Professional Documents
Culture Documents
Penelope Ward-Zgodni Tatapdf Version 1 - 230605 - 225913
Penelope Ward-Zgodni Tatapdf Version 1 - 230605 - 225913
Francesca
„Trebalo bi da pogledaš taj DILF na registracionom stolu,“ Lorelai je
šapnula kada je ušla u učionicu. „Najvreliji tata kog sam videla za pet
godina koliko sam ovde.“
Volela sam je do smrti ali moja asistentica je bila totalna fufica.
Nametnula je naziv „DILF“ (Daddy I Would Like to Fuck-tata kog bih
jebala). Ponekad se pitam da li je ovde da podučava decu ili da krade
njihove očeve. A da ne spominjem da je ovo strogo religiozna institucija.
Sveštenici i monahinje se uvek motaju uokolo, ali nju kao da nije briga za
to.
„Imam pametnijeg posla od gledanja oženjenih muškaraca danas, Lor.
Nijedna od ovih tabela nisu tačno konfigurisane. Imamo još deset
minuta do otvaranja.“
Bio je prvi dan nastave u privatnoj Katoličkoj školi gde sam radila kao
učitelj prvog razreda. Škola se nalazila na periferiji Bostona,
St.Matthew je ekskluzivna obrazovna institucija gde su dobrodošli i
dečaci i devojčice iz cijele države ukoliko njihovi roditelji mogu priuštiti
dvadeset hiljada dolara godišnje za školarinu. Za razliku od izvesne
koleginice, ja sam svoj posao shvatila ozbiljno.
Dok je većinu mojih prijatelja predavača plašio kraj leta, ja sam Volela
sve vezano za prvi dan škole: svež jesenji zrak, miris nove odeće, ulazak
u rutinu ponovo.
„Ozbiljno, ovaj tata je bio drugačiji nivo seksipila,“ rekla je Lorelai
guranjem jedne stolice u prvobitni položaj. „Znaš onu savršenu kosu koje
imaju neke filmske zvezde? Gustu, bujnu, sjajnu kosu tako da poželiš da
prođeš prstima kroz nju? Kao lik iz serije White Collar, kako se ono
zove?
„Matt Bomer,“ odgovorila sam gurajući stolicu na mesto.
„Da! Ta vrsta kose. Ovaj tip nije izgledao baš kao on, ali je bio ta vrsta
zgodnog. Visok, mišićav, dobro miriše. I ima najslađeg malog dečaka,
također. Dečak je imao naočare i kovrdžavu kosu. On će možda biti u
ovom razredu, jer izgleda prilično mlado.“
Nisam srela nikoga od svojih učenika za sada. Došlo je do nekih promena
jer sam morala da otputujem na venčanje svoje majke u Antiguau. Drugi
kolega me je menjao. Tako da sam osećala veću omču oko vrata nego
ikada.
Pokušala sam da fokusiram Lorelai na sljedeći zadatak. „Hoćeš li molim
te da postaviš ove pakete dobrodošlice na svakom stolu?“
Ništa nije izgledalo da ide na moju stranu. Prosula sam belu boju po
mojoj crnoj suknji dok sam postavljala posude na svaku mesto. Imala
sam sjajnu ideju da će dan početi od toga da deca crtaju portrete novih
prijatelja. Mislila sam da bi bio dobar način za njih da probiju led i
upoznaju jedni druge. Sve ovo biće nakon jutarnje molitve, naravno, koja
je uvek prije svih aktivnosti.
Kad sam otvorila vrata, roditelji su počeli da pristižu sa svojom decom.
Posvetila sam više vremena predstavljanju, nego što je uobičajeno, jer
nisam imala priliku da bilo koga sretnem ranije.
Upoznavanje sa individualnim potrebama i ličnostima učesnika potrajaće
neko vreme, ali uvek sam bila želela da se upoznaju što je brže moguće.
Kad sam konačno dobila svoju prvu šansu da predahnem od roditelja i
dece, otišla sam do stola po brzi gutljaj vode kada je poznati glas
zavibrirao na mojim leđima.
„Frankie.“
Dlake na mom vratu su se podigle, a moje telo zaledilo. Taj poznati glas
me je potresao do srži. Postojala je samo jednaosoba u cijelom svetu
koja me zove tim imenom koje nije izgovoreno godinama.
Nije bilo objašnjenja zbog čega je on ovde. Živio je u D.C. ili možda u
Virdžiniji sada.
Ne bi trebao da bude ovde.
Spremala sam se za najgore, prisiljavajući sebe da se okrenem i suočim
sa njim.
Iznenada mi je toplota prošla licem, a osećala sam kao da će me noge
izdati.
Mack..
Ne samo da je Mackenzie Morrison stajao ispred mene, već je izgledao
još više neverovatno nego što sam ga se sećala. On je bio sve što pamtim
samo uvećano. Njegovi mišići su više bili definirani, a bradica ukrašavala
uglastu vilicu.
Njegove svetlucave oči me pržile tako da mi je bilo malo nelagodno.
Jasno, ovaj susret
usta osećala nema
utrnulo, isti efekt
nemoćna na njega kao
da formiraju reči,naonmene. Dok spremnim
se činio su se mojaza
ovaj trenutak.
„Izgledaš kao da si upravo videla duha.“
„Možda i jesi jedan,“ promrmljala sam ispod glasa.
„Očekivao sam ovakvu reakciju.“
Šapnula sam, „Isuse.“
Mi nismo trebali da koristimo Gospodovo ime uzalud. Nisam se mogla
setiti ni svog imena, a kamoli jednu jedinu od deset zapovijedi. Odlučila
sam da ga ne gledam više u oči, pogled mi je putovao dole po njegovim
velikim rukama i venama koje su ih išarale. Sećanja kako se osećalo da
uvijem svoje prste s njegovim bilo je jasno kao dan. Odjednom mi je
sinulo da je Mack bio DILF na kojeg Lorelai mislila. Prvi put i jedini nije
preterivala o tome kako neverovatno dobro neko izgleda.
Glas mu je bio zahtevan. „Pogledaj me Frankie.“ Kada nisam poslušala,
ponovio je, „Pogledaj u mene.“
Podigla sam glavu. Pogledati ga je bilo bolno, vraćajući najezdu Sećanja
koja sam želela zadržati na razdaljini. Jedno je bilo sigurno: muškarac
koji stoji ispred mene je imao mnogo više samopouzdanja nego momak
koga sam posljednji put videla sa suzama u očima.
„Ne razumem. Kako je ovo moguće? Što ti radiš u mojoj školi?“ Polako mi
je prišao, šireći toplotu po mom telu. „Mi živimo sada ovde, u
Massachusetts.
Mi živimo ovde.
Ko je „Mi“ u stvari?
Moje srce je silno tuklo u grudima
uz mešavinu straha i uznemiravajućeg
uzbuđenja koje nisam baš razumela.
Točkovi u mojoj glavi su se okretali. Sad sam se setila da kad sam
gledala spisak razreda videla sam ime Jonah Morrison. Prezime me je
malo isprepadalo ali nisam mogla da zamislim ni za milion godina da je to
Mackov sin.
„Moses
„Znam. mi nikada
Rekao samnijemurekao da živiš
da želim ja udaBostonu.“
ti kažem o svom preseljenju.“
Pomakla sam korak unazad, preplavljena sam bliskošću njegovog tela i
saznanjem da je mirisao isto, njegov zemljani miris i dalje ima istu
reakciju na mene.
Oči su mi lutale po prostoriji dok procesom eliminacije nisam videla
Mackovog dečaka.
Njegov sin.
Oh Bože.
Mack je primetio gde gledam i dao mi trenutak da sve pohvatam. Mogla
sam osetiti da gleda u mene dok gledam njegovog sina.
Jonah je bio malo mršav. Kroz njegove debele naočare, mogla sam da
vidim da je imao oči boje lešnika kao njegov otac ali je inače izgledao
više kao majka. Njegova kosa bila je kovrčava, tamnije nijanse smeđe
nego Mackova.
Moje oči su pogledale njegove kada sam pitala, „Kako to da je tvoj sin
završio u mom razredu?“
„Ako bih ti rekao da je to slučajnost, da li bi mi verovala?“
„Ne.“
„E, pa nije“ priznao je brzo.
„Zašto? Zašto ovo radiš? Zašto me nisi upozorio?“
„Da li bi bilo lakše da jesam?“ „Ne“, šapnula sam.
„Bili smo na upoznavanju. Ti nisi bila tamo. Nadao sam se da će doći do
ovoga nekada, a ne prvog dana škole.“
Nisam bila sigurna da li se ono „mi“ odnosi na njega i Jonaha, ili na njega
i njegovu suprugu. Ili je to možda samo devojka? Da li su i dalje
zajedno? Nisam imala pojma o tome.
Srce mi je lupalo još jače na pomisao Jonahove majke, Torrie.
„Gde je njegova majka?“
„Ona mora da bude na poslu rano ujutro. Ja ću ga uzimati i dovoditi u
školu svakog dana, jer radim od kuće.“
Sve je bilo previše. Krenula sam da odem od njega.
„Morat ćeš da me izvineš. Morat ću da se vratim svojim učenicima.“ Deca
su razgovarala među sobom, praveći galamu i nesvesni što se dešava sa
mnom i Mackom.
Prišao mi je s leđa. „Znam da je ovo šok.“
„Misliš?“ rekla sam sarkastično prije nego se okrenula ka njemu. „Dozvoli
mi da te upoznam sa Jonahom. Onda ću otići.“ Krenuo je ka dečaku koju
je sedio i petljao oko svoje kutije za užinu. Iako nikad nisam videla
Torrie lično, znala sam da je višerasna, prelepa mešavina bele i crne
boje, a Jonahova je bila maslinasta, negde između Torrine i Mackove
boje.
„Jonah, ovo je tvoja učiteljica Frankie.“
„Gospođica O’Hara,“ brzo sam ga ispravila. „Francesca O’Hara. Drago mi
je što sam te upoznala Jonah.“
Dečak me nije pogledao i uzvrpoljio se.
Izgledajući osramoćen ponašanjem svog sina, Mack je podigao glas.
„Jonah! Frankie razgovara sa tobom“, rekao je jasno ignorirajući moj
zahtev da se formalnije obraća.
Detetovo lice se zacrvenilo. „Zdravo“, najzad je rekao dok je nerado
dizao glavu da pogleda u mene.
„Drago mi je što smo se upoznali. Dobro došao u St. Matthew’s.“Zapravo
ja sam bila prestravljena što te upoznajem.
Mack je bio jedini roditelj koji je ostao u prostoriji, a mi smo već kasnili.
Lorelaine oči bile su zalepljene za nas dvoje. Samozadovoljan pogled se
širio preko njenog lica dok je oblikovala usnama „DILF“ kao da nisam
znala da je na Macka mislila ranije. Zatim pogledala u Mackovo dupe i
podigla palac na gore. Mack je joj je bio okrenut leđima tako da nije
imao pojma što se dešava iza njega.
Obratila sam joj se, „Gospođice Brown, hoćete li molim vas početi sa
jutarnjom molitvom dok ja ispratim gospodina Morrisona van?“
„Naravno.“ Namignula je i oblikovala usnama „svetojebeno sranje.“ Srce
mi je lupalo dok me je Mack pratio kroz vrata.
Kada sam se okrenula ka njemu, primetila sam da je izraz zabrinutosti na
njegovom licu zamenjeno samopouzdanjem od ranije.
„Pa...moj sin... on postane...anksiozan - nervozan veoma lako. Brinem za
njega.“
Pustila sam ga da nastavi.
„Ti si jedina u koju imam poverenja sa njim Frankie. Njegova majka radi
po cijeli dan. I ja ne znam što jebeno da radim, uopšte. Znam da to
izgleda kao večnost od kada nismo bliski, i znam da si sada zbunjena.
Znam da samdan.
jedan jedini sjebao
Kad jesveTorrie
između nas, ali te
premeštena nikad nisam
u Boston,
zaboravio. Ni
znao sam da je to
znak. Moses mi je rekao gde si učiteljica, saznao sam da predaješ prvom
razredu i to sam shvatio kao najveći znak. Uradio sam sve da Jonah bude
u ovom razredu.“
Ispustila sam dug, drhtav izdah i samo nastavila da ga gledam ali ne
rekavši ništa.
Mack je pogledao oko sebe da bi se uverio da nas niko ne gleda, i rekao,
„Znam da ne možemo reći sve što bi trebali upravo sada. Nije ni vreme ni
mesto. Nije mi namera da te uvučem u nevolju.“ Pogledao je u belu fleku
na mojoj crnoj suknji. Iskezio se. „Vidim da i dalje prosipaš sumnjive,
bele supstance po sebi.“
Pogledala sam dole, sećajući se kako me zadirkivao i kada smo se prvi put
sreli. Lice mi se zažarilo. „Vidim da si manje banalan u svom izražavanju
sada. Mora da su u pitanju godine.“
„Ne baš. Moj humor je i dalje nezreo i glup. Ali ovo nije baš mesto da ti
to dokažem.“
„Ne, nije.“ Nevoljno sam se osmehnula.
Namignuo mi je.
Neverovatno kako je jednostavno pomicanje njegovog kapka m ože
uraditi mnogo stvari mom telu. Moja fizička reakcija na njega je sigurno
jedna stvar koja se nije prom enila. Nisam imala pojma kako ću preživeti
ovu godinu.
„Moram da idem,“
Ignorirajući moju rekla sam.da odem, pitao je, „Što se desilo sa tvojim
potrebu
naočarama?“
„Laserska operacija. Naočaremi više nisu potrebne.“
„Wow. Nikada nisam mislio da bi imala hrabrosti.“
„Da, bilo je prilično neprimetno. Ja, um, primetila sam da su stakla
Jonahovih naočara veoma debela.“
„On ima užasan vid kao što si ti imala, tako da mora na ih nosi. Naravno,
ne nosi drečavo tirkiz ili ljubičaste okvire kao ti nekada. Kad god
pogledam njegove naočare setim se tebe, ipak.“ Nasmejao se. „Ali mnoge
me stvari podsecaju na tebe.“
Od njegovog pogleda mi je opet neprijatno, pa sam se okrenula da
otvorim vrata, zastajući kad je progovorio iza mene teškim glasom.
„Tako je dobro videti te opet Frankie.“
Victor je pričao punim ustima. „Pričaj mi o svom danu draga.“
Živela sam sa svojim dečkom, Victorom, u Boston’s Beacon Hillu. Njegov
dvokatni stan ima više prostora nego što nam je potrebno.
Vic je profesor antropologije na Univerzitetu u Bostonu, mom matičnom
Univerzitetu. Upoznali smo se prije dv e godine preko zajedničkih
prijatelja na B.U. Sedamnaest godina stariji, on je bio jedini stariji
muškarac sa kojim sam izlazila. Dobro je brinuo o meni, učinio da se
osećam sigurno, i osigurao me svime što mi je potrebno. Gledano sa
spoljne strane, živim savršenim životom.
Lagani jesenji povetarac je ulazio kroz prozor uz zalazak sunca. Slaba
saobraćajna buka sa užurbane ulice Cambrige ispod je bila jedini zvuk.
Pogledala sam u police tamne boje drveta koje okružuju našu trpezariju i
na kraju mu odgovorila na pitanje.
„Iskreno, osećala sam se veoma preplavljeno danas. Preskakanje
sastanka bila je greška. Zaglavila sam sa dvadeset šestoro dece, a
nekoliko njih ima zaista značajne potrebe.“
„Žao mi je. To zaista nije bilo fer od njih da urade.“ Victor je uzeo
karfiol iz svoje gomile povrća i uzeo još jedan zalogaj. Uvek je jeo
mešano povrće jedne vrste istovremeno.
„Pa, znaš, svako idete je mnogo dodatnog prihoda za školu. Oni
jednostavno ne plate učitelje više za dodatni posao.“
„Znaš da nikad ne trebaš da brineš o novcu, tako? Dakle, ne nerviraj se.“
„Znam.
PogledaoNije
me to.
je. Samo znam te
„Još nešto da muči.“
će ovo biti godina izazova.“
Nisam mogla da mu kažem. Jednostavno nisam mogla da mu kažem za
Macka. Nikada mu ga nisam spominjala. Koja je poenta? Ja sam
pokušavala da zaboravim ono što se dogodilo, uostalom to je bilo prije
nekoliko godina. Usprkos želji da mu izbrbljam, „O, i čovekkoji mi je
slomio srce, pojavio se slučajno također.“ Izabrala sam da prećutim.
„Ima jedan učenik koji ima prilično veliki strah.Izbegava drugu decu, i
ima te male napade kad postane nervozan, pokušava da napusti učionicu.“
Provela sam ostatak večeri tiho opsednuta. Videvši Macka danas, bio je
šok za mene, ipak nisam mogla da prestanem da mislim na njega. Victor
je otišao na sprat sa čašom konjaka da se opusti i da pregleda zadatke
svojih učenika. Planirala sam da mu se pridružim kasnije za vesti u
jedanaest sati. Ista je bila rutina svake večeri, u većini slučajeva.
Kada mi je telefon zvonio u devet i trideset, srce mi je potonulo. Niko
me nije zvao uvečer u ovo vreme. Iako nisam prepoznala broj, moj
stomak mi je rekao da je to on.
Poglavlje 2
Mack
Odgovorilaje, „Halo?“
Zatvorio sam oči na zvuk njenog glasa, boreći se sa željom koju je
izazvala u meni sa posljednjim atomom energije koja mi je ostala.
„Frankie, Mack je.“
„Ne možeš da me zoveš kod kuće ovako.“ Moj
stomak je potonuo.
Sjajno.
Ona me jebeno mrzi.
„Ovo je tvoj mobilni telefon, zar ne? Bio je u e-mailu koji si poslala svim
roditeljima. Rekla si da možemo da te pozovemo u bilo koje doba ako si
nam potrebna.“ Potrebna si mi.
„Znam, ali... kasno je.“
„Morao sam da ti čujem glas, da znam da te nisam totalno uplašio danas.“
Malo se nasmejala. „Pa, izvini, ne mogu da kažem to, jer totalno jesi.“
„Znam.“ Nakon dugog trenutka tišine, rekao sam, „Ne mogu da
prestanem da mislim o tebi.“ Stani.
Odstupi.
Odmah sam zažalio za ovim priznanjem, dodajući, „Mislim... Gospode,
Frankie, da te vidim posle svih ovih godina. Za mene, kao da nije prošlo
vreme. Tako sam jebeno ponosan na tebe. Uvek si govorila da želiš da
budeš učiteljica. Učinila si to. To što radiš svakog dana, najteži je posao
na svetu.“
„Zapravo što je tebi potrebno u vezi Jonaha, Mack?“Jao.
„Kakav je bio danas?“
„Izgledao je veoma nervozno. Moj asistent ga je izveo iz učionice u
kratku šetnju jer je izgledao da će postati anksiozan u toku diskusije.
Bio je malo mirniji kad su se vratili.“
Na kraju sam pameti kad je reč o mom sinu.Voleo sam ga mnogo, ali o
njegovoj anksioznosti nisam znao mnogo. Nije bilo lako izvlačiti ga iz tog
stanja.
„Kada je bio mlađi, bio je dobro.Negde oko pete godine počeli su napadi
panike, anksioznost, nazovi ga kako hoćeš. Moje iseljavanje nije pomoglo
situaciji.“
„Na što misliš? Ti ne živiš sa njim?“
„Ne. Torrie i ja nismo više zajedno.“
Danas sam joj pokazivao na činjenicu da ću gauzimati i dovoziti ujutro,
ali verovatno nije sabrala dva i dva.
Nije odgovorila odmah. Slušajući je kako diše, pustio sam da obradi.
Znao sam da mora da obradi ovaj deo informacije.
„Kada se to dogodilo?“
„Prije oko godinu dana. Pokušao sam koliko sam mogao da izdržim zbog
Jonaha, ali nikada ne bi funkcioniralo. Nije bila laka odluka, ali sam bio
nesretan veoma dugo vremena. Nisam mogao više da izdržim.“
„Moses nije spomenuo ništa od toga.“
„Da,
ovde,pa
alionnei zna
ja nismo imali priliku da diskutujemo o tome. On zna da sam
sve detalje.“
Moses Vasco je naš zajednički prijatelj. Nas troje smo nekada živeli
zajedno u stanu iznad lanca prodavnica u Bostonskom Kenmore bloku.
Nakon što sam otišao, ostao sam u stalnom kontaktu sa njim, da bih
dobivao informacije o Frankie, ali on i ja nikada nismo bili previše bliski.
„Gde živiš sada?“ pitala me je.
„Kupio sam kuću u Framingham nedaleko od Route Nine. Želeosam da
osiguram da se Jonah oseća kao da ima pravu kuću kada je sa mnom, sa
dvorištem i lepom spavaćom sobom.“
„A gde njegova majka živi?“
„Nedaleko od škole u Newton. Putuje u Boston na posao. Jonah je sa
njom tokom nedelje, ostaje sa dadiljom posle škole dok ja radim. Radim
od kuće.“
„Hoću li je upoznati?“
Pomisao na susret bivše i Frankie me je prepao. Ali sam znao da je
neizbežno.
„Ona planira da dođe uskoro i upozna te.“
„Da li zna za nas?“
„Ne. Ona nema pojma da se mi poznajemo odavno.“
„Dobro. Volela bih da tako i ostane.“
„Naravno.“ Naslonjene glave na uzglavlje kreveta, udahnuo sam i pitao je
pitanje koje me izjedalo. „Jesi li sretna, Frankie?“
Nakon nekoliko trenutaka tišine, odgovorila je. „Da.“
„Pričaj mi o tom starcu sa kojim živiš?“
„Nije toliko star.“
„Pedeset godina?“
„Četrdeset pet.“
„Dovoljno staro. Njegova muda i dalje su u dobrom stanju? Koliko nisko
vise?“
„Oh moj Bože!“
Skoro da sam zaboravio koliko volim da je posramim.
„Koliko nisko?“ smijao sam se i imao osećaj da je i ona radila isto.
„Vidim da si i dalje netaktičan.“
„Vidim da te uvek zabavljam.“ Pustio sam uzdah. „Ozbiljno, da li se
ponaša prema tebi kako treba?“
„Da, tretira me kao zlato.“
Zašto čuvši to povređuje moje grudi? Želeo sam da bude sretna. Ne bi
trebalo da boli tako mnogo što to čujem.
„Dobro. To je ono što zaslužuješ.“
„Da li imaš još nešto o čemu želiš da razgovaramo?“Da
li još uvek briješ svoju pičku?
Pokušavajući da ignorišem moje unutrašnje uzbuđene misli, rekao sam,
„Tačnije hteo sam da razgovaram sa tobom o volontiranju. Kako mogu da
pomognem ove godine?“
Tako je bolje.
„Pa, roditelji nekad dođu i čitaju knjige u razredu ili pričaju o njihovim
poslovima. Nauče neke lekcije. Zaista možeš izabrati što god želiš.“
„Što misliš o sljedećoj sredi?“
„Što imaš na umu?“
„Voleo bih da čitam priču u razredu.“ Upravo sam zi vukao to iz dupeta,
ali smisliću nešto.
„U redu. Zakazaću za jedan popodne.“
Bila je
pomalo. tako formalna
Ponašala se kaosadamnom da mi
jednom je bilo
nismo znaličudno.
sve štoNerviralo
se možeme je
znati
jedno o drugom. Samo sam želeo da je protresem i kažem joj, „Hej, da li
se sećaš kad smo se napili i ti si me molila da te jebem?“ U isto vreme,
njeno ponašanje je bilo izazov za mene da porušim sve te nove zidove,
izazov koji bih rado prihvatio.
„U redu. Možda se vidimo ujutro svakako kad ga dovezem.“ Rekao sam.
„Okej.“ Nakon duge pauze, rekla je, „Mack?“
„Da?“
„Biće on u redu. Pobrinut ćemo se za njega. Čak i kada bude imao loš dan,
potrudićemo se da se oseća sigurno.“
„Hvala Frankie. Znao sam da hoćeš. To je razlog zašto sam sam ovde.“ Za
njega.
I zbog sebe.
I zbog tebe.
Tu sam za tebe.
Želim te opet u svom životu.
Čak i ako je sve što mi daš samo tvoje prijateljstvo.
Jebeš to. To nikada neće biti dovoljno meni.
Ne sa tobom.
Toliko toga sam želeo da joj kažem, ali nisam mogao.
Spustila je slušalicu ne rekavši ništa.
Iakoposle
put je preseljenje u Boston
mnogo godina, osetiobila
samogromna
se kao promena za Proveo
ja ponovo. mog sina,
samposamo
prvi
nekoliko godina ovde, u ranim dvadesetim, ali to su bile najbolje godine
mog života. Osećam se kao da sam napokon kući. Samo da moja osećanja
prema Frankie nisu bila kao zaglavljena u prokletoj vremenskoj mašini.
Ne osećam se drugačije danas u odnosu na dan kad sam napustio svoj
stan u Kenmore Street i više se nisam osvrnuo.
Rekla je da je sretna sa ovim tipom, ali ja poznajem Frankie. Rekla bi to
čak i ako nije bila. Morao sam da znam sigurno da definitivno nema šanse
za naspoverenje
njeno dvoje. Jedini način
, da joj da to kakav
pokažem saznam,
samjeste
čovekdapostao
ponovoodpridobijem
kad sam
postao otac. Biću njen prijatelj. Onda će mi reći istinu. Samone znam
hoću li moći da podnesem. Ne znam da li bih mogaopodneti da joj budem
opet prijatelj ako se uda za tog tipa.
Voleo sam je.
Samo što to nikada nije znala.
„Hej gđo Migillicutty!“ rekao sam mašući, dok sam gurao korpu smeća sa
ivičnjaka.
Moja komšinica je osamdesetogodišnja udovica, koja živi sama u kući
koju poseduje pedeset godina. Provela je dobar deo prošlog meseca
pokušavajući da mi nabaci svoju razvedenu unuku Usprkos mom
odbijanju svake njene ponude da nas spoji.
„Mack, zašto ne svratiš na talijansku rum tortu?“
„Hvala, ali bolje je da se vratim na posao.“
„Ma hajde. Ti radiš od kuće, sam si svoj gazda. Daj sebi odmora i pojedi
malo proklete torte.“
Smeškajući se, prihvatio sam „Pa dobro onda. Pretpostavljam da uvek
ima vremena za tortu.“
Išao sam za njom u kuću koja je bila podeljena na nivoe po dizajnu.
Unutrašnjost je bila istog rasporeda kao kuća koju sam kupio, samo je
moja mnogo modernija.
„Mogu sačuvati jedno parče torte za Jonaha kada dođe ovaj vikend.
Zaista nema mnogo ruma u njoj.“
„On bi to voleo. Hvala vam.“
Nisam mogao ne pomisliti da bi malo ruma bilo dobro za raspoloženje
mog sina.
„Kako se prilagodio novoj školi?“
„Kad god ga pitam, kaže da mu je bilo okej, ali ne bi mi rekao ako nije.“
„Svakog dana biće sve bolje i bolje.“
„Hvala vam. I ja se tome nadam.“
„Što beše radiš?“
„Ja sam obaveštajni analitičar u biznisu.“
„Zvuči zanimljivo.“
„Da. Pa, to je zanimljiv način da se opiše neko ko prikuplja podatke.
Omogućava mi da ne moram da idem u kancelariju, apošto ja radim za
sebe,
vrstu mogu
posla.biti
Onatu mnogo
kad meputuje.
moj sinDakle,
treba. još
Njegova majka
više mi ima drugačiju
važnije da imam
fleksibilnost tako da neće imati oba roditelja odsutna u isto vreme.“
„A čime se ona bavi?“
„Prije nego što smo se doselili ovde, bila je politički konsultant u D.C.
Počela je da radi kao pomoćnik moga oca.“
„Ko je tvoj otac?“
„Michael Morrison, senator Virdžinije.“
„Vau.“
Posljednja stvar koju samželeo je da razgovaram o svom ocu. „Nećemo
pričati o njemu“. rekao sam. „U svakom slučaju, Torrie je počela da
napreduje u toku proteklih godina i ja sam dobio posao u javnim
poslovima i advokatskoj firmi u Bostonu, i to je razlog što smo se
preselili.“
„Vau. Pametni ste ljudi.“
„Ne baš. Možda tako izgleda, ali nismo. Daleko od toga. Pravili smo mnogo
grešaka.“ Rekao sam igrajući se šlagom na mojoj torti.
„Što nije u redu Mack?“
Njeno me je pitanje uhvatilo nespremno. „Na što mislite?“
„Izgledaš kao da te opterećuje.“
„Zašto to govorite?“
„Dobivam takav osećaj.“
„Nije to ništa gđo M.“
Spustila je viljušku dole, i zvecnula na sto. „Imam vremena Mack. Da li ti
izgledam kao da imam pametnija posla? Mnogo sam jeftinija nego
psihijatar. Nemam nikoga kome bih rekla tvoje tajne. Iskoristi me.
Gospod zna, da sam mlađa ove reči bi značile nešto drugo. Ali ja sam
dovoljno stara da ti budem baka. “Pružila je čašu mleka prema meni i
rekla, „Dobro bi mi došlo malo drame.“
Nasmejala me je. „U redu. Je l’ si spremna za malo prljavštine?“
„Pucaj.“
Sami ste to tražili.
„Zaljubljen sam u učiteljicu moga sina.“
„Već? Vi ne gubite vreme.“
„Nije ono što mislite. Mnogo je komplikovanije od toga.“
„Reci mi. Mogu podneti to.“
„Frankie je bila moja cimerica dok smo se školovali u Bostonu prije
nekoliko godina. Studirao sam političke nauke. Ona je bila apsolvent za
učitelja. Imamo dugu istoriju.“
„Već si je pojebao.“
Savio sam glavu unazad uz smeh.
Izgledala je iznenađena na moju reakciju za njenu izjavu. „Što?“
„Ja samo ne očekujem da neke stvari izađu iz tvojih usta.“ „Kao
ove?“ ubacila je ruku u usta, izvadila zube, inasmejala.
Nasmejao sam se još više. Ova je žena veoma zanimljiva.
Vratila je protezu nazad na svoje mesto i rekla, „Vidi... imam unuke i
kablovsku. Znam terminologiju.“
Obrisao sam suze koje su mi potekle od smeha. „Razumem.“
„Dakle ti si pojebao učiteljicu tvog sina.“
„Zapravo ne.“
„Ne?“
„Ne.“
„Bili smo prijatelji dugo vremena. Onda su se stvari postepenopromenile.
Nisam očekivao da će se razviti ono što se desilo između nas. Ali nikad
nisam stigao do te tačke sa Frankie.“
„Zašto ne?“
„To je priča za neki drugi dan, gđo M.“
„Možda pravi rum umjesto ruma iz torte za taj razgovor?“ Uzevši
veliki zalogaj torte, rekao sam, „Bez i jedne sumnje.“
Poglavlje 3
Francesca
Nisam mogla da se skoncentrišem. Mack je dolazio ovo popodne da čita
razredu, i to me je sprečavalo da se fokusiram.
Učenici su radili neke matematičke zadatke, pogledala sam u Jonaha
koji je završio prije ostalih. To je bilo normalno. On je bio jedno od
pametnije dece u razredu. Njegova socijalna anksioznost svakako nije
uticala na njegovo akademsko napredovanje.
Prišla sam mu. „Da li ti je tata rekao da će doći danas?“
„Da.“
„Trebalo bi da bude zabavno.“Osmehnula sam se.
Samo je slegnuo ramenima. „Da li te to čini
nervoznim?“ Klimnuo potvrdno je glavom.
„Nemoj biti.“
Jonah vrlo retko priča osim kada odgovara na pitanje, tako da sam se
iznenadila kad je rekao, „On će me osramotiti.“
Smijala sam se u sebi jer sam očekivala da će biti smiren Mackovim
dolaskom kada sam i sama bila nervozna o tome- zbog totalno drugačijeg
razloga, naravno.
Kucanje na vratima nateralo meje da poskočim.
Mack se osmehnuo i mahao kroz malo otvorena vrata učionice.
Lorelai je izgledala vrtoglavo kada ga videla, što me nateralo da
prevrnem očima na nju.
