GOSPODARSTVO

Gospodarstvo je
1. znanstvena disciplina;
2. gospodarsko djelovanje u stvarnosti tj. organiziranje i vođenje biznisa da
bi se sa što manjim žrtvama ostvarile što veće dobiti iz odnosa;
3. konkretna gospodarska stvarnost kao skup svega postojećeg,
materijalnog i duhovnog (gospodarstvo Hrvatske, gospodarstvo Europe,
gospodarstvo Osijeka ).

SAMUELSONOVA DEFINICIJA
«Gospodarstvo je znanstvena disciplina koja istražuje kako zajednice
upotrebljavaju oskudne resurse (izvore) da bi proizvela korisne robe i podijelila
ih među različitim skupinama u zajednici.»

INPUTI I OUTPUTI
INPUTI (čimbenici proizvodnje ili promicala proizvodnje i biznisa)
1. RAD – čovjekovo vrijeme utrošeno u biznis;
2. PRIRODNI IZVORI – zemlja, voda, flora, fauna, rudno blago;
3. GLAVNICA – dio imovine što se rabi u biznisu (novac, oprema, objekti,
zalihe).

OUTPUTI se sastoje od različitih vrsta dobara i sluga (materijalnih i duhovnih)

za potrošnju ili za daljnju proizvodnju.
Gospodarstvo je aktivnost koja obuhvaća proizvodnju, razmjenu i potrošnju.

GOSPODARSKI I TEHNIČKI USPJEH

- gospodarski i tehnički uspjeh mogu se razlikovati
- gospodarska znanost ne bavi se tehničkim načinima stvaranja dobara i
svaki tehnički uspjeh koji nije praćen odgovarajućim prihodom nije i
gospodarski uspjeh

GOSPODARSKI JEZIK
- je jezik brojeva, kojima se dokazuje ono što je ispričano ili tvrđeno.

TEMELJNA PODJELA SVJETSKOG GOSPODARSTVA:

1. TRŽIŠNO GOSPODARSTVO
2. KOMANDNO GOSPODARSTVO ( planska privreda)
3. MJEŠOVITO GOSPODARSTVO

ŠTO, KAKO I ZA KOGA

- tri su temeljna i zajednička problema za sva gospodarstva
 ŠTO?
- odnosi se na probleme:
- koju robu i u kojim količinama proizvesti
- kada ih proizvesti
- da li više potrošnih dobara (ribe) ili više investicijskih dobara
(ribnjaka)

KAKO?
- odnosi se na izbor tehnike proizvodnje; energija koja će se
koristiti
- hoće li proizvodnja biti ručna ili masovna

ZA KOGA?
- pitanje se odnosi na distribuciju dobara među članovima
zajednice

1.SLOBODNO TRŽIŠNO GOSPODARSTVO

Tržišno gospodarstvo je sustav u sklopu kojega ljudi djeluju

dobrovoljno radi postizanja
- -financijskih probitaka ( profit) – proizvođač
- osobne satisfakcije – potrošač

LAISSEZ FAIRE – LAISSEZ PASSER

(ostavite ljudima da rade što hoće, pustite da stvari teku same od sebe)

2.KOMANDNO GOSPODARSTVO

Komandno gospodarstvo obuhvaća sva, središnjim planom

upravljena gospodarstva u kojima se gospodarske funkcije uglavnom
ostvaruju na temelju državnih naredbi,
( npr. sidraško i namjensko gospodarstvo te sotonomija).

3. MJEŠOVITO GOSPODARSTVO

Mješovito gospodarstvo je takav sustav u kojem istovremeno djeluje

«vidljiva ruka» (država) i «nevidljiva ruka» ( tržište).

GOSPODARSTVO PONUDE I POTRAŽNJE

PONUDA
- predstavlja robe i usluge, duhovna i materijalna dobra što ih
proizvođači nude ili su ih voljni ponuditi na prodaju.

ZAKON OPADAJUĆIH PRINOSA

Uz iste inpute nakon nekog vremena dolazi do smanjenja outputa. U
tom slučaju, ukoliko proizvođač želi iste prinose, mora povećati neki
od INPUTA. ( npr. više raditi, promijeniti sirovine koje su postale
preskupe, kupiti nove strojeve, pronaći nove izvore energije i sl.)

TROŠKOVI PROIZVODNJE
Proizvođači nude robu radi PROFITA. Kada su troškovi proizvodnje
relativno niski u odnosu prema tržišnoj cijeni, tada će biti
profitabilnije proizvoditi više, a kada su troškovi proizvodnje visoki
u odnosu prema cijeni, proizvođači će proizvoditi malo ili se mogu
povući iz proizvodnje.

ČIMBENICI KOJI UTJEČU NA PONUDU:

Osim cijene robe, na ponudu utječu i drugi čimbenici:
a) vlastita cijena;
b) proizvodni troškovi (tehnologija, cijena inputa);
c) cijena supstituta proizvodnje (npr. Ariel –Tix)
d) organizacija tržišta
e) posebni čimbenici (npr. vlada zahtjeva određenu kvalitetu).

POTRAŽNJA
- izražava se robama i uslugama, duhovnim i materijalnim dobrima
što ih kupci kupuju ili su ih voljni kupiti ako zadovoljavaju njihove
zahtjeve glede korisnosti i cijene.

ZAKON RASTUĆE POTRAŽNJE

Količina robe i cijene su u invertnom odnosu. S rastom cijena robe
potražnja opada, a ukoliko cijene padaju potražnja za robom raste.

ČIMBENICI POTRAŽNJE:
a) prosječni osobni dohodak;
b) natalitet ili mortalitet;
c) cijena dobara od utjecaja (npr. cijena benzina utječe na
potražnju automobila);
d) ukusi.

TRŽIŠTE – «NEVIDLJIVA RUKA»

TRŽIŠTE – ustrojstvo pod kojim kupci i proizvođači

interakcijom određuju cijene i količinu robe.
Da bi tržište moglo funkcionirati bitno je da nitko ne može
vršiti prisilu nad drugim. Pojedinci samostalno određuju
cijene po kojima nude robu ili usluge, a kupac samostalno
određuje želi li je kupiti.

Začetnik suvremene gospodarske teorije: Adam Smith

«Bogatstvo naroda» 1776. godine iznosi:
- svaki pojedinac želi ostvariti sigurnost i dobit;
- u njegovim nastojanjima vode ga «nevidljiva ruka»;
- ostvarujući vlastiti interes, on često unapređuje
interese društva;
- vođeni vlastitim interesom pojedinci stupaju u
interakciju s drugim pojedincima koji su također
vođeni vlastitim interesom (ako robe ima više nego što
se traži , pada joj cijena)

Tržište kao «nevidljiva ruka» djeluju u potpunosti uspješno

samo u uvjetima potpune utakmice. Nepostojanje takvih
uvjeta dovodi do nekih neuspjeha:

1. NEEFIKASNOST - tada intervenira država dodjelom

subvencija određenim djelatnostima: donošenjem
zakona protiv monopola, propise protiv onečišćavanja
okoliša itd.;

2. NEJEDNAKOST – država je sanira poreznim i

potpornim programima (npr. porezima na dohodak i
nasljeđe);
Poticanje jednakosti zbog različitih pogodnosti koje
mogu izazvati neopravdano visoke dohotke
a) progresivnim oporezivanjem => propisivanje
većih poreznih obveza onima koji imaju viši
dohodak
b) izgradnjom sustava transfernih plaćanja =>
pomoć starijima, bolesnima, nezaposlenima
c) subvencioniranjem potrošnje => postizanje
financijske sigurnosti za siromašno stanovništvo
 (bonovi za hranu, besplatna zdravstvena njega,
niske stanarine

3. NESTABILNOST – nezaposlenost, inflacija –država je

uklanja makrogospodarskom politikom.
Podržavanje ekonomske stabilnosti provođenjem
makroekonomskih mjera
a) primjena fiskalne politike => oporezivanje
b) primjena monetarne politike => reguliranje ponude
novca, kreditnih uvjeta, kamatne stope
dovode do obuzdavanja inflacije i nezaposlenosti te
povećavanja ekonomskog rasta

Ekonomski ciljevi i ekonomska politika

MIKROEKONOMSKI CILJEVI:
a) ekonomska učinkovitost => proizvodnja što više
dobara i usluga iz ograničenih resursa
b) pravedna raspodjela => poštena raspodjela dohodaka i
proizvoda među pojedincima u društvu; jednakost
šansi (svaki pojedinac ima jednaku priliku proizvoditi i
zaraživati)
c) ekonomska sloboda => nema komandnog
gospodarstva; pojedinci slobodno kupuju, prodaju,
organiziraju, proizvode i troše; nečija akcija ne šteti
drugome

MAKROEKONOMSKI CILJEVI:
a) gospodarski rast => podizanje životnog standarda
proširenjem prirodnih resursa (doba kolonijalizma),
razvojem tehnologije koji omogućuje veću
proizvodnost resursa; povećanjem kapitalnih resursa
većom proizvodnjom kapitalnih dobara (=odustajanje
od sadašnje potrošnje radi veće potrošnje u
budućnosti)
b) puna zaposlenost
c) stabilnost cijena => izbjegavanje inflacije
Ekonomska politika: njome se svjesno usmjeravaju,
odnosno reguliraju ekonomski tijekovi u nekom društvu
radi ostvarenja ekonomskih ciljeva

Fiskalna ekonomska politika:

- dio ekonomske politike koji se služi javnim rashodima
(financirano porezima građana: policija, bolnice,
školstvo, ceste…) i porezima pri ostvarenju
makroekonomskih ciljeva
1. ekspanzijska / antirecesijska fiskalna politika =>
povećanje ukupne proizvodnje i zaposlenosti
smanjenjem poreza ili povećanjem javnih
rashoda
2. kontrakcijska / antiinflacijska fiskalna politika =>
suzbijanje inflacije ograničavanjem
prekomjernog rasta ukupne potražnje,
povećanjem poreza ili smanjenjem javnih
rashoda

BUDŽET => novčani plan prihoda i rashoda države za

određeno razdoblje

Budžetski deficit => stanje kada je trošenje države veće nego

prihodi (koristi se u razdoblju recesije)
vs.
Budžetski suficit => stanje kada je trošenje manje od
prihoda države (koristi se u razdoblju napretka)

Vrste oporezivanja:
1. izravno => osobni porezi + porezi koje plaćaju
poduzeća na ostvarenu dobit
2. neizravno => porez na dodanu vrijednost + carinske
pristojbe

Načini oporezivanja:
1. paušalno => iznos poreza jednak je bez obzira na
veličinu dohotka => regresivno jer kako dohodak raste,
manji se postotak dohotka izdvaja za porez
 2. proporcionalno => uz jednak postotak na ostvareni
dohodak
3. progresivno => do određene visine dihitka primjenjuje
se jedna porezna stopa koja se povećava rastom
dohotka

Monetarna ekonomska politika:

- kontrolira ponudu novca i utječe na gospodarska
kretanja

SREDIŠNJA BANKA koja nadzire ponude novca i kredita u

zemlji => u razdoblju opadanja gospodarske aktivnosti i
zaposlenosti treba povećati ponudu novca (ekspanzijska
monetarna politika), a u razdoblju kada rast ukupne
potrošnje vodi rastu cijena, odnosno inflaciji, treba smanjiti
ponudu novca i kredita (kontrakcijska monetarna politika)

BIZNIS

- opći termin za poduzetništvo svih oblika; bavljenje

svime što donosi profit.

Tri su temeljni oblika organiziranja biznisa u SAD-u:

1. SOLO VLASNIŠTVO
2. ORTAKLUK ILI PARTNERSTVO
3. KORPORACIJE

 Solo vlasništvo – biznis koji nije utemeljen na

odluci državnog organa. Ima samo jednog
vlasnika, ali može imati više menadžera i onoliko
zaposlenih koliko vlasniku treba.

 Partnerstvo – biznis u vlasništvu dvije ili više

osoba, od kojih svaka ima svoj interes u biznisu.
Osoba u partnerstvu može biti pojedinac,
ostavštine, trustovi, korporacija.
  Korporacija – temeljni oblik dioničarskog biznisa

- STOCK JOINT KOMPANIJE – zajedničke

kompanije
- BUSINESS TRUSTS – zajedničke štedne i
zajmovne asocijacije
- HOLDING KOMPANIJE – udruženje
kojem je glavna svrha držanje dionica
drugih tvrtki, kako bi putem njih ostvarile
kontrolu nad što većim brojem biznisa.

ORGANIZACIJSKI OBLICI PODUZEĆA-u RH-status

poduzeća utvrđen je ZAKONOM O TRGOVAČKIM
DRUŠTVIMA prema kojem je TRGOVAČKO DRUŠTVO
definirano kao PRAVNA OSOBA

4 OBLIKA POSTOJANJA TRGOVAČKIH DRUŠTAVA:

 DRUŠTVO OSOBA
1) JAVNO TRGOVAČKO DRUŠTVO
2) KOMANDITNO DRUŠTVO
 DRUŠTVO KAPITALA
3) DIONIČKO DRUŠTVO
4) DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU

FINANCIRANJE PODUZEĆA IZDAVANJEM OBVEZNICA I DIONICA

VRIJEDNOSNI PAPIRI SU:
DIONICE-ako poduzeća žele povećati vl. sredstva (imovinu) tada ih emitiraju,oblik
trajnog investiranja
OBVEZNICE-kad poduzeća žele uzeti kredit; financiranje određene aktivnosti u
obliku kratkoročnog, srednjoročnog ili dugoročnog kredita
SEKURITIZACIJA -pribavljanje sredstava od nefinancijskih organizacija
emitiranjem vrijednosnih papira, proširilo se nakon 1980. godine
DIVIDENDA -dio profita dioničarskog poduzeća koji ostaje nakon dobitka
akumulacije i pričuva, te isplate članova upravnog i nadzornog odbora
-dijeli se dioničarima -svakoj dionici pripada razmjerni dio
(dividenda)

