Professional Documents
Culture Documents
Turcizmi Seminarski
Turcizmi Seminarski
Filološki fakultet
Profesor: Student:
Prof. Smiljana Ristić Bojanić Tara Dimitrijević 2022/0359
SADRŽAJ
1.O piscu...............................................................................................
2.Navođenje turcizama.........................................................................
3.Literatura...........................................................................................
1.O piscu
Goran Petrović je srpski pisac mlađe generacije. Rođen je u Kraljevu 1961. godine. Studirao je
jugoslovensku i srpsku književnost na Filološkom fakultetu Beogradskog univeziteta. objavio je
knjigu kratke proze Saveti za lakši život (1989), roman Atlas opisan nebom (1993), zbirku
pripovedaka Ostrvo i okolne priče (1996), roman Opsada crkve Svetog Spasa (1997), roman
Sitničarnica „Kod srećne ruke“ (2000), zbirku pripovedaka Bližnji (2002), knjigu izabrane kratke
proze Sve što znam o vremenu (2003), dramski tekst Skela (2004), zbirku pripovedaka Razlike
(2006), knjigu zapisa Pretraživač (2007), novelu Ispod tavanice koja se ljuspa (2010), knjigu
izabranih priča Porodične storije (2011), dramski tekst Matica (2011) i knjigu izabranih priča
Unutrašnje dvorište (2018). Goran Petrović je dobitnik više književnih priznanja. Pored
književne stipendije Fonda Borislava Pekića, važnije nagrade su: „Prosvetina“, „Meša
Selimović“, Ninova nagrada za roman godine, „Vitalova“, „Račanska povelja“, nagrada Narodne
biblioteke Srbije za najčitaniju knjigu godine, „Borisav Stanković“, „Svetozar Ćorović“, nagrada
„Ivo Andrić“ za pripovetku, „Laza Kostić“, nagrada za dramski tekst „Kočićeva knjiga“, „Zlatni
krst Kneza Lazara“, „Veljkova golubica“ za celokupno pripovedačko delo, Velika nagrada „Ivo
Andrić“ za celokupno književno stvaralaštvo, „Stanislav Lem“, „Grigorije Božović“, „Zlatna
knjiga Matice srpske“... Član je Srpskog književnog društva i Srpskog PEN centra. Za redovnog
člana Srpske akademije nauka i umetnosti izabran je 8. novembra 2018.
2. Navođenje turcizama
„Komšija Gajo nije bio nesrećno zaljubljen, voleo je da mu Aco Nameštalka svira
koristeći za podbradak maramicu „na sićano, na biber tufne“.“
(246.str.)
„ Svaka mrvica na čaršavu posle može da vas košta života – odbijala je ona da mu išta
posluži dok je ležao.“
3. česma (tur. çeşme) – izvor
„Voda je na javnoj, zapravo spomen-česmi, sa pločom na kojojj su se nalazila stisnuta
imena i prezimena poginulih u prethodnim ratovima, bila je mlaka.“
„Oni mlađi, gotovo golobradi, ostaviše opremu ispred bifea, pobacaše šlemove,
pruge, preskaču pragove, slušaju šuštanje tucanika pod čizmama i da se kotrljaju niz nasip poput
dece...
po Pljakinom šancu, ili da, docnije, posećuje novootvorenu robnu kuću „Beograd“, te sluđuju
besposleno stoje, svak na svom mestu duž šetališta, ispred prodavnice „Varteks“, naspram
„Četni ćata prethodne klase štedeo je na lepku, ne bih se iznenadio da ga je nosio kući,
kao što je prilikom svakog odsustva raznosio šta stigne: zelene peškire, kutijice spajalica, čaure
sa bojevog gađanja, pertle, viškve sledovanja suvog obroka ili ulje za podmazivanje zatvarača.“
(252.str.)
11. džep (tur. cep) – deo odevnih predmeta, prišiven za neki deo odeće
„Ali, ja sam, ubeđen da se toga niko na svetu još nije dosetio, ja sam krišom od roditelja,
u prodavnici elektrouređaja „Radioton“, kako za džepnu lampu nisam imao novca, nabavio
„Obična kupovina novina, koja će samo 2 metra dalje završiti u kanti za đubre, mogla j
„Posle dužeg preturanja, izvadila je dobar komad hlepca, a posle šuškanja i umašćen
oplata, podupirači, zarđala testera i rešeto za pesak, gvozdene žile nosećih stubova, natruli
„I još jedanput – retka masa, levkasti kalupi, ručica, zglob, kuadte izbočine, umetanje,
„ Sada nismo dovoljno dobri, da nas bar pozdravom udostojite, a u rat ste nas sve mašući
ispratili! – opet viknu isti, ovog puta sasvim trezveno, njegovi pratioci su samo sevai očima,
22. kazan (tur. kazan) – veliki bakreni kotao koji ima sa strane ručke za nošenje
razbacana oplata, podupirači, zarđala testera i rešeto za pesak, gvozdene žile nosećih stubova,
23. kutija (tur kutu) – drvena ili limena posuda sa poklopcem u kojoj se drže kafa i šećer
kartonski kofer, u podrumu, na nahtkasnu koju niko ne otvara, na prazne, obrnute tegle u špajzu,
24. mahala (tur. mahalle) – deo grada ili sela, gradska četvrt
„
28. Pazar (tur. Pazar) – pijaca, pijačni dan
33.sećija (tur. seki) – uzdignuto sedičte napravljeno od drvenih dasaka, koje se nalazi u sobama
oplata, podupirači, zarđala testera i rešeto za pesak, gvozdene žile nosećih stubova, natruli
„
36.taban (tur.taban) - donja strana stopala