Donosi li tehnologija više koristi ili štete ljudskom životu i njegovoj sreći?

Čudno je misliti da bi opisana u članku situacija još prije nekih 70 godina se smatrala fantastikom.

Danas možemo sa sigurnošću reći, da se svijet u zadnjih 50 godina drastično promijenio. Reductio ab
absurdum je jedna metoda koja mi se jako sviđa i koja može dobro opisati kako bi ljudi iz 1900. vidjeli
moderno vrijeme: ogromne željezne ptice lete po nebu, svaki čovjek ima svoj mali prozorčić s kojim vidi
nezamislive stvari, duge zimske noći već nisu tamne jer u svakoj kući ima svoje malo Sunce (pa čak i više
njih)… Ljudi, koji su maštali o čaroliji cijeli svoj život su ju napokon otkrili i naučili iskorištavati.

I to je istina. Moderni svijet je gotovo nezamisliv bez mobitela, interneta, televizija. Medicina je postala
puno preciznija i učinkovitija. Poljoprivreda, industrija, sfera usluga – sve se to razvilo i poboljšalo život
ljudi.

Ali, što smo platili?..

Moji prijatelji dobro znaju da imam tri opsesije – Bibliju, čokoladice i Tolkiena. Kad sam razmišljala, koje
ću misli uvrstiti u ovaj esej, odmah sam pomislila na Profesora.

Tolkien je svoje nadahnuće vukao iz skandinavske mitologije i Prvog svjetskog rata. Mitologija ga je
zanimala, a rat je osjetio na samom sebi – bio je na frontu.

Ako ste upoznati s filmom „The Lord of the Rings“, onda ste upoznati s glavnim antagonistom –
Sauronom. Sad, pitanje je, zašto je u eseju o tehnologiji spomenut Sauron?

Tolkien je mrzio tehnologiju. Mrzio je zvuk zrakoplova i bombi, zvuk tenkova i pištolja. I svim tim je
nagradio Saurona. On (S.) utemeljuje tvrtke, razvija vojnu industriju. Njegove zemlje su pokrivene
smogom, njegovi izumi služe samo tami i kaosu.

Vračam se na postavljeno pitanje: što smo platili?

Koja je bila cijena modernog napretka?

Isječene šume. Zagađen zrak. Zagađene vode. Zanimljivo je, da je svaki od tih faktora – karakteristike
vladavine Saurona…

Što još da kažem?

Nisam tehnofob. Ja ne mogu zamisliti svoj život bez interneta ili mobitela, jer, budemo iskreni – olakšali
su mi puno stvari. Nisam tehnofob, ali se ne slažem s načinom na koji se tehnologija ostvaruje. Smatram
da puno problema se mogu izbjeći ako ljudi se stvarno počnu brinuti o majci svih čarolija – prirodi. Ako
počnu reciklirati smeće, koristiti javni prijevoz, štedjeti vodu i svijetlost. Ako vlasnici tvrtki samo na
trenutak prestanu misliti kako da povećaju svoj prihod i da razmisle, koju zemlju hoće ostaviti svojim
potomcima.

Jer, na kraju, svi ćemo ostaviti nešto iza sebe. Jednostavno trebamo odgovoriti na pitanje: želimo li da
naši potomci budu zahvalni nama ili želimo da zauvijek mrze naša dijela?