JESMO LI SLOBODNI ? (IZ PSIHOLOGHUE VOLJE) PROBLEMATIKA LIUDSKE SLOBODE »Slobeda je plemenita, Draza od svega srebra i zlata, Sve bogatstvo segaj svita, Njoj podobna nije platax« — tako glas kla- siénog Dubrovnika.’ A ilirsko se doba javija na usta Dimitrije Demetra zanosrim riecima: »O slobodo, dare s neba, Ko zraka te Sovjek treba«.? Himni su to u prvom redu narodnoj, politickoj slobodi. Ali i narodna ili politicka sloboda gubi svaki smisao i sadrzaj bez osobne slobode pojedinéeve. I samo ime ili pojam slobode potjete i dobiva znaéenje iz usebnog izkustva pojedinca éovjeka. Pojedinac prozivljava slobodu svoje volje i njome prot- kiva cieli svoj etitki kako posebnitki tako i druztveni Zivot. U svojoj osobnoj slobodi gleda usidrene sve specifitki ljudske vried- nosti, na njoj izgraduje svoje veze s drugim ljudima; ona mu je éesto izvorom, a uviek barem bezuvjetnim uvjetom za vréenje prava i duznosti; bez nje ne moze ni zamisliti kakova druztvenog ili pravnog poredka. Svaki pokugaj staviti ljudski Zivot na temelj osobne neslobode ili, kako se struéno kaze, determinizma mora djelovati na Sovjeka kao razapinjanje na Prokrustovu postelju, pa se ne éudimo, kad u jednom priruéniku pravne znanosti,? koji dopuita moguénost deterministickoga stajaligta, titamo ovakovu jadikovku: »Mi smo, dakle, razapeti na muke izmedu dvaju opreénih krajnosti: Moramo predpostaviti neslobodu volje, ako hoéemo razborito misliti i pro- sudivati(!), a ne mozZemo predpostaviti slobodu, ako zelimo pra- vedno suditi i ocjenjivati(!}. Sloboda nam je neobhodno potrebita, a nesloboda stvarno istinita. Nama nuZdno treba i jedno i drugo, veé prema tome o éemu se radi.« Je li nama zbilja potrebno i jedno i drugo: slobeda i ne- sloboda volje? Ili bolje: je li nesloboda volje zbilja stvarno isti- nita, kako netom éusmo, ili je mozda sloboda volje ginjenica? Jer kad se radi o ¢injenicama, onda je prilitno svejedno, sto mi bilo u teoriji bilo u praksi trebamo; mi moramo svoje potrebe udesiti prema Ginjenicama... Pitanje je dakle, Sto je sa slobodom ljudske voljel Ako éemo vjerovati svojemu svakidaSnjem izkustvu i sudovima, koje nam ono upravo nameée, valja priznati, da je sasvim neSto drugo, ako se + Palmotié, Pavlimir. 2 Porin. 3 Lanovié, Uvod u pravne nauke2, Zagreb 1942,, str. 143. 86‘ odkine kamen sa stiene i ubije ovjeka, a opet sasvim neSto drugo, ako éovjek Govjeku kamenom razbije glavu. U prvom se sluzaju radi o zbivanju, uvjetovanom neminovnim prirodnim zakonima; u drugom, barem tako mi uvjeravamo i sebe i druge, razbijene glave nije moralo biti, jer to nije bilo uvjetovano neumoljivim prirodnim zakonima nego slobodnom odlukom éovjeka, koji je mogao i ne razbijati tude glave, Je li to nade razlikovanje stvarno i opravdano ili nije? Na to nam pitanje jestno odgovara psihologijski indeter- minizam, a nieéno psihologijski determinizam, Iztitemo psiho- logijski, jer ih valja dobro razlikovati od suprotnih pogleda na fizikalni sviet, poznatih pod tim imenom u fizici. »Ima sada,« * rieti su Planckove,‘ »cieli niz fiziéara i filozofa, ja éu ih nazvati ovdje indeterministima, Na njihovu uobée nema u prirodi prave uzroénosti, nema stroge zakonitosti. Indeterministi svode konatno svaku... vest fizitke zakonitosti na sluéaj, Za njih vlada u pri- rodi jedino statistika, a cilj im je izgraditi fiziku pomoéu ratu- na vjerojatnosti...