LP Tutorijal 03

1
Fakultet za Saobraćaj i komunikacije

Predmet: Linearno programiranje Docent dr. sc. Memić Belma M.A. dipl. ing.,
Akademska godina: 2022/2023 Saradnik: Docent dr. sc. Nedim Osmić, dipl. ing. el.,
Studij: II godina BSC studija Docent dr. sc. Avdagić Elma M.A. dipl.ing.
Semestar: IV
Aktivnost: Tutorijal 3 Tema: Gradijentne metode pretraživanja
Sedmica: 6 (03.04 – 07.04. 2023. god.) Sadržaj:Primjena metoda za jednodimenzionalno
pretraživanje (Newton-Rapson-ova i metoda sekante)
Način rada: Auditorne vježbe Izvještaj : NE
Tutorijal br. 3: Primjena metoda: Newton-Rapsona, metode sekante, metoda fibonačijevog pretraživanja
i metoda zlatnog sječenja za jednodimenzionalno pretraživanje. U smislu izrade tutorijala studenti treba da
urade sljedeće zadatke: 3.1, 3.4, 3.6, 3.8, i 3.9
Uvod.
Generalno sve metode za rješavanje problema optimizacije dijele u:
 indirektne metode,
 direktne metode.
Indirektne metode se baziraju na korištenju standardnog matematičkog aparata i diferencijalnih svojstava

kriterija u okolini tačaka koje predstavljaju lokalne ekstremume. Primjenom ovih metoda se određuje skup
svih rješenja problema, među kojima se nalaze kako lokalni tako i globalni optimumi. Direktne metode
pretraživanja postepeno pretražuju problemski prostor i pri tome poboljšavaju vrijednost kriterija. Najčešće
je ovo pretraživanje organizirano kao iterativna procedura, pri čemu se pretraživanje započinje od neke
početne tačke ili skupa početnih tačaka, te se postepeno otkrivaju tačke za koje se postiže bolja vrijednost
kriterija. Izbor početne tačke je od značaja za broj potrebnih iteracija da bi se odredilo dovoljno dobro
rješenje, kao i za prirodu rješenja koje će biti određeno primjenom nekog algoritma. Naime, ukoliko se
početna tačka odabere jako daleko od tačke optimuma, biće potreban veći broj iteracija algoritma da bi se
otkrila tačka koja se nalazi dovoljno blizu optimuma. S druge strane, ukoliko se početna tačka odabere u
okolini lokalnog optimuma, algoritmi koji pretraživanje baziraju na lokalnoj informaciji, kao što je npr.
gradijent kriterija, će zapasti u taj lokalni optimum. Radi toga je preporučljivo početnu tačku odabrati
korištenjem neke heuristike (prethodnih znanja o problemu i sl.). Ukoliko takva prethodna znanja o
problemu nisu raspoloživa, što je najčešći slučaj, početna tačka se odabire slučajno. Tipična organizacija
metoda pretraživanja problemskog prostora je predstavljena na slici 3.1.
1
2
Slika 3.1. Tipična organizacija metode pretraživanja
Pretraživanje započinje od pogodno ili slučajno odabrane početne tačke 𝑥 0 ∈ 𝐸 𝑛 ili familije početnih tačaka
iz problemskog prostora. Na ovu početnu tačku, odnosno na svaku tačku iz familije početnih tačaka se
primjenjuje operator 𝛿(𝑥 0 ) koji generira skup susjednih tačaka 𝑁(𝑥 0 , 𝛿) = {𝑥 ′ ∈ 𝛺|𝑥 ′ = 𝛿(𝑥 0 )}. Često
se ovaj operator naziva pomakom, pošto pretraživanje iz tekuće tačke “pomiče” u neku drugu tačku. Pri
tome susjedne tačke određene primjenom operatora pomaka ne moraju ležati u blizini tekuće tačke. Koliko
će susjednih tačaka biti određeno i na koji način ovisi o konkretnom algoritmu. Isto tako, algoritam
pretraživanja može imati više operatora i oni se obično primjenjuju sekvencijalno za generiranje susjednih
tačaka. Za svaku od susjednih tačaka x' se evaluira kriterij i primjenjuje se neki mehanizam za zamjenu
tekućih tačaka novim tačkama. Npr. pretraživanje se iz tačke x0 može pomaći u tačku x' kada je:
𝑓(𝑥′) > 𝑓(𝑥 0 ). Ovaj mehanizam je specifičan za svaki konkretni algoritam. Nakon što je primjenom
pomenutog mehanizma izvršena zamjena tekućih rješenja, provjerava se da li je zadovoljen neki od uslova
zaustavljanja. Kao uslovi zaustavljanja se obično koriste:
 maksimalan broj iteracija,

 mjere poboljšanja vrijednosti kriterija između dvije ili više iteracija,
 mjere napredovanja u problemskom prostoru za jednu ili više iteracija.
Uslov zaustavljanja na bazi maksimalnog broja iteracija omogućava prekidanje izvršavanja algoritma kada
se dosegne unaprijed zadani maksimalni broj iteracije. Uslovi zaustavljanja na bazi mjere poboljšanja
vrijednosti kriterija o prekidanju izvršavanja algoritma odlučuju na osnovu stagniranja kriterija ili
usporavanja njegovog napredovanja između dvije susjedne ili kroz neki unaprijed zadani broj iteracija.
2
3
Motivacija za ovakvu definiciju uslova zaustavljanja leži u činjenici da u blizini optimuma dalje bitno
poboljšanje vrijednosti kriterija nije moguće.
Uslovi zaustavljanja na bazi mjere napredovanja u problemskom prostoru o prekidanju izvršavanja
algoritma odlučuju na osnovu veličine pomaka potencijalnog rješenja (udaljenosti između potencijalnih
rješenja) između dvije susjedne ili kroz nekoliko iteracija. Ovakvi uslovi zaustavljanja su motivirani željom
da se algoritam zaustavi kada se potencijalno rješenje problema prestane bitno mijenjati, bez obzira što se
vrijednost još uvijek može poboljšavati. Razlog zaustavljanja pretraživanja u ovom slučaju je praktične
prirode jer, bez obzira što se vrijednost kriterija još poboljšava, dalje pretraživanje nema smisla ukoliko je
praktično nemoguće realizirati rješenje do potrebne preciznosti. Ukoliko je bilo koji od uslova zaustavljanja
zadovoljen, izvršavanje algoritma se prekida i tekuće rješenje predstavlja rješenje problema. U slučaju da ni
jedan od uslova za zaustavljanje nije zadovoljen, osnovni ciklus algoritma pretraživanja se ponavlja.
1. Jednodimenzionalno pretraživanje u 𝐄𝐧
Pod jednodimenzionalnim pretraživanjem u n-dimenzionalnom problemskom prostoru se

podrazumijeva provođenje pretraživanja po pravcu u 𝐸 𝑛 . Jednačinu pravca u ovom prostoru možemo
definirati ili kroz dvije poznate tačke, ili kroz jednu poznatu tačku, uz zadani vektor pravca. U slučaju kada
imamo date tačke 𝑥 𝑎 , 𝑥 𝑏 ∈ 𝐸 𝑛 jednačina pravca je data izrazom :
𝑥(𝛼) = (1 − 𝛼)𝑥 𝑎 + 𝛼𝑥 𝑏 , −∞<𝛼 <∞ (3.1)
Jednačina pravca kroz tačku 𝑥 𝑎 ∈ 𝐸 𝑛 uz definirani vektor pravca r je data izrazom:
𝑥(𝛼) = 𝑥 𝑎 + 𝛼𝑟 , 𝑟 = [𝑟1 , 𝑟2 , … , 𝑟𝑛 ]′ (3.2)
Posmatrajmo tačke na pravcu datom prethodnim izrazom i vrijednost kriterija 𝑓(𝑥) za ove tačke.
Očigledno je da na ovom pravcu kriterij postaje funkcija parametra α:
𝑦(𝛼) = 𝑓(𝑥 𝑎 + 𝛼𝑟 ) (3.3)
Da bismo odredili stacionarne tačke funkcije 𝑦, potražimo prvi izvod po njenom argumentu:
𝑑𝑦(𝛼) 𝜕𝑓(𝑥) 𝜕𝑥1 𝜕𝑓(𝑥) 𝜕𝑥2 𝜕𝑓(𝑥) 𝜕𝑥𝑛

𝑑𝛼
=[ 𝜕𝑥1 𝜕𝛼
+ 𝜕𝑥2 𝜕𝛼
+ ⋯+ ]
𝜕𝑥𝑛 𝜕𝛼 𝑥=𝑥 𝑎 +𝛼𝑟
=
𝜕𝑓 𝜕𝑓 𝜕𝑓
= [𝑟1 𝜕𝑥 + 𝑟2 𝜕𝑥 + ⋯ + 𝑟𝑛 𝜕𝑥 ] = 𝑟 ′ 𝑔(𝑥 𝑎 + 𝛼𝑟 ) (3.4)
1 2 𝑛
Prirodu stacionarnih tačaka možemo odrediti analiziranjem vrijednosti drugog izvoda:
𝑑2 𝑦 𝑑 𝑑 𝜕𝑓
𝑑𝛼 2
= 𝑑𝛼 [𝑟 ′ 𝑔(𝑥 𝑎 + 𝛼𝑟 )] = ∑𝑛𝑗=1 𝑟𝑗 𝑑𝛼 [(𝜕𝑥 )𝑥=𝑥𝑎+𝛼𝑟 ] = 𝑟 ′ 𝐴𝑟 (3.5)
𝑗
U ovom izrazu 𝐴 predstavlja Hessian, odnosno matricu drugih izvoda u tački 𝑥
𝜕2 𝑓 𝜕2 𝑓
⋯
𝜕𝑥12 𝜕𝑥1 𝜕𝑥𝑛
𝐴= ⋮ ⋱ ⋮ (3.6)
𝜕2 𝑓 𝜕2 𝑓
[𝜕𝑥𝑛 𝜕𝑥1 ⋯ 𝜕𝑥𝑛2 ]𝑥=𝑥𝑎+𝛼𝑟
3
4
Umjesto rješavanjem jednačina, stacionarne tačke na pravcu se najčešće određuju nekom od metoda za
jednodimenzionalno pretraživanje, u konkretnom slučaju Newton-Raphsonov metod.
Jednodimenzionalno pretraživanje u prostoru 𝐸 𝑛 predstavlja sastavni dio nekih od najefikasnijih
metoda pretraživanja.
1.1 Newton-Raphsonov metod
Newton-Raphsonov metod predstavlja jednodimenzionalno pretraživanje, koje omogućava pronalazak

stacionarne tačke kroz iterativnu proceduru. Osim što se Newton-Raphsonov metod može koristiti za
rješavanje problemskih situacija koje su jednodimenzionalne, njen značaj i značaj drugih
jednodimenzionalnih metoda pretraživanja je mnogo širi. Naime, mnoge metode za pretraživanje 𝑛-
dimenzionalnog prostora koriste niz jednodimenzionalnih pretraživanja. S druge strane, neke metode
pretraživanja jednodimenzionalnih prostora se mogu generalizirati u metode za rješavanje n-dimenzionalnih
problemskih situacija. Posmatrajmo funkciju jedne realne promjenljive 𝑓(𝑥), koja pripada klasi 𝐶 2 . Za
stacionarne tačke ove funkcije vrijedi da je:
𝑑𝑓(𝑥)
𝑔(𝑥) = 𝑑𝑥
=0 (2.7)
Newton-Raphsonov metod omogućava pronalaženje jedne od takvih tačaka. Procedura Newton-

Raphsonovog pretraživanja se sastoji od koraka:
1. Odabrati početnu tačku 𝑥 0

2. Za svako 𝑘 odrediti 𝑔(𝑥 𝑘 ) 𝑖 𝑔̇ (𝑥 𝑘 )
3. Na osnovu ovih vrijednosti odrediti pravac kroz 𝑔(𝑥 𝑘 )
4. Odrediti tačku 𝑥 𝑘+1 u kojoj pravac presjeca 𝑥 osu
5. Ponavljati korake 2.-4. do ispunjenja nekog od uslova zaustavljanja.
Na slici 3.2. grafički je prikazana procedura Newton-Raphsonovog pretraživanja
Slika 3.2. Grafički prikaz Newton-Raphsonovog pretraživanja
U odabranoj početnoj tački povučemo tangentu čiji je nagib prema 𝑥 osi θ. Tačka u kojoj ona siječe
horizontalnu osu predstavlja poboljšanje procjene nule funkcije, funkcije izvoda 𝑔(𝑥). Koristeći funkciju
nagiba funkcije u razmatranoj tački, možemo pisati:
𝑔(𝑥𝑘 )
𝑔̇ (𝑥 𝑘 ) = 𝑡𝑎𝑛𝜃 = 𝑥 (2.8)
𝑘 −𝑥𝑘+1
odakle slijedi da je tačka presjeka sa osom jednaka:

4
5
𝑓̇(𝑥 𝑘 )
𝑥 𝑘+1 = 𝑥 𝑘 − 𝛼 (2.9)
𝑓̈(𝑥 𝑘 )
Uzastopna realizacija prethodno navedenog koraka 5. će rezultirati nizom 𝑥0 , 𝑥1 , … , 𝑥𝑛 koji je definisam

formulom (3.9). Manja vrijednost pozitivnog parametra α rezultira sporijim, a veća bržim
napredovanjem prema stacionarnoj tački. Pogodno odabranom vrijednošću ovog parametra se izbjegava
da algoritam oscilira oko stacionarne tačke. Kao tipični uslovi zaustavljanja se koriste:
• dostizanje zadanog broja iteracija

• postizanje zadane minimalne vrijednosti izvoda
• postizanje zadane minimalne promjene problemske varijable
Na slici 3.3. je prikazano odvijanje nekoliko iteracija metode
Slika 3.3. Napredovanje pretraživanja
Postoji i poopštenje metoda koji se koristi za multidimenzionalne problem, struktura rješavanja

multimodalnih problema je prikazana na slici 3.4.
5
6
Slika 3.4. Procedura Newton-Raphsonovog pretraživanja za multimodalne probleme
6
7
Zadatak 3.1. Naći minimum funkcije 𝑓(𝑥) = 3𝑒 𝑥 − 4 𝑠𝑖𝑛 𝑥 korištenjem Newton-Raphsonov-og metoda,
za početnu tačku uzeti x0 = 0.75. i x0 = 1. Provesti po tri iteracije za svaku početnu tačku.
Rješenje. Izračunajmo potrebene elementne za korištenje Newton-Raphsonov-og metoda:
f(x) = 3ex − 4 sin x

ḟ(x) = 3ex − 4cosx
f̈(x) = 3ex + 4sinx
𝑓̇ (x k )
x k+1 = x k −
𝑓̈ (x k )
Za prvi slučaj x0 = 0.75:
𝒌=𝟎
x 0 = 0.75
0 180°
y 0 = 3ex − 4sinx 0 = 3e0.75 − 4sin(0.75 ∗ ) = 3.62445
π
𝒌=𝟏
0 180°
ḟ(x 0 ) = 3ex − 4cosx 0 = 3e0.75 − 4 cos(0.75 ∗ ) = 3.42424
π
0 180°
f̈(x 0 ) = 3ex + 4sinx 0 = 3e0.75 + 4sin(0.75 ∗ ) = 9.07756
π
ḟ(x 0 ) 3.42424
x1 = x 0 − 0 = 0.75 − = 0.37278
̈f(x ) 9.07756
1 180°
y1 = 3ex − 4sinx1 = 3e0.37278 − 4sin(0.37278 ∗ ) = 2.89847
π
𝒌=𝟐
1 180°
ḟ(x1 ) = 3ex − 4cosx1 = 3e0.37278 − 4 cos(0.37278 ∗ ) = 0.63002
π
1 180°
f̈(x1 ) = 3ex + 4sinx1 = 3e0.37278 + 4sin(0.37278 ∗ ) = 5.81212
π
ḟ(x1 ) 0.63002
x 2 = x1 − 1 = 0.37278 − = 0.26438
̈f(x ) 5.81212
2 180°
y 2 = 3ex − 4sinx 2 = 3e0.26438 − 4sin(0.26438 ∗ ) = 2.86263
π
𝒌=𝟑
2 180°
ḟ(x 2 ) = 3ex − 4cosx 2 = 3e0.26438 − 4 cos(0.26438 ∗ ) = 0.04685
π
2 180°
f̈(x 2 ) = 3ex + 4sinx 2 = 3e0.26438 + 4sin(0.26438 ∗ ) = 4.95311
π
7
8
3
ḟ(x 2 )
2
0.04685
x = x − 2 = 0.26438 − = 0.25492
̈f(x ) 4.95311
3 180°
y 3 = 3ex − 4sinx 3 = 3e0.25492 − 4sin(0.25492 ∗ ) = 2.86240
π
U drugom slučaju imamo: x0 = 1
𝒌=𝟎
x0 = 1
0 180°
y 0 = 3ex − 4sinx 0 = 3e1 − 4sin(1 ∗ ) = 4.78896
π
𝒌=𝟏
0 180°
ḟ(x 0 ) = 3ex − 4cosx 0 = 3e1 − 4cos(1 ∗ ) = 5.99364
π
0 180°
f̈(x 0 ) = 3ex + 4sinx 0 = 3e1 + 4sin(1 ∗ ) = 11.52073
π
ḟ(x 0 ) 5.99364
x1 = x 0 − 0 = 1 − = 0.47975
̈f(x ) 11.52073
1 180°
y1 = 3ex − 4sinx1 = 3e0.47975 − 4sin(0.47975 ∗ ) = 3.00078
π
𝒌=𝟐
1 180°
ḟ(x1 ) = 3ex − 4cosx1 = 3e0.47975 − 4 cos (0.47975 ∗ ) = 1.29857
π
1 180°
f̈(x1 ) = 3ex + 4sinx1 = 3e0.47975 + 4 sin (0.47975 ∗ ) = 6.69324
π
ḟ(x1 ) 1.29857
x 2 = x1 − 1 = 0.47975 − = 0.28574
f̈(x ) 6.69324
2 180°
y 2 = 3ex − 4sinx 2 = 3e0.28574 − 4sin(0.28574 ∗ ) = 2.86477
π
𝒌=𝟑
2 180°
ḟ(x 2 ) = 3ex − 4cosx 2 = 3e0.28574 − 4cos(0.28574 ∗ ) = 0.15442
π
°
2 180
f̈(x 2 ) = 3ex + 4sinx 2 = 3e0.28574 + 4sin(0.28574 ∗ ) = 5.11971
π
ḟ(x )
2
0.15442
x 3 = x 2 − 2 = 0.28574 − = 0.25558
f̈(x ) 5.11971
3 180°
y 3 = 3ex − 4sinx 3 = 3e0.25558 − 4sin(0.25558 ∗ ) = 2.86240
π
Vrijednost minimuma funkcije za različite početne tačke je prikazan sa sljedećim nizom
ytr(x0=0.75) = 3.6244 2.8985 2.8626 2.8624

ytr(x0=1) = 4.7890 3.0008 2.8648 2.8624
8
9
Na slici 3.5. prikazano je napredovanje ka rješenju za oba slučaja.
4.5
f(x)
x 0=0.75
x 0=1
4
3.5
2.5
0 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1
Slika 3.5. Grafički prikaz napredovanja ka rješenju korištenjem Newton-Raphsonove metode iz različitih početnih
tačaka
9
10
25
Zadatak 3.2. Naći ekstrem funkcije f(x) = 3 x 3 − 5x 2 + 2 korištenjem Newton-Raphsonov-og metoda,
za početnu tačku uzeti x0 = 1 i x0 = 0.5. Kao kriterij zaustavljanja uzeti da je apsolutna promjena po x
manja od 0.01.
25 3
f(x) = x − 5x 2 + 2
3
ḟ(x) = 25x 2 − 10x

f̈(x) = 50x − 10
ḟ(x k )
x k+1 = x k − k
f̈(x )
U prvom slučaju imamo: x0 = 1
𝒌=𝟎
x0 = 1
25 0 3 25 3
y0 = (x ) − 5(x 0 )2 + 2 = ∗ 1 − 5 ∗ 12 + 2 = 5.33333
3 3
𝒌=𝟏
ḟ(x 0 ) = 25(x 0 )2 − 10x 0 = 25 ∗ 12 − 10 ∗ 1 = 15.00000

f̈(x 0 ) = 50x 0 − 10 = 50 ∗ 1 − 10 = 40.00000
ḟ(x 0 ) 15
x1 = x 0 − 0 = 1 − = 0.62500
f̈(x ) 40
25 1 3 25
y1 = (x ) − 5(x1 )2 + 2 = ∗ (0.62500)3 − 5 ∗ (0.62500)2 + 2 = 2.08138
3 3
Provjerimo uslov zaustavljanja:
𝜀 = x 0 − x1 = 1 − 0.625 = 0.375 uslov nije zadovoljen i nastavljamo sa provođenjem procedure.
𝒌=𝟐
ḟ(x1 ) = 25(x1 )2 − 10x1 = 25 ∗ (0.62500)2 − 10 ∗ 0.62500 = 3.51563

f̈(x1 ) = 50x1 − 10 = 50 ∗ 0.62500 − 10 = 21.25000
ḟ(x1 ) 3.51563
x 2 = x1 − 1 = 0.62500 − = 0.45956
f̈(x ) 21.25000
25 2 3 25
y2 = (x ) − 5(x 2 )2 + 2 = ∗ (0.45956)3 − 5 ∗ (0.45956)2 + 2 = 1.75283
3 3

10
11
𝜀 = x1 − x 2 = 0.625 − 0.45956 = 0.16544 uslov nije zadovoljen i nastavljamo sa provođenjem

procedure.
𝒌=𝟑
ḟ(x 2 ) = 25(x 2 )2 − 10x 2 = 25 ∗ (0.45956)2 − 10 ∗ 0.45956 = 0.68428

f̈(x 2 ) = 50x 2 − 10 = 50 ∗ 0.45956 − 10 = 12.97800
ḟ(x 2 ) 0.68428
x 3 = x 2 − 2 = 0.45956 − = 0.40683
̈f(x ) 12.97800
25 3 3 25
y3 = (x ) − 5(x 3 )2 + 2 = ∗ (0.40683)3 − 5 ∗ (0.40683)2 + 2 = 1.73357
3 3
𝜀 = x 2 − x 3 = 0.45956 − 0.40683 = 0.05273 uslov nije zadovoljen i nastavljamo sa provođenjem

procedure.
𝒌=𝟒
ḟ(x 3 ) = 25(x 3 )2 − 10x 3 = 25 ∗ (0.40683)2 − 10 ∗ 0.40683 = 0.06947

f̈(x 3 ) = 50x 3 − 10 = 50 ∗ 0.40683 − 10 = 10.34150
ḟ(x 3 ) 0.06947
x 4 = x 3 − 3 = 0.40683 − = 0.40011
f̈(x ) 10.34150
25 4 3 25
y4 = (x ) − 5(x 4 )2 + 2 = ∗ (0.40011)3 − 5 ∗ (0.40011)2 + 2 = 1.73333
3 3
𝜀 = x 3 − x 4 = 0.40683 − 0.40011 = 0.00672 uslov zadovoljen te zaustavljamo proceduru.
U drugom slučaju imamo: x0 = −0.5
𝒌=𝟎
x 0 = −0.5
25 0 3 25
y0 = (x ) − 5(x 0 )2 + 2 = ∗ (−0.5)3 − 5 ∗ (−0.5)2 + 2 = −0.29167
3 3
𝒌=𝟏
ḟ(x 0 ) = 25(x 0 )2 − 10x 0 = 25 ∗ (−0.5)2 − 10 ∗ (−0.5) = 11.25000

f̈(x 0 ) = 50x 0 − 10 = 50 ∗ (−0.5) − 10 = −35.00000
11
12
1 0
ḟ(x 0 ) 11.25000
x = x − 0 = −0.5 − = −0.17857
̈f(x ) −35.00000
25 1 3 25
y1 = (x ) − 5(x1 )2 + 2 = ∗ (−0.17857)3 − 5 ∗ (−0.17857)2 + 2 = 1.79311
3 3
𝜀 = x 0 − x1 = −0.5 − (−0.17857) = −0.32143 uslov nije zadovoljen i nastavljamo sa

provođenjem procedure.
𝒌=𝟐
ḟ(x1 ) = 25(x1 )2 − 10x1 = 25 ∗ (−0.17857)2 − 10 ∗ (−0.17857) = 2.58288

f̈(x1 ) = 50x1 − 10 = 50 ∗ (−0.17857) − 10 = −18.92850
ḟ(x1 ) 2.58288
x 2 = x1 − 1 = −0.17857 − = −0.04212
̈f(x ) −18.92850
25 2 3 25
y2 = (x ) − 5(x 2 )2 + 2 = ∗ (−0.04212)3 − 5 ∗ (−0.04212)2 + 2 = 1.99051
3 3
𝜀 = x1 − x 2 = −0.17857 − (−0.04212) = −0.13645 uslov nije zadovoljen i nastavljamo sa

𝒌=𝟑
ḟ(x 2 ) = 25(x 2 )2 − 10x 2 = 25 ∗ (−0.04212)2 − 10 ∗ (−0.04212) = 0.46555

f̈(x 2 ) = 50x 2 − 10 = 50 ∗ (−0.04212) − 10 = −12.10600
ḟ(x 2 ) 0.46555
x 3 = x 2 − 2 = −0.04212 − = −0.00366
̈f(x ) −12.10600
25 3 3 25
y3 = (x ) − 5(x 3 )2 + 2 = ∗ (−0.00366)3 − 5 ∗ (−0.00366)2 + 2 = 1.99993
3 3
𝜀 = x 2 − x 3 = −0.04212 − (−0.00366) = −0.03846 uslov nije zadovoljen i nastavljamo sa

𝒌=𝟒
ḟ(x 3 ) = 25(x 3 )2 − 10x 3 = 25 ∗ (−0.00366)2 − 10 ∗ (−0.00366) = 0.03693

f̈(x 3 ) = 50x 3 − 10 = 50 ∗ (−0.00366) − 10 = −10.18300
ḟ(x 3 ) 0.03693
x 4 = x 3 − 3 = −0.00366 − = −0.00003
f̈(x ) −10.18300
25 4 3 25
y4 = (x ) − 5(x 4 )2 + 2 = ∗ (−0.00003)3 − 5 ∗ (−0.00003)2 + 2 = 2.00000
3 3
12
13
𝜀 = x 3 − x 4 = −0.00366 − (−0.00003) = −0.00363 uslov zadovoljen te zaustavljamo proceduru.
Vrijednosti ekstrema funkcije za različite početne tačke je prikazan sa sljedećim nizom
ytr(x0=1) = 5.3333 2.0814 1.7528 1.7336 1.7333

ytr(x0=-0.5) = -0.2917 1.7931 1.9905 1.9999 2.0000
6
f(x)
5 x 0=1
x 0=-0.5
-1
-0.5 0 0.5 1
Slika 3.6. Grafički prikaz napredovanja ka rješenju korištenjem Newton-raphsonove metode iz različitih početnih
tačaka
13
14
Zadatak 3.3. Naći ekstrem funkcije f(x) = −e−x ∙ (x + 1) korištenjem Newton-Raphsonov-og metoda,
za početnu tačku uzeti x0 = 0.4, x0 = 0.25, x0 = −1. Kao kriterij zaustavljanja uzeti da je apsolutna
promjena po y manja od 0.005.