KAPITAL ILI GLAVNICA

- je dio imovine što se u gospodarstvu unosi u biznis i

iskorištava u biznisu.
 - glavni dijelovi glavnice su : novac, oprema, objekti
zalihe.
Glavnica traži na tržištu najbolje poduzetnike, nalazi ih jer i
poduzetnici traže glavnice pomoću kojih će na najuspješniji
način ostvariti svoje ideje.
Vlasnik glavnice (glavničar) ulaže tako da uz što manji rizik
ostvari povrat glavnice te postigne što veći profit.
Glavnica ili kapital može biti:
- vlastiti ili
- tuđi – pozajmica traži dužnik
podvrste s obzirom na dužinu naplate:
 kratkoročne – dospijevaju na naplatu u roku 1. godine
 srednjoročne – u roku od 1. – 10 godina
 dugoročne – doljem od 10 godina

Glavničar je svatko tko ulaže dio svoje imovine u biznis

(vlastiti ili tuđi svejedno)
VRSTE GLAVNICA:
a) GLAVNICA VJEROVNIKA – dugovanja za
pribavljane proizvode, usluge i trgovačku robu
b) GLAVNICA BANAKA – ulaganja banaka u obliku
klasičnog kredita. Za primljenu glavnicu plaća se
ugovorena cijena u obliku kamata s obvezom vraćanja
u utvrđenom roku.
c) GLAVNICA DRŽATELJA BONDOVA (TZV.
BONDHOLDERA) – oni ulažu obveznice tj.
vrijednosne papire na određeni rok uz stalnu kamatu
d) GLAVNICA GLAVNIČARA (dioničara ili vlasnika
kapitala – to je glavnica vlasnika dioničarskog biznisa
na temelju koje stječu vlasnička prava i pravo
upravljanja.
razlika u izdavanja obveznica – uzimanja kredita:
 plasiranje obveznica slično je dobivanju kredita, ali
krediti se dobivaju od banaka, a obveznice često
kupuju različiti drugi gospodarski subjekti (npr.
osiguravajuća društva, velike korporacije itd.)
 kredite nisu prenosivi; obveznice prvi vlasnik često
prodaje tako da ona može mnogo puta promijeniti
vlasnika prije no što dođe do konačne isplate zajma
razlika u izdavanju obveznica i dionica
 dionice posjeduje suvlasnik tvrtke, a obveznicu
posjeduje onaj kojemu se duguju neka financijska
sredstva
 dionice donose dividendu (dobit dioničara iz netto
dobiti tvrtke), a obveznice kamate u točno utvrđenom
roku i zagarantiranom iznosu
 u slučaju bankrota ili likvidacije prvo se vraća
glavnica vjerovnika, banaka zatim bondholdera, dok
se glavničaru vraća u posljednjem isplatnom redu
 na tržištu kapitala ( tržištu vrijednosnih papira)
razgranatije su dionice
PORTFELJ – skup svih vrijednosnih papira koje posjeduje
neko poduzeće

DIONIČARSKO GOSPODARSTVO

DIONICA – vrijednosni papir; dokaz o udjelu u imovini.

Dokazuje se brojkom; koji dio imovine pripada vlasniku
dionice u imovini biznisa.

VRSTE DIONICA:

a) DIONICE S NOMINALNOM VRIJEDNOŠĆU - čija

je naslovna ili nominalna vrijednost otisnuta ili upisana
na «licu» - tek emitirana dionica
b) BURZOVNA VRIJEDNOST DIONICE– STVARNA
VRIJEDNOST DIONICE NA BURZI – na njima piše
da se radi o jednoj dionici, određenog izdanja neke
tvrtke. Prema seriji i vrsti izdanja zna se kolika je
vrijednost pojedine dionice.

BURZA – tržište na kojem se kupuju i prodaju dionice ili

obveznice – sekundarno tržište, za razliku od primarnog
tržišta tzv. EMISIJSKO TRŽIŠTE nakon kojega se dionice
moraju upisati
  trgovanje vrijednosnim papirima na burzi obavljaju
brokeri (licencirani posrednik) i dileri (preprodaju
klijentima), uz uvjet da imaju KOTACIJU (dopuštenje
trgovanja)
 INDEKSI DIONICA (DOW-JONESOV INDEKS,
CROBEX)

Primjeri dionica s obzirom na njihovu vrijednost na burzi:

a) PRVORAZREDNE DIONICE – opasnost ulaganja u

takve dionice je najmanja; to su dionice najpoznatijih
gospodarskih snažnih kompanija.
b) BLUE CHIPS DIONICE – također visokovrijedne
dionica s visokom sigurnošću ulaganja ( naziv su dobile
prema vrlo vrijednim plavim žetonima u
kockarnicama).
c) JOHN LAW DIONICE – figurativan naziv za bankrot
dionice; bezvrijedne dionice.