Mačke (Felidae) je naziv za porodicu životinja iz reda zvijeri (Carnivora) unutar

natporodice mačkolikih životinja (Feloidea).

Svojim je habitusom većina vrsta iz te porodice vrlo slična široko rasprostranjenoj i
općepoznatoj domaćoj mački: imaju gipko tijelo, meko krzno, kratka lica i relativno malene lubanje.
Uši su im uspravne, šiljaste do zaobljene, a mačke ih mogu okretati u raznim pravcima. Kao kod
svih zvijeri, oči su im okrenute prema naprijed da bi mogle vidjeti prostorno, što je vrlo važno za
sposobnost procjene udaljenosti od lovine. Razlike u veličini mačaka vrlo su velike: dužine tijela
varira im od 30 cm pa sve do 200 cm.

Sadržaj

 1Građa tijela
o 1.1Oči
o 1.2Osjetilne dlake
o 1.3Jezik - osjetilo okusa
o 1.4Zubalo
o 1.5Kandže
o 1.6Rep
 2Rasprostranjenost
 3Socijalno ponašanje
 4Prehrana
 5Sistematika

Građa tijela[uredi | uredi kod]

Oči[uredi | uredi kod]
U odnosu na veličinu lubanje, mačke imaju relativno velike oči. Zjenice imaju velike mogućnosti
širenja i skupljanja, ovisno o količini svjetla u okolini. Vrste malih mačaka imaju okomite zjenice, a
velikih okrugle. U tami se zjenice mogu ekstremno raširiti, pa su u stanju još relativno dobro vidjeti i
u vrlo mračnoj sredini. Vidno polje mačaka je 200-220°. Prema zjenicama se može vidjeti
raspoloženje mačaka: ako su široko otvorene, ona se osjeća ugrožena i u obrambenom je
raspoloženju; vrlo stisnute zjenice znače da je agresivna.

Osjetilne dlake[uredi | uredi kod]

Osjetilne dlake (zool. vibrise) obilježavaju mačke kao pretežno noćne životinje. Tu vrstu dlaka mačke
imaju posebno na njuški (tzv. brkovi), ali i iznad očiju te u pazuhu prednjih šapa. Vibracije zraka
pokreću te dlake, pa prema smjeru i snazi zračnih vibracija mačke mogu preko posebnih osjetilnih
stanica u korijenu dlaka ugrubo "vidjeti" okolinu i u najvećem mraku. Te su dlake potpuno razvijene
kod tek okoćenog mačjeg podmlatka, što govori o važnosti osjetila opipa koji one pružaju
toj životinjskoj porodici.

Jezik - osjetilo okusa[uredi | uredi kod]

Raspoznavanje okusa mora kod mačaka biti brzo i točno, jer one ne mogu žvakati hranu.
Prepoznavanje okusa neophodno je radi određivanja pokvarene ili neužitne hrane. Mačji je jezik
hrapav jer je pokriven papilama. Papile smještene po uzdužnoj sredini jezika imaju male šiljke
okrenute prema tijelu. Ti šiljci služe za češljanje dlake, skidanje mesa s kostiju lovine, ali su posebno
važni u njezi novorođenčadi. Lizanjem majka potiče krvotok mladunaca. Papile na prednjem dijelu
jezika služe za određivanje okusa, kiselog, slanog i gorkog. Osim toga, jezik služi i kao svojevrsna
žlica kod pijenja vode.
Zubalo[uredi | uredi kod]
Gornja i donja čeljust čvrsto su povezane zglobom koji ne dozvoljava druge pokrete osim otvaranja i
zatvaranja. Zubalo ima 30 zubi i dijastemu. Ona omogućuje da očnjaci, kod zatvaranja gornje i donje
čeljusti, prođu jedni pored drugih. Očnjaci, ili zubi-hvatači, služe za hvatanje i držanje lovine. Zubi-
koljači služe za odgrizanje komada mesa koje mačka zatim bez žvakanja guta. Koljače tvore
zadnji predni kutnjak i prvi kutnjak. Rubovi su im oštro nazubljeni i kod ugriza se mimoilaze.

Kandže[uredi | uredi kod]

Mačke imaju po pet prstiju na prednjim i četiri na zadnjim šapama. Osim geparda, plosnatoglave
mačke i mačke ribara, sve ostale mačke imaju pandže koje su u pravilu uvučene i zaštićene u
jastučićima na šapama. Samo kad je potrebno, mačke ih korištenjem određenih mišića izvlače iz
zaštitnih jastučića, i to zato da ostanu oštri i da ne otupe kod hoda. Nehotično izvlačenje pandži
sprečavaju tetive s unutrašnje strane prstiju. Osjećaj opipa na šapama je vrlo dobro izražen; to je
razlog zašto mačke često i šapama istražuju nepoznati predmet.

Rep[uredi | uredi kod]

Sve mačke imaju rep. On im koristi za održavanje ravnoteže, ali i za sporazumijevanje unutar vrste.
Kod nekih vrsta, kao npr. kod risa, rep je vrlo kratak.

Rasprostranjenost[uredi | uredi kod]

Mačke žive na svim kontinentima osim na Antarktiku. Međutim, važno je reći da su ih
u Australiju i Oceaniju sa sobom donijeli naseljenici. To je naročit problem za lokalnu faunu, koja do
tada nije poznavala mačke, pa im se nije mogla prilagoditi.

Socijalno ponašanje[uredi | uredi kod]

Većina su mačjih vrsta samotnjaci. Mužjaci i ženke sreću se samo u razdoblju parenja, a nakon toga
se razilaze. Značajna iznimka su lavovi, koji žive u većim čoporima, a i mužjaci geparda ponekad
formiraju manje skupine koje zajedno idu u lov.

Prehrana[uredi | uredi kod]

Mačke se hrane gotovo isključivo mesom, dok je puno drugih zvijeri u skupini svejeda. Mačke su vrlo
specijalizirane zvijeri, i uglavnom su lovci iz zasjede. Jedino gepard može slijediti plijen na duže
staze. Mačke u slobodnoj prirodi preferiraju živu lovinu, a samo izuzetno jedu strvinu.

Sistematika[uredi | uredi kod]

Uz tradicionalnu sistematiku, koja bi se ugrubo mogla svesti na podjelu na velike i male mačke,
postoji jedna novija, koju je Stephen J. O'Brien, molekularni biolog, specijalist za istraživanje
podrijetla mačaka, postavio i objavio u studiji Wild Cats: Status Survey and Conservation Action
Plan (Kirstin Nowell&Peter Jackson, IUCN, Cambridge 1996). Njegovo se stablo zasniva na
istraživanjima staničnih uzoraka svih mačaka uz pomoć pet različitih metoda molekularne biologije.
Skaćeno su grupirane: