9•11~1~~154..=?"- 7,"°i--. 11111.

11111
1 _"•

Biblioteka grada Sarajeva

Sarajevska fv1EHMED
= = O I= O = G=7)
306
919 r, i Susrpv-beg
111111111111 11
0117051 (XIBISS rt
GAZ1 EILI6REVBEG.
GLIKA 1Z BOE3ANSKE PRO5L09T1.

DR1160 1ZDANJE.

PreMampano iz „Behara".

SARAJEVO.
ISLAMSKA DIONICKA STAMPARIJA
1907.
111•0"-- 3111111.1w-9

MEHMED SPAHO:
0 0 0 0 0 0 0 ==1

GAZ1 1-11.1REVBEG.
SLIKA 1Z BOSANSKE PRO 'SLOSTI.

DRUGO 1ZDANJE.

Preštampano iz „Behara".

SARAJEVO.
ISLAMSKA DIONI Č KA ŠTAMPARIJA
1907.
Biblioteka grada Sarajeva

Sarajevska

JE 306
929 Gazi Flusrev-beg

111111111111
0117051
COBISS @

eMir:Sr. BIBMTEKA
„Fl ' N K 1 Č" - SA RAJEITO

s s T
Si a
Ilv. br. /1
 I.

osred bijela šeher Sarajeva, upravo u sreu

č aršije uzdiže se krasna i monumentalna
džamija, kojoj čovjek po vanjštini vidi, da
je sagragjena u ona slavna vremena, kada i
druge velike džamije u Carigradu i ostalom zapadnom
d;jelu turske carevine, naro č ito u onimkrajevima,
koje su Osmanlije poslije pada Carigrada osvojili.
Ko je putovao po istoku i promatrao nacrte, po ko-
jima su gragjene džamije u Carigradu i u drugiin
mjestima, opazit ć e odmah i kod Begove džamije ono,
što je kod tih svih džamija karakteristi č no, naime: u
sredini veliko kube (svod) i poci njim kvadrati č an
prostor, a za proširenje prostora, dodano je još pred
glavnim kubetom jedno manje polukube i sa strane
u donjem kraju još po jedan manji svod (tetimme)
pred samom džamijom pak izvan glavnih zidova na
obadvije strane od glavnog ulaza sofe sa više manjih
kubeta i sa velikim mramornim stupovima. Taj je
plan u svojim temeljnim crtama bizantinskog porijekla,
a kao uzor služila je Aja Sofija džamija u Carigradti,
od koje se ostale carigradske džamije samo u tom
razlikuju, što im je glavno kube više i slobodnije
gragjeno.
I zaista ne vara oko č ovjeka, jer više glavnih vrata
Begove džamije stoji slijede ć i natpis u arapskim
stihovima:
■
1.) 4.
 6 7
,,k;l;
1,1.1 iy I
Iz zadnjeg stiha razabiremo ebžed-hesebom*), da
je džamija sagragjena godine 937. po hidžretu ili 1530.
po Isa al. s. Ove je stihove preveo Mirza Safvet ovako:
Husrev beg za božiju ljubav tu džamiju diže,
Da u njojzi dobri Ijudi Bogu sedždu č ine,
On je sijo dobra djela, pomago junake,
Uzdržavo pobožnjake, sjeko dušmanine,
Hvala Bogu, tarih re ć i, koji mi dosudi:
To je ku ća pravovjernih i zahvalnih ljudi.
U dvorištu na lijevoj strani od glavnih vrata
pred lijevom sofom razrasla se visoka i granata lipa
s deblom, koga ne mogu trojica ljudi obuzeti. Ta je
lipa tako stara, da se i danas ljudi prepiru, ili je lipa
prije usagjena ili džarnija sagragjena.
Prema vratima, na koja se ulazi u lijevu tetimu
džamijsku stoji mala ukusno, u isto č nom stilu gragjena
ku ćica s jednim ove ć im i s jednim omanjirn kubetom,
za koju na prvi pogled moreš pogoditi, da je turbe
(nauzolej). lz natpisa više vrata koja gledaju prema
džamiji, razabra ćeš, da tu po č iva smrtni sanak Gazi
Husrev beg, poznat sa svoje pravednosti megju na-
rodom, koji je sagradio najve ć u i najljepšu džamiju u
Bosni, koja se danas po njegovom slavnom imenu
naziva: Gazi Husrev begova džamija. I eto o toj naj-
*) U arapskom alfabetu (elifu) ima svako slovo posebnu
brojnu vrijednost, pa je stari obi čaj kod Araba i drugih musli-
manskih naroda godinu koga znamenitog dogogjaja izre ći u jed-
nom stihu, koji se sastoji iz onih slova, č ija ukupna brojna vri-
jednost iznaša tu godinu.
ve ć oj i najljepšoj džamiji u čitavoj Herceg-Bosni i o
onim dobrotvornim ustanovama, kojim je milostiva
ruka Gazi Husrev begova temelj udarila, znamo samo
ono, što je sadržano u vakufnamama od godine 938.
i 944. po hidžretu, dok o postanku i osnivanju svega
znade nešto malo narodna predaja.
Nema sumnje, da je Gazi Husrev beg gradnjom
svoje velike džamije i osnivanjem ostalih dobrotvor-
nih ustanova Sarajevo u činio onim, što je danas,
naime glavnim gradom Bosne i Hercegovine i jednim
od najljepših gradova na balkanskom poluostrvu. Da
je kojim slu čajem Gazi Husrev beg izabrao koje drugo
mjesto za svoje dobrotvorne ustanove, onda bi vrlo
dvojbeno bilo, da li bi se baš u Sarajevu razvio sav
kulturni, trgova č ki, pa i politi č ki život čitave Bosne.
Travnik je bio dosta dugo vremena vezirskim gradom,
u kojern su stolovali bosanski veziri u vrlo burna
vremena, ati on ni u ta vremena nije rnogao dosti ć i
Sarajeva; Sarajevo je i tada sa č tivalo svoju premo ć nad
ostalim gradovima u Bosni na kulturnom i trgovin-
skom polju, pa gotovo i na politi č kom, jer se ni tada
nije smjelo u Travniku ništa poduzeti, što ne bi Sara-
jevo odobrilo. Mnoga su druga mjesta tr Bosni imala
znatno bolje uslove, da postanu trgova č kim središtem
Bosne, ali je i tu Sarajevo ostalo prvo. Cijene ć i Gazi
Husrev begove zasluge po razvitak Sarajeva, dovodi
narod tr svezu s imenom Gazi Husrev begovim i os-
nivanje Sarajeva, pa u poznatoj pri č i veli, da je on i
sarajevski grad sagradio i tako udario temelj današ-
njem glavnom gradu Bosne.
I ako je historija propustila, da nam vjerno pri-
kaže postanak i gradnju najve će džamije u našim
krajevima, ipak to nije mogla u č initi narodna preda .
će se opaža na istoku megju muslimanskim Uop ,
rodima žalosna pojava, da se rijetko nalaze ljudi,(
bi na se preuzeli tu lijepu i rodoljubivu zada ću,

prikažu postanak znamenitijih kulturnih ustanova svoga
naroda. S toga se ne treba ni malo č uditi, da je ista
sudbina stigla i kulturne i dobrotvorne ustanove Gazi
Husrev begove tim manje, što su se od onih vremena,
kada je njima Gazi Husrev beg udario temelje, pa
sve do pred četvrt stolje ć a odigravali u ovim kraje-
vima vrlo burni i krvavi prizori naše prošlosti. Nu za
to je ipak narodna predaja — makar i s nekoliko
pri č ica — okitila gradnju Gazi Husrev begove dža-
mije. Tako vele, da se kre č zakuhivao bjelancetom
od jaja, a da je direk, na kojem su prije visjeli kan-
dilji, usje čen u Sarajevu nad Kova č ima. O velikim
mramornim stupovima na sofama, pripovijeda narod,
da ih je vuklo sto jarmova volova. Seljaci bi se oti-
mali, koji će ih vu ći, jer komegod bi se vo vuku ć i
skrhao, Husrev beg bi mu dao 20 para, premda se
onda vo prodavao po 14 para.
U samoj vafkiji od godine 938. po hidžretu od-
redio je pak Gazi Husrev beg, da se na njegovoj
džamiji uvijek namještaju vrsni službenici, kao dva
imama, hatib, četiri muezzina i dr., i pobrinuo se, da
ih i materijalno osigttra, odrediv svakom stalnu pla ć u
u dirhemima (dramima srebra) i hranu iz njegova
imareta. Nu neke ustanove, koje vafkija spominje, ne
nalaze se ni na svim ve ć irn džamijama, pa i to ubraja
Gazi Husrev begovu džamiju megju prve džamije u
evropskom dijelu turske carevine. Da bi se vazda u
njegovoj džamiji što dostojnije slavio jedan od naj-
svetijih dana u islamskoj godini, odredio je Gazi Htt-
srev beg u spomenutoj vafkiji, da se na 12. rebi-ul-
evela — na dan rogjenja Muhamed-pejgambera al. s.
— u č i mevlud i da se tom prilikom dijeli muslima-
nima šerbe i še ćer. Ovaj obi čaj o dijeljenju šerbeta
ima tu svrhu, da podsjeti sabrane muslimane na onaj
sveti čas, kad se Emina r. a. malo prije rogjenja po-
sljednjeg božijeg poslanika Muhameda alejhisselam
9
onesvijestila, a mele ć i joj (angjeli) donijeli maštrafti
(čašu) šerbeta i napojili je, od č ega se majka resti-
lallahova odmah osvijestila. Malo zatim usre ć ila je
ona svijet rogjenjem najvišeg božijeg milosnika.
Vode ć i brigu i o vjerskom i moralnom uzgoju
naroda, odredio je Gazi Husrev beg tt istoj vakfiji,
da u njegovoj džamiji trojica vaiza kazuju vaz (pro-
povijedajt) i da narod upu ćuju u vje č ne istine Islama
i to jedan vaiz u petak poslije džume, jedan u uto-
rak, a jedan u ostale dane poslije podne. Osim svega
toga odregjuje vakfija od godine 938. po hidžretu
da se u petak prije džum'a-namaza u či Kur'an (dev-
rihun) i da na sahat prije džum'a-namaza pozove
jedan džamijski muezzin pobožni narod, da se sprema
u džunt'u (munadi salati džum'a); zatim da svaki dan
u č i trideset muslimana po džuz' (10 lista) iz Kur'ana
i da vakifu hatmu č ini i da se svaki dan za vakifa
klanja nafila-namaz i to svaki vakat po dvojica. To
su najvažnije odredbe vakfije, koje se odnose na
džarniju.
• Ni najtvrgje zgrade ne štede elementarne nesre ć e,
pa tako ne osta ni Gazi Husrev begova džamija kroz
gotovo č etiri stolje ća svoga opstanka neošte ćena. Od
sagragjenja pa do danas stradala je džamija dva puta
od velikih požara, koji su nemilice u Sarajevu harali:
prvi put, kad je Eugentje Savojski 1109. po hidžretu
(1697. po Isa al. s.) provalio u Bosnu i zapalio Sa-
rajevo, a drugi put šezdesetili godina prošloga vijeka
po hidžretu. I ako je u ova oba slu čaja džamija vrlo
znatno ošte ćena, ipak nije morala nikada dugo č ekati
na popravak, jer se Gazi Husrev beg pobrinuo —
kako ćemo to kasnije razabrati da njegov hajrat
imadne vazda dovoljna prihoda ne samo za redovne
potrebe, nego i za izvanredne popravke, a i sama
njegova uprava vakufa stajala je gotovo uvijek u rtt-
kama ljudi, koji su se savjesno brinuli oko što ured-
 10
nijeg održanja povjerenog im hajrata. Kad je kasnije
sagragjena nova pravoslavna crkva u Sarajevu, povi-
šena je munara i sahat-kula, da prednja če crkvenom
tornju. Godine 1311. po hidžertu (1893.) sagragjen je
novi šadrvan prema glavnom ulazu u džamiju mjesto
staroga, koji je porušen.
Pred nekoliko godina po čela se u džamiju uvoditi
elektri čna rasvjeta, te su s po četka bile samo sofe elek-
trinom rasvijetljene, a stari su zejtinli kandilji na munari
zamijenjeni mnogo jasnijim malim elektri čnim svjetilj-
kama. Od prošle godine rasvijetljen je i unutrašnji
prostor džamije elektri čnom rasvjetom, pa je to sada
prva džamija na svijetu, u kojoj je ta od skoro po-
znata svjetlost uvedena. Eto tako imade danas džamija
osim oblika malo biljega, koji potje č u iz Gazi Husrev
begova vremena.
Na desnoj strani od glavnih vrata džamijskog
harema sagradio je Gazi Husrev beg Hanikah (tekiju)
sa 15 soba za derviše i šejha i u vakfiji od godine
938. po hidžretu odredio, da se šejhu i dervišima daje
hrana iz imareta. Derviši moraju biti Halvetijskog tarika
(reda), pobožni i pokoravati se ustanovama šeriata, pos-
titi, džematile klanjati, svaki dan zikr činiti, u čiti Kur-an
i ustegnuti se od zemaljskih uživanja. Prije je bio još
obi č aj, da je šejh predavao Dželaluddini-Ruminu „Mes-
neviju". I Hanikah su zadešavale iste nesre će kao dža-
miju : i on je pogorio za velikog sarajevkog požara
šezdesetih godina prošloga vijeka po hidžretu. Mjesto
njega sagradio je tadanji mutevelija džamiju nad du ća-
nima na Gjuluvu hanu, gdje se i klanjalo, a i muka-
bela č inila. Malo kasnije prenešen je Hanikah na
lijevu stranu od džamije pokraj imareta i musafirhane.
Danas stoji na onom mjestu, gdje ga je i Gazi
Hu. srev beg sagradio, naime na desnoj ztrani od
glavnih haremskih vrata, a tu ga je podigao muteve-
lija Hadži Asim beg osamdesetih godina prošloga
11
vijeka po hidžretu. Ova ponovna gradnja hanikaha
dovodi se u svezu sa tadanjom reformom desetine
u Bosni. Do tada su imali naime pravo, da desetinu
pobiraju, zemljoposjednici, a zato su bili dužni i ći u
vojsku s izvjesnim brojem vojnika i uzdržavati ih za
vrijeme vojevanja. Ova je dužnost zemljoposjednika
otpala, odkako je u Turskoj uveden nizam (redovna
vojska), pa je država oduzela zemljo-posjednicima i
pravo na desetinu. Tom su reformom bili ošte ćeni
i mnogi vakufi u Bosni, a ponajviše Gazi Husrev
begov, kojemu je desetina — kako ćemo to kasnije
razabrati — jedan od najznatnijih prihoda. S toga
je tadanji mutevelija — zabrinut za svoj vakuf odmah
pohitio u Carigrad, da tamo na najvišem mjestu
potraži, da se Gazi Husrev begovu vakufu povrati
desetina, koja mu po carskim fermanima pripada.
Vele, da su tada u Carigradu na visokim mjestima
imali velika upliva derviši, pa se s toga i Hadži
Asim beg obratio na takvog jednog, na Šejh Muju
iz Sarajeva, koji se tada bavio tugjim poslom u Ca-
rigradu i muteveliji obe ćao, da ć e mu isposlovati
natrag desetinu, ako će on na starom mjestu sagra-
diti hanikah i njega (Šejh Muju) namjestiti šejhom.
To mu je Hadži Asim beg drage volje obrekao i
kad je kasnije desetina povra ć ena svim vakufima u
Bosni, sagradio je hanikah na onom mjestu, gdje i
. danas stoji. Nu Šejh Muji nije bilo sugjeno, da
postane šejhom u hanikahu, jer je morao ostati u
Carigradu, a mjesto njega je došao Hadži Jamakovi ć
iz Vareša, koji je hanikah prekrenuo u medresu, u
kojoj muderis vrši dužnosti šejha, a talibi su dužni i ći
svakog u o či petka i u o č i ponedeljka na mukabelu.
Lijeva strana hanikaha dovršena je tek 1304. po
hidžretu (1886.)
Gostoljubivost je jedna od vrlo izrazitih crta
u karakteru svih muslimanskih naroda, oni su je

