glasniji dok je Njegovo lice postajalo sve ve�e, gube�i svoje obrise, i pretvorilo
se u ukupnost svih svojih prelijevaju�ih boja, a zvuk je sada bio nedvojben i
zaglu�uju�i urlik.
U strahu sam vrisnuo. Bio sam odba�en unatrag. Ipak, iako sam vidio Njegov
poznati lik i drevni okvir Njegova lica s krunom od trnja, Lice je bilo sve ve�e i
ve�e i potpuno nerazlu�ivo, i ponovno se doimalo kao da se nadvija nad mene, a
zatim iznenada gu�i cijelo moje lice svom svojom ogromnom te�inom.
Vrisnuo sam. Bio sam bespomo�an, bezna�ajan, nesposoban udahnuti.
Vri�tao sam kao �to nikada, tijekom svih mojih bijednih godina nisam vri�tao,
vriskom tako glasnim da je nadja�ao urlik koji je ispunjavao moje u�i, ali vizija
nije jenjavala, velika masa Njegova lica koja je nasrtala na mene i kojoj nisam
mogao pobje�i.
��Oh, Gospode! � vrisnuo sam svom snagom svojih goru�ih plu�a. Taj je vjetar
jurnuo u moje u�i.
Ne�to me je udarilo u zatiljak tako sna�no da mi je razbilo lubanju. �uo sam
kako puca. Osjetio sam vla�an mlaz krvi.
 Otvorio sam o�i. Zurio sam pred sebe. Bio sam na drugom kraju crkve, izvaljen
pokraj gipsanog zida, nogu ispru�enih pred sobom, obje�enih ruku, a glava mi je
plamtjela od bola sna�nog potresa po�to sam udario o zid.
Lestat se nije ni pomaknuo. Znao sam da nije.
Nitko mi to nije trebao re�i. On nije bio taj koji me je odgurnuo.
Okrenuo sam se na trbuh, povukav�i ruku ispod glave. Znao sam da su se posvuda
oko mene okupila stopala, da je Louis u blizini i da je �ak i Gabrielle do�la, a
znao sam i da je Marius odvodio Benjamina i Sybelle.
U ti�ini koja je odjekivala �uo sam samo Benjaminov zvonak, smrtni glasi�. �
Ali �to mu se dogodilo. �to se dogodilo? Plavokosi ga nije udario. Vidio sam. To se
nije dogodilo. On nije... � Skrivenog lica, lica natopljenog suzama, pokrio sam
glavu drhtavim rukama, moj bolan osmijeh bio je neprimije�en, iako su �uli moje
jecaje.
Dugo sam plakao i plakao, a tada je polako, kao �to sam i o�ekivao, moje tjeme
po�elo zacjeljivati. Zla se krv uspinjala na povr�inu moje ko�e i, �are�i, pru�ala
svoju zlu uslugu, sa�iv�i ko�u poput male laserske zrake iz pakla.
Netko mi je davao rup�i�. Na njoj je bio lagan Louisov miris, ali nisam mogao
biti siguran. Pro�lo je mnogo vremena, mo�da �ak i jedan sat, prije no �to sam ga
napokon uhvatio i obrisao svu krv sa svojeg lica.
Pro�ao je jo� jedan sat, sat ti�ine tijekom kojeg su okupljeni polako
nestajali, prije no �to sam se okrenuo, pridignuo se i sjeo uza zid. Glava me vi�e
nije boljela, rana je nestala, krv koja se sasu�ila uskoro �e otpasti.
Dugo i tiho zurio sam u njega.
Bilo mi je hladno, bio sam osamljen i povrije�en. Ni�ta od onoga �to je bilo
tko promrmljao nije dopiralo do mojeg sluha. Nisam opa�ao kretanje ili pokrete oko
sebe.
U sveti�tu svojeg uma ponovno sam prebirao, uglavnom polako, podrobno, ono �to
sam vidio, �to sam �uo � sve �to sam ti upravo ispri�ao.
Napokon sam ustao. Ponovno sam mu pri�ao i pogledao ga.
Gabrielle mi je ne�to rekla. Ne�to grubo i zlobno. Nisam je, zapravo, �uo. �uo
sam samo zvuk tih rije�i, izgovor, odnosno, kao da je njezin stari francuski, koji
mi je tako poznat, bio jezik koji ne razumijem.
Kleknuo sam i poljubio njegovu kosu.
Nije se pomaknuo. Nije se promijenio. Nisam se ni najmanje pla�io da ho�e, ili
se tomu nadao. Poljubio sam ga jo� jednom u obraz, a zatim ustao, obrisao ruke
rup�i�em koji sam jo� imao i iza�ao.
Mislim da sam dugo stajao uko�en, a tada sam se prisjetio ne�ega, ne�ega �to mi
je Dora davno rekla o tomu da je u potkrovlju umrlo dijete, o malenoj prikazi i o
staroj odje�i.
Hvataju�i se za to, �vrsto se dr�e�i, uspio sam se vinuti prema stubama.
Tamo sam ubrzo nakon toga sreo tebe. Sada zna�, u dobru i zlu, �to jesam ili
nisam vidio.
I tako je moja simfonija zavr�ena. Dopusti mi da joj dopi�em svoje ime. Kada
zavr�i� s prepisivanjem, darovat �u svoj zapis Sybelle. A mo�da i Benjiju. A ti s
ostatkom mo�e� �initi �to te je volja.
25.
Ovo nije epilog. Ovo je posljednje poglavlje pri�e koju sam smatrao zavr�enom.
Pi�em ga svojom rukom. Bit �e kratko jer u meni vi�e nije preostalo dramati�nosti i
moram s krajnjom obazrivo��u rukovati kosturom pri�e.
Mo�da �e mi poslije nado�i prave rije�i kojima �u produbiti svoje opise onoga
�to se dogodilo, ali za sada mogu samo zabilje�iti.
Nisam napustio samostan po�to sam potpisao svoje ime na primjerak koji je David
tako vjerno ispisao. Bilo je prekasno.
No� je potro�ila samu sebe na rije�i i ja sam se trebao povu�i u jednu od
tajnih odaja od opeke koju mi je David tamo pokazao, mjesto na kojem je Lestat
neko� bio zato�en, i tamo sam se izvalio na podu u potpunoj tami, previ�e uzbu�en
zbog svega �to sam ispri�ao Davidu i iscrpljeniji no �to sam ikada bio, i zaspao
odmah s izlazom sunca.
U sumrak sam ustao, poravnao odje�u i vratio se u crkvu. Kleknuo sam i poljubio
Lestata s neprikrivenom nje�no��u, jednako kao i no� prije. Nisam primijetio nikoga
i nisam znao tko je bio tamo.
Dr�e�i Mariusa za rije�, oti�ao sam iz samostana, okupan ljubi�astom svjetlo��u
rane ve�eri, moje su o�i s povjerenjem klizile po cvije�u i oslu�kivao sam zvukove
ne bih li �uo Sybellinu sonatu, koji �e me odvesti u pravu ku�u.
Za nekoliko trenutaka �uo sam glazbu, udaljene, ali brze odlomke Allegra assai,
ili prvog stavka Sybelline poznate melodije.
Bila je svirana s neuobi�ajenom, zvonkom to�no��u, zapravo, s novom, polaganom
kadencom koja joj je dala mo�nu, rubinsko crvenu vjerodostojnost koju sam odmah
zavolio.
Dakle, ipak nisam do ludila upla�io svoju djevoj�icu. Bila je dobro, bila je
sretna, i mo�da se predavala ljubavi prema uspavljuju�oj, vla�noj ljepoti New
Orleansa kao i mnogi od nas.
Odmah sam jurnuo prema tomu mjestu i na�ao se kako stojim, tek malo ra��upan
vjetrom, pred ogromnom, trokatnom ku�om od crvene opeke u Metairie, seoskom
predgra�u New Orleansa koje je zapravo vrlo blizu grada, uz osje�aj da mo�e biti
�udesno daleko.
Divovski hrastovi koje je Marius opisao nalazili su se svuda uokolo te nove
ameri�ke pala�e i, kao �to je obe�ao, sva njegova francuska vrata od blistavo
�istih okana bila su otvorena ranom povjetarcu.
Trava je bila duga i meka pod mojim cipelama, a veli�anstvena svjetlost, tako
dragocjena mojemu Mariusu, slijevala se sa svakog prozora kao i zvukovi
Appassionate, koja se s izvanrednom lako�om kretala prema drugom stavku, Andante
con motto, koji obe�ava biti ukro�eni dio tog djela, ali ubrzo prerasta u isto
ludilo kao i ostatak.
Stao sam na mjestu i slu�ao. Nikada nisam �uo tako prozra�ne i prozirne, tako
bljeskovite i izvanredno jasne zvukove. Iz �istog zadovoljstva poku�ao sam
razlu�iti razli�itosti izme�u te izvedbe i mnogih koje sam prethodno �uo. Sve su
one bile druga�ije, �arobne i duboko dirljive, ali ovo je bilo vi�e od
veli�anstvenoga, donekle potpomognuto ogromnim tijelom onoga �to sam poznavao kao
koncertni glasovir.
Na trenutak me je uhvatio o�aj, strahovito, mu�no sje�anje na ono �to sam vidio
kada sam no� prije pio Lestatovu krv. Dopustio sam si da to ponovno pro�ivim, kao
�to tako nevino ka�emo, a tada sam, nedvojbeno porumenjev�i od ugodnog �oka,
shvatio da nikomu ne moram govoriti o tomu, da sam sve rekao Davidu i da sam kopije
koje mi je dao mogao povjeriti bilo komu koga sam volio, tko bi ikada po�elio znati
�to sam vidio.
A ja, ja to ne bih poku�avao uobli�iti. Ne bih mogao. Osje�aj da onaj kojega
sam vidio na putu za Kalvariju, bez obzira na to je li bio stvaran ili izmi�ljotina
mojeg srca optere�enoga krivnjom, nije �elio da ga vidim i silovito me je odgurnuo,
bio je prejak. Zapravo, osje�aj odbacivanja bio je tako sveobuhvatan da gotovo da i
nisam vjerovao da sam ga uspio opisati Davidu.
Morao sam te misli izbaciti iz svojeg uma. Protjerao sam sve odjeke tog
iskustva i dopustio sebi ponovno utonuti u Sybellinu glazbu, tek stoje�i pod
hrastovima, uz vje�iti rije�ni povjetarac koji te ovdje mo�e prona�i bilo gdje,
koji me je rashla�ivao, umirivao i izazivao u meni osje�aj da je sama Zemlja
ispunjena nezatomljivom ljepotom, �ak i za nekoga poput mene.
Glazba tre�eg stavka dosegnula je svoj briljantan vrhunac, a ja sam pomislio da
�e mi se srce slomiti.
Tek sam tada, kada su zadnji taktovi bili odsvirani, shvatio ne�to �to mi je od
po�etka trebalo biti jasno. Sybelle nije bila ta koja je svirala tu glazbu. Nije
mogla biti. Poznavao sam svaku nijansu Sybelline interpretacije. Poznavao sam
njezine na�ine izra�avanja; poznavao sam tonske zna�ajke koje je njezin osobiti
dodir nepromjenjivo proizvodio. Iako su njezine interpretacije bile beskrajno
spontane, ipak sam poznavao njezinu glazbu kao �to netko poznaje ne�iji rukopis ili
stil slikareva rada. To nije bila Sybelle.
A tada mi je sinula prava istina. To je bila Sybelle, ali Sybelle vi�e nije
bila Sybelle.
Na trenutak nisam mogao u to povjerovati. Srce mi je stalo u prsima.
 Tada sam u�ao u ku�u odlu�nim, �estokim korakom koji ne�e stati ni za �to osim
da prona�e istinu onoga u �to sam vjerovao.
U trenutku sam je ugledao vlastitim o�ima. U prekrasnoj sobi oni su bili na
okupu, prelijepa gipka Pandorina pojava u haljini od sme�e svile, stegnute u struku
u starom, gr�kom stilu, Marius u laganu bar�unastu ku�nom haljetku preko svilenih
hla�a, i moja djeca, moja prelijepa djeca, blistavi Benji u svojoj bijeloj halji
koji bos neobuzdano ple�e po sobi ispru�enih prstiju kao da njima hvata zrak, i
Sybelle, moja prekrasna Sybelle, golih ruku u haljini duboko ru�i�aste svile, za
glasovirom, duge kose zaba�ene unatrag preko ramena, upravo je ponovno jurila kroz
prvi stavak.
Svi od njih vampiri, svi do jednoga.
�vrsto sam stisnuo zube i pokrio usta da moji krikovi ne bi probudili cijeli
svijet. Urlao sam i urlao u svoje klonule ruke.
Izvikivao sam bez prestanka jedini prkosni slog Ne, Ne, Ne. Nisam mogao re�i
bilo �to drugo, vrisnuti bilo �to drugo, u�initi bilo �to drugo.
Plakao sam i plakao.
Zubima sam zagrizao tako sna�no da me je zaboljela �eljust, a moje ruke,
drhtave poput pti�jih krila, nisu mi dopu�tale da dovoljno �vrsto pokrijem usta, i
jo� su jednom suze potekle iz mojih o�iju jednako obilno kao �to su tekle i kada
sam poljubio Lestata.
Ne, Ne, Ne, Ne!
Tada sam iznenada ra�irio ruke, stisnuv�i �ake, i urlik se zamalo oslobodio,
prolomio se iz mene poput razbje�njele bujice, ali Marius me je uhvatio velikom
snagom, privukao me na svoja prsa i stisnuo moje lice uza se.
Nastojao sam se osloboditi. Odgurnuo sam ga svom snagom i udarao �akama.
��Kako si to mogao u�initi! � grmio sam.
Rukama je obuhvatio moju glavu u bezizlaznu klopku, a njegove su me usne
nastavile prekrivati poljupcima koje sam mrzio i koji su mi se gadili i otimao sam
se o�ajni�kim zamahivanjem.
��Kako si mogao? Kako si se usudio? Kako si mogao? � Na posljetku sam skupio
dovoljno snage da ga obaspem nizom udaraca po licu.
Ali �to mi je to koristilo? Kako su slabe i bezna�ajne bile moje �ake prema
njegovoj snazi. Kako su bespomo�ni, budalasti i slabi bili moji pokreti, a on je
samo stajao, podnose�i sve, lica neizrecivo tu�noga, a o�iju suhih, ali punih
bri�nosti.
��Kako si to mogao u�initi! � zahtijevao sam. Nisam �elio prestati.
Ali iznenada je Sybelle ustala od glasovira i ispru�enih ruku potr�ala prema
meni. I Benji, koji je cijelo vrijeme gledao, tako�er je pojurio prema meni, i
nje�no su me zarobili svojim mekim rukama.
��Oh, Armand, ne ljuti se, nemoj, nemoj biti tu�an, Sybelle je tiho govorila u
moje uho. � Oh, moj predivni Armand, nemoj biti tu�an, nemoj. Nemoj biti ljut. Mi
smo s tobom zauvijek. � Armand, mi smo s tobom! On je u�inio tu �aroliju, viknuo je
Benji. � Mi nismo trebali biti ro�eni iz crnih jaja, ti dibu�e, za takvo �to!
Armand, mi nikada ne�emo umrijeti, nikada ne�emo biti bolesni, nikada ozlije�eni i
nikada vi�e upla�eni. � Skakao je gore-dolje s veseljem i vrtio se u jo� jednom
radosnom krugu, zapanjen, smiju�i se svojoj novoj �ivotnosti, tomu �to mo�e sko�iti
tako visoko i tako spretno. � Armand, tako smo sretni. � Oh, da, molim te, tiho je
rekla Sybelle dubljim, blagim glasom. � Toliko te volim, Armand, tako te jako
volim. Morali smo to u�initi. Morali smo. Morali smo to u�initi da bismo uvijek i
zauvijek bili s tobom. � Moji su prsti lebdjeli oko nje, �ele�i je utje�iti, a kada
je u o�aju stavila svoje �elo na moj vrat, �vrsto me obgrliv�i oko prsa, nisam je
mogao dodirnuti, nisam je mogao zagrliti, nisam je mogao umiriti.
��Armand, volim te, obo�avam te, Armand, �ivim samo za tebe, a sada s tobom
zauvijek, rekla je.
Kimnuo sam, poku�ao sam progovoriti. Ona je poljubila moje suze. Po�ela ih je
ljubiti brzo i o�ajni�ki. � Prestani, prestani plakati, nemoj plakati, govorila je
upornim, tihim �apatom. � Armand, mi te volimo. � Armand, tako smo sretni! � viknuo
je Benji. � Pogledaj, Armand, pogledaj! Sada zajedno mo�emo plesati uz njezinu
glazbu. Sve mo�emo �initi zajedno. Armand, ve� smo lovili. � Jurnuo je prema meni i
savinuo koljena, spreman sko�iti od uzbu�enja �ele�i naglasiti svoje rije�i. Tada
je uzdahnuo i ponovno me obgrlio rukama, � Ah, jadni Armand, potpuno si u krivu,
ispunjen pogre�nim snovima. Armand, zar ne shva�a�? � Volim te, �apnuo sam tihim
glasom u Sybellino uho. �apnuo sam ponovno, a tada se moj otpor potpuno slomio i
nje�no sam je privinuo uz sebe i podivljalim prstima dodirivao njezinu svilenu
bijelu ko�u i blistavu meko�u njezine sjajne kose.
I dalje je dr�e�i uza se, �aptao sam: � Nemoj drhtati, volim te, volim te. �
Privukao sam Benjija sebi lijevom rukom. � A ti, nevaljal�e, ti �e� mi jednom sve
ispri�ati. Pusti da te sada zagrlim. Pusti da te zagrlim. � Drhtao sam. Ja sam
jedini drhtao. Ponovno su me zarobili svom svojom nje�no��u, nastoje�i me ugrijati.
Na posljetku, miluju�i ih oboje, pustiv�i ih uz poljupce, povukao sam se i
iscrpljen pao u stari bar�unasti naslonja�.
U glavi mi je udaralo i osjetio sam kako mi ponovno naviru suze, ali sam zbog
njih, svom svojom snagom, progutao te suze. Nisam imao izbora.
Sybelle se vratila glasoviru i udaraju�i tipke ponovno po�ela svirati sonatu.
Ovog je puta pjevala prelijepim, dubokim, jednoslo�nim sopranom, a Benji je ponovno
plesao, okre�u�i se i poskakuju�i, udaraju�i bosim stopalima ljupko prate�i
Sybellin ritam.
Nagnuo sam se naprijed s glavom me�u rukama. �elio sam da moja kosa padne i
sakrije me od svih pogleda, ali unato� gusto�i, bila je to samo kosa.