« Tome su onda protivno deterministe, t. j. na njihova postoji u prirodi samo prava uzroénost i stroga zakonitost; za njih nema sluéaja, a statistiéki zakoni imaju svoj temelj u dinamitkima’ sa strogom zakonitoséu. Uzput samo da spomenem, da bi se s filozofijskoga glediSta prema Planckovu naéelu uzajamne pomoéi filozofije i prirodnih znanosti dalo pokazati, da su indeter- ministe udarili stranputicom, ali to veé prelazi okvir ovoga élanka, koji ne radi o determinizmu odnosno indeterminizmu fizi¢ara nego psihologa. DETERMINIZAM Sto je dakle psihologijski determinizam najprije, a onda in- determinizam? Kako je veé bilo natuknuto, psihologijski determinizam niete slobodu volje, To znaéi, da je na njegovu cin nade volje, kojim se bilo na sto odluéujemo ili stogod mu drago biramo, fizitki nemi- novan, sasvim odreden prije nego se rodic, kaosto je fizicki ne- izbjeZljivo, da kamen odkinuv se sa stiene mora pasti, ili sunce da mora iza¢i. Nama.se moze samo pri¢injati, da se nepri- siljeno odluéujemo za jedno, na pr. da se kome osvetimo tako, da bismo se jednako mogli u isti mah odluéiti i za drugo, na pr. da vratimo zlo dobrim; ili da slobodno biramo izmedu vise mogué- nosti, na pr. da pristanemo ili ne pristanemo na kakav brak, da sklopimo ili ne sklopimo ugovor te kupimo ili ne kupimo kuéu. Uistinu mi smo, makar i nesviestno, na to fizitki primorani bilo vanjskim (fiziékim) bilo nutarnjim’ (fiziologijskim i psihickim) éiniocima, pa je ta naSa »sloboda izbora« samo obmana (iluzija}. Rieéju: govjek nije nikada slobodan u svojem dijelovanju, nego je kao i ostali uzroci u prirodi fizitki primoran raditi bas ono, sto zaista i dinif 4 Planck, Wege zur physikalischen Erkenntnis, Leipzig 1933, str, 238-9, 5 I taj je izraz »dinami¢ki« poznat Plancku; por. nav. dj. str. 11 87Ali ne-dolaze svi deterministe do deterministitke teze istim putem niti je svi jednako tumaée. Materialistigki ili tvarni indeterminizam na pr. samo je logitki izvod iz sa- moga materializma, prema kojemu uobée nema drugoga osim ovoga tvarnog svieta, sto u njem viada osnovni zakon krute sile. Prema tome je dalle i na8a volja tvarni dinilac, podvrgnuta krutoj sili, i samo fiziéki primorana djeluje, Od zastupnika tvarnog determinizma neka je ovdje dosta navesti tek jednoga od novijih, Th. Zichena,* koji veli: »Prirodnom silom sliedi uz odnosne vanjske podrazaje te uz sjeéanjem dane predothe odredeni éin sasvim jednako neminoyno, kaosto odredenom brzinom u odredenom prav- cu pada kamen, kad se odkine od svoje podloge. Prema tome za fiziologijsku psihologiju sloboda volje ne postoji.< Medu materia- listiéke deterministe idu dakako i poznata imena kao Haeckel,” Vogt,* Biichner,? Moleschott™ i dr, Dok materializam polazi, rekli bismo, iz najnizih nizina, da nas dovede do determinizma, dotle se t. zv, metafiziéki determinizam spuita iz spekulativnih visina teologije, ne doduie katolitke, koja determinizam najoétrije osuduje, nego Lu- terove i Kalvinove, da éovjeka u mratnoj tavnici zla okuje u tezke negve determinizma. Kako nam svjedoti i osuda Lava X. — onoga istog, koji_nazva pradjedove nade »Predzide kr8¢anstva«! — u buli »Exsurge Domine« od 15. lipnja 1520,, taj nauk uéi, da je »slobod- na volja poslije iztoénoga grieha stvar samo toboze (de solo titulo) tako da uviek smrtno grie’i, kad sebi prepuStena dijeluje.«! A tvrdnja, da je sloboda volje cak »davaoska izmiéljotina«, izazvala je osudu tridentskog sabora: »Ako tkogod uztvrdi, da je poslije Adamova gricha éovjekova slobodna volja izgubljena i uniitena ili da je stvarno samo toboze (de solo titulo}, Stovise da je prazno ime (titulus sine re), napokon da je izmisljotina, sto ju je davao unio u Crkvu, neka je izobéen.«’? Mi se dakako ne éemo ovdje upuStati u teologijske razprave, a nije nam ni sile. Jer odluée li isto razumski razlozi pitanje (alternativu): determinizam — in- determinizam, odlugena je i teologijska razprava o slobodi volje. Onaj teologijski pravac, koji se nade protivan sigurnoj filozofijskoj istini, ima krivo, a onaj, koji se s njome slaze, ima pravo, jer je istina samo jedna, i ne moze se istina samoj sebi protiviti. 6 Zichen, Leitiaden der physiologischen Psychologie!®, Jena 1914, str. 28. — Por. i Jovanovicey prievod (Beograd 1927., str. 18.). 7 Haeckel, Die Weltrilsel, Bonn 1903. dio IL, gl. 7. (str, 54-55). — Por, i Culinoviéev prievod (Zagreb 1922,), str. 85. 8 Vogt, Bilder aus dem Tierleben, str. 12. cit. Siwek, Psychologia meta- physica, Roma 1934. str. 347. bilj. 9 Biichner, Kraft und Stoff, Leipzig 1902. str. 261 sqq. 40 Maleschott, Kreislauf des Lebens, str. 39. cit. Siwek, Psychologia metaphysica, Roma 1939., str, 347, bilj. 11 Denzinger-Banawart, Enchiridion symbolorum, a. 776. 12 Sess. VI. de iustif.; Dz-Bannw. n. 815. 88Nekako u sredini izmedu materialistitkog i metafizitkog de- terminizma stoji nauk, koji zelj izbje¢i i jednostranu aprioristiku pretjerane spekulacije, Sto je izgubila sigurno tlo éinjenica izpod nogu, i uzko obzorje osjetnim pojavima (fenomenima) zatvorenog svieta, Sto nemajuci neba nad glavom hoée stisnuti pogled tovjekov a horizont nerazumnih Zivotinja. Ime mu je Gisto psihologij- ski determinizam, koji je danas najvideniji u taboru determinista. Za nj tvrdi Wundt:? »Bez.., psihologijskog je determinizma uob- ée nemoguéa psihologija i bilo koja du’evna znanost. Njega se odreéi znaéilo bi povriediti zakon razuma, po kojem moramo svuda za uvjetovano trazité uvjet.« Da li je psihologija bez determinizma zbilja nemoguéa, vidjet cemo kasnije; ovdje nas zanima, Sto za- pravo ‘uci taj determinizam. »Svako je ljudsko djelovanje,« veli Adickes,"* »neminovna rezultanta iz momentanoga stanja (Wesen) éovjekova i vanjskih prilika, u kojima se nalazi, Uz isto stanje te iste vanjske okolnosti ne bi dakle moglo ni do¢i do drugoga djelo- vanja osim onoga, do kojega je i doslo.« A na Planckovu's »za- daéu, Sto je u prirodi vrsi sila kao uzrok gibanja, preuzima u duhovnom svietu motiv kao uzrok djelovanja, pa kako gibanje (tvarnog) tiela svaki Gas neminovno proizlazi iz sudjelovanja raz- nosmjernih sila, tako potjeéu ¢ovjekove radnje s istom neminov- noséu od igre motiva, koji se medu se pojaéavaju ili slabe, a koji sad sviestnije ili nesviestnije sad opet i nesviestno djeluju.« I tako je svima trim oblicima determinizma zajednitka tvrdnja, da je naga volja samo prividno slobodna, uistinu pako da je primo- rana na svoje djelovanje. Samo sto ta primoranost, odredenost ili neminovnost za materialistitkog deterministu potjeée od disto fizi- ologijskih dinilaca, za metafizickog preodredenjem (predestinaci- jom} od Boga ili davla, koji volju primoravaju na odluku, a za psihologijskog od motiva, koji su opet posve odredeni pojedingevim znaéajem i razpolozenjem te prilikama, u kojima se odluéuje, INDETERMINIZAM — UYIETI 1 GRANICE SLOBODE Psihologijski indeterminizam naprotiv uéi, da slobod- ni in nage volje nije odreden prije nego se rodi, nego da volja istom samim ¢inom odreduje i sebe i svoje djelovanje; da svi motivi skupa sa znatajem i okolinom jos uviek nisu dosta, da volja u svojim slobodnim odlukama ili kod svojega izbora bude fiziéki primorana djelovati, da nema te sile ili ¢inioca na svietu osim volje same, koji bi mogao fizitkom uzroénoéu iznuditi pri- stanak ili odluku volje. Ali to niposto ne znati, da se za slobadnu volju ne traze nikakovi bilo vanjski bilo nutarnji uvjeti. Bas na- protiv! Za slobodnu se odluku traze motivi, kod kojih ée imati i te kakva utjecaja i znaéaj i Casovito razpolozenje i vanjske prilike. 13 Wundt, Ethik4 IIL, str. 51, Stuttgart 1912, / 14 Adickes, Zeitschrift ftir Philosophie und philos. Kritik 116 (1900,}, sir, 34, cit. Donat, Psychologia®, Oeniponte 1936, str. 282. 18 Wege 2ur physikalischen Erkenntnis, str. 114-5. 89Ali sa svim tim jo% nisu izpunjeni svi uvjeti za slobodno djelo- vanje volje naprosto zato, jer je jedan uvjet i sama odluka volje. Zato mode sve: i izneseni motivi i znataj i osobno razpolozenje i vanjske prilike iéi za jednim ciljem, vu¢i k jednoj odluci, a volja ée jog uviek imatiu viasti, imati fiziéku moguénost ne iéi za tim odnosno igi za kakvim drugim ciljem, stvoriti kakvu drugu odluku. Jer ako ti predhodnici nage odluke ili izbora daju i 99 %o uvjeta za to, da dode do odluke ili izbora, ono jos uviek onaj zad- nji odstotak mora dati sama volja svojom viastitom odlukom. Naopako je dakle ono, Sto Gitamo kod jednog domaéeg pisca,"* da »tvrde indeterministe..., da je (voljal)... neograniée- na«. Sloboda volje nije neograniéena nego se kreée unutar kruga, Sto ga opisuju nutarnje i vanjske moguénosti éovjekove. Ali unutar toga kruga za razliku od ostalih, neslobodnih uzroka, koji se automatski kreéu veé polozenim tratnicama te se drZe smijera, odredena izvana namjeStenim skretnicama, volja nema zacrtanih smjerova, kojima bi se morala kretati, a na skretnicama je skret- niéar ona sama. Vrlo dobro to izla%e Nikolai Hartmann, koji je drugéije kao kantovski metafiziéki nihilista daleko od krécanske filozofije. U svojoj »Etici«'? pie on: »Okolnosti, polozaj, sukeb, daljna povezanost svjetskog zbivanja, u kojeg se krilu sve to nala- zi, ukratko cieli »sluéaj« sa svojim ontologijskim i i etitki realnim oznakama, treba upravo da u najSirem obsegu odreduje volju... ako je éovjek u odluci volje stvaralacki slobodan, tada to stvaralattvo ne moze nikad biti i izvan stvarnosti, dane svjetskim_ zbivanjem, ina neki natin bez njezina temelja, nego samo u njoj te izdizudi se nad nju... S nutarnjim je polo- gajem bag kao is vanjskim. Niti ima smisla reéi, da Sovjek mote neovisno o njem chtjeti«, nitida treba neovisno ° njem vhtjeti«. U svakom pogledu ima smisla samo u njem i njime odre- deno »htjetix. Svako uklanjanje situacije, kako nutarnje tako i vanjske, ne shvaéa njihova pozitivnog smisla, njihove prieko po- trebne materialne pripadnosti za odredenost volje. Covjek nikako ne treba da je.o njoj neovisan; on treba dao njoj vodi ratuna. Ali time nije regeno, da mora biti njezinim podpunim robom, Na- protiv treba da bude gospodar istotako nutarnje kao i vanjske situacije, da stvara u njoj. Njegova sloboda moze dakle sastojati samo u tom, da on uz nju ima usebiidrugih determinanti, koje sam unosi u situaciju, upravo baca na zdjelicu alternative, pred koju j je stavijen ‘i vanjskim i autarnjim prilikama. Sloboda se ne moze sastojati u negativnoj neodredenosti (indiferenciji), nego jedino u nekoj posebnoj pozitivnoj odredenosti, u nekom samoj volji vlastitom odredenju, autonomiji volje.« 16 Lanovié, nav. dj., str. 122, 17 Ethik2, Berlin u, Leipzig 1935, str. 586-7, Ocjenu cielog dijela daje J. Gemmel u »Scholastik« 1928, (HI), str. 120-4. Ocjena vriedi i za 2. izdanje, koje je sasvim nepromienjeno, 90aR Shvatiti situaciju, uodgiti razne moguénosti i tako dati prilike pozitivnom samoodredenju, vlastitoj autonomiji za prevagu na jednu stranu, stvar je razumskog prosudivanja; zato je shvatljivo, da o slobodi mo%e biti govora samo ondje, gdje je razuma i gdje taj funkcionira."* Zato kod umobolnih, (podpuno) pijanih i u snu ne govorimo o slobodi. Istotako u sluéajevima, gdje tovjek nije stavljen pred vise (najmanje dvie) moguénosti ili ih barem ne vidi, ne moze biti govora o slobodnom odluéivanju. Ako mi do kuée vozi samo autobus, ne mogu se »slobodno« odluéiti, da ne idem Zeljeznicom; ako se Govjek od straha na pr, kao izbezumi toliko, da mu se izprazni sviest te ne zna vise, ni kako mu je ime, jasno je i opet, da je nesposoban za slobodno djelovanje. Slobodi je, kako dobro opaza sv. Toma Akvinski, korien u razumu. Kad éovjek slobodno odluéuje, tad djeluje kao éovjek t. j. kao razumno biée, koje je sviesino sebe i svojega nutarnjeg bogatstva, s kojim tazpolaze. Kod izbora ili slobodne odluke dolazi do izrazaja i njegova sposobnost i temperamenat i znataj i kako prirodene tako i stetene vrline i odlike. Sve to moze profirivati ili j suzivati nje- fovo obzorje, odredivati obseg kruga, unutar kojega ée se kretati njegova sloboda. Zato treba da se éovjek prije odluke moze pre- domiéljati odvagujuéi teZinu pojedinih motiva. Tako ée i doéi do izrazaja njegova osobnost, njegovo shvaéanje, njegovo ocjenjiva- nje vriednosti, njegov idejni sviet; tako ée biti opravdano i ono nase vrednovanje i ocjenjivanje ljudi po njihovu slobodnom djelo- vanju, Zastupnici determinizma éesto — hotice ili nehotice — pu- Staju s vida ove uvjete i ova ogranitenja, Sto ih slobodi volje stav- ljaju indeterministe. Zato se onda testo dogada, da njihovi p: govori ne pogadaju stvarno zastupani nego neki fiktivni indetermi- nizam, Iz svega izlozena bit ée dovoljno jasan smisao kako deter- ministitkoga tako i indeterministitkoga stanovista i njihove nepo- mirljive opreke, pa je red, da vidimo, koji od njih zadovoljava logiéke zahtjeve naSega razuma! Promotrimo najprije razloge, koji- ma indeterminizam podupire svoju tezu! 18 Posve je stoga promageno, ako neki fizifari u Heisenbergovu nadelu netoénosti, sto vriedi za mikrokazmos, gledaju »nedeterminira- nost analognu ili mozda upravo identiénu sa slobodnom vo- ljom« (Por. Hondl, Autonomija fizikalnih znanosti, Zagreb 1936, str. 9. Predavanje, odrzano u »Hrv. prir, druztvu< 10. [II 1935.}. Jer to bi znaéilo ni manje ni vise nego upravo pripisivati elekironima razum! A pred tim €e svaki fizitar, koji nije izgubio osjeéaj_makar samo za Newtonov »Hypo- theses non fingol«, i te kaka uztuknuti. Uostalom Heisenbergovo na¢elo ne- to&nosti u najholje slugaju opravdava zakljutak, da mi ne mozemo Pojedinoj korpuskuli to’no odrediti mjesta i brzine ujedno, ali to niposto ne znaéi, da to mjesto i ta brzina nisu u svakom momentu stvyarno (a parte rei) odredeni; to bi, Stovise, bio pravi nesmisao; Yogod stvarno postoji, mora biti do u pojedinosti odredeno! Por, razpravu nize s biljezkom br. 34.! nPROZIVLIAVANIE SLOBODE Kako se daleko Siri éovjetanstve bilo prostorno bilo vremen- ski, veli indeterminizam, tako je prodiren i pojam slobode, znanje za nju i uvjerenje o vlastitoj slobodi te se bad u tom i gleda razlika izmedu dovjeka i Zivotinje, odlika ljudi pred nerazumnim stvoro- vima. Pitamo li se na odigled te upadne éinjenice tako obéenitog uvjerenja, koje se paklapa s obsegom Covjeéanstva, odakle to uvje- renje, gdje li mu je izvor, ne ée biti nikoga, tko ne bi priznao, da svaki éovjek pojam slobode, znanje za slobodu i njeno razumieva- nje te uvjerenje o viastitoj slobodi crpe iz usebnog izkustva. Za- ludu bismo govorili 0 slobodi onomu, koji je ne bi prozivljavao u sebi; njemu govoriti o slobodi, znaéilo bi jos manje negoli sliepcu govoriti o bojama! Usebno nas izkustvo naprosto bije takovim ¢injenicama, da nam se misao i uvjerenje o slobodi upravo namece snagom elemen- tarne, izkonske logike. Stojimo na pr. pred kakovom vaznom od- lukom, recimo, izabiremo zvanje: razmiSljamo, ho¢emo li studirati filozofiju, teologiju, pravo ili médicinu; valja nam se odluéiti, hoéemo li primiti koju sluzbu ili namjeStenje, heéemo li sklopiti Zivotnu zajednicu s ovom ili onom osobom! Zar ne prodivijavamo svakiput o¢ito i sviestno, da smo skretnigari, Sto o njima zavisi, kojim ée smjerom krenuti tok naSeg Zivota, da smo, kako veli na- rodna, »svatko svoje sreée kovaé »Upravo stvarna egzistencija predmeta smatra se s pravom metafizicki najizvjestnijom u carsiva stvarnosti. Ako dakle izvjestnost slobode stoji na istoj razini s njome — a to prema Hartmannu i jest = to je s njom najbolje.« Da, razbojnik i svetac, po&tenjak i lopov nikad ne ée biti isto, pa makar se ljudi i na glavu postavili — u to} (se izreki sakriva moZda najkradi i najjati dokaz za slabodu volje Cinjenice dakle etitkog i pravnog poredka te sviesti vlastite slobode upravo su porazne za determinizam; one ga Cine naprosto ne- moguéim, bio on sad tvarni, metafizitki ili cisto psihologijski. Ali ne bi |i sliéno bilo s indeterminizmom, da se stanu iznositi razlozj determinizma? Jer sigurno nije ni taj iz prsta izsisan! Na osnovu sigurnih rezultata znanstvenog rada smijemo odmah reéi, da svi razlozi, sto ih iznosi determinizam u bilo kojem svojem obliku, ne mogu oboriti indeterminizma. MATERHA, SILA | SLOBODA Poénimo s tvarnim determinizmom, jer éemo s njim najlak&e svrgiti. Glavni razlog, kojim on opravdava svoje stanoviste, jest tvrdnja, da je jedina stvarnost zapravo materija (tvar) bilo disto fizitka bilo fiziologijska te da prema tomu kraljevstvu Zeljeznog zakona tromosti ili determinizma nema kraja. Nema biéa, koje bi bilo zzuzeto od toga zakona! Kako je medutim sloboda volje iz- 22 Nav. dj., slr. 565-6, 23 Nav, dj., str. 672-3. Por. bilj. br. 25. 95ravna negacija zakona determinizma i upravo klasiéan sluéaj vlastita pokreta, inicijative, to ona ne mo%e biti stvarna nego samo prividna, iluzorna. Na takovu éisto aprioristiéku argumen- taciju moZemo krenuli batinu te reéi: Retorqueo argumentu Cinjenica je, 3to je dan za danom u sebi neposredno prozivija- vamo, Sto ju je u nagem vieku upravo klasi¢ki potvrdilo znan- stveno iztrazivanje potevsi od N. Acha pa preko Michotte-a i Priimma do Lindworskoga,? i koje nikakovo mudrovanje ne ukloni sa_svieta, da je na&a volja slobodna, nevezana zakonom tromosti i determinizma. Dakle je materializam, kad tvrdi, da postoji samo tvar, i da je sve podvrgnuto tim zakonima, velika iluzija! Materializam je logican, kad nieée slobodu volje, samo je ne- volja ia, Sto njegova logika dolazi u sukob s cinjenicama, a time je onda materializam samome sebi podpisao smrinu osudu. Stoga i opet ima pravo Hartmann, kad veli: »Fenomen je tu, i nikako- vim umjetaim potezom ne éeS ga ukloniti sa svieta. Fenomen odgovornosti i ubrojivosti ima jednaku metafizitku snagu kao i fenomen spoznaje. Kaogto ovaj otvara put zakljucku, da postoje stvari, tako onaj zakljucku, da postoji sloboda!«?5 A odgovornost, ubrojivost te uobée sloboda tek su vrhunac onoga svieta, koji je stresao sa sebe robske lance tvari, kojega slika nikako ne ide u okvir materije. Korak u carstvo netvarnosti ili duhovnosti na- pravljen je davno prije, pa smo imali veé prilike u »Zivotu« po- kazati, da nas svaka pa i najobiénija, najjednostavnija misao dize u visine, koje daleko za sobom ostavljaju negve vremena i prostora te lance tromosti.% Ako se dakle tvarni determinizam svojim logiéki sasvim nedopustivim apriorizmom usuduje na Ikarov liet, to indeterminizam ima podpuno pravo, ako ga ne sliedi u tom vratolomnom pedhvatu i ne ostavlja izpod nogu sigurmno tho Ginjenica... PREDESTINACHA | SLOBODA Vegu paznju zasluzuju razlozi, Sto ih sebi u prilog iznosi metafizidki determinizam! Pustit éemo po strani onaj etitki defe- tizam, kojim polaze oruzje pred zlom tvrdeéi, da ga éovjek mora initi, jer to sigurno nije nikakova preporuka za taj nauk. Nego on pokugava prebaciti krivnju ili odgovornost za moralno zlo na samoga Boga! Kako moze biti govora o slobodi, vele metafizi¢ki deterministe, kad Bog neprevarljivo i to veé unapried zna, sto 24 Por, Frébes, Lehrbuch der experimentellen Psychologies, sv. II, Freiburg in Br, 1929., str, 399-419, 25 Nav. dj, str, 672, To drogim rietima znadi: Tko nieée slobodau yolju, mora s Vaihingetom izpoviedati »Ats-ob« filozofiju. Takav mora priznati, da mi sve prosudujemo i prozivijavamo »kaa da« smo slobodni, mora reagirati vkao dax je slobodan, mora raditi »kao da« je slobodan! Ali uistinu to nije! Zar to nije smieino? Hoée li biti dosijedan, mora re¢i i za svoje shvacanje slobode Ijudske, da ono >kao dax je pravo tumagenje, dok uistinu nije!? I tako je na koncu ipak morao poloZili oruje pred indeterminizmom! 26 Vidi »Zivote 1942,, str, 198-206 {u élanku: Sto je Ijudska du8a?). 96ée volja udiniti, i kad se zlo ne dogada bez Njegove volje? Zato j jedan od nasih doma¢ih znanstvenjaka zakljuéuje, da prema nauci indeterminizma éovjekovih odluka »ne moze ni Sveznajuci predvidjeti, ni Svemoguéi opredieliti.fizicki i psihitki utje- caji okoline<, koji na dotitnu osobu djeluju, kao »klima, prehrana, odgoj, druztvo, Stivo itd.<, odgovara: ».., pravac, kojim udarige kako poviest tako i psihologija(?) tokom svojega razvitka, od- luéno nas upuéuje na to, da na pitanje valja podpuno jestno od- govoritic. Ali se éudimo, kad Planck ipak onda ku’a pomiriti taj svoj »zakon uzroénosti« sa slobodom volje. Kazati, da je volja za nas slobodna, ali gledana s visine »najveée inteligencije« ili »La- placeova duha« da je podvrgnuta strogoj uzroénosti>? sasvim je promaseno! To znaéi jedno protuslovije rjeSavati s drugim, samo ga prenieti u samu slobodu volje. Jer volja ne moze ujedno biti i slobodna i neslobodna, jer je istina samo jedna, pa je sloboda obmana nage sviesti! To dakle nije nikakovo rje3enje; ono se nalazi_na drugom miestu! Planck, a s njime i velika veéina fizivara unosi w navelo uzroénosti elemenat neslobode, neminovnosti, determiniranosti. Da lis pravom? Da li mi uistinu, kako tvrdi Planck, sve svoje djelo- vanje udesavamo tako, kao da sve, sto se. zbiva, neminovyno biva — uzmimo samo na pr., da nam netko priliepi zauSnicu! —, ida sve, Sto-djeluje, mora djelovali — na pr. djeca u &skoli galamiti? Ili moda razlikujemo: kad se radi o nerazumnim uzrociina, sudi- mo, da moraju silom tako djelovati, a kad se radi o razumnim bi¢ima, \judima, tad neizbjeZno sudimo, da se nije fizitki moralo udiniti, to se utinilo, i tratimo’opravdanje, zasto se utinilo: Hoéemo li radi toga, Sto tako sudimo, modi smatrati, da je dobi- vena pljuska i podignuta galama.bez uzroka? ‘Naga’ ée spontana reakcija pokazati bjelodano, da mi i te kako sigurno primjenjuj mo »zakon uzroénosti« i u tim sluéajevima te odmah znamo naéi uzroke! A to nam pokazuje, da se u naéelo ili zakon uzrognosti ne smije unositi nikakova vezanost ili odredenost uzroka za ucinak nego samo uéinka za uzrok. Natelo uzrotnosti_nosi sa sobom neminovnost, neizbjeZnost, vezanost ili neslobddu, ali samo u praveu titinak > uzrok neminovno vezZuéi u¢inak uz odredeni uzrok. Ali nipo’to ne sadrzaje takove neslobode u obratnom praveu: uzrok + uéinak vezuéi uzrol: uz odredeni uéinak, Stoga moram 32 Ibid., str. 236, 33 Ibid., str, 118, i dalje te 256, i dalje, 100zakljutiti iz izvrstne ure, da ju je napravio vjest urar, ali ne mogu iz toga, Sto je urar vjest, jednako sigurno zakljuciti, da ¢e mu ura biti izvrstna! Moram zakljuciti — nacelo uzroénosti me na to sili! —, da je stroj napravio bas razuman uzrok, ali ne smi- jem zakljuéiti — natelo uzroénosti me na to nikako ne ovlaséuje! — da ée razuman uzrok napraviti bad stroj! Naéelo uzroénosti prema tome sadrzi samo ovu tvrdnju: Stogod biva, mora imati svoj uzrok« ili »8togod sluéajno (= tako da moze i ne biti) jest, nije bez uzroka«! Da li.je sad taj uzrok slobodan ili neslobodan, automatski ili autonomski, to je natelu uzroénosti sasvim svejedno. Ako je uzrok nerazuman, tad ée nje- govo djelovanje biti neslobodno, determinirano kaoSto i jest u cieloj nerazumnoj prirodi; ako je uzrok razuman i prema tome slobodan, bit ée mu djelovanje slobodno, nedeterminirano. Ipak ée u oba sluéaja utinak biti neminovno vezan i upudivati na svoj bilo slobodan bilo neslobodan uzrok. Tako naéelo uzroénosti bez- uvjetno zahtieva, da budu izpunjeni svi potrebni uvjeti, da dode do uéinka, ali nigta ne kazuje o tom, tko ima izpuniti zadnji tra- zeni uvjet: da li vanjski koji ¢inilac svieta, u kojem se uzrok nalazi, kaoSto biva kod nerazumnih uzroka, ili sam uzrok, kaosto biva kod slobodnih ili razumnih uzroka!* Drzimo, da lojalnost prema velikanu, kaogto je Planck, za- htieva, da se zapitamo, kako je mogao-dodi do tako fatalno ne- toénog odredenja uzroénosti, koje je uostalom veoma progireno kod teorijskih fizitara. Upravo je Sarmantno, da mozemo na to pitanje odgovoriti onim, Sto je sam Planck tako liepo-napisao gove- reéi o odnosu filozofa i prirodnjaka:*> >U stanovitom je obziru,« pige on, »struénjak nad njim (= filozofom), jer razpolaze na svojem posebnom struénom ‘podruéju s mnogo bogatijim opaza- njem ili pokusima sabranim, sustavno poredanim tvorivom Cinje- njenica. Zato opet filozof ima bolji pogled za opéu povezanost, koja struinjaka neposredno ne zanima pa je stoga lakSe previdi. Mozda bi se dala razlika u natinu rada njih dvojice porediti sa zanimajem dvojice suputnika, koji stoje jedan do drugoga te iz- pitivatki promatraju strani, izprebrazdani kraj, Sto je nadaleko pukao pred njima, jedan pase¢i prosto oko, a drugi s totno u nekom smjeru upravijenim dalekozorom. Prvi vidi pojedinosti ne- totnije, ali moze jednim pogledom obubvatiti svu razliéitost a njezinoj povezanosti i tako Stosta bolje razumjeti, dok drugi vidi Puno vise pojedinosti, ali je zato omeden s razmjerno uzkim ob- zorjem te nema nikakova pregleda, koji bi obuhvatio cjelinu. Ta si dvojica mogu medusobnim popunjavanjem izkazati velikih uslu- 34 Qdatle bag sliedi ono, &to smo gore (por. bilj. br. 18.) tvrdili, da je fizikalni indeterminizam krenuo stranputicom, i da Heisenbergovo natelo ne- tognosti nikako ne moze znaéiti, da su bilo brzina bilo mjesto elektrona stvarno ia parte rei) neodredeni, To bi se izravno protivilo netom izvedenom zahijevu nagela uzrotnesti i dovoljna razloga. Pa onda: »Exsistentia non est nisi singulariumt«. 35-U nav, dj, str. 103-4, 101fa.« To se dogodilo Plancku, a s njime i onim prirodnjacima, koji prihvaéaju njegovu definiciju uzroénosti. Kraj svega njegova na- stojanja »da ude u trag pravoj biti uzroénosti« i to polazedi »od svieta datih nam dinjenica, naime od nasih doiZivljaja«, njega je ipak prevarilo oko prirodnjaka, kojega toliko i ne zanimaju sami uzroci, nego vise njihov naéin djelovanja, zakoni, kojima dje- luju. A to je preuzko obzorje, koje ne daje pregled ciele stvar- nosti i ne uzima u obzir svih éinjenica, pa je mozda upravo ne- izbjeZno, da iz njega dana definicija uzroénosti izade preuzka! PROBLEM JE RIESEN! Osvrnemo li se sada na prevaljeni put kroz klance jadikov- ce, kroz koje nas je vodila filozofijska problematika |judske slo- bode, drzim, da smo mogli steéi uvjerenje, kako stup. temeljac, koji nosi cieli na¥ etitki i pravni, religijski i kulturni sviet i Zivot i njihove vrednote, stoji évrsto i nepokolebljivo. Mi nismo i ne moramo biti razapeti na muke izmedu krajnosti prividne slo- bode i stvarne neslobode, nego éutimo pod nogama_sigurno tlo slobode, koja nije prazna rieé nego dista stvarnost. Ona je kazi- vala u pero nekom piscu ove liepe rie¢i o ljudskoj dusi:* »Nje nije moguée zgrabiti, uhvatiti, odvesti. Pred njom odkazuju sve svemirske sile. Trazite je na usnama, a ona se poviati; trazite je u otima, a ona im gasi plamen. Kad hoée da Suti, tko ée je pri- siliti da govori? Kad hoée da govori, tko ¢e je udutkati? Dosta joj je tek jedna riet, jedan znak, jedan kret, jedan pogled, jedan dah, da jo8 manje. Otvorite of, izpruzite ruke! Sto drzite? Nista! A duga je progovorila!« Ona, ta sloboda nage volje, rodila je i dala smisao i bezsmrtnim rietima naSega Gunduliéa, kojima éemo i mi zavréiti ove redke: »O liepa, o draga, o sladka slobodo, Dar, u kom sva blaga vignji nam Bog je do!a2” Jest! Mi smo slobodni! K. Grimm D. 1. 36 Bougaud, 37 Dubravka. 102