SREDNJA STRUKOVNA ŠKOLA

ŠIROKI BRIJEG

Ur. broj:__________
Široki Brijeg:__________

TEHNIČKA DOKUMENTACIJA
ZAVRŠNOG ISPITA
ODRŽANOG U_________________ROKU
_________ GODINE

Za učenika:

Predmet:

Predsjednik ispitnog odbora:

___________________
 SREDNJA STRUKOVNA ŠKOLA ŠIROKI BRIJEG

ZAVRŠNI RAD

Za učenika:

TEMA ZAVRŠNOG RADA: Analogni voltmetri

Mentor:

Ocjena obrazloženja završnog rada

______________________________

Članovi povjerenstva:
1._____________________________

2._____________________________

3._____________________________
SADRŽAJ

1. UVOD..................................................................................................................................1
2. ANALOGNI INSTRUMENTI............................................................................................2
4. MJERENJE NAPONA ANALOGNIM VOLTMETROM.................................................5
5. INSTRUMENT S POMIČNIM SVITKOM I PERMANENTIM MAGNETOM..............7
5.1. PROŠIRENJE MJERNOGA OPSEGA.......................................................................7
5.2. PRINCIP RADA..........................................................................................................8
6. ANALOGNI INSTRUMENT KORIŠTEN KAO VOLTMETAR...................................11
7. GREŠKE PRILIKOM MJERENJA..................................................................................13
8. ZAKLJUČAK....................................................................................................................15
LITERATURA.........................................................................................................................16
 1. UVOD

Voltmetar je mjerni instrument kojim se mjeri električni napon. Među analognim

voltmetrima najčešće je to instrument s pomičnom električnom zavojnicom, koji, nakon
ugradnje predotpornika, izravno mjeri istosmjerni električni napon, a temelji se na
međudjelovanju struje koja teče njegovom pomičnom električnom zavojnicom i magnetnoga
polja stalnoga magneta. Za mjerenje izmjeničnoga napona ugrađuje mu se ispravljač.
Prikladnija je, iako po točnosti nešto skromnija, izvedba voltmetra s pomičnim mekim
željezom, koja se osniva na zakretanju lagana željeznog listića pod djelovanjem magnetskoga
polja proizvedenoga mjerenom strujom, a omogućuje izravno mjerenje efektivnih vrijednosti
istosmjernih i izmjeničnih napona. Točnija se mjerenja postižu s pomoću digitalnoga
voltmetra, no izvedbe za mjerenje takozvane prave efektivne vrijednosti prilično su skupe. Za
posebne namjene izrađuju se i digitalni voltmetri s analognim pokazivanjem. Za mjerenje
malih napona (čak i do nekoliko nanovolta) voltmetru se obično ugrađuju mjerna pojačala
posebnih izvedbi, a za veće napone (i do nekoliko kilovolta) pridodaju mu se predotpori s
mogućnošću izbora potrebnoga mjernog opsega. [1]

2. ANALOGNI INSTRUMENTI
1
 Analogni mjerni instrumenti su instrumenti s pomoću kojih se mjerene veličine određuju na
temelju položaja kazaljke naskali ili ljestvici-izlaze iz upotrebe, ali je važnorazumijevanje
fizikalnih osnova.

U analogne univerzalne instrumente se ugrađuje mehanizam sa obrtnim svitkom. Između

polova stalnog magneta ugrađen je svitak na kome je učvršćena kazaljka. Protjecanje struje
kroz svitak stvara magnetno polje. Uzajamno djelovanje ovog magnetnog polja i polja stalnog
magneta dovodi do zakretanja kazaljke. Protivmoment stvaraju spiralne opruge i po prestanku
struje vraćaju kazaljku na nulu. [2]

Slika 1 Instrument sa obrtnim svitkom [2]

Ovakvim analognim instrumentom mogu se mjeriti samo istosmjerne struje i naponi. Kako bi
instrument mogao da mjeri i izmjenične veličine u njega se ugrađuje ispravljačsa dvije ili
četiri diode koji izmjeničnu struju i napon pretvori u istosmjernu. Kada se mjere izmjenične
veličine instrument pokazuje efektivnu vrijednost struje i napona.

1. Mjerni opseg (naziva se i domašaj) je najveća vrijednost mjerene veličine koju

instrument može izmjeriti. Mjerni opseg određujemo mi postavljanjem preklopnika u
odgovarajući položaj.
2. Konstanta instrumenta je broj koji se dobije kada se mjerni opseg podijeli sa brojem
podjeljaka na ljestvici u koju ćemo gledati. Do rezultata mjerenja se dolazi tako što se
broj podjeljaka koji očitamo pomnoži sa konstantom.
3. Podjeljak na ljestvici je rastojanje između bilo koje dvije oznake na ljestvici.

2
 Slika 2 Prikaz onstrukcije instrumenta sa zakretnim namotom[2]

Ljestvica ili skala instrumenta

 Radi određivanja položaja nanesena je prikladna podjela (crtice i numeracije),

 Karakteristika ljestvice – linearna, kvadratna, logaritamska,
 Mjerni domet – vrijednost koja odgovara gornjoj granici mjernog opsega,
 Razmak između dviju crtica, podjeljak ili dio skale,
 Mjerni opseg i pokazni opseg se ponekad mogu razlikovat.

Slika 3 Ljestvica ili skala[2]

Kazaljka

3
 Materijalna – ovisi o tačnosti jer tačniji instrumenti imaju tanju kazaljku, a pogonski
masivniju.
 Pogreška zbog paralakse se smanjuje primjenom ogledala, a očitavati treba uvijek
okomito na ljestvicu.

Slika 4 Kazaljka instrumenta [2]

4
 4. MJERENJE NAPONA ANALOGNIM VOLTMETROM

Kada idealiziramo osobine elektroničkog voltmetra, kažemo da je to uređaj koga

priključujemo paralelno mjernom objektu i da on ne unosi promjene u mjerni krug (ne
opterećuje ga). Važno je napomenuti da pored voltmetra koji mjeri istosmjerni napon postoji i
voltmeter koji mjeri izmjenične veličine. Prilikom mjerenja izmjeničnog napona nužno je
obavit ispravljanje izmjeničnog u istosmjerni napon.

Slika 5 Analogni voltmetar[2]

Mjerenje veličine napona i struje pruža neposredan način kontrole električnog napona i struje
u strujnom krugu.

Lijeva shema na slici 6 prikazuje način mjerenja napona, tj. priključenja voltmetra. Voltmetar
mjeri napon, tj. razliku potencijala između točaka na koje su priključeni njegovi izvodi.
Simbol R shematski prikazuje otpornik.

Desna shema prikazuje kako se mjeri jakost struje, tj. kako se priključuje ampermetar. Njega
treba uključiti u strujni krug tako da struja prolazi kroz instrument. Na ovoj slici prikazan je
još jedan uobičajeni simbol za otpornik.

Za visoke napone koriste se posebni instrumenti sa mjernim priključcima s debelom

izolacijom. Vrlo jake struje mjere se ponekad s instrumentom koji obuhvaća električni vodič
(u pravilu velikog presjeka) jednim zavojem poput kliješta, pa se na taj način jakost struje
mjeri posredno koristeći magnetski tok koga oko sebe stvara vodič. Prednost je takvog

5
instrumenta, što mjere jakost struje bez prekidanja strujnog toka zbog uključenja instrumenta
u strujni krug.

Slika 6 Mjerenje napona i struje

Kada sa slabijim instrumentom treba izmjeriti veće jakosti struje, pribjegava se korištenju tzv.
šunt-a. Buduću da se u paralelno spojenim otpornicima struje odnose obrnuto proporcionalno
otporima, paralelno instrumentu veže se otpornik primjerice 100 puta manjeg otpora od
unutrašnjeg otpora instrumenta, tako da se mjerena struja grana u granu kroz šunt, i u sto puta
slabiju granu kroz instrument. Pokazivanje instrumenta u tom slučaju treba množiti sa 100, da
se dobije ispravna vrijednost mjerene jakosti struje.

U elektronici se često koristi univerzalni instrument kojim se osim napona i struje mogu
mjeriti i druge električne veličine, npr. električni otpor i to i u istosmjernim i u izmjeničnim
strujnim krugovima, kapacitet kondenzatora i drugo.

6
 5. INSTRUMENT S POMIČNIM SVITKOM I PERMANENTIM
MAGNETOM

Tijekom razvoja mjerne tehnike konstruirani su različiti instrumenti kod kojih se koristi
pojava magnetske sile. Predstavnik instrumenta tog tipa je instrument sa zakretnim svitkom i
permanentnim magnetom. Permanentni magnet stvara stalno magnetsko polje u koje je na
prikladan način postavljen svitak koji se može okretati. Prolaskom mjerene struje kroz ûicu
svitka javlja se magnetska sila odnosno zakretni moment. Na svitak je učvröćena kazaljka
koja se zaustavlja u onom poloûaju u kojem se izjednači moment magnetskih sila s
protumomentom opruga. Osim električnih parametara (jakost magnetskog polja , debljina
žice, veličina i oblik svitka) kod konstrukcije i izvedbe takvog mjernog sustava trebalo je
voditi računa o nizu mehaničkih parametara (jakost opruge, leûajevi, utitravanje pomičnog
organa i sl.).

Instrument sa pomičnim svitkom i permanentnim magnetom, prikazan slikom 2, sastoji se od

jakog potkovičastog magneta na kojem su polni nastavci (P1i P2). Između polova nalazi se
jezgra ( E ) u obliku valjkaod mekog željeza. Zračni raspor se odabire tako da u njemu vlada
snažno, praktički homogeno magnetsko polje, tj. da je u zračnom rasporu magnetska indukcija
konstantna. što je veća indukcija u zračnom rasporu povećava se i osjetljivost instrumenta. U
tom zračnom rasporu između polnih nastavaka i jezgre nalazi se lagani aluminijski okvir koji
se može okretati oko osovine.

Na okvir namotan je svitak ( S ) od tanke bakrene ûice kroz koji protječe mjerena struja.
Struja na svitak dovodi se preko spiralnih opruga ( F ) koje ujedno stvaraju protumoment, te
priključaka A i B.

5.1. PROŠIRENJE MJERNOGA OPSEGA

Kako je otklon instrumenta s pomičnim svitkom redovito posljedica relativno male struje
( oko 20 mA) kroz svitak relativno velikog otpora ( 100 - 10000 Ω, ovisno o izvedbi), za
mjerenje većih struja ili napona koristeći Ohmov zakon moguće je mjerni opseg instrumenta
proširiti.

Mjerno područje voltmetra proširuje se tako da se serijski s voltmetrom priključi jedan

predotpornik na kojem će se stvarati pad napona tako da cijeli napon ne bude samo na
voltmetru.

7
 Slika 7 Proširenje mjernog područja voltmetra

Up Uv
I v= =
Rp Rv
U ⋅R
R p= p v
Uv
U p =U −U v

U  Uv
Rp = Rv
Uv

5.2. PRINCIP RADA

Slika 8 Princip rada

Svitak protjecan strujom stvara magnetsko polje, pa dolazi do uzajamnog djelovanja tog polja
i polja permanentnog magneta, te je posljedica toga stvaranje zakretne sile ili zakretnog
momenta. Otklon ovog instrumenta unutar cijelog područja skale praktički je proporcionalan
struji kroz svitak, jer je magnetsko polje u zračnom rasporu unutar granica gibanja svitka

8
može smatrati konstantnim (slika 8). Silu koju tvori struja kroz svitak ( i), magnetska
indukcija ( B) i ukupna duûina vodiča u magnetskom polju sa brojem zavoja ( N) i dužinom
stranice svitka (h), zajedno sa öirinom svitka ( b) tvore zakretni moment M1.

M1= B N i h b

Instrument sa zakretnim svitkom i permanentnim magnetom upotrebljivi su samo za mjerenja

istosmjernih struja, jer samo pri istosmjernoj struji moguće je dobiti miran otklon. Kod
izmjenične struje zakretni moment koji otklanja svitak mjenja smjer u svakoj poluperiodi, a
pomični organ ne može slijediti tako brze promjene smjera pa ostaje u nultom položaju. Ovi
instrumenti mogu se graditi sa tako velikom osjetljivošću da mogu služiti kao galvanometri za
mjerenje vrlo slabih struja i napona, jer se odlikuju vrlo malom vlastitom potrošnjom.
Instrumenti sa pomičnim svitkom i permanentnim magnetom zbog dobrih osobina od kojih
valja istaknuti linearnost skale, koriste se danas kao indikatori kod različitih elektroničkih
instrumenata i kao zasebni instrumenti ( "obični" univerzalni instrumenti). Osobito valja istači
njihovu upotrebu kao nul-indikatora tj. kao instrumenata na kojima očitanje treba podesiti na
nulu. Kod nul-indikatora nulti položaj kazaljke je u sredini skale.

Važan podatak je struja i napon uz koje se postiûe maksimalan otklon kazaljke (tipično Im=50
μA i Um=100 mV ). Iz tih podataka se može izračunati vlastiti (unutarnji) otpor mjernog
sustava (tipično Rm=2 kΩ). Nadalje se iz vlastitog otpora može izračunati tzv. Karakterističan
otpor mjernog sustava

Rk=1/Im=Rm/Um

(tipično 20 kΩ/V).

Za mjerenje sinusnih valnih oblika potrebno je instrument opremiti sa ispravljačem tj. sinusni
valni oblik treba najprije ispraviti, a zatim dovesti na mjerni sustav. Ispravljanje se obavlja
pomoću dioda u poluvalnom ili punovalnom spoju. Pokazuje se da je otklon kazaljke nakon
privođenja ispravljene struje proporcionalan srednjoj vrijednosti. Zato se kaže da instrument
ima odziv na srednju vrijednost.

Npr. ako je maksimalna vrijednost struje 50 μA, a ispravljanje je punovalno otklon će biti na
31,4 μA. Budući da nas u pravilu ne zanima srednja nego efektivna vrijednost to će se na tom
mjestu skale upisati 1,11puta veća vrijednost odnosno 34,8 μA. Skala se baždari za efektivnu

9
vrijednost sinusnog valnog oblika. Zbog utjecaja dioda (pada napona i nelinearne
karakteristika) točnost instrumenta je manja osobito kod manjih napona odnosno struja.

10
6. ANALOGNI INSTRUMENT KORIŠTEN KAO VOLTMETAR

Da bi imali točno očitavanje u kazaljku se mora gledati pod pravim kutom. U ovome nam
pomaže malo ogledalo (kazaljka i njen lik u ogledalu se poklope).

Kao primjer analognog univerzalnog instrumenta opisati ćemo instrument „Unimer 43“
proizvođača Iskra. Ovaj instrument ima više crnih i crvenih ljestvica. Crvene ljestvice se
koriste za mjerenje izmjeničnih struja i napona, a crne ljestvice su za istosmjerne veličine. Za
mjerenje otpora se koristi posebna crna ljestvica. Izgled ovog instrumenta je na slici.

Slika 9 Analogni instrument [3]

Instrument se pretvara u voltmetar tako što se veliki kružni preklopnik postavi na područje
označeno slovom V. Zavisno od toga mjerimo li istosmjerni ili izmjenični napon mali
preklopnik se postavi lijevo ili desno na odgovarajuću oznaku (= ili ~). Mjerenje se obavezno
počinje sa najvećeg mjernog opsega. Na taj način se sprječava uništenje instrumenta koje je
lako moguće ako se mjerenje počne na malom mjernom opsegu a napon bude veći od

11
očekivanog. U tom slučaju kazaljka naglo skreće, može da se iskrivi ili ispadne iz ležišta a u
opasnosti je svitak u okretnom sistemu. Osigurač(ako postoji) i zaštitne diode nisu uvijek
dovoljno sigurna zaštita. Ako je skretanje kazaljke malo, ili se uopće ne primijeti, može se
postepeno i vrlo oprezno smanjivati mjerni opseg dok kazaljka ne skrene toliko da omogući
normalno očitavanje. Biramo ljestvicu u koju ćemo gledati, određujemo konstantu
instrumenta i očitamo skretanje kazaljke. Broj podjeljaka koji smo očitali množimo sa
konstantom i dobijemo mjereni napon. Na osnovu dobivenog rezultata vidimomože li se još
smanjiti mjerni opseg. Ako se mjeri istosmjerni napon točka većeg potencijala (ili npr. + pol
baterije) mora se dovesti na priključak +VAΩ. Ako se ovdje pogriješi kazaljka će skretati na
pogrešnu stranu (lijevo). Kada se mjeri izmjenični napon ne mora se voditi računa o
priključcima, ispravljaču instrumentu osigurava da kazaljka uvijek skreće udesno. Voltmetar
se vezuje paralelno elementu na kome mjerimo napon. Unutrašnji otpor voltmetra je veoma
veliki (u idealnom slučaju beskonačan) tako da kroz voltmetar praktično ne protječe struja. [3]

12
7. GREŠKE PRILIKOM MJERENJA

Postoje tri vrste pogrešaka:

1. Sistematske
2. Grube
3. Slučajne

Sistemske pogreške:
Nastaju zbog neispravnih mjernih instrumenata, izbora pogrešne metodemjerenja ili njenog
pogrešnogizvođenja, i sl. One su ponovljive i prilikom ponavljanja mjerenja javljaju se
u istom smjeru i iznosu. Ove vrste pogrešaka mogu se smanjiti i ukloniti provjerom i
poboljšanjem aparature.Ako smo svjesni mogućnosti nastanka sistematske pogreške u nekom
mjerenju, često je moguće osmisliti eksperiment tako da se takve pogreške uklone. Dijelimo
ih prema uzroku:

a) Instrument:
Loše baždaren instrument, npr. termometar koji pokazuje 102°C ukipućoj, a 2°C u zaleđenoj
vodi pri normiranom atmosferskom tlaku. Takavinstrument pokazivat će izmjerene vrijednosti
koje su konzistentno previsoke.

b) Opažač:
Npr. očitavanje skale metra pod nekim kutem.
c) Okolina:
Npr. pad napona u gradskoj mreži uslijed kojeg će izmjerene struje biti stalno preniske.

Grube pogreške:
Nastaju ljudskim propustima u toku mjerenja, naglim poremećajem u okolini ili umjernom
uređaju. Rezultat je i grubog, subjektivno uvjetovanog propusta u mjernompostupku.
Opažačmože zabilježiti krivu vrijednost, krivo očitati sa skale, zaboraviti znamenku prilikom
očitavanja sa skale ili učiniti drugi sličan propust. Rezultati sovakvim pogreškama trebali bi
vidljivo odskakati od ostalih, ako je učinjeno višemjerenja ili ako jedna osoba provjerava rad
druge. Oni se u pravilu isključuju iz analize podataka. To su, na primjer, krivo očitane brojke
na mjernim instrumentima, očitanje na krivoj skali ako mjerna sprava ima više skala.

13
Slučajne pogreške:

U vezi su s neizbježnom nesavršenosti opažača i uređaja, mogu se smanjivati, ali se ne daju

potpuno izbjeći. To su pogreške koje donosi samo mjerenje. Boljom izolacijom od okoline i
savršenijim uređajem mogu se smanjivati do granica tehnoloških mogućnosti. Slučajne
pogreške imaju važno svojstvo –proizvoljno su distribuirane oko prave vrijednosti. Prema
zakonima vjerojatnosti najvjerojatnija prava vrijednost izmjerene veličine jearitmetička
sredina svih izmjerenih podataka. (Sistematskepogreške ne podliježu zakonima vjerojatnosti.)
Moguću uzroci su:

a) Opažač:

Npr. greška u prosudbi opažača kad očitava vrijednosti na najmanjempodjeljku skale.

b) Okolina:

Npr. nepredvidive fluktuacije mrežnog napona, temperature ili mehaničkih vibracija uređaja.
Za razliku od sistematskih, slučajne pogreške mogu se obraditi statističkom analizom,
pouzdanije odrediti pravu vrijednost mjerene veličine te dati granice pogreške unutar kojih se
najvjerojatnije nalazi prava vrijednost.

14
8. ZAKLJUČAK

Voltmetar je mjerni instrument kojim se mjeri električni napon.

Većina voltmetara u stvari mjeri električnu struju koja ovisi o mjerenom naponu i
unutrašnjem otporu instrumenta. Kako bi se smanjio uticaj na mjereni krug nastoji se da taj
otpor bude što veći i navodi se bilo kao stalna vrijednost, npr 1 MΩ, bilo kao vrijednost koja
ovisi o mjernom području, npr. 20 kΩ/V.

Uobičajeni se tip voltmetra sastoji od osjetljivog galvanometra s pomičnim svitkom i serijski

spojenog otpornika kojim se određuje mjerno područje, tj. napon koji je potreban za puni
otklon kazaljke instrumenta. Zakretni se svitak galvanometra nalazi u magnetnom polju, pa je
moment sile razmjeran jakosti struje koja protječe svitkom. Kako se svitak oslanja na spiralnu
oprugu koja stvara suprotni moment razmjeran kutu zakretanja svitka, kut u kojem se
uspostavi ravnoteža razmjeran je jakosti struje, a time i mjerenom naponu.

Moderni digitalni voltmetri koriste analogno-digitalnu pretvorbu kako bi napon pretvorili u

broj prikazan na instrumentu.

15
LITERATURA

[1] Slobodna enciklopedija, „Voltmetar“ ,

<https://hr.wikipedia.org/wiki/Voltmetar> , ožujak 2018

[2] Dizdarević , „Analogni instrumenti za el.mjerenja“ ,

<https://www.google.com/url?
sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&cad=rja&uact=8&ved=0ahUKEwjcx_nPuuXa
AhVOI1AKHcFhALEQFggmMAA&url=http%3A%2F%2Fwww.am.unze.ba%2Fmt
%2F2014%2FDizdarevic.pptx&usg=AOvVaw0uwhZqhpmi9zKM_iyF02uZ> , ožujak 2018

[3] JU MJEŠOVITA ELEKTROTEHNIČKA I DRVOPRERAĐIVAČKA SREDNJA

ŠKOLA BIHAĆ,Igor Prša
<http://www.etsbi.edu.ba/stranice/download/resursi/skola/Praktikum%20za%20drugi
%20razred%20elektrotehni%C4%8Dara%20v2.pdf> , ožujak 2018

16