Osjetio sam ruku na svojem ramenu i uko�io se, no nisam mogao prozboriti ni
rije�, da ne bih ponovno po�eo plakati i proklinjati svom svojom snagom. �utio sam.
��Ne o�ekujem da �e� razumjeti, rekao je ispod glasa.
Uspravio sam se. On je bio pokraj mene, sjedio je na naslonu za ruke. Gledao me
je.
Na�inio sam ugodno lice, �ak i osmijeh, a glas mi je bio tako bar�unast i miran
da nitko ne bi mogao pomisliti da mu govorim o bilo �emu drugomu, nego o ljubavi.
��Kako si to mogao u�initi? Za�to si to u�inio? Zar me toliko mrzi�? Nemoj mi
lagati. Nemoj mi govoriti gluposti u koje zna� da nikada, nikada ne�u povjerovati.
Nemoj mi lagati zbog Pandore ili zbog njih. Ja �u se brinuti za njih i voljeti ih
zauvijek. Ali, nemoj lagati. U�inio si to iz osvete, nisi li, Gospodaru, u�inio si
to iz mr�nje? � Kako bih mogao? � upitao je istim glasom koji je izra�avao �istu
ljubav, koji se doimao kao nepatvoreni glas ljubavi i koji mi se obra�ao iz njegova
iskrena i mole�iva lica. � Ako sam ikada u�inio i�ta iz ljubavi, to je bilo ovo.
U�inio sam to zbog ljubavi i zbog tebe. U�inio sam to zbog sveg zla koje ti je
u�injeno, osamljenosti koju si pretrpio, strahota kojima te je svijet obasipao kada
si bio premlad i previ�e neiskusan da bi znao kako se boriti protiv njih i previ�e
nadja�an da bi bio bitku cijelim srcem. U�inio sam to zbog tebe. � Oh, la�e�, la�e�
srcem, � rekao sam, � ako ne jezikom. U�inio si to iz prkosa, i upravo si mi to
sasvim jasno otkrio. U�inio si to iz prkosa jer ja nisam bio nau�nik kakvoga si
�elio na�initi od mene. Nisam bio mudar buntovnik koji se mogao suprotstaviti
Santinu i njegovoj bandi �udovi�ta, i ja sam bio taj, nakon svih tih stolje�a, koji
te je razo�arao jo� jednom i u�asno jer sam po�ao na sunce po�to sam ugledao veo.
Zbog toga si to u�inio. U�inio si to iz osvete, u�inio si to iz ogor�enosti, u�inio
si to zbog razo�aranja, a vrhunski u�as je da toga sam nisi svjestan. Nisi mogao
podnijeti �to se moje srce nadimalo tako da se zamalo raspuknulo kada sam ugledao
Njegovo lice na velu. Nisi mogao podnijeti da Ga je ovo dijete koje si odveo iz
venecijanskog bordela i nahranio svojom vlastitom krvlju, ovo dijete koje si
podu�avao iz vlastitih knjiga i svojim rukama, krikom zazvalo kada je ugledalo
Njegovo lice na velu. � Ne, to je tako daleko od istine da mi slama srce. �
Odmahnuo je glavom. Bez suza i bijelo, njegovo je lice bilo savr�en izraz tuge kao
da je slika koju je na�inio vlastitim rukama. � U�inio sam to jer te oni vole onako
kako te nitko nikada nije volio, i oni su slobodni i u svojim velikodu�nim srcima
posjeduju duboku sposobnost koja ne uzmi�e pred tobom i svime �to jesi. U�inio sam
to zato �to su oni iskovani u istom plamenu kao i ja, njih dvoje, prodorna uma i
dovoljno sna�ni da izdr�e. U�inio sam to zato �to je ludilo nije porazilo, a
siroma�tvo i neznanje nisu porazili njega. U�inio sam to zbog toga �to su oni bili
tvoji izabrani, potpuno savr�eni, a i znao sam da ti to ne bi u�inio, i oni bi te
zbog toga zamrzili, mrzili kao �to si ti neko� mrzio mene, prikrivaju�i to, i ti bi
ih izgubio zbog otu�enosti i smrti prije no �to bi popustio.
Oni su sada tvoji. Ni�ta vas ne odvaja. A moja ih je krv, drevna i mo�na, do
vrha ispunila snagom da bi mogli biti tvoji dostojni dru�benici, a ne blijeda sjena
tvoje du�e, �to je Louis uvijek bio.
Me�u vama ne postoji prepreka Gospodara i nau�nika, i ti mo�e� otkriti tajne
njihova srca kao �to oni mogu otkriti tvoje. � �elio sam u to vjerovati.
Tako sam sna�no �elio u to vjerovati da sam ustao, ostavio ga i, nje�no se
osmjehnuv�i Benjaminu i lagano poljubiv�i Sybelle u prolazu, povukao se u vrt te
stajao ispod i izme�u para ogromnih hrastova.
Njihovi mo�ni korijeni uzdizali su se iz zemlje, oblikuju�i humke od tvrdog,
tamnog, �vornatog drva. Moja su stopala po�ivala na tomu neravnom tlu, a glava na
bli�emu od ta dva stabla.
Grane su se spu�tale i �inile veo za mene, kao �to sam �elio da ga na�ini moja
kosa. Osje�ao sam se za�ti�enim i sigurnim u sjeni. U srcu sam bio spokojan, ali je
moje srce bilo slomljeno, a um razoren i bilo je dovoljno da kroz otvorena vrata, u
briljantnom blistavilu svjetla pogledam moja dva bijela vampirska an�ela i da
ponovno po�nem plakati.
Marius je dugo stajao na drugim vratima. Nije me gledao, A kada sam pogledao
Pandoru, ugledao sam je sklup�anu kao da se brani od strahovite boli � vjerojatno
samo zbog na�e prepirke � u drugom velikomu, staromu bar�unastom naslonja�u.
Na posljetku se Marius sabrao i krenuo prema meni, i mislim da mu je za to bila
potrebna snaga volje. Iznenada se doimao tek malo ljutitim i �ak ponosnim.
Nije me bilo briga.
Stao je pred mene, ali nije rekao ni�ta, i �inilo se da je do�ao suo�iti se s
bilo �ime �to imam re�i.
