NACIZAM U NJEMAČKOJ

Nakon poraza u 1 svjetskom ratu Njemačka je izgubila kolonijalne posjede, dio vlastite teritorije
kao i međunarodni uticaj koji je do tada imala. Nastupila je VELIKA EKONOMSKA KRIZA,
tvornice su propadale a radnici ostajali bez posla. Siromaštvo, glad, inflacija i nezaposlenost
pogodovali su jačanju političkog uticaja Nacionalsocijalističke radničke partije (NSDAP) koju je
predvodio Adolf Hitler, u čijem programu nastaje nastaje nacizam.

NACIONALSOCIJALIZAM ILI KRAĆE NACIZAM, politička je ideologija nastala u njemačkoj

političkoj partiji, nazvanoj Nacionalsocijalistička njemačka radnička
stranka (Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei) i njezinom partijskom programu
donesenom na današnji dan, 24. februara 1920. godine.

Pripadnici te stranke su se umjesto nacionalsocijalisti jednostavnije nazivali nacisti.

NACISTIČKA JE STRANKA proizašla iz Njemačke radničke stranke, a osnovana je u

Münchenu 5. siječnja 1919. godine, od više manjih političkih skupina.
Hitler se već u početku pridružio partiji, koja je tada brojila oko 60 članova
Vrlo brzo se proglasio vođom, uzevrši titulu Führer, donoseći sam sve odluke vezane uz
stranku. Kao 55. član stranke, zaveden je pod brojem 555, kako bi se prikazalo da stranka broji
puno više članova no što ih u stvarnosti ima. Na prvom masovnom sastanku 24. veljače 1920.
Hitler je pročitao STRANAČKI PROGRAM, koji se sastojao od 25 točaka. Pritom su dvije teme
činile okosnicu cijelog programa: njemački poraz u Prvom svjetskom ratu i nacionalizam.
Među ostalima točkama ističu se neke od najvažnijih:
- Njemačka ima pravo teritorijalno se širiti na štetu drugih država,
- Njemačka ima pravo anektirati sve teritorije sa njemačkim stanovništvom u drugim
državama,
- pravo na njemačko državljanstvo imaju samo etnički Nijemci,
- Židovima se oduzima civilno pravo,
- ukidanje parlamentarne demokracije i uvođenje nordijskog principa vladanja,
- poništenje odredaba Versailleskog mira koje idu na štetu Njemačke.

Uz uvjerenje da se ostvarenje partijskih ciljeva može postići samo nasiljem, stranka je 1921.
osnovala Sturmabteilungen, skraćeno SA, jurišne trupe poznate i pod
nazivom Smeđekošuljaši, radi boje svojih odora. SA je zapravo bila STRANAČKA POLICIJA,
koja je imala zadatak osiguravati sastanke stranke, napadati demokrate, socijaliste i komuniste
te proganjati Židove. Za stranački znak prihvaćena je svastika ili Hakenkreuz, kukasti križ,
kao znak arijske rase, zamjenivši križ na njemačkoj zastavi. Izabrana je crvena zastava s
bijelim poljem u sredini na kojemu je crna svastika. Na vrhu svastike, okružene vijencem
hrastova lišća, stajao je još jedan tradicionalni simbol, njemački orao.

U svojoj knjizi "MEIN KAMPF" ("MOJA BORBA") IZ 1925, Hitler je predstavio svoj nacistički
program, predstavivši svijet kao rasnu borbu za prevlast, u kojoj je arijevska rasa superiorna
drugim. Knjiga je postala priručnik njemačkim nacistima, koji su se tijekom Drugog svjetskog
rata okrenuli rasnom čišćenju i sistematskom ubijanju nearijevaca. Knjiga je napisana za
vrijeme Hitlerova boravka u zatvoru, nakon neuspjelog puča 1924, kada je Hitler pomoću svoje
stranke pokušao srušiti dotadašnju legalnu vladu. Stranka je kratko bila zabranjena.

Nakon izlaska iz zatvora, Hitler je ponovno aktivan, a stranka se sve više širi. U tom razdoblju
osniva se još jedno stranačko tijelo, kao Hitlerova osobna straža sa zapovjednikom Heinrichom
Himmlerom na čelu. SS (SCHUTZSTAFFEL) ILI ZAŠTITNI ODJEL iz male paravojne jedinice
tijekom vremena izrastao je u veliku organizaciju koja je brojala milijune pripadnika. U to vrijeme
nastao je i poznati Hitlerov pozdrav, ispružena ruka, koju je Hitler preuzeo od Benita
Mussolinija, talijanskog fašističkog vođe, kao I IZRAZ HEIL HITLER, koji su postali obilježje
stranke.

Nakon izbora 1930, Nacistička stranka pobjeđuje zahvaljujući ponajprije stanju u državi. Naime,
velika je kriza u Njemačkoj, ekonomija propada, nezaposlenih je sve više, nezadovoljstvo raste.
Hitler obećava red i mir, završetak ekonomske krize, ukidanje Versailleskog sporazuma,
spašavanje zemlje od komunista i Židova, povratak Njemačke na svjetsku scenu. 14. srpnja
1933. Nacistička stranka zabranjuje stvaranje i rad novih stranaka, NJEMAČKA POSTAJE
JEDNOSTRANAČKA, u potpunosti centralizirana država. Pritom je izglasan poseban zakon po
kojemu Židovi više ne uživaju zaštitu njemačkog zakona.

Godine 1934 godine umro je dotadašnji predsjednik Njemačke Paul von Hindeburg a HITLER
POSTAJE KANCELAR NJEMAČKE i uspostavlja totalitaristički režim. Proglašava se vođom
njemačkog naroda sa titulom Führera. Država dobiva naziv Treći Reich. Nastaje i Geheime
Staatspolizei (Tajna državna policija) ili kraće Gestapo, organizacija osnovana kako bi
rješavala probleme s neistomišljenicima, a nakon 1936. ne potpada više pod javne zakone,
odgovara isključivo njegovom šefu, Heinrichu Himmleru te Adolfu Hitleru.

Još se jedna organizacija veže u Nacističku stranku. To je Hitlerova mladež, organizacija koja
okuplja njemačke mladiće u dobi od 14 do 18 godina, sve buduće članove U sljedećem
šestogodišnjem razdoblju, rastu snaga i moć kako stranke, tako i njemačke države. Uskoro SA
postaje glavni problem stranke, izaziva nerede u državi, progoni Židove i komuniste. Pobojavši
se državnog udara, u lipnju 1934. Hitler uz pomoć SS-a i Gestapa naređuje udar na SA, u
kojemu je ubijen njihov vođa Röhm i 700 drugih pripadnika SA-a. Ovaj je napad poznat
kao NOĆ DUGIH NOŽEVA, čime je slomljena moć SA-a, a povećana moć SS-a. NAPADI NA
ŽIDOVE ne prestaju, ukida im se njemačko državljanstvo, zabranjuje im se sklapanje mješovitih
brakova. U Kristalnoj noći, u studenom 1938, ubijeno je 100 Židova, 30.000 je uhapšeno i
odvedeno u koncentracijske logore, njihovi su domovi opljačkani i spaljeni, sinagoge srušene.

1939. napadom Njemačke na Poljsku započinje Drugi svjetski rat. Hitler se sam proglašava
ministrom obrane, a brojni generali postaju fanatični nacisti. Tijekom tog ratnog razdoblja, sve
do svibnja 1945, organizirano je više atentata na Hitlera, ali su svi bili neuspješni i neslavno su
završili. Pred samo proglašenje kraja rata, mnogi su pripadnici nacističke stranke pobjegli ili su
izvršili samoubojstvo. Neki su se, spalivši svoje nacističke iskaznice, pokušali uklopiti u
poslijeratno njemačko društvo.

Kao državna ideologija, nacizam se u Njemačkoj održao od dolaska partije na vlast 1933. i
osnivanjem Trećeg Reicha, totalitarne države na čijem je čelu bio njen vođa, diktator Adolf
Hitler, do vojnog poraza njemačke vojske 1945, kada je nacizam zakonom zabranjen

NACIZAM I FAŠIZAM, SLIČNOSTI I RAZLIKE

Nacizam je blizak fašizmu i često se poredi sa njim, djelomično i zbog vojno-političke alijanse između
fašističke Italije (1923-1943.) i nacističke Njemačke prije i tokom Drugog svjetskog rata. Međutim, te dvije
ideologije se razlikuju i trebale bi se posmatrati kao srodne, ali sa dovoljno razlika da bi bile posebni faktori.
Jedna od najvažnijih razlika između te dvije ideologije je ta da je italijanski fašizam kao osnovu imao državu
na prvom mjestu, dok je kod nacista to bio njemački narod, definiran svojom rasnom dimenzijom.
Njemačka, germanska rasa je po njihovom ubjeđenju superiorna drugim rasama i kao takva bi se trebala širiti
na štetu ostalih!

Minel Omerović
IX-a