12
naslijedili još od starih Araba, koji nijesu žalili i
zadnji zalogaj hljeba s gostom podijeliti, pa je i
danas u Turskoj teško na ći muslimansko selo u kom
ne bi bilo ku će za musafira. Nu u duši bosanskih
muslimana ta se poznata islamska gostoljubivost
sljubila s gostoljubivosti Slavena, pa su bosanske
musafirhane i begovski konaci još i dan danas na
dobru glasu. Bilo je ku ć a po Krajini i po Posavini,
gdje nije bilo na avlijskim vratima kanata, nego je
svaki putnik mogao slobodno ulaziti i tu jesti i pre-
no ćiti, a gostoljubivi bi ga doma ć in vazda lijepim
rije č ima do č ekao. Treba samo prelistati putopise put-
nika, koji su u desetom i jedanaestom vijeku po
hidžretu našim krajevima putovali, pa da se čovjek
mora diviti onoj zamjernoj gostoljubivosti naših pregja.
Poznati turski putopisac Evlija Čelebija pripovijeda
da je u konaku Šahinpaši ća na Glasineu ve č era-
valo najmanje tri hiljade ljudi.
Gazi Httsrev beg je hio širega pogleda, pa
ju ć i pred o č ima namjeru, da njegov vakuf udovolji
svim potrebama glavnoga grada Bosne, sagradio je
na zapadnoj strani od džamije „lijepu i visoku u mu-
safirhanu i s njorne spojio imaret. Musafirhana se
sastojala iz č etiri sobe; staje za musafirske konje,
kuhinje i pekarne, a u njoj su mogli na ć ati ulerna,
šejhovi i putnici svake ruke, svaki je pak dobio
pored konaka ru č ku pirin čevu čorbu s mesom, a
ve č eri čorbu od utu č ene pšenice, a u o č i petka mjesto
toga pilav i zerde, koje se za č udo tada s maslom
pravilo. Iz iste kuhinje dobivaju i svi vakufski služ-
benici osim mutevelije, koji je se nam-
jerno isklju čen, dnevno po jedan obrok u jutro, a po
jedan u ve č er i svaki put po č etiri pšeni č na hljeba,
te se sada svaki dan skuha po 624 hljeba. 1 talibi
iz medresa, a prije i derviši iz hanikaha, dobivaj
hranu iz imareta.
13
Promjenom prilika postala je musafirhana su-
višna, te je odmah iza okupacije ukinuta, a mjesto
toga se daje dvanaestorici siromaha svaki dan hrana
iz imareta. I po ostalim muslimanskim zemljama opa-
žamo, gdje nestaje po malo one stare gostoljubivosti;
osobito se po ve ćim starim gradovima gube stare
musafirhane i hanovi, a mjesto njih se pojavljuju
nove moderne ustanove, gdje putnik dobije ono za
novac, što je prije besplatno dobivao. Imaret postoji
i danas na istom mjestu gdje ga je Gazi Husrev beg
sagradio.
Kako je (;azi Husrev beg osobitu brigu vodio,
da svim kulturnim potrebama muslimanskog naroda
najprije u Sarajevu, a onda i u ostaloj Bosni udo-
volji, to nije mogao nikako propustiti, a da nešto ne
i za odgoj djece, te je na isto č noj strani u ha-
remu sagradio lijep dar-uttalim (ku ć a za pou č avanje)
i u vakufnani od godine 938. po hidžretu odredio,
da na njoj pou č ava jedan mualim i da mu u pou č a-
vanju djece pomaže jedan pomo ć nik. Dar-uttalim je
u novije doba pretvoren u reformiranu mektebi-ibti-
daiju, na kojoj pou č avaju tri mualima, a pred nekoliko
godina prenešen je iz svoje stare ku ć e u novu ku ć u,
koju je nedavno sagradio Gazi Husrev begov vakuf
na zemljištu negdanjeg Gjulova hana. U staru zgradu
daruttalima smješten je danas ured kotarskog vakuf-
skog povjerenstva I ako nova ku ća daruttalima mnogo
bolje odgovara higijenskim zahtjevima, ipak se
da je time presumtivna namjera vakifova, da se vazda
u džamiji u či Kur-an, vrlo povrijegjena, te bi mnogo
bolje bilo, da se je na starom mjestu sagradio da-
ruttalim, koji bi potpuno odgovarao higijenskim za-
htjevima, a i okolicu džamijsku, koja se svojom lje-
potom ne može na žalost ponositi, ukrasio.
Plod požrtvovnog nastojanja Gazi Husrev begova,
da muslimanski narod u Bosni opskrbi s potrebnim
 14
prosvjetnim zavodima je i njeg3va nzedresa. Njemu je
lebdila pred o č ima u jednu ruku misao, da se samo
onaj narod, koji ima medju sobom obrazovanih
svije ć enih ljudi, može održati na visini svoje mo ć i, a u
drugu ruku bio je uvjeren, da'bi za kratko moglo do ći
vrijeme, gdje ć e sve njegove kulturne i dobr-otvorne
ustanove ostati bez vrijednih službenika, ako se za
vremena ne pobrine i ne osnuje zavod u kom bi se
takovi službenici mogli odgajati. Tako se odlu č i, da
sagradi medresu. Nu smrt, koja ne č eka, dok čovjek
sve svoje osnove izvede, pomete ga u torn, te mu ne
bi sugjeno, da vidi sazidanu i uregjenu svoju me-
dresu. Nu ipak se pobrinuo, da se makar po njegovoj
smrti ova osnova ostvari, pa je posebnom vakfijom
od godine 944. po hidžretu odredio svotu od 400.000
srebrenih dirhema za gradnju medrese i nabavu ć i-
taba. Iz natpisa nad unutrašnjim vratima medrese,
koja je po naro čitoj odredbi Gazij:Husrev begovoj
sazidana prerna džamiji, razabiremo, da je ona sagra-
gjena upravo one iste godine, kad se je Gazi Husrev
beg preselio na drugi svijet, naime godine 948. :po
hidžretu. Taj natpis glasi :
j2..) o jul U.A1
I Osim predavanja u medresi dužan je muderis
I J. 1 j 1,- %.:;) I L);..;
U spomenutoj vakfiji opisao je vakif u temeljnim cr-
tama i osnovu, po kojoj se imade medresa graditi, a
u glavnom uredio i nastavni plan, po kom se imade
u medresi u č iti. Po tom nacrtu imade se medresa
sastojati iz dvanaest soba za 24 taliba i
lijepa i veli č anstvena, a čvrsto gragjena na, na č in,
kako su gragjene emirske i vezirske medrese. Nu
mnogo nas više zanima nastavni plan, što ga je Gazi
Husrev beg za svoju medresu propisao. Po tom na-
15
stavnom planu imadu se u medresi predavati ove zna-
nosti: ilmi tefsir (tuma č enje Kur-ana), ilmi hadis (nauka
o tradicijama), ilmi ahkam (šeriatsko pravo), usuli fikh
(inštitucije šeriatskog prava), meani ve bejan (arap-
ska poetika i retorika), ilmi kelIn (islamska teologija)
i ostale znanosti, koje bude izisklo vrijeme i mjesto.
\
W, ■ „:9 I _7 Ly
lz ovog se najbolje vidi, da Gazi Husrev begova me-
dresa ne bi imala spadati u red onih medresa, ka-
kove su u ona vremena č esto osnivane i kakovih
imade prili čan broj i danas u našoj domovini, nego
da bi ona imala biti viši zavod, u koji bi morali do-
laziti ve ć spremni talibi, koji su po č etne predmete u
kojoj drugoj medresi svršili, da tu nau če više islamske
znanosti i da se usavrše. Nu još više uzdiže vrijed-
nost Gazi Husrev begove medrese onaj dodatak, da
se pored gornji.h znanosti uvijek moraju u č iti i one
znanosti, koje bude iziskivalo vrijeme i mjesto. To
nam najbolje dokazuje, da je Gazi Husrev beg gledao
u daleku budu ć nost islamskog naroda u Bosni, i da
je htio da njegova medresa ne bude prolazne vrijed-
nosti, nego zavod, koji ć e vazda podpuno udovolja-
vati potrebama i u kojem ć e se odgajati alimi dorasli
svome vremenu.
po odredbi spomenute vakfije svijetu davati fetve i
besplatno nadzirati upravu vakufa. Napomenuh malo
prije, da su se iz gornje svote od 400.000 srebrenih
dirhema, odregjenih za gradnju medrese, imali po iz-
ri čitoj volji Gazi Husrev begovoj nabaviti ć itabi, koji
ć e se upotrebljavati č itanjem i prepisivanjem (jer onda
nije bilo u Turskoj štampe); drugim rije čima osno .;":544,b
—
vana je uz medresu kutubhana (knjižnica). Godine-'
1276. po hidžretu rastavio je tadanji mutevelija Ha 044
AsimbegponardlvitjeOsmanp4"9-ir\'
 16
kutubhanu od medrese, a sagradio za prvu posebnu
sobu na desnoj strani od džamije upravo uz džamij-
ski zid, gdje se i danas nalazi. Kutubhana imade
danas oko 1000 svezaka ve ć inom arapskih, a ponešto
perzijskih i turskih djela iz raznih znanstvenih struka,
nu u zadnje doba se svake godine po malo oboga ć uje.
Spomenutom valiji Osman paši i muteveliji Hadži
Asim begu imade, da zahvali svoj postanak i muve-
kithana, zavod, u kojem se izra č unava doba pojedinih
namaskih vaktova i ta č no vrijeme a la turka-sahata,
jer kako je poznato vrijeme namaza ravna se prema
duljini i kratko ć i dana. Za to u svakom ve ć em mjestu
i uz svaku ve ć u džamiju ima muvekit, koji to po-
mo ć u sun č ane sjene i za to prikladnih sprava izra-
č unava. Muvekithana je osnovana iste godine, kad je
i kutubhana rastavljena od medrese, naime 1276. po
hidžretu. Te je godine ustrojeno i mjesto mudževida,
u č itelja tedžvida (pravilnoga č itanja Kur-ana).
1
Za uzdržavanje svih ovih kulturnih i dobrotvor-
nih zavoda, za izpunjavanje mnogobrojnih šartova
obadviju spomenutih vakufnama, potreban je u jednu
ruku velik imetak, koji ć e svake godine odbacivati
stalan prihod, a u drugu ruku iziskuje to sve i dobru
tipravu. Ovo je uvigjao i Gazi Husrev beg, pa je u
oba pravca u č inio sve što mu se č inilo nužno i svrsi
shodno.
Ogroman pokretni i nepokretni imetak okrenuo
je Gazi Husrev beg u vakuf, da se iz njegovih prihoda
uzdržavaju vjerski, kulturni i dobrotvorni zavodi, kojima
je on temelj udario i da se ispunjavaju uvjeti njegovih
vakfija. Strogo uzeto trebalo bi razlikovati dva Gazi
Husrev begova vakufa: vakuf medrese i vakuf džamije i
ostalih zavoda jer su ta oba vakufa posebnim vakuf-
namama osnovana, te je naro č it imetak odregjen za
uzdržavanje džamije i s njom spojenih zavoda, a opet
drugi imetak za medresu i kutubhanu. Danas se i
17
medresa i ostali zavodi uzdržavaju iz ostalog vakufa,
te se po tom ne rastavlja vakuf džamije od vakufa
medrese.
Nepokretni imetak što ga je Gazi Husrev beg
uvakufio, sa č injavala su njegova sela i č ifluci u Se-
rezu u Rumeliji, koje je naslijedio od oca Ferhad
bega, a djelomice kupio sa 100 kobila, konja i ždrje-
badi i preko 100 volova, krava i bikova, koji su se
nalazili na tim selima; za tim č ifluk u džematu Lu-
kavici kod Sarajeva sa svim robljem i pravima, livada
„Butila" blizu Sarajeva, č ifluk u Crnoj Rijeci kod
Sarajeva i ostali posjed oko Sarajeva; č ifluci u te-
šanjskoj nahiji kotar Brod*), sela u jaja č kom kotaru
s pristojbama, oranice, koje leže megju gradovima
Klju č i Ostrovica, mlini na Savi u kotaru ostrova č kom
i napokon 60 du ć ana u Sarajevu blizu Isabegove
musafirhane (bezistan). Osim toga je od nepokretnog
imetka uvakufio Gazi Husrev beg za uzdržavanje
medrese još nekoliko ku ća i du ć ana u Sarajevu, a
svojom tre ć om vakufnamom od godine 944. po hidž-
retu deset mlina u Serezu.
S posjedom u tešanjskom i jaja č kom kotaru i
s onim megju gradovima Klju č i Ostrovica skop č ana
su osobita prava, koja su i za pravnu povjest Bosne
vrlo zanimljiva.
Ta su prava prvi put zajam č ena Gazi Husrev
begu milknamom od godine 940. po hidžretu, a kas-
nije bi ih svaki sultan obi č avao potvrditi. U milknami
od godine 1057. po hidžretu nabrojena su ova prava
i to na: šume, vrela, drve ć e, bejt-ul-mal (državni
imetak, Staatsvermgen), mali gaibi (blago, thesaurus),
mali mefkudi (nalasci, Fund) resmi gjurm ve gjinajet
(mala i velika kaznena sudbenost, kleine und grosse
„d,,
Strafgerichtsbarkeit), rusumi gillati (prenosne pristojbe>, ---
resmi kevaresi ve sairi bad havasi ve tajjarati (pr4v.ci w.so
;
U ono doba je Brod bio kotar, a Tešanj nahija.
"-saliatots'
 18
na lov, Jagdgerechtigkeit) i ostale šeriatske (desetina
i dr.) i obi čajne da ć e. Ta su prava bila s vlasništvom
skop č ana, te su prelazila s jednog vlasnika na drugog.
Tako su ona prešla sa Gazi Husrev bega na njegov
vakuf, koji ih je sve do okupacije potpuno uživao i
vršio. Samo se spomenuta reforma desetine u po četku
ticala i vakufske desetine, te je i Gazi Husrev begov
vakuf bio na kratko vrijeme izgubio svoje pravo na
desetinu, koje mu je prema drugoj verziji
zauzimanjem tadanjeg šejh-ul-islama Refik efendije,
jedinog Bosanca, koji je na tti visoku stolicu zasio,
u brzo povra ćeno. Danas ta prava vrši država, a
mjesto desetine koju ona takogjer pobire, daje Gazi
Husrev begovti vakufu po naro č itom ugovoru godišnji
paušal od 75.000 kruna, do č im jedan dio prenosnih
pristojba dobiva mutevelija.
Pokretni pak imetak, što ga je Gazi Husrev beg
za uzdržavanje svojih zavoda odredio, sastojao se
djelomice iz gotovine, a djelomice iz dragocjenosti i
oružja Gazi Husrev begova. U gotovom uvakufio je
Gazi Husrev beg: 15.000 turskih i francuskih „flor"
dukata, svaki vrijedi 55 drama srebra, 132.000 ko-
vanih srebrenih dirhema i 1,000.575 srebrenih dirhema
sultan Sulejmanovih, a za medresu osim onih 400.000
srebrenih dirhema, što ih je odredio za gradnju med-
rese, još 300.000 dirhema za uzdržavanje. Nu još ć e
nas više zanimati dragocjenosti i oružje, jer se iz
njih najbolje vidi kakova je raskoš i kakovo bogatstvo
vladalo tada na dvoru bosanskih namjesnika. Ove
dragocjenosti i oružje spominje prva vakufnama od
938. po hidžretu: zlatno posugje, 1200 miskala čista
zlata teško, svaki miskal vrijedan 60 dirhema, sreb-
reno posugje vrijedno 140.000 dirhema; 134 zrna
bidahšanskog crvenog jakuta (rubina) i 62 okrugla
zrna bisera, zajedno nanizano u vrijednosti od 80.000
dirhema, a uz to još 50.000 kovanih dirhema; tesbih
19
od sto zrna bisera, svako zrno bisera vrijedi 200 dir-
hema, sva 20.000 dirhema; vezenu i naki ć enu sablju,
pozla ćen nož i nekoliko draguljima oki č enth handžara,
zlatno prstenje s briljantom, rubinom, crvenim piro-
zetom, zumurludom i drugim dragocjenim kamenjem,
sve u vrijednosti od 198.000 srebrenih dirhema. Po
tom sav pokretni imetak, što ga je Gazi Husrev beg
uvakufio, vrijedio je tri milijuna srebrenih dirhema,
što danas, premda je srebro na vrlo nisku cijenu
spalo, predstavlja vrijednost od po prilici jedan
milijun kruna.
Od smrti Gazi Husrev begove pa do danas
propao je velik dio imetka njeQova vakufa. Sav og-
romni posjed u Serezu izgubio je vakuf ve ć davno,
pa se danas ne zna ni kada ni kako. lsto se je dogo-
dilo i sa gotovinom, dragocjenostima i oružjem. Veli
se samo, da je Eugenije Savojski, kada je popalio
Sarajevo, porobio gotovinu, dževahir i oružje Gazi Husrev
begova vakufa*). Osim toga je velik dio zgrada va-
kufskih u Sarajevu propao za raznih požara, koji su
grad harali, pa im se tako i trag zameo. Kako je
pak prešao u privatno vlasništvo imetak, koji se u
vakufnamama spominje, a danas se nalazi u tugjem
vlasništvu, ne zna se ništa, nu posve je razumljivo,
da država, koja je č esto bila zaposlena mnogim
drugim važnim poslovima, nije mogla vazda posvetiti
jednaku pažnju vakufskim dobrima. U ta burna vre-
mena mnogi su vakufi i posve propali, pa nije č udo,
da i Gazi Husrev begov vakuf nije ostao od tog
zla poštegjen. Mogu će je, da je jedan dio imetka i
zamijenjen za imetak, koji se danas nalazi u va-
kufskom vlasništvu, a ne spominje se u vakufnami.
Nu Gazi Husrev begov se vakuf od njegove smrti
znatno i obogatio. 0 oboga ćenjima nemamo nikakvih
*) Ja sam ovaj dževahir i oružje tražio u carskoj riznici i
u nekim muzejima u Be č u, nu nisam ih mogao nigdje na ći.
2*
 20
isprava pa za ve ć i dio imetka, koji danas pripada
Gazi Husrev begovu vakufu, a koji nije spomenut u
vakufnami, ne znamo ni na koji je na čin došao u
vakufsko vlasništvo, da li posebnim uvakufljenjima
ili možda kupnjom ili zamjenom. Od nekretnina, što
ih je kasnije Gazi Husrev begoy vakuf dcbio, naj-
važnije su: banja, Gjulagin han u Sara č ima, Kulluk
han u Čemaluši i trideset du ćana na novoj testi. I
ako je Gazi Husrev begov vakuf od svog postanka pa
do danas izgubio dobar dio svoga imetka i ako su se
na drugoj strani i zavodi, koji se imaju iz toga imetka
uzdržavati, množili, ipak je i dan danas taj imetak
dovoljan, da se iz njega podmire sve potrebe vjerskih,
kulturnih i dobrovoljnih ustanova Gazi Hasrev be-
govih i da povrh svega toga doprinese njegov vakuf
najviši prinos središnjoj vakufskoj zakladi.
Današnje stanje imetka Gazi Husrev begova
vaktifa najbolje ć u prikazati, ako ovdje iznesem naj-
važnije stavke ovogodišnjeg prora č una, kojeg svake
godine sastavlja mutevelija, a odobrava zemaljsko
vakufsko povjerenstvo. U ovogodišnjem prora č tinu
predvigjen je rashod Gazi Husrev begova vakufa na
40.700 kruna, i to za upravti, porez i uzdržavanje
zgrada 25.000 kruna, za vjerske svrhe 10.150 kruna,
za nau čne svrhe 11.200 hruna, i za dobrotvorne svrhe
(imaret) 26.600 kruna. Prihod je u ovoj godini pro-
ra č unan na 113.900 kruna od č ega odpada na musa-
kafat (najamnine, mukate i idžaretejn) 37.700 kruna,
mustegillat (prihod od šuma i desetinski paušal)
76.000 i murabehat (kamate) 200 kruna. Po tom iz-
nosi suvišak po prilici 40.700 kruna, koji Gazi Husrev
begov vakuf doprinosi zemaljskoj vakufskoj zakladi.
Upravu svog vakufa pridržao je Gazi Husrev
beg, dok je on živ, sebi, a po njegovoj smrti imadu
se oko uprave brinuti: mutevelija, četvorica džabija,
nazur, ve ćil-hardž i ć atib (pisar). U rukama mute-
21
velije je cijela uprava vakufa, č etvorica džabija po-
biru vakufske prihode u raznim krajevima, gdje va-
kufski imetak leži, nazur se brine za vakufske gradnje
i popravke, ve ćil-hardž nabavlja sve, što pojedinim
zavodima, a naro čito imaretu treba, a ć atib obavlja
sve pisarni č ke poslove vakufa.
Po smrti Gazi Flusrev begovoj imade pravo na
tevlijet i ostale upravne službe njegov oslobogjeni
rob Murad vojvoda, sin Abdul-Hajjov, a kad ovaj
umre, najbolji i najsposobniji od ebnai-uteke (Murad
begovih potomaka). Ako bi izumrla loza Murad-vojvode,
onda se ima mutevelijom imenovati jedan od fukarai
muslimin" (islamske sirotinje). Namještanje službe-
nika je po odredbi vakufname posve u rukama mu-
tevelije i to tako, da se ni jedan siromašan službenik
ne mora obra ćati na viša mjesta, da isposluje berat,
osim u onim slu č ajevima, gdje to šeriat izri č no pro-
pisuje (kao kod hatiba). Osim toga odregjuje vakfija
emiru i valiji bosanskom i kadiji sarajevskom po
jedan dirhem na mjesec, da budu zaštitnici vakufa.
Kadija imade svake godine zatražiti od upravnill
službenika muhasebu (zaklju č ni ra č un) i ispitati
je, kako je to obi č aj kod carskih vakufa. Danas
polaže mutevelija svake godine ra č un zemaljskom
vakufskom povjerenstvu, a valija bosanski (poglavar
zemlje) dobiva godišnje od Gazi Husrev begova va-
kufa 200 kruna, koje on vazda pokloni islamskoj
sirotinji u Sarajevu.
Ne samo gradnjom džamije i ostalih zavoda
zavrijedio je Gazi Husrev beg stalno ime u našoj
kulturnoj historiji, nego je on u svoje doba igrao
dosta zamašnu ulogu i u tadašnjem politi č kom ži-
votu turskog carstva. Stoga da bi potpuno prikaza •
znamenitost Gazi Husrev begovu, iznosim ovdje
9. 10,‘‘)
glavnim crtama i njegov životopis.
.4-Strdi

22
11.
Merhum Gazi Husrev beg je sin Ferhad begov')
i Sel č ukin 2 ), a unuk po ocu Abdul Gafurov, 1) a po
materi sultana Bajezida I1 2). Za djeda Gazi Husrev
begova Abdul Gafura se veli, da je iz Sereza u Ru-
meliji.') Otac mu Ferhad beg poginuo je god. 891.
kao č uvar tvrgjave Adane u borbi proti Uzbegu. 4)
0 godini i mjestu rogjenja Gazi Husrev begova
nemamo nikakvih podataka, pa ih ne možemo ni
približno ozna č iti. Isto je tako i mladost njegova vrlo
tamna. Nu vrlo je vjerojatno, da je kao unuk sultana
Bajezida II. proveo djetinjstvo i mladost na carskom
dvoru, gdje su ga s ostalim carevi ć ima odgajali i po-
u č avali. Ruski povjesni č ari spominju Gazi Husrev
bega u jednom nezvani č nom poslanstvu godine 909.,
koje je vodio najmlagji sin sultana Bajezida II. Meh-
med Č elebi. Ovo je poslanstvo probavilo neko vri-
jeme na carskom dvoru u Moskvi, te je tom prilikom
Gazi Husrev beg i jeo s ruskim carem.') Na nam-
jesni č ku je stolicu prvi put zasio u Skenderiji (da-
našnji skadarski vilajet u Albaniji) godine 910. 6) Nu
ovdje nije ostao dugo, nego je za dvije godine ime-
novan po prvi put namjesnikom bosanskirn. Vojuju ć i
po Hrvatskoj bio je poražen i izgubio Tešanj, Sokol
i Kotarište, pa radi ovog gubtka premješten u Se-
mendru, gdje je ostao sve do svoga drugoga dolaska
u Bosnu godine 927. (1520.) Ove je naime godine
opsijedao Gazi Husrev beg Biograd, a kralj ugarski
posla posjednutoj vojsci tri stotine strijelaca u pomo ć .
Ovi vidiv, da posjednutoj vojsci u Biogradu ne mogu
1 ) Vakufnama.
Pećevija str. 44.
3 ) O Gazi Husrev begu u bos. herc. salnami od god. 1319.
Munedžim baši str. 411. i 412.
') O Gazi Husrev begu u bos. herc. salnami od god. 1316.
Krymische Angelegenheiten im Archiw des auswartigen Collegiums
str. 622. i 639.
Pećevija str. 44.
7-4
pomo ć i, vrate se i zatvore u Zemun, na što veliki
vezir, koji je bio došao, da vidi opsijedanje Biograda,
dade Husrev begu 500 Jenji č ara i opremi ga, da
opsjedne Zemun, koji on nakon kratke opsade prisili
na predaju. 1 ) Kada je malo za tim još iste godine
(17. zilkadeta) pao Biograd u ruke Turaka, naredi
sultan Sulejman, da Husrev beg radi osobitih za-
sluga zamijeni svoje namjesništvo s bosanskim na-
mjestnikom Bali begom. 2 ) Tako dogje Husrev beg po
drugi put u Bosnu.
Ovo doba Husrev begova namjesnikovanja u
Bosni je zlatnim slovima ispisan list bosanske pov-
jesti, jer je teško ustvrditi, da li je on više širio
granice Bosne i turskog carstva ili uregjivao unut-
rašnjost zemlje, a napose zemlju kulturno podizao.
Č im je po drugi put zasio na namjesni č'ku sto-
licu bosansku, bijaše mu prva briga, da nadoknadi
onaj gubitak, što ga je za svog prvog namjesništva
u č inio, naime da natrag otme Tešanj i Sokol. I u
istinu ovo mu pogje za rukom, jer odmah godine
927. (1521.) osvoji u društvu sa smederevskim begom
Bali begom Srebrenik, Sokol, Tešanj i Knin. 8)
Nu slijede ć a vojna Husrev begova je bila bez
uspjeha.
Godine 930. (1524.) digoše se naime sandžak-
bezi Husrev beg iz Bosne, Sinan beg iz Manastira i
Bali beg iz Semendre sa dvadeset hiljada momaka,
da osvoje Jajce, koje je sultan Fatih Mehmed II.,
istina, godine 866. osvojio, ali koje je ugarski kralj
Matija Korvin dvije godine iza toga Turcima oteo.
Jajce su branili Petar Keglevi ć i Blas Chery, a došao
im je još u pomo ć grof Krsto Frankopan sa 16.000
momaka i mnoštvom živeža. Braniocima pogje zaista
Pećevija 68. i 69. str. — Ib. 71.
3) Hammer: Geschichte des osm. R. sv. III. str. 11.
 24
za rukom, te razbiju tursku vojsku. Magjarski kroni čar
Istuanfi veli, da su branioci zaplijenili ovaj put i
čador Husrev begov, šezdeset bajraka i tursku mu-
ziku. 1 ) Č udno je, da ovu vojnu ne spominje Pe će-
vija, niti koji drugi turski povjesni č ar.
Kad je godine 932. (1526.) podigao sultan Su-
lejman veliku vojsku na Ugarsku, pridruži joj se kod
Zemuna Husrev beg sa bosanskom vojskom, 2) pa je u
ovoj u svjetskoj povjesti vrlo zamašnoj vojni sudjelo-
vao, a naro č ito se istakao u velikoj bitci na Muha č u.
Nu prije nego se pridruži carskoj vojsci, osvoji
sam neke gradove u Srijemu, megju njima i Osijek. 3)
20. zilkadeta 932. (28. augusta 1526.) spusti se og-
romna turska vojska na multa č ko polje, a sutra dan
u obi č nom redu spremi se za navalu. Husrev beg je
s bosanskim konjaništvom stajao za legjima sulta-
novim i njegove pratnje. Na jednom brežuljku, koji
je kasnije prozvan Carevo brdo sagragjen je za cara
mali ć ošak. Ovdje se oko podne pope sultan Su-
lejman, da promotri raspored u clušmanskoj vojsci i
da drži ratno vije će. Najprije je zatražio savjet od
starih junaka Krajišnika iz Husrev begova tabora. Veliki
vezir Ibrahim paša pozove odmah Husrev bega pred
cara i razloživ mu sve, završi ovako: „Eto to je Muha č,
neprijatelja još nema; šta misliš kako bi trebalo
vojsku razmetnuti?" Husrev beg mu odgovori ovako:
„Care, kad ratujem u Serhatu, uvijek se savjetujem sa
starcima i junacima, koji poznaju Serhat. Ako zapo-
vijedate, odmah ć u oti ći i posavjetovati se i saop ć iti
vam njihovo mišljenje." Car naredi, da pozove preda nj
te savjetnike, što Husrev beg odmah u čini doviknuvši,
jednom agi, koji je tu slu čajno bio, da brzo pozove
starog Alajbega, Kara Osman bega, subašu Mehmeda,
1) Ib. str. 51. i 52.
2) Ib. str. 56.
Ib. str. 55.
25
Adula Tucu i ceri-bašu Balabana dodavši još: „Kaži
im, da car zove na dogovor." Još ne bješe aga
ni zamakao u vojsku, kad se pomoli stari juna čina
Adul Tuco. Husrev beg misle ći, da ide na poziv,
povikne: „Hajde amo, padišah te traži, da o ratu s
tobom razgovara." Tuco odgovori, da nema vremena
za razgovora, jer se dušman blizu primakao, obode
konja i odleti svojim putem. Tucino ponašanje i vijest
o približenju dušmanina, koja stiže od Bali bega
uznemiri sultana, pa se odmah zaputi da hrabri voj-
nike. Malo za tim zapo č ela je bitka, koja se svršila
pobjedom Turaka, a ovoj je mnogo doprinio i Husrev
beg s bosanskom vojskom.')
Vra ćaju ć i se s Muha ča potu č e Husrev beg
harambašu Deliradi ća s njegovom č etom, koja je bila
na glasu radi plja č kanja, i koja je i u ovom ratu zahiru
turske vojske oplijenila. Husrev beg navali na njih
iznenada, ubije Deliradi ća, a jedan dio drugova po-
bije, a drugi zarobi i ovom radosnom vijesti obraduje
sultana. 2 )
Padom ugarskoga kraljevstva na Muha č u, ostao
je i ugarski posjed u Bosni bez gospodara, a napose
grad Jajce, za kojim su svi bosanski namjesnici a
naro č ito Husrev beg od davno č eznuli. Husrev begov
vojvoda Murad beg sazna, da se pomo ć u ljestava može
lahko preko porušene kapije uni ći u grad. On ovo
javi Husrev begu, nu boje ć i se, da prije dolaska
Husrev begova ne doznaju za ovo dušmani, unigje
jedne no ći godine 934. sam u Jajce, a Husrev begu
pošalje muštuluk čiju s ovom radosnom vijesti, kojemu
ovaj dade konja s opremom i ć urak od samura. 3)
Iza Jajca je Husrev beg osvajao grad za gradom,
pa skoro ni jedan divan u to doba nije prošao, a da
1 ) Pečevija 88. i sl. str.
Ib. str. 101.
lb. str. 130.
 26
se nije u njem čula vijest o kakvoj Husrev begovoj
pobjedi i o padu koga bosanskoga grada. I drugu
glavnu ugarsku utvrdu u Bosni Banjaluku osvoji
Husrev beg, č iji se č uvar Radovi ć nije ni opirao. Za
ovim dvijum najvažnijim tvrgjavama u Bosni padoše
i gradovi Bijelo Jezero, Obrovac, Sokol, Bo č ac, Greben
i drugi, za tim u Hrvatskoj Udbina, Lika i Krbava,
a u Slavoniji Modruš i Požega. 1 )
Eto tako dovrši Gazi Husrev beg ono naro č ito
po nas muslimane u Bosni važno djelo, što ga je
još sultan Fatih Mehmed II. zapo č eo, naime osvo-
jenje Bosne.
U prvom opsjedanju Be ča godine 936. (1529.)
sudjelovao je Husrev beg, te je s bosanskom vojskorn
stajao na Wienerbergu odmah do carskih vrata pred
Balibegom, namjesnikom iz Semendre. 2)
Kad je godine 937. (1530.) austrijski car Fer-
dinand pokušao da osvoji Budim i posjednuo ga,
prite č e Budimu u pomo ć i Husrev beg, nu Ferdinand
se yrati s Muha č a. 3)
Slijede ć e godine 938. (1532.) vidimo Husrev bega,
gclje se kod Osijeka pridružuje turskoj vojsci, što ju
je sultan Sulejman digao na Ugarsku i koja je os-
vojila nakon duge borbe Stolni Biograd, a onda
Sikloš, Subotište, Bobovac i druga mjesta i napokon
pala pod Kiseg, koji se nakon dtige obrane Nikole
Juriši ć a predao u ruke Turaka.
Iza ove vojne ti Ugarskoj morao se sultan Su-
lejman boriti na istoku s Perzijancima, te je obranu
evropske Turske prepustio njezinim bezima. Husrev
beg je od ovo doba nastojao, da Bosnu osigura od
dalmatinskih banova, pa je dvije godine u društvu
s Murad begom vojevao po Dalmaciji.
lj Istuanfi knj. IX. na kraju; Engels Geschichte Dahnatiens
str. 566.
2 ) Hammer Geschicl4e des osmanischen Reiches, sv. III. str. 84
Pećevija str. 157.
27
Vojska iz grada Klisa odavno je uznemirivala
Bosnu i Husrev bega nenadanim provaljivanjem i
plja č kanjem, a sam grad bijaše kako samo ime
kaže — na klisuri, pa mu se jedva pri ć i moglo, a
kamo li izvu ć i topove za navalu. Husrev beg odlu č i
u ramazanu godine 943. (7. marta 1537.), da iz So-
lina, koji bijaše zapušten — ili kako Pe ć evija veli —
leg;o vrana i jejina, navali na Klis i prisili ga na
predaju. Ovu osnovu Husrev begovu odobri i sultan,
pa Husrev beg popravivši Solin zatvori se u njeg sa
odabranom vojskom svojom, a Klisu u pomo ć dogje
Petar Kruši ć sa 10.000 1) ili 5000 2) ljudi, koje Htisrev
beg u strašnoj bici do nogu potu č e i zarobi silan
plijen. Vidiv to kliška posada preda se Husrev begu.
Murad beg za tim osvoji kule Borko, Berislavi ć i i
Obrovac. 3) Za ovo juna č ko djelo dobi Husrev beg od
sultana „tereki" (unapregjenje) a Muradbeg ziamet. 4)
Do godinu dana 944. (1538.) osvoji Husrev beg
Ivarinu i Nadin, pa zamoli sultana, da se Klis sa
svojim nahijama, ova dva mjesta i još nekoliko na-
hija bosanskih sjedini u poseban sandžak, a da se
sandžakbegom imenuje vojvoda Muradbeg.
Ovu molbu odobri sultan, a Muradbeg iste go-
dine osvoji Kadin i Obru č.u.')
Ove je godine Husrev beg sudjelovao u bici
kod Osijeka proti zapovjedniku vojske Karlu V. Ivanu
Kacijaneru, koga je turska vojska do nogu porazila. 6)
U prolje će (april) godine 945. (1538.) osvoji
Husrev beg u društvu s Muradbegom Dubicu, a oplijeni
i zapali gradove Jasenovicu i Sobocs. 7)
Pećevija str. 152.
Istuanfi knj. XIII.
Hammer, Geschichte des osm. R. str. 189.
sl Pećevija str. 193.
Pećevija str. 193.
Ib. str. 201.
Istuanfi knj. XIII.
 98
Iste godine posjedne Husrev beg Trogir, koji je
pripadao Mlecima i prisili opsadu, da pobjegne, za-
topove i mnogo dragocjenih stvari, a tvrgjavu
i varoš zapali. U to doba sakupi zadarski gjeneral
silnu vojsku i nešto mornarice i naumi navaliti na
Klis. Nu Muradbeg dozna za vremena za njegovu
namjeru i zatraži pomo ć od Husrev bega, koji mu
dogje, te zajedno razbiše dušmansku vojsku. Odavle
krene Husrev beg prema Gradiškoj, a dušmanin drže ć i
ovo dobrom prilikom sakupi 5.000-10.000 vojske i
uzme topove iz Zadra, pa pogje, da opsjedne Nadin.
Do č uy za ovo Husrev beg pogje dušmanima u susret,
pa ih kod Zadra potu č e. Za ova juna č ka djela u Dal-
maciji dobi carsku dovu i po č asno odijelo. 1 )
Slijede će godine sudjelovao je Gazi Husrev beg
kod opsijedanja Novog, koji bijahu Mle čani osvojili,
nu koji Turci 9. rebi-ul-ahara 946. (1540.) natrag
povrate. Iza tog osvoji Husrev beg Sinj. 2 )
Kad se godine 943. (1542.) pobunila crnogorska
eškija i to pleme Ko č, digne se Husrev beg s nešto
vojske i sigje u Brda, da uspostavi red i upokori
neposlušnu raju. Nu tu ga zate če smrt. Jedan Brgja-
nin iz kuta gurne ga nožem u trbuh, gdje na mjestu
ostane mrtav. Mrtvo mu tijelo prenesoše u Podgoricu,
a odatle u turbe, što ga je sagradio u Sarajevu.')
Narodna predaja veli, da mu je ondje, gdje poginuo,
drob pokopan, a tijelo prenešeno u Sarajevo i sahra-
njeno u turbetu kraj njegove džamije. Po njegovu
drobu kažu, da se mjesto, gdje pokopan, prozvalo
Drobnjak. Množina je kasnije nastala. 1 )
111.
Vlada sultana Sulejmana l. Kanunije, koga su
zapadni povjesni č ari s pravom nazvali „Velikim," je
Pećevija str. 206.
• Nuhbetut tevarih str. 74.
• Pećevija str. 45.
4 ) Safvet beg Bašagi ć : Kratka uputa u prošlost Bosne.
29
najsjajnija perijoda povjesti osmanlijskoga carstva,
jer teško je re ći, da li ovoga velikog sultana ide viša
zasluga, što je granice svoga carstva na daleko ra-
širio i osigurao, ili zato, što se pobrinuo i za unutraš-
nje uregjenje države i podizanje blagostanja i pro-
svjete u državi.
I baš u to doba, kad i u ostaloj turskoj care-
yini po č inje, da se i u ve ćoj mjeri diže kultura, došao
je na bosansku namjesni č ku stolicu Gazi Husrev beg;
što je u ono doba bio sultan Sulejman za cijelu Tursku,
to je bio Gazi Husrev beg za Bosnu. On je u
glaynom gradu Bosne osnovao vjerske i prosvjetne
zavode, koji su prema njegovoj namisli imali biti od
važnosti za cijelu zemlju, a u isto doba on je proširio
granice svoga ajaleta, i tako u oba pravca išao sto-
pama svoga slavnog pospodara.
U njegovom vjersko prosvjetnom radu isti č u se
osobito dvije vrlo izrazite crte njegova karaktera, na-
ime velika požrtvovnost i osobita vještina u raspo-
regjivanju (husni tedbir). I da se slu čajno nijesu
onako skladno združila u njegovoj osobi ova dva
krasna svojstva, a naro č ito da nije bio onako vješt
u rasporegjivanju, teško da bi njegovo ime i njegov
vakuf stekao na daleko tako lijep glas, kao što ga
je prije imao, pa kao što ga i danas ima; sva nje-
gova požrtvovnost i sav njegov ogromni imetak ne
bi urodili onolikim plodom, kolikim su doista uro-
dili. Promatrali mi njegove vjerske-prosvjetne i dobro-
tvorne ustanove kao cjelinu ili pojedince, svagdje
ćemo opaziti, da je Gazi Husrev beg išao za tim, da
zadovolji svim potrebama muslimana najprije u gradu
Sarajevu, pa onda i u cijeloj Bosni. Nu što ga još
više uzdiže i prikazuje kao čovjeka, koji je imao bi-
star pogled u budu ć nost svoga naroda, to je, da svo-
jim vakufom nije se pobrinuo samo za č asovite po-
trebe sadašnjosti, nego i za daleku budu ć nost. A da
 30

ć e promjena vremena i prilika u prvom redu tražiti

i u duhu toga vremena obrazovane uleme, to je uvi-
dio Gazi Husrev beg pred č etiri stotine godina i u
svojoj vakfiji o medresi odredio, da se u medresi
u č e pored islamskih vjerskih i pravnih znanosti i one
discipline, koje bude iziskivalo vrijeme i mjesto.
I ako je kulturni rad Gazi Husrev begov daleko
važniji i trajnije vrijednosti od njegovog osvaja č kog
rada u Bosni i ostaloj Turskoj, to je i ovaj potonji
tako zamašan i od tolike koristi po državu, da bi
Gazi Husrev bega i kad ne bi osnovao tolike vjersko-
prosvjetne i dobrotvorne ustanove u Sarajevu, trebalo
sve jedno smatrati najzaslužnijim namjesnikom bo-
sanskim. Stara prijestonica bosanskih kraljeva, grad
Jajce, njegovom je zaslugom osvojena i pripojena bo-
sanskom ajaletu, a za Jajcem su za kratko vrijeme
sve trudom Gazi Husrev begovim i njegova marljivog
druga Murad bega pale u turske ruke sve ugarske
utvrde u Bosni. Osvojenjem grada Klisa osigurao je
Gazi Husrev beg zapadnu stranu Bosne za dugo vre-
mena od neprijateljskih provala.
Sav ovaj uspješni rad Gazi Husrev begov sa-
č uvao mu je trajnu uspomenu u muslimanskom na-
rodu u Sarajevu i ostaloj Bosni, pa mu danas nakon
č etiri stotine godina zahvalno potomstvo dovu čini
i govori:
Rahmetullahi alejhi rahmeten vasia!