��Zbog �ega im nisi dopustio da imaju svoje �ivote! � rekao sam. � Ti, od svih
ljudi, bez obzira na to �to si osje�ao prema meni i mojim ludostima, zbog �ega im
nisi dopustio da imaju ono �to im je priroda dala? Zbog �ega si se upleo? � Nije
odgovorio, ali ja to nisam mogao dopustiti. Spu�taju�i ton da ih ne bih uznemirio,
nastavio sam.
��U mojim najmra�nijim trenucima, � rekao sam, � uvijek su me dr�ale tvoje
rije�i. Oh, ne mislim tijekom onih stolje�a kada sam bio vezan za izopa�enu vjeru i
morbidnu obmanu. Mislim na vrijeme dugo nakon toga, po�to sam iza�ao iz podzemlja,
na Lestatov izazov, i pro�itao �to je Lestat napisao o tebi, a zatim te i sam �uo.
Ti si bio taj, Gospodaru, koji si mi omogu�io da vidim ono malo �to sam mogao o
veli�anstvenom, sjajnom svijetu koji se prostirao svuda oko mene na na�ine koje
nisam mogao ni zamisliti u zemlji ili vremenu u kojemu sam ro�en. � Nisam se mogao
suzdr�ati. Zastao sam da bih uhvatio dah i poslu�ao njezinu glazbu, a uvidjev�i
kako je divna, kako tugaljiva, izra�ajna i iznova tajanstvena, zamalo sam ponovno
zaplakao. Ali nisam mogao dopustiti da se takvo �to dogodi. Imao sam jo� mnogo toga
re�i, ili sam barem tako mislio.
��Gospodaru, ti si bio taj koji je rekao da se kre�emo u svijetu u kojemu stare
religije praznovjerja i nasilja izumiru. Ti si bio taj koji je rekao da �ivimo u
vremenu kada zlo vi�e ne te�i bilo kojemu nu�nom mjestu. Sjeti se, Gospodaru, ti si
rekao Lestatu da ne postoji vjera ili zakonik koji bi mogao opravdati na�e
postojanje, jer ljudi su sada shvatili �to je stvarno zlo, a stvarno zlo bili su
glad, oskudica, neznanje, rat i hladno�a. Ti si to rekao, Gospodaru, daleko
profinjenije i op�irnije no �to bih to ja ikada mogao re�i, ali na tom si
razboritom temelju ti raspravljao, ti, s najgorima od nas, o svetosti i dragocjenoj
uzvi�enosti ovoga prirodnog i ljudskog svijeta. Ti si bio taj koji se zauzimao za
ljudsku du�u, govore�i da se produbila u osje�ajima, da ljudi vi�e nisu �ivjeli za
ratnu slavu, ve� su upoznali profinjenije stvari koje su neko� bile povlastica samo
najbogatijih, a sada ih mogu posjedovati svi. Ti si bio taj koji je rekao da je
novo prosvjetljenje, prosvjetljenje razuma, eti�nosti i istinske suosje�ajnosti,
ponovno nastupilo, nakon mra�nih stolje�a krvave religije, da bi podarilo ne samo
svoju svjetlost ve� i svoju toplinu. � Prestani, Armand, nemoj ni�ta vi�e re�i,
rekao je. Bio je blag, ali vrlo odlu�an. � Sje�am se tih rije�i. Sje�am se svega
toga. Ali vi�e ne vjerujem u takvo �to. � Bio sam zapanjen. Bio sam zapanjen
strahovitom jednostavno��u tog poricanja zavjeta. To je prelazilo dosege moje
ma�te, pa ipak sam ga predobro poznavao da sam znao da je upravo tako mislio.
Gledao me je netremice.
��Neko� sam vjerovao u to, da. Ali, vidi�, to nije bilo vjerovanje utemeljeno
na razumu i na promatranju �ovje�anstva, kao �to sam sam sebe uvjerio da jest. To
nikada nije bilo to, i to sam shvatio, a kada sam shvatio, kada sam vidio cijelu
su�tinu toga � slijepe, o�ajni�ke, nerazborite predrasude � osjetio sam kako se
iznenada i potpuno ru�i.
Armand, rekao sam to jer sam ih morao smatrati istinitima. One su bile njihova
vlastita vjera, vjera razuma, vjera ateizma, vjera logike, vjera prepredenoga
rimskog senatora koji mora zatvoriti o�i pred mu�nom stvarno��u svijeta oko sebe,
jer kada bi priznao �to je vidio u bijedi svoje bra�e i sestara, poludio bi. �
Udahnuo je i nastavio okre�u�i le�a osvijetljenoj sobi kao da �eli za�tititi
nau�nike od vreline svojih rije�i, �to sam sasvim sigurno �elio da u�ini.
��Ja poznajem povijest, �itam je kao �to drugi �itaju Bibliju, i ne�u biti
zadovoljan sve dok ne iznesem na vidjelo sve spoznatljive pri�e koje su napisane i
dok ne razbijem �ifre svih kultura koje su mi ostavile bilo kakav izazovan dokaz
koji bih mogao istra�ivanjem osloboditi iz zemlje, kamena, papirusa ili gline.
Ali, moj je optimizam bio pogre�an, bio sam neznalica, onakav neznalica kakvim
sam smatrao druge i odbijao sam uvidjeti strahote koje su me okru�ivale, sve zlo
ovog stolje�a, ovoga razumnog stolje�a, gore no ikada prije.
Osvrni se, dijete, ako ti je do toga, ako �eli� osporiti moje tvrdnje. Osvrni
se na zlatni Kijev, koji si poznavao samo iz pjesama po�to su podivljali Mongoli
spalili njegove katedrale i poklali stanovni�tvo kao gomilu stoke, �to su �inili u
Kijevu Rusu stotinama godina. Osvrni se na povijesne zapise cijele Europe i gledaj
kako se posvuda vode ratovi, u Svetoj zemlji, u �umama Francuske ili Njema�ke,
�irom plodne zemlje Engleske, da, blagoslovljene Engleske, i u svakomu azijskom
kutku kugle zemaljske.
Oh, za�to sam se tako dugo zavaravao? Zar nisam vidio te ruske stepe, te
spaljene gradove. Pa, cijela je Europa mogla pasti pod D�ingis-kanom. Sjeti se
slavnih engleskih katedrala koje je do temelja poru�io bahati kralj Henry.
Sjeti se knjiga Maya koje su �panjolski sve�enici bacili u vatru. Inke, Azteci,
Olmeci � narodi svih nacija zga�eni do zaborava...
To je u�as, u�as za u�asom, i uvijek je tako bilo, i vi�e se ne mogu
pretvarati. Kada vidim milijune ugu�ene zbog hira austrijskog lu�aka, kada vidim
pokolj afri�kih plemena i rijeke ispunjene njihovim nabreklim tijelima, kada vidim
kako krajnja glad zahva�a cijele zemlje u doba pro�drljivog obilja, ne mogu vi�e
vjerovati u sve te besmislice.
Ne znam koji je to zaseban doga�aj razorio moju samoobmanu. Ne znam koji je to
u�as strgnuo masku s mojih la�i. Jesu li to bili milijuni koji su gladovali u
Ukrajini, koje je tamo zato�io njihov diktator, ili tisu�e nakon toga koje su umrle
od nuklearnih otrova koji su sukljali prema nebu nad stepom, neza�ti�eni od strane
istih vladaju�ih snaga koje su ih prethodno izgladnjivale? Jesu li to bili
samostani plemenitog Nepala, uto�i�ta meditativnosti i milosti koja su se odr�ala
tisu�ama godina, starija �ak i od mene i sve moje filozofije, koja je razru�ila
vojska pohlepnih, grabe�ljivih militarista koji su ratovali bez milosti za
redovnike u odorama boje �afrana, i neprocjenjivo vrijedne knjige koje su bacili u
vatru, i drevna zvona koja su rastalili da vi�e ne bi pozivala plemenite na
molitvu? I ovo, ovo unutar dva desetlje�a ovog doba, kada su narodi Zapada plesali
u svojim diskotekama, opijali se alkoholom usput oplakuju�i bijednu, tu�nu sudbinu
Dalaj Llame i mijenjali televizijske programe.
Ne znam �to je to bilo. Mo�da su to bili svi milijuni � Kineza, Japanaca,
Kambod�ana, �idova, Ukrajinaca, Poljaka, Rusa, Kurda, oh, Bo�e, litanija se
nastavlja u nedogled. Nemam vjeru, nemam optimizam, nemam �vrsto vjerovanje u razum
i eti�nost. Ne korim te zbog toga �to si stajao na stubama katedrale ruku
ispru�enih prema svojemu sveznaju�em i savr�enom Bogu.
Ja ne znam ni�ta zato �to znam previ�e, i ne razumijem ni pribli�no dovoljno
niti �u ikada razumjeti. Ali, ti si me nau�io jednako kao i bilo tko koga sam ikada
upoznao da je ljubav nu�na, kao �to je ki�a potrebna cvije�u i drve�u, hrana
gladnom djetetu i krv nama, izgladnjelim, �ednim grabe�ljivcima i strvinarima.
Ljubav nam je potrebna i ljubav mo�e, kao mo�da ni�ta drugo, u�initi da zaboravimo
divlja�tvo.
I zato sam ih izvukao iz njihova izvanrednoga, obe�avaju�ega suvremenog svijeta
s njegovim oboljelim i o�ajnim gomilama. Izvukao sam ih i darovao im jedinu mo�
koju posjedujem, i u�inio sam to za tebe. Dao sam im vrijeme, vrijeme da mo�da
prona�u odgovor koji oni smrtnici �to sada �ive mo�da nikada ne�e spoznati.
To je bilo to, to je sve. I znao sam da �e� plakati, znao sam da �e� patiti,
ali sam znao i da �e� ih prihvatiti i voljeti kada to zavr�i, i znao sam da ih
treba� o�ajni�ki. I eto te, dakle... sjedinjenoga sa zmijom, lavom i vukom i vrlo
nadmo�noga najgorim ljudima koji su se u ovo doba pokazali nevjerojatnim
�udovi�tima, i slobodnoga da se obazrivo hrani� na svijetu zla koji mo�e progutati
sve ostatke ako mu je do toga. � Ti�ina se isprije�ila me�u nama.
Dugo sam razmi�ljao, radije nego da se prepustim svojim rije�ima.
Sybelle je prestala svirati, i znao sam da je zabrinuta za mene i da sam joj
potreban, mogao sam to osjetiti, mogao sam osjetiti sna�nu navalu njezine vampirske
du�e. Trebao sam oti�i k njoj, i to �to prije.
Ali, uzeo sam si vremena da ka�em jo� nekoliko rije�i: ��Trebao si im
vjerovati, Gospodaru, trebao si im dopustiti da iskoriste svoju mogu�nost. �to god
ti mislio o svijetu, trebao si im dopustiti da pro�ive svoje vrijeme u njemu. Bio
je to njihov svijet i bilo je to njihovo vrijeme. � Odmahnuo je glavom kao da se
razo�arao u meni, kao da je pomalo umoran, a budu�i da je sve to razrije�io u
svojem umu mo�da i prije no �to sam se pro�le no�i pojavio, doimao se spremnim
napustiti sve to.
��Armand, ti si zauvijek moje dijete, rekao je vrlo dostojanstveno. � Sve ono
�to je �arobno i bo�ansko u meni ograni�eno je ljudskime i uvijek je tako bilo. �
Trebao si im dopustiti da iskoriste svoje vrijeme. Nikakva ljubav prema meni nije
trebala potpisati njihovu smrtnu presudu, ili njihovo primanje u na� �udan i
nepojmljiv svijet. Mi ne moramo prema tvojoj procjeni biti ni�ta bolji od ljudi,
ali mogao si se dr�ati svojeg savjeta. Mogao si ih ostaviti na miru. � To je bilo
dovoljno.
Osim toga, pojavio se David. Ve� je imao primjerak zapisa na kojem smo radili,
ali to mu sada nije bilo na umu. Pri�ao nam je polako, jasno najavljuju�i svoju
prisutnost da bi nam dao vremena da u�utimo, �to smo i u�inili.
Okrenuo sam se prema njemu, nesposoban se suzdr�ati. � Jesi li znao da �e se
ovo dogoditi? Jesi li znao kada se to dogodilo? � Ne, nisam, rekao je ozbiljno. �
Hvala ti, rekao sam.
��Oni te trebaju, tvoji mladi, rekao je David. � Marius je mo�da Tvorac, ali su
oni potpuno tvoji. � Znam, rekao sam. � Idem. U�init �u ono �to sam obvezan
u�initi. � Marius je ispru�io ruku i dotaknuo moje rame. Iznenada sam shvatio da je
zaista na rubu da izgubi samokontrolu.
Kad je progovorio, njegov je glas drhtao i svjetlucao osje�ajima. Mrzio je
oluju u sebi i bio je svladan mojom tugom. To sam sasvim jasno shvatio. To mi uop�e
nije pru�ilo zadovolj�tinu.
��Sada me prezire� i mo�da si u pravu. Znao sam da �e� plakati, ali na vrlo
dubokouman na�in, pogre�no sam te procijenio. Ne�to o tebi nisam shva�ao. Mo�da to
nikada nisam shva�ao. � �to je to, Gospodaru? � upitao sam ogor�eno.
��Volio si ih nesebi�no, � �apnuo je. � Unato� svim njihovim �udnim
nedostacima, i neobuzdanoj tuzi, oni za tebe nisu bili osramo�eni. Ti si ih mo�da
volio s vi�e po�tovanja nego �to sam ja... nego �to sam ja ikada volio tebe. �
Doimao se tako o�aranim.
Mogao sam samo kimnuti. Nisam bio sasvim siguran da je u pravu. Moja potreba za
njima nikada nije dovedena u ku�nju, ali mu to nisam �elio re�i.
��Armand, rekao je. � Zna� da mo�e� ostati ovdje koliko god �eli�. � Dobro, jer
bih ba� mogao, rekao sam. � Njima se ovdje svi�a, a ja sam umoran. Zato ti mnogo
hvala za to. � Ali jo� samo ne�to, � nastavio je, � i to mislim iz sveg srca. � �to
to, Gospodaru? � rekao sam.
David je stajao pokraj nas, i to mi je bilo drago jer se doimalo kao da igra
neku ulogu brane za moje suze.
��Ja doista ne znam odgovor na to, i pitam te ponizno, rekao je Marius. � Kad
si ugledao veo, �to si zapravo vidio? Oh, ne mislim na to je li to bio Krist, je li
to bio Bog, ili �udo. �elim re�i sljede�e. To je bilo lice nekog bi�a, obliveno
krvlju, koje je rodilo vjeru odgovornu za vi�e ratova i vi�e okrutnosti od bilo
koje vjere koju je svijet ikada upoznao. Nemoj se ljutiti na mene, molim te, samo
mi objasni. �to je bilo to �to si vidio? Je li to bio samo veli�anstveni podsjetnik
na svete slike koje si neko� slikao? Ili je to doista bilo ne�to obliveno
ljubavlju, a ne krvlju? Reci mi. Je li to bila ljubav, a ne krv, uistinu bih �elio
znati. � Postavlja� mi staro i jednostavno pitanje, � rekao sam, � a, s mojeg
stanovi�ta, ti ne zna� ni�ta. Pita� se kako je On mogao biti moj Gospod, budu�i da
je ovaj svijet onakav kakvim si ga opisao, i budu�i da ti zna� Evan�elja i Zavjete
otisnute u Njegovo ime. Pita� se kako sam ja mogao vjerovati u sve to zato �to ti
ne vjeruje�, nije li tako? � Kimnuo je. � Da, pitam se. Zato �to te poznajem. I
znam da je vjera ne�to �to ti jednostavno ne posjeduje�. � Bio sam iznena�en. Ali,
u �asu sam shvatio da je u pravu.
Nasmije�io sam se. Iznenada sam osjetio neku vrstu tragi�ne, zanosne sre�e.
��Pa, shva�am �to �eli� re�i, rekao sam. � I odgovorit �u ti. Vidio sam Krista.
Neku vrstu krvave svjetlosti. Osobnost, ljudsko bi�e, prisutnost za koju sam
osjetio da je poznajem. I On nije bio Gospod Bog Otac Svemogu�i i nije bio
stvoritelj svemira i cijelog svijeta. I On nije bio Spasitelj i Otkupitelj grijeha
upisanih u moju du�u i prije no �to sam se rodio. On nije bio Druga Osoba Svetog
Trojstva, i On nije bio Teolog koji je propovijedao sa Svete gore. On za mene nije
bio to. Mo�da za druge, ali ne za mene. � Ali, tko je, dakle, bio On, Armand? �
upitao je David. � Ja imam tvoju pri�u, prepunu �uda i patnje, pa ipak ne znam. �to
je bilo zna�enje rije�i Gospod kada si je ti izgovorio? � Gospod, ponovio sam. � To
ne zna�i ono �to vi mislite. To se izgovara s mnogo vi�e bliskosti i mnogo vi�e
topline. To je poput tajnog i svetog imena. Gospod. � Zastao sam, a zatim nastavio:
��On jest Gospod, da, ali samo zato �to je On simbol ne�ega beskrajno
pristupa�nijega, ne�ega beskrajno mnogo va�nijega no �to kralj ili Gospodar ikada
mo�e biti. � Ponovno sam oklijevao, �ele�i prona�i prave rije�i budu�i da su oni
bili tako iskreni.
��On je bio... moj brat. � rekao sam. � Da. To je bio, moj brat, i simbol sve
bra�e, i zbog toga je bio Gospod i zbog toga je Njegova su�tina jednostavno ljubav.
Vi je prezirete. S nepovjerenjem gledate na ono �to govorim. Ali, vi ne shva�ate
slo�enost onoga �to je On bio. Mo�da je lako osje�ati, ali nije tako lako doista
vidjeti. On je bio �ovjek poput mene. I mo�da je za mnoge od nas, milijune i
milijune, to sve �to je oduvijek i bio! Svi smo mi ne�iji sinovi i k�eri i On je
bio ne�iji sin. Bio je ljudsko bi�e, bez obzira na to je li bio Bog ili nije, i
trpio je i �inio je to zbog onoga �to je smatrao �isto i univerzalno dobrim. A to
je zna�ilo da je Njegova krv jednako mogla biti moja krv. Pa, morala je biti. I
mo�da je upravo to izvor Njegove uzvi�enosti za mislioce poput mene. Rekao si da ne
posjedujem vjeru. Ne posjedujem. Ne u naslove ili u legende, ili u hijerarhiju koju
su uspostavila druga bi�a poput nas. On nije stvorio hijerarhiju, doista nije. On
je bio upravo to. Zbog jednostavnih razloga u Njemu sam vidio uzvi�enost. U onomu
�to je On bio bilo je krvi i mesa! A to mogu biti kruh i vino da se nahrani cijela
Zemlja. Vi to ne shva�ate. Ne mo�ete. Previ�e la�i plovi va�im vidokrugom. Ja sam
Ga vidio i prije no �to sam �uo toliko o Njemu. Vidio sam Ga kada sam gledao ikone
u svojoj ku�i i kada sam Ga slikao davno prije no �to sam i saznao sva Njegova
imena. Ne mogu Ga izbiti iz glave. Nikada nisam mogao. Nikada ne�u mo�i. � Nisam
vi�e imao �to re�i.
Bili su zapanjeni, ali bez osobitog po�tovanja, razmi�ljaju�i o mojim rije�ima
mo�da na sasvim pogre�an na�in, nisam mogao sa sigurno��u znati. Ionako nije bilo
va�no �to su oni osje�ali. Zapravo i nije bilo tako dobro to �to su me pitali ili
to �to sam se tako jako trudio re�i im svoju istinu. U mislima sam vidio staru
ikonu, onu koju mi je majka donijela na snijegu. Utjelovljenje. Nemogu�e ga je
objasniti njihovom filozofijom. Pitao sam se. Mo�da je u�as mojeg �ivota bio to �to
sam, bez obzira na to �to sam �inio ili kamo sam i�ao, uvijek razumio.
Utjelovljenje. Neka vrsta krvave svjetlosti.
�elio sam da me sada ostave samoga.
Sybelle je �ekala, �to je bilo mnogo va�nije, i ja sam je po�ao uzeti u
zagrljaj.
Mnoge smo sate razgovarali, Sybelle, Benji i ja, i na posljetku Pandora, koja
je bila vrlo uznemirena, ali nije �eljela re�i ni�ta o tomu, do�la je razgovarati s
nama neobvezno i veselo. Pridru�io nam se Marius, a i David.
Sjedili smo u krugu na travi, pod zvijezdama. Zbog najmla�ih, navukao sam
najhrabriji izraz lica i razgovarali smo o lijepim stvarima, mjestima koja �emo
obi�i, �udima koja su Marius i Pandora vidjeli, a s vremena na vrijeme prijateljski
bi se porje�kali oko ne�ega bezna�ajnoga.
Otprilike dva sata prije zore smo se razi�li, Sybelle je sama sjedila duboko u
vrtu, promatraju�i vrlo pozorno cvjetove jedan za drugime. Benji je otkrio da mo�e
�itati nadnaravnom brzinom i harao je knji�nicom, �to je zaista bilo vrlo
dojmljivo.
David je sjedio za Mariusovim stolom i ispravljao svoje pravopisne pogre�ke i
skra�enice u prijepisu, bri�ljivo ispravljaju�i primjerak koji je u �urbi na�inio
za mene.
Marius i ja smo sjedili pod hrastom vrlo blizu jedan drugomu, rame uz rame.
Nismo razgovarali. Promatrali smo stvari i slu�ali mo�da iste pjesme no�i.
Po�elio sam da Sybelle ponovno svira. Nikada nisam primijetio da je tako dugo
bila bez sviranja, i jako sam �elio �uti kako ponovno svira sonatu.
Marius je prvi �uo neobi�an zvuk, uko�io se od opreza, a zatim se opustio i
ponovo naslonio pokraj mene. � �to je to bilo? � upitao sam.
��Samo nekakva buka. Nisam mogao... nisam je mogao razabrati, rekao je.
Naslonio je rame na mene kao prije.
Gotovo sam istog �asa vidio kako je David podignuo pogled sa svojeg djela. A
tada se pojavila Pandora, kora�aju�i sporo, ali oprezno prema jednima od
osvijetljenih vrata.
Sada sam ja �uo taj zvuk. A �ula ga je i Sybelle, jer je i ona pogledala u
smjeru vrtnih vrata. �ak ga se i Benji na posljetku udostojio �uti, ispustio je
knjigu u pola re�enice i odlu�nim korakom, ozbiljno se namr�tiv�i, do�ao do vrata
da bi promotrio tu novu situaciju i stavio je �vrsto pod nadzor.
Isprva sam pomislio da me o�i varaju, ali sam ubrzo razlu�io identitet osobe
koja se pojavila dok su se vrata otvorila i tiho zatvorila iza njegove uko�ene i
nespretne ruke.
�epao je dok se pribli�avao ili se, bolje re�eno, doimao �rtvom iscrpljenosti i
gubitka uvje�banosti jednostavnog �ina poput hodanja, kad je iza�ao na svjetlost
koja je padala na travu pred na�im nogama.
Bio sam zapanjen. Nitko nije znao njegove namjere. Nitko se nije pomaknuo.
Bio je to Lestat, i bio je ra��upan i pra�njav kakav je bio i na podu crkve.
Koliko sam mogao razabrati, iz njegova uma nisu isijavale nikakve misli, a njegove
su se o�i doimale mutnima i punima iscrpljuju�eg �u�enja. Stajao je pred nama i
samo zurio, a tada sam ustao, zapravo, posko�io da ga zagrlim; on mi je pri�ao i
�aptao u uho.
Mucao je, a glas mu je bio slab jer ga dugo nije koristio, govorio je vrlo
tiho, njegov je dah tek doticao moju ko�u.
��Sybelle, rekao je.
��Da, Lestat, �to je, �to je s njom, reci mi, rekao sam. Dr�ao sam njegove ruke
�vrsto i s ljubavlju koliko sam god mogao.
��Sybelle, ponovio je. � Misli� li da �e mi odsvirati sonatu ako je zamolim?
Appassionatu? � Odmaknuo sam se i pogledao u njegove mutne, nemirne plave o�i.
��Oh, da, rekao sam, gotovo bez daha od uzbu�enja, uz preplavljuju�i osje�aj. �
Lestat, siguran sam da ho�e. Sybelle! � Ona se ve� okrenula. Gledala ga je
zapanjeno dok je polako kora�ao preko travnjaka prema ku�i. Pandora je u�la za
njim, i svi smo u ti�ini i s po�tovanjem promatrali kako sjeda pokraj glasovira,
le�ima okrenut njegovoj prednjoj desnoj nozi, podignuv�i koljena, umorno polo�iv�i
glavu na svoje prekri�ene ruke. Sklopio je o�i.
��Sybelle, � upitao sam, � ho�e� li je odsvirati za njega? Appassionatu, jo�
jednom, ako bi �eljela. � I ona je, dakako, zasvirala.