𝑓(𝑥) = −𝑒 −𝑥 ∙ (𝑥 + 1)
𝑓̇ (𝑥) = −𝑒 −𝑥 (−1)(𝑥 + 1) − 𝑒 −𝑥 = 𝑒 −𝑥 (𝑥 + 1 − 1) = 𝑥𝑒 −𝑥
𝑓̈ (𝑥) = 𝑒 −𝑥 + 𝑥𝑒 −𝑥 (−1) = 𝑒 −𝑥 (1 − 𝑥)
𝑓̇ (𝑥 𝑘 )
𝑥 𝑘+1 = 𝑥 𝑘 −
𝑓̈ (𝑥 𝑘 )
U prvom slučaju imamo: x0 = 0.4
𝒌=𝟎
𝑥 0 = 0.4
0
𝑦 0 = −𝑒 −𝑥 (𝑥 0 + 1) = −𝑒 −0.4 (0.4 + 1) = −0.93845
𝒌=𝟏
0
𝑓̇ (𝑥 0 ) = 𝑥 0 𝑒 −𝑥 = 0.4𝑒 −0.4 = 0.26813
0
𝑓̈ (𝑥 0 ) = 𝑒 −𝑥 (1 − 𝑥 0 ) = 𝑒 −0.4 (1 − 0.4) = 0.40219
𝑓̇ (𝑥 0 ) 0.26813
𝑥1 = 𝑥 0 − = 0.4 − = −0.26667
𝑓̈ (𝑥 )
0 0.40219
1
𝑦1 = −𝑒 −𝑥 (𝑥 1 + 1) = −𝑒 0.26667 (−0.26667 + 1) = −0.95744
𝜀 = 𝑦1 − 𝑦 0 = −0.95744 − (−0.93845) = −0.01899 uslov nije zadovoljen te nastavljamo

proceduru.
𝒌=𝟐
1
𝑓̇ (𝑥 1 ) = 𝑥 1 𝑒 −𝑥 = −0.26667𝑒 0.26667 = −0.34817
1
𝑓̈ (𝑥 1 ) = 𝑒 −𝑥 (1 − 𝑥 1 ) = 𝑒 0.26667 (1 + 0.26667) = 1.65378
𝑓̇ (𝑥 1 ) −0.34817
𝑥 2 = 𝑥1 − = −0.26667 − = −0.05614
𝑓̈ (𝑥 1 ) 1.65378
2
𝑦 2 = −𝑒 −𝑥 (𝑥 2 + 1) = −𝑒 0.05614 (−0.05614 + 1) = −0.99836
𝜀 = 𝑦 2 − 𝑦1 = −0.93845 − (−0.99836) = 0.05991 uslov nije zadovoljen te nastavljamo

proceduru.
𝒌=𝟑
14
15
2
𝑓̇ (𝑥 2 ) = 𝑥 2 𝑒 −𝑥 = −0.05614𝑒 0.05614 = −0.05938
2
𝑓̈ (𝑥 2 ) = 𝑒 −𝑥 (1 − 𝑥 2 ) = 𝑒 0.05614 (1 + 0.05614) = 1.11713
𝑓̇ (𝑥 2 ) −0.05938
𝑥3 = 𝑥2 − = −0.05614 − = −0.00299
𝑓̈ (𝑥 )
2 1.11713
3
𝑦 3 = −𝑒 −𝑥 (𝑥 3 + 1) = −𝑒 0.00299 (−0.00299 + 1) = −1.00000
𝜀 = y 3 − y 2 = −0.99836 − (−1) = 0.00168 uslov zadovoljen te zaustavljamo proceduru.
U drugom slučaju imamo: x0 = 0.25
𝒌=𝟎
x 0 = 0.25
0
y 0 = −e−x (x0 + 1) = −e−0.25 (0.25 + 1) = −0.97350
𝒌=𝟏
0
ḟ(x 0 ) = x 0 e−x = 0.25e−0.25 = 0.19470
0
f̈(x 0 ) = e−x (1 − x 0 ) = e−0.25 (1 − 0.25) = 0.58410
ḟ(x 0 ) 0.19740
x1 = x 0 − 0 = 0.25 − = −0.08333
f̈(x ) 0.58410
1
y1 = −e−x (x1 + 1) = −e0.08333 (−0.08333 + 1) = −0.99633
𝜀 = 𝑦1 − 𝑦 0 = −0.99633 − (−0.9735) = −0.02283 uslov nije zadovoljen te nastavljamo

proceduru.
𝒌=𝟐
1
ḟ(x1 ) = x1 e−x = −0.08333e0.08333 = −0.09057
1
f̈(x1 ) = e−x (1 − x1 ) = e0.08333 (1 + 0.08333) = 1.17747
ḟ(x1 ) −0.09057
x 2 = x1 − 1 = −0.08333 − = −0.00641
f̈(x ) 1.17747
2
y 2 = −e−x (x 2 + 1) = −e0.00641 (−0.00641 + 1) = −1.00000
𝜀 = 𝑦 2 − 𝑦1 = −1 − (−0.99633) = −0.00365 uslov zadovoljen te zaustavljamo proceduru.
U trećem slučaju imamo: x0 = −1
𝒌=𝟎
15
16
x 0 = −1
0
y 0 = −e−x (x0 + 1) = −e1 (−1 + 1) = 0
𝒌=𝟏
0
ḟ(x 0 ) = x 0 e−x = −e1 = −2.71828
0
f̈(x 0 ) = e−x (1 − x 0 ) = e1 (1 + 1) = 5.43656
1 0
ḟ(x 0 ) −2.71828
x = x − 0 = −1 − = −0.5
̈f(x ) 5.43656
1
y1 = −e−x (x1 + 1) = −e0.5 (−0.5 + 1) = −0.82436
𝜀 = 𝑦1 − 𝑦 0 = −0.82436 − 0 = −0.82436 uslov nije zadovoljen te nastavljamo proceduru.
𝒌=𝟐
1
ḟ(x1 ) = x1 e−x = −0.5e0.5 = −0.82436
1
f̈(x1 ) = e−x (1 − x1 ) = e0.5 (1 + 0.5) = 2.47308
2 1
ḟ(x1 ) −0.82436
x = x − 1 = −0.5 − = −0.16667
̈f(x ) 2.47308
2
y 2 = −e−x (x2 + 1) = −e0.16667 (−0.16667 + 1) = −0.98447
𝜀 = 𝑦 2 − 𝑦1 = −0.98447 − (0.82436) = −0.16011 uslov nije zadovoljen te nastavljamo

proceduru.
𝒌=𝟑
2
ḟ(x 2 ) = x 2 e−x = −0.16667e0.16667 = −0.19690
2
f̈(x 2 ) = e−x (1 − x 2 ) = e0.16667 (1 + 0.16667) = 1.37826
ḟ(x 2 ) −0.19690
x 3 = x 2 − 2 = −0.16667 − = −0.02381
̈f(x ) 1.37826
3
y 3 = −e−x (x3 + 1) = −e0.02381 (−0.02381 + 1) = −0.99971
𝜀 = 𝑦 3 − 𝑦 2 = −0.99971 − (−0.98447) = −0.01524 uslov nije zadovoljen te nastavljamo

proceduru.
𝒌=𝟒
3
ḟ(x 3 ) = x 3 e−x = −0.02381e0.02381 = −0.02438
3
f̈(x 3 ) = e−x (1 − x 3 ) = e0.02381 (1 + 0.02381) = −1.04906
16
17
4 3
ḟ(x 3 ) −0.02438
x = x − 3 = −0.02381 − = −0.00057
̈f(x ) −1.04906
4
y 4 = −e−x (x4 + 1) = −e0.00057 (−0.00057 + 1) = −1.00000
𝜀 = 𝑦 4 − 𝑦 3 = −1 − (−0.999717) = −0.000283 uslov zadovoljen te zaustavljamoo proceduru.
ytr(x0=0.4) = -0.9384 -0.9574 -0.9984 -1.0000

ytr(x0=0.25) = -0.9735 -0.9963 -1.0000
ytr(x0=-1) = 0 -0.8244 -0.9845 -0.9997 -1.0000
Na slici 3.7. prikazano je napredovanje ka rješenju za sva tri slučaja.
0
f(x)
-0.1 x 0=0.4
-0.2 x 0=0.25
x 0=-1
-0.3
-0.4
-0.5
-0.6
-0.7
-0.8
-0.9
-1
-1 -0.5 0 0.5 1 1.5 2
tačaka
17
18
Zadatak 3.4. Naći ekstrem funkcije 𝑓(𝑥) = 𝑥 3 − 𝑐𝑜𝑠 5𝑥 korištenjem Newton-Raphsonov-og metoda,
za početnu tačku uzeti 𝑥0 = −0.8, 𝑥0 = −0.2 i 𝑥0 = 0.5. Kao kriterij zaustavljanja uzeti da je apsolutna
promjena po y manja od 0.05.

𝑓(𝑥) = 𝑥 3 − 𝑐𝑜𝑠 5𝑥
𝑓̇ (𝑥) = 3𝑥 2 + 5𝑠𝑖𝑛5𝑥
𝑓̈ (𝑥) = 6𝑥 + 25𝑐𝑜𝑠5𝑥
𝑓̇ (𝑥 𝑘 )
𝑥 𝑘+1 = 𝑥 𝑘 −
𝑓̈ (𝑥 𝑘 )
U prvom slučaju imamo: 𝑥0 = −0.8
𝒌=𝟎
𝑥 0 = −0.8
180°
𝑦 0 = (𝑥 0 )3 − 𝑐𝑜𝑠5𝑥 0 = (−0.8)3 − 𝑐𝑜𝑠(5 ∗ (−0.8) ∗ ) = 0.14164
𝜋
𝒌=𝟏
180°
𝑓̇ (𝑥 0 ) = 3(𝑥 0 )2 + 5𝑠𝑖𝑛5𝑥 0 = 3 ∗ (−0.8)2 + 5𝑠𝑖𝑛(5 ∗ (−0.8) ∗ ) = 5.70401
𝜋
180°
𝑓̈ (𝑥 0 ) = 6𝑥 0 + 25𝑐𝑜𝑠5𝑥 0 = 6 ∗ (−0.8) + 25𝑐𝑜𝑠(5 ∗ (−0.8) ∗ ) = −21.14109
𝜋
𝑓̇ (𝑥 )
0
5.70401
𝑥1 = 𝑥 0 − = −0.8 − = −0.53019
𝑓̈ (𝑥 0 ) −21.14109
180°
𝑦1 = (𝑥 1 )3 − 𝑐𝑜𝑠5𝑥1 = (−0.53019)3 − 𝑐𝑜𝑠(5 ∗ (−0.53019) ∗ ) = 0.73300
𝜋
ε = y1 − y 0 = 0.733 − 0.14164 = 0.59136 uslov nije zadovoljen te nastavljamo proceduru.
𝒌=𝟐
180°
𝑓̇ (𝑥 1 ) = 3(𝑥 1 )2 + 5𝑠𝑖𝑛5𝑥 1 = 3 ∗ (−0.53019)2 + 5𝑠𝑖𝑛(5 ∗ (−0.53019) ∗ ) = −1.51266
𝜋
180°
𝑓̈ (𝑥 1 ) = 6𝑥 1 + 25𝑐𝑜𝑠5𝑥1 = 6 ∗ (−0.53019) + 25𝑐𝑜𝑠(5 ∗ (−0.53019) ∗ ) = −25.23190
𝜋
𝑓̇ (𝑥 )
1
−1.51266
𝑥 2 = 𝑥1 − = −0.53019 − = −0.59014
𝑓̈ (𝑥 1 ) −25.23190
180°
𝑦 2 = (𝑥 2 )3 − 𝑐𝑜𝑠5𝑥 2 = (−0.59014)3 − 𝑐𝑜𝑠(5 ∗ (−0.59014) ∗ ) = 0.77631
𝜋
ε = y 2 − y1 = 0.77631 − 0.733 = 0.04331 uslov zadovoljen te zaustavljamo proceduru.

18
19
U drugom slučaju imamo: 𝑥0 = −0.2
𝒌=𝟎
𝑥 0 = −0.2
180°
𝑦 0 = (𝑥 0 )3 − 𝑐𝑜𝑠5𝑥 0 = (−0.2)3 − 𝑐𝑜𝑠 (5 ∗ (−0.2) ∗ ) = −0.54830
𝜋
𝒌=𝟏
180°
ḟ(𝑥 0 ) = 3(𝑥 0 )2 + 5𝑠𝑖𝑛5𝑥 0 = 3 ∗ (−0.2)2 + 5𝑠𝑖𝑛(5 ∗ (−0.2) ∗ ) = −4.08735
𝜋
°
180
𝑓̈ (𝑥 0 ) = 6𝑥 0 + 25𝑐𝑜𝑠5𝑥 0 = 6 ∗ (−0.2) + 25𝑐𝑜𝑠(5 ∗ (−0.2) ∗ ) = 12.30756
𝜋
𝑓̇ (𝑥 0 ) −4.08735
𝑥1 = 𝑥 0 − = −0.2 − = 0.13210
𝑓̈ (𝑥 0 ) 12.30456
180°
𝑦1 = (𝑥 1 )3 − 𝑐𝑜𝑠5𝑥1 = (0.13210)3 − 𝑐𝑜𝑠 (5 ∗ 0.13210 ∗ ) = −0.78738
𝜋
𝜀 = y1 − y 0 = 0.78738 − (−0.5483) = 1.33568 uslov nije zadovoljen te nastavljamo proceduru.
𝒌=𝟐
180°
𝑓̇ (𝑥 1 ) = 3(𝑥 1 )2 + 5𝑠𝑖𝑛5𝑥 1 = 3 ∗ (0.13210)2 + 5𝑠𝑖𝑛(5 ∗ 0.13210 ∗ ) = 3.11991
𝜋
°
180
𝑓̈ (𝑥 1 ) = 6𝑥 1 + 25𝑐𝑜𝑠5𝑥1 = 6 ∗ 0.13210 + 25𝑐𝑜𝑠(5 ∗ 0.13210 ∗ ) = 20.53474
𝜋
𝑓̇ (𝑥 1 ) 3.11991
𝑥 2 = 𝑥1 − = −0.13210 − = −0.01983
𝑓̈ (𝑥 )
1 20.53474
180°
𝑦 2 = (𝑥 2 )3 − 𝑐𝑜𝑠5𝑥 2 = (−0.01983)3 − 𝑐𝑜𝑠 (5 ∗ (−0.01983) ∗ ) = −0.99509
𝜋
ε = y 2 − y1 = −0.99509 − (−0.78738) = −0.20771 uslov nije zadovoljen te nastavljamo

proceduru.
𝒌=𝟑
180°
ḟ(𝑥 2 ) = 3(𝑥 2 )2 + 5𝑠𝑖𝑛5𝑥 2 = 3 ∗ (−0.01983)2 + 5𝑠𝑖𝑛(5 ∗ (−0.01983) ∗ ) = −0.49376
𝜋
°
180
𝑓̈ (𝑥 2 ) = 6𝑥 2 + 25𝑐𝑜𝑠5𝑥 2 = 6 ∗ (−0.01983) + 25𝑐𝑜𝑠(5 ∗ (−0.01983) ∗ ) = 24.75824
𝜋
19
20
3
𝑓̇ (𝑥 2 )
2
−0.49376
𝑥 =𝑥 − = −0.01983 − = 0.00011
𝑓̈ (𝑥 2 ) 24.75824
180°
𝑦 3 = (𝑥 3 )3 − 𝑐𝑜𝑠5𝑥 3 = (0.00011)3 − 𝑐𝑜𝑠 (5 ∗ 0.00011 ∗ ) = −1.00000
𝜋
𝜀 = y 3 − y 2 = −1 − (−0.99509) = −0.00491 uslov zadovoljen te zaustavljamo proceduru.
U trećem slučaju imamo: x (0) = 0.5
𝒌=𝟎
𝑥 0 = 0.5
180°
𝑦 0 = (𝑥 0 )3 − 𝑐𝑜𝑠5𝑥 0 = (0.5)3 − 𝑐𝑜𝑠(5 ∗ 0.5 ∗ ) = 0.92614
𝜋
𝒌=𝟏
180°
𝑓̇ (𝑥 0 ) = 3(𝑥 0 )2 + 5𝑠𝑖𝑛5𝑥 0 = 3 ∗ (0.5)2 + 5𝑠𝑖𝑛(5 ∗ 0.5 ∗ ) = 3.74236
𝜋
°
180
𝑓̈ (𝑥 0 ) = 6𝑥 0 + 25𝑐𝑜𝑠5𝑥 0 = 6 ∗ 0.5 + 25𝑐𝑜𝑠(5 ∗ 0.5 ∗ ) = −17.02860
𝜋
𝑓̇ (𝑥 )
0
3.74236
𝑥1 = 𝑥 0 − = 0.5 − = 0.71977
𝑓̈ (𝑥 0 ) −17.02860
180°
𝑦1 = (𝑥 1 )3 − 𝑐𝑜𝑠5𝑥1 = (0.71977)3 − 𝑐𝑜𝑠(5 ∗ 0.71977 ∗ ) = 1.27016
𝜋
ε = y1 − y 0 = 1.27016 − 0.92614 = 0.34402 uslov nije zadovoljen te nastavljamo proceduru.
𝒌=𝟐
180°
𝑓̇ (𝑥 1 ) = 3(𝑥 1 )2 + 5𝑠𝑖𝑛5𝑥 1 = 3 ∗ (0.71977)2 + 5𝑠𝑖𝑛(5 ∗ 0.71977 ∗ ) = −0.65324
𝜋
°
180
𝑓̈ (𝑥 1 ) = 6𝑥 1 + 25𝑐𝑜𝑠5𝑥1 = 6 ∗ 0.71977 + 25𝑐𝑜𝑠(5 ∗ 0.71977 ∗ ) = −18.11305
𝜋
𝑓̇ (𝑥 )
1
−0.65324
𝑥 2 = 𝑥1 − = 0.71977 − = 0.68371
𝑓̈ (𝑥 1 ) −18.11305
180°
𝑦 2 = (𝑥 2 )3 − 𝑐𝑜𝑠5𝑥 2 = (0.68371)3 − 𝑐𝑜𝑠(5 ∗ 0.68371 ∗ ) = 1.28150
𝜋
ε = y 2 − y1 = 1.2815 − 1.27016 = 0.01134 uslov zadovoljen te zaustavljamo proceduru.

20
21
ytr(x0=-0.8) = 0.1416 0.7330 0.7763

ytr(x0=-0.2) = 0.9261 1.2702 1.2815
ytr(x0=0.5) = -0.5483 -0.7874 -0.9951 -1.0000
1.5
f(x)
1 x 0=-0.8
x 0=0.5
0.5 x 0=-0.2
-0.5
-1
-1.5
-1 -0.8 -0.6 -0.4 -0.2 0 0.2 0.4 0.6 0.8 1
tačaka
21
22
𝑥
Zadatak 3.5. Naći ekstrem funkcije 𝑓(𝑥) = 𝑒 2 − 1.5𝑥 2 korištenjem Newton-Raphsonov-og metoda, za
početnu tačku uzeti 𝑥0 = −3, 𝑥0 = 3.5, 𝑥0 = 6. Kao kriterij zaustavljanja uzeti da je apsolutna promjena
po y manja od 0.02.

𝑥
𝑓(𝑥) = 𝑒 2 − 1.5𝑥 2
1 𝑥
𝑓̇ (𝑥) = 𝑒 2 − 3𝑥
2
1 𝑥
𝑓̈ (𝑥) = 𝑒 2 − 3
4
𝑘+1 𝑘
𝑓̇ (𝑥 𝑘 )
𝑥 =𝑥 −
𝑓̈ (𝑥 𝑘 )
U prvom slučaju imamo: x0 = −3
𝒌=𝟎
𝑥 0 = −3
𝑥0 −3
𝑦 0 = 𝑒 2 − 1.5(𝑥 0 )2 = 𝑒 2 − 1.5 ∗ (−3)2 = −13.27687
𝒌=𝟏
1 𝑥0 1 −3
𝑓̇ (𝑥 0 ) = 𝑒 2 − 3𝑥 0 = 𝑒 2 − 3 ∗ (−3) = 9.11157
2 0 2
1 𝑥 1 −3
𝑓̈ (𝑥 ) = 𝑒 2 − 3 = 𝑒 2 − 3 = −2.94422
0
4 4
𝑓 ̇ (𝑥 0 ) 9.11157
𝑥1 = 𝑥 0 − = −3 − = 0.09473
𝑓̈ (𝑥 )0 −2.94422
𝑥1 0.09473
𝑦1 = 𝑒 2 − 1.5(𝑥 1 )2 = 𝑒 2 − 1.5 ∗ (0.09473)2 = 1.03504
ε = y1 − y 0 = 1.03504 − (−13.27687) = 14.31191 uslov nije zadovoljen te nastavljamo

proceduru.
𝒌=𝟐
1 𝑥1 1 0.09473
𝑓̇ (𝑥 1 ) = 𝑒 2 − 3𝑥 1 = 𝑒 2 − 3 ∗ 0.09473 = 0.24006
2 1 2
1 𝑥 1 0.09473
𝑓̈ (𝑥 ) = 𝑒 2 − 3 = 𝑒 2 − 3 = −2.73787
1
4 4
𝑓 ̇ (𝑥 1 ) 0.24006
𝑥 2 = 𝑥1 − = 0.09473 − = 0.18241
𝑓̈ (𝑥 1 ) −2.73787
𝑥2 0.18241
2
𝑦 = 𝑒2 − 1.5(𝑥 2 )2 = 𝑒 2 − 1.5 ∗ (0.18241)2 = 1.04558
22
23
𝜀 = 𝑦 2 − 𝑦1 = 1.04558 − 1.03504. = 0.01054 uslov je zadovoljen i zaustavljamo proceduru.
U drugom slučaju imamo: x0 = 3.5
𝒌=𝟎
𝑥 0 = 3.5
𝑥0 3.5
𝑦 0 = 𝑒 2 − 1.5(𝑥 0 )2 = 𝑒 2 − 1.5 ∗ (3.5)2 = −12.62040
𝒌=𝟏
1 𝑥0 1 3.5
̇f(𝑥 0 ) = 𝑒 2 − 3𝑥 0 = 𝑒 2 − 3 ∗ 3.5 = −7.62270
2 0 2
1 𝑥 1 3.5
̈ 0
𝑓 (𝑥 ) = 𝑒 2 − 3 = 𝑒 2 − 3 = −1.56135
4 4
𝑓 ̇ (𝑥 0 ) −7.62270
𝑥1 = 𝑥 0 − = 3.5 − = −1.38212
̈
𝑓 (𝑥 ) 0 −1.56135
𝑥1 −1.38212
𝑦1 = 𝑒 2 − 1.5(𝑥 1 )2 = 𝑒 2 − 1.5 ∗ (−1.38212)2 = −2.36434
𝜀 = 𝑦1 − 𝑦 0 = −2.36434 − (−12.62040) = 10.25606 uslov nije zadovoljen te nastavljamo

proceduru.
𝒌=𝟐
1 𝑥1 1 −1.38212
̇
𝑓 (𝑥 ) = 𝑒 2 − 3𝑥 1 = 𝑒 2
1
− 3 ∗ (−1.38212) = 4.39688
2 1 2
1 𝑥 1 −1.38212
𝑓̈ (𝑥 1 ) = 𝑒 2 − 3 = 𝑒 2 − 3 = −2.87474
4 4
𝑓̇ (𝑥 1 ) 4.39688
𝑥 2 = 𝑥1 − = −1.38212 − = 0.14737
𝑓̈ (𝑥 )
1 −2.87474
𝑥2 0.14727
𝑦 2 = 𝑒 2 − 1.5(𝑥 2 )2 = 𝑒 2 − 1.5 ∗ (0.14737)2 = 1.04389
𝜀 = 𝑦 2 − 𝑦1 = 1.04389 − (−2.36434) = 3.40823 uslov nije zadovoljen te nastavljamo proceduru.
𝒌=𝟑
1 𝑥2 1 0.14737
𝑓̇ (𝑥 2 ) = 𝑒 2 − 3𝑥 2 = 𝑒 2 − 3 ∗ 0.14737 = 0.09612
2 2 2
1 𝑥 1 0.14737
𝑓̈ (𝑥 ) = 𝑒 2 − 3 = 𝑒 2 − 3 = −2.73088
2
4 4
23
24
3
𝑓̇ (𝑥 2 )
2
0.09612
𝑥 =𝑥 − = 0.14737 − = 0.18256
𝑓̈ (𝑥 2 ) −2.73088
𝑥3 0.18256
𝑦 3 = 𝑒 2 − 1.5(𝑥 3 )2 = 𝑒 2 − 1.5 ∗ (0.18256)2 = 1.04558
𝜀 = 𝑦 3 − 𝑦 2 = 1.04558 − 1.04389 = 0.00169 uslov zadovoljen te zaustavljamo proceduru.
U trećem slučaju imamo: x0 = 6
𝒌=𝟎
𝑥0 = 6
𝑥0 6
𝑦 0 = 𝑒 2 − 1.5(𝑥 0 )2 = 𝑒 2 − 1.5 ∗ 62 = −33.91446
𝒌=𝟏
1 𝑥0 1 6
ḟ(𝑥 0 ) = 𝑒 2 − 3𝑥 0 = 𝑒 2 − 3 ∗ 6 = −7.95723
2 0 2
1 𝑥 1 6
𝑓̈ (𝑥 ) = 𝑒 2 − 3 = 𝑒 2 − 3 = 2.02138
0
4 4
𝑓 ̇ (𝑥 0 ) −7.95723
𝑥1 = 𝑥 0 − =6− = 9.93653
𝑓̈ (𝑥 )0 2.02138
𝑥1 9.93653
𝑦1 = 𝑒 2 − 1.5(𝑥 1 )2 = 𝑒 2 − 1.5 ∗ (9.93653)2 = −4.32458
𝜀 = 𝑦1 − 𝑦 0 = −4.32458— (−33.91446) = 29.58988 uslov nije zadovoljen te nastavljamo

proceduru.
𝒌=𝟐
1 𝑥1 1 9.93653
𝑓̇ (𝑥 1 ) = 𝑒 2 − 3𝑥 1 = 𝑒 2 − 3 ∗ 9.93653 = 42.07902
2 1 2
1 𝑥 1 9.93563
𝑓̈ (𝑥 ) = 𝑒 2 − 3 = 𝑒 2 − 3 = 32.94430
1
4 4
𝑓 ̇ (𝑥 1 ) 42.07902
𝑥 2 = 𝑥1 − = 9.93653 − = 8.65925
𝑓̈ (𝑥 )1 32.94430
𝑥2 8.65925
𝑦 2 = 𝑒 2 − 1.5(𝑥 2 )2 = 𝑒 2 − 1.5 ∗ (8.65925)2 = −36.55806
𝜀 = 𝑦 2 − 𝑦1 = −36.55806— (−4.32458) = −32.23348 uslov nije zadovoljen te nastavljamo

proceduru.
𝒌=𝟑
24
25
1 𝑥2 1 8.65925
𝑓̇ (𝑥 2 ) = 𝑒 2 − 3𝑥 2 = 𝑒 2 − 3 ∗ 8.65925 = 11.98016
2 2 2
1 𝑥 1 8.65925
𝑓̈ (𝑥 2 ) = 𝑒 2 − 3 = 𝑒 2 − 3 = 15.97895
4 4
3 2
𝑓̇ (𝑥 2 ) 11.98016
𝑥 =𝑥 − = 8.65925 − = 7.90950
𝑓̈ (𝑥 2 ) 15.97895
𝑥3 7.90950
𝑦 3 = 𝑒 2 − 1.5(𝑥 3 )2 = 𝑒 2 − 1.5 ∗ (7.90950)2 = −41.65763

proceduru.
𝒌=𝟒
1 𝑥3 1 7.90950
𝑓̇ (𝑥 3 ) = 𝑒 2 − 3𝑥 3 = 𝑒 2 − 3 ∗ 7.90950 = 2.36282
2 3 2
1 𝑥 1 7.90950
𝑓̈ (𝑥 3 ) = 𝑒 2 − 3 = 𝑒 2 − 3 = 10.04566
4 4
𝑓 ̇ (𝑥 3 ) 2.36282
𝑥4 = 𝑥3 − = 7.90950 − = 7.67429
𝑓̈ (𝑥 3 ) 10.04566
𝑥4 7.67429
𝑦 4 = 𝑒 2 − 1.5(𝑥 4 )2 = 𝑒 2 − 1.5 ∗ (7.67429)2 = −41.94926

proceduru.
𝒌=𝟓
1 𝑥4 1 7.67429
𝑓̇ (𝑥 4 ) = 𝑒 2 − 3𝑥 4 = 𝑒 2 − 3 ∗ 7.67429 = 0.17355
2 4 2
1 𝑥 1 7.67429
𝑓̈ (𝑥 4 ) = 𝑒 2 − 3 = 𝑒 2 − 3 = 8.59821
4 4
𝑓 ̇ (𝑥 4 ) 0.17355
𝑥5 = 𝑥4 − = 7.67429 − = 7.65411
𝑓̈ (𝑥 4 ) 8.59821
𝑥5 7.65411
𝑦 5 = 𝑒 2 − 1.5(𝑥 5 )2 = 𝑒 2 − 1.5 ∗ (7.65411)2 = −41.95102
𝜀 = 𝑦 5 − 𝑦 4 = −41.95102 − (−41.94926) = −0.00176 uslov zadovoljen i zaustavljamo proceduru.
ytr(x0=-3) = -13.2769 1.0350 1.0456

ytr(x0=3.5) = -12.6204 -2.3643 1.0439 1.0456
ytr(x0=6) = -33.9145 -4.3249 -36.5581 -41.6576 -41.9493 -41.9510
25
26
f(x)
0
x 0=-3
-5 x 0=3.5
x 0=6
-10
-15
-20
-25
-30
-35
-40
-45
-4 -2 0 2 4 6 8 10
tačaka
3.2 Metoda sekante
26
27
Metod sekane, predstavlja jednodimenzionalno pretraživanje, koje omogućava pronalazak stacionarne
tačke kroz iterativnu proceduru. S obzirom da je metod sekante ustvari specijalan slučaj metode 'regula
falsi' (metoda pogrešnog položaja), u nastavku će prvo biti objašnjena metoda 'regula falsi', a nakon toga
metoda sekante.
Regula falsi (metoda pogrešnog položaja)
Posmatrajmo funkciju jedne realne promjenljive f(x), koja pripada klasi C1. Za stacionarne tačke ove
funkcije vrijedi da je:
𝑑𝑓(𝑥)
𝑔(𝑥) = 𝑑𝑥
=0 (3.10)
Metoda regula falsi omogućava pronalaženje jedne od takvih tačaka. Uslov koji mora zadovoljavati funkcija
g(x) na segmentu [a,b] je
𝑔(𝑎) ∙ 𝑔(𝑏) < 0 ¸ (3.11)
Procedura pretraživanja se sastoji od koraka:
1. Odabrati krajnje tačke segmenta a i b

2. Za svako k odrediti 𝑔(𝑥 𝑘 ) (𝑖𝑙𝑖 𝑔(𝑎) ) i 𝑔(𝑥 𝑘+1 ) (𝑖𝑙𝑖 𝑔(𝑏) )
3. Na osnovu ovih vrijednosti odrediti pravac kroz 𝑔(𝑥 𝑘 ) i 𝑔(𝑥 𝑘+1 )
4. Odrediti tačku xk+2 u kojoj pravac presjeca osu x
5. Ponavljati korake 2. – 4. do ispunjenja nekog od uslova zaustavljanja.
Kao tipični uslovi zaustavljanja se koriste:
 dostizanje zadanog broja iteracija

 postizanje zadane minimalne vrijednosti greške
 postizanje zadane minimalne promjene problemske varijable.
Grafički, regula falsi ili metoda pogrešnog položaja je predstavljena na slici 3.10.:
Slika 3.10. Grafička predstava metode regula falsi
27
28
Tačka x0 dobiva se jednostavno iz jednačine pravca, pa je:
𝑏−𝑎
𝑥 0 = 𝑏 − 𝑔(𝑏) ∙ (3.12)
𝑔(𝑏)−𝑔(𝑎)
Dakle, osnovne ideje metode su:
 aproksimacija pravcem
 “zatvaranje” stacionarne tačke (nule funkcije g) u određeni — sve manji interval.
Metoda sekante
Ako graf funkcije g aproksimiramo sekantom, slično kao kod regule falsi, samo ne zahtijevamo da nula
funkcije g ostane 'zatvorena' unutar posljednje dvije iteracije, dobili smo metodu sekante. Time smo izgubili
svojstvo sigurne konvergencije, ali predpostavljamo da će metoda, ako konvergira konvergirati brže nego
regula flasi. Počinjemo s dvije početne tačke x0 i x1 i povlačimo sekantu kroz (x0, f(x0)) i (x1, f(x1)). Ta
sekanta siječe osu x u tački x2. Postupak nastavljamo povlačenjem sekante kroz posljednje dvije tačke (x1,
f(x1)) i (x2, f(x2)). Formule za metodu sekante dobivaju se iteriranjem početne formule za regulu falsi, tako
da dobivamo:
𝑥 𝑘 −𝑥 𝑘−1
𝑥 𝑘+1 = 𝑥 𝑘 − 𝑔(𝑥 𝑘 ) ∙ (3.13)
𝑔(𝑥 𝑘 )−𝑔(𝑥 𝑘−1 )
Grafički, metoda sekante je prikazana na slici 3.11.:
Slika 3.11. Grafička predstava metode sekante
Primjećujemo da je treća iteracija „iskočila“ izvan početnog intervala, pa metoda sekante ne mora
konvergirati. Isto tako, da smo 'prirodno' numerirali prve dvije tačke, tako da je x0<x1, imali bismo
konvergenciju prema rješenju.
Zadatak 3.6. Naći ekstrem funkcije 𝑓(𝑥) = 3𝑒 𝑥 − 4 𝑠𝑖𝑛 𝑥 korištenjem metode sekante, za intervale
pretrage uzeti: 0 0.8 i 0.1 0.5. Izračunati prve tri iteracije problema.
Rješenje. Izračunajmo potrebene elementne za korištenje metode sekante:
28
29
𝑓(𝑥) = 3𝑒 𝑥 − 4 𝑠𝑖𝑛 𝑥
𝑑𝑓(𝑥)
𝑔(𝑥) = = 3𝑒 𝑥 − 4𝑐𝑜𝑠𝑥
𝑑𝑥
𝑏−𝑎
𝑥 0 = 𝑏 − 𝑔(𝑏)
𝑔(𝑏) − 𝑔(𝑎)
𝑥 𝑘 − 𝑥 𝑘−1
𝑥 𝑘+1 = 𝑥 𝑘 − 𝑔(𝑥 𝑘 )
𝑔(𝑥 𝑘 ) − 𝑔(𝑥 𝑘−1 )
U prvom slučaju imamo: 𝑎 = 0 𝑏 = 0.8
𝒌=𝟎
1800
𝑔(𝑎) = 3𝑒 𝑎 − 4𝑐𝑜𝑠𝑎 = 3𝑒 0 − 4𝑐𝑜𝑠(0 ∗ ) = −1.0000
𝜋
1800
𝑔(𝑏) = 3𝑒 𝑏 − 4𝑐𝑜𝑠𝑏 = 3𝑒 0.8 − 4𝑐𝑜𝑠(0.8 ∗ ) = 3.8898
𝜋
očigledno je uslov g(a)g(b) < 0 zadovoljen, pa se procedura može nastaviti

𝑏−𝑎 0.8 − 0
𝑥 0 = 𝑏 − 𝑔(𝑏) = 0.8 − 3.8898 ∗ = 0.1636
𝑔(𝑏) − 𝑔(𝑎) 3.8898 − (−1.0000)
0 1800
𝑦 0 = 3𝑒 𝑥 − 4𝑠𝑖𝑛𝑥 0 = 3𝑒 0.1636 − 4𝑠𝑖𝑛(0.1636 ∗ ) = 2.8817
𝜋
𝒌=𝟏
0 1800
𝑔(𝑥 0 ) = 3𝑒 𝑥 − 4𝑐𝑜𝑠𝑥 0 = 3𝑒 0.1636 − 4 𝑐𝑜𝑠 (0.1636 ∗ ) = −0.4134
𝜋
𝑥0 − 𝑏 0.1636 − 0.8
𝑥 1 = 𝑥 0 − 𝑔(𝑥 0 ) = 0.1636 − (−0.4134) ∗ = 0.2247
𝑔(𝑥 0 ) − 𝑔(𝑏) −0.4134 − 3.8898
1 1800
𝑦1 = 3𝑒 𝑥 − 4𝑠𝑖𝑛𝑥 1 = 3𝑒 0.2802 − 4𝑠𝑖𝑛(0.2802 ∗ ) = 2.8640
𝜋
𝒌=𝟐
1 1800
𝑔(𝑥 1 ) = 3𝑒 𝑥 − 4𝑐𝑜𝑠𝑥 1 = 3𝑒 0.2802 − 4 𝑐𝑜𝑠 (0.2802 ∗ ) = −0.1436
𝜋
𝑥1 − 𝑥 0 0.2802 − 0.1636
𝑥 2 = 𝑥 1 − 𝑔(𝑥 1 ) 1 0
= 0.2802 − 0.1259 ∗ = 0.2572
𝑔(𝑥 ) − 𝑔(𝑥 ) 0.1259 − (−0.4134)
2 1800
𝑦 2 = 3𝑒 𝑥 − 4𝑠𝑖𝑛𝑥 2 = 3𝑒 0.2529 − 4𝑠𝑖𝑛(0.2529 ∗ ) = 2.8624
𝜋
U drugom slučaju imamo: a = 0.1 b = 0.5
𝒌=𝟎
1800
𝑔(𝑎) = 3𝑒 𝑎 − 4𝑐𝑜𝑠𝑎 = 3𝑒 0.1 − 4𝑐𝑜𝑠(0.1 ∗ ) = −0.6645
𝜋
29
30
1800
𝑔(𝑏) = 3𝑒 𝑏 − 4𝑐𝑜𝑠𝑏 = 3𝑒 0.5 − 4𝑐𝑜𝑠(0.5 ∗ ) = 1.4358
𝜋
𝑏−𝑎 0.5 − 0.1

𝑥 0 = 𝑏 − 𝑔(𝑏) = 0.5 − 1.4358 ∗ = 0.2266
𝑔(𝑏) − 𝑔(𝑎) 1.4358 − (−0.6645)
0 1800
𝑦 0 = 3𝑒 𝑥 − 4𝑠𝑖𝑛𝑥 0 = 3𝑒 0.2266 − 4𝑠𝑖𝑛(0.2266 ∗ ) = 2.8643
𝜋
𝒌=𝟏
0 1800
𝑔(𝑥 0 ) = 3𝑒 𝑥 − 4𝑐𝑜𝑠𝑥 0 = 3𝑒 0.2266 − 4 𝑐𝑜𝑠 (0.2266 ∗ ) = −0.1348
𝜋
𝑥0 − 𝑏 0.2666 − 0.5
𝑥 1 = 𝑥 0 − 𝑔(𝑥 0 ) 0
= 0.2266 − (−0.1348) ∗ = 0.2501
𝑔(𝑥 ) − 𝑔(𝑏) −0.1348 − 1.4258
1 1800
𝑦1 = 3𝑒 𝑥 − 4𝑠𝑖𝑛𝑥 1 = 3𝑒 0.2501 − 4𝑠𝑖𝑛(0.2501 ∗ ) = 2.8625
𝜋
𝒌=𝟐
1 1800
g(𝑥 1 ) = 3𝑒 𝑥 − 4𝑐𝑜𝑠𝑥 1 = 3𝑒 0.2501 − 4 𝑐𝑜𝑠 (0.2501 ∗ ) = −0.0231
𝜋
2 1 1)
𝑥1 − 𝑥 0 0.2501 − 0.2266
𝑥 = 𝑥 − 𝑔(𝑥 = 0.2501 − (−0.0231) ∗ = 0.2550
𝑔(𝑥 1 ) − 𝑔(𝑥 0 ) −0.0231 − (−0.1348)
2 1800
𝑦 2 = 3𝑒 𝑥 − 4𝑠𝑖𝑛𝑥 2 = 3𝑒 0.2550 − 4𝑠𝑖𝑛(0.2550 ∗ ) = 2.8624
𝜋
ytr(0 0.8) = 2.8817 2.8646 2.8624

ytr(0.1 0.5) = 2.8643 2.8625 2.8624
30
31
f(x)
4.5 a=0 b=0.8
a=0.1 b=0.5
3.5
2.5
0 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1
Slika 3.12. Grafički prikaz napredovanja ka rješenju korištenjem metode sekante za različite početne segmente
31
32
25 3
Zadatak 3.7. Naći ekstrem funkcije 𝑓 = 3
𝑥 − 5𝑥 2 + 2 korištenjem metode sekante, za intervale
pretrage uzeti: 0.2 − 0.5 i 0.25 1. Kao kriterij zaustavljanja uzeti da je apsolutna promjena po y manja
ili jednaka ε≤0.0002.
25 3
𝑓= 3
𝑥 − 5𝑥 2 + 2
𝑑𝑓(𝑥)
𝑔(𝑥) = = 25𝑥 2 − 10𝑥
𝑑𝑥
𝑏−𝑎
𝑥 0 = 𝑏 − 𝑔(𝑏)
𝑔(𝑏) − 𝑔(𝑎)
𝑥 𝑘 − 𝑥 𝑘−1
𝑥 𝑘+1 = 𝑥 𝑘 − 𝑔(𝑥 𝑘 )
𝑔(𝑥 𝑘 ) − 𝑔(𝑥 𝑘−1 )
U prvom slučaju imamo: a = 0.2 b = −0.5
𝒌=𝟎
𝑔(𝑎) = 25𝑎2 − 10𝑎 = 25 ∗ (0.2)2 − 10 ∗ 0.2 = −1.0000

𝑔(𝑏) = 25𝑏2 − 10𝑏 = 25 ∗ (−0.5)2 − 10 ∗ (−0.5) = 11.2500
𝑏−𝑎 −0.5 − 0.2

𝑥 0 = 𝑏 − 𝑔(𝑏) = −0.5 − 11.2500 ∗ = 0.1429
𝑔(𝑏) − 𝑔(𝑎) 11.2500 − (−1.0000)
25 0 3 25
𝑦0 = (𝑥 ) − 5(𝑥 0 )2 + 2 = ∗ (0.1429)3 − 5 ∗ (0.1429)2 + 2 = 1.9222
3 3
𝒌=𝟏
𝑔(𝑥 0 ) = 25(𝑥 0 )2 − 10𝑥 0 = 25 ∗ (0.1429)2 − 10 ∗ 0.1429 = −0.9185

𝑥0 − 𝑏 0.1429 − (−0.5)
𝑥 1 = 𝑥 0 − 𝑔(𝑥 0 ) 0
= 0.1429 − (−0.9185) = 0.0944
𝑔(𝑥 ) − 𝑔(𝑏) −0.9185 − 11.2500
25 1 3 25
𝑦1 = (𝑥 ) − 5(𝑥 1 )2 + 2 = ∗ (0.0944)3 − 5 ∗ (0.0944)2 + 2 = 1.9625
3 3
𝜀 = 𝑦1 − 𝑦 0 = 1.9625 − 1.9222 = 0.0403 uslov nije zadovoljen i nastavljamo proceduru.
𝒌=𝟐
𝑔(𝑥 1 ) = 25(𝑥 1 )2 − 10𝑥 1 = 25 ∗ (0.0944)2 − 10 ∗ 0.0944 = −0.7212

𝑥1 − 𝑥 0 0.0944 − 0.1429
𝑥 2 = 𝑥 1 − 𝑔(𝑥 1 ) 1 0
= 0.0944 − (−0.7212) = −0.0829
𝑔(𝑥 ) − 𝑔(𝑥 ) −0.7212 − (−0.9185)
25 2 3 25
𝑦2 = (𝑥 ) − 5(𝑥 2 )2 + 2 = ∗ (−0.0829)3 − 5 ∗ (−0.0829)2 + 2 = 1.9609
3 3

32
33
𝜀 = 𝑦 2 − 𝑦1 = 1.9609 − 1.9625 = −0.0016 uslov nije zadovoljen i nastavljamo proceduru.
𝒌=𝟑
𝑔(𝑥 2 ) = 25(𝑥 2 )2 − 10𝑥 2 = 25 ∗ (−0.0829)2 − 10 ∗ (−0.0829) = 1.0008

𝑥 2 − 𝑥1 −0.0829 − 0.0944
𝑥 3 = 𝑥 2 − 𝑔(𝑥 2 ) 2 1
= −0.0829 − 1.0008 ∗ = 0.0201
)
𝑔(𝑥 − 𝑔(𝑥 ) 1.0008 − (−0.7212)
25 3 3 25
𝑦3 = (𝑥 ) − 5(𝑥 3 )2 + 2 = ∗ (0.0201)3 − 5 ∗ (0.0201)2 + 2 = 1.9980
3 3
𝜀 = 𝑦 3 − 𝑦 2 = 1.9980 − 1.9609 = 0.0371 uslov nije zadovoljen i nastavljamo proceduru.
𝒌=𝟒
𝑔(𝑥 3 ) = 25(𝑥 3 )2 − 10𝑥 3 = 25 ∗ (0.0201)2 − 10 ∗ (0.0201) = −0.1909

4 3 3)
𝑥3 − 𝑥2 0.0201 − (−0.0829)
𝑥 = 𝑥 − 𝑔(𝑥 = 0.0201 − (−0.1909) ∗ = 0.0036
𝑔(𝑥 3 ) − 𝑔(𝑥 2 ) −0.1909 − 1.0008
25 4 3 25
𝑦4 = (𝑥 ) − 5(𝑥 4 )2 + 2 = ∗ (0.0036)3 − 5 ∗ (0.0036)2 + 2 = 1.9999
3 3
𝜀 = 𝑦 4 − 𝑦 3 = 1.9999 − 1.9980 = 0.0019 uslov nije zadovoljen i nastavljamo proceduru.
𝒌=𝟓
𝑔(𝑥 4 ) = 25(𝑥 4 )2 − 10𝑥 4 = 25 ∗ (0.0036)2 − 10 ∗ (0.0036) = −0.0357

5 4 4)
𝑥4 − 𝑥3 0.0036 − 0.0201
𝑥 = 𝑥 − 𝑔(𝑥 = 0.0036 − (−0.0357) ∗ = −0.0002
𝑔(𝑥 4 ) − 𝑔(𝑥 3 ) −0.0357 − (−0.1909)
25 5 3 25
𝑦5 = (𝑥 ) − 5(𝑥 5 )2 + 2 = ∗ (−0.0002)3 − 5 ∗ (−0.0002)2 + 2 = 2.0000
3 3
𝜀 = 𝑦 5 − 𝑦 4 = 2.0 − 1.9999 = 0.0001 uslov zadovoljen i zaustavljamo proceduru.
U drugom slučaju imamo: a = 0.25 b=1

𝒌=𝟎
𝑔(𝑎) = 25𝑎2 − 10𝑎 = 25 ∗ (0.25)2 − 10 ∗ 0.25 = −0.9375
𝑔(𝑏) = 25𝑏2 − 10𝑏 = 25 ∗ 12 − 10 ∗ 1 = 15.0000

33
34
𝑏−𝑎 1 − 0.25
𝑥 0 = 𝑏 − 𝑔(𝑏) = 1 − 15.0000 ∗ = 0.2941
𝑔(𝑏) − 𝑔(𝑎) 15.0000 − (−0.9375)
25 0 3 25
𝑦0 = (𝑥 ) − 5(𝑥 0 )2 + 2 = ∗ (0.2941)3 − 5 ∗ (0.2941)2 + 2 = 1.7795
3 3
𝒌=𝟏
𝑔(𝑥 0 ) = 25(𝑥 0 )2 − 10𝑥 0 = 25 ∗ (0.2941)2 − 10 ∗ 0.2941 = −0.7786

𝑥0 − 𝑏 0.2941 − 1
𝑥 1 = 𝑥 0 − 𝑔(𝑥 0 ) 0
= 0.2941 − (−0.7786) ∗ = 0.3289
𝑔(𝑥 ) − 𝑔(𝑏) −0.7786 − 15.0000
25 1 3 25
𝑦1 = (𝑥 ) − 5(𝑥 1 )2 + 2 = ∗ (0.3289)3 − 5 ∗ (0.3289)2 + 2 = 1.7556
3 3
𝜀 = 𝑦1 − 𝑦 0 = 1.7556 − 1.7795 = −0.0239 uslov nije zadovoljen i nastavljamo proceduru.
𝒌=𝟐
𝑔(𝑥 1 ) = 25(𝑥 1 )2 − 10𝑥 1 = 25 ∗ (0.3289)2 − 10 ∗ 0.3289 = −0.5846

𝑥1 − 𝑥 0 0.3289 − 0.2941
𝑥 2 = 𝑥 1 − 𝑔(𝑥 1 ) 1 0
= 0.3289 − (−0.5846) ∗ = −0.4338
𝑔(𝑥 ) − 𝑔(𝑥 ) −0.5846 − (−0.7786)
25 2 3 25
𝑦2 = (𝑥 ) − 5(𝑥 2 )2 + 2 = ∗ (−0.4338)3 − 5 ∗ (−0.4338)2 + 2 = 1.7394
3 3
𝜀 = 𝑦 2 − 𝑦1 = 1.7394 − 1.7556 = −0.0162 uslov nije zadovoljen i nastavljamo proceduru.
𝒌=𝟑
𝑔(𝑥 2 ) = 25(𝑥 2 )2 − 10𝑥 2 = 25 ∗ (−0.4338)2 − 10 ∗ (−0.4338) = 0.3666

𝑥 2 − 𝑥1 −0.4338 − 0.3289
𝑥 3 = 𝑥 2 − 𝑔(𝑥 2 ) 2 1
= −0.4338 − 0.3666 ∗ = 0.3934
𝑔(𝑥 ) − 𝑔(𝑥 ) 0.3666 − (−0.5846)
25 3 3 25
𝑦3 = (𝑥 ) − 5(𝑥 3 )2 + 2 = ∗ (0.3934)3 − 5 ∗ (0.3934)2 + 2 = 1.7335
3 3
𝜀 = 𝑦 3 − 𝑦 2 = 1.7335 − 1.7394 = −0.0059 uslov nije zadovoljen i nastavljamo proceduru.
𝒌=𝟒
𝑔(𝑥 3 ) = 25(𝑥 3 )2 − 10𝑥 3 = 25 ∗ (0.3934)2 − 10 ∗ (0.3934) = −0.0649
𝑥3 − 𝑥2 0.3934 − (−0.4338)
𝑥 4 = 𝑥 3 − 𝑔(𝑥 3 ) 3 2
= 0.3934 − (−0.0649) ∗ = 0.3995
𝑔(𝑥 ) − 𝑔(𝑥 ) −0.0649 − 0.3666
34
35
25 4 3 25
𝑦4 = (𝑥 ) − 5(𝑥 4 )2 + 2 = ∗ (0.3995)3 − 5 ∗ (0.3995)2 + 2 = 1.7333
3 3
𝜀 = 𝑦 4 − 𝑦 3 = 1.7333 − 1.7335 = −0.0002 uslov zadovoljen i zaustavljamo proceduru.
ytr(0.2 0.5) = 1.9223 1.9625 1.9610 1.9980 1.9999 2.0000

ytr(0.25 1) = 1.7795 1.7556 1.7393 1.7335 1.7333
f(x)
5 a=0.2 b=-0.5
a=0.25 b=1
-1
-0.5 0 0.5 1
35
36
Zadatak 3.8. Naći ekstrem funkcije 𝑓(𝑥) = −𝑒 −𝑥 ∙ (𝑥 + 1) korištenjem metode sekante, za intervale
pretrage uzeti: −2.5 2 i 1 − 0.5. Kao kriterij zaustavljanja uzeti da je apsolutna promjena po y
ε≤0.0001.
𝑓(𝑥) = −𝑒 −𝑥 ∙ (𝑥 + 1)
𝑑𝑓(𝑥)
𝑔(𝑥) = = 𝑥𝑒 −𝑥
𝑑𝑥
𝑏−𝑎
𝑥 0 = 𝑏 − 𝑔(𝑏)
𝑔(𝑏) − 𝑔(𝑎)
𝑥 𝑘 − 𝑥 𝑘−1
𝑥 𝑘+1 = 𝑥 𝑘 − 𝑔(𝑥 𝑘 )
𝑔(𝑥 𝑘 ) − 𝑔(𝑥 𝑘−1 )
U prvom slučaju imamo: a = −2.5 b=2
𝒌=𝟎
𝑔(𝑎) = 𝑎𝑒 −𝑎 = −2.5𝑒 −(−2.5) = −30.4562
𝑔(𝑏) = 𝑏𝑒 −𝑏 = 2𝑒 −2 = 0.2707
𝑏−𝑎 2 − (−2.5)
𝑥 0 = 𝑏 − 𝑔(𝑏) = 2 − 0.2707 ∗ = 1.9604
𝑔(𝑏) − 𝑔(𝑎) 0.2707 − (−30.4562)
0
𝑦 0 = −𝑒 −𝑥 (𝑥 0 + 1) = −𝑒 −1.9604 (1.9604 + 1) = −0.4168
𝒌=𝟏
0
𝑔(𝑥 0 ) = 𝑥 0 𝑒 −𝑥 = 1.9604𝑒 −1.9604 = 0.2760
𝑥0 − 𝑏 1.9604 − 2
𝑥 1 = 𝑥 0 − 𝑔(𝑥 0 ) 0
= 1.9604 − 0.2760 ∗ = 4.0226
𝑔(𝑥 ) − 𝑔(𝑏) 0.2760 − 0.2707
x1 ∉ [−2.5,2] budući da dobiveno rješenje po x u koraku 1 ne pripada zadatom intervalu, to rješenje

divergira i procedura se zaustavlja.
U drugom slučaju imamo: a = 1 b = −0.5
𝒌=𝟎
𝑔(𝑎) = 𝑎𝑒 −𝑎 = 1 ∗ 𝑒 −1 = 0.3679
𝑔(𝑏) = 𝑏𝑒 −𝑏 = −0.5 ∗ 𝑒 −(−0.5) = −0.8244
𝑏−𝑎 −0.5 − 1
𝑥 0 = 𝑏 − 𝑔(𝑏) = −0.5 − (−0.8244) ∗ = 0.5372
𝑔(𝑏) − 𝑔(𝑎) −0.8244 − 0.3679
0
𝑦 0 = −𝑒 −𝑥 (𝑥 0 + 1) = −𝑒 −0.5372 (0.5372 + 1) = −0.8983
36
37
𝒌=𝟏
0
𝑔(𝑥 0 ) = 𝑥 0 𝑒 −𝑥 = 0.5372𝑒 −0.5372 = −0.3139
𝑥0 − 𝑏 0.5372 − (−0.5)
𝑥 1 = 𝑥 0 − 𝑔(𝑥 0 ) 0
= 0.5372 − (−0.3139) ∗ = 0.2512
𝑔(𝑥 ) − 𝑔(𝑏) −0.3139 − (−0.8244)
1
𝑦1 = −𝑒 −𝑥 (𝑥 1 + 1) = −𝑒 −0.2512 (0.2512 + 1) = −0.9733
𝜀 = 𝑦1 − 𝑦 0 = −0.9733 − (−0.8983) = −0.075 uslov nije zadovoljen i nastavljamo proceduru.
𝒌=𝟐
1
g(𝑥 1 ) = 𝑥 1 𝑒 −𝑥 = 0.2512𝑒 −0.2512 = 0.1961
𝑥1 − 𝑥 0 0.2512 − 0.5372
𝑥 2 = 𝑥 1 − 𝑔(𝑥 1 ) 1 0
= 0.2512 − 0.1961 ∗ = −0.2249
𝑔(𝑥 ) − 𝑔(𝑥 ) 0.1961 − (−0.3139)
2
𝑦 2 = −𝑒 −𝑥 (𝑥 2 + 1) = −𝑒 −(−0.2249) (−0.2249 + 1) = −0.9706
𝜀 = 𝑦 2 − 𝑦1 = −0.9706 − (−0.9733) = 0.0027 uslov nije zadovoljen i nastavljamo proceduru.
𝒌=𝟑
2
𝑔(𝑥 2 ) = 𝑥 2 𝑒 −𝑥 = −0.2249𝑒 −(−0.2249) = −0.2816
𝑥 2 − 𝑥1 −0.2249 − 0.2512
𝑥 3 = 𝑥 2 − 𝑔(𝑥 2 ) 2 1
= −0.2249 − 0.2816 ∗ = 0.0558
𝑔(𝑥 ) − 𝑔(𝑥 ) −0.2816 − 0.1961
3
𝑦 3 = −𝑒 −𝑥 (𝑥 3 + 1) = −𝑒 −0.0558 (0.0558 + 1) = −0.9850
𝜀 = 𝑦 3 − 𝑦 2 = −0.985 − (−0.9706) = −0.0144 uslov nije zadovoljen i nastavljamo proceduru.
𝒌=𝟒
3
g(𝑥 3 ) = 𝑥 3 𝑒 −𝑥 = 0.0558𝑒 −0.0558 = 0.0528
𝑥3 − 𝑥2 0.0558 − (−0.2249)
𝑥 4 = 𝑥 3 − 𝑔(𝑥 3 ) 3 2
= 0.0558 − 0.0528 ∗ = 0.0115
)
𝑔(𝑥 − 𝑔(𝑥 ) 0.0528 − (−0.2816)
4
𝑦 4 = −𝑒 −𝑥 (𝑥 4 + 1) = −𝑒 −0.0115 (0.0115 + 1) = −0.9999
𝒌=𝟓
4
𝑔(𝑥 4 ) = 𝑥 4 𝑒 −𝑥 = 0.0115𝑒 −0.0115 = 0.0114
𝑥4 − 𝑥3 0.0115 − 0.0558
𝑥 5 = 𝑥 4 − 𝑔(𝑥 4 ) 4 3
= 0.0115 − 0.0114 ∗ = −0.0007
𝑔(𝑥 ) − 𝑔(𝑥 ) 0.0114 − 0.0528
37
38
5
𝑦 5 = −𝑒 −𝑥 (𝑥 5 + 1) = −𝑒 −(−0.0007) (−0.0007 + 1) = −1.0000
𝜀 = 𝑦 5 − 𝑦 4 = −1 − (−0.9999) = −0.0001 uslov zadovoljen i zaustavljamo proceduru.
ytr(-2.5 2) = -0.4168 -0.0915 -0.0503

ytr(1-0.5) = -0.8983 -0.9733 -0.9719 -0.9985 -0.9999 -1.0000
-0.1
f(x)
-0.2 a=-2.5 b=2
a=1 b=-0.5
-0.3
-0.4
-0.5
-0.6
-0.7
-0.8
-0.9
-1
-1 0 1 2 3 4 5
38
39
Zadatak 3.9. Naći ekstrem funkcije 𝑓(𝑥) = 𝑥 3 − 𝑐𝑜𝑠 5𝑥 korištenjem metode sekante, za intervale
pretrage uzeti: −0.8 − 0.2 i 0.2 0.6. Kao kriterij zaustavljanja uzeti da je apsolutna promjena po y
ε≤0.001.
f(𝑥) = 𝑥 3 − 𝑐𝑜𝑠 5𝑥
𝑑𝑓(𝑥)
𝑔(𝑥) = = 3𝑥 2 + 5𝑠𝑖𝑛5𝑥
𝑑𝑥
𝑏−𝑎
𝑥 0 = 𝑏 − 𝑔(𝑏)
𝑔(𝑏) − 𝑔(𝑎)
𝑥 𝑘 − 𝑥 𝑘−1
𝑥 𝑘+1 = 𝑥 𝑘 − 𝑔(𝑥 𝑘 )
𝑔(𝑥 𝑘 ) − 𝑔(𝑥 𝑘−1 )
U prvom slučaju imamo: a = −0.8 b = −0.2
𝒌=𝟎
180°
𝑔(𝑎) = 3 ∗ 𝑎2 + 5 ∗ 𝑠𝑖𝑛5𝑎 = 3(−0.8)2 + 5𝑠𝑖𝑛(5 ∗ (−0.8) ∗ ) = 5.7040
𝜋
180°
𝑔(𝑏) = 3 ∗ 𝑏 2 + 5 ∗ 𝑠𝑖𝑛5𝑏 = 3(−0.2)2 + 5𝑠𝑖𝑛(5 ∗ (−0.2) ∗ ) = −4.0874
𝜋
𝑏−𝑎 −0.2 − 0.6

𝑥 0 = 𝑏 − 𝑔(𝑏) = −0.2 − (−4.0874) ∗ = −0.4505
𝑔(𝑏) − 𝑔(𝑎) −4.0874 − 5.7040
180°
𝑦 0 = (𝑥 0 )3 − 𝑐𝑜𝑠5𝑥 0 = (−0.4505)3 − 𝑐𝑜𝑠(5 ∗ (−0.4505) ∗ ) = 0.5386
𝜋
𝒌=𝟏
180°
𝑔(𝑥 0 ) = 3 ∗ (𝑥 0 )2 + 5 ∗ 𝑠𝑖𝑛5𝑥 0 = 3(−0.4505)2 + 5 𝑠𝑖𝑛 (5 ∗ (−0.4505) ∗ ) = −3.2737
𝜋
𝑥0 − 𝑏 −0.4505 − (−0.2)
𝑥 1 = 𝑥 0 − 𝑔(𝑥 0 ) 0
= −0.4505 − (−3.2737) ∗ = −1.4582
𝑔(𝑥 ) − 𝑔(𝑏) −3.2737 + 4.0874
x1 ∉ [−0.8, −0.2] budući da dobiveno rješenje po x u koraku 1 ne pripada zadatom intervalu, to

rješenje divergira i procedura se zaustavlja.
U drugom slučaju imamo: a = 0.2 b = 0.6
k=0
180°
𝑔(𝑎) = 3 ∗ 𝑎2 + 5 ∗ 𝑠𝑖𝑛5𝑎 = 3(0.2)2 + 5𝑠𝑖𝑛(5 ∗ 0.2 ∗ ) = 4.3274
𝜋
°
180
𝑔(𝑏) = 3 ∗ 𝑏 2 + 5 ∗ 𝑠𝑖𝑛5𝑏 = 3(0.6)2 + 5𝑠𝑖𝑛(5 ∗ 0.6 ∗ ) = 1.7856
𝜋
U ovom slučaju nije ispunjen uslov g(a)g(b) < 0, što znači da na traženom intervalu nemamo rješenje.
39
40
𝑥
Zadatak 3.10. Naći ekstrem funkcije 𝑓(𝑥) = 𝑒 2 − 1.5𝑥 2 korištenjem metode sekante, za intervale
pretrage uzeti: −3 6, −1 6 i 6 10. Kao kriterij zaustavljanja uzeti da je apsolutna promjena po y
ε≤0.03.
𝑥
f(𝑥) = 𝑒 2 − 1.5𝑥 2
𝑑𝑓(𝑥) 𝑥
𝑔(𝑥) = = 0.5𝑒 2 − 3𝑥
𝑑𝑥
0
𝑏−𝑎
𝑥 = 𝑏 − 𝑔(𝑏)
𝑔(𝑏) − 𝑔(𝑎)
𝑥 𝑘 − 𝑥 𝑘−1
𝑥 𝑘+1 = 𝑥 𝑘 − 𝑔(𝑥 𝑘 )
𝑔(𝑥 𝑘 ) − 𝑔(𝑥 𝑘−1 )
U prvom slučaju imamo: a = −3 b=6
𝒌=𝟎
𝑎 −3
𝑔(𝑎) = 0.5𝑒 2 − 3𝑎 = 0.5𝑒 2 − 3 ∗ (−3) = 9.1116
𝑏 6
𝑔(𝑏) = 0.5𝑒 2 − 3𝑏 = 0.5𝑒 2 − 3 ∗ 6 = −7.9572
𝑏−𝑎 6 − (−3)
𝑥 0 = 𝑏 − 𝑔(𝑏) = 6 − (−7.9572) ∗ = 1.8043
𝑔(𝑏) − 𝑔(𝑎) −7.9572 − 9.1116
𝑥0 1.8043
𝑦 0 = 𝑒 2 − 1.5(𝑥 0 )2 = 𝑒 2 − 1.5 ∗ (1.8043)2 = −2.4185
𝒌=𝟏
𝑥0 1.8043
𝑔(𝑥 0 ) = 0.5𝑒 2 − 3𝑥 0 = 0.5𝑒 2 − 3 ∗ 1.8043 = −4.1805
𝑥0 − 𝑏 1.8043 − 6
𝑥 1 = 𝑥 0 − 𝑔(𝑥 0 ) 0
= 1.8043 − (−4.1805) ∗ = −2.8400
𝑔(𝑥 ) − 𝑔(𝑏) −4.1805 − (−7.9572)
𝑥1 −2.8400
𝑦1 = 𝑒 2 − 1.5(𝑥 1 )2 = 𝑒 2 − 1.5 ∗ (−2.8400)2 = −11.8567
𝒌=𝟐
𝑥1 −2.8400
1)
𝑔(𝑥 = − 3𝑥 1 = 0.5𝑒 2 − 3 ∗ (−2.8400) = 8.6409
0.5𝑒 2
𝑥1 − 𝑥 0 −2.8400 − 1.8043
𝑥 2 = 𝑥 1 − 𝑔(𝑥 1 ) 1 0
= −2.8400 − 8.6409 = 0.2900
𝑔(𝑥 ) − 𝑔(𝑥 ) 8.6409 − (−4.1805)
𝑥2 0.2900
𝑦 2 = 𝑒 2 − 1.5(𝑥 2 )2 = 𝑒 2 − 1.5 ∗ (0.2900)2 = 1.0299

40
41
𝜀 = 𝑦 2 − 𝑦1 = 1.0299 − (−11.8567) = 12.8866 uslov nije zadovoljen i nastavljamo proceduru.
𝒌=𝟑
𝑥2 0.2900
𝑔(𝑥 2 ) = 0.5𝑒 2 − 3𝑥 2 = 0.5𝑒 2 − 3 ∗ 0.2900 = −0.2920
3 2 2)
𝑥 2 − 𝑥1 0.2900 − (−2.8400)
𝑥 = 𝑥 − 𝑔(𝑥 = 0.2900 − (−0.2920) = 0.1877
𝑔(𝑥 2 ) − 𝑔(𝑥 1 ) −0.2900 − 8.6409
𝑥3 0.1877
3
𝑦 = 𝑒2 − 1.5(𝑥 3 )2 = 𝑒 2 − 1.5 ∗ (0.1877)2 = 1.0455
U drugom slučaju imamo: a = −1 b=6
𝒌=𝟎
𝑎 −1
g(𝑎) = 0.5𝑒 2 − 3𝑎 = 0.5𝑒 2 − 3 ∗ (−1) = 3.3033
𝑏 6
𝑔(𝑏) = 0.5𝑒 2 − 3𝑏 = 0.5𝑒 2 − 3 ∗ 6 = −7.9572
𝑏−𝑎 6 − (−1)
𝑥 0 = 𝑏 − 𝑔(𝑏) = 6 − (−7.9572) ∗ = 1.0535
𝑔(𝑏) − 𝑔(𝑎) −7.9572 − 3.3033
𝑥0 1.0535
𝑦 0 = 𝑒 2 − 1.5(𝑥 0 )2 = 𝑒 2 − 1.5 ∗ (1.0535)2 = 0.0287
𝒌=𝟏
𝑥0 1.0535
𝑔(𝑥 0 ) = 0.5𝑒 2 − 3𝑥 0 = 0.5𝑒 2 − 3 ∗ 1.0535 = −2.3138
𝑥0 − 𝑏 1.0535 − 6
𝑥 1 = 𝑥 0 − 𝑔(𝑥 0 ) 0
= 1.0535 − (−2.3138) ∗ = −0.9745
𝑔(𝑥 ) − 𝑔(𝑏) −2.3138 − (−7.9572)
𝑥1 −0.9745
𝑦1 = 𝑒 2 − 1.5(𝑥 1 )2 = 𝑒 2 − 1.5 ∗ (−0.9745)2 = −0.8104
𝜀 = 𝑦1 − 𝑦 0 = −0.8104 − 0.0287 = −0.8391 uslov nije zadovoljen i nastavljamo proceduru.
𝒌=𝟐
𝑥1 −0.9745
1)
𝑔(𝑥 = − 3𝑥 1 = 0.5𝑒 2 − 3 ∗ (−0.9745) = 3.2307
0.5𝑒 2
𝑥1 − 𝑥 0 −0.9745 − 1.0535
𝑥 2 = 𝑥 1 − 𝑔(𝑥 1 ) 1 0
= −0.9745 − 3.2307 ∗ = 0.2072
𝑔(𝑥 ) − 𝑔(𝑥 ) 3.2307 − (−2.3138)
𝑥2 0.2072
𝑦 2 = 𝑒 2 − 1.5(𝑥 2 )2 = 𝑒 2 − 1.5 ∗ (0.2072)2 = 1.0448
𝜀 = 𝑦 2 − 𝑦1 = 1.0448 − (−0.8104) = 1.8552 uslov nije zadovoljen i nastavljamo proceduru.