Vreme je za šou.
Kad sam ga pustila unutra, njegov osmeh koji se širi preko lica doneo mi
je iznenadni osećaj nostalgije. Toliko toga se promenilo u našim životima,
ali intenzivne emocije koje udaraju u meni kad god sam ga gledam bile su
veoma iste. Samo su sada bile pomešane sa tugom, također.
„Žao mi je što kasnim nekoliko minuta. Vreme ručka pa je gužva na
Route Nine.“
„U redu je.“
„Ne, nije.“ Insistirao je.
Njegove oči zadržale su se na mojima i odjednom, vratila sam se an
fakultet, gledajući u oči prvog momka koji je ikada srušio moje zidove,
učinio da se osećam dobro u svojoj koži, a onda mi slomio srce. Mack je
još uvek imao sposobnost da mi oduzme dah. Nedostajalo mi je da
gledam te prelepe, oči boje lešnika koje su bile miks zelene, zlatne, i
karamel
neće bitisatajsmeđim rubom. Moram
ko će prestati skloniti pogled jer sam osjetila da on
sa gledanjem.
Ovo bi trebalo biti najduža godina mog života.
Posvećujući pažnju mojim učenicima, pročistila sam grlo.
„Odeljenje, ovo je gospodin Morrison, Jonahov tata. On će nam danas
čitati.“
Znajući da je Jonah postiđen, Mack se bojažljivoosmehnuo sinu.
„Zdravo Jonah.“
Dečak je samo pocrvenio i ništa nije rekao.
„Što ćeš nam čitati?“ pitala sam.
„To je priča za decu koju sam sam napisao.“
„Nisam znala da pišeš knjige za decu.“
„Ni sam ni ja znao do ove nedelje.“ Namignuo je.
Što?
Mack je seo na stolicu na sredini kružnog tepiha. Deca su se okupila na
podu oko njega. Lorelai mi se iscerila. Ona još uvek nije znala ništa o
nama; samo misli da je zgodan.
„Dakle, danas ću da vam ispričam priču koju sam sam napisao i
ilustrovao. Zove se četvorooka Frankie i čarobni noćni štapić.“ Moje
disanje se zaustavilo.
Frankie Four Eyes.
Sjajno.
Napravio me u lika iz knjige.
Počeo je. „Jednom davno, postojala je devojčica po imenu Frankie Jane,
ali su je ljudi zvali četvorooka Frankie zbog njenih velikih, ljubičastih
naočara.“
Kikot se čuo svuda okolo, dok je mene počeo da obliva hladan znoj.
Naravno deca nisu imala pojma da se radi o meni.
Mack je nastavio. „Frankie se plašila drugih ljudi i često se krila iza
svojih naočara. Jedne noći, odlučila je dase prošeta u mraku bez svojih
ćoroskopa.“
„Što
„Č su ćoroskopi?“ jedna devojčicaje prekinula.
oroskopi su naočare. Samo druga reč za njih.“ Nastavio je da čita. „Ali
Frankie je bila slepa kao sl epi miš. Ona nije mogla ništa da vidi. U tamnoj
noći bilo je još gore. Odjednom, put joj je presekao neki stranac. U
početku, bila je uplašena tog čoveka. Kada je video koliko je
prestravljena, uverio je da nije bio opasan. Čak joj je i ponudio svoj
noćni štapić kako bi se zaštitila.“
Štapić. Postojao je samo jedan drugi put da sam se setila da Mack
koristi taj termin. Ova priča je zvučala užasno slično našoj kad smo se
prvi put sreli. Palo mi je na pamet da je samo zaokrenuo priču kako bi
bila prikladna za decu. Moram da priznam Mack, veoma pametno. Nisam
si mogla pomoći ali sam se nasmejala u sebi.
Mack je nastavio. „Čovek je rekao da je štapić magičan i tvrdio da ima
moć da je zaštiti od svega čega se ikada bojala. Jedina stvar je
bila...morala je da ga drži i nikada ne pusti iakooseti da treba.“
Pogledao me je. Moje lice mora da je postala crveno. Zatresla sam
glavom ka njemu.
Naizgled zabavljen, nastavio je svoju priču. „Frankie jeverovala u bajku
koju joj je čovek rekao, i posle tog dana nosila je čarobni štap sa sobom
skoro svuda gde je išla. Bilo je tako, dok nije videla istog čoveka po danu
kako prodaje noćne štapiće na uglu ulice za desetak centi. Tada je
shvatila da noćni štapić nije čaroban uopšte. Sve je bilo iluzija. Frankie
je tada shvatila da joj ne treba ništa da se zaštiti osim tačke gledišta.
Verovala je u nešto, i stoga ga je i bilo.“ Vau.
Mack
štapić.jeNije
okrenuo stranicu.
bila ljuta. „Frankie joj
Jednostavno je više
došlanije čovekai Ako
do trebao. vratila mu svoj
ništa drugo,
bila mu je zahvalna. Dao joj je poklon: shvatanje da joj ništa ne treba
osim njene unutrašnje snage da bude osoba kakva je želelabiti. Frankie
je sada shvatila moć koju su njene misli i male nad njom. Magija nije bila
u štapiću. Bila je unutar nje sve vreme. Kraj.“
Na neki način poželjela sam da ga zveknem, ali iskreno, bio je sjajan.
Potpuno je spojio delove naše prošlosti sa Jonahovom situacijom. A deca,
koja su pljeskala rukama, su Volela priču i ilustracije koje je nacrtao
voštanim
kao Peg izbojicama. NisuPeg
PBS emisije, bilei mačka.
tako loše, mada me je napravio da izgledam
Mack je nekoliko narednih minuta odgovarao na pitanja dece i
razgovarao o značenju koje se krije iza priče. Jonah je ostao tih, ali je
izgledao smireno.
Kada mu je vreme isteklo, Mack je zatvorio knjigu i došao do mene.
„Bilo je jako interesantno.“ Rekla sam. „Moram da te pohvalim. Štapić?
Prilično pametno.“
„Svidelo ti se to, zar ne?“ vragolasto se smešio. „Pa mislio sam da se
malo zabavim sa tobom dok sam ovde. Deca i onako ne prave razliku.
Uživali su u priči. Barem, mislim da jesu.“
„Jesu. Koliko ti je trebalo da smisliš ovo?“ „Praktično
cijela nedelja.“ Nasmejao se.
„Ne radiš?“ našalila sam se.
„Radim, ali odvojim vremena za stvari koji su mi važne.“
„Ismejavati me u priči je bilo važno za tebe?“
„Opšta poruka je bila pozitivna, niko ne zna da si ti moja Frankie.“
Njegova Frankie.
„Tvoj sin zna da me tako zoveš.“
„Pretpostavljam da je to istina, ali on ne zna priču. Nikada me nije pitao
o tome.“
Mack me je intenzivno gledao. Morala sam da ga odvedem odavde dok
prije nego vidi kakav je efekt ostavljao na mene. Izgledao je tako sexy u
farmerkama i pletenom džemperu koji mu je grlio grudi. Mirisaoje tako
dobro, također. Mislim da je u pitanju ona ista mešavina gela za
tuširanje i kolonjske vode koje se ja sećam. Što god to bilo, izazivalo je
isti osećaj koji me dovodio do ludila. Dugo vremena je prošlo od kad sam
posljednji put osećala takvu privlačnost prema nekome.
„Pa, hvala ti što si došao.“
Učinilo mi se da ignoriše moj nagoveštajda treba da ode, nastavio je da
me odlučno gleda u oči i rekao, „Popij kavu sa mnom ovenedelje“
„Ne znam
„Zašto da li je to dobra ideja, Mack.“
oklevaš?“
„Nisam sigurna.“
„Znam da imaš nekoga. Ovo nije sastanak. Samo želim da razgovaramsa
tobom u četiri oka... bez dece oko nas.“
Htela sam da mu kažem da, ali reči jednostavno nisuhtele izaći. Bilo je
previše razloga zašto je odlazak na kavu sa njim loša ideja.
„Ne znam. Samo mi se čini neprikladnim.“
„Ti činiš da izgleda tako, da. To bi bila samo kava. Možda kolačić, ako
budeš bila dobra.“ Namignuo mi je.
Evo je opet. Ta glupa drhtavica koja bi prošla kroz mene kad god bi mi
namignuo.
Trgala sam se kad je krenuo da mi namesti zalutali pramen sa očiju.
Samo taj običan dodir njegov prsta na mom čelu naterao moj puls da
reagira.
„Samo kava Frankie. Krenuli smo nekim čudnim početkom, a osećamkao
da ti dugujem više objašnjenja za to kako smo došli doovde.“
Koliko god se osećala pogrešnim da se sastanemo,deo mene nije mogao
da odoli.
„Kada?“
„Reci ti meni.“
„Četvrtak u četiri. Gourment Bean u Chestnut Hillu“ rekla sam brzo prije
nego što sam mogla da se predomislim.
Ozario se. „Biću tamo.“
Nakon što sam se složila, Mack je otišao do Jonaha i razbarušio mu kosu
prije pozdrava. Jonah nije izgledao zabavljeno, prihvatio je Mackovo
čitanje priče bez potrebe da napusti sobu. Bila sam ponosna na njega
zbog toga.
Kasnije tog popodneva, kad su učenici otišli, Lorelai mi se prišunjala dok
sam se spremala da odem.
Prekrstila
„Što?“ je ruke. „Prosipaj. Odmah.“
„Što se događa između tebe i Mack tatice? Promatrala sam vašu
interakciju. Skoro da sam imala orgazam.“
„Što si rekla? Mack tatica?“
„Da, Mack tatica. Tako ga svi zovu ovde. Nisi znala?“
„Pretpostavljam da odgovara.“
„O njemu pričaju sve mame kad dovezu decu. Dosta njih želi da ubode
svoje prljave,
iskrena. Samo manikirane
njegov glaskandže u njega,
je dovoljan da uključujući
svršim. Kuneimmene
ti se,dadabudem
sam
imala jedan od onih malih uređaja za snimanje glasa, snimila bih ga dok
čita i puštala noću.“ Nagnula je glavu, ispitujući moj izraz. „Smeta ti to.“
Odmahujem glavu negativno, rekla sam, „Ne, ne smeta mi.“
„Da smeta. Kriješ nešto.“ Ona zaškilji prema meni. „Da li se viđaš sa
njim?“
„Ne.“
„Ali se dešava nešto. Vi se poznajete.“
„Poznavali smo se ranije.“
„Znala sam! Bila si sa njim?“
„Bili smo cimeri prije mnogo godina.“
„Jebala si ga.“
„Ne.“
„Prokletstvo.
„Zaista.“ Ne? Zaista?“
„To je šteta. Ali nešto se dogodilo...“
„Naš odnos je bio veoma složen. Kad smo se prvi put sreli, bilo smo
totalno suprotni jedno od drugo.“
„Ali znaš što kažu o suprotnosti?“osmehnula mi se pokazavši zube.
„Da se privlače?“
„Da imaju neverovatan seks. A sa njim... kladim se da bi bio više nego
neverovatan.“
Da. Sigurna sam da bi bio.
„Pa, opet, ne bih znala. I ti moraš da spustiš malo glas.“
„Mislim da lažeš da nije bilo seksa.“
„Zašto?“
„Zato što ti je lice crveno sada Francesca. Izgledaš kao krivac.“ „Kao što
sam rekla, imamo istoriju. Ipak, nije bio kao stvari od kojih se prave
bajke.“
„Dakle, ne bi ti smetalo ako krenem za njim? Mislim, on je zaista vruć i
sladak, a čula sam i da nije sa majkom više.“
„Ne zanima me što radite“, lagala sam, Usprkos goreći u mahnitoj
ljubomori. Osjetilo se više kao panika.
„Sjajno. Oči ti se trzaju. Tako si puna sranja.“ Rekla je ona.
„Bilo je samo stresno videti ga ponovo. Što hoćeš od mene?“
„Hoću da znam što se desilo. Jesi li bila zaljubljena u njega?“
Sela sam i stavila ruku na čelo. „Mislila sam da sam bila. Ali nije ni važno,
jer mi ljubav nije uzvratio. Iskreno, trebalo bi da budem dovoljno zrela
„Da. Nezavršena
privlače poslaslučaj
je kao večiti između dvoje
plavih ljudi koji se očigledno međusobno
jaja.“
„Ah, stvari koje možeš naučiti unutar parohijskih zidova.“
„Pa, hoćeš li mi ispričati priču ili što?“
„Sada?“
„Pa, skoro je vreme za happy hour u tom baru u Bruklinu.“Nakon
ovog dana definitivno mi treba piće.
Zgrabila sam svoju torbu.
„Što do đavola. Hajde idemo.“
Lorelai me je zadirkivala. „Ne spominji đavola. Ovo je katolička škola.“
Poglavlje 4
Francesca
PROŠLOST
„Ne mogu ti reći koliko mi ovo znači. Da li si siguran da tvom cimeru neće
smetati da stanujem sa vama?“
„Ne. Razgovarao sam sa Mackom o tome. On je u redu što se toga tiče,
bio
mukanam je potreban
da tražimo jošonline.“
cimera jedan cimer u svakom slučaju. Spasila si nas
Moses mi je pokazao trosobni stan. Kroz prozor koji gleda na ulicu,
mogla sam da vidim osvetljeni CITGO znak u daljini.
On i ja smo išli na Bostonski Univerzitet, koji je bio dole u
Commonwealth Aveniji. Moses je bio redovni nadzornik u studenskom
klubu. Pošto sam radila u prodavaonici mobilnih telefona u blizini,
upoznali smo se. Združili smo se i kada sam mu rekla da me je moj
stanodavac izbacio iz malog studija koji sam unajmila, Moses mi je
„Može
„Sjajno.biti zastrašujući.“
Zašto to kažeš? Da li je seronja?“
„Može biti, zavisi od raspoloženja. Ponekad je kul. Ali uglavnomje dobar
za gledanje. I on to zna“
„Misliš da je zgodan?“
„Da.“ On ispusti dah. „Jebeno neverovatan.“Sranje.
Napraviću budalu od sebe.
„Da li on zna da ceniš...takve stvari?“ upitala sam.
„Da li on zna da sam gej?“ Moses se smijao. „Ne znam. Ne pričamo o
takvih sranjima, ali sam poprilično siguran da me je uhvatio da ga
odmeravam jednom kad je izvadio svoj kurac da piša ispred mene.
„To je sranje. Mislim...da te uhvatio da ga gledaš.“
Moses je namignuo. „Vredelo je, ipak.“ Gospode.
„Da li je student? Čime se on bavi?“
„Njegov otac je političar u Virdžiniji. Mack studira političke nauke. Radi
neku vrstu plaćene prakse u Državnoj kući. Imadevojku u D.C., ide tamo
često, otprilike dva puta mesečno.“
„Vidim.“
„Nema ga mnogo ovde, što mi se sviđa. Čini mi se kao da živim sam.“
„Kako si završio da živiš sa njim?“
„Craigslist.(to je sajt za reklame, kuće itd.)“
„Naravno.“
Moses je zgrabio ključeve. „Moram da idem.“
Uhvatila me panika. „Gde ćeš? Ostavljaš me samu?“
„Ti živiš ovde, Francesca.“
„Znam, ali što ako Mack dođe doma?“
„Što ako Mack dođe doma?“
„Ne želim da ga upoznam kad sam sama. Što ako on pomisli da sam neki
uljez? Da li uopšte zna da sam se uselila danas?“
„Da, rekao sam mu jutros. Bit ćeš u redu.“
Trljajući sljepoočnice, udahnula sam. „Isuse.“
„Francesca, nemoj da poludiš dok nisam tu.“
„Potrudiću se.“
Usprkos Mosesovim uveravanjima, krila sam se u svojoj sobi ostatak
večeri. Prema mojim saznanjima, Mack nije ni došao kod kuće ili barem
nije se mučio da se predstavi.
Bilo je pola noći. Morala sam da piškim ali nisam želela da napustim svoju
sobu. Ustala sam iz kreveta i primorala sebe da krenem niz hodnik. Bez
naočara nisam videla mnogo. Hodnik je bio mračniji nego što sam
očekivala.
Nakon što sam pronašla svoj put do kupatila, sela sam na wc školju i
ispustila dah olakšanja. Kada pokušavate da ne probudite nekoga svojim
piškanjem, morate da istisnete pravom brzinom, tako da se ne čuje
glasno kada udara u vodu. Otkrila sam da ako gurnem jače, mlaz mokraće
će udariti mnogo jače nego kontra kada ide sporije a glasno. Jedini
problem sa ovom metodom je rizik od nadutosti. Ja sam to saznala na
teži način, kad sam sasvim neočekivano pustila gas.
Bilo je glasno.
Zaledila sam se. Još uvek je bilo mirno, a ja sam se molila da izbegnem
metak, da niko nije čuo moj prdež. Obrisala sam se, odlučila da ne
pustim vodu i preskočila pranje ruku.
Nazad u hodniku, dok sam se probijala do svoje sobe držala sam se za
zid i nameštaj usput.
Zvuk da mi se neko približava me je iznenadio.
Onda ono što se činilo kao muške kameno tvrde grudi, zakucale pravo u
mene.
Izgubila sam ravnotežu i uhvatila se za nešto za stabilnost.
„Jebeno! Sklanjaj ruke s mog kurca!“
Tada sam shvatila da nisam uhvatila njega i da sam ne namernodržala
njegov goli kurac svojom rukom.
Povukla sam brzo ruku. „Oh Bože, tako mi je žao!“ rekla sam, podižući se.
„Jesi li dobro?“ pitao je.
„Dobro sam. Nisam povređena.“
„Ne, mislim, jesi li u glavi u redu? Da li se uvek hvataš ljude tako?“ „Ne!
Ne, mračno je a ja sam praktično slepa bez svojih naočara. Ne vidim te.“
„To zvuči kao izgovor za hvatanje mog kurca meni. Tačna namera.“
Nisam mogla da razaznam njegovo lice. Mucala sam opet. „Ja sam...žao mi
je.“
Prije nego što je odgovorio, potrčala sam u pravcu moje sobe, saplelase
o nešto prije nego sam konačno ušla unutra i zalupila vrata.
Sljedećeg jutra, pitala sam se koliko mi dugo bih mogla ostati u svojoj
sobi prije nego što budem primorana da napustim.
Moses me je proverio prije nego je otišao na čas, ali sam se pretvarala
da spavam. Verovatno nije znao što se prethodne noći desilo između
Macka i mene.
Cjele noći sam se bacala i okretala po krevetu, nesposobna da izbacim iz
glave.
Nisam ni upoznala svog cimera a već sam dotaknula njegov kurac. Nisam
baš
dragidotaknula,
život! moja ruka je bila obmotana okolo kao da se držim za
Sećam se kako sam ga osećala živopisno, debelog i vrućeg na mom dlanu.
Osjetila sam penise i ranije. Nisam bašdevica. Spavala sam samo sa par
momak, milovala nekoliko kurca u životu, ali iskreno nikad nisam osjetila
ovakav jedan. Osjetilo se kao ruka zaboga.
O Bože.
Pomisao da trebam da se suočim sa njim je nepodnošljiva. Moje srce je
skakalo milju u minuti.
Sat je pokazivao devet i trideset. Propusti ću svoj čas, koji je bio za dve
stanice trolejbusom do Commonwealth avenije. Stvarno moram da
ustanem iz kreveta.
Nerado sam ustala iz kreveta, protrljala umorne oči i krenula u potragu
za svojim naočarima sa ljubičastim okvirom. Obukla sam neku odećui
krenula u kuhinju.
Stan je bio potpunomiran. Nisam imala pojma da li sam ga promašila. Da
sam imala sreće možda je već otišao na posao ili na predavanja.
Nakon što sam prožderala jogurt koji sam našla u frižideru, primetila
sam da ima preostale kave pa sam odlučila da popijem. Dok sam ispala
kavu u šalicu, vrata kuhinje su se naglo otvorila. Uplašena, bokal mi je
iskliznuo iz ruku i s treskom udario o pod. Staklo je bilo svuda.
„Sranje!“
„Bože, ti si hodajuća katastrofa!“ čula sam ga da priča iza mene.
„Platiću za to.“ Rekla sam jednostavno bez okretanja da ga pogledam.
„Uplašio si me, ruka mi malaksala.“
„Ne znam baš. Učinilo mi se da imaš prilično dobre ruke za držanje
stvari sinoć“ rugao se.
Oh.
Ne.
Samo me ubij.
Ne mogu da verujem da je to rekao!
Polako sam se okrenula da ga pogledam „Jesi li morao da—„ Izbegavala
sam kada sam uhvatila pogledom prelepo lice iza glasa...i njegovo visoko,
mišićavo ali mršavo telo. Moje srce je počelo da kuca brže. Moses je
rekao da Mack dobro izgleda, ali moje telo je postalo zaista napeto
nakon saznanja da je on tako dobro izgledao.
Pročistila sam grlo. „Zar si morao da spominješ? Bila je slučajnost.“
Stojeći ispred mene bio je najverovatnije najatraktivniji momak kojem
sam u blizini. U Francesca O’Hara životu, momci poput ovog ne postoje,
osim na Abercrombi & Fitch šoping torbama.
Njegova sjajna, kestenjasta kosa bila je u neredu od sna i malo duža oko
ušiju. Od njegovih lešnik očiju do brade, lice mu je bilo jednostavno
predivno. Njegovi mišići su oblikovani, ali ne preterano veliki i glomazni.
Bio je visok-veći od života. Bio je luđački perfektan- kao New York
gradski bilbord perfektan- a ja sam bila sjebana.
Mack je intenzivno zurio u mene, verovatno shvatajući moje divljenje.
Njegov izraz je više zabavljan nego ljut.
„To su neke smešne naočare što nosiš.“
„Rekla sam ti. Ja sam slepa kao slepi miš. Nisam imala naočare kad sam
išla u kupatilo sinoć. Tako da nisam primetila... znaš...kad...“ Izgubila sam
reči.
„Kad si mi praktično drkala?“
Moj stomak je potonuo. „O moj Bože.“ Promrmljalasam.
„Francesca, smiri se. Samo se šalim sa tobom.“ Spustio je pogled na
slomljeno staklo a zatim pogleda u mene.
Nakon trenutka tišine, rekla sam, „Žao mi je. Ne radim ovo baš dobro.“
„Radiš što baš dobro?“
„Ljudi.“ To je bilo prvo što mi je palo na pamet. Iako je zvučalo čudno,
bilo je tehnički tačno.
Savio je glavu unazad i prasnuo u smeh. „Ne radiš sa ljudima? Da li si ti
majmun ili tako nešto?“ Prešao je pogledom gore-dole po meni, i telom mi
je prošla
nove jeza.i„Ne
situacije novi primećujem nikakvo
ljudi.“ Pojasnila sam.krzno na tebi.“ „Ne idu mi dobro
„Preseljenje ovde je dovoljno teško, a onda da ustaneš na pogrešnu
nogu..“
„Dakle to si uradila prošle noći?“
„Nisam mislila na taj način.“ Gledajući u luster, šapnula sam sebi, „Ubij
me sada.“
„Opet... ja sam se šalio! Isuse Hriste, izbijaju ti čudne mrlje na vratu i
grudima.“
Zašto me gleda u grudi?
„To je osip. Dobivam ga kad sam nervozna.“
„Možda bi trebala razmisliti o smirivanju, jebote. Stres nije dobar za
tvoje zdravlje.“
Nije ni ludo zgodan, bez majice čovek čije su bokserice igrale žmurke iz
pojasa pantalona.
Mack je čučnuo i počeo da skuplja razbijene komade stakla bokala.
Gledala sam njegove trbušne mišiće kako se zatežu dok se pomera.
Zatim zgrabio metlu i lopaticu ispod sudopere.
Samo sam stajala posmatrajući sve kao idiot.
„Hvala za to. Nisi morao.“
„Pa jesam, ako nisam želeo da mi se kasnije komadići stakla zabiju u
stopalo.“
„Znam. Ali mogla sam to i ja učiniti.“
Ignorirao me je i nastavio da čisti. Nije se zaustaviodok svaki komadić
nije nestao.
Nakon što je vratio sve na svoje mesto, ustao je i rekao, „Hajdemo
ispočetka, onaj koji ne uključuje tebe koja grabi moj kurac ili koja
dobije napada.“ Pružio je ruku. „Mackenzie Morrison. Ali zovi me Mack.“
Prihvatila sam njegovu ruku. Još jedna jeza mi je prošla kičmom. Moj
mozak se plaši interakcije sa njim, ali moje telo doživljava nepoželjno
uzbuđenje od pukog dodira njegove čvrste ruke, koja me usput podsetila
na još neštoO’Hara.“
„Francesca čvrsto i toplo. Kičma mi se savija na pomisao prošle noći.
„Zašto nisi dobra sa ljudima, Francesca?“
„Uvek sam malo patila od socijalne anksioznosti.“
Podigao je obrve kao da me izaziva. „Malo?“
„Mnogo. To je nešto što je u mojoj prirodi.“
„Mi nismo rođeni uplašeni. Nešto mora da te je učinilo takvom.“ „Ništa
što ne mogu odrediti.“
„Da li si jedinica?“
„Da.“
„To nije moglo pomoći. Braća i sestre bi te doveli u red, ne bi dozvolili da
živiš sa tim sranjima. Kontrola i balans.“
„Da li ti imaš brata ili sestru?“
„Jedna sestra... Michaela.“
„Michaela i Mackenzie? Lepo zvuči.“
„Ili naporno, zavisi kako gledaš na to. Ja gledam na to sa ove druge
strane. Moji roditelji su prilično prazni ljudi. Moj otac je Michaelodatle
Michaela, a devojačko prezime moje majke je Mackenzie.“
„Aha. Šta Mackenzie znači?“
„O čemu pričaš?“
„Kakvo je značenje tvoga imena?“
„Rekao sam ti. To je prezime moje majke.“
„Ne. Svako
prilično ime ima značenje. Možeš pogledati to. Šta nađeš može biti
tačno.“
„Prilično sam siguran da je to sranje.“ Izvadio je telefon. „Ali hajdemo
pogledati za tvoje ime.“
„Mističnost.“ Rekla sam. „Za Francseca.“
Potvrdio je. „Aha. Piše mističnost ovde. Ali takođe kaže i ovo -
ekscentrični i usamljeni.“ Nasmejao se. „Sranje. To je prilično smešno.
Jedva te znam ali čini mi se da ti ovo odgovara.“ Vraćajući pogled na
ekran, dodao je, „To je takođe maštovito i filozofski.“
„Da. Mislim da je to u redu. Pogledaj za sebe.“
Nakon što je otkucao njegovo ime, zaškiljio je zbunjeno. „Mackenzie
znači lepuškast. Koji kurac to znači?“
Osetila sam kako mi temperatura lica raste. „To znači...“ „Šta?“
„Prijatan za gledanje. Ali to je obično povezano sa ženom.“
Cereći se pitao me, „Ja sam lepuškast?“ Mora da je primetio da mi lice
postaje sve više i više crveno. „Isuse. Ne moraš odgovoriti na to.“
Obrisala sam znoj sa čela. „Šta još piše?“
„Kaže da je drugo značenje ’’sin poštenog čoveka’’. Bio sam zvan sin
nečega drugog, ali nikada ovo.“ Spustio je telefon dole.
„Dakle gospođice Solitary, da li si ikada živela sa cimerima ranije?“
„Ne. Ovo mi je prvi put. Živela sam sama u stanu u Beacon ulici u
Bruklinu, blizu Cooligde Corner. To je bilo u podrumu kuće nekog tipa.“
Napravio je grimasu. „Zvuči jezivo.“
„Bilo je malo jezivo, ali niko me nije uznemiravao.“
„Šta se desilo? Kako si završila ovde?“
„Mesto je oduzeto, a oni su morali da me izbace. Moses je rekao da ste
izgubili cimera. I tako je došlo do ovoga. Nije baš moj prvi izbor imam
cimere, više volim da živim sama.“
„Ma nemoj.“ Rekao je sarkastično. „Da nisi alergična na druge ljude ili
tako nešto?“
„Pretpostavljam.“
Seo je na jednu od kuhinjskih stolica i prekrstio nogu preko noge. „Pa, ja
sam alergičan na sranja. Ne postoji alergija kao što ti misliš da imaš. Ti
si samo stidljiva, možda malo i nesigurna. Jednostavno jetako. Postoji
samo jedan lek za to sranje, a to je da kažeš ’jebeš sve’ i da prestaneš
da brineš šta drugi ljudi misle. Jebe ti se za to. Jebi sve dok nemaš šta
da jebeš.“ Zaustavio se, podigao kažiprst i nasmejao. „Taj poslednji deo
nije zvučao dobro.“
„Razumem na šta si mislio. Samo što je to lakše reći nego učiniti.“ „Pa,
znaš da ne možemo da živimo zajedno ako dobiješ osip svaki put kad sam
tu.“
„Navići ću se na tebe. Znam da misliš da sam čudak.“
„Ko je to rekao?“
„Očigledno je da to misliš.“
„Spreman sam da se kladim sa tobom da nemaš pojma o čemu razmišljam
trenutno. Želiš li da ti kažem?“
„Šta?“
„Osvežavajuće je da upoznam nekoga ko nije pun sebe. Ja sam po ceo
dan okružen ljudima koje nije briga šta drugi misle o njima. Ja sam
jedan od njih također. Sa druge strane... nismo ništa bolji od njih. Ali ti
se nerviraš mnogo više na dnevnoj bazi.“
„U pravu si. Dala bih sve da me bude briga šta ljudi misle.“
Zaškilji u mene kao da mi proučava lice. „Napravićemo dogovor Frankie.“
Kako me je upravo nazvao?
„Frankie?“
„Ja samprotrljati
„Ja ću pičkica...“moj šupak o tebe a ti ćeš nešto svojih pičkica o mene.“
Moje oči se raširiše. „Ti ćeš trljati svoj šupak o mene?“
„Ne doslovno. Imala si dovoljno mojih privatnih delova da traje godinu.“
Nasmejala sam se, gušeći se smehom.
„Oh sranje. Je li to osmeh?“ pitao je.
„Možda.“
„Dobro. Da pojasnim. Ono na šta mislim je... ako te uhvatim da se
ponašaš nervozno, prozvaću te i podsetiti ću te da je to nepotrebno. Ako
se ja ponašam kao seronja-kao na primer noćas kad si se uhvatila za moj
kurac kao za noćni štap a ja vika o na tebe- prozovi me. Možeš li da
uradiš to?“
„Mislim da mogu.“
„U redu. A u međuvremenu, pokušaćemo da preživimo bez da dodirujemo
jedno drugom genitalije, oštećujemo pokućstva ili dobiti osip.“
„Ne mogu si pomoći sa ovim poslednjim. To je prirodna reakcija kad sam
nervozna.“
„Ali možeš naučiti nerve da kuliraju.“
„U redu. Pokušaću to.“
Zahihotao se. „Ne verujem ti.“
„Ne možeš samo izbrisati preko noći kakva sam godinama.“
„To je tačno pretpostavljam.“ Pogledao je u moje oči i iznenada mi je
opet postalo neprijatno. „Zašto naočare?“ „Rekla sam ti, ja sam skoro
slepa.“
„Da, ali zašto ne odeš na lasersku operaciju?“
„Razmišljala sam o tome, ali se plašim da ne zeznu nešto i da ostanem
slepa.“
„Zar ti već nisi praktično slepa? Ja bih rekao da je tovredno rizika. Ne
da ima nečeg lošeg u vezi sa tvojim naočarama, već imam utisak da voliš
da se kriješ iza njih. Jesam li u pravu?“
Iako nikada ranije nisam razmišljala o tome, bilo je istine u tome. Uvek
sam imala osećaj udobnosti kada nosim naočare. Ako su oči ogledalo
duše, naočare su bile mini-štit.“
Pogledala sam na sat. „Sranje!“
„Što je?“
„Propustila sam čas u deset i trideset. Dok stignem tamo već će biti pola
gotovo.“
„Preskoči čas onda. Ja to radim sve vreme.“
„Nemam
pokušavala izbora
da saznam Uzdahnula
sada.“ nešto više sam. Minuta
o njemu. „Moses
edila dok sam
šutnjemijejeusl
rekao da su ti
političke nauke glavni predmet?“
„Da. Fakultet političkih nauka. To je jedino što je moj otac mogao da
nađe.“
„Zašto?“
„Moj otac je Michael Morrison, senator iz Virdžinije. Godinama me je
zamarao da krenem njegovim stopama.“
„Da li to planiraš?“
„Među nama? On misli da planiram, ali istina je da jebeno ne znam što
radim. Osećao sam da moram da odem iz kuće, zato sam uzeo ovu priliku
koju mi je ponudio i pridružio se Boston koledž programu.“ Povukao je
stolicu i pokazao i meni da sednem. „Koja je oblast tebi glavna?“
„Osnovno obrazovanje.“
Podigao je obrvu. „Obrazovanje?“
„Da. Zašto kažeš to tako?“
„Ti si alergična na ljude, i studiraš da budeš okružena gomilom slinave
dece po cijeli dan?“
„Zapravo deca me ne plaše.“
„Stvarno? Oni čak i mene užasno plaše.“
„Da. Zaista ne znam zašto mi oni ne smetaju. Smatram da nisi osuđujući.
Oni nisu zaraženi lažnim idealima i očekivanjima još.“
„To je validan razlog pretpostavljam.“
Pogledala sam na sat, a zatim ponovo u njega. „Ne moraš da budeš
negde?“
„Pokušavaš da se otkačiš od mene i ponovo se vratiš u svoj pustinjak?“
Namignuo mi je, a ja sam kunem se to osjetila do svog međunožja.
„Samo pitam.“
„Moram da krenem na predavanja uskoro, tako da ću biti van tvog
domašaja. Ima li još pitanja koja si želela da me pitaš?“
„Zašto si šetao gol u sred noći uopšte? Mogli smo ono izbeći da si na sebi
imao neku odeću.“
„Ja sam alergičan na odeću kao što si ti na ljude.“
„Sumnjam u to.“
„Zapravo, bolje spavam kad sam gol. Mogla bi da probaš to nekad. Samo
obuci nešto na sebe kad ustaneš, u suprotnom ti ćorava guzica može
završiti na ulici.“ Pogledao me je u grudi. „Usput imaš misterioznu belu
supstancu na košulji, koja slučajno izgleda kao sperma.“Sjajno.
Pogledala sam dole. Očiglednom sam na brzinu pojela jogurt i prosula
sam se
On malo. „To je jogurt.“
nasmejao malo. „Znam. Samo pokušavam da te zacrvenim malo,
pošto činiš da bude lako. Samo... izgleda krasno.“ On frknu.
Oboje smo se sada smijali.
Koliko god me je činio nervoznom, velikideo mene se zagrijavao za ovog
momka. Kontradiktorno je bilo osećati se lagodno i nervozno u isto
vreme. Pretpostavljam da je ideja o njemu bila mnogo više zastrašujuća
nego što je on bio.
Ustala sam i otvorila frižider, unutra je bila kutija puna jaja.
„Čija su ovo jaja?“
„Pripadaju Mosesu. Ništa unutra nije moje. Nikada ne jedemovde.“
„Zašto ne?“
„Kao prvo, ne kuham.“
„Uvek je tvoja mama sve radila za tebe?“
„To je šala i pol. Ne. Moji roditelji su oduvek bili prezauzeti za
porodične večere. Mislim da moja majka nikada ništa nije skuhala. Ali
ipak, imao sam prilično dobre dadilje.“
„To je sranje.“
„Ne želim da zvučim nezahvalno.“ Rekao je.
„Barem si imao oba roditelja.“
Mack nakrivi glavu na jednu stranu. „Ti nisi?“
„Ne?“
„Neko od njih je mrtav?“
Zaista ne želim da pričam o tome.
„Ne...ovaj... ne znam. Moguće je. Nikada nisam upoznala oca. Napustio je
moju majku kad je ona ostala trudna sa mnom. Bili su tinejdžeri.“
Izraz mu se smračio. „Oh, žao mi je. To je sranje.“
„Pa, ne može ti nedostajati nešto što nikad nisi imao, zar ne? Ne znam
kako je to imati oca.“
„To je istina, pretpostavljam.“
Tišina je ispunila prostoriju, a Mack je nastavio da me gleda. Nikada nije
sklonio pogled.
Napokon sam progovorila. „Da li bio jeo jaja ako bih ih spremila?“
„Prokleto da. Umirem od gladi.“
„Misliš da bi nam Moses zamerio?“
„Samo napred. Ako se naljuti, pustiću ga da mi pipne trbušnjake.“
„Znači... ti znaš da je on...“
„Gej. Da. Shvatio sam to vrlo brzo. Bilo je nešto u načinu na koji me je
gledao dok sam pišao pred njim. Jebene zenice su mu se raširile, nije
prestajao da bulji u moj kurac.“
Nisam mogla a da se ne nasmejem. „Oh Bože,“
„Ne marim za to. On je dobar čovek.“
„Jeste.“ Činjenica je da nisam više gubila razum kada pričam sa Mackom.
Sa njim je prilično lako razgovarati. „Kako želiš jaja?“ „Više tvrda.“
Imao je zloban smešak na licu kad je to rekao.
„Da li tamo ima neke seksualne šale malo?“
„Pusti me da razmislim.“ Počešao je bradu. „Više tvrda...nešto kao tvoja
ruka sinoć.“
„Odvratan si.“
„Sama si pitala“
Uzdahnula sam. „E pa ja volim svoja mekana. Prvo ću napraviti tvoja.
Tvrdo kuhana za tvrdu guzicu.“
„Lagana. Nazvao bih te lakom, ali ne mislim da si. Mora da ti svide ljudi
da bi ih pustila blizu sebe.“ Namignuo je.
Kada sam videla da gleda telefon sa podsmehom, pitala sam, „Što radiš
to?“
„Gledam značenje imena Frankie.“
„I što kaže?“
Mack je pokušao da uguši osmeh kad je rekao: „Ona koja pušta vetar u
noći.“
Vukao me je za nos. Čuo me je kad sam pustila gas!Htela sam umrem.
„Čuo si to?“
„Da. To je ono što me je i probudilo.“ Iskezio se. „Nema veze. Svi mi to
radimo. Možda ne tako snažno kao ti.“ On spusti pogled na telefon.
„Hm.“
„Što?“
„Iskrenost. Kaže da Frankie znači iskrenost.“
„Što to činiš?“
„To je zapravo čudno.“
„Kako to?“
„Mislim da ako bih trebao da koristim jednu reč da te opišem po prvom
utisku, bila bi ta. Ti si malo drugačija ali si malo viša od svega. Nisi ni
pokušavala da se pretvaraš da nisi ti ta koja je ispustilavetar. Mogla si
da okriviš Mosesa ili da porekneš. Ali nije ti to u prirodi. Što vidiš to i
dobiješ. Ti si mnogo stvari, ali na kraju, iskrena si u vezi svega.
Vidiš....Znao sam ti ime Frankie leži.“
Mack je završio sa proždiranjem jaja. To je bilo prvo od nekoliko
jutarnjih predavanja koje bih „slučajno“ preskočila kako bih doručkovala
sa njim.
I nikada me više nije nazvao mojim pravim imenom.
Poglavlje 5
Mack
Kasnila je. Ili je to ili sam ispaljen.
Na drugoj šalici kave, kofein je počeo da mi izaziva nervozu. Nisam bilo
toliko nervozan koliko uzbuđen i odlučan.
Kada je Frankie konačno ušetala u Gourmet Bena kafić, moje srce je
zakucalo brže dok sam ustajao da je pozdravim.
Skinula
trenutakje al samo
da šje a potom sela
gledam doknasam
stolicu
sedaopreko
dolje. puta mene. Uzeo sam
Jebi ga. Izgledala je prelepo.
Hladnoća napolju je naterala pramenove njenu ukosnicama zakačenu
crvenu kosu da se podigne. Njen mali nos je bio crven tak ođer. Bila je
tako slatka, i dalje je Frankie u svakom pogledu i usprkos svemu što se
desilo. Bol je rasla u mojim grudima jer je bilo toliko toga što sam želeo
da joj kažem.
„Izvini što kasnim. Morala sam da pričam sa direktorom posle škole.“
„U redu je. Ja sam upravo meditirao.“ Razmišljao. Isto sranje.
„Što mogu da ti donesem?“ pitao sam.
„Oh, samo ću kavu. Otići ću da naručim.“ Podigao sam svoj dlan.
„Insistiram. Ostani ovde. Odmori se, imala si dug dan. I dalje voliš lešnik
sa ekstra kremom?“
„Da.“ Njen osmeh je bio neodlučan. „Iznenađena sam što se sećaš.“
Sećam se ja mnogih stvari, koje bi tiverovatno želela da sam zaboravio.
„Vraćam se odmah.“
Čekajući u redu,leđima
mi je okrenuta s vremena vremekako
ali samnavideo okrenuo bih se
nervozno da dlanove.
trlja je pogledam. Bila
Mrzio sam što joj je neprijatno, i mrzio sam ideju da je možda sve ovo
plaši.
Kad sam se vratio za naš stol sa kavom, uzela je ali gledala je u
isparavanje kave. Nisam više mogao da izdržim.
„Pogledaj me Frankie.“
Njen glas je bio tanak. „O čemu hoćeš da razgovaramo Mack?“
„Moram da ti objasnim zašto sam ovde... na tvom terenu.“
„Ovde si zbog Jonah. Misliš da bih ja bila dobro rešenje za njega. Već si
mi to rekao.“
„Ne Frankie. Nije samo to.“
„Što je onda?“
Ispustio sam spori izdah i bodrio sebe da ne budem pičkica.
„Nikada nisam prestao da mislim o tebi. Sve ove godine bile su mi kao
mutne. Gledam te kako sediš ispred mene i osećam iste stvari koje sam
osećao kad smo bili zajedno.“
„Mi nikada nismo bili zajedno.“
Čuvši da je rekla to slomilo me je malo, nije bilo načina da negira ono što
smo mi imali.
„Đavola nismo bili zajedno. Nikada se nismo jebali možda, ali bili smo
povezani na svaki drugi način na koji dvoje ljudi mogu biti. Ne možeš to
da osporiš. Povredio sam te. Znam to. Ali duboko u sebi, znam da
razum eš učinilo
zašto sam to uradio.“
„To nije da manje boli kada si me ostavio.“
„Bože, misliš da ne znam to?“ povisio sam glas malo više i potrudio se da
spustim ton kad sam je pitao, „Taj momak sa kojimsi... kako se zove?“
„Victor.“
„Brine se dobro o tebi?“
„Da.“
„Da li ga voliš?“
„Da.“
„Voliš ga ili je to samo osećaj sigurnosti koji imaš sa njim, jer je stariji
od tebe i skoro kao...“
„Ne govori to.“
„Pa, moram da ti kažem. Imaš tata-kompleks, Frankie. Živiš sa
muškarcem dovoljno starim da može otac da ti bude, jer imaš problem
napuštanja.“
„Ne sećam se da me je otac napustio.“ Podigla je glas. „Ali se međutim
sećam dana kad si me ti napustio, veoma jasno.“
Njene reči se osetile kao nož u mom grlu. Bila je u pravu. Po prvi put od
kad sam je sreo ponovo, uspela je da me ušutka. Također sam po prvi put
shvatio koliko ju je moj odlazak povredio.
Mora da je predosetila o čemu sam razmišljao jer je rekla, „Izvini Mack.
To nije bilo fer. Nisam treba la da ti kažem nešto takvo. Ovo mi je zaista
teško.“
„Znam da jeste. Zato i pokušavam da pričam sa tobom. Ne želim da
stvari između nas budu čudne. Nedostaješ mi. Nije bilo dana koji je
prošao da se ne zapitam što radiš, o čemu razmišljaš, da li me mrziš
zbog odlaska. Kad većina ljudi kažu ovakve stvari, to jepreterivanje. U
mom slučaju, nije. Svakog jebenog dana, Frankie.“
„Mislila sam da nikada nećemo videti jedno drugo. Biti opet ovde je
okrenulo moj svet naglavačke.“
Čuvši bol u njenom glasu me nateralo duboko da udahnem prije nego što
pokušam
„Kada je da joj objasnim
Torrie sve. u Bostonu... znajući da ću se približiti tebi
dobila posao
ponovo- da upoznaš mog sina, činilo mi se kao poklon. Sve se složilo na
svoje mesto. Kao da se kisik vratio u moje telo prvi put poslije mnogo
godina. Ovo je bila prilika koju nisam mogao da ispustim. Znam da je to
što sam ga ubacio kod tebe u razred bilo ekstremno.“ „Misliš?“
sarkastično je rekla.
„Želim da te upoznam ponovo, Frankie. Želim da te on upozna. Kunem es
bogom, nisam želeo da okrenem tvoj svet naglavačke. Ako si sretna,
kunem ti se životom mog sinom, to i mene čini sretnim. Samo ne želim da
provedeš još jedan dan mrzeći me jer sam te napustio.“
„Ne mrzim te Mack. Možda sam bila ljuta dugo vremena, ali et nikad
nisam mrzila.“
Bilo je takvo olakšanje čuti to, jer sam se često pitao.
Pružio sam se preko stola i uhvatio je za ruku. Ne zanima me da li je to
bio hrabar potez. Morao sam da je dotaknem. Onda sam joj premestio
ruku do mog srca. „Osećaš to?“ Pitao sam. „Oseti kako sada kuca za
tebe. Svaki put kad sam dozvolio sebi da mislim o tebi, kuca ovako. I ne
znam kako da zaustavim to.“
Držala je svoju ruku skoro cijelu minutu. Moje srce je nastavilo da kuca
još brže na njenom dlanu što ga je duže držala na meni.
„Što bih ja trebala da uradim sa ovim?“ šapnula je.
Postojao je samo jedan odgovor.
„Samo veruj što ti govori.“
Ostala je tiha i na kraju je povukla svoju ruku. Znao sam da imam uticaja
na nju. Znao sam da još uvek oseća nešto prema meni, ali sam također
znao da je neću moći uveriti samo rečima da mi da još jednu šansu. Mora
biti urađeno kroz dela. I ja ću uzeti vremena. Ali ništa nije
zagarantirano.
„Nisam došao da ti zamrsim život, ali pitala si me zašto samovde. Ovo je
iskren odgovor: došao sam za tebe, Frankie. Došao sam da dovršim što
sam počeodaprije
obećavam nekoliko to.
ću prihvatiti godina. Akosetidaiskreno
Trudiću volišdalje.
nastavim njega,
Ali onda ti
dok me
ne pogledaš u oči i kažeš mi da nema šanse, nadaću se.“
„Ne znam što da kažem.“
„Ne moraš ništa da kažeš. Samo popij kavu sa mnom. Pričaj sa mnom.
Budi moj prijatelj ponovo, čak i ako ništa drugo. Uzet ćemo samo ovaj
jedan trenutak u vremenu.“
Uzimajući dubok udah, klimnula je glavom. „Dobro.“
Osjetilo se kao da se nešto teško podiglo sa mene kada je pristala.
Usprkos napetom početku našeg susreta, ostatak vremena koji smo
proveli na kavi je bilo prilično bez stresa. Frankie me je obavestila o
Jonahovom napretku u razredu, a ja sam njom pričao o mom poslu. Čak
smo uspeli i da se nasmejemo malo. Isplanirali smo da odem opet i
volontiram u razredu uskoro, pošto je prošli put bio pun pogodak. Kava
sastanak kojije jeotišla
Naposletku počeokodemocionalnim kaosomodnoseći
kuće svom dečku, se završio priličnojoš
sa sobom mirno.
veći
komad mog srca ovog puta.
Bacio samdefinitivno
Iako sam drugu majicu na nju.
maštao „Lažem.“
o tome, kao i o svemu ostalom u vezi nje.
Ona pomiriše drugu majicu također.
„Kakvog je mirisa ta?“
„Kao tvoja kolonjska pomešana sa takosima.“
Zatresao sam glavu. „Nikada ne prestaješ da me iznenađuješ Frankie
Jane.“
„Zašto si me tako nazvao? Jane nije čak ni moje srednje ime.“
„Ne znam. Ta dva imena mi nekako idu zajedno.“
„Ti me zoveš kako poželiš, zar ne?“
„Siguran sam da me zoveš svakakvim stvarima ispod svog daha.“ Uzeo
sam knjigu koju je čitala sa vrha sušare. „Kakvo čudno sranje čitaš
ovoga puta?“ Pogledao sam dole u naslov. „The Man Who Folded
Himself? Što kog đavola?“
„To je roman putovanja kroz vreme.“
„Što je suština?“
„Glavni lik susreće različite verzije sebe u različito vreme. On čak ima i
sex sa nekim od njih. Upravo je neko trudan. Pokušavam da shvatim da li
on nosi svoje dijete.“
„Šta koji? To sranje je tako uvrnuto.“
„Znam. Zato mi se i sviđa. Piščeva mašta je beskrajna. Ne postoje
granice kad je u pitanju ljudski um, i šta on može da dočara.“
„Tebi je sve fascinantno.“
To je jedna od stvari koje volim kod nje.
Frankie uvek nađe nešto zanimljivo u svemu. To je dokaz koliko naši
stavovi oblikuju naše životno iskustvo. Što sam se više družio sa njom,
više sam shvatao kakav sam bedan jebač bio čitav svoj život.
„Ja imam prilično veliku maštu, što je verovatno i razlog zašto volim
knjige poput ove. Ali maštoviti um može da i bude prokletstvo“, rekla je.
„Mislio
Tačnije,sam da si malo
normalne čudna,
stvari da,da
počinju ali izgledaju
tvoja čudnost je definitivno
dosadno uticala.
u poređenju.“
„Dobrodošao u moj svet.“
„To je kompliment.“
Pocrvenjela je kao i u vek kad bih joj rekao nešto lepo. Pitam se da li je
mogla da oseti koliko jako bih želeo da je poljubim.
Frankie pročisti grlo. „Dakle, da li si dobio još iznenađenja za
rođendan?“
„Tata je svratio na žurku na pola sata otprilike.“
„Da li je bio makar bolji prema tebi za tu priliku?“
„To bilo previše za tražiti, tako da ne, ne baš. Dao mi je olovku sa
Morrison ugravirano na njoj, ipak“
„Zvuči pomalo formalno.“
„Aha. Tipičan poklon od oca-hladan i dosadan.“
„Pa, ti si njegov jedini sin. Pretpostavljamda zna da si mu ti jedina šansa
da nastavi prezime dalje. Dakle, olovka je predstavnik toga.“
„Bolno sam svestan da me on smatra njegovom jedinom nadom da se
nastavi nasljeđe. Problem je, prilično sam siguran da će završiti ozbiljno
razočaran. Što više vremena prolazi, jednostavno ne vidim sebe da
krenem njegovim stopama ili čak da radim u administraciji za njega.
Nisam imao muda da mu saopštim vesti. Drago mi je što mi je dobro išao
smer iz poslovnih, pa mogu na nešto da se oslonim kad on presečeveze.“
„Pa, ako te zaista voli, podržaće tvoje odluke na kraju.“
„Pogodila si srž. Nisam baš siguran u to...da me zaista voli. Čini mi se da
više brine o sebi i svojim političkim poduhvatima, da budem iskren.“
„Ne misliš to.“
„To je moja presuda. Iskreno.“
Njen izraz se malo smračio, a onda mi je sinulo da ona možda misli da ne
bih trebao stalno da se žalim na svog oca kada ona nije imala jednog
uopšte .
Osećao sam se kao guzica.
„Izvini Frankie. Ja se žalim na svog oca, a ipak...“
„Rekla sam ti da ne brineš oko toga.“
„Kažeš da nije bitno, ali ja ti ne verujem baš. Rastužiš se uvek kad
spomenem oca ili te pitam o tvom detinjstvu. Nije ništa što ti kažeš.
Vidim izgled na tvom licu. Vidim kroz tebe.“
Namestila je svoje ljubičaste naočare i sklonila pogled sa mene. „To je
što je. Možda me i rastuži malo. Ali se trudim da se ne zadržavam na
tome.“ Posle duge pauze, dodala je, „ To i ne bi bilo tako teško da se ne
setim njega svaki put kad se pogledam u ogledalo.“
„Ličiš na njega? Nikada mi nisi rekla to. Mislio sam da ne znaš kako je
izgledao.“
„Putem eliminacije. Moja majka ima tamnu kosu i tamne oči. Jednom mi
je rekla da je bio riđi kao ja, i da je imao plave oči kao ja. Ne izgledam
poput nje, tako da znam kada pogledam sebe, na neki način gledam njega.
Kad sam bila mlađa pokušavala sam da ga pronađem u svom odrazu. Ali
sad kad sam starija znam više nego da tražim čoveka koji je napustio
svoje dijete... samo prezirem sličnost. To je sranje.“
Poželio sam da je mogla da vidi ono što sam ja video kad god samgledao
njeno lice: oči pune čuđenja i poniznosti i predivni osmeh koji se činilo
da je jedini lek koji trebam u posljednje vreme.
„Kao neko ko je imao zadovoljstvo da te poznaje, to je njegov gubitak
Frankie. Samo može da zamišlja šta propušta.“
Mislio sam to zaista. Ona je bila izuzetna osoba. Mislim da nije imala
mnogo ljudi da joj to kaže.
Njene
„Izvini.oči sumi
Nije sebila
rasplakale.
namera.“„Odlično. Upravo si me rasplakao.“
„Ne bi trebalo da govoriš takve stvari. Trebalo bi da budeš kreten,Mack
Morrison.“
„Oh da. Hvala što me podsećaš.“ Obrisao sam joj suze palcem. „Možda
brišeš to iz mene.“
„To je bio dogovor kada smo se prvi put sreli, zar ne? Da protrljam svoju
macu na tebe?“
Jebi ga. Zašto je morala to da spomene? Slika o tome je napravila da se
moj kurac trzne.
Pogledao sam dalje od sebe i razmišljao šta sam jebote radio, puštao
sebe da padnem na nju kada sam imao devojku sa kojom nisam planirao
da raskinem. Nisam mogao da imam obe.
Frankie je uzimala svoju prvu turu veša iz mašineza sušenje i uronila nos
u peškir. „Kada sam bila mala jedva bih čekala da majka baci topao veš
na krevet. Skočila bih na gomilu, a ponekad bih tu i zaspala.“Voleo bih da
zaspim sa tobom večeras, da zaronim glavu u tvoje grudi a kurac u
tvoju...
Još jedna neprikladna misao.
Osećao sam se kao jebeni ološ u poslednje vreme. Ali kako da zaustavim
svoje najdublje misli o njoj? Bilo je nemoguće kontrolisati gde moj um
ode kada je reč o Frankie. Za razliku od njenog OCD, ove misli su
bazirane na stvarnosti. Rekao sam sebi da samo moram da prihvatim da
će ova osećanja biti prisutna i da je u redu sve dok ne delujem na njih.
Frankie podiže crnu košulju sa njene gomile. „Šta misliš o ovoj košulji sa
tamnim farmerkama za petak uveče?“ „Šta je u petak uveče?“
„Mislila sam da ti je Moses rekao.“
„Rekao mi šta?“
„On i ja idemo na dupli sastanak.“
Misleći da pravi šalu o sastanku sa Mosesom, rekao sam, „Mrzim da ti
ovo saopštim, ali prilično sam siguran da Moses nije zainteresovan za
vaginu.“
„Ne sastajem se sa njim. Znaš tipa sa kojim on izlazi?“
„Aha, Brad ili tako nešto?“
„Da. Pa očigledno, ima brata koji je strejt. Dolazi i on da me upozna.“
Moj stomak je potonuo.
Progutao sam teško. „Gde idete?“
„Nisam sigurna.“
Moje srce je lupalo kao da će iskočiti zi grudi. Nisam shvatao koliko sam
zaglavio sa Frankie do tog momenta. Nisam znao ni šta da kažem, jer
„Da.“
Pogledao me je u oči. „Da li si dobro?“
„Da. Dobro sam. Poseta je prošla bolje nego što sam očekivala.“
„Dobro, hteo sam da budem siguran.“
„Uglavnom smo razgovarale o Jonahovim uznemirenostima u svim
promenama u životu.“
„Dakle nije me blatila?“
„Nisam to rekla.“
Njegovo lice postalo je crveno. „Sranje. Znao sam da će se to desiti.“
Spustio je pogled na svoje cipele i zavrteo glavom s gađenjem pre nego
je ponovo pogledao u mene. „Frankie...“
„Slušaj Mack. Ne moraš da se braniš. Ako postoji jedna stvar koju znam
o tebi-to je da si dobar otac. Ne postoji ništa što će ona reći da me
uveri u suprotno.“
Ispustio je dah koji mi je zagrejao lice. „Hvala ti. Nekim danima osećam
se kao neuspešan. Ali kunem se da pokušavam najjače.“
„Vidim to. Nisam slepa.“
„Ne više. Imala si lasersku operaciju.“ „Da.“
Nasmejala sam se.
Moje telo je odjednom postalo svesno da je udaljen samo par
centimetara od mene. Vreme kao da je stalo dok je lišće padalo oko nas.
Nastavio je da me gleda intenzivno, i ja sam samo stajala tamo i upijala
ga.
„Hvala ti što si uvek verovala u mene.“ Konačno je rekao.
Pokušavajući da se borim sa osećanjima povređenosti koja su se šunjala
unutra , morala sam da pitam. „Ne znam zašto, ali sam pretpostavila da
ste bili venčani.“
„Ne. Bili smo vereni duže vreme, ali do venčanja nikad nije došlo... na
veliko nezadovoljstvo moga oca.“
„Mogu da zamislim koliko se rastužio zbog toga.“
„Jednostavno nisam mogao da prolazim kroz to. Kraj nije bio lak. Znao
sam da ne bi podnela to dobro. Izbegavao sam to dugo jer nisam želeo
da naruši Jonahovo viđenje mene. Brinem se o tome šta mu priča.“ „Sve
što možeš da radiš je najbolje da mu pokazuješ da ga voliš. Kako raste,
videće stvari onakve kakve jesu.“
„Nadam se.“ On uzdahnu. „Dovodi novog momka u poslednje vreme. Nije
mi ništa pričala o tome. Desilo se da sam ga slučajno zatekao tamo kad
sam vratio Jonaha.“ Spustio je ruku na moje čelo sklanjajući mi zalutali
pramen. „U svakom slučaju, nisam mislio da ti se ovako poveravam. Moraš
da se vratiš na čas.“
Moje telo zadrhta od njegovog dodira. Kad god bi me dodirnuo osećala
sam kao da je vreme stalo.
Dodirni me opet.
Pročistila sam grlo. „U redu je. Vidimo se uskoro. Dolaziš u jedan?“
„Da, idem samo da prošetam i ubijem vreme. Vidimo se uskoro.“
Otišli smo u odvojenim pravcima. Skoro na ulazu okrenula sam se nazad
da ga pogledam u daljini. Moje srce se stisnu kad sam shvatila da i on
gleda mene.
dečak je upao
Ispostavilo unutra.
se da FrankieMackenzie
je Magični je zaškiljila
pevačka unjemu
bendu.daNe
vidisamo
ko je
da to.
je
Frankie bila posramljena, već i uzbuđena što vidi svog omiljenog pevača.“
Okrenuo je stranicu. „Dečak je video da Frankie škilji onda je pogledao
dole i video njene naočare u šolji. Bez da je dva puta razmislio, magični
Mackenzie je gurnuo ruku u šolju, uzeo naočare i oprao ih sapunom i
vodom. Ne samo to, šali se i namamio Frankie osmeh na lice. Ona nikada
nije
noći,očekivala da bi Frankie
on je i pozvao neko poznat
da impoput Mackenzia
se pridruži bio tako
na bini. fin. jeKasnije
Frankie te
shvatila
da ponekad pomoć dolazi od najmanje očekivanog mesta i ponekad - sa
pravom osobom - zagonetka se može pretvoriti u nešto veliko. Kraj.“
Dok su deca aplaudirala, Mackove oči su pogledale ka meni da vidi moju
reakciju. Zakikotao se kad je video da sam i sama nasmejana. Znao je da
me je opet podsetio.
Mack je proveo sledećih nekoliko minuta sa decom, razgovarajući na
temu knjige.
Dok je ubistvo.
ide po završavao, majka
Čuljila samkoju
uši sam
kakoposmatrala klizilarazgovaraju.
bih čula o čemu je do njega. Ona
Clarissa
ispruži ruku. „Clarissa McIntyre, Ethanova mama.“ „Mack Morrison,
Jonahov tata. Drago mi je što smo se upoznali.“ Sam pogled na njenu
ruku u njegovoj me je ježilo.
„Mislila sam da te potražim u imeniku. Ethan mi je govorio koliko bi voleo
da se igra sa Jonahom ponekad.“
„Zaista? To je zanimljivo, obzirom da moj sin uglavnom drži do sebe.“
„Imaju slične ličnosti. Mislim da je to ono što je privuklo Ethana
zapravo.“
Sigurno da je to.
Nastavila je. „Moraćeš mi dati svoj broj. Memorisaću ga u mom telefonu.
Možda nekad kasnije ove nedelje?“
„Ja sam zapravo sa Jonahom samo vikendom. Njegova majka ima dadilju
koja je sa njim posle škole.“
„Vikend bi nam zapravo i više odgovarao.“Kladim
se da bi. Mnogo bolje za tvoje potrebe.
„Ne, to je
Shvatio je umoj
redu. Jasno je„Neću
sarkazam. da je se
željna tankom igr
igratizausas
kutiji peska anja.“
sa Clarissom,
Frankie.“
„Sigurna sam da bi ona volela da se igrate u njenoj kutiji.“
Izgledao je zabavljeno mojom očiglednom ljubomorom. „E pa ja ne bih
voleo.“
„Hvala što si došao.“
Zadrhtala sam kad se nagnuo i šapnuo mi na uvo, „Kad mogu ponovo da
provedem neko vreme sa tobom?“
„Ne znam Mack.“
Stajali smo i buljili jedno u drugo. Pogled u njegovim očima je bio
drugačiji od ranijeg vremena kada smo bili povezani. Njegove oči su mi
govorile da ima još da se bori. Tačnije one su mi rekle da on nije ni
počeo da se bori. Izgledao je kao da bi rekao nešto, ali umesto toga,
samo se okrenuo, zgrabio kaput i otišao.
Iz nekog razloga, te noći nisam mogla da prestanem da mislim na njega.
Više nego inače.
Dok
mojimjekostima
Victor umotavao
mi je reklosvoju
da ćeruku oko mene
se stvari dokživotu
u mom je padao u san, nešto u
zakomplikovati.
Poglavlje 8
Francesca
PROŠLOST
Školska godina se bliži kraju. Znala sam da će Mack uskoro otići kod
kuće u D.C. za leto. Trebalo bi da stigne kod kuće posle njegovog vikenda
svake minute. Ove nedelje uveče ipak, odlučila sam da preskočim susret
sa njim dole u perionici veša. Umesto toga, otišla sam na krov naše
zgrade.
Svetla obližnjeg Fenway parka osvetlila su noćno nebo. Red Sox
utakmica protiv Orioles je otišla u produžetke, i radovanje gomile se
moglo čuti. Osećati se super emocionalno, pustila sam zvukove iz parka
da mi služe kao pozadina mnoštvu misli koje su mi bile u glavi.
Nakon oko sat vremena samoće tamo gore, Mackov glas me iznenadi.
„Frankie?“ Sranje.
Okrenula sam se ka njemu. „Ćao.“
„Ispalila si me. Očekivao sam da ćeš biti dole u podrumu. Ne znam šta
me je nateralo da odlučim da proverim ovde, ali imao sam neki osećaj.“
„Iz nekog razloga, nisam bila raspoložena da večeras perem veš.“ Seo je
dole pored mene dok smo oboje gledali u park.
prstima jedne ruke preostali broj dana pre nego što ode .
Poglavlje 9
Francesca
Učenici su dobili zadatak da nacrtaju svoju porodicu pre odmora. To je
bio deo lekcije o raznolikosti porodične strukture u Americi. Dok sam
gledala dečje crteže, zastala sam na Jonahovom, koji je mnogo govorio.
Tri oštre linije nacrtane crnom bojicom između slika njegove majke, oca
i njega. Čudno, Jonah je nacrtao Torrie sa osmehom na licu, a sebe i
Macka namrštene. Crtež je prikazivao kako on trenutno vidi porodičnu
situaciju sa svojim emotivnim stanjem.
Nije bilo moje da anali ziram dečakovo umetničko izražavanje porodičnog
života, nisam mogla pomoći sebi da ne poželim razgovarati sa njim.
Možda je bilo neprikladno da njegov crtež ima posebnu važnost u odnosu
na ostale, ali ne mogu ga ignorisati. Istina, podsećao me je mnogo na
mene kad sam bila mlađa.
Kao i obično, Jonah se igrao sa strane školskog dvorišta, udarajući loptu
ukrug, izdvojen od ostale dece. Iskoristila sam priliku da razgovaram sa
njim pre nego se odmor završi.
„Hej, Jonah. Mogu li razgovarati sa tobom na trenutak?“ Jednostavno
je klimnuo i pratio me unutra i dole hodnikom.
U učionici, uzela sam stolicu i sela pored njega. „Dakle, gledala sam tvoj
crtež koji si nacrtao ovde, i na neki način mi je zapao za oko jer je
drugačiji. Nema ničeg lošeg u tome. Samo samhtela da razgovaramo o
tome.“
Jonah je ostao miran ali i pažljiv.
„Prvo, želim da se uverim da razumeš da postoje različite porodice.
Porodice u kojima su roditelji zajedno, porodice sa dve majke, dva oca,
porodice sa jednim roditeljom. Pokazaću ti sliku svoje porodice.“
Prišla sam svome stolu i uzela crtež koji sam nacrtala malopre. Pokazivao
je moju majku i mene na jednoj strani i isečen crni papir zalepljen na
drugoj strani papira.
„Ovo je moja porodica. Izgleda drugačije od tvoje, ali je ipak porodica.
Nikad nisam upoznala oca. Tako da je on neka vrsta misterije za mene.
Zato je obojen u crno.“
„Gde je on?“
„Ne znam Jonah. Odlučio je da ne želi da bude otac pre nego sam se ja
rodila. Ali znaš šta? Imala sam odličnu majku. Ona je stvarno dobro
brinula o meni. Ali vidi... htela sam da podelim svoju priču sa tobom tako
da bi razumeo da nije svaka porodica kao iz bajke. To je bio razlog ovog
projekta, da pokažem to. Ako tvoji mama i tata ne žive zajedno, nisi sam.
U redu je da si uzrujan zbog toga, jer emocije su prirodne. Ne možemo
da im pomognemo. Ali imaš dva roditelja koji te vole. Mogu da
te uverim u to. Oni će te uvek voleti, čak i ako nisu zajedno.“
„Tvoj tata te nije voleo?“
„On me i ne poznaje. I bio je veoma mlad.“
„Da li mu opraštaš?“
Klinac me je totalno zbunio, jer to je pitanje na koje zaista nisam znala
odgovor.
Oklevala sam pre odgovora. „To je teško pitanje.“ Razbarušila sam mu
lokne šaljivo. „Mogu li ti kasnije odgovoriti na to?“
„Da.“ Rekao je sa blagim osmehom koji podseća naMackov.
„Samo zapamti da je u redu biti drugačiji. To važi i kad se osećaš kao da
se ne uklapaš sa drugom decom. Podsećaš me mnogo na mene kad sam
bila mlađa. Nosila sam naočare kao i ti, takođe.“
Iznenadio me je kada je rekao, „Znam, ti si četvorooka Frankie.“
„Znaš a, huh?“
„Ništa neću reći.“
„U redu“ osmehnula sam se. „Znaš šta još, Jonah? Takođe sam bila
stidljiva sa ljudima, isto kao i ti.“ „Kako ste onda postali učiteljica?“
„Pa, u mom slučaju, postajala sam nervozna u društvu odraslih. Ponekadi
sada.“
„Šta radite kad se to dogodi?“
„Bavim se time dok smešna osećanja ne prođu. Uvek prođu. I nikada ne
bežim od stvari koje mi čine nelagodu. Nešto kao kad si ostao u razredu
a pitao si da odeš. Da li si primetio da nisi posle često tražio da odeš?“
Klimnuo je.
„To je zato što si ostao dovoljno puta i shvatio da nemaš čega da se
plašiš.“
Jonah je izgledao kao da razmišlja o tome.
„U svakom
je da slučaju,
ne voliš lekcija
da budeš non ovoga je da jeljudima.
stop okružen u reduOno
biti što
drugačiji,
je važnoi ujeredu
da
pokušavaš, ne zbog njih, već zbog sebe.“
„Dobro.“
„Hvala za razgovoru.“ Nasmejala sam se. „Još uvek imaš nekoliko minuta
pauze ukoliko želiš da se vratiš napolje, a možeš ostati i sedeti ovde sa
mnom.“
Odlučio je da ostane. Ostavila sam Jonahov porodični crtež na njegovom
stolu. Gledala sam ga kako je zurio u njega neko vreme, a onda podigao
bojicu i promenio nešto.
Kasnije sam primetila da je promenio svoj namršteni izraz u nasmejani.
Jedini čovekTopored
distanciramo. mi nijekog
selo sam se osećala sigurno nudi mi da se
najbolje.
„Ne želim nigde da idem Vic.“
„Uvek ću brinuti o tebi ako je to ono što želiš. Uvek ću te želeti u svom
životu, ali onoliko dugo koliko te činim srećnim. Da li razumeš šta hoću
da kažem?“
„Da. Ti me činiš srećnim. Uvek si to činio.“ To
je bila istina.
„Pošto smo iskreni jedno prema drugom večeras, zapravo imam i ja tebi
da kažem nešto.“
Moje srce je zakucalo jače. „Okej...“
„Sećaš se programa B.U. koji sam pokušavao da krene sa Oxfordom?“
„Da.“
„E pa prošle nedelje, ponudili su mi priliku da ga vodim u Londonu na
godinu dana.“
„Oh.“
„Odbio sam ih, Francesca.“
„Zašto mi nisi ništa rekao?“
„Nisam mislio da bi mogla napustiti posao ikrenuti sa mnom. Nije bila ni
opcija da te ostavim. Ako, kojim slučajem, planiraš da ne budeš ovde
sledeće godine, prihvatiću poziciju. Ali u slučaju da ne, radije bih da
budem sa tobom. Ništa mi nije važnije. Samo sam mislio da bi trebalo da
znaš o ponudi.“
Spoznaja da je tako
je da se osećam lakoobzirom
užasno, odustaodaodsam
pozicije iz snova
se zakačila zbog mene
za drugog učinila
čoveka.
„Volim te Francesca. Nadam se da ti je to dovoljno.“
„Volim te Vic.“ Zaista sam ga volela. Moja osećanja prema njemu možda
nisu bila puna ludom strašću koju sam jednom osećala prema Macku, ali
bila su isto prava.
Victorove oči bile su iskrene. „Hvala ti što si bila iskrena sa mnom.“
Ništa nije rešeno te noći. Ako ništa drugo, bila sam zbunjenija zašto
čeznem za čovekom koji me je ostavio pre nekoliko godina, a imam onog
koji me obožava ispred nosa.
„Da li sisam
„Otišla bila nekoliko
opet tamo?“
puta.“
„Sama ili sa njim?“
„Sama.“
To je bilo naše mesto.
Dvadeset minuta kasnije, parkirali smo na naše staro mesto. Sullivan’s je
bio kiosk brze hrane za poneti, pored vode Castle Island u južnom
Bostonu. To nije bila odlična plaža za kupanje, ali voleli smo da sedimo i
gledamo u vodu, gledamo avione u niskom letu koji su sletali na obližnji
Logan aerodrom.
Primetivši da 747 dolazi, govorio sam glasnije zbog buke motora.
„Osećaj je tako dobar, biti ovde sa tobom, gledati avione koji sleću.
Maštao sam puno o dolasku ponovo na ovo mesto sa tobom“
Frankie je tiho jela svoj grilovani hot-dog dok je zurila prema vodi, vetar
joj je mrsio kosu.
„Hoćeš mi reći kako ste se upoznali?“
Ona obriše usta pa pročisti grlo. „Ja sam bila u diplomskom odeljenje u
B.U. On je profesor tamo.“
„On je bio tvoj profesor?“
„Ne. Ali smo se upoznali tamo. U početku nisam znala da je profesor.“
„Koliko je dugo posle mog odlaska iz Bostona si počela da se zabavljaš s
njim?“
„Prošlo je puno. Zajedno smo dve godine.“
„Jesi li bila sa nekim pre njega?“
„Izlazila sam tu i tamo, ali Vic mi je bio prva ozbiljna veza. Bilo mi je
teško povezati se sa nekim duže vreme nakon što siti otišao.“
To je bilo teško čuti. Ali nije me iznenadilo. Znao sam da joj je duboko
stalo do mene, i do dana današnjeg, naša kemija je bila kao ništa drugo
što sam iskusio. Iako me zadovoljilo što se tako osećala, također, bilo mi
je loše što joj je trebalo toliko vremena da krene dalje posle mog
odlaska. Ipak, nisam ni očekivao drugačije.
„Šta je bilo drugačije sa njim?“
„Sve. Poštuje me, ceni sve moje hirove-kao što si i ti. Brine o meni, čini
me sigurnom. Nikada nisam imala nekoga da brine meni ranije. Uvek sam
se sama brinula o sebi. To je bila lepa promena.
„Obećavam da se neću šaliti o tatica-kompleksu.“
„Vidi. Nisi skroz u krivu što se tiče toga. Bio je u stanju da ispuni tu
šupljinu, ali ja ne volim da razmišljam o njemu na takav način.“
Zaista nisam želeo da zamišljam punjenje bilo kojih njenih šupljina.
„Da li on želi da se oženi tobom? Mislim, ide gore.“
„On kaže da želi da provede ostatak svog života sa mnom, ali ne veruje
mnogo u brak. Kaže da bi to uradio samo ako ja budem to želela. Isto je i
sa decom. Ali nisu mu potrebna da bi bio srećan. Znam da uživa u svojoj
slobodi.“
„Da li je bio oženjen ranije?“
„Ne.“
„Da li ti želiš da se udaš?“
„Sada? Ne.“
„Da li te još uvek seksualno privlači?“
„Bože Mack, kao da smo u trećem osnovne. Zašto želiš da znaš to?“
Završio sam sa okolišanjem.
„Moram da znam koje su sve tačke slabosti.“
„Zato što planiraš da pokušaš da me ukradeš od njega?“
„Ako ti je suđeno da budeš sa njim, neću to uspeti koliko god se trudio.“
„Ali ti planiraš da pokušaš?“ Planiram pakleno da pokušam.
„Znam da je možda prekasno. Nisam glup. Ali nikada sebi ne bih oprostio
ako bar ne pokušam.“
„Šta zapravo planiraš da pokušaš?“
„Neću biti u Bostonu zauvek. Ne sumnjam da će Torriein posao ovde da
potraje. To je samo pozicija po ugovoru. I ja moram da odem gde god je
Jonah. Dakle, ovo je prilika koja se ne propušta. Pitaš me šta planiram da
uradim? Sve. Svaku prokletu stvar Frankie- dok mi ne kažeš da
prestanem. Dok me ne pogledaš u oči i kažeš mi da nema svrhe za tim.“
„Moraš da budeš tamo gde ti je sin. Shvatila sam. Ruke su ti vezane.
Mogu da zamislim da proteklih nekoliko godina nisu bile lake za tebe.“
„Nisu. Ali najviše se kajem što sam te povredio. Ne kajem se što imam
sina. Možda ne znam šta radim sve vreme, ali taj dečak mi znači ceo
svet.“
„Znam to.“
„Mislio sam da to što sam ostao sa njegovom majkom je najbolja stvar
koju sam uradio za njega. Pogrešio sam. Imati dva roditelja koji se
stalno svađaju nikada neće učiniti njegov život bolji. Konačno sam
shvatio, da ako ja nisam srećan, ne mogu biti otac kakvog moj sin
zaslužuje. On može da vidi pravo kroz mene.“
„Povučen je u sebe, ali je svega svestan.“
„Razgovarala si sa njim u vezi tvog oca.“
„To ti je on rekao?“
„Da.“
„Jesam. Učili smo o raznolikostima porodice. Nacrtao je sliku tebe,
Torrie i njega sa debelim linijama između svih vas.“Oh. To mi je slomilo
srce.
„Bez zezanja, a?“
„Ne. Htela sam da zna da mnogo ljudi žive u različitim porodičnim
strukturama i da je to u redu. To je bio razlog zašto sam podelila
informaciju o mom ocu sa njim.“
„Hvala za to. Znam da ti nije lako da pričaš o tome.“
„Pitao me je da li sam oprostila tati... što me je napustio.“
„Stvarno?“
„Mislila sam da je to dobro pitanje i odgovorila sam mu iskreno. Rekla
sam mu da nisam sigurna, i da ću se vratiti sa tim. Izgledalo je kao da
prihvata to.“ Pogledala je vodu, a odmah zatim u mene. „Da li su stvari
bolje sa njim kod kuće?“
„Mislim da da
„Drago mi polako idemo na
to čujem. Štabolje.
je saVikend
tvojimjeoce
bio
m?dobar.“
Kakav je tvoj odnos sa
njim?“
„Isti kao što je i bio. Nije zadovoljan sa mnom-od izbora moje karijere
do odbijanja da oženim Torrie. Ali njegovo mišljenje mi nije važno u
ovom delu života. On ne može da promeni moje odluke. I više od toga, ne
dopuštam mu moć nad mojim mislima više. To je bila najveća promena. Ali
tata je bio dobar prema Jonahu. Moram da priznam to. Inače i dalje je
isti bednik kakav je bio, više se brine za javni ugled, nego za bilo šta
drugo.“
Naš razgovor je prekinut kada Frankie zazvonio telefon.
Pogledala je dole u njega.
„To je Victor?“
„Da. Samo proverava da li sam dobro.“
„Da
To neli on mislizadačuđenje,
bi bilo ću te povrediti ili tako
s obzirom nešto?“
da sam je već povredio za ceo život.
„Ne. On samo radi što bi svaki momak u ovakvom scenariju.“
„Znam. Ne krivim ga ni malo.“
Zadrhtala je, borio sam se sam sa sobom da je ne zagrlim. Koliko god
želeo da uradim to, nisam imao prava.
Oči su joj blistale na mesečini. „Postaje kasno. Trebalo bi da se vratim.“
„Hajde, onda, da te vratim kući.“
Vožnja nazad da
Nisam stigao je joj
bilakažem
prebrza. Moje
ni pola vreme
onoga što sa
samnjom je uvek ograničeno.
planirao.
Kad sam se zaustavio na uglu iza njene kuće, pitao sam,
„Kad te mogu videti ponovo?“
„Victor ide u Englesku za nekoliko nedelja na konsultacije o novom
programu antropologije na Oxfordu.“
„Na koliko dugo?“ „Na
nedelju dana.“
Nedelju dana.
Uprkos svih zlih planiranja u mom mozgu, pokušao sam da zvučim
opušteno. „Onda večera?“
„Razgovaraćemo.“ Rekla na neobavezan način.
Srce mi je brže zakucalo. Znao sam da je to moja jedina šansa da zaista
provedem vreme sa njom, da imam moju Frankie nazad- makar i na jednu
nedelju.
Poglavlje 11
Francesca
Victor je zatvorio svoj kofer. Bio je neobično tih jutros dok se
pripremao za put. Naizgled izgubljen u mislima, u jednom trenu zastao je
a onda me uhvatio za podlaktice, privlačeći me sebi.
Grlio me čvrsto, a onda šapnuo na uvo, „Voleo bih da ideš sa mnom.“
Udahnula sam miris njegove Givenchy kolonjske i re kla, „I ja, ali me nisi
pitao. Nisam ni znala da postoji ta opcija.“
„Mislim da trebamo nedelju dana odvajanja. Treba da shvatiš neke
stvari. Dajem ti prostora za to nedelju dana. Neću ispitivati šta se
dešava dok nisam tu. Ne želim da znam.“ Pustio me zi zagrljaja da me
pogleda. „Ali, Francesca, ja ne mogu zauvek da živim ovako. U jednom
trenutku, trebaće mi da znam da tvoje srce pripada samo meni. Možda
izgledam kao jaka osoba, ali u poslednje vreme, shvatio sam da nisam jak
kao što sam mislio. Volim te previše. Ali ne mogu da podnesem da budem
sa tobom, ako tvoje srce nije u tome sa mnom.“
Njegove reči bile su otrežnjenje za mene. Ostala sam tiha kad je
nastavio.
„Ove dve godine bile su najbolje u mom životu. Nisam ni sumnjao da ćemo
biti zauvek zajedno-sve do nedavno. I kad saznao razlog tvog
čudnog ponašanja, dokaz da su moje brige bile opravdane.“
„Žao mi je što sam unela ovaj stres u nas.“
„Nemoj da ti bude. Bila si iskrena sa mnom. Cenim to više nego bilo šta.
Ali neću da te lažem. Nakon što sam video, da tip na kog si se zakačila
izgleda kao Calvin Klein model na vrhu svega, pa, nije mi to pomoglo.“
Nasmejala sam se malo, jer nisam znala kako drugačije da reagujem ili
šta uopšte da kažem. Mack je izgledao kao jebeni model, ali to nije imalo
nikakve veze zašto smo u ovakvoj situaciji.
„Ja nisam površna osoba. To znaš. Moja veza sa njim bila je dublja, kao i
sa tobom.“
„Znam da misliš glavom i srcem. Tako da, ako bilo kog trenutka odlučiš i
shvatiš da tvoje srce nije u ovome, želeo bih da povučeš flaster. To je
sve što tražim. Ne želim da me vučeš okolo.“
„Obećavam da ti to neću napraviti, Vic. I obećavam da ću rešiti ovo kako
bi nastavili sa svojim životima.“
On spusti pogled na sat. „Zakasniću, samo još jedna stvar pre nego
odem.“ Stavio je obe ruke oko mog lica. „Ako zaključiš da sam ja taj,
odlučio sam da želim da idem sa svime. Zato što nema pola puta sa ovim
kako se osećam, ljubavi moja. I nisam shvatao to dok izgubiti te nije
postalo prava pretnja. Želim da se oženim tobom. Želim da imam decu sa
tobom. Želim da te volim do kraja svoga života i ništa drugo da ne radim
samo da te usrećim. Potrebno je da samo odlučiš kojim ćeš putem ići.
Ako je putovanje sa mnom, obećavam ti da nećeš zažaliti.“
Suze su mi ispunile oči. Victor mi nikada ranije ništa slično nije rekao.
„Volim te Vic. Zaista.“
„I ja tebe Francesca. Vodi računa o sebi ove nedelje, važi?“ „Dobro.“
Zatim je otišao.
za trenutak,koju
povezanost nikada
smo nisam
imali. zaboravio
To je osećajkakokoji
samnikad
se osećao sa utobom
nisam bio stanju–
ponoviti. Nedostaje mi to. Nedostaješ mi ti. Jebeno mnogo.“
Zatvorila sam oči ponovo, puštajući reči da slegnu. „Odakle ćemo
početi?“
„Završimo teži deo. Počećemo da pričamo o onome što se desilo
poslednje noći kad smo bili zajedno. I šta se desilo nakon toga.“
Poglavlje 12
Mack
PROŠLOST
Brinuloprljavom
onom me je to što će biti
podrumu. potpuno sama, znajući da će prati veš sama u
Zadubljen mislila koje su kružile u mojoj glavi, pogledala me je. „Pripita
sam. Možda je sada dobar trenutak da odem i uradim tetovažu, pre nego
se predomislim.“
Počešao sam se po bradi. „Jesi li sigurna da hoćeš to da uradiš?“
„Da.“
Pokazujući glavom ka ulici, rekao sam, „Hajdemo onda.“
Nekoliko blokova dalje, naišli smo na tatoo shop i bar. Prigodnog naziva
DrINK. Frankie se upisala na listu čekanja, i to je bilo dobro, s obzirom
da nije znala šta će uraditi.
Otišao sam i uzeo nam par pića dok je ona gledala katalog tetovaža. Kad
sam se vratio sa Long Island ledenim čajevima, ona je i dalje bila
nesigurna oko odabira.
Pružila mi je katalog. „Odaberi neku za mene. Iznenadi me.“
„Ti to ozbiljno?
i zaglaviš sa timeVeruješ mi života?“
do kraja dovoljno? Šta ako odaberem nešto što mrziš
„Nećeš.“
„Šta ako odaberem da imaš veliko dlakavo dupe na tvojim leđima? Kako
možeš biti tako sigurna da neću to uraditi?“
Pijuckala je pića i nasmejala se iza cevčice. „Zato te poznajem, ti nikada
ne bi rekao ili uradio nešto namerno da me povrediš. Ne smatram da ćeš
početi večeras. Izgledaš kao žestok momak, ali u stvarnosti, veoma si
pažljiv i zaštitnički nastrojen. Stalo ti je do moje sreće. I mislim da
znaš da me označavanje dlakavim dupetom na leđima ne bi učinilo
srećnom.“
„Nisi zanimljiva uopšte“ zadirkivao sam je.
„Izaberi nešto na šta ću biti ponosna, Morrisone.“
Naišao sam na sadržajna tetovaže, jedna mi je privukla pažnju. Odlučio
sam da je ona ta, jer me podseća na nju. I prilično samsiguran da će se i
njoj svideti. Ne samo zato što je bila daleko od dlakavog dupeta, već jer
je zaista prelepa.
ali to ne može
Trebajući da se desi
olakšanje ovako.drkadžija, iznenada sam se pomerio ispod
kao pravi
nje, premeštajući je u ugao kauča.
Postavio sam joj nešto ispod glave, rekao sam, „Vratiću se.“ Frankie
se uvila oko jastuka, ne rekavši više ništa.
Otišao sam pravo u kupatilo i zatvorio vrata pre nego otkopčam
pantalone. Bokserice su mi bile mokre od preejakulanta koji je iscureo iz
mog kurca. Kurac mi je bio neverovatno tvrd dok sam drkao brzo u
očajnom pokušaju za oslobađanjem. To je bilo sigurnije nego da to
uradim
nju, a nepijanoj Frankie. Ponavljajući njene reči, zamišljao sam da jebem
svoju ruku.
„Volela bih da me jebeš tako jako da te osećam i danima posle.“
Nakon, manje od minute, udario sam glavom nazad o vrata dok sam
svršavao u svoju drugu ruku. Jedva mi je sve stalo u jedan dlan. Zadihan,
ostao sam na vratima i zatvorio oči, obećavajući da nikada više neću piti
ovako.
Ali svršavati nije učinilo nikakvo sranje da otkloni žudnju. Znao sam da
će biti duga noć i bez obzira šta bi se desilo trenutno- jutro će biti
neprijatno.
Kad sam se očistio i vratio u dnevnu sobu, Frankie je ležala onesvešćena
na kauču. Odlučio sam da je prenesem u krevet. Nadao sam da se neće
probuditi, ali čim sam je podigao sa kauča, pogledala me uizmaglici.
„Ne osećam se baš dobro.“
„Povraćaćeš?“
„Mislim da bih mogla.“
Samo što smo stigli do praga kupatila, roknula je i povratila svuda po
nama i oko nas.
Pogledao sam dole u nas. „Sranje!“
Bilo je preko cele njene kose, na mojim grudima, njenoj majici. Bila je
previše pijana da bi očistila sebe. Prekriven povraćkom, zaledio sam se,
ne znajući kako da se nosim sa time.
Pažljivo sam je spustio na noge, rekao sam poslednju stvar koju sam
mislio da ću reći večeras. „Moramo da te izvučemo iz ove odeće.“
Jednostavno je klimnula glavom.
Puštajući vodu u tušu da krene topla, mogao sam osetiti svoje srce kako
tuče u grudima. Okrenuo sam se i našao je bez pantalona i donjeg veša,
ali je još imala majicu.
Ovo nije bilo dobro.
Frankie je ušla u kadu i izgubila ravnotežu. Završio sam unutra sa njom
da je držim.
Pokušao sam kao pakao da ne buljim u njenu pičkicu; zaista jesam.
Dozvolivši sebi jedan brz pogled, otkrio sam da je bila kompletno
obrijana.
Jebi. Me. Ovo je bilo okrutno i neobično kažnjavanje.
Kako je voda curila preko nas, rekao sam, „Moram da ti skinem majicu, u
redu?“
Zatvorila je oči i klimnula glavom.
Nije bilo vreme da se otreznim, ali jesam. Povlačeći njenu natopljenu
majicu gore u pokušaju preko glave, pravio sam se da ne vidim kakosu
njene grudi poskočile. Pokušao sam da ne gledam dole ali jednostavno
nisam mogao da pomognem sebi. Imala je najneverovatnije sise. Nisu bile
ogromne, ali nisu bile ni male – svaka puna šaka, prelepi oblik suza. Svetlo
roze bradavice veličine pola dolara, savršeno centrirane na kremastoj
koži. Bradavice uspravne, kao i moj kurac koji puca u mokrim
farmerkama. Bio sam potpuno obučen ispod vode dok je ona stajala
skroz gola.
Okrenuo sam je da ne bih bio u iskušenju da piljim u njenu golu macu,
sipao sam malo šampona na sunđer i dao joj.
„Okupaj se, Frankie.“
Uzela ga je od mene i polovično ga protrljala po telu.
Skoro sam potpuno zaboravio na tetovažu dok me nije ubola u oči kroz
providan flaster.
Sranje. Njena guza.
Soba se vrtela kada sam otvarala oči sledećeg jutra i ispružila ruku za
jedan par naočara koje sam držala u noćnom stočiću.
Sve čega sam se sećala je da sam uradila tetovažu, i da sam previše
popila u klubu u Landsome Street. Sve ostalo je mutno.
Srce mi je poskočilo kad sam videla da Mack leži pored mene u krevetu.
Nije imao košulju, iako nikad nije spavao u košulji. On takođe nikada nije
spavao ni u mom krevetu.
Sveto sranje. Mack je bio u mom krevetu. Pored mene.
Ruka mu je bila preko glave, pokazivajući svoj pazuh. Nikada nisam
shvatila da bih mogla pronaći dlake na pazuhu tako seksi dok nisam
izbliza videla Mackove. To je bio još jedan primer čvrste privlačnosti
prema njegovoj muževnoj lepoti.
Pogledala sam dole i videla veliku majicu koju sam retko nosila. Gde je
uopšte našao? Barem je pokrivala bedra, kad već i onako nisam nosila
pantalone.
Gde su moje pantalone?
Bilo je olakšanje videti da imam donji veš na sebi, ali ne one koje sam
obukla juče.
Šta se desilo noćas?
Gurnula sam mu rame. „Mack?“
„Mmmmm,“ promumla pre nego se okrenuo. Glas mu je slab.
„Kako se osećaš?“
Stomak me je boleo, i moja usta su bila isušena.
„Kao govno.“
„Shvatio sam to.“
„Šta radiš u mom krevetu?“
„Ne sećaš se?“
„Ne.“
„Šta je poslednje čega se sećaš od sinoć?“
„Bila sam sa tobom u klubu.“
Mack se uspravi i nasloni na uzglavlje. „U krevetu sam jer si me posle
tuširanja zamolila da legnem pored tebe. Rekla si da se bojiš da budeš
sama.“
Moj stomak je potonuo. „Tuširanja?“
On protrlja oči i nasmeje se malo. „Ništa se nije desilo, Frankie. Oboje
smo bili prilično pijani sinoć. Igrali smo mnogo. Nosio sam te od kluba do
kuće, malo smo otvoreno razgovarali kad smo došli kući, a onda si nas ti
povraćala na nas oboje. Dakle, morao sam te oprati pod tušem.“
„Šta ’otvoreno razgovarali’ znači tačno?“
„Nije važno. Bila si pijana. Sve što si rekla...što smo oboje rekli... biće
pripisano tome.“
Moj um je sada pretraživao po mislila šta mi je rekao. „Čekaj. Bila sam
gola pod tušem?
„Nekako Skinula
si morala sam sisvoju
to, bila odeću?“ bljuvotinom. Oboje smo bili.
prekrivena
Trebala ti je moja pomoć. Nisi mogla stajati pravo. I bio sam uplašen da
ne padneš i razbiješ glavu.„
„Video si me golu?“
Mack je oklevao. „Da.“
Pokrila sam lice. „Oh moj Bože. Tako se osramoćena.“
„Veruj mi, nemaš čega da se stidiš.“
„Ovo nije kako sam zamišljala da tvoj poslednji dan ovde bude, oboje
mamurni.“
„Juče je bio najbolji dan koji sam ikada mogao da tražim. Kao vreli haos
koji nikada neću zaboraviti.“ Reči su mu zvučale iskreno.
„Stvarno?“
„Da.“
„Ne želim da odeš.“
„Veruj mi, ni ja ne želim da odem. Uspavali smo se. Sada, imam samo dva
sata do polaska na aerodrom.“
Pogledala sam u sat. „Sranje. Htela sam da ti napravim doručak, ali
mislim da sada ne mogu da podnesem miris hrane.“
„I onako nisam toliko gladan. Uzeću nešto u Logan.“ Mack spusti pogled
na donji deo mog tela. „Moraš da pogledaš svoju tetovažu. Još uvek čak
ni ne znaš šta je.“da bi trebalo, zar ne?“ nasmejala sam se podižući se sa
„Pretpostavljam
kreveta kad me jak talas mučnine udario.
Mack je išao za mnom, do visokog ovalnog ogledala u uglu moje sobe.
Stao je iza mene i polako mi podigao majicu do iznad pupka. Njegovo
preuzimanje inicijative da me delimično skine mi se činilo kao hrabar
potez. Ali svakako ukazuje na promenu u našem odnosu, nakon prošle
noći.
Blizina njegovog tela slala mi je jezu kroz kičmu. Za trenutak, svesna
sam da me je video u gaćama, ali onda me je udarilo da je video više od
toga sinoć.
Polako, dok je skidao flaster, rekao je. „Nadam se da će ti se svideti.“
Dodir njegovih prstiju na mojim donjim leđima me je naterao da
zatvorim oči na čas.
Okrenula sam glavu da se pogledam u ogledalo. Moja usta su se iskrivila u
osmeh kad sam videla plavi cvet veličine loptice za golf. Bilo je lepše
nego bilo šta što bih odabrala za sebe.
„Prelepo je. Kakav je to cvet?“
„To je lotosov cvet.“
„Prilično sam sigurna da sam ga videla. Samo nisam znala kako se zove.
Šta te je nateralo da izabereš ovo za mene?“
„Pa, u knjizi koju sam čitao, pisalo je da je lotos cvet koji se rađa iz
mračne ljigave vode.“
Podigla sam obrve. „Ljigavi deo te je podsetio na mene?“
„Ne. U osnovi, cvet se smatra čistim zbog svoje sposobnosti da izađe iz
mračnih voda ujutru savršeno netaknut. Ono što me je podsetilo na tebe
je činjenica da iz mračne vode izraste prelepi cvet. Nekada si mi rekla
da se osećaš da je deo tebe došao iz crne rupe, zbog tvog oca. I znam
da se ideš okolo svakog dana osećajući se kao da deo tebe nedostaje. Ali
shvatala ti to ili ne, ti si svetlo onima koji te znaju - meni. Kao i lotos,
izdigla si se iz tame da postaneš nešto predivno- predivna osoba.“ Oči
su mi zasuzile. Nikada mi niko nije rekao nešto tako dirljivo. „Vau. Ne
znam šta da kažem. Hvala ti.“ Obrisala sam oči i pitala ga, „A zašto si
izabrao plavu boju?“
„Zapravo, zanimljivo je što to pitaš. Postoje razne boje lotosa. I čitao
sam o svakom od njih. Kada sam stigao do plave... pa, bilo mi je
simbolično mog iskustva sa tobom.“
„Kako to?“
„Knjiga kaže da plava takođe predstavlja um pre materije, naročito
duhovnu kontrolu nad fizičkim čulima i prinudama- što povećava duhovno
suprotstavljanje telesnim iskušenjima.“Oh.
Prekinuo samSamo
otići i uzeti. vezu je
i pogledao u Frankie.
radoznala. „Insistira
Bezopasna je. Imašdali tinešto
budeš ta koja će
protiv?“
„Ne, ne uopšte.“
Nakon što je Frankie otišla, nije se odmah vratila. Onda sam shvatio da
je, poslati je mojoj ludoj komšinici, možda bila velika greška.
Poglavlje 15
Francesca
Gđa Migillicutty je povukla svoj dugački džemper kako bi se zaštitila od
hladnoće dok me je čekala na vratima.
„Nisam se htela da stavljam brushalter samo da bih dala Macku beli luk.
Nisam htela da šokiram jadnička mojim grejačicama struka.“
Smejala sam. „Ah, pa, zato se insistirali da ja dođem?“
„Okej,
Znam daneceni
potpuno.“ Mahnula
ovo vreme mi jealida
sa vama, uđem.da„Ne
moram želim da
ti kažem te zadržavam.,
nešto na brzaka,
Frankie.“
„Dobro...“ rekla sam, ulazeći u kuću.
„Samo zato što izgleda jako spolja, ne znači da je njegovo srce
neuništivo.“
Ne očekivajući je da ide tim putem, progutala sam i rekla, „Znam to.“
„Sada, ne znam ništa o čoveku sa kojim si u vezi, ali dečko u kući do
moje? On misli da si ti prava.“
„On je rekao to?“
„Možeš reći mnogo o nekome po onome što kažu kad popiju i spuste svoj
oklop. Dođeš do dna njihovih misli. Ti si sve o čemu on govori. I prilično
sam sigurna ako bi uzimao poslednji dah ti bi bila poslednja stvar na koju
bi mislio, takođe. Sada, radi šta hoćeš sa ovim informacijama. Ja sam
rekla svoje.“
Nisam znala šta da kažem. „Cenim vaše mišljenje.“
Pokazala mi je staru fotografiju nasmejanog čoveka koji je izgledaokao
u svojim sedamdesetim. „Vidiš li ovog zgodnog muškarca? Pedeset jednu
godinu me je zvao „prava“. I hvala bogu ne moram da živim sa kajanjem,
zato jer kad je umro, nije morao da se pita da li ga je osoba kojoj je
poklonio srce volela.“
„Žao mi je zbog vašeg gubitka.“
„Nemoj da ti bude. Nema kajanja. To je o čemu je sve, živeti bez
kajanja. Ako zaista voliš tog čoveka sa kojim živiš, pusti Macka da ide.
Preboleće na kraju. Gospod zna, kolone žena bi čekale na taj dan. Ali
vidiš... upravo sada, on ne može krene dalje dok apsolutno ne sazna da
nema šanse sa tobom. Bez obzira da li to znaš ili ne, nosiš srce tog
čoveka svakog dana sa sobom. U nekom trenutku, moraš ili da mu ga
vratiš i oslobodiš ga...ili da mu daš svoje. Ako je on taj kog želiš, ne
dozvoli da strah stane na put dobroj stvari.“ Njene
reči su me pogodile jako.
„U redu gđo M. Razumela sam vas.“
„Laku noć, Frankie Jane. Vidim zašto on misli da si tako divna.“
Nisam si mogla pomoći a da se smešim dok sam se vraćala Mackovoj kući.
Čekao me je na vratima i sigurno je primetio moj izraz lica. „Sranje. Šta
ti je rekla?“
„Ništa. Imale smo lep mali razgovor.“
„Sigurno. Znajući nju, to znači da ti je dala treći stepen.“
Mašući glavicom belog luka, rekla sam, „Imam čarobni sastojak.“
„Lepo skretanje teme. Ozbiljno, da li ti je rekla nešto da te uplaši?“
Odlukom da zadržim njen savet za sebe, odmahnula sam glavom. „Ne
nikako. Hajde, imamo špagete da napravimo.“
Macku je voda već ključala dok sam počinjala seckati svež bosiljak. Zvuk
otvaranja čepa me je privukao da pogledam u njega. Uzeo je dve čaše i u
svaku točio crveno vino. Bilo je nečeg tako seksi gledati ga dok to radi.
Pa, možda je on bio seksi više nego proces točenja vina. Tada sam
primetila da je izuo cipele da mu bude udobnije. Takođe ej skinuo i
džemper, i sada sam mogla da vidim obris njegovih izvajanih grudi kroz
majicu.
Predao mi je jednu čašu i rekao, „Ne brini. Neću otvoriti više od jedne
flaše. Nema jebene šanse da ću ovo dragoceno vreme provesti previše
pijan da ga se posle ne s ećam.“
„S obzirom na našu evidenciju, mislim da je to pametno.“
„U svakom slučaju, ne treba mi više alkohol da ti kažem kako se zaista
osećam. Nadam se da ti smeta ako sam s vremena na vreme direktan. Ne
moraš da odgovoriš ništa, ali ja ću ti reći šta mi je na pameti ako
trenutak to dozvoli. Ne osećam da imam nešto za izgubiti u ovom
trenutku.“
„Hvala ti za fer upozorenje.“ Uzevši gutljaj, rekla sam, „Nisam mislila da
piješ vino.“
„To je nekako skorašnja stvar, možda je stečeni ukus koji dođe sa
godinama. Sipam čašu ili dve svake noći da se opustim nakon napornog
dana.“
„Teško je zamisliti te u ovoj kući samog preko nedelje.“
„Meni kažeš. Ne sviđa mi se preterano, ali bolje biti sam nego živeti sa
nekim ko te pravi nesrećnim. Naučio sam to na teži način. Veoma sam u
miru ovde osim nedostatka što živim odvojeno od Jonaha.“
Mack je stajao i vrteo svoje piće dok me gledao kako pripremam sos.
Celo telo me je peckalo, ali ne od vina, već zato što su njegove oči na
meni.
„Gledaš li pastu ili mene Morrison?“
„Sranje,“ rekao je kad je shvatio da je zamalo prekuvao špagete.
„Imao si jedan zadatak, „ našalila sam se. „Jedan zadatak...“
„Žao mi je, bio sam ometen. Volim da te vidim u svojoj kuhinji, jebeno
mnogo.“
Završili smo imajući veoma lepu večeru. Bilo mi je olakšavajuće što smo
težak razgovor od ranije sklonili sa puta. Osećala sam se jako prijatno u
njegovoj kući, i to me je činilo malo nervoznom. Krivica me je sustigla
kad mi je Victor prošao kroz glavu, ali to nije bilo dovoljno da me spreči
da uživam dok sam ovde.
„Toliko smo se zapričali da nisam stigao da ti pokažem ostatak kuće.
Pokazaću ti nakon večere,“ rekao je.
„Volela bih to.“
„Zatim, obećavam da ću te vratiti kod kuće u pristojno vreme. Znam da
ustaješ rano, kao i ja, da odvedem Jonaha u školu. Nisi očekivala da ću
da te kidnapujem.“
„Drago mi je da jesi. Zaista nam bio potreban taj razgovor, i iskreno,
sviđa mi se ova kuća. Biti ovde...deliti obrok... to je stvarno lepo.“ „Volim
te imati ovde.“
Tokom druge polovine večere, razgovor je prešao na još lakše teme, na
Mackovo volontiranje u školi tokom zimskog karnevala ovog vikenda. Bio
je unutrašnji događaj, a tema je bila leto u zimi. Mack se dobrovoljno
ponudio da bude na stolici iznad rezervoara vode da pomogne u
prikupljanju novca za školu. Jedva sam čekala da probam tu igru. Nakon
što smo završili pastu, Mack je insistirao da on očisti dok sam ja polirala
čašu od vina. To me je podsetilo na stare dane kada bih ja kuvala, a on
prao sudove dok smo pričali. Mnogo toga druge polovine mog vremena u
ovoj kući me podsećalo na stara vremena. Taj osećaj je bio još jači kad
smo sišli u podrum.
„Sveti pećinski čovek,“ rekla sam kad smo ušli unutra.
Velika crna koža zauzima veći deo sobe. Bio je tu i ogroman televizor i
lepo ugrađeno svetlo. Neka apstraktna slika visila je na zidu. Dekoracija
je bila moderna ali ipak veoma udobna.
„Sviđa ti se?“
„Mi bi uživali da smo imali ovakvu sobu ranije.“
„Ovde Jonah i ja gledamo filmove kad ga odvojim od video igara. I to je
mesto gde provodim većinu vremena kad sam sam.“
Otišla sam do police sa knjigama u uglu sobe. Nekoliko knjiga sam
prepoznala. Jedna me je posebno šokirala.
„The Man Who Folded Himself? Nisi me ismejavao zbog čitanja baš ove
knjige?“
„Nisam mislio da ću te dovesti ovde danas, pa nisamimao vremena da
sakrijem dokaze o mojoj kolekciji naučne fantastike.“
„Da li ih zaista čitaš?“
„Pročitao sam ih sve. To je neka vrsta moje male tajne. U početku, to je
bio samo način povezivanja sa tobom svih ovih godina kad nisam mogao
drugačije. S vremenom, shvatio sam da zapravo uživam u njima.
Pretpostavljam da sam bio skriveni štreber sve vreme.“
Činjenica da je čitao knjige kako bi me se sećao je veoma dirljivo. „Ja
još uvek čitam čudne stvari,“ priznala sam.
„Drago mi je što to čujem. I misliosam tako.“
U uglu police bio je Buffy the Vampire Slayer kolekcija koju sam mu
kupila pre nekoliko godina. „Još uvek imaš ovo?“
„Naravno. To mi je najomiljeniji poklon koji sam ikada dobio.“
Nasmešila sam se, prisetivši se koliko sam uzbuđena i nervozna bila kad
sam mu ga dala. „Imali smo neke zaista lepe trenutke.“
„Jesmo.“ Njegov pogled pao je na moj vrat, pa opet na oči. „Hajde.
Pokazaću ti ostatak kuće gore.“
Mali hodnik na drugom spratu ima kupatilo i tri sobe. Prva soba sa leve
strane je Mackova radna soba.
„Ovo je moja kancelarija.“
U uglu se nalazio drveni sto. Jabuka sa zadnje strane Mac laptopa je
svetlela. Lampa na niskom stoliću je jedina svetlost u sobi.
„Lep laptop.“
„Pa, kad jednom pređeš na Mac, nikad se ne vratiš.“ Namignuo je.
„To je ocrtano čak i za tebe, Morrison.“ On se nacerio.
Prelazeći prstima preko radnog stola, rekla sam, „Lepo je što možeš
raditi od kuće.“
„Obično sam zatvoren ovde veći deo dana. Borim se za vazduh ponekad,
tako da odem po ručak i odnesem ga gđi M.“
„Sviđa mi se to.“
Izašli smo nazad u hodnik. „Pokazaću ti Jonahovu sobu.“
Spavaća soba njegovog sina bila je nebo plave boje sa jednim naglašenim
crvenim zidom.
Svuda je bilo igračaka, konzole video igara. Sve je bilopretrpano, ali kao
organizovani nered.
„Vau. Ova soba izgleda kao da ovde živi godina.“
„Da. Kad je ovde, većinu vremena provodi u ovoj sobi. Ispunio sam je do
kraja sa svime što je imao u Virginiji, pa i malo više.“
„Razmazio si ga, zar ne?“
„Da, ali ne ponaša se razmaženo, ako to ima smisla.“
„Oh, ima. Vidim iz prve ruke. Dobro je on dete.“
„Voleo bih da mogu uraditi više da ga usrećim. Ali mogu samo ovoliko.
Postoje neke stvari koje jednostavno ne mogu promeniti.“
Fotografija na stolu mi je zapala za oko. Mack i Torrie sa Jonahom,
izgledajući kao jedna velika srećna porodica za Božić. Neželjeni osećaj
ljubomore se uvukao u mene. Mack je primetio šta sam gledala pre nego
sam dobila priliku da kažem išta.
„To je slikano pre par godina. Mislim da je bitno da takve stvari budu
oko njega, da ne pomisli da su njegovi roditelji uvek bili očajni oko njega,
ili međusobno.“
„U pravu si. Važno je.“
„Žao mi je. Da sam bio pripremljeniji sklonio bih tu sliku. Ne treba da
vidiš to.“molim te. Ne budi smešan. Skrivanje fotografije ne menjaništa.“
„Mack,
Klimnuo je glavom, nesiguran da li je moj komentar trebao biti
jednostavna činjenica ili malo gorak. Nisam čak ni ja bila sigurna.
„Dozvoli mi da ti pokažem svoju sobu.“
Srce mi je ubrzano kucalo dok me je vodio hodnikom do svoje spavaće
sobe.
Mackova soba je bila sve što sam mogla zamisliti. Pogledala sam okolo,
tiho upijajući muževnost. Njegov neverovatan miris ispunjava vazdušni
prostor. Mornarski pokrivač prebačen preko veoma velikog kreveta,
tamnog trešnjinog drveta koji pristaje čoveku njegove visine.
Sela sam na ivicu, lagano sam poskakivala i prešla dlanovima preko plišane
tkanine. Biti sama sa njim ovde budi napetost u meni.
Naslonio se na komodu, prekrstio ruke i tiho me posmatrao.
Misao mi je prošla kroz glavu. Pitala sam se da li je bio još sa nekom osim
sa Torrie. Mack je definitivno bio seksualna osoba. Pitala sam se kako je
mogao ostati u celibatu čak i u kratkom periodu dok je bio u Bostonu.
Iskreno nisam želela da znam ako je imao i nisam htela da razmišljam o
tome.
„Ova soba je stvarno lepa.“
On je podignuo obrvu. „Stvarno? Zašto onda izgledaš kao da želiš da
pobegneš?“
„Malo sam čini
„Da li želiš nervoznom
da te odvedembiti u tvojoj sobi.“
kući?“
„Ne.“
„U redu.“ Seo je pored mene, ostavljajući smo nekoliko inča izmeđunas.
Moje telo se napelo u naporu da se izbori sa privlačnošću ka njemu.
Kažiprstom je dodirnuo donji deo mog vrata, šaljući mi jezu niz kičmu.
„Šta se dogodilo sa malim mladežom koji je nekad bio tu?“
„Uklonila sam ga pre mnogo godina. Bojala sam se da je rak. Nije bio.
Znaš kako paranoična mogu biti. Iznenađuje me da se sećaš da sam ga
imala.“
Gledao me u oči dugo, pre nego je rekao, „Sećam se svega, Frankie.
Sećam se da si nosila Punky Brewster majicu tog dana kad smo se prvi
put sreli. Sećam se kako ti je kosa uvek mirisala. Jebeno koristim isti
šampon, Finesse, kako bih te mirisao svakog dana. Mirisao sam svaku
bocu u prodavnici dok se nisam setio koje je marke. Sećam se poslednje
serije koju smo gledali zajedno, reprizu Prijatelja, onu gde Pheobe
pronađe ljudski prst kako pluta u konzervi sode. Ti si se smejala seriji, a
ja samcelog
vidim samo leta.
buljioSećam
u tebe,sei čudio
kako se
je kako
suncećuuhvatilo
do đavola izdržati
tvoju da kosu
crvenu te neu
onom otvorenom baru gde smo bili poslednjeg dana zajedno. I nikada
neću zaboraviti tugu na tvom licu kad si saznala da odlazim iz Bostona i
da ne neću vratiti. Sećam se svega, i u zavisnosti od dana, to je
prokletstvo ili blagoslov.“
Moje srce kao da se spremalo da eksplodira.
Stavio je ruku preko moje. „Sećam se svega, i dobrog i lošeg, i ništa od
toga ne bih menjao.“ Gledajući u naše isprepletane prste i pitao, „Dali je
ovo u redu? Da te držim za ruku?“
Dodirivati ga se osećala sam se veoma dobro. Iako je izgledala kao
nevina gesta, uznemirujuće uzbudljiv.
Odgovorila sam. „Da.“
Bili smo tihi neko vreme dok on nije progovorio. „Bez obzira šta se desi,
sve ove uspomene biće sa mnom dok ne umrem. Ali ja bih radije da
napravim nove.tada.
nego što sam Sjebano
Sada,je, ali simislio
kada sam drugim,
sa nekim da ne mogu
kada da te želim
te mogu više
izgubiti
po drugi put, zauvek, to je sasvim drugačiji nivo želje.“
Izvukla sam ruku iz njegove, ustala i krenula do prozora. Bio je
maglovito, što me sprečavalo da vidim napolje.
„Pre nego je otišao, Victor je rekao da želi da me oženi,“ izbacila sam
iznenada. „I da imamo decu. Nikada mi pre to nije rekao, ali mislim da se
oseća ugroženo zbog tebe.“
„Da, zar ne? Da li su njegovi osećaji opravdani?“
Da li je Victor
činjenica da su miimao razloga
gaćice za brigu?
bile mokre Način nadodira
od prostog koji mi srce tuče,
Mackove ruke,
značilo je da Victor s razlogom brine. I dalje reagujem na Macka na isti
način kao i pre osam godina. Ništa se u tom smislu nijepromenilo. Svaki
nelogičan deo mene je želeo Macka i samo Macka. Ali ovo nije odluka
samo za moje telo i srce. Moj um me je stalno podsećao da je umešano i
dete i ogorčena bivša. Da ne spominjem i strah koji dolazi sa davanjem
druge šanse kada su ti već slomili srce.
Ali odgovorila sam mu istinu. „Njegovi osećaji su opravdani, da. Ali ja
samo
htela na
da njega u prethodna
mu dam dvajer
lažnu nadu, dana, ali sami dalje
iskreno, moralasebiti oprezna.
dvoumim štaNisam
će se
desiti kad se Victor vrati. Ovo odlučivanje nije bilo fer prema njima, ali
zaklela sam se da neću dopustiti mojoj zbunjenosti da uništi ovo veče.
To je bila moja noć sa Mackom, i morala sam da se fokusiram na taj
trenutak.
Konačno sam mu odgovorila. „I ja sam mislila na tebe. Mnogo.“ Mack
je obukao u usku košulju i formalne pantalone.
Pogledom sam prelazila gore dole po njemu. „Baš si se skockao.“
„Imam iznenađenje za tebe. Ali moraš svratiti kući i presvući se u nešto
lepo.“
„Vodiš me u moj stan?“
Osetio je moje shvatanje. „Da, ali ću te pričekati u kolima.“
Čim sam ušla u stan nisam želela da gubim vreme, nikad se brže nisam
obukla u životu. Puls mi se ubrzao sa uzbuđenjem dok sam oblačila
crvenu haljinu i odgovarajuće cipele. Pogledavši u sliku Victora i mene u
spavaćoj sobi, pokušala sam da ne dozvolim krivici da se uvuče. Podsetila
sam se da je i Victor želeo da iskoristim ovo vreme da shvatim neke
stvari. Izlazak sa Mackom večeras je bio deo toga.
Mack razrogači oči kad sam ušla u kola. „Jebi ga, izgledaš prekrasno.
Uvek sam te voleo u crvenom. Naglašava ti kosu.“
„Hvala.“ Koža mi je postala vruća od komplimenta. „Dakle, nećeš mi reći
gde idemo?“
„Kao što sam rekao, to je iznenađenje.“
Dvadeset minuta kasnije, stigli smo do hotela Hyatt Regency sa
pogledom na reku Charles.
„Idemo u The Spinnaker.“ Nasmejao se.
The Spinnaker je restoran na poslednjem spratu hotela. Bio je poznat po
rotirajućem spratu, i pružao je pogled na grad sa različitih strana. Dok
smo bili na fakultetu, došli smo da proslavimo naše diplomske ispite.
Mack je napravio veliki račun na kreditnoj kartici svoga oca tada i
zakleo da će se baviti posledicama kasnije. Tako smo se lepo zabavili te
večeri.
Krenuli smo ka vrhu hotela, ali na naš šok, tamo više nije bilo ničega.
Čistačica je usisavala tepihe, a vrata koja su nekad vodila do restorana,
bila su zaključana.
„Šta se dogodilo sa restoranom?“ upitao je Mack.
„Zatvoren je pre nekoliko godina,“ rekla je žena. „Sada samo izdaju ovaj
prostor za privatne zabave.“
„Nisam znala.“ Šapnula sam mu.
„Hvala vam,“ rekao je radnici pre nego se okrenuo ka meni. „Osećam se
tako glupo.“
Stavila sam mu ruku na rame i rekla, „Sve je u redu.“
„Nije u redu. Nije. „Ponovio je. „Ništa od ovoga nije u redu. Kao da sam
očekivao da će sve biti isto.“ Znala sam da je mislio na nešto više, osim
na zatvoreni restoran.
Mack je bio izuzetno tih dok smo se liftom spuštali nazad. Kad je izašao
iz hotela, umesto da krene ka automobilu, stao je i zagledao se prema
reci.
Vetar zbog blizine vode je vrteo moju kosu, pitala sam, „Mack šta nije u
redu?“
Pogledao je u nebo pa u mene. „Da li sam ja u zabludi?“
„Na šta misliš?“
„Budi
se ka iskrena. Da li se jasedržim
mene. „Probudim ujutruzasanešto štoda
nadom, višesam
i nije tamo?“
svakog danaOkrenuo
nekako
budem bliži sa tobom. Još uvek osećam vezu između nas. Osećam to
jako. Ali večeras je primer kako jebeno pojma nemam. Samo sam
pretpostavio... da će biti ovde, kao što sam pretpostavio da se mogu
vratiti u tvoj život i nekako te dobiti nazad posle osam jebenih godina.
Jedina šansa koju dobijem da budem sa tobom, ova nedelja, i moj život
stane na put, još jednom pokazujući kako nikada nećeš moći biti moj
prioritet kao što zaslužuješ. Jebi ga, ja čak i ne znam da li bih se
odabrao svo
„Nemam da sam
vremena ovog
tvomsveta
mestu.“
da tiPogledao
dam. Nejemogu
u nebo
da tiapružim
zatim savršeni
u mene.
život, čak i ako to želim, jer nosim toliko prtljaga. Nekim danima i ne
znam ko sam... Jonahov tata, Torriein bivši, otuđeni sin Michaela
Morrisona. Ali kad sam s tobom... ja sam Mack. Osećam se kao ja. Kad
me pogledaš, podsetiš me ko sam i ko želim da budem. Želim da opet
budem onaj čovek koji je bio srećniji nego svinja u blatu, samo jer sam
pored tebe. Ali nije fer da ukradem ni gram tvoje sreće samo da bih
imao svoju.“
Koliko god da sam izbegavala da ga dodirnem, nisam mogla da odolim.
Zagrlila sam ga jako.
Samo smo se grlili duže vreme. Njegov dah je bio drhtav. Mogla sam da
osetim kako mu jako tuče srce. Po prvi put, shvatila sam koliko je Mack
zaista ranjiv. Iako je uvek izgledao siguran i jak, spustio je u potpunosti
svoj oklop u ovom trenutku. I dalje nisam imala pojma šta je pravi izbor
za mene, ali u jedno sam bila sigurna; želela sam da provedem svaki
trenutak večeras sa ovim čovekom. Ovo veče neće proći uzalud.
Prekidajući zagrljaj, pitala sam: „Hoćeš li me odvesti tvojoj kući?“
Bio je iznenađen. „Mojoj kući?“
„Da. Hoću da kuvam za tebe i gledam filmove na tvojem velikom tv-u.
Tako želim da provedem veče, a ne u nekom modernom restoranu.“
„Ali trebalo je da pijemo vino i večeramo.“
„Ono
tobom.što bi me liusrećilo
Možemo da idemoje kod nam skuvam lep obrok i samo budem
da tebe?“ sa
srećno kopileNisam
ispred nosa. bio. I hteo
da mudanije potrebno
lažem, to štoništa
sam osim
videoonoga
sliku što mu je bilo
uznemirilo me
je iz više razloga. Uznemirilo me je jer sam bio ljubomoran, ali takođe
me je uznemirilo jer osećam da se Victor zaista brine o Frankie. A i
znam da ona to svakako zaslužuje.
Pojavila se na vratima i primetila me da gledam dole u sliku. Nosila je
trenerku. Podsetilo me na nešto što bi nosila u stanu u prošlosti. Od
kada smo se ponovo povezali, nikada nije izgledala više kao stara Frankie
nego u tom trenutku. Eto je, baš ispred mene, ipak tako daleko.
„Eto je Frankie koje se sećam.“
„Žao mi je što izgledam kao propalica, ali dan je bio dug. Htela sam da mi
bude udobno.“
Usta su mi se iskrivila u osmeh dok sam je gledao. „Nikada nisi izgledala
lepše.“
Zarumenila se. „Ti si lažov.“
„Nikada ti nisam lagao, Frankie. Ni jednom.“
Činilo se kao da razmišlja o tome. „To je istina. Nikada nisi...koliko ja
znam.“ sam
Izgubio malo borbe ranije večeras. Vratila se nazad. Iznenada,
koliko god sam se osećao loše zbog Victora posle otkrivanja slike, vratio
sam se u borbeni režim. Glas u meni kao da kaže: „Bori se jače.“
U ljubavi i ratu sve je opravdano Vic. Žao mi je, ali ja jetakođe volim.
Frankie je napravila ukusnu piletinu i artičoke sa paradajzom osušenim
na suncu u mojoj kuhinji. Takođe mi je pokazala kako da skuvam pirinač u
aparatu na paru koji nisam ni znao da imam. Mora da su ostavili pređašnji
stanari.
Nakon večere, povukli smo se u moju mušku pećinu. Upalio sam peć na
pelet, i plamen vatre je napravio prostor lepim i toplim.
Imajući je ovde sa mnom bio je raj i pakao istovremeno. Nije bilo teško
zamišljati ovo kao naš život, raditi ovo svake noći. Ali postojalo je oštro
shvatanje da je ovo može biti naše poslednje vreme zajedno. Nije imala
nikakav nagoveštaj onoga što joj je bilo u glavi. I bio sam siguran da je
tako jer ni ona nije potpuno znala.
Frankie se sklupčala u uglu mog kauča. Sa čupavim čarapamaizgledala je
jako udobno. U jednom momentu, stavio sam joj stopala u svoje krilo i
počeo je masirati. U ekstazi, zatvorila je oči i pustila me da imam svoj
način sa njima..
ispuštala bili su Mogao
stvarnosam
bolnitozaraditi cele jer
slušanje noći.suZvuci ekstaze šta
me podsećali kojesam
je
stvarno želeo da mogu da radim da joj pružim zadovoljstvo noćas.
Zatvorio sam oči i zamišljao kako li bi bilo biti u njoj. To je nešto što
sam zamišljao mnogo puta tokom godina, ali je bilo mnogo više
frustrirajuće zamišljati dok slušam njeno malo stenjanje.
Na televiziji je bio filmski kanal, ali niko nije obraćao pažnju na to. Bili
smo tihi dugo dok mi jedna ideja nije pala na pamet.
„Pa, razmišljao sam...“
„To može biti i opasno,“ našalila se i dalje žmureći.
Stisnuo sam joj stopalo jače kao odgovor.
„Au“ nasmejala se.
„Kao što sam pričao... mislio sam da treba da napišemo listu prednosti i
mana.“
„Za šta?“
„Ja protiv njega.“
Povukla je noge dalje od mene i uspravila se. „Da li si ti ozbiljan?“
„Da. Znam da si još uvek zbunjena oko toga šta je najbolje za tebe
dugoročno. Ponekad, pomaže kad napišeš to.“ Ustao sam da potražim
papir. „Odmah se vraćam.“
Bio sam siguran da je mislila da se šalim, ali nisam. Nismo imali mnogo
vremena, a ja sam morao da dobijem bolji pogled gde stojimo.
Vratio sam se na kauč i seo bliže njoj, uživajući u mirisu njene kose. „U
redu, počni sa njim.“
Ona odmahnu glavom. „Ne mogu ovo.“
„Naravno da možeš.“ Nacrtao sam uspravnu liniju na sredini. „Ja ću
početi.“ Počeo sam da pišem. „Prednosti za Victora... on je siguran. On te
obožava. Ima sjajan posao. Neverovatnu kuću. Nema decu. Nema bivšu
ženu. Nema prtljagu.“ Pogledao sam u nju. „Želiš da dodaš nešto svoje?“
Odgovorila je sarkastično. „Pa izgleda da znaš sve o Victoru, takoda...“
„Pristrastan sam i ne možeš mi verovati. Upravo ću ići za ubistvo za moju
stranu, tako da je bolje da pomogneš svom prijatelju.“
Uzela je olovku i napisala: „Pošten. Brižan. Zaštitnički nastrojen. Veoma
inteligentan.“
Progutao sam ponos i zakašljao se. „To su sve dobre.“ Uzeo sam olovku.
„Victorove mane....star k’o jebanje.“
Nasmejala se. „Nije toliko star.“
Nastavio sam listu. „Dozvoljava ti da se družiš sa nepoznatim
muškarcem.“
„To nije mana. To znači da mi veruje.“
„Kurac nije mana. Da si moja žena, ne bi išla pod mojoj stražom sa nekim
likom koji pokušava da ti se uvuče u gaćice.“
„To je onda mana za tebe, Morrisone. Pokušavaš da se uvučeš u moje
gaćice?“
„Frankie Jane, ja sam želeo da se uvučem u tvoje gaćice još one noći kad
si me naterala da ostanem i gledam Doctor Who maraton.“
Nasmejala se. „Tada si odlučio da želiš da spavaš sa mnom?“
„Ne znam da li je to bilo baš tog trena, ali se definitivno sećam želje da
ti sisam vrat te noći. Bilo je mnogo takvih noći, ali iz nekog razloga at se
izdvaja.“ Ukazao sam joj na papir. „Fokusiraj se. Koje su još Victorove
mane?“
Odmahujući rukom, rekla je, „Iskreno, ne mogu da se setim ni jedne.“
„Da li se ti to šališ na moj račun?“
„Ništa mi ne pada na pamet.“
„Svako ima nedostataka. Čak i to što ih nema, može se smatrati manom i
čini ga jebeno dosadnim.“ Zapisao sam to. „Dosadan.“
Nacerila se. „U tom slučaju, ti si veoma uzbudljiv, Morrisone.“ „Auć.“
„Samo se zezam sa tobom.“ U pokušaju da mi dokaže da se šalila, prošla
je rukom kroz moju ko su. To je bio prvi put da je ona započela bilo koji
fizički kontakt, i učinilo je da moj puls ubrza. Želeo sam da je prikovem
dole
mojoji listi.
pokažem joj u šta sam bio siguran je moja velika prednost na
Otresajući intenzivnu potrebu da to uradim, rekao sam, „Dobro, pošto
očigledno Victor nema mana, pređimo na Mackove mane. Ja ću početi.“
Uzevši dubok dah, počeo sam da pišem nešto, ali mi se ruka zamrzla.
Sranje, bilo je tona mana. Jednostavno nisam mogao da ih napišem.
Druga žena trudna.
Napustio sam te.
Tona prtljaga.
Korumpirana porodica.
Nema vremena za tebe vikendom.
Lista se nastavljala u mojoj glavi. Spustio sam olovku i stisnuo pesnicu.
„Šta nije u redu?“
„Ne mogu. Ima ih previše. Izgubiću.“
„Možda treba da počneš sa prednostima onda.“ Pružila mi je olovku i
nasmešila se. To me je motivisalo da nastavim.
Počeo sam pišem ponovo. „Zanimljiv...zgodan... obdaren.“
„Mogu da potvrdim to poslednje.“ Smejala se. „Od kratkog i nenamernog
kontakta u noći kad smo se prvi put sreli.“
„Nenamernost je diskutabilna.“ Namignuo sam. „Šalim se. Drago mi je što
sam ostavio dobar prvi utisak.“
Kad sam nastavio da odugovlačim, zgrabila je olovku i napisala.
„Sjajan otac.“
„Hvala ti.“
Nije bilo mnogo stvari koje bi me opisala; najiskrenije nisam mogao da
nastavim da pišem o sebi. Ali bila je jedna stvar, najbitnija prednost,
koju moram dodati. To je ono najvažnije i iznad svega kada se o njoj
radi.
Ruka mi se malo zatresla kad sam uzeo olovku od nje i napisao:
Voli te više nego što ćeš ikada saznati.
Samo je gledala
očekivala te rečidole u reči,togdopuštajući
da dođu momenta, alidanešto
slegnu.miZnao sam da da
je govorilo nijeje
sada najbitnije vreme da se kažu.
Uzeo sam je za ruku. „Malopre si rekla da te nikad nisam lagao. To i dalje
važi. Nikada nikoga nisam voleo kao što volim tebe. Od trenutka kad smo
se sreli, život se osećao drugačije. Donela si boje u moje sivilo i sumorno
življenje, razumeo sam šta znači imati nekoga da ti promeni pogled na
život, promeni razloge življenja. Polako sam se zaljubljivao u mog
najboljeg prijatelja. Ti si bila moja prva, jedina ljubav. Trebao sam ti
urazjasnimo. On tiovde
osnovi, sedimo je dao kartu daumesto
i pričamo istražiš
da stvari sa na
mi sediš mnom?
licu?“Dakle,
Frankie je delovala zbunjeno. „Hm....“
Počeo sam da gubim malo. Moj bes je rastao sa novim shvatanjem. „Znaš
šta? Činjenica je da je on pomenuo da želi da se oženi tobom pre nego je
otišao znači da misli da je mogućnost bilo čega trajnog među nama
nemoguća. Da li se nadao da ćeš biti sposobna da me izjebeš iz sistema i
onda odeš veselim putem s njim?“
Njen glas je bio poput cviljenja. „Ne znam.“
„Svaki čovek koji bi te pustio dovoljno dugo iz vida da bi testirala vodu
sa nekim drugim je prokleta budala. On misli da je jedno dobro jebanje
možda sve što je potrebno da me preboliš? Možda bi trebalo da
proverimo to.“
Progutala je. „Da proverimo?“
„Da. Daj mi jednu noć. Otići ćemo gore u moju sobu upravo sad i imati
vruć, znojavi i neverovatno jebeni seks. Biće najbolji u tvom životu.“
Njeno disanje se ubrzalo. „Prilično sam sigurna da to moju odluku ne bi
olakšalo.“
„Pa ja sam prilično siguran da odluke više ne bi bilo ako se to desi. Mislim
da te ovo preplašilo jer se plašiš da ćeš me želeti još više nego me želiš
sada.“ Stavio sam ruku na njeno koleno, zbog čega je ustuknula. „Da li
želiš da znaš šta si mi rekla one noći kad smo se napili?“
„Šta?“
„Rekla si da želiš da te jebem tako jako da bi me osećala narednim
danima. Možda je to alkohol govorio iz tebe, ali imam osećaj da je to
oduvek bila jedna od tvojih fantazija. Sviđa ti se grubo? Da li je to ono
što želiš?“ Podigao sam glas. „Da li ti daje ono što želiš?“
Sranje. Pustio sam bes da joj se pokaže i morao sam da se zaustavim.
Uprkos besu, krv je jurnula i moj kurac je nabrekao samo od misli da je
jebem..
To što je Victor dao dozvolu da bude sa mnom me je preplavilo. Ali to
nije ono što me je uznemirilo najviše. Bio sam ljut jer nije odlučila da ne
iskoristi to, da ne rizikuje. To mi je reklo da, odlučila ili ne, verovatno je
planirala da ostane sa njim. Stvari nisu išle u moju korist kao što sam se
nadao. Tačnije, možda sam je već izgubio. Odjednom, potreba da
zaštitim svoje srce od uništavanja bila je jača nego ikada.
Ustao sam. „Žao mi je. Ovo je trebalo da bude opušteno veče, a ja sam
sjebao sve. Kasno je. Uzmi moj krevet na spratu. Ja ću spavati ovde
dole.“
„Ljut si na mene.“
„Nisam ljut na tebe. Ništa loše nisi učinila. Trudiš da radiš prave stvari.
Ljut sam na život, generalno, i pokušavam da sprečim sebe da kažem još
nešto zbog čega bih zažalio.“
Njene oči su blistale. „Kaješ što si rekao da me voliš?“Da.
Ignorisao sam njeno pitanje. „Laku noć, Frankie.“
Poglavlje 17
Francesca
Nisam videla Macka od kad me je u sitne sate dovezao do škole da
uzmem auto u petak. Nastavio je da se ponaša ograđeno čitave vožnje.
Takođe mi nije pisao ni zvao od tada. Bilo je jasno da ga je moje
priznanje da sam izabrala da ne iskoristim priliku koju mi je Victor dao
zaista razbesnelo.
Sada,
zimskombilafestivalu.
je subota, i ja mi
Stomak ne sedauvrteo
ću sresti samopomisli
od same njeganaveć
to. i Torrie na
Dok sam sedela u kuhinji sama pijuckajući svoju jutarnju kafu, poslednja
stvar koju sam očekivala je da će se vrata iznenada otvoriti. Hladan
talas vazduha je ušao kad je Victor ušetao. Nije trebalo da se vrati do
nedelje uveče.
„Francesca...“ jednostavno je rekao.
Spustila sam šolju i ustala. „Zašto si se vratio?“
„Nisam mogao da ostanem duže, uhvatio sam let ranije.“ Zagrlio me je.
„Kakav je Oxford?“ pitala sam dok mi je srce još lupalo od šoka što se
vratio.
„Bilo je sjajno. Žele da se vratim opet za nekoliko meseci.“ Zastao je da
mi prouči lice. Lažirao je osmeh, i rekao, „Izgledaš šokirano tšo me
vidiš.“
„I jesam malo. Nisam te očekivala danas. Imam zimski festival u školi.
Trebalo bi da volontiram celog dana. Nećemo provesti vreme zajedno.“
„Pa ići ću sa tobom. Biću srećan da pomognem.“ Spustio mi je ruku na
leđa i nežno me poljubio u čelo. Kad se odmakao i pogledao me u oči,
briga mu je bila ispisana na licu.
Odgovorila sam mu na pitanje koje me je u mislima pitao. „Ništa
se nije desilo, Victore.“
Zaškripao je zubima. „Nisi morala da objašnjavaš.“
„Ali si gledao u mene kao da želiš da znaš.“
„Pa onda možeš videti kroz mene. Jer sam bio zabrinut.“ Ispustio dubok
uzdah. „Ne treba da pričamo o tome. Ne želim da zakasniš.“
Nešto se promenilo među nama. Nisam mogla da pokažem prstom šta, ali
osećala sam se strano u svojoj kuhinji. Koliko god sebi pričala da sam
bila zbunjena prošle nedelje, nešto se promenilo. Provedeno vreme sa
Mackom imalo je više uticaja na moje osećaje nego što sam prvobitno
mislila.
Victor mi je nežno protrljao ruku. „Imam li vremena da se istuširam ili
ćemo se naći tamo?“
Njegovo
Pogledaladruštvo
sam na činilo me jeoko
sat. „Imaš nervoznom,
petnaest ali ne mogu
minuta. mu reći
Čekaću da nedaide.
te, tako se
možemo voziti zajedno.“
Dao mi je poljubac u obraz. „Biću brz.“
Panika je počela da raste. Victor i Mack će se sresti danas. A ja i dalje
ne shvatam zašto se sve odjednom razlikuje. A tu je i ovaj ogroman bol u
grudima.
Iskoristivši vreme dok je Victor pod tušem, pozvala sam majku. Ona je
bila jedina osoba koja je bila upućena u moju dilemu. Poslednji put smo
razgovarale
ostavili stvariu petak, tokom pauze
neraščišćene. za ručak,
Tako da je bila istog
brza. dana kad smo Mack i ja
Mama se javila. „Rano je. Da li je sve u redu?“
„Nemam mnogo vremena. Treba mi tvoj savet kao nikad ranije.“
„Šta se desilo?“
„Sranje samo što se ne dogodi. Victor se vratio ranije sa puta. Ide sa
mnom na zimski karneval danas, a Mack će tamo volontirati. Ludim.“
„Tvrdiš da si zbunjena, Francesca, ali ludiš jer znaš da Victor ima
razloga
mila, i jadanemushvatam
bude neprijatno.
zašto je neOva situacija
vidiš. je ta kokad
Od momenta očigledna meni,
se taj čovek
vratio u tvoj život, ti ni na šta drugo nisi mislila. Znam da ceniš vreme
koje si imala sa Victorom, ali je jasno da tvoje srce nije više u tome.
Ono je sa Mackom.“
„Zašto onda boli tako jako? Kad god sam sa Mackom, kao da me srce
fizički boli.“
„Ti pretpostavljaš da je ta bol loš znak. Ponekad, ljubav se izražava kao
bol. Uplašena si. To je sve. Ne želiš da te ponovo povredi. Ali tvoja
osećanja prema Macku su jača. Nema osporavanja. Zato i boli.“
Definitivno nisam gledala na to tako, ali sam znala da je u pravu. Ono za
čim je moje srce želelo, za čim je žudelo, nije najsigurniji izbor, ali je
bilo neosporno.
„Ne želim da povredim Victora.“
„Dušo, ti to već radiš. Došao je ranije jer zna da te već gubi. Zar ne
vidišjeto?“
Bila u pravu.
Cevi su zveckale, što je značilo da je Victor isključio vodu. „Sranje.
Moram da idem. Sići će svakog trenutka.“
„Srećno danas.“
„Hvala mama.“
Biće mi potrebna.
Održavao se
sveštenici, u sali,
časne to ijeučenici
sestre jedinipod
putistim
kad krovom.
su svi roditelji, predavači,
Lorelai se zaustavila kod stola i šapnula mi na uvo: „Izgleda da je tata
Mack glavna atrakcija. Čak i za nekoliko monahinja.“
Pogledala sam u nju u pokušaju da je ućutkam pre nego je Victor čuje. U
daljini, mogla sam videti da je Mack mokar, bela majica zalepljena za
trbušnjake dok prolazi rukama kroz pokvašenu kosu. Njegovo mišićavo
telo bilo je nepristojno napaljujuće kroz mokru odeću. Trudila sam se da
ne gledam dugo u njegovom pravcu.
Victor nije pomenuo ništa, ali se na kraju okrenuo ka meni. „To je on u
vodenom rezervoaru, zar ne?“
Klimnula sam glavom. „Da.“ Iako sam se trudila da zvučim smireno i
nonšalantno, moji nervi su pucali. Bila sam ubeđena da mi je lice crveno.
Victor je bio na meni, a ja zaista nisam znala kako da se nosim sa time.
„Izgleda da se red smanjio. Smeta ti ako bih probao to?“ pitao je.
„Šta?“
„Želim da ga potopim. Kada ću drugi put dobiti ovu priliku?“ Ustao je ne
čekajući moje odobrenje.
Oh ne.
Moje srce je lupalo van kontrole dok sam trčala za Victorom. Mack nas
još nije primetio dok je nastavio da tapše i ohrabruje ljude u redu –
uglavnom žene, naravno – koje su pokušavale da pogode metu.
Kada je Mack primetio da Victor i ja stojimo u gomili, izraz na licu mu se
dramatično promenio. Njegove oči su srele Victorove, i telo mu se
smirilo.
Kada je konačno došao Victor na red, Mack se više nije šalio. Napetost
je ispunila vazduh dok su njegove oči pržile moje, pre nego je pogledao
Victorov užareni pogled. Sigurno su prošle čitavih trideset sekundi, a
osetilo se kao večnosti. Mackovo telo je ostalo mirno dok je sedeo tamo
čekajući ono što je vrlo dobro znao da dolazi.
Victor je zgrabio loptu, iznenadno i brzo zamahnuo ka meti, pogađajući
sredinu u jednom pokušaju. Iznenadilo me je da mašina nije pukao od
udarca. Mack je upao u vodu ispod.
Kad je ustao izgledao je besniji nego malopre. Sva buka u sali kao da je
izbledela. Naposletku, to je bilo moje opažanje jer mi je u ušima zujalo
glasno sa svakom sekundom dok sam stajala i procenjivala Mackovu
reakciju. Zurio je u Victora sa bodežima u očima.
Victor se okrenuo prema meni. „Hoćeš li moću upravljati sama tim stolom
ako odem kući da odremam? Izgleda da me umor od leta stigao
odjednom.“ Nije shvatao šta je upravo uradio; nije ni morao. Progutala
sam, jedva u stanju da odgovorim. „Naravno.“
Samo je otišao, ne rekavši ništa više. Odlučila sam da ga pustim jer sam
znala da nije bilo ničeg što bi mogla reći da popravi stvari, posebno zbog
onoga što sam jutros shvatila.
Moje srce kao da se razbijalo dok sam gledala u Macka, koji je dalje
buljio u mene. Sledeća žena je pokušala da ga potopi, ali on nije obraćao
pažnju. Samo je gledao u mene, kao da je hteo nešto da mi kaže. „Žao mi
je.“
Pre Oblikovala
nego što jesam usnama, njegovo
odgovorio, iako nisam
teločak ni znala
je palo za štaneko
u vodu, se izvinjavam.
je uspeo da
ga sruši.
Tad sam primetila da Jonah sedi sam u uglu na klupi.
Mack je pomenuo da će i Torrie biti ovde. Pitala sam se gde je. Većina
dece su trčala okolo, igrala se dok su se roditelji gledali razne stolove.
Ali kao i obično, Jonah je sedeo odvojen od gomile. Želela sam da odem i
razgovaram sa njim, ali sam morala da se vratim do svog stola sa
pecivom.
Nešto kasnije, primetila sam nekoliko momaka oko Jonaha. Nisam mogla
da čujem o čemu su govorili, ali izgledalo je kao da žele da izazovu
nevolje. Kad sam videla jednog da je zgrabio Jonaha za kosu i vukao,
skočila sam sa stolice.
Pre nego sam stigla, videla sam da se i Mack približava. Bio je natopljen,
a sa kose mu kapala voda. Mora da je primetio šta se dešava pa je
iskočio iz rezervoara. Kad su ga deca videla da dolazi, uplašili su se i
pobegli kao slepi miševi iz pakla.
Kleknuo je, stavljajući dlanove oko Jonahovog lica. Mackoveruke su se
tresle. „Jesi li dobro sine?“
Primetivši da je publika počela da se okuplja, uzeo je Jonaha za ruku.
„Hajde.“ Otišli su niz hodnik do prazne prostorije. Pratila sam ih, ali sam
ostala na vratima dajući im prostora.
„Šta se dogodilo Jonah?“
Dečak je šmrknuo dok je odgovarao ocu. „Zvali su me ružnim i ismejavali
moju kosu. Počeli su da je vuku. Boli me glava.“
Mack je zatvorio oči dok sabira misli pre nego je izdahnuo. „Moraš da
razumeš nešto. Ti dečaci imaju pik na tebe jer znaju da to utičena
tebe. Zli ljudi se neće promeniti. Jedina stvar koju moraš kontrolisati je
reakcija na njih. Obećavam ti, ako im ne dozvoliš da vide da si
uznemiren, ili se ponašaš kao da te nije briga, oni te neće uznemiravati
više.“
„Ali mene je briga.“
„Znam. Znamiako
smeta, čak sine. Ali moraš
smeta. da pokušaš
Nije lako. Znaš štadaželim
se pretvaraš
da uradišdasledeći
ti to put
ne
ako se tako nešto desi?“
„Šta?“
„Želim da odeš od njih.“
„A šta ako krenu za mnom?“
„Neće. Ti samo idi i pravi se da te ne zanima šta imaju da kažu. Veruj mi
na reč, važi? A ako te kojim slučajem neko ikada povredi, Jonah, moraće
da se obračunaju sa mnom. Imam jedan zadatak sada, a to je da zaštitim
tebe. Neću nikome dozvoliti da te povredi. Obećavam ti.“ Povukao je
svog sina u zagrljaj. „Veruješ li mi?“ Jonah klimnu glavom.
„Volim te, sine.“
Jajnici su mi skoro eksplodirali, a moje srce kao da je bilo spremno da
pukne. Neverovatan je osećaj videti koliko je on divan otac bio. Skoro da
sam ljubomorna na Jonaha jer ima ljubav oca kao što je Mack.
Odjednom, pogodilo me to da i ja imam ljubav tog čoveka, samo na
drugačiji način. Podsetila sam sebe da mi je rekao da me voli pre samo
nekoliko dana.
Mack me je konačno primetio da tu stojim. Osetila sam se kao varalica.
Ušavši nekoliko koraka u prostoriji, pitala sam: „Jesi li dobro, Jonah?“
„Da.“
Obratila sam se Macku, „Želim da znaš da ću pozvati roditelje tih
dečaka i obavestiti ih o tome šta se dogodilo.“ „Hvala“,
rekao je ne pogledavši me.
Zatim je došlo nepoželjno prekidanje kada su Clarissa McIntyre i njen
sin, Ethan, ušli.
Sjajno.
„Izvinjavam se što smetam. Čuli smo za situaciju vani i hteli smo da se
uverimo da je Jonah u redu.“
„Hej Jonah,“ dečak je rekao.
Jonah je podigao pogled malo. „Ćao Ethan.“
Ethan je zapravo bilo dobro dete, stidljivo i činilo se da je Jonahov
jedini prijatelj. Sa druge strane, njegova majka, bila je totalno suprotno
od stidljive i nije mogla biti očiglednija u svojim namerama.
Clarissa prebaci oči na Macka. „Kako se držiš, tata?“
„Uznemirio sam se kad sam video te male propalice da se motaju oko
njega pa sam odmah iskočio iz rezervoara.“ Stisnuo je Jonahu rame. „Ali
imali smo mali razgovor o ignorisanju nasilnika, zar ne?“
„Ethan je isto imao problem sa tom grupom dečaka.“ Ona pročisti grlo.
„U svakom slučaju, tvoje mesto u rezervoaru je zauzeo Kyle McDonough.
Tako da mislim da si se izvukao.“
„Dobro, jer nisam raspoložen da se vratim tamo.“
„Malo sam razočarana jer nisam dobila prilike da te gađam.“ Rekla je
Clarissa dok je pogledom lutala po Mackovom golom telu diveći se. „Pitali
smo se da li bi ste želeli da nam se pridružite na večeri?“
Mack je izgledao zamišljeno. „Šta misliš ti, Jonah? Želiš da odemo kod
Ethana na večeru?“ Jonah klimnu glavom.
„Dobro. Hvala. Pozvaću te kasnije da vidim šta možemo doneti,“ rekao je
Mack.
Clarissa je izgledala kao da je dobila na lutriji. „Nema potrebe da bilo
šta donosite. Ja ću skuvati gomilu različitih jela za nas. Dođite gladni.“
Mack pogleda u mene, pre nego odgovori: „Hoću.“
On me jebeno zeza jer zna da sam ljubomorna. Ne krivim ga što je ljut
nakon Victorovog poteza. Mack je imao svo pravo da bude frustriran.
„Jedva čekam. Onda, vidimo se kasnije momci.“ Pogledala je u mom
pravcu, po prvi me primetivši dok je odlazila. „Zdravo, Francesca.“
Čim su Clarissa i Ethan izašli, situacija se dramatično promenila na gore
kad se Torrie pojavila na vratima. Bilo je kao igra „udariti krticu“, jedna
dole, i još gora se pojavi.
Panika se ocrtavala na njenom licu. „Šta se do đavoladešava, Mack?
Tražila sam te okolo, i rekli su mi da se nešto desilo Jonahu.“
„Nisam očekivao da ćeš se pojaviti.“
Kleknula je i poljubila
rekla je „Nisam sina.da„Žao
očekivala mi zvati
će me je, dušo.“ Okrenuvši
u kancelariju se ka Macku,
u subotu, ali evo
me, tu sam.“ Pogledala ga je. „Zašto si natopljen?“
„Volontirao sam u rezervoaru sa vodom, ali sam ostavio sve kad sam
video da su neki dečaci bockali Jonaha.“
„Šta su radili tačno?“
„Čupali ga za kosu i ismejavali.“
„Da li si ti ozbiljan? Nisi trebao da ga ostaviš samog.“Bila
je takva kučka prema njemu.
Torrie me je konačno primetila. „Gospođice O’Hara.“
„Zdravo gospođice Hightower. Lepo je videti vas opet.“
Obratila mi se. „Da li ste vi videli šta se desilo?“
„Videla sam da ga izazivaju i vuku za kosu. Mack je prekinuo to. To je
grupa dečaka poznata po stvaranju problema. Kontaktiraću njihove
roditelje.“
„Volela bih da dobijem imena njihovih roditelja i kontakt informacije,“
rekla je pre nego obratila pažnju Macku. „Odvešću ga odavde, vodim ga
kući da bude sa mnom malo.“
„Dobro je Torrie. Mora naučiti da bude jak. Treba da ostane.“
„Meni on ne izgleda dobro. Ionako sam u blizini. Možeš doći po njega
kasnije.“
Macka je uznemirilo što Torrie insistira da ukrade njegovo vreme sa
Jonahom, ali je pustio da Jonah odlu či. „Da li želiš da ideš kod mame?“
Kad je Jonah klimnuo za da, Mack je rekao, „Dobro... moje je veče,
Torrie. Imamo planiranu večeru kod prijatelja, tako da ću ga pokupiti
oko pet.“
Zgadila mi se pomisao da Mack večeras ide kod Clarisse.
„Dobro,“ kratko je rekla pre nego ga uhvatila za ruku. „Hajde dušo.“
Pogledala je u mene. „Drago mi je videti vas, gospođice O’Hara.“
Lažirala sam osmeh. „Takođe.“
Nakon što su otišli, Mack i ja ostali sami po prvi put.
Dug trenutak tišine se razvukao dok nije pitaosa gorčinom: „Gde ti je
momak?“
„Otišao je kući.“
„Jako je smešno to što je uradio. Prilično mladalačko za jebeno starog
čoveka.“
„Žao mi je. Nisam znala da će biti zao. Mislim da je konačno pukao.“
„Mogu da se povežem. Osećam sebe kako pucam baš u ovom trenutku,
zapravo.“ Istiskao je vodu iz svoje majice. „Ono što je trebalo da bude
dobar dan, pretvorilo se u usrani. Završio sam ovde.“
„Treba ti piće.“
Njegov odgovor me je iznenadio.
„Jebanje je ono što meni treba, Frankie. Želiš da mi pomogneš? Akone,
kladim se da će Clarissa biti za to.“To je gorelo.
Bio je ljut i namerno pokušavao da razljuti i mene. Ali prihvatila sam bez
da mu odgovorim jer sam osećala kao da to i zaslužujem posle ovog jutra.
Mogla sam da vidim kroz njega. Više od svega, izgledao je povređeno.
I dalje potpuno mokar, naglo je ustao i izašao iz sobe bez pozdrava. Sve
oči bile su na njemu dok je išao kroz salu i najzad napolje do parkinga.
Gledala sam ga kako je ušao u svoj auto i odjurio.
Stajala sam zaleđena na ulazu, nesigurna šta da radim. Lorelai je zauzela
moju obavezu oko peciva. Prava stvar bi bila da ostanem i nađem neki
drugi način da pomognem. Ali ja sam tako završila sa tim da idem protiv
svoje sreće da bih uradila pravu stvar.
Dok sam bežala ka autu, odlučila sam da ću ići pravo kod kuće Victoru, da
mu kažem da ću se odseliti. To je bila ispravna odluka, čak i ako stvari ne
budu funkcionisale sa Mackom. To što imam intenzivna osećanja prema
drugoj osobi nije bilo fer prema njemu. Rekla sam sebi da idem u stan na
Beacon Hillu. Ali stvarnost je bila, ja sam se vozila dole Route Nine ka
Framingham.
Kad stigla do njegove kuće, Mackov kamionet je bio parkiran napolju.
Bio je kod kuće.
Nervozno sam pokucala na vrata, zahvalna što gospođe M. nema na
vidiku.
Nakon otprilike jedne minute, otvorio je, i dalje ljut kao sam vrag. „Šta
ti radiš ovde?“
Svo naše provedeno vreme zajedno kao da je sevnulo preda mnom dok
sam gledala njegove bolne i iscrpljene oči. Sve je došlo do ovog
trenutka. Reci nešto.
Želela
Ne. sam da plačem, ali suze nisu izlazile.
„Ti ne razumeš,“ Mack je rekao.
„Oh razumem ja jako dobro, a ti ćeš platiti za ovo. Nemoj ni da pomišljaš
da ćeš uzeti sina večeras.“
„Ne možeš to da uradiš!“
„Mogu da uradim mnogo više od toga. Veruj mi.“
Torrie je istrčala iz kuće, i sledeći zvuk je bio škripa njenih guma.
Konačno puštajući suze koje sam zadržavala, rekla sam, „Šta ćemo sada
da radimo?“
„Neću joj dozvoliti da ode u školu. Moram otići večeras tamo i objasniti
sve.“
„Izgubiću posao, Mack. St. Matthew’s ima strogu politiku poslovanja koja
zabranjuje bilo kakvu vrstu odnosa između zaposlenih i roditelja. Ako
ode kod njih, ja sam gotova. Ali iskreno. Više sam zabrinuta da Jonah
sazna za ovo nego bilo šta drugo.“
„Razgovaraću i sa njim takođe. On već zna da se mi poznajemo. Ali želim
da zna celu istinu.“ Povukao me je na svoje grudi. Srce mu je lupalo uz
moje dok mi je govorio u kosu. „Srediću ovo, Frankie. Obećavam.“
Veče se samo pogoršalo kad sam stigla u Victorov stan. Nije da sam
očekivala ništa drugačije, s obzirom da ga nisam pozvala celog dana, a
sad je bilo veče. Znala sam da ću večeras raskinuti sa njim i sumnjala
sam da i on to već zna. Vozila sam se satima da bih se smirila i izbegla
sukob sa njim.
Čim sam ušla na vrata jednim pogledom je prekinuo sve moje planove da
mu objasnim situaciju. Osećajući se kao tinejdžer uhvaćen krišom kako
se šunja iz kuće, bila sam sigurna da mirišem na seks i krivicu.
„Ne moraš da kažeš, Francesca. Poznajem te. Znam šta se ovdedešava.
Poštedi me agonije, važi?“
„Tako
Bez i mi
dajeme
žao,pogleda
Victore.“
rekao je, „Možeš ostati koliko ti je vremena
potrebno da nađeš nov stan i smisliš kako da preseliš stvari. Sredio sam
gostinjsku sobu na spratu za tebe. Ima dosta prostora ovde da damo
jedno drugom prostora.“
„Victor...“
Prekinuo me je. „Molim te... zaista nema šta mi objašnjavaš. Ne želim da
čujem kako si me oduvek volela, kako nikad nisi ovo očekivala, kako nisi
mislila da me povrediš. To je što je. I ranije sam bio povređen, pa sam
preživeo. Biću dobro. Voleo bih da ovo završim sa nekim dostojanstvom.
Možda barem mogu da ubedim sebe da sam imao neku kontrolu nad
ovim.“ Pošteno.
„Dobro...“
Odabrala sam da ispoštujem njegove želje, nisam imala snage da se
raspravljam sa njim o tome, ne posle ovog dana. Njegovo dopuštanje da
ostanem u kući je više nego milosrdno.
San mi nije dolazio te noći. Dok sam se bacala i okretala po krevetu,
poruka od Macka stigla je malo posle ponoći. Pružila sam se za telefon na
stočiću.
Mack: „Da li si budna?“
Francesca: „Šta se desilo? Čekam da mi se javiš.“
Mack: „Žao mi je. Bio sam kod Torrie cele noći. Rekao sam joj sve.“
Francesca: „Kako to misliš sve?“
Mack: „Mogu li da te pozovem?“
Francesca: „Da.“
Moj telefon je zavibrirao i javila sam se.
„Ćao.“
„Pa bio sam brutalno iskren,“ rekao je. „Rekao sam joj da sam zaljubljen
u tebe već godinama. Ona je morala da zna da nisam rizikovao dobrobit
mog sina zbog neke bezvezne avanture. Završio sam sa neiskrenim
životom. Jebeno sam završio, Frankie.“
„Da li je Jonah čuo bilo šta od ovoga?“
„Prilično sam siguran da jeste, iako je bio u svojoj sobi i igrao video
igrice. Moram da razgovaram sa njim nasamo. Obećao sam joj da mu
neću pominjati ništa u vezi tebe za sada.“
„Šta sada? Gde ćemo odavde?“
„Gde si?“
„U Vicorovom stanu. On je prekinuo.“
„On je prekinuo?“
„Htela sam mu reći sve čim sam stigla. Ali on je već pretpostavio šta ću
reći. Da ne spominjem, ja sam prilično sigurna da je ono što se desilo
među nama bilo ispisano na mom licu. Preselio me je u spavaću sobu na
spratu dok ne pronađem drugi stan. Ozbiljno se oseća nadrealnim.“
„Ne ostaješ tamo. Dođi kod kuće. Želim da živiš sa mnom.“
„Zaista je kasno. I iskreno, mislim da to nije dobra ideja zbog Jonaha.
Ne mogu da se uselim kod tebe još uvek.“
Uzdahnuo je u slušalicu. „Pretpostavljam da si u pravu, ali ja zaista ne
želim da budeš kod Victora. Platiću ti hotel ako odeš uskoro.“
„Obećavam ti da će to biti uskoro. Počet ću da tražim novi smeštaj
sutra.“
Promenio je temu. „Slušaj, ubedio sam je da te ne tuži školi.“
„Kako si to uspeo?“
„Ispisaće ga iz St.Matthew’s. Bilo je ili to ili da te prijavi. Pristajati da
ga ispiše iz tvoje škole je bilo manje od dva zla.“ Osetila
sam se loše zbog Jonaha.
„Ali to nije u njegovom najboljem interesu.“
„Razumem to, Frankie, ali biće on dobro. Ti trebaš taj posao, i ti si
prokleto dobra u tome što radiš. To je bio jedini izbor sada. Besna je i
sposobna da ti napravi ozbiljne probleme.“
„Gde će da ide sada u školu?“
„Nisam siguran još. Možda će biti kod kuće par nedelja. Ali moj prioritet
će biti da mu nađem neku dobru školu. Ne brini o tome.“ „Ovo je najgori
dan u mom životu.“ Promrmljala sam.
„Stvarno? Ja sam i dalje siguran da je moj najbolji.“
„Kako možeš to da misliš nakon svega što se desilo?“
„Zato jer sam slobodan. Nemam više šta da krijem. Ne moram više da se
pretvaram da ne postoji žena koja mi znači više od svega. Ali iskreno,
bio je najbolji dan jer sam konačno vodio ljubav sa devojkom svojih
snova.“
„To se zaista
„Jeste. desilo,
I ništa i zar
nikone?“
nam to ne može oduzeti. Bilo je jebeno
neverovatno. Skoro još uvek osećam tvoj ukus. Treba mi još, Frankie.
Sedim ovde u krevetu kao jebena životinja u teranju. Molim te, dozvoli
mi da dođem po tebe. Želim te u svom krevetu noćas.“
„Veruj mi i ja to želim, ali ne mogu. Mislim da moram da se suočim sa
Victorom ujutru i pokušam da porazgovaramo, iako mi je rekao da radije
ne bi.“
„Dobro. Pretpostavljam da mu duguješ toliko. Trebalo bi da pokušam
imati više razumevanja, ali sebičan sam kad si ti u pitanju. Obećaj mi da
ću te videti sutra uvečer.“
„Obećavam.“
„Ozbiljno, trebalo bi da budem uznemiren nakon svega danas, ali ja
jednostavno ne mogu biti. Ja sam lud od sreće. I dalje osećam tvoj miris
po mojoj posteljni. To je rajski.“
„Još uvek mogu da te osetim između nogu.“
„To je ono što si želela.“
„Bilo je mnogo bolje nego što sam ikada zamišljala.“
„U početku će nam malo usrano, Frankie, ali ne postoji ništa što može da
izbriše ovaj prokleti osmeh sa mog lica.“
Poglavlje 18
Mack
Trebalo je da znam da me neće tako lako pustiti. Biti srećan a da se ceo
moj svet ne okrene ubrzo naopako je bilo očigledno previše da tražim.
Nekoliko dana nakon što je Torrie uhvatila Frankie i mene zajedno,
otišao sam do kuće svoje bivše i zatekao je kako stoji sa agentom za
nekretnine. Plastični znak je bio zaboden u prednjem dvorištu.
Jonah nije išao u školu. Trebao je da krene u javnu školu početkom
sledeće nedelje čim pronađemo neku privatnu blizu njene kuće. Bar sam
ja mislio da je to bio plan.
„Šta se dešava ovde, Torrie? Gde je Jonah?“
„Dadilja ga je odvela u Target.“ Ona je razgovarala sa agentom. „Možete
li nas ispričati?“
Čim smo ušli u kuću zbog privatnosti, Torrie je bacila bombu. „Stavljam
kuću na prodaju.“
„Zašto?“
„Tražila sam da me oslobode ugovora.“
„Ne razumem.“
„Dobro, reći ću ti slovo po slovo. Moj život je bedan otkako smo se
preselili u Boston. I posle onoga što sam otkrila o tebi, postao je još
gori. Ne želim više da budem više ovde. Tako da se selimo nazad u D.C.“
„Kad si tačno planirala reći mi da odlaziš sa mojim sinom?“ vikao sam,
briga me da li me agent za nekretnine čuje.
„To je za njegovo dobro. On nikada nije bio srećan ovde. I iskreno, nisi
pokazao nikakvo poštovanje kad si počeo da se krešeš sa njegovom
učiteljicom, zašto sam ja dužna da se konsultujem sa tobom onda? Jasno
je da ti njegovi interesi nisu na prvom mestu.“
Stiskajući pesnice, pokušao sam da ne učinim nešto glupo, kao razvaliti
njenu kuću. Uzevši dubok dah rekao sam: „Ja razumem da si uznemirena
što ti nisam rekao za nju, ali ne možeš se iskaliti na našeg sina.“ „Radim
ono
znamšto je najbolje
zašto za Jonaha.daOnsenepreselimo
si tako navaljivao treba dau te viđa sa
Boston. njom. je
Trebalo Sada
da
pretpostavim da nema nikakve veze sa nama.“
„To što će me viđati sa njom neće ga uznemiravati. Jonah zna o mom
prijateljstvu sa Frankie. Objasniću mu sve lepo. Ona neće biti njegova
učiteljica više.“
„To nije važno. Ona je kriva što je odnos njegovih roditelja mrtav.“
„To nije tačno.“
„Ti si mi rekao da si zaljubljen u nju još dok Jonah nije začet. Nikada
nisam imala šanse. Verovatno si i mislio na nju dok si me jebao u to
vreme.“
Sada definitivno nije bilo dobro vreme da joj priznam je u vezi toga u
pravu.
„Ona nije uzrok našeg raskida i ti to znaš. I da nije bilo Jonaha mi ne bi
trajali koliko smo trajali. Pokušali smo, Torrie, ali nikada ne bi uspelo
među nama.“
„Pokušala sam. Ti nisi.“
„Pokušavao sam...više od sedam godina.“
„Sedam godina. Prosto čarobno. Jednom si mi rekao da me nisi stvarno
voleo. Sada, znam zašto.“ Njen pogled je bio leden. „Ako mi dozvoliš,
moram da se vratim agentu za nekretnine.“
Nakon što sam je propustio pored vrata, vikao sam: „Ne ideš nigde dok
se ne dogovorimo. Ovo je ishitrena odluka. Imaš li uopšte siguran posao
tamo?“
„Opet ću raditi za tvog oca.“ Trebalo
je da znam.
Stao sam ispred nje. „Rekla si mu za ovo?“
„Da. Rekla sam mu sve.“
„To jebeno nije njegova jebena briga, Torrie.“
„Ti si njegova briga. I morala sam da znam da imam posao pre nego
ostavim ovaj ovde. Morala sam mu reći zašto sam osetila potrebu da se
vratim kod kuće u D.C. Ne bi imalo smisla drugačije. Ne moram ti reći,
on nije srećan.“
„Molim te ne radi to.“
„Zašto? Jer ne želiš da ostaviš svoju devojku? Ostani ovde. Ništa te ne
sprečava.“
„Znaš da ne mogu da živim daleko od Jonaha. Zato ovo i radiš. Radiš mi
ovo iz inata jer kriviš nju za ono što nam se desilo.“
„Selim se kod kuće sa sinom. Ako imaš problem sa tim, predlažem ti da
uzmeš sebi advokata.“
izašlo. Uraspizdio?
Higgins pitanju jeKaren
Frankein život.je Da
O’Hara li shvataš
morala koliko je
da pobegne ljudi Freddie
iz Pennsylvanije
sa svojom porodicom da ih zaštiti, ne samo njih, već i svoje novorođenče.
Mislim da ne želiš da rizikuješ da ovo izađe u javnost. Ako ti ljudi
saznaju da ima ćerku i shvate gde je, ona odmah postaje meta.
Kriminalna porodica Freddijeve žrtve je aktivna i danas. To je velika
kriminalna mreža, od južnog New Jersey do severne Philadelfije.
Zapravo,
tamošnjimdanas je iveća
ulicama, nego što
oni znaju ko sujeFreddie
ranije bila. Pričaj
Higgins
sa bilo kim na
i Timothy McCabe.
Sve informacije su ti u koverti. Voleo bih da mogu reći da izmišljam, ali
ne izmišljam.“ Uperio je prstom u mene. „Niko neće saznati o njenoj vezi
sa Higgins ako prestaneš da se viđaš sa njom i posvetiš se porodici.“
„To ne dolazi u obzir.“
„Onda, ništa od zaštite ovih informacija.“
„Čoveče, uvek sam znao da te boli dupe za moju dobrobit, ali od svih
odvratnih stvari koje si mi rekao ili uradio, ova mora da je najgora.“
„Žao mi je što sam nosioc loših vesti, Mackenzie. Nisam ja ovo uneo u
naše živote. Ti si. Tako, pustiću te da smisliš kako ćeš se izboriti sa
ovim.“
Nakon što je moj otac otišao, počela je da me hvata panika. Samo sedeo
u kuhinji neko vreme. Nisam imao pojma šta da radim. Nisam mogao ovo
da krijem od Frankie, a istovremeno, imam potrebu da je zaštitim od
svega ovoga. Ne znam da li da verujem da će moj otac sve ovo
obelodaniti zaista. Možda je prazna pretnja, ali nisam mogao da budem
siguran u to.
S jedne strane, previše je on sujetan da dozvoli da nešto ovako naruši
njegov ugled. A sa druge strane, ako ne obelodani to, ipak bi mogao dati
informacije lošim ljudima o njenom prebivalištu.
Osim dana kad sam saznao da je Torrie trudna, nikad se nisam osećao
više bespomoćnim. Nisam nikoga mogao pitati za savet, jer nisam želeo
da iko sazna za to.
Paralizovan od šoka i dalje sam sedeo na istom mestu u kuhinji, skoro sat
vremena. Jedina razlika je što je dnevna svetlost koja je ulazila kroz
prozor sada zamenjena mrakom.
Kada mi je zazvonio mobilni, podigao sam ne znajući kako da se ponašam
prema njoj.
„Ćao Frankie.“
„Jesi li dobro?“ Zapanjilo me kako je mogla osetiti da nešto nije u redu,
čak iako sam rekao samo dve reči.
„Ovaj povratak je teži nego što sam mislio da će biti. Nedostaješ mi.“
„I ti meni nedostaješ. Bila sam u poseti gospođi M. danas.“
„Jesi?“
„Da. Znam da ne možeš više paziti na nju. Pa sam svratila da proverim
treba li joj šta.“
„Hvala ti. To je stvarno lepo sa tvoje strane. Cenimto.“
„Šalje ti svoju ljubav i virtuelni rum i koka kolu.“
Mislio sam da je moj život ranije bio težak. Sad bih dao sve da se vratim
mesec, dva unazad i da jadikujem gđi M. o tome kako želim Frankie
nazad. Sve je bilo bolje od ove dileme trenutno.
„Stalno razmišljam o našem vremenu u ormaru nabavke“, rekla je
Frankie.
Zatvorio sam oči. Dao bih sve da se vratim u to vreme, takođe. „Držim
se za to“ rekao sam. „I držim za sebe u tom slučaju.“ Pokušao sam da se
našalim da ne bi provalila kako se osećam. „Ne zadugo. Mislila sam da
dođem tamo sledećeg vikenda.“Oh sranje.
„Stvarno?“
„Ne odgovara ti?“
„Veruj mi, više od svega želim da te vidim. Samo bih hteo da budem
spreman. Ovaj stan nije baš domaćinski.“
„Biće kao u stara dobra vremena. Da li postoji i prljav podrum gde bi
mogli oprati veš?“
„Zapravo, nemam čak ni mašinu za veš u ovom privremenom smeštaju.
Moraću da idem do automata.“
„Možemo ići zajedno.“ Nisam
joj reći da ne dolazi.
„Nije bitno gde smo. Dokle god sam s tobom, to je sve što mi je bitno,
Frankie.“
„Uskoro. Važi?“
Nakon što smo prekinuli razgovor, mučnina me je uradila u stomak. Znao
sam da joj ne mogu sakriti informacije o njenom ocu. Obećao sam sebi
da ću joj reći prvom prilikom kad je budem video. Nažalost, taj dan će
doći brže nego što ću ja spreman biti.
Poglavlje 19
Francesca
Moj let je rezervisan za vikend do D.C., i ići ću da idem da vidim jedan
stan sutra posle posla. Stvari su konačno krenule napred.
Neverovatno, Victor i ja smo se slagali veoma dobro zajedno. Opet
počeo da mi se pridružuje ujutru na doručku. Uopšte smo se držali
odvojenog puta na kraju svaku dana, ali je bilo utešno znati da nećemo
završiti stvari na užasan način. Bar smo razgovarali.
U sredu uveče, Vic i ja smo se sreli na vratima kad se vraćao s posla. Ja
sam bila u kuhinji da napravim čaj.
„Dobila si FedEx paket,“ rekao je.
„Stvarno? Nisam ga primetila kad sam ulazila.“
„Ponekad ih dostave kasnije. Mora da samo što su ga ostavili na ulazu.“
„Hvala ti,“ rekla sam, uzevši paket odnjega.
Unutar koverte bilo je pismo i niz Xeroxed novinskih članaka. Pismo je
poslato iz kancelarije senatora Michael J.Morrison. Srce je počelo da mi
podrhtava.
Draga Francesca,
Razlog mog pisanja vama je dvostruk. Kao senator Morrison koji se
priprema za reizbor i za mogućnost da se u budućnosti kandiduje za
predsednika, moj posao jednog od glavnih savetnika je da omogućim
dobrobit njegove karijere, dobrobit njegove porodice, koja je slučajno i
moja porodica.. S obzirom na vašu neprikladnu vezu sa ocem mog sina,
izuzetno je važno da u potpunosti istražimo saradnike senatora Morrison
ili bilo kakvog saradnika Morrison porodice.
Temeljnom istragom vaše matične evidencije i porodične istorije
otkriveni su uznemirujući zaključci u vezi sa identitetom vašeg oca.
Vi ste jedino dete Fredericka Higginsa, zatvorenika koji trenutno
izdržava doživotnu kaznu za iznudu, narkotike, ilegalno kockanje, ubistva
i zavera da počini ubistvo. Bio je član irske mafije u Philadelphiiji. Vaša
majka,
rođenja.Karen
U ovomO’Hara, pobegla
paketu se je iz Philadelfije
nalazi kopija ubrzoknjige
izvoda iz matične nakonrođenih
vašeg
gde je Frederick Haggins naveden kao vaš otac. Takođe sadrži i mnoge
novinske članke u vezi njegovog suđenja i presude.
Ova informacija stvara prob leme na mnogim nivoima, tj. ako vaš
identitet ikada postane javno poznat postoji veoma ozbiljna šansa da
budete u opasnosti. I to bi moglo staviti i moju porodicu u opasnost sve
dok se družite sa Mackenziem.
Iako senator Morrison nema nameru da ovu vest o belodani, on ne može
da kontroliše
iskopamo ove šta bi njegovikoliko
informacije, konkurenti
god tonašli. Nije tonam
smetalo, je trebalo mnogo da
kletva današnjeg
vremena. Stoga, ni drugome neće trebati vremena puno. Kad se to desi,
vaš život i životi vaših voljenih biće u opasnosti, uključujući i mog sina. A
ja to ne mogu da dozvolim.
Mackenzie je upoznat sa identitetom vašeg oca pre nekoliko dana.
Sigurna sam da i on razmišlja kako će ovo uticati na vašu vezu na duže
staze. Verujem da će se na kraju odlučiti za pravu stvar, onu koja će biti
u najboljem interesu njegovog deteta.
U glavi mi je lupalo tako jako, i moj vid se zamaglio. Jedva sam razaznala
Victorov glas.
Zvučao je prigušeno, kao da smo govorili kroz čašu iako je bio ispred
mene. „Francesca, šta nije u redu?“
Ruke su mi se tresle dok sam mu pružala pismo.
Nakon što je pročitao pismo i pročešljao isečke, privukao me u naručje i
čvrsto držao.
„Biće sve u redu.“
„Ne mogu da dišem“, rekla sam, praktično bez daha.
„Pokušaj. Pokušaj da dišeš. Sredićemo ovo. Proverićemo je li istina. Ako
jeste, izborićemo se sa time.“
Previše uplašena da vidim lice navodno svog oca, nisam bila u mogućnosti
da pogledam novinske isečke.
„Prvi korak... moramo dovesti tvoju majku ovde. Samo ona može da
potvrdi šta je istina, a šta ne.“
„Ne mogu da se suočim sa njom sada.“
„Moraš, Francesca. Hoćeš li moći da spavaš noćas ako to ne uradiš?“
Ispustila sam dug, drhtav dah. „Verovatno ne.“
„Ja ću je nazvati. Važi? Mogu to da uradim? Neću joj otkriti razlog...
samo da trebamo da dođe, da nešto razgovaraš sa njom.“
Oslonjena na stolicu zbog ravnoteže, samo sam klimnula glavom. „Da.“
Victor se povukao u sobu da pozove moju majku. Nisam mogla da
zamislim da me je osoba kojoj sam najviše verovala na ovom svetu lagala
sve ove godine. Ova vest je tako razarajuća na toliko različitih nivoa.
Kada se Victor vratio u kuhinju, stao iza mene i masirao mi ramena
polako. „Udahni duboko. Napraviću ti čaj. Želim da ga popiješ i pokušaš
da pročistiš um dok ne stigne.“
Vic je otišao do šporeta da proključa vodu i pripremi dve šolje sa parom.
Onda je seo pored mene dok smo pi li čaj u tišini i dok mi je lagano trljao
leđa.
„Ako ne možeš govoriti, ja ću da pričam umesto tebe, ok?“, rekao je i
uzeo moju ruku u njegovu.
To je bilo prvi put da su mi suze ispunile oči. Činjenica da posle svega što
sam uradila, Victor me je tako tešio da sam ostala bez reči. Nisam znala
šta bih radila da sam bila sama kad sam primila kovertu. Njegovo
prisustvo zapada
iznenadnog mene je bilo
sa broda. kao da je bačen splav za spašavanje nakon
Kad se oglasilo zvono na vratima, skočila sam. Victor mi je stavio ruku na
rame. „Ti ostani ovde. Ja ću je pustiti.“
Tamnu kosu moje majke vetar je raščupao, a nos joj je crven od
hladnoće. Nosila je svoj tipični neon pink karmin. Znam da nema pojma
zašto smo je pozvali ovde. Verovatno je još više zbunjuje to što je
Victor umešan kada smo navodno raskinuli.
„Šta se dešava? Zašto plačeš?“ prišla mi je. „Jesi li trudna?“ „Molim
te sedi, Karen,“ rekao je Victor.
Predao je mojoj mami kovertu, čiji je sadržaj sve rekao.
Njene usne su zadrhtale kako je zatvorila oči i pala dole na jednu od
naših kuhinjskih stolica. „O Bože“, šapnula je, pokrivajući usta i ponovila
„O moj Bože.“
Moje telo počinje da se trese. „Dakle to je istina?“
Nastavila
mi se sadajeslivale
da klima glavom neprestano.
niz obraze dugo dok konačno
„Kako sinije rekla,
mogla ovo„Da.“ Suze od
da kriješ su
mene?“
„Ima mnogo toga da se objasni, Francesca. Ali molim te znaj... to je sve
bilo radi tvoje zaštite. Ne znam ni odakle da počnem.“ „Možeš početi
ispočetka“, plakala sam.
Victor je stavio svoju ruku oko mojih ramena za podršku dok je moja
majka počinjala govoriti.
„Znam da sam te navela da veruješ da si rođena u Bostonu, da je moja
porodica odavde, ali zapravo sam odrasla u delu Philadephije pod nazivom
Kensington. Moj deda, Patrick, bio je član Irske mafije.“ Protrljala je
oči i nastavila: „Kad sam upoznala Freddie, bio je jedan od dedinih
poznanika. Bio je mnogo mlađi i bolje izgledao od većine ljudi koji su bili
okolo, ali bio je stariji od mene pet godina. Ja sam imala sedamnaest, a
on dvadeset dve. Zaista je želeo da se promeni, da izađe iz mafije, ali je
ušao suviše duboko. To je bio jedini svet za koji je znao. Verujem da je
duboko u sebi bio dobra osoba, ali je bio uhvaćen u tome
bez izlaza. Bio je prisiljen da radi neke užasne stvari.“
Samo sam odmahnula glavom i promrmljala: „Ne mogu da verujem.“
Nastavila je. „Njegov život bio je na ivici ako se ne pridržava onoga što
mu se kaže da uradi. To nije u redu, ali tako je bilo. Zamalo mu nisam
rekla da sam trudna, ali nisam htela da živim sa krivicom. On je hteo da
bude deo tvog života, ali onda kad si se ti rodila, to je bilo previše
opasno. Neko
su smatrali da bi nas ubio,
trebaju. tebe se
Preselili i mene. Mojiiroditelji
u Boston susa
poveli nas uradili
njima.ono što
Imali
smo sreće što niko nije primetio moju trudnoću. Niko nas nije pratio u
Boston. Freddie nikome nije rekao da si se rodila jer je znao da bi bila u
opasnosti. Izabrala sam da ti ne kažem ko ti je otac radi tvoje
sigurnosti. Bojala sam se da ćeš ići protiv mene i pokušati da ga vidiš.
Iako je on u zatvoru, ti ljudi imaju načina za pronalaženje posebnih
stvari. Postoji mnogo doušnika u zatvoru. Dakle, da ti kažem sve bio je
preveliki rizik, jer ako bi neko saznao nešto o tebi, mogli bi pokušati da
„Znao
Koliko sam.“
god jeUstao je i privukao
bilo utešno uz sebe.Victora prošle nedelje, ništa nije
imati podršku
bilo bolje nego biti u Mackovim rukama, čak iako još ne razumem zašto
je krio novosti o mom ocu od mene.
Šaputao mi je u kosu, „Znam te, Frankie. Ti si u mom jebenom srcu, a kad
te nešto muči, ja to bukvalno mogu da osetim. Reci mi kako se to
dogodilo? Kako si saznala?“ povukao se da bi me mogao pogledati. Brišući
moj nos rukom, rekla sam,. „Bila je Torrie. Ona mi je poslala paket sa
pismom i svim onim člancima.“
Ukočio se za trenutak i treptao više puta da pusti da mu to slegne.
„Jebi ga. Šta?“
„Da. Bio je užasan način da saznam ovo.“
„Sumnjao sam je i ona bila u tome, ali ja ne mogu da verujem da bi to
uradila i da je on pustio da odradi prljav posao.“
„Mack, kako si mogao znati ti za ovo i ne reći mi te sekunde kad si
saznao?“
„Bio sam bolestan zbog toga,“ izjasnio se. „Znam za to samo nekoliko
dana. Pokušao sam da smislim kako da to uradim na način da te najmanje
povredi...ako je to uopšte moguće. Planirao sam da ti kažem onaj vikend
kad dođeš u posetu. Onda si ti otkazala, tako da sam morao ja doći ovde.
Nikad ne bih sakrio ovo od tebe, Frankie. Moraš da znaš to.“
„Znam da ovo nije tvoja krivica. Samo ne znam kako da se nosim s ovim.“
„Ovo je tipično za mog oca. Ovo je tip sranja koje gledam ceo život kako
radi
neštoljudima. Kad smodana,
desiti jednog se prvi
da put
samsreli, uvekotvoreno,
te voleo sam se plašio da ćebiseuradio
mojotac ovako
nešto da te povredi. Skoro, ubedio sam sebe da te mogu zaštititi od
svega što bi se desilo. Ovog puta sa tobom, prestao sam da budem
opsednut oko toga, birajući da uživam u životu. Spustio sam zidove.
Samo sam hteo da te volim bez da brinem o svemu tome Ali od svih
mogućih stvari koje je mogao da uradi, ovako nešto nikada nisam mogao
predvideti.“
„Moja majka je potvrdila sve. Nikada nije planirala da mi to kaže, ali sve
je istina. Freddie Higgins jeste moj otac.“
„Jesi li dobro?“ pitao oslonivši se čelom o moje. „Znam da to zvuči kao
glupo pitanje.“
„Samo sam u šoku. Sve je ovo kao san. Ne mogu ni da objasnim šta
osećam jer još uvek nije sve sleglo.“
„Mrzim što sam izazvao ovo.“
„Nisi ti izazvao.“
„Nisam direktno. Ali da se nisam vratiou tvoj život, ovo se nikada ne bi
desilo. Nikada neću oprostiti sebi ako te ikada stavim u neku opasnost.
Šta ti je Torrie rekla?“
Pružila sam se do torbe i izvukla presavijeni papir. „Imam pismo ovde.“
Mackove uši su postaje crvene kako je čitao. Izgledao je kao da gori u
besu „Ne mogu da verujem. Jednostavno ne mogu da verujem da bi ti
pretila tako. Ovako da se jebena majka mog deteta ovako ponaša.“
Prolazeći rukom kroz kosu od razočarenja, pogledao je dole u pod a
zatim u mene. „Kunem se Bogom, da nije mog sina, odveo bih te negde i
nadao se da se nikada ne vratimo. Želeo bih da znam najbolji način da se
izborim sa ovim. Osećam se zaista bespomoćno.“
„Ne mislim da će odgovor doći preko noći.“
„Šta da radimo u međuvremenu?“
„Iskreno? Samo želim da me držiš noćas. To je sve. Ne želim da
razmišljam. Samo želim da budem sa tobom.“
„Mogu da uradim to.“
Mack je zatvorio zavese, zamračivši sobu. Pomerio je posteljinu pre
nego je skinuo majicu. Zagrlio me rukama, ja sam se uvukla u njegovo
toplo telo. Za nekoliko trenutaka, mogla sam zaboraviti celu prošlu
nedelju.
Njegovo srce je kucalo jako na mojim leđima. Znala sam da um trči.
Konačno je progovorio. „Sve ove godine, mislila si da te otac ne želi. On
je samo bio sjeban.“
„Drago mi je što sam znam istinu. Samo bih volela da znam šta da uradim
sa njom.“
„Da li misliš da ćeš ga ikad kontaktirati?“
„Iskreno, ne znam.“
„Mislim da je bolje da ne radiš to. Nije vredno rizika.“
„Da li zaista misliš da bi neko došao za mnom posle toliko vremena?“ „Ne
želim da otkrivam to, Frankie. Pomisao da bi ti se nešto desi zbog onoga
što je moj otac povukao je neprihvatljiva.“
Stisnuo me je jače. Osećala sam se majušno u Mackovim velikim rukama.
Na kraju smo oboje utonuli u san. To je bio prvi dobar san za oboje u
„Šta god je
političar ili potrebno. Ali izložiti
ona veštica reći ću ti
tojednu
jadnostvar.
dete Ne verujem Ako
opasnosti. da ćeste
prljavi
ti i
Mack zajedno, to znači da ćeš biti i u Jonahovoj blizini, a oni to znaju.
Oni pokušavaju da te uplaše i oteraju dalje od njega.“ „Nadam se da je
samo to. I zaista se nadam da ste u pravu.“
„Kao što sam govorila i Macku... ja sam uvek u pravu.“
Bilo
i palajedole
stvarno neprimereno
na moj obraz. da izgubim smirenost. Uprkos, suza je pošla
Mackova sestra se pružila i stavila svoju ruku preko moje. „Žao mi je ako
smo te uznemirile.“
„Ne. Nimalo. Zaista mi je drago što sam te upoznala. Nikad nisam znala
šta da očekujem kad što se vas obe tiče. Malo je olakšavajuće, zapravo.“
„Upoznavanje tebe trebalo se odavno desiti,“ rekla je njegova sestra.
„Znam.“
„Moj brat mi je jednom rekao za tebe pre nekoliko godina, kadaje
Jonah imao oko tri godine. Bilo je Badnje veče. Mack i ja smo sedeli
pored jelke i razgovarali. Pitala sam ga da li je planirao da oženi Torrie, i
bio je iskren sa mnom. Rekao mi je da ne može naterati sebe na taj
poslednji korak jer je još uvek zaljubljen u neku drugu. I tada mi je
ispričao celu priči o tome kako te je upoznao i kako je ostavio stvari sa
tobom tu u Bostonu. Nikada neću zaboraviti izgled žudnje i kajanja u
njegovim očima. Nikad nisam videla tu stranu Macka. To mi je slomilo
srce.“
„Zaista?“
„Da. Sećam se da sam mislila da je bilo tako romantično a ipak tragično.
I mislila sam o tebi puno posle toga, iako te nikad nisam znala, jer
osećala sam se strašno zbog brata. U to vreme, tek sam upoznala svog
sada verenika, i sećam se da sam želela tako jako da Mackenzie može
pronaći istu sreću kakvu sam ja našla.
Vivienne je prekinula. „Bojim se da je izvinjenje u ime mog supruga samo
polovina razloga zašto smo došle da te vidimo.“
„Moj brat je u jako lošem stanju.“
Stomak mi je potonuo. „Znala sam da nešto nije u redu. Nije mi se
otvarao.“
„Nešto novo se desilo.“
Moj puls se ubrzao. „Je li on dobro?“
„On je fizički dobro. Žao mi je ako sam te uplašila.“
„Šta se dešava?“
„Moj brat i ja smo navikli na krive postupke našeg oca celog života. Ali
kad sam otkrila šta ti je moj otac uradio, odlučila sam da mi je bilo
dosta.“
Srce mi je lupalo u strahu. Nisam imala pojma šta bi ostalo imale da dođu
ovde da mi kažu.
Nastavila je. „Počela sam da istražujem svog oca. Jedna od stvari koje
sam uradila je da sam provalila u njegovu privatnu kancelariju. Pre mnogo
vremena, gledala sam kako otvara sef. On nije shvatio da sam mentalno
beležila kombinaciju. Nikad nisam pomislila da bih mogla da je koristim
jednog dana.“ Michaela se držala za majčinu ruku za podršku. „Dakle,
nedavno sam koristila šifru i otvorila ga. Mislila sam da ću možda pronaći
nešto što bih mogla da iskoristim da ga ucenjujem na isti način na koji je
on tebe, s tim što bi moj jedini uslov bio da ostavi mog brata na miru.
Nikad nisam očekivala da ću pronaći ono što jesam.“
Vivienne
sledi.
je zatvorila oči i izgledala kao da priprema sebe za ono što
Michaela duboko udahnu a onda reče: „Našla sam slike Torrie... i video na
usb memoriji.“
„Torrie?“
„Da. Gole fotografije... i seks snimak.“
Nisam mogla da shvatim. „Šta? Goli?“
„Znam. To je šok. Moj otac je izgleda imao aferu sa njom godinama.“
Mackova
je Michaelmajka je konačno
bio neveran progovorila.
u nekom trenutku„Duboko u sebi
braka. Ali nivosam znalakojidajemi
izdaje
ovo donelo našoj porodici je izvan svakog razumevanja.“
„Da li ste mu se suprotstavile?“
Michaela klimnu glavom. „Suočili smo se sa oboje. Nisu osporili. Tvrdili su
da je to gotovo pre mnogo vremena.“
„Da li Mack zna?“
„Da. Nakon što smo se majka i ja suočile sa ocem i Torrie, otišle smo do
Macka i rekle mu sve. On je praktično u šoku. Veoma teško je prihvata
ovo. Odustao je od ogromnog dela svog života zbog te žene, samo da bi
bio uništen na najgori način. A da ne spominjem biti ovako izdan od
sopstvenog oca.“
Iz nekog razloga, nije mi sinulo ranije, ali kad sam shvatila, udarilo me je
kao tona cigli.
Oh ne.
Ne.
Ne.
Ne.
„Da li postoji šansa da...“ nisam mogla ni reći reči.
Ona je završila moju rečenicu. „Da je Jonah sin mog oca? Verujemo da
postoji šansa, da. Ali još uvek ne znamo.“ Oh dragi Bože.
„Koliko dugo Mack zna sve ovo?“
„Rekle smo mu kad je došao kod kuće posle njegove poslednje posete
tebi, onda kad sam ja čuvala Jonaha.“
To objašnjava bizarno ponašanje od kad je otišao.
„On se ponaša čudno prema meni,“ rekla sam- „Mislila sam da to ima neke
veze sa mojom situacijom. Očigledno je odlučio da mi ne kaže ništa od
ovoga.“
„Kao što verovatno misliš, on ne podnosi sve ovo dobro. Znajući da
postoji mogućnost da Jonah može biti našeg oca mu izazivamentalnu bol.
Zatvorio se, takođe. Na neki način, osećam se užasno što sam sve ovo
otkrila, ali pretpostavljam da je bolje da se zna nego da ostane tajna o
nečemu tako bitnom.“
Okrenula sam se ka Mackovoj mami. „Kako se vi držite?“
Njen glas je bio jedva čujan. „Ne baš dobro, plašim se.“
„Koliko dugo ostajete u gradu?“
Michaela baci pogled dole na telefon da proveri vreme. „Vraćamo se
pravo u D.C. za nekoliko sati. Svrha ovog putovanja je bila da te
upoznamo i da ti kažemo koliko nam je žao zbog svegašto se desilo ali
najviše da te upoznamo sa time što se sada dešava.“
Poglavlje 21
Mack
Ne postoji ništa teže nego kad trebaš da održiš hrabro lice ispred svog
deteta kada se osećaš da ti se svet raspada.
„Hoćeš još sosa?“
Jonah klimnu glavom. Sipao sam mu još sosa preko špageta i smrznutih
ćufti. I pre nisam bio neki kuvar, ali sa svime što se dešava u poslednje
vreme, kuvanje ovde je bilo još više ispod nivoa.
On je motao rezance oko svoje viljuške. Mrzim što sam opsesivno zurio u
njegovo lice svaki put kad bih imao priliku, tražeći znake moga oca. Ovo
je bio moj sin, i ništa nikada to neće promeniti.
Pitao sam se da li je Jonah mislio o tome zašto mi je brada skoro u
potpunosti izrasla. Takođe sam se pitao da li je nekako mogao osetiti bol
koja mi je konstantno stezala srce.
Da stvar bude još gora, nisam mogao ni da pogledam Torrie. Sedeo bih u
kolima kad god bih ga uzimao ili vraćao nazad. Od dana kad su moja
sestra i majka bacile bombu, Torrie i ja smo jedva razgovarali. Tokom
jednog od razgovora koji se desio dok je Jonah bio u školi, tražio sam od
nje da mi se izjasni o tome da li postoji mogućnost da moj otac može biti
biološki otac Jonahu.
Kada je priznala da je to moguće, poludeo sam. Nastavila je da se
izvinjava, koristeći svoje godine u to vreme i naivnost kao razlog,
pričajući kako je moj otac zavodnik. Stalno je naglašavala da je afera
bila kratka i pre mnogo godina. Pokušala je čak da svali krivicu na mene,
rekavši da je bila ugrožena njegovim šarmom zbog nedostatka moje
pažnje prema njoj.
Pored razbijanja neke njene imovine, napravio sam niz praznih pretnji
koje sam znao da nikada ne bih ostvario. Podnošenje zahteva za potpuno
starateljstvo bio je jedan od njih. To nije bila opcija, jer je Jonah voleo
svoju majku previše uprkos njenim manama. Iako sada kada sam shvatio
koliko je odvratna, nisam želeo da stavim sina kroz još jednu veliku
promenu; ne bi bilo fer.
Moj sin.
Što se tiče mog oca, nisam mogao naterati sebe da mu se suprotstavim
iz straha da ću poželeti da ga fizički uništim. Nisam podigao ruku na
Torrie uprkos svom besu; ideja da fizički povredim oca, međutim, nije
bila daleko od realizacije. Tako da sam se držao dalje za moje dobro.
Nije me kontaktirao ni jednom od kada je sve izašlo na videlo. To me nije
iznenadilo; bio je jebena kukavica. I iskreno, nije bilo ničeg što bi rekao
da promeni ovu situaciju ili da je učini boljom.
Završio sam sa njim. Nije mi bilo važno da li ću ikada više razgovarati sa
njim dok sam živ.
Kad je Jonah spustio viljušku, pitao sam, „Nisi gladan?“
„Ne baš.“ Gledao je u prazno a onda iznenada rekao: „Mama puno plače.“
Nisam znao kako da mu odgovorim. Ono što sam želeo reći-’dobro’- ne bi
baš bio pravi odgovor.
„Žao mi je što to čujem.“ A nije mi bilo. Jedino mi je žao što je Jonah
svemu tome svedočio. „Da li ti je rekla zašto je uznemirena?“
„Rekla mi Ponekad,
„Tako je. je da se ne brinem.“
ljudi se rastuže i plaču, ali to prođe. Biće sve u redu.“
Mrzeo sam sebe što nisam imao snage ni da se pretvaram da mi je stalo
zašto je njegova majka plakala. Moja sklonost je bila samo da počnem
neku što dalju temu, tako da on ne oseti ništa sa moje strane. Reći mu
istinu nije bila opcija.
Znao sam da Torrie nije imala nameru da provera Jonahovo očinstvo,
osim ako je nekako ne prisilim. I dalje nisam bio siguran šta sam hteo,
dvoumio sam se između želim li DNK test za mir u umu ili nikada ne želim
znati.
Moj um je bio jedan zbrkan nered, prekinut svako malo blicevima crvene
kose, blicem svetlosti, bleskom Frankie. Nisam mogao ni da počnem da
zamišljam šta je mislila o mom virtuelnom odsustvu iz njenog života.
Nisam mogao da podnesem da podelim ovu vest sa njom, da joj objasnim
da to što sam joj slomio srce pre mnogo godina je možda bilo uzalud.
Zatim
ludorijatumog
je i oca.
pitanje
Šta njene
ako jesigurnost.
on još Bio
uveksam još više
planirao
omeren od
da pjoj izazove
probleme? Verovatno je još više bio ljut i razočaran na mene posle
otkrivanja afere sa Torrie. Jednostavno nisam znao šta da radim. Bilo je
sebično dovesti Frankie sad u haos u kom je moj život sada. U najtežim
trenucima, ubedio sam sebe da bi joj bilo bolje sa onim starcem, koji bi
brinuo o njoj i držao je skrivenu i sigurnu, dalje od moje jebene
porodice.
Te večeri dok sam se zaustavljao kod Torrie, Jonah me konačno prozvao
za moje postupke.
„Kako to da me više ne uvodiš unutra?“
„Mora biti ovako neko vreme. Obećavam ti da neće biti zauvek.“
„Šta je mama uradila?“
„Odrasli se svađaju s vremena na vreme, okej? Sve će ispasti dobro.
Obećavam. Ne moraš da brineš. Kada ljudi imajuneko neslaganje, bolje
je da se drže na distanci dok sve ne prođe. Mama i ja te mnogo volimo, i
to je sve što trebaš da zapamtiš.“
Zagrlio sam ga jako i gledao kako hoda od auta da budem siguran da je
ušao u kuću bezbedno.
Moj je bio uzburkan na putu do kuće. Ometen, skoro sam udario u drugi
auto u suprotnoj traci. To je bio poziv za buđenje. Mislio sam o svim
kajanjima koje bih imao ako bi mi se život završio upravo sada. To je bio
podsetnik da se oslobodim ovog mračnog vremena. Samo mi je potrebna
pomoć.
Kad sam stigao u svoj hladan i prazan stan, zgrabio sam pivo i seo da pod
kuhinje naslanjajući leđa na frižider. Nije bilo energije u meni da se
maknem sa tog mesta. Bilo je tako slučajno mesto i trenutak da udarim
kameno dno, ali bio sam siguran da je to to; pogodio sam svoju najnižu
tačku.
„Molim te.“
U početku nisam bio siguran kome sam govorio. Verovatno Bogu.
Ponovo sam šapnuo. „Molim te.“
Dokazalo mi je da sam ipak verovao da me neko sluša iako nikada nisam
naučio Jonaha o religiji. Iako je St.Matthew bila katolička škola, moj sin
nije rastao sa bilo kakvom verom pre toga niti su moji roditelje mene
ikada vodili u crkvu dok sam odrastao. Bez obzira što nisam znao kako
moj Bog izgleda, jednostavno sam osetio duhovnu prisutnost u tom
momentu. Tako da sam nastavio da preklinjem ovu veću moć za smernice.
Molio sam se Bogu da mi pomogne da smislim svoje sledeće korake, kako
da nastavim svojim životom. Bio je prvi put da sam shvatio iskreno
verovanje.
Otišao sam da spavam te noći spreman da pustim sve božjim rukama, jer
ja nisam osećao da su moje više sposobne da se nose sa ovom situacijom.
Pogodio sam dno, i nije bilo nigde drugde ići sem gore.
Sledećeg jutra, nosio sam istu odeću od prethodnog dana. Jedina stvar
koja se promenila jeste da mi je brada duža.
Frankie i ja smo ostali zatvoreni u mom stanu nekoliko dana. Polako sam
izlazio iz moje snuždenosti sa obnovljenom odlučnošću da dovedem moj
život – naše živote – u red.
Konačno smo se uputili u kupovinu stvari za stan. Počistili smo Home
Goods, kupili smo lampe, jastuke, sveće, slike i druge stvari za
domaćinstvo.
Nakon što smo ceo dan proveli sređujući prostor, moj hladan stan je
konačno izgledao kao dom. Shvatio sam da nikad nije ni bio strašan, činio
se takvim jer je bio prazan, odraz onoga kako sam se i ja osećao.
Iznenada, bilo je toplo, primamljivo mesto. Takođe sam želeo da krstim
svaku sobu sa njom na najgori način.
Te noći, uzeli smo naše prljave stvari i krenuli do automata dole niz ulicu.
Bio je smešten na prvom spratu malog stambenog kompleksa. Stajali smo
jedno pored drugog sa prekrštenim rukama, gledajući kako se veš okreće
u sušilici. Bilo je mračno napolju, i bili smo srećni da imamo ceo prostor
za nas.
„Posle svih ovih godina... kako smo završili na ovom mestu, da ponovo
zajedno peremo veš?“ pitao sam.
„Neverovatno, zar ne? Može proći mnogo vremena, mnogo toga se
promenilo, a ipak evo nas. Potpuno ista situacija.“
„Osim što smo tada, odlazili gore u odvojene sobe, a jasam morao da
izdrkam svu svoju seksualnu frustraciju. Večeras, vodim te kući i imam
na moj način. Više mi se sviđa pranje veša 2.0.“ „Želela
sam te tako jako tada,“ rekla je.
„Ta misao me izluđuje. Postajem napaljen samo misleći kako sam se
osećao želeti te i osećao dok sam mislio da te nikada neće imati. Ponekad
je bilo nepodnošljivo. Izgledala si tako neiskusno i nevino tada. Sećam se
da sam želeo da te podignem na mašinu, obmotam tvoje noge
oko mene, i jebem te dok ne budeš mogla pričati.“ „Ili
hodati.“ Namignula je.
„To, takođe.“ Pomerio sam se da joj sisam donju usnu, polako je
oslobađajući. „Ali mi smo bili previše dobri. Nikad se nismo predali
osećajima.“
„Bila sam luda za tobom toliko jako, da sam imala naviku da odlazim samo
bih bila blizu tebe, pričati sa tobom, slušajući tvoj glas. Bilo koji kontakt
sa tobom činio me vlažnom. Mi bi se samo družili dole u tom podrumu, i
moje gaćice bi bile natopljene.“Prokletstvo.
„Drago mi je što to nisam znao u to vreme.“ Pritiskajući erekciju o nju,
rekao sam, „ Reci mi više ipak.“
„Zapravo, moram ti priznati nešto. Mislim da ćeš ceniti to“, rekla je.
„Da li će to zahtevati od nas da napustimo naša sranja i odemo u auto?“
„Možda.“
„Mogu samo da se nadam.“ Poljubio sam je i onda pričao tiho preko
njenih usana, „Reci šta si htela.“
Ona zagrize usnu. „Jednom...ja sam ukrala tvoje bokserice iobukla ih.
Masturbirala dok u njima dok nisam svršila.“
„Da li ti to mene zajebavaš?“
„Ne.“
„To je jebeno vruće. Šta si još uradila, ti mala đavolice?“
„Dirala sam se u tvom krevetu kad bi odlazio u D.C.“
„Ne seri? Mogao sam se zakleti da sam osećao tvoj miris na posteljini
ponekad.“
„Dap. To sam bila ja. Mogu da skrenem od tvog mirisa samo. Pretvarala
bih se da si sa mnom, i svršila bih, ponekad i više puta valjajući se u
tvojoj postelji.“
„Ubijaš me sada. Reci mi još.“
„Jednom, gledali smo televiziju, i ti si zaspao pored mene. Tvoje rame
jedva je dodirivalo moje. Ali ja sam počela da trljam klitoris odmah
pored tebe
„Sranje. A dok si spavao.“
ja nisam imao pojma. Prokletstvo devojko, bila si hronični
masturbator tada.“
Zacrvenela se. „Bila sam.“
„A ja sam propustio sve to. Moramo da ispravimo. Želim da živim izvan te
bokserske fantazije.“
„Možda ćemo kasnije.“
Pogledao sam okolo pre nego što sam stavio ruke na njeno dupe i jako ga
stisnuo. „Ne. Mislim da ne može da čeka.“
Frankie su oči praktično ispale iz glave. „Ovde?“
Ljubio sam joj vrat a onda posegnuo za boksericama koje su bile na
gomili već spakovane u korpi. „Da. Želim da obučeš moje bokserice, i
želim da te gledam dok svršavaš pored mene. Osim što sada neću spavati
kao budala. Gledaću svaku sekundu dok se trljam i svršim zajedno sa
tobom.“
„A gde bi to trebalo da uradimo ovde?“
„Bili smo prilično dobri u ormaru namirnica. Onaj tamo je otvoren.
Momak koji radi je previše zauzet igranjem sa svojim telefonom. Neće
nas čak ni primetiti tamo.“
Bila je nepokolebljiva. „Ne mogu.“
„Znaš šta, ako ima bravu, onda ćemo uraditi to. Ako nema, onda ćemo
čekati kad stignemo kod kuće.“
Otišao sam da proverim i video da ima brave. Sa šašavim osmehom na
licu, podigao
Vrativši se dosam
nje,palčeve.
nasmešio sam se. „Pogodak!“
„Gleda pravo u nas. Ne mogu to da uradim.“
Češkajući bradu, rekao sam, „Sačekaj.“
Posmatrala me kako sam prišao službeniku i imao kra tak razgovor sa
njim.
„Šta si to upravo uradio?“ pitala me kad sam se vratio do nje.
„Dao sam mu pedeseticu. Pristao je da nas pusti da idemo u njegov stan
gore.“
„Ti si lud.“
„Pomažem ekonomiji.“
„Ti pomažeš ekonomiji tako što me gledaš kako masturbiram u tvom
donjem vešu u krevetu nekog stranog muškarca?“
„Rekao sam mu da smo bili razdvojeni 8 godina i da nam treba neko
mesto da budemo sami i imamo sex po prvi put.“
„On misli da mi još nismo imali sex?“
„To je mali detalj. Mislio sam da će tako bolje prihvatiti.“
Zgrabio sam sam peškir pre nego je poveo strmim stepeništem u
strančev stan. Prošli smo kroz kuhinju dok nismo našli sobu. Stavio sam
peškir preko kreveta, znajući da će se tako osećati bolje.
„Skini pantalone.“ Zaigrano sam bacio sivebokserice na nju. „Pokaži mi
kako si svršavala u ovima.“
Polako je skinula svoj veš, ogolivši pičku koju sam ja obrijao golu prošle
noći. Voda mi je polazila na usta dok je navlačila moje bokserice preko
vitkih bedara.
„Lezi na krevet.“
Frankie je zabacila glavu nazad i zatvorila oči dok je sa dva prsta
skliznula do otvora na preponama i počela ih pomerati u malim kružnim
pokretima. Želeći da sve upijem nekoliko minuta, pretvarao sam se da
sam voajer koji gleda u akt kojem nisam trebao da svedočim. Skinuo sam
svoju majicu i stajao tamo sa farmerkama koje prekrivaju moju punu
erekciju. Ruke su mi bila na struku da bih se odupreo želji da se umešam.
Nagrada će biti mnogo veća na taj način.
Kad sam primetio da joj vlaga curi kroz bokserice koje je nosila, postalo
je nemoguće da se obuzdam. Otkopčavajući, pustio sam pantalone da
padnu na pod pre nego sam iskoračio iz njih i polako hodao ka njoj.
Uvijala je bokovima dok je nastavila da masturbira. Stojeći na ivici
kreveta, počeo sam povlačim svoj klizav kurac na samo par centimetara
od nje, pogled mi je fiksiran na pokrete njenih prstiju i blago cviljenje
zadovoljstva koje je ispuštala.
Dok me je gledala kako drkam, polizala je usne i trljala sebe još brže.
Osećajući da ću svršiti, pustio sam kurac i otišao do podnožja kreveta
pre nego uspuzao do nje. Jedina bolja stvar od posmatranja njenog
samozadovoljavanja u mojim boksericama je što sam mogao da ih skinem
preko njenih nogu i probam plodove njenog uzbuđenja.
Izbacio sam jezik dok su moja usta proždirala njen natečen klitoris. Sa
peškirom ispod nje, povukla me za kosu da mi upravlja lice preko nje.
Režao sam uz njenu kožu, „Skidaj svoju košulju, jer čim svršiš na mom
licu, želim svršiti svuda po tvojim sisama.“
Nakon što je brzo uradila kako sam joj rekao, čvršće me je uhvatila za
kosu i nabila svoje kukove u moje usne dok je svršavala. Moj jezik je
kružio oko njenog ukusnog ispupčenja, uživajući u svakoj poslednjoj kapi
nje..
Čekao sam da joj disanje uspori pre nego sam se pomerao lebdeći iznad
nje. Uživajući u staklastom pogledu u njenim očima, nasmešio sam se pre
nego što sam spustio svoja usta do nje, tako napaljen znajući da može
osetiti sebe na mom jeziku.
Trebajući da svršim, stavio sam kurac između njenih kruškastihgrudi i
počeo ih jebati. Stisnula je sise oko mog kurca dok sam se kretao
napred-nazad. Mogao sam videti da je bila nestrpljiva da što pre izađe iz
strančevog stana, pa sam se pustio, oslobađajući moje toplo punjenje
svuda po njenoj kremastoj koži. Bila je prekrivena mojom spermom kad
sam se spustio svoje grudi na nju i poljubio je iz sve snage.
Potrudili smo se da sakrijemo dokaze pre nego što smo obukli.
Kad smo ponovo sišli dole, radnik u perionici nam je klimnuo glavom.
Uzvratio sam mu zahvalnim osmehom. Tako je dobro osećati se ponovo
kao čovek.
Povlačeći Frankie u poljubac, rekao sam. „Hvala ti što si me vratila nazad
na Zemlju. Počeo sam da budem uvučen na veoma loše mesto. Zaboravio
sam koliko je neverovatno imati nekoga ko te voli pored sebe, čak i u
lošim trenucima. Znam da se nismo bavili lošim stvarima još, ali uspela si
da zaboravim to na nekoliko dana. I stvarno mi je trebalo da napunim
baterije pre nego se posvetim tome.“
„Ja sam ovde na duge staze, znaš, u dobrim i lošim danima.“
„Činjenica da si spremna da prihvatiš ovu šansu sa mnom uprkos svemu
što se desilo znači mi sve .“
„Popravićemo sve ovo,“ rekla je, stavljajući dlanove oko mog lica
češkajući moju bradu. „Da li si spreman da čuješ moj plan kako da se
nosimo sa tvojim ocem?“
Moja prelepa žena je imala odlučan izraz lica. Bio sam radoznao šta je
skuvala u toj lepoj maloj glavi.
„Da.“
„Mi ćemo mu dati neki od njegovih lekova, i trebamo da svi budu
uključeni.“ Izgledala je tako samouvereno dok je uzimala košulju iz
prljave gomile i njuškala je.
„Da li ti to mirišeš moju prljavu majicu?“ „Možda.“
Nasmejala se cinično.
Neke stvari se nikad ne menjaju, a ja sam bio prokleto zahvalan na tome
upravo sada.
Poglavlje 22
Francesca
„Jesi li spreman?“ pitala sam.
„Spremniji nego što ću ikada biti.“
Mack i ja smo stajali ispred poslovne zgrade njegovog oca u D.C. Sazvali
smo hitan porodični sastanak koji uključuje i Torrie.
Torrie je stigla poslednja. Mackova majka, Vivienne i sestra Michaela,
držale su da
„Izgleda odstojanje
smo svi i ovde“,
nisu htele ni pogledati
rekao jenom pravcu.
je Mack.u n„Trebali bi poći unutra.“
Michael Morrison je sedeo za velikim drvenim stolom i okretao stolicu
da nas pogleda. On je očekivao sastanak sa Mackom i sa mnom, ali nije
očekivao da vidi i svoju ženu, ćerku i Torrie.
„Šta je ovo...intervencija?“
Mack je odgovorio. „Ovo je poslednji sastanak koji ćeš ikada imati sa
mnom.“
Mackov otac je bio mnogo svetlije kože nego njegov sin. Mack
definitivno više liči na majku.
Okrenuo se ka meni. „Drago mi je što se srećemo, gospođice O’Hara.“
„Rekla bih da je lepo upoznati vas, takođe, ali žao mi je trebaće mnogo
više od jednog dana da mi se svidite, gospodine.“
„Drago mi je što si konačno odlučio da me vidiš, sine. Mogu zamisliti šta
si mislio.“
Mack je stavio ruku oko mene. „Ja sam ovde samo zbog nje. Ne želim da
čujem šta imaš da mi kažeš, tvoje izgovore. Nisam ovde da govorim o
užasnim slikama kojima je moja majka morala da svedoči. Ovde sam samo
da ti kažem gde stoje stvari sa nama –sa svima vama.“
„U redu.“
„Mislim da nema osporavanja da je tvoj prioritet broj jedan uvek bila
tvoja reputaciju...javno vijanje tebe. To se neće nikada promeniti. Ako
postoji jedna stvar koji sam naučio u životu, to je da ljude ne možeš
promeniti. Ti si sebičan čovek. Uzimaš šta god poželiš bez obzira šta to
znači drugima.“
Nije rekao ništa dok je Mack skretao pažnju na Torrie.
„Torrie, ja stvarno ne znam šta da radim sa tobom. Jonah mi je pričao
da si plakala. Očigledno je da se kaješ. Ja ne mislim da si loša osoba
duboko u sebi, niti verujem da si potpuno kriva za ono što se dogodilo.
Delimično si u pravu kad kažeš da ti nisam posvetio pažnju koja ti je bila
potrebna. Bio sam zaljubljen u nekog drugog, a pretpostavljam da nisam
dobro skrivao činjenicu da moje srce nije bilo sa tobom. U
međuvremenu, pala si na čini jednog moćnog a ipak korumpiranog čoveka,
koji je slučajno moj otac. On je manipulisao tobom. Pošto ja ne mogu da
se odvojim od tebe, jer si majka mome sinu, želim da pokušam da naučim
da ti oprostim, pod pretpostavkom da dođemo do razumevanja danas.“
Sa suzama u očima, Torrie je samo klimnula glavom.
„Dozvolite mi da razjasnim jednu stvar. Ne želim da pravimo test
očinstva. Jonah je moj sin. Ja sam jedini otac za koga zna. Ne želim da
ikada sumnja u moju ljubav. Ako ikada odlučim da mu kažem da postoji
mogućnost da je njegov deda zapravo njegov otac, najidealnije bi bilo
kad on bude mnogo stariji, osim ako me ne prisiliš da to uradim ranije.“
Mack nije zaista imao nikakvu nameru da stavi Jonaha kroz test, ali smo
želeli da njegov otac poveruje u to. Pa smo računali da ova pretnja
deluje.
„Šta to znači?“ pitao je njegov otac.
Michaela se ubacila. „Imam video i gole slike Torrie. Predaću ih novinama
ako ne složiš sa našim uslovima. Tvoja politička karijera biće gotova.
Novine će imati puno posla sa činjenicom da si imao vatrenu aferu sa
devojkom svog sina i da postoji opcija da si otac svom unuku.“
Ne izgledajući baš iznenađen pretnjom, Michael je upitao, „Koji su vaši
uslovi“?
„Prvo, daćeš majci šta god zatraži pri razvodu“, rekla je Michaela.
Vivienne je progovorila po prvi put. „Uzgred, podneću zahtev za razvod.“
Očigledno to nije spomenula do sada.
Michaela je uhvatila majčinu ruku i nastavila. „Ona će zadržati porodičnu
kuću, a ti ćeš osigurati da sve prođe štoje brže i besprekornije moguće“
Michael lupnu olovkom u stol. „Pretpostavljam da ima još?“
„Da ima,“ rekao je Mack. „Informacije koje si iskopao o Frankienom ocu
biće prikrivene. Ti ćeš učiniti sve što je u tvojoj moći da ih zaštitiš i
održiš tu informaciju što je moguće privatnije, što, u obrnutom, štiti
Jonaha jer će Frankie da živi sa nama. Ti ćeš da zadržiš svo troje od
političkih poduhvata. Ne želimo da imamo bilo šta sa tim.“
Torrie je progovorila po prvi put. „Na šta tačno misliš kad kažeš da će
Jonah živeti sa tobom? Nećeš ga uzeti od mene.“
„Ništa se neće promeniti po pitanju starateljstva preko nedelje, ali ne
želim ga više sa dadiljama preko dana. Ja ću ga uzeti posle škole i biće
sa mnom dok ti ne dođeš kod kuće sa posla.“ Nije se raspravljala o tome.
„Da li ima još nekih uslova?“ njegov otac je pitao.
„Da. Držaćeš se dalje od mog sina, i prihvatićeš to da nemam nameru da
ispitujem moju ulogu njegovog oca.“
Michael je klimnuo glavom jednom i rekao. „Jesmo li završili?“
„Postoji još jedan uslov,“ Mackova sestra je rekla. „Potraži terapiju. Ne
znam kako ćeš zadržati to privatno, ali smisli način. Ti si narcisoidan i
potrebna ti je pomoć.“
Posle dugog ćutanja koje se činilo zauvek, surovi političar je protrljao
oči i rekao: „Slažem se sa ovim uslovima.“
„Dobro,“ Michaela je rekla. „Nadam se da ćeš se izlečiti. Zaista. Tvojoj
karijeri će jednog dana doći kraj, a onda šta će ti ostati? Mama i mi
imaćemo jedni druge, a šta ćeš ti imati?“
Svi smo čekali njegov odgovor zadržavajući dah, sve doknije napokon
rekao. „Nadam se vašem oproštaju jednog dana.“ „To će zavisiti od tvog
napretka.“ rekla je.
Pogledao je svoju ćerku u oči. „Razumeo.“
Macku je bilo dosta. Ustao je sa svoje stolice. „Zbogom, tata.“ Pratila
sam ga napolje.
Zastao je na prednjim stepenicama. Vetar mu je mrsio kosu.
Stala sam iza njega i rekla, „Jesi li dobro?“
„Da. Osećam se neverovatno slobodno.“ Nasmejao se, „Dobro došla u
moju ludu porodicu.“
„Hej, ti zaboravljaš. Dolazim iz ludog porekla, takođe, očigledno. Tako
da ću se uklopiti.“
„Dobro. Možda zajedno možemo poništiti ovo ludilo.“ Mack mi je dao
čedni poljubac.
Prizor Torrienih dugih nogu kako nam se približavaju prekinule su naš
trenutak. Oboje smo se okrenuli ka njoj.
Pročistila je grlo. „Samo sam htela da vam kažem da mi je žao kako je
sve ispalo.“
„Sve je ispalo sjajno, zapravo.“ Mack je rekao. „Ne mogu biti srećniji
kako su stvari ispale.“.
Obratila se meni. „Pretpostavljam da ono što pokušavam da kažem je da
mi je žao zbog onoga što sam ti uradila sa pismom.Razumem sada kakav
je osećaj primiti ucenu, i nije zabavno. Bila sam očajna kad sam ti poslala
to pismo. Znam da imam mnogo toga da uradim, i ne očekujem da mi
oprostiš, samo hoću da znaš da mi je žao za bol koju sam ti nanela.“
Pogledavši u Macka, rekla je, „Molim te, ulazi u kuću kada dovezeš
Jonaha od sada.
biti u redu, To jeimamo
čak iako sve što
dugtražim. Želim
put pred da Znam
nama. on veruje da ćedastvari
da misliš sam
čisto zlo u ovom trenutku, ali zaista brinem o sinovljevom viđenju
situacije.“
Čudno, poverovala sam jeste.
„Mogu to...zbog njega.“ Mack je rekao.
„I neću praviti probleme tebi, Francesca. Ako ćeš biti oko Jonaha, onda
moramo bar biti srdačne, čak i ako me i ti i Mack mrzite iz dubine duše.
Ja zaista želim da on vidi kako se mi slažemo, čak i ako je sve to iluzija.“
Mack nije ni pokušao da se raspravlja o tome da li je mrzi. Jednostavno
je rekao: „Imaj lep dan, Torrie.“
Torrie
svakog je ostala
dana dostojna
i dovodili ga svojih reči.
kod nas sveMack
dok iona
ja bineišlistigne
po Jonaha iz škole
kod kuće sa
posla.
Dok sam pregledavala oglase za posao u ovoj regiji, počela sam da
razmišljam da je možda bolje da svoje vreme iskoristim pomažući oko
brige o Jonaha tako da se Mack može usredsrediti na posao i da ne bi
morao angažovati pomoć. Iako je Jonah bio u školi veći deo dana, to što
nemam posao omogućavalo mi je da ga pokupim popodne. Mrzeo je
autobus, a mi ga nismo prisiljavali da uzima.
vremena
malo čudoda rođeno
začnemo.
je Bio
malosam
višeuplašen
od dveda godine
je u našim
poslekartama. Ali naše
našeg venčanja.
Oduvek sam sanjao da imam ćerku crvene kose kao njena majka. Ispalo
je, moja prelepa devojčica suđena da liči na mene umesto na nju. Imala
je Frankien prćast nos, ipak. Nasmejavalo me je da vidim ženin prćast
nos na malom biću koje je ličilo na mene. Bilo je kao naša specijalna
verzija Face Swapa.
Joy Elene je upravo napunila godinu i počela hodati. Jonah je držao
sestrinu ruku i stajao iza nje da bude siguran da ne padne. Imajući malu
sestru da gleda i zaštiti dalo je mom sinu novu svrhu i pomoglo da ne
misli na sebe. Jonah se i dalje borio sa svojim anksioznim poremećajem,
ali napravio je veliki napredak u poslednjih nekoliko godina.
Dao sam joj ime Joy iz očiglednih razloga. Zauvek ću biti zahvalan
Frankie što je dovela Joy (radost) u moj život, i imajući našu ćerku dalo
je novo značenje tome. Njeno srednje ime, Elena, bilo je u čast gospođe
Migillicutty,
komšinica je koja
želelajedaumrla malo
se njen prepodeli
pepeo nego među
se Joyljudima
rodila.doMoja
kojihbivša
joj je
bilo stalo. Nakon njene smrti, dobili smo poruku od njene porodice da
smo bili jedni od primaoca pepela. Kada nam je mala urna dostavljena,
bilo je jasno da je čak i mrtva, gospođa Migillicutty mogla da nas
nasmeje. Uz urnu bila je i poruka: Čuvajte me negde u baru. Samo me
nemojte pomešati sa solju za margaritu. Odlučili smo da zadržimo njen
pepeo u boci njenog omiljenog ruma na posebnom mestu.
Ove posebne noći, bio sam u svojoj slavi. Imao sam ženu, majku, sina i
ćerku. Slavili smo
udara svojom Joyin
malom prvi rođendan.
bucmastom rukom Ranije,
u svojugledali smo kako
specijalnu tortu,više puta
praveći
ogroman kaos.
Frankie je volela
što je kod kuće sa decom. Iako se nije vraćala na posao
sa punim radnim vremenom, podučavala je u večernjim satima i planirala
da se vrati na postdiplomske studije i postane OCD terapeut.
I dalje smo otuđeni od mog oca, koji je ponovo izabran na aj vnu funkciju.
Dok je njegova politička karijera cvetala, njegov privatni život je i dalje
bio u neredu kako smo nastavili svoje živote odvojeno od njega. Prema
mojim saznanjima, ispunio je sva obećanja, uključujući diskretno tražeći
terapiju. Torrie je i dalje radila za njega, ali sve u svemu, moj odnos se
promenio u srdačan ali udaljen. Posle intervencije u kancelariji mog oca,
pitanje Jonahovog očinstva se nikada nije ponovilo.
Joy je polako prelazila svoj put ka meni na klimavim nogicama. Jonah je
bio odmah iza nje svakog koraka puta, dovodeći sestru pravo u moje
ruke. Podigao sam kćer i poljubio joj bucmaste, ružičaste obraze koji su
i dalje mirisali na šećernu glazuru. Ona me je naučila da imam čak i veći
kapacitet ljubavi nego što sam mislio da je moguće.
Frankie je pala na kauč pored nas. Gledala je ka mojoj majci. „Da li si
primetio da Joy ima iste spojene prste kao Jonah?“
“Misliš spojene plovnom kožicom?“ moja majka je pitala.
„Da. Samo dva prsta ali dva ista.“ Frankie je podigla nogu naše ćerke.
„Pogledaj na način kako ova dva izgledaju kao da su ušivena. Jonahova su
ista takva.“
„Baš kao i njihova baka.“ Istakla je moja majka.
„Misliš... ti?“ pitao sam. „Ti imaš spojene prste?“
Mama je pokazala na svoje stopalo. „Da, i ja ih imam takođe.“
Oči su mi se raširile. „Kako to da nisam znao?“
„Ne znam. Možda nikad nisam istakla, ili nikad nisi obratio pažnju kako
izgledaju noge tvoje majke. To je genetski, znaš. Moja majka i sestra su
ih imale isto. Mnogi od Mackenzies su imali. Može preskočiti generaciju,
zatodasi mi
Kao ti pošteđen, Mack.“ dok sam prerađivao ovo što mi je rekla.
se svet zaustavio
„Hoćeš da kažeš da su moja deca nasledila spojene prste od tebe? Joy
ih je nasledila od tebe? I Jonah...Jonah...ih nasledio od tebe, takođe?
Dakle, to je Mackenzie crta, a ne Morrison crta. Vidiš na šta ciljam?“
Moja majka je ozarila. „Ne mogu da verujem da ovo nismo shvatili ranije.
Nikad nisam primetila Jonahove prste. U suprotnom bih rekla nešto.“
Frankiein izraz se ozario, i suze su počele da se formiraju u njenim
očima. Shvatila je tačno ono na šta sam ciljao. Ako su spojeni prsti
genetski
je Jonah inasledio
bili u porodici
svoje odmoje majke,
mene. Ne odonda
mogje to Od
oca. prokleto
mene. dobra šansa da
Pružio sam se do njega i dao mu veliki poljubac u lice. Potpuno je bio
zbunjen i zatečen. „Tata, šta to radiš? Odvratno!“
„Ništa, sine. Ništa. Nije važno.“
Ali bilo je. Značilo je mnogo, više nego što sam ikada mislio da jeste.
Nije nam bio potreban prokleti test.
On je bio moj sin.
Jonah je odšetao nesvestan dok je pomagao Joy sa svojim klimavim
koracima do druge strane prostorije.
Moja supruga, koja je razumela veličinu ovog otkrića, skočila mi je u
naručje i šapnula: „Čestitam, tata Mack.“
KRAJ!