TEMPERATURA (nastavak)

TLAK ZRAKA
 ANOMALIJA TEMPERATURE
- razlika između reducirane srednje temperature nekog mjesta i srednje
temperature paralele na kojoj se ono nalazi (koja je određena uglavnom
raspodjelom kopna i mora)
- pokazuje stupanj utjecaja terestričkih faktora klime (raspodjela kopna i
mora)
- mjera kontinentalnosti ili maritimnosti - veća na sjevernoj nego na južnoj
hemisferi (više izražena zimi nego ljeti)
- izoanomale = linije koje na karti povezuju mjesta s istom anomalijom
temperature
 Siječanj:
- pozitivne anomalije: iznad mora na sjevernoj hemisferi (+ zapadna Europa,
zapad SAD, najveće na području sjevernog Atlantika, npr. Lofoti - čak 25,70C) i
kopna na južnoj (anomalija nije jako izražena - maritimnost)
- negativne anomalije su na području kopna na sjevernoj (najviše SI Sibir) i mora
na južnoj hemisferi
 Srpanj:
- prilike su obrnute
- čitav euroazijski kontinent ima pozitivnu anomaliju
- najveće anomalije na području SZ Afrike
- svi oceani većinom imaju negativnu anomaliju temperature (najizrazitija u
području hladnih morskih struja), kao i kopno na j. hemisferi
- pozitivna anomalija nad oceanima - tamo gdje su tople morske struje
 MANJI UTJECAJI NA
TEMPERATURU

Jezera
- utjecaj na termičke značajke
okolice, slično utjecaju mora
samo slabije izražen
- utjecaj proporcionalan površini i
volumenu
- umanjuju temperaturne
amplitude
- voda je zimi i u jesen toplija od
zraka iznad jezera i na obali; u
proljeće i ljeti hladnija
- osobito izrazita razlika u
zimskim mjesecima → jezera
zimi zagrijavaju svoje obale
- pružanje siječanjskih izotermi: prilagođeno smjeru pružanja obala
jezera
→ jezero potiskuje zimske izoterme prema polovima
- utjecaj raspodjele kopna i jezerske vode na pružanje izotermi
- duže bezmrazno razdoblje
- jezerska voda kao rezervoar
topline zimi; ljeti onemogućuje
jače zagrijavanje
→ ekonomske posljedice
- utjecaj na voćarsku proizvodnju
zbog temperaturnog režima u
užem i širem obalnom pojasu (u
hladnom dijelu godine
temperature više a u toplom
niže od okolice)
- raniji srednji datum pojave
posljednjeg proljetnog mraza
- termički utjecaj jezera najveći je duboko u kontinentima
- početak zime (kad voda nije zaleđena): nastanak toplog, a ljeti hladnog
“otoka” u usporedbi s temperaturom okolice
- ako je voda zaleđena, nema ublažavanja temperature - povećava se
kontinentalnost klime (termička svojstva leda slična su termičkim
svojstvima kopna)
 Klimatski utjecaj manjih rubnih
mora i velikih zaljeva
- ovisi o njihovom geografskom
položaju i zamrzavanju vode zimi
- primjer Finske: termički kontrast
mora i kopna puno je veći zimi nego
ljeti (horizontalni gradijent
temperature veći je zimi nego ljeti)
- izoterme se podudaraju s pružanjem
obale (tamo gdje je manje izražen
utjecaj kontinentalnosti)
- u unutrašnjosti: veći utjecaj
kontinentalnosti
- međudjelovanje kopna i mora
- ljeti: razlike nisu velike, zbog
postojanja velikog broja jezera
 Šumovite padine:
- oko podneva temperatura pada s
porastom nadmorske visine a raste
od tla prema vrhu krošanja, razlika
je veća na manjim nadmorskim
visinama (jače zagrijavanje)
- navečer: najtopliji široki pojas u
srednjem dijelu padine
- jutro: raspodjela slična kao i
navečer, ali je dolina hladnija nego
vršni dijelovi padine (dugovalna
radijacija po noći)
- noću šuma zaštićuje podlogu,
regulira gubitak topline
dugovalnom radijacijom i
evaporacijom, smanjuje brzinu
vjetra → smanjivanje dnevne
amplitude temperature
- zimi: padine pod četinjačama
toplije od okolnih otvorenih
područja (smanjenje gubitka
topline dugovalnom radijacijom
tla)
- ljeti: padine su hladnije
(vegetacija apsorbira i reflektira
dio kratkovalne radijacije)
 Velike urbane sredine:

- promjena intenziteta kratkovalne i

dugovalne radijacije zbog zagađenosti
atmosfere
- promjene albeda
- oslobađanje velikih količina topline
iz industrijskih pogona, kućanstava,
vozila
- smanjivanje brzine vjetra
- razlika između središta gradova i
periferije je izrazitija zimi (središta su
toplija od periferije)
→ gradovi su u svim mjesecima topliji
od okolice (tzv. toplinski “otoci”)
 Temperaturni režim unutar
samog grada - posljedica
termičkih svojstava podloge
- površina asfalta: maksimalno
zagrijavanje
- zrak iznad asfalta - opadanje
temperature
- sjenovita područja iznad
zelenih površina (npr. trava) u
parkovima - najniže
temperature
 Dnevni hod temperature u
gradu:

- razlika između dnevnog hoda

temperature podloge i zraka na
većoj visini: puno manja
amplituda temperature na visini i
zimi i ljeti
- ljeti je danju podloga toplija a
noću hladnija od zraka na visini
- ljeti i zimi su noćne temperature
na visini više nego temperature
podloge – postojanje inverzijskog
sloja (hladniji zrak uz podlogu)
DINAMIKA ATMOSFERSKIH
PROCESA

TLAK ZRAKA
- tlak zraka = pritisak stupca atmosfere na Zemljinu površinu → djelovanje
udaraca velikog broja molekula zraka na neku površinu
- u praksi se preračunava na jedinicu površine od 1 cm2
- tlak zraka na jedinici površine jednak je težini stupca zraka iznad te površine do
gornje granice atmosfere
- neprekidna promjena tlaka u vremenu i prostoru
- “standardna atmosfera”: na morskoj razini na 450 g.š., pri temperaturi od 150C i
u normalnom polju sile teže (g=9,806 ms-2) veličina tlaka jednaka je težini stupca
žive s presjekom od 1 cm2 površine, visokom 760 mm (na razini mora ta težina
iznosi 1033 g)
- izražavanje tlaka: milibari ili hektopaskali; 1 mbar = 1 hPa
- promjene tlaka: fiziološke posljedice, uzrokuju gibanje vjetra (vertikalno i
horizontalno premještanje toplih i hladnih zračnih masa) → indirektan utjecaj na
toplinsku ravnotežu atmosfere
 VERTIKALNA RASPODJELA TLAKA

- s porastom nadmorske visine stupac

zraka do gornje granice atmosfere sve
je manji → težina zraka u stupcu
jediničnog presjeka se smanjuje, tlak je
sve niži → tlak opada s porastom
nadmorske visine
- opadanje tlaka nije linearno: 50%
mase atmosfere koncentrirano je u
donjih 5 km troposfere
- barometrijska stopa: veličina koja
pokazuje koliko tlak zraka opada s
visinom tj. broj metara za koje se zrak
treba izdignuti da bi tlak pao za
jedinicu (1 mm Hg ili 1 hPa)
- najniži dio troposfere (veća gustoća
zraka): karakterističan je nagli pad
tlaka zraka; viši dijelovi troposfere i
stratosfera (rjeđi zrak): tlak zraka sve
sporije opada s porastom visine
- potreba usporedbe veličina tlakova zraka na postajama s različitim
nadmorskim visinama: reduciranje na morsku razinu → mogućnost izrade
karata na kojima se prikazuje geografska raspodjela tlaka
- redukcija: tlak zraka izmjeren na nekoj postaji dovodi se na veličinu tlaka
koji bi bio na toj postaji kad bi se ona nalazila na morskoj razini

15 year average mean sea

level pressure for June, July,
and August (top) and
December, January, and
February (bottom).
 TEMPERATURA I PROMJENA TLAKA ZRAKA
- utjecaj gustoće zraka (ρ) na tlak (p) - gustoća se mijenja s promjenom
temperature zraka (T) jer je ρ = f (p,T); hladniji zrak - veća gustoća
- u praksi se ne može operirati s tlakom u svakoj točki atmosfere pa se
izdvajaju plohe koje spajaju točke s istim tlakom → izobarne plohe
- tlak zraka - ovisnost o temperaturi: tlak u hladnom zraku (manji volumen)
brže opada s visinom nego u toplom zraku (veći volumen)
- isti tlak (ista izobarna ploha) bit će u toplom zraku na većoj visini a u
hladnom zraku na manjoj
- nad zagrijanom podlogom topli zrak se izdiže (uzgon)
- u graničnoj zoni između hladnijeg i toplijeg zraka naglo se mijenja tlak na
maloj horizontalnoj udaljenosti – pojava gradijentne sile koja nastoji
poništiti razlike u tlakovima tako da pokreće zrak u smjeru nižeg tlaka
- topliji zrak na visini počinje strujati prema hladnijem području
- premještanje toplijeg zraka uzrokuje pad tlaka nad toplijom podlogom a
porast nad hladnijom → uspostavljanje zatvorene cirkulacije koja traje
toliko dugo dok postoje termički kontrasti → nastanak advekcije
temperature čiji je konačni cilj izjednačenje temperature
 - važnost poznavanja raspodjele
tlaka i na visini
- u stvarnosti postoji više varijanti
raspodjele tlaka iznad hladne i
tople podloge u toplom i hladnom
zraku:
a) u hladnom zraku iznad hladne
podloge pri tlu nastaje niski tlak a
opada s porastom visine, gdje je
također niski tlak
b) iznad hladne podloge u hladnom
zraku pri tlu je visoki, a na velikoj
visini je niski tlak (tzv. hladne
anticiklone nad kontinentima -
npr. sibirska anticiklona)
c) iznad tople podloge u toplom
zraku pri tlu nastaje niski a na
visini visoki tlak
d) iznad tople podloge u toplom
zraku visoki je tlak pri tlu i na
visini (tzv. “tople” ili suptropske
anticiklone)
→ statički modeli
- u stvarnosti: utjecaj advekcije
toplog ili hladnog zraka:
a) nad toplu podlogu može naglo
prodrijeti hladni zrak →
zagrijavanje zraka → konvekcija
b) nad hladnu podlogu može
prodrijeti topli zrak → hlađenje
zraka → nema konvekcije
 BARIČKI RELJEF
- izobare = linije koje povezuju točke
jednakog tlaka
- na nehomogenoj Zemlji izobare su
više-manje koncentrični sustavi
- prikaz raspodjele tlaka zraka pomoću
izobara: barički reljef - zato što se
pomoću izobara (slično izohipsama
na topografskim kartama) može uočiti
gdje su područja višeg ili nižeg tlaka
(u kojem su smjeru nagnute izobarne
plohe)
a) Depresija = barometarski minimum;
područje niskog tlaka
- sinoptičke karte: označava se s N
- nastaje ako su zatvorene izobare
raspodijeljene više ili manje
koncentrično - tlak je najniži u
središtu a raste prema periferiji
- depresija = ciklona
b) Barometarski maksimum =
područje visokog tlaka
- na kartama označava se s V
- nastaje kad su zatvorene izobare
raspodijeljene tako da je najviši tlak
u centru, a opada prema periferiji
- barometarski maksimum =
anticiklona
c) Baričko sedlo = područje između
dviju ciklona i dviju anticiklona
- od sedla prema anticiklonama tlak
raste a prema ciklonama pada
d) Barička dolina = područje niskog
tlaka s izduženim izobarama -
postoji os doline
- dio ciklone čije su izobare izdužene
u jednom smjeru
 e) Barički greben = područje
visokog tlaka s izduženim
izobarama u jednom smjeru
- uočljiva os grebena
- barički greben je dio anticiklone
čije su izobare izdužene u
jednom smjeru (osi grebena)
f) Sekundarna ciklona = kada se u
baričkoj dolini formiraju
zatvorene izobare → sekundarna
ciklona se odvaja od matične kao
poseban sustav
g) Sekundarna anticiklona = kada
se u baričkom grebenu formiraju
zatvorene izobare → nastanak
posebne anticiklone
- veličina tlaka se mijenja s porastom visine iznad podloga s različitom
temperaturom
- visina svake izobarne plohe ovisi o temperaturi – npr. tople anticiklone: na
većoj je visini u stupcu toplog zraka (pri tlu je V), a na nižoj u stupcu
hladnog zraka (N)
- izobarne plohe nisu paralelne sa Zemljinom površinom - imaju svoj reljef
- viši dijelovi svake plohe odgovaraju većem tlaku pri tlu a niži dijelovi te iste
plohe odgovaraju nižem tlaku pri tlu
- srednja visina izobarne plohe od 850 hPa iznosi oko 1500m; 700 hPa =
3000 m; 500 hPa = 5500m; 100 hPa = 16000m
- reljef neke izobarne plohe prikazuje se na karti pomoću izohipsa
 GEOGRAFSKA RASPODJELA TLAKA NA ZEMLJI

- nehomogenost Zemlje (nejednolika raspodjela kopna i mora) →

kompleksna raspodjela tlaka
- uz ekvator: pojas niskog tlaka - poklapa se s pojasom jake globalne
radijacije i visoke temperature
- sjeverno i južno (na oko 300): dva suptropska pojasa visokog tlaka -
dinamički postanak (advekcije zračnih masa)
- sjeverno i južno od suptropskog pojasa visokog tlaka tlak zraka postupno
opada
- na širinama sjeverne i južne polarnice: subpolarna područja niskog tlaka
- dalje prema polovima tlak raste - polarna područja visokog tlaka
- utjecaj raspodjele kopna i mora: pojasi tlaka razbijeni su u zone više ili
manje izoliranih centara visokog ili niskog tlaka
- smjenom ljeta i zime zone niskog i visokog tlaka slabe ili jačaju
- srednja mjesečna raspodjela tlaka u ekstremnim mjesecima - bolji uvid u
stvarnu raspodjelu tlaka na Zemljinoj površini
- akcijski centri: velika područja visokog i niskog tlaka u više ili manje
točno određenim geografskim područjima
Akcijski centri:
a) permanentni - postoje cijele godine - iznad oceana (osim Aleutskog
minimuma) i ledenih pokrova
b) sezonski - iznad kontinenata, postoje samo u jednom dijelu godine, u
drugom je raspodjela tlaka suprotna → termički postanak
- zone visokog tlaka stvaraju se zimi nad kontinentima a ljeti nestaju -
nad njima nastaju prostrana područja niskog tlaka
 Siječanj:
- ekvatorski pojas niskog tlaka na južnoj hemisferi - spojen s termički
uvjetovanim područjima niskog tlaka u južnoj Africi, srednjem dijelu južne
Amerike i sjevernoj Australiji (posljedica ljetnog zagrijavanja suhih dijelova
južnih kontinenata)
- ta područja niskog tlaka nad kontinentima razbijaju suptropski pojas
visokog tlaka na tri permanentne zone nad oceanima (južnoatlantski
maksimum, južnoindijski maksimum, južnopacifički maksimum)
- nad oceanima sjeverne hemisfere: zadržane suptropske zone visokog tlaka
ali oslabljene
- izrazitiji sezonski centri visokog tlaka: nad kontinentima (sibirski maksimum,
kanadski maksimum, sekundarni maksimum u području JZ dijela SAD)
- permanentni akcijski centri niskog tlaka (nad oceanima): islandski
minimum, antarktički minimum
- najviše geografske širine: arktički maksimum, antarktički maksimum
 Srpanj:
- ekvatorsko područje: kao i u siječnju - polje niskog tlaka
- prema sjeveru i jugu tlak raste: južna hemisfera - slična situacija nad
oceanima kao i u siječnju; nad kopnom je visoki tlak
- sjeverna hemisfera: jačanje azorskog (sjevernoatlantskog) i
sjevernopacifičkog maksimuma; između njih nad zagrijanim kopnenim
masama razvijaju se prostrana područja niskog tlaka (pad tlaka je
termičkog postanka)
- dalje prema polovima tlak zraka nad oceanima postupno opada (islandski
minimum je oslabljen a aleutski nestaje)
- očuvanje islandskog minimuma: utjecaj Grenlandskog ledenog pokrova
 Srednja raspodjela tlaka
u meridijanskom presjeku

- 100º E = kontinentski profil

- 180º = oceanski profil

- na oba profila vide se permanentni

i jaki sezonski akcijski centri

- razlike između kontinentskog i

oceanskog profila izrazitije su na
sjev. hemisferi

- sezonske promjene tlaka na

južnoj su hemisferi neznatne (zbog
utjecaja oceana)
 Geografska lokacija akcijskih sustava - važnost za prognozu vremena
(manje za otkrivanje dugoročnijeg klimatskog značenja)
a) islandski minimum:
- meridionalna migracija: u hladnijim mjesecima pomiče se u niže
geografske širine, u toplijim obratno
- od studenog do lipnja pomiče se prema zapadu; od lipnja do studenog
prema istoku
- godišnja migracija islandskog minimuma: dominantnije je kretanje
prema istoku i zapadu nego prema sjeveru i jugu - preteže smjer ENE -
WSW
- najveća migracija: 1938.-1939. god. - udaljenost između srednjih
godišnjih položaja centra: 1950 km
 b) aleutski minimum

- najizrazitiji zimi; ljeti često iščezne

- utjecaj na zimsku monsunsku
cirkulaciju
- izrazito migriranje centra iz godine u
godinu: ENE - WSW
c) azorski maksimum

- promjena položaja centra tijekom

godine: I (zima) - Z (ljeto)

- promjena položaja u pojedinim

godinama se mijenja; trend: SW - NE
d) sibirski maksimum

- po ljeti nestaje (7. i 8. mj.)

- položaj se tijekom godine mijenja
(smjer W – E)
- tlak je najveći u zimskim mjesecima