41
42
𝒌=𝟑
𝑥2 0.2072
2
𝑔(𝑥 ) = − 3𝑥 2 = 0.5𝑒 2 − 3 ∗ 0.2072 = −0.0670
0.5𝑒 2
𝑥 2 − 𝑥1 0.2072 − (−0.9745)
𝑥 3 = 𝑥 2 − 𝑔(𝑥 2 ) 2 1
= 0.2072 − (−0.0670) ∗ = 0.1832
𝑔(𝑥 ) − 𝑔(𝑥 ) −0.0670 − 3.2307
𝑥3 0.1832
𝑦 3 = 𝑒 2 − 1.5(𝑥 3 )2 = 𝑒 2 − 1.5 ∗ (0.1832)2 = 1.0456
U trećm slučaju imamo: a = 6 b = 10
𝒌=𝟎
𝑎 6
𝑔(𝑎) = 0.5𝑒 2 − 3𝑎 = 0.5𝑒 2 − 3 ∗ 6 = −7.9572
𝑏 10
𝑔(𝑏) = 0.5𝑒 2 − 3𝑏 = 0.5𝑒 2 − 3 ∗ 10 = 44.2066
𝑏−𝑎 10 − 6
𝑥 0 = 𝑏 − 𝑔(𝑏) = 10 − 44.2066 ∗ = 6.6102
𝑔(𝑏) − 𝑔(𝑎) 44.2066 − (−7.9572)
𝑥0 6.6102
𝑦 0 = 𝑒 2 − 1.5(𝑥 0 )2 = 𝑒 2 − 1.5 ∗ (6.6102)2 = −38.2907
𝒌=𝟏
𝑥0 6.6102
𝑔(𝑥 0 ) = 0.5𝑒 2 − 3𝑥 0 = 0.5𝑒 2 − 3 ∗ 6.6102 = −6.2050
𝑥0 − 𝑏 6.6102 − 10
𝑥 1 = 𝑥 0 − 𝑔(𝑥 0 ) 0
= 6.6102 − (−6.2050) ∗ = 7.0274
)
𝑔(𝑥 − 𝑔(𝑏) −6.2050 − 44.2066
𝑥1 7.0274
1
𝑦 = 𝑒2 − 1.5(𝑥 1 )2 = 𝑒 2 − 1.5 ∗ (7.0274)2 = −40.5044
𝒌=𝟐
𝑥1 7.0274
𝑔(𝑥 1 ) = 0.5𝑒 2 − 3𝑥 1 = 0.5𝑒 2 − 3 ∗ 7.0274 = −4.2961
𝑥1 − 𝑥 0 7.0274 − 6.6102
𝑥 2 = 𝑥 1 − 𝑔(𝑥 1 ) 1 0
= 7.0274 − (−4.2961) ∗ = 7.9663
𝑔(𝑥 ) − 𝑔(𝑥 ) −4.2961 − (−6.2050)
𝑥2 7.9663
𝑦 2 = 𝑒 2 − 1.5(𝑥 2 )2 = 𝑒 2 − 1.5 ∗ (7.9663)2 = −41.5070
𝜀 = 𝑦 2 − 𝑦1 = −41.507 − (−40.5044) = −1.0026 uslov nije zadovoljen i nastavljamo proceduru.
42
43
𝒌=𝟑
𝑥2 7.9663
𝑔(𝑥 2 ) = 0.5𝑒 2 − 3𝑥 2 = 0.5𝑒 2 − 3 ∗ 7.9663 = 2.9440
𝑥 2 − 𝑥1 7.9663 − 7.0274
𝑥 3 = 𝑥 2 − 𝑔(𝑥 2 ) 2 1
= 7.9663 − 2.9440 ∗ = 7.5845
𝑔(𝑥 ) − 𝑔(𝑥 ) 2.9440 − (−4.2961)
𝑥3 7.5845
𝑦 3 = 𝑒 2 − 1.5(𝑥 3 )2 = 𝑒 2 − 1.5 ∗ (7.5845)2 = −41.9309
𝒌=𝟒
𝑥3 7.5845
g(𝑥 3 ) = 0.5𝑒 2 − 3𝑥 3 = 0.5𝑒 2 − 3 ∗ 7.5845 = −0.5755
𝑥3 − 𝑥2 7.5845 − 7.9963
𝑥 4 = 𝑥 3 − 𝑔(𝑥 3 ) = 7.5845 − 0.5755 ∗ = 7.6469
𝑔(𝑥 3 ) − 𝑔(𝑥 2 ) 0.5755 − (−2.3138)
𝑥4 7.6469
4
𝑦 = 𝑒2 − 1.5(𝑥 4 )2 = 𝑒 2 − 1.5 ∗ (7.6469)2 = −41.9508
𝜀 = 𝑦 4 − 𝑦 3 = −41.9508 − (−41.9309) = −0.0204 uslov zadovoljen i zaustavljamo proceduru.
ytr(-3 6) = -2.4185 -11.8562 1.0299 1.0455

ytr(-1 6) = 0.0287 -0.8100 1.0448 1.0456
ytr(6 10) = -38.2907 -40.5044 -41.5069 -41.9309 -41.9508
43
44
5
f(x)
0
a=-3 b=6
-5 a=-1 b=6
a=6 b=10
-10
-15
-20
-25
-30
-35
-40
-45
-4 -2 0 2 4 6 8 10
44

LP Tutorijal 03

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

LP Tutorijal 03

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

1

Fakultet za Saobraćaj i komunikacije

Indirektne metode se baziraju na korištenju standardnog matematičkog aparata i diferencijalnih svojstava

Slika 3.1. Tipična organizacija metode pretraživanja

 maksimalan broj iteracija,

Pod jednodimenzionalnim pretraživanjem u n-dimenzionalnom problemskom prostoru se

𝑥(𝛼) = (1 − 𝛼)𝑥 𝑎 + 𝛼𝑥 𝑏 , −∞<𝛼 <∞ (3.1)

Jednačina pravca kroz tačku 𝑥 𝑎 ∈ 𝐸 𝑛 uz definirani vektor pravca r je data izrazom:

𝑥(𝛼) = 𝑥 𝑎 + 𝛼𝑟 , 𝑟 = [𝑟1 , 𝑟2 , … , 𝑟𝑛 ]′ (3.2)

𝑦(𝛼) = 𝑓(𝑥 𝑎 + 𝛼𝑟 ) (3.3)

𝑑𝑦(𝛼) 𝜕𝑓(𝑥) 𝜕𝑥1 𝜕𝑓(𝑥) 𝜕𝑥2 𝜕𝑓(𝑥) 𝜕𝑥𝑛

Prirodu stacionarnih tačaka možemo odrediti analiziranjem vrijednosti drugog izvoda:

U ovom izrazu 𝐴 predstavlja Hessian, odnosno matricu drugih izvoda u tački 𝑥

1.1 Newton-Raphsonov metod

Newton-Raphsonov metod predstavlja jednodimenzionalno pretraživanje, koje omogućava pronalazak

Newton-Raphsonov metod omogućava pronalaženje jedne od takvih tačaka. Procedura Newton-

1. Odabrati početnu tačku 𝑥 0

Na slici 3.2. grafički je prikazana procedura Newton-Raphsonovog pretraživanja

Slika 3.2. Grafički prikaz Newton-Raphsonovog pretraživanja

odakle slijedi da je tačka presjeka sa osom jednaka:

Uzastopna realizacija prethodno navedenog koraka 5. će rezultirati nizom 𝑥0 , 𝑥1 , … , 𝑥𝑛 koji je definisam

• dostizanje zadanog broja iteracija

Na slici 3.3. je prikazano odvijanje nekoliko iteracija metode

Slika 3.3. Napredovanje pretraživanja

Postoji i poopštenje metoda koji se koristi za multidimenzionalne problem, struktura rješavanja

Slika 3.4. Procedura Newton-Raphsonovog pretraživanja za multimodalne probleme

Rješenje. Izračunajmo potrebene elementne za korištenje Newton-Raphsonov-og metoda:

f(x) = 3ex − 4 sin x

Za prvi slučaj x0 = 0.75:

U drugom slučaju imamo: x0 = 1

ytr(x0=0.75) = 3.6244 2.8985 2.8626 2.8624

Na slici 3.5. prikazano je napredovanje ka rješenju za oba slučaja.

Rješenje. Izračunajmo potrebene elementne za korištenje Newton-Raphsonov-og metoda:

ḟ(x) = 25x 2 − 10x

U prvom slučaju imamo: x0 = 1

ḟ(x 0 ) = 25(x 0 )2 − 10x 0 = 25 ∗ 12 − 10 ∗ 1 = 15.00000

𝜀 = x 0 − x1 = 1 − 0.625 = 0.375 uslov nije zadovoljen i nastavljamo sa provođenjem procedure.

ḟ(x1 ) = 25(x1 )2 − 10x1 = 25 ∗ (0.62500)2 − 10 ∗ 0.62500 = 3.51563

Provjerimo uslov zaustavljanja:

𝜀 = x1 − x 2 = 0.625 − 0.45956 = 0.16544 uslov nije zadovoljen i nastavljamo sa provođenjem

ḟ(x 2 ) = 25(x 2 )2 − 10x 2 = 25 ∗ (0.45956)2 − 10 ∗ 0.45956 = 0.68428

𝜀 = x 2 − x 3 = 0.45956 − 0.40683 = 0.05273 uslov nije zadovoljen i nastavljamo sa provođenjem

ḟ(x 3 ) = 25(x 3 )2 − 10x 3 = 25 ∗ (0.40683)2 − 10 ∗ 0.40683 = 0.06947

𝜀 = x 3 − x 4 = 0.40683 − 0.40011 = 0.00672 uslov zadovoljen te zaustavljamo proceduru.

U drugom slučaju imamo: x0 = −0.5

ḟ(x 0 ) = 25(x 0 )2 − 10x 0 = 25 ∗ (−0.5)2 − 10 ∗ (−0.5) = 11.25000

Provjerimo uslov zaustavljanja:

𝜀 = x 0 − x1 = −0.5 − (−0.17857) = −0.32143 uslov nije zadovoljen i nastavljamo sa

ḟ(x1 ) = 25(x1 )2 − 10x1 = 25 ∗ (−0.17857)2 − 10 ∗ (−0.17857) = 2.58288

𝜀 = x1 − x 2 = −0.17857 − (−0.04212) = −0.13645 uslov nije zadovoljen i nastavljamo sa

ḟ(x 2 ) = 25(x 2 )2 − 10x 2 = 25 ∗ (−0.04212)2 − 10 ∗ (−0.04212) = 0.46555

Provjerimo uslov zaustavljanja:

𝜀 = x 2 − x 3 = −0.04212 − (−0.00366) = −0.03846 uslov nije zadovoljen i nastavljamo sa

ḟ(x 3 ) = 25(x 3 )2 − 10x 3 = 25 ∗ (−0.00366)2 − 10 ∗ (−0.00366) = 0.03693

𝜀 = x 3 − x 4 = −0.00366 − (−0.00003) = −0.00363 uslov zadovoljen te zaustavljamo proceduru.

Vrijednosti ekstrema funkcije za različite početne tačke je prikazan sa sljedećim nizom

ytr(x0=1) = 5.3333 2.0814 1.7528 1.7336 1.7333

Na slici 3.6. prikazano je napredovanje ka rješenju za oba slučaja.

Rješenje. Izračunajmo potrebene elementne za korištenje Newton-Raphsonov-og metoda:

U prvom slučaju imamo: x0 = 0.4

Provjerimo uslov zaustavljanja:

𝜀 = 𝑦1 − 𝑦 0 = −0.95744 − (−0.93845) = −0.01899 uslov nije zadovoljen te nastavljamo

Provjerimo uslov zaustavljanja: