DEKLINACIJE

Deklinacija je imenska promena koju karakterisu rod, broj i padez. Rod moze biti muski (genus
masculinum), zenski (genus femininum) i srednji (genus neutrum). Imenica moze biti u jednini (numerus
singularis) i mnozini (numerus pluralis). U latinskom jeziku postoji 6 padeza: nominativ (nominativus),
genitiv (genitivus), dativ (dativus), akuzativ (accusativus), vokativ (vokativus) i ablativ (ablativus). U
svakom padezu razlikuju se osnova i nastavci. Osnova je nepromenljivi deo reci, a nastavci za pojedine
padeze se razlikuju. Osnova se dobija kada se od genitiva mnozine odbaci nastavak.

Neki nastavci su isti:

-nominativ i vokativ su isti u jednini i mnozini, mada postoje i neki izuzeci
-jednaki su dativ i ablativ mnozine
-nominativ, akuzativ i vokativ imenica srednjeg roda jednaki su u jednini i mnozini

DEKLINACIJE SE PREPOZNAJU PO NASTAVKU ZA GENITIV JEDNINE!

I DEKLINACIJA

Po prvoj deklinaciji menjaju se imenice i pridevi pretezno zenskog roda. Drugi naziv prve deklinacije je „a“
deklinacija, jer se osnova zavrsava na a.

n.s. n.p.
N. a ae
G. ae arum
D. ae is
Acc. am as
V. a ae
Abl. a is

II DEKLINACIJA
Po ovoj deklinaciji menjaju se imenice i pridevi pretezno muskog i srednjeg roda, odnosno imenice koje se
u nominativu jednine zavrsavaju na –us, -er (za muski) i –um (za srednji rod). Druga deklinacija se naziva
i „o“ deklinacija jer se i osnova zavrsava na o.

-US -ER -UM

n.s. n.p. n.s. n.p. n.s n.p.
N. us i er i um a
G. i orum i orum i orum
D. o is o is o is
Acc. um os um os um a
V. e i er i um a
Abl. o is o is o is

III DEKLINACIJA
Po trecoj deklinaciji menjaju se imenice suglasnickih osnova, imenice samoglasnickih osnova i pridevi, a
sve jos moze biti u muskom, zenskom ili srednjem rodu, zato se ova deklinacija naziva i mesovitom
deklinacijom.

-Suglasnicke osnove-
Imenice cija se osnova zavrsava na suglasnik su nejednakoslozne jer u genitivu jednine imaju jedan slog
vise nego u nominativu jednine. Nominativ se razlikuje u zavisnosti od imenice, ali je uvek jednak vokativu,
i bice obelezen sa „-“.

g.m., g.f. g.n.

n.s. n.p. n.s. n.p.
N. - es - a
G. is um is um
D. i ibus i ibus
Acc. em es - a
V. - es - a
Abl. e ibus e ibus
-Samoglasnicke („i“) osnove-
U „i“ osnove ubrajamo:
-jednakoslozne imenice (navis, navis; civis, civis; nubes, nubis)
-imenice koje su nejednakoslozne i imaju suglasnicku grupu ispred genitivnog nastavka (mons, montis;
urb, urbis)
-imenice srednjeg roda „-al, -ar, -e“ (animal, exemplar, mare)

jdnsl. im. njdnsl. im. im. sr. roda

n.s. n.p. n.s. n.p. n.s. n.p.
N. navis naves mons montes animal animlia
G. navis navium montis montium animalis animalium
D. navi navibus monti montibus animali animalibus
Acc. navem naves montem montes animal animalia
V. navis naves mons montes animal animalia
Abl. nave navibus monte montibus animali animalibus

IV DEKLINACIJA
Po ovoj deklinaciji se menjaju imenice pretezno muskog i srednjeg roda cija se osnova zavrsava na –u.

g.m., g.f. g.n.

n.s. n.p. n.s. n.p.
N. us us u ua
G. us uum us uum
D. ui ibus u ibus
Acc. um us u ua
V. us us u ua
Abl. u ibus u ibus

V DEKLINACIJA
Samo dve imenice pete deklinacije imaju potpunu promenu: res, rei i dies, diei. Sve ostale imaju delimicnu
(nepotpunu) promenu.

n.s. n.p.
N. es es
G. ei erum
D. ei ebus
Acc. em es
V. es es
Abl. e ebus

IZUZECI:

II DEKLINACIJA III DEKLINACIJA IV DEKLINACIJA

n.s. n.p n.s. n.p. n.s. n.s. n.p.
N. deus dei, dii, di vis vires Iupiter domus domus
domuum,
G. dei deorum / virium Iovis domus
domorum
D. deo deis, diis, dis / viribus Iovi domui domibus
Acc. deum deos vim vires Iovem domum domos
V. dee, deus dei, dii, di / vires Iupiter domus domus
Abl. deo deis, diis, dis vi viribus Iove domo domibus
L. domi