1

Nevidljiva Iva
Zvonimir Balog

str. 5
NAJPRIJE
Dakle, djeco, kao prvo
molim jedan aplauz za drvo
što se tri stoljeća odupiralo suši
kojega grom nije mogao da sruši.
Nakon godina trista,
jutros je ponovo počelo da lista!
Jedan pljesak za travu što se zeleni,
jedan za trešnju koja se rumeni!
Pljesak trudbeniku mravu,
pljesak suncu što podiglo je glavu!
Na kraju pljesak za gnijezdo na vrhu breze
i jedan žestoki iz čista mira—
bez veze!
str. 135
NA KRAJU
Molim jedan zvižduk za zubobolju,
glavobolju i raznu drugu »obolju«!
Još jedan zvižduk za sve mračne sile;
za prikaze što snom našim mile.
Jedan UA za trn malen i crn
što je balon Kseniji probušio,
za vjetar što je grad od kocaka srušio!
Tri puta FUJ za lovca koji je napao rodu,
za crnog velikog psa što je prepao Dođu!
Napokon, još jedan strašan UA
za oblaka mrka dva
što su se u proljetni dan nadvili nad gradom
svojim hladom.
2

str. 6
KAKO SE PJESMA PRAVI
Pjesmu može napraviti svatko
i Dalibor i Dodo i Vlatko,
A evo kako se ona pravi:
najprije se red smijeha stavi,
pa red visokih plavih gora,
pa red dubokih tajnovitih mora.
Jedan cvijet! Dvije-tri duge
Jedna zvijezda! Malo tuge.
Zatim iz srca pjesnik izvuče
zlatnog goluba da u pjesmi guče!

str. 34
PRIJEDLOG ZA RAZMIŠLJANJE
Zašto u te škole umjesto dijeljenja i množenja
ne uvedu sat smijanja i sat gloženja?
Umjesto pouka o jeziku mogli bi unijeti u plan
plaženje jezika bar dva sata na dan.
A umjesto crtanja po papiru
crtanje po leđima i nečijem šeširu;
boje bi mogle da se rade
od kolomaza, meda i marmelade.
Još bi mogli uvesti neke predmete koje djeca vole
kao na primjer: bježanje iz škole,
nošenje kaputa naopačke,
gađanje iz praćke.
Lovljenje leptira, branje jagoda,
skitanja od egipatskih piramida
do indijskih pagoda.
Uvede li se još sat hvatanja muha i sat snova —
da li bi igdje postojala škola kao ova?
3

DOK SAM UČITELJ BIO

Dok sam učitelj bio,
u prašini sjediti nisam smio.
Nisam se smio verati po drveću,
niti sam smio ležati u parku
— na cvijeću.
Nisam se smio glasati kao orao
i prave sam brkove
nositi morao.
Onda mi je jednog dana
dosadila kreda i spužva,
odijelo koje ne smije
da se gužva,
dnevnici, rasporedi, kravate
i život raspoređen na sate
pa sam pobjegao u šumu
među stabla zelena
i trčeći između njih
rikao — poput jelena.
Od tada ja se svakog dana
igram kriomice
neke životinje, cvijeta
ili ptice. str. 35
81 str.
ŠTO PJESNICI JOŠ ZNAJU
Bolje od svih pjesnici znadu
sjediti pod suncem, ležati u hladu.
Bolje od svih znaju se skitati,
daleke zvijezde i predmete čitati.
Sanjati, smijati se, nadati se i plakati,
na glavi stajati, na jednoj nozi skakati.
Na nepostojećim raketama
dalekim svjetovima broditi
sami sobom ratove i razgovore voditi.
Nitko se ne zna na čitavom svijetu
kao pjesnici diviti — cvijetu.
4

PRAVI TATA
Pravi tata je
knjiga najljepših priča puna,
kralj svih kraljeva
kojemu lavor služi — kao kruna.
Pravi tata čuda stvara —
jezike svih životinja razumije,
često na njima razgovara.
Pravi tata je konj
na kojemu jašu svi klinci iz ulice.
On zna od bazge praviti topove
a od kestena lulice.
Pravi tata se zna igrati krave
sunca, mora i trave.
Po potrebi on je stablo
po kojemu se klinci veru
i u čijoj krošnji zrele
poljupce beru.
HAJDE DA SE DOGOVORIMO
Hajde da se dogovorimo
da od danas samo istinu govorimo.
Da umjesto bombi povješamo
po sebi bombone i banane.
Da nam tenkovi budu deve
a šljemovi od bundeve.
Hajde da se dogovorimo
da pred riječ RAT slovo B stavimo
pa da od RAT riječ BRAT pravimo.
Hajde da se dogovorimo da već od sutra
jedni drugima ljubav navijestimo
i da se više ne žestimo.
Da se igramo i radimo s mirom
i da kao svoj znak nosimo ruže
za šeširom.
Ja već počinjem!
Umjesto da se branim maljem
neprijatelju, evo, poljubac šaljem.

46
5

NEVIDLJIVA IVA
Svaki sladoled
mogla je liznuti,
iz škole mogla je kliznuti.
Vidjela je nevidljiva Iva
što se u najskrovitijim
predjelima zbiva;
kako ljudi kad su sami
svašta čine,
čak i oni što nose
brčine.
I nije morala jesti Iva
juhu i varivo od gljiva,
ni učiti abecedu.
Sve je bilo u najboljem redu
sve dok nisu zaboljeli zubi Ivu
ni dužnu ni krivu.
Pa joj zubar
— oslonivši se o svojstva sluha
umjesto zuba iščupao
oba uha,
kose dva pramena
i samu glavu iz ramena.
No, i dalje je Iva živa —
upravo u mojim mislima
prebiva.

81 str.
6

ŠTO PJESNICI JOŠ ZNAJU

Bolje od svih pjesnici znadu
sjediti pod suncem, ležati u hladu.
Bolje od svih znaju se skitati,
daleke zvijezde i predmete čitati.
Sanjati, smijati se, nadati se i plakati,
na glavi stajati, na jednoj nozi skakati.
Na nepostojećim raketama
dalekim svjetovima broditi
sami sobom ratove i razgovore voditi.
Nitko se ne zna na čitavom svijetu
kao pjesnici diviti — cvijetu.