SŠ Dr.

Antuna Barca

Nove Tehnologije
Druga polovina 20.st.
Uvod:

Nove medijske tehnologije donose nezaustavljive promjene kako na medijskom planu, ali i
na cjelokupnoj društvenoj sceni. Televizija, Internet, mobilni mediji, ipod... dio su svakodnevice
koji mijenja način “proizvodnje” informacija, njihovu distribuciju, ali i njihovo dekodiranje.
Krajem devedesetih godina prošlog i početkom ovog stoljeća u diskursu o digitalizaciji i
medijskoj produkciji, pojedine autore je zahvatio tehnološki determinizam. Ovakvi tehnološki
određeni pristupi su posljednjih godina napušteni, jer tehnologija ne predstavlja silu „sama po
sebi“, već se prilagođava i primjenjuje u skladu s već postojećim vrijednosnim sustavima, a ti
vrijednosni sustavi imaju kulturne, društvene i ekonomske korijene“.

Pojava i eksploatacija novih medija, pokreće nove debate u pogledu promoviranja i valoriziranja
kulture i umjetnosti. Što se tiče medijskih sadržaja koji zaokupljaju mlade, istraživanja su
pokazala da ih u digitalnim medijima najviše zanimaju teme vezane za masovnu kulturu
(estrada, film, muzika). Kako je televizija i dalje najpopularniji medij, ustanovljeno je da ova
populacija najredovitije prati filmski i serijski program, kvizove, dok je najmanje zanimaju
kulturno-umjetničke i informativno-političke emisije (Ilišin, . Tako se može reći da mladi od
televizije prije svega očekuju zabavu.

Komunikacija među ljudima se mijenjala kroz stoljeća, uglavnom sporo i mukotrpno. Može se
reći da je cjelokupna ljudska povijest, povijest pisma, pismenosti, sporazumijevanja, prenošenja
poruka, odnosno komunikacije.
Pošto se komunikacija među ljudima mijenjala kroz stoljeća, lako je uočiti kako je nužno da se
jezik mijenja u ovakvim okolnostima. Zanimljivo je i kako se jezik pojednostavio. Nekada
kompleksan sustav znakova, slova, riječi, rečenica i pravila, sa štampom, radiom, TV-om i
Internetom, on je u nekim aspektima reduciran na ono odakle je i počela pismenost: na crtanje
slika kako bi se predstavilo značenje.
Digitalni mediji:

Digitalni mediji Digitalnost je odredba tehničko-tehnološkoga prijelaza s analognoga načina

informacijakomunikacija na model koji počiva na binarnome kôdu. U okružju informacijskoga
društva i “informacijske kulture” digitalno se doba odlikuje prijenosom informacija na daljinu,
istodobnošću, ponovljivošću i mogućnostima pohrane informacija u imaterijalnome obliku
digitalne slike.
Digitalni se mediji još definiraju kao novi mediji koji stvaraju novu publiku u okruženju i
područjima u kojima se primjenjuju. Tako novi mediji donose promjene u novinarstvu,
obrazovanju, marketingu i drugim područjima kojima donose znantne promjene i izmjene koje
im stvaraju novu dimenziju. Stari mediji prilagođavaju se tehnologiji te se tako stvaraju blogovi,
chatovi, građansko novinarstvo, PR mreže, nove dimenzije marketinga i slično. S novim
medijima, pojavljuje se i pojam medijska konvergencija koja podrazumijeva spajanje obilježja
pojedinih medija.
Kao rezultat konvergencije medija pojavljuju se participirajući mediji koji se, kao stari mediji,
prilagođavaju i obogaćuju svoju ponudu u skladu s tehnološkim promjenama i sadržajima. Ovo
su njihove osnovne značajke:
1. tehničko-strukturne ili svi-prema-svima (many- to-many) - svaka se osoba može kad to želi
uključiti na mrežu te slati i primati sadržaje koje želi od bilo koje druge osobe (korisnika)
2. psihološko-socijalne - vrijednost i snaga samih sadržaja proizlaze iz aktivnog sudjelovanja
milijuna korisnika (user generated content)
3. ekonomsko-političke - odnose se izravno na širenje internetskih društvenih mreža (internet
social networks) koje, zahvaljujući vlastitoj povezanosti, brže i jeftinije komuniciraju i
koordiniraju svoje aktivnosti.
Digitalni mediji u obrazovanju:

S tehnološkim dostignućima i digitalnim medijima, u pedagodiji pojavljuje se novo znanstveno

područje, pedagogija medija. Odgoj i obrazovanje, pa i socijalizacija mladih danas
podrazumijevaju medije u svom provođenju. Provedba odgoja i obrazovanja danas temelji se na
primjeni tehnoloških dostignuća, računala i Interneta.
Digitalni mediji izvode nove oblike učenja, odnosno tradicionalni oblici učenja prilagođavaju se
tehnološkim dostignućima pa se tako u literaturi spominju virtualni i nevirtualni, stacionarni i
mobilni, statični i dinamični, sinkroni i asinkroni oblici. Dakle, u procesu odgoja i obrazovanja
omogućeno je da se učenje umrežava preko Interneta ili intraneta što omogućuje djelotvornu
komunikaciju i djelotvornije učenje. Iz toga proizlazi da oni digitalni mediji koji su potrebni za
provođenje e-učenja zapravo iskorištavaju prednosti umrežavanja te na taj način stvaraju nove
načine učenja u kojemu korisnici kvalitetnije surađuju i unaprjeđuju samoorganizirano učenje.
Putem digitalnih medija odvijaju se virtualni seminari i tutorska telesuradnja, telepredavanje,
virtualni praktikum, virtualni laboratorij.
Važno je naglasiti kako digitalni mediji nisu glavni čimbenik koji će promijeniti, odnosno
poboljšati, kvalitetu obrazovanja, već odluka odgovornog pojedinca koji odlučuje kako će i na
koji način koristiti medije uvelike usmjerava obrazovni proces. Pedagoški utemeljena primjena
novih medija koja će biti u skladu sa suvremenim didaktičkim teorijama i konstruktivističkim
poimanjem procesa učenja svakako ide tome u prilog.
Računalo kao nezaobilazno sredstvo:

U posljednja dva desetljeća 20. stoljeća, a posebno početkom 21. stoljeća nove medijske
tehnologije su donijele (i još donose) ubrzane i nezaustavljive promjene kako na medijskom,
tako i na obrazovnom planu, ali i na cjelokupnoj društvenoj sceni. Televizija, Internet, mobilni
mediji, ipod... dio su svakodnevice koji mijenja način “proizvodnje” informacija, njihovu
distribuciju, ali i njihovo dekodiranje.
Suvremeni masmediji koriste digitalne tehnologije u različitim fazama proizvodnje vijesti, kao i
za različite platforme (od digitalnog emitiranja, web-stranica, do aplikacija za različite prijenosne
uređaje). Zbog toga recipijenti imaju i veću slobodu izbora, odnosno načina primanja
informacija.
Društvene, ekonomske, sociološke, kulturološke, a pogotovo tehnološke promjene itekako
utječu na promjene i evoluciju u novinarstvu. Tako je transformacija suvremenog žurnalizma
pod utjecajem ovih faktora, a prije svega, interneta, digitalizacije, platformi, društvenih mreža...
očigledna već i laicima.
“Nekada davno, poduzeća koja su izdavala novine, časopise i knjige su radila malo što drugo;
njihovo učešće u drugim medijima je bilo malo,” Od tada se mnogo toga promijenilo u
medijskoj produkciji: digitalne tehnologije se sada koriste u različitim fazama proizvodnje vijesti
od prikupljanja, produkcije i prijenosa informacija, kao i za različite platforme – od digitalnog
emitiranja, web-stranica, do aplikacija za različite prijenosne uređaje.
Krajem devedesetih godina prošlog i početkom ovog stoljeća u diskursu o digitalizaciji i
medijskoj produkciji, pojedine autore je zahvatio tehnološki determinizam. Tako, recimo, John
Pavlik sugerira da je tehnologija oduvijek oblikovala novinarstvo. Po njegovu mišljenju, nove
tehnologije nude nove i efikasnije načine na koje novinari i svi ostali medijski radnici mogu
obavljati svoj posao.
Ovakvi tehnološki određeni pristupi su posljednjih godina napušteni, jer tehnologija ne
predstavlja silu „sama po sebi“, već se prilagođava i primjenjuje u skladu s već postojećim
vrijednosnim sustavima, a ti vrijednosni sustavi imaju kulturne, društvene i ekonomske
korijene“
Neminovno, suvremeni čovjek provodi veći dio slobodnog vremena uz različite vrste medija, jer,
između ostalog, u njima pronalazi sadržaje i značenja vremena u kojem živi. Tako mediji, a
posebno televizija, oblikuju vrijednosti o životu i ljudskim odnosima.
Novi mediji

Današnji mediji, a posebno televizija, oblikuju vrijednosti o životu i ljudskim odnosima,

pogotovo kod mlađe populacije. Obitelj, škola, crkva, vršnjaci, utječu na identitet i položaj
mladih u društvu, ali se taj utjecaj sve više pripisuje i televiziji, ali i drugim oblicima medijske
kulture. Oni utječu na način ponašanja, razmišljanja i formiranja predstava koje imaju o sebi i
drugima. Roditelji, nastavnici i vršnjaci nisu uvijek dovoljan izvor podrške za dileme s kojima se
suočavaju mladi.
U istraživanjima odnosa mladih prema medijima, jedno od glavnih pitanja koje se postavlja je
potencijalni utjecaj medija na mlade, odnosno, proces socijalizacije. Pritom se socijalizacija
shvaća kao integriranje pojedinca u društveni život kroz proces prilagođavanja društvenim
zahtjevima i normama, što podrazumijeva učenje i shvaćanje vrijednosti i poželjnih oblika
ponašanja.
Iako je jasno da je proces socijalizacije najintenzivniji u doba djetinjstva i rane mladosti, poznato
je da on traje i u kasnijim životnim razdobljima, kada utječe na modificiranje već stvorenih
svojstava. Primarni socijalizacijski agensi su roditelji (obitelj) i vršnjaci (vršnjačke grupe), a
sekundarni su: škola, crkva i mediji, kao i radna sredina i različita udruženja – političke stranke,
sindikati, interesne grupe i slično.
Što se tiče medijskih sadržaja koji zaokupljaju mlade, istraživanja su pokazala da ih u digitalnim
medijima najviše zanimaju teme vezane za masovnu kulturu (estrada, film, muzika).
Kako je televizija i dalje najpopularniji medij, ustanovljeno je da ova populacija najredovitije
prati filmski i serijski program, kvizove, dok je najmanje zanimaju kulturno-umjetničke i
informativnopolitičke emisije. Tako se može reći da mladi od televizije prije svega očekuju
zabavu.

Jesu li mediji štetni ili korisni?

Dok je, dakle, neosporno da mediji, ponekad i radikalno, transformiraju društvo, drugo je
pitanje, a i to je jedno od vječnih pitanja u povijesti medija, donose li novi medij više štete ili
koristi. Na njega opet nije moguće dati jednoznačan i konačan odgovor niti autori to
pokušavaju. Govoreći o izumu tiska, autori pokazuju kako je dolazak „Gutenbergove ere“
omogućio kako stvaranje složenijih misaonih konstrukcija tako i njihovu pouzdaniju pohranu
nego kad su se prenosile usmenim putem, no izum tiska je istovremeno i „destabilizirao
znanje... čineći čitaoce svjesnijima postojanja sukobljenih priča i interpretacija“. Mnogo
intenzivnije rasprave o štetnosti ili korisnosti novih medija vođene su već i oko pojave radija,
prvog masovnijeg netiskanog medija, a posebno su intenzivirane nakon pojave filma, televizije i
interneta te im još i danas i sami svjedočimo. Posebno je zanimljivo promatrati kako su pojavu
novih medija percipirali njihovi suvremenici. U načelu je svaki novi medij izgledao
revolucionarno i nenadmašivo te je suvremenicima bilo teško zamisliti išta savršenije i
naprednije. No, s druge strane, u pravilu je jednako tako uvijek postojao krug ljudi koji su ih
dočekivali sa skepsom. Tako je npr. engleski The Times 1902. pojavu telefona okarakterizirao
kao nešto što neće interesirati šire mase, već samo imućne i poslovne ljude. Izum radija također
nije impresionirao dio suvremenika, smatrali su ga tek „telegrafom bez žice“, a posebno
negativne reakcije izazvala je pojava „camere obscure“, odnosno današnje fotografije, kao
„neprijatelja umjetnosti“ koji će kao tobože tehnička, neumjetnička djelatnost nepotrebno
konkurirati slikarstvu.
Zaključak:

Sudjelovanje u raznim oblicima medijske kulture uključuje, između ostalog, sposobnost

shvaćanja i kritičkog odnosa prema porukama i značenjima koji leže u njihovoj osnovi. Mlade se
treba poučavati kako da koriste medije kao instrumente društvenih promjena, da ovladaju
kriterijima za selekciju i vrednovanje informacija koje plasiraju mediji i da upoznaju alternativne
oblike medijske kulture.
Dokazano je da utjecaj masovnih medija ovisi o stupnju i načinu na koji ih primaoci koriste.
Mediji utječu na ljude, ali recipijente ne treba tretirati isključivo kao žrtve medijskog utjecaja,
nego kao osobe koje su u većoj ili manjoj mjeri sposobne biti aktivni učesnici medijskog procesa.
Izvori:

https://www.kulturpunkt.hr/content/stoljeca-povijesti-medija
http://www.djecamedija.org/dk/?page_id=35
https://hr.wikipedia.org/wiki/Internet
http://povijest.net/2018/?p=2374
http://internet-izvorznanja.blogspot.com