Primjeri čojstva i junaštva

Angdote Marka Miljanova pokazale su mi da su neki ljudi veoma hrabri, ali da to nije
dovoljno. Pravi junaci moraju prije svega biti ljudi.
Primjer pravoga čovjeka je Milovan Janičin koji je mogao svakoga pobijediti u megdanu.
On to nije radio svojom snagom već pomoću strpljenja i dostojanstvenog ponašanja. Milovan
je znao da je ćutanje zlato i da nepromišljena riječ može biti opasna kao oružje. Zato on nije
reagovao na uvrede protivnika koji bi se ubrzo pokajao zbog uvrjedljivih riječi.
Za razliku od Milovana Janičina, Marko sa svojom družinom vrijeđa sirotog Poj Ulju.
Međutim, kada mu ponižavani starac uzvrati, Marko shvata svoju grešku. On na teži način uči
da ne treba da se rugamo nekoj osobi kakva god ona bila spolja, jer može biti mudrija od nas.
Kada od svojih drugova zaštiti Poj Ulju, Marko pokazuje čojstvo. Kroz njegov primjer shvatila
sam da uvijek treba odbraniti drugoga, slabijega od sebe.
Vojvoda vasojevićki Miljan ponio se loše prema svojoj ženi, sestri Šuja Šćepanova,
Vasojevića. Iako su svi očekivali da će Šujo burno reagovati na uvredu sestrine časti, on u sebi
savladava želju za osvetom. Šujo na uči da treba da opraštamo i da ne budemo okrutni prema
drugim ljudima.
Ova tri junaka imaju mnogo čojstva u sebi i treba da se na njih ugledamo. Poučne priče o
njima uče nas da, ako hoćemo da budemo ljudi, treba da štitimo i sebe i druge i da nikome ne
činimo ono što ne bismo voljeli da drugi nama